4.8.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 207/1


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2015/1339

od 13. srpnja 2015.

o sklapanju, u ime Europske unije, Izmjene iz Dohe Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime i zajedničkom ispunjavanju obveza koje iz toga proizlaze

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1., u vezi s člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Na Konferenciji o promjeni klime u Dohi u prosincu 2012. stranke Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Kyotski protokol”) usvojile su Izmjenu iz Dohe kojom se uspostavlja drugo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola s početkom 1. siječnja 2013. i završetkom 31. prosinca 2020. („Izmjena iz Dohe”). Izmjenom iz Dohe mijenja se Dodatak B Kyotskog protokola i utvrđuju daljnje pravno obvezujuće obveze stranaka u pogledu ublažavanja, navedene u tom Dodatku za drugo obvezujuće razdoblje, te se mijenjaju i dalje utvrđuju odredbe o provedbi obveza stranaka u pogledu ublažavanja tijekom drugog obvezujućeg razdoblja.

(2)

Unija i njezine države članice prihvatile su Izmjenu iz Dohe kao dio paketa u sklopu kojega su se stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Konvencija”) složile da će do kraja 2015. usvojiti protokol, drugi pravni instrument ili dogovor s pravnom snagom u okviru Konvencije primjenjiv na sve stranke, a koji bi trebao proizvoditi učinke i provoditi se od 2020. Pregovori o tom pravno obvezujućem instrumentu vode se u okviru ad hoc radne skupine o Durbanskoj platformi za pojačano djelovanje.

(3)

Izmjena iz Dohe podliježe prihvatu stranaka Kyotskog protokola te će stupiti na snagu, za one stranke koje su je prihvatile, devedesetog dana nakon dana na koji depozitar Konvencije primi isprave o prihvatu Konvencije barem od tri četvrtine stranaka Kyotskog protokola. Za stupanje na snagu Izmjene iz Dohe potrebne su ukupno 144 isprave o prihvatu.

(4)

Vijeće se u svojim zaključcima od 9. ožujka 2012. suglasilo da predloži zajedničku količinsku obvezu smanjenja emisija od 20 % za Uniju i njezine države članice za drugo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola. Navedena obveza određena je na temelju ukupnih emisija stakleničkih plinova koje su bile dopuštene u razdoblju 2013. – 2020. u okviru klimatskog i energetskog paketa. (2)

(5)

Vijeće se, u skladu s ovim pristupom, nadalje suglasilo da obveze smanjenja emisija pojedinih država članica ne trebaju premašiti obveze usuglašene u zakonodavstvu Unije te da se obveza treba temeljiti na zbroju emisija bazne godine država članica u skladu s Kyotskim protokolom. Unija i njezine države članice su se na Konferenciji o promjeni klime u Dohi u skladu s time suglasile s količinskom obvezom smanjenja emisija kojom se njihove prosječne godišnje emisije stakleničkih plinova tijekom drugog obvezujućeg razdoblja ograničavaju na 80 % vrijednosti zbroja njihovih emisija bazne godine. Navedeno je sadržano u Izmjeni iz Dohe.

(6)

U skladu sa zaključcima Vijeća od 9. ožujka 2012. Unija i njezine države članice su također ponudile da u okviru globalnog i sveobuhvatnog sporazuma za razdoblje nakon 2012. smanje svoje emisije do 2020. za 30 % u odnosu na razine iz 1990. ako se i druge razvijene zemlje obvežu na usporediva smanjenja emisija te ako zemlje u razvoju daju odgovarajući doprinos u skladu sa svojim odgovornostima i mogućnostima. Navedena je ponuda također sadržana u Izmjeni iz Dohe.

(7)

Ciljevi za Uniju i njezine države članice navedeni su u Izmjeni iz Dohe uz bilješku u kojoj se navodi da se ti ciljevi temelje na shvaćanju da će ih Europska unija i njezine države članice zajednički ispuniti u skladu s člankom 4. Kyotskog protokola. Unija, njezine države članice, Hrvatska i Island također su izdale zajedničku izjavu prilikom usvajanja Izmjene iz Dohe u kojoj su izrazile svoju nakanu da zajednički ispune obveze u drugom obvezujućem razdoblju. Ova je izjava sadržana u izvješću s Konferencije te je ponovno naglašena u zaključcima Vijeća od 17. prosinca 2012.

(8)

Slijedom odluke o zajedničkom ispunjavanju obveza u skladu s člankom 4. Kyotskog protokola, Unija i njezine države članice zajednički su odgovorne, prema stavku 6. navedenog članka i u skladu s člankom 24. stavkom 2. Kyotskog protokola, za ispunjavanje svojih količinskih obveza ograničenja emisija prema članku 3. stavku 1.a Kyotskog protokola. Stoga, i u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji, države članice su obvezne, pojedinačno i zajednički, poduzeti sve potrebne mjere, bilo opće ili specifične, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz djelovanja koja su poduzela institucije Unije, kako bi olakšale ispunjavanje te obveze i suzdržale se od svih mjera koje bi mogle ugroziti njezino ispunjavanje.

(9)

U istoj izjavi Unija, njezine države članice, Hrvatska i Island također su izjavili, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Kyotskog protokola, koji omogućuje strankama da zajednički ispune svoje obveze prema članku 3. Kyotskog protokola, da će se članak 3. stavak 7.b Kyotskog protokola primijeniti na zajednički dodijeljenu kvotu u skladu sa sporazumom o zajedničkom ispunjavanju između Unije, njezinih država članica, Hrvatske i Islanda te da se neće pojedinačno primjenjivati na bilo koju državu članicu, Hrvatsku ili Island. Vijeće je na svojem sastanku 15. prosinca 2009. pozdravilo zahtjev Islanda da svoje obveze u drugom obvezujućem razdoblju zajednički ispuni s Unijom i njezinim državama članicama, te je pozvalo Komisiju da iznese preporuku za otvaranje potrebnih pregovora o sporazumu s Islandom koji je u skladu s načelima i kriterijima određenima u klimatskom i energetskom paketu Unije. Sporazumom između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Islanda, s druge strane, o sudjelovanju Islanda u zajedničkom ispunjavanju obveza Europske unije, njezinih država članica i Islanda u drugom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (3) („Sporazum s Islandom”) određuju se uvjeti tog sudjelovanja.

(10)

Člankom 4. Kyotskog protokola zahtijeva se od stranaka koje se slažu sa zajedničkim ispunjavanjem obveza prema članku 3. Kyotskog protokola da u odgovarajućem sporazumu o zajedničkom ispunjavanju odrede odgovarajuću razinu emisija dodijeljenu svakoj od stranaka. Kyotskim protokolom zahtijeva se od stranaka sporazuma o zajedničkom ispunjavanju obveza da tajništvo Konvencije obavijeste o uvjetima tog sporazuma na dan polaganja njihovih isprava o ratifikaciji ili odobrenju.

(11)

U skladu s Konvencijom i Kyotskim protokolom države članice prvenstveno su same odgovorne za svoje emisije. Kako bi se olakšalo obračunavanje i usklađenost na temelju drugog obvezujućeg razdoblja one su odlučile Uniji povjeriti upravljanje dijelom svojih jedinica dodijeljene kvote stvaranjem dodijeljene kvote za Uniju.

(12)

U skladu s postojećim zakonodavstvom Unije, odgovarajuća razina emisija dodijeljena Uniji obuhvaća emisije stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) do one mjere do koje su navedene emisije stakleničkih plinova obuhvaćene Dodatkom A Kyotskog protokola.

(13)

Predmetne razine emisija država članica i Islanda obuhvaćaju emisije stakleničkih plinova iz izvora i uklanjanja ponorima na njihovom državnom području kada ti izvori i ponori nisu obuhvaćeni Direktivom 2003/87/EZ, ali su obuhvaćeni Kyotskim protokolom. Navedeno uključuje sve emisije iz izvora i uklanjanja ponorima koje su posljedica ljudskog djelovanja u aktivnostima korištenja zemljišta, promjena u korištenju zemljišta i u šumarstvu (LULUCF) obuhvaćenih člankom 3. stavcima 3. i 4. Kyotskog protokola o čemu izvještavaju dotične države članice i Island, kao i sve emisije dušikova trifluorida (NF3).

(14)

Sve neto emisije u okviru LULUCF-a i NF3 u određenoj državi članici moguće je nadoknaditi boljim rezultatima dotične države članice u ostalim sektorima koji nisu obuhvaćeni sustavom Unije za trgovanje emisijama ili korištenjem fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola. Država članica također može koristiti višak emisijskih prava prenesenih iz prvog obvezujućeg razdoblja sadržanih u njezinoj rezervi viška iz prethodnog razdoblja (PPSR) kako bi emisije u okviru LULUCF-a i NF3 pokrila do one mjere u kojoj su njezine emisije premašile dodijeljenu kvotu. Ako bi se pokazalo da se određena država članica, usprkos provedbi stroge politike za ograničavanje emisija u okviru LULUCF-a i NF3, i dalje suočava s neočekivano visokim neto emisijama u okviru LULUCF-a i NF3, Komisija bi trebala razmotriti daljnje mogućnosti za pomoć takvoj državi članici.

(15)

U skladu sa zaključcima Vijeća od 9. ožujka 2012. i ponudom Unije i njezinih država članica da u drugom obvezujućem razdoblju kao cilj odrede 80 %, razine emisija država članica jednake su zbroju dodijeljenih godišnjih emisija za razdoblje 2013. – 2020. utvrđenih na temelju Odluke br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Navedena kvota, koja se temelji na vrijednosti potencijala globalnog zagrijavanja iz Četvrtog izvješća o procjeni Međuvladinog panela o promjeni klime, utvrđena je u Prilogu II. Odluci Komisije 2013/162/EU (6) i prilagođena je Provedbenom odluke Komisije 2013/634/EU (7). Razina emisije za Island utvrđena je u Sporazumu s Islandom.

(16)

U skladu s uvodnom izjavom (11) jedinice dodijeljene kvote koje su na kraju drugog obvezujućeg razdoblja raspoložive u registru Unije trebalo bi vratiti u registre država članica nakon što Unija ispuni svoju obvezu utvrđenu u članku 11. stavku 3. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 7. te Uredbe. Raspodjelom vraćenih jedinica dodijeljene kvote daje se odgovor na jedinstvene okolnosti ratifikacije Izmjene iz Dohe te ona nije primjenjiva na bilo kakvu raspodjelu napora među državama članicama u drugim kontekstima, na međunarodnoj razini ili na razini Unije, niti je dovodi u pitanje.

(17)

U skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 države članice trebaju priopćiti stvarnu ili procijenjenu raspodjelu verificiranih emisija koje prijavljuju postrojenja i operateri u skladu s Direktivom 2003/87/EZ za kategorije izvora nacionalnog inventara stakleničkih plinova, kada je to moguće, te udio tih verificiranih emisija u ukupnim prijavljenim emisijama stakleničkih plinova za te kategorije izvora. Time se državama članicama omogućuje da zasebno izvješćuju o emisijama koje su uključene u njihove razine emisija. U izvješću Unije, unutar odjeljka o kvotama dodijeljenima Uniji trebala bi biti navedena kvota emisija koja je nastala u svakoj državi članici, a koja je uključena u kvotu dodijeljenu Uniji.

(18)

Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka Kyotskog protokola odlučila je da bi svaka stranka koja je preuzela obvezu u okviru drugog obvezujućeg razdoblja trebala do 15. travnja 2015. tajništvu Konvencije podnijeti izvješće kako bi se olakšao izračun kvote koja joj je dodijeljena. Komisija bi trebala pripremiti izvješće kako bi se olakšao izračun kvote dodijeljene Uniji i izvješće kako bi se olakšao izračun zajedničke kvote dodijeljene Uniji, njezinim državama članicama i Islandu. Komisija, države članice i Island trebale bi do 15. travnja 2015. podnijeti svoja izvješća, u kojima će utvrditi kvote koje su im dodijeljene, a koje su jednake razinama emisija navedenima u Prilogu I. ovoj Odluci.

(19)

Kako bi se naglasila predanost Unije i njezinih država članica pravovremenom stupanju na snagu Izmjene iz Dohe, Unija, njezine države članice i Island trebale bi je nastojati ratificirati najkasnije u trećem tromjesečju 2015.

(20)

Izmjenu iz Dohe trebalo bi odobriti u ime Unije,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Izmjena iz Dohe Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, dogovorena 8. prosinca 2012. u Dohi, odobrava se u ime Unije.

Tekst Izmjene iz Dohe priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Unija i njezine države članice ispunjavaju svoje obveze iz članka 3. Kyotskog protokola i Izmjene iz Dohe u skladu s obavijesti o uvjetima sporazuma o zajedničkom ispunjavanju obveza Europske unije, njezinih država članica i Islanda iz članka 3. Kyotskog protokola, u skladu s člankom 4. Kyotskog protokola („Obavijest”), navedenoj u Prilogu I. ovoj Odluci.

Članak 3.

1.   Kvote dodijeljene državama članicama i Islandu jednake su razinama emisija navedenima u Obavijesti. Do 15. travnja 2015. svaka država članica dostavlja izvješće tajništvu Konvencije kako bi se olakšao izračun njezinih dodijeljenih kvote, u skladu sa zahtjevima Kyotskog protokola, Izmjene iz Dohe i odluka donesenih na temelju njih.

2.   Komisija priprema izvješće kako bi se olakšao izračun kvote dodijeljene Uniji i izvješće kako bi se olakšao izračun kvote zajednički dodijeljene Uniji, njezinim državama članicama i Islandu („zajednički dodijeljena kvota”) u skladu sa zahtjevima Kyotskog protokola, Izmjene iz Dohe i odluka donesenih na temelju njih. Komisija podnosi navedena izvješća tajništvu Konvencije do 15. travnja 2015.

Članak 4.

1.   Sve jedinice dodijeljene kvote izdane za drugo obvezujuće razdoblje koje su raspoložive u registru Unije nakon što Unija ispuni svoju obvezu utvrđenu u članku 11. stavku 3. Uredbe (EU) br. 525/2013, i nakon što se obave svi prijenosi jedinica dodijeljene kvote u skladu s provedbenim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 7. Uredbe (EU) br. 525/2013 („Unijin višak”), vraćaju se državama članicama na kraju drugog obvezujućeg razdoblja.

2.   Unijin višak raspodjeljuje se državama članicama kako slijedi:

(a)

jedna šestina Unijina viška državama članicama koje su na kraju drugog obvezujućeg razdoblja svoje ukupne prosječne godišnje emisije smanjile za više od 20 % u odnosu na svoju pojedinačnu baznu godinu ili svoje pojedinačno razdoblje prema Kyotskom protokolu, razmjerno njihovom premašenom iznosu u tonama;

(b)

jedna trećina Unijina viška državama članicama koji prime prijenos na temelju točke (a) i čiji je BDP po glavi stanovnika (BDP u 2013. izražen u eurima, prema tržišnim cijenama) niži od 60 % prosjeka Unije, razmjerno njihovom premašenom iznosu u tonama;

(c)

jedna trećina Unijina viška svim državama članicama, razmjerno njihovim ukupnim razinama emisija kako je navedeno u Tablici 1. u Prilogu I. ovoj Odluci;

(d)

jedna šestina Unijina viška državama članicama čiji je BDP po glavi stanovnika (BDP u 2013. izražen u eurima, prema tržišnim cijenama) niži od 90 % prosjeka Unije, razmjerno njihovim ukupnim razinama emisija kako je navedeno u Tablici 1. u Prilogu I. ovoj Odluci.

Članak 5.

1.   Predsjednik Vijeća određuje osobu ili osobe ovlaštene da u ime Unije kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda polože ispravu o prihvatu, u skladu s člankom 20. stavkom 4. i člankom 21. stavkom 7. Kyotskog protokola, zajedno s izjavom o nadležnosti koja je navedena u Prilogu II. ovoj Odluci, u skladu s člankom 24. stavkom 3. Kyotskog protokola.

2.   Predsjednik Vijeća također određuje jednu ili više osoba ovlaštenih da u ime Unije tajništvu Konvencije notificira ili notificiraju Obavijest u skladu s člankom 4. stavkom 2. Kyotskog protokola.

Članak 6.

1.   Države članice nastoje poduzeti potrebne korake kako bi svoje isprave o prihvatu položile istodobno s ispravom o prihvatu Unije i, ako je to moguće, u trećem tromjesečju 2015. Pri polaganju svojih isprava o prihvatu, države članice u svoje ime tajništvu Konvencije notificiraju Obavijest u skladu s člankom 4. stavkom 2. Kyotskog protokola.

2.   Države članice, prije trećeg zasjedanja ad hoc radne skupine o Durbanskoj platformi za pojačano djelovanje koje se treba održati od 8. do 13. veljače 2015., obavješćuju Komisiju o svojim odlukama o prihvatu Izmjene iz Dohe, ili, ovisno o okolnostima, o vjerojatnom datumu završetka postupaka potrebnih za takav prihvat. Komisija u suradnji s državama članicama određuje datum za istodobno polaganje isprava o odobrenju ili prihvatu.

Članak 7.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Članak 8.

Ova Odluka stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2015.

Za Vijeće

Predsjednik

F. ETGEN


(1)  Suglasnost od 10. lipnja 2015. (još nije objavljena u SL).

(2)  Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u svrhu poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (SL L 140, 5.6.2009., str. 63.) i Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja obveza Zajednice povezanih sa smanjenjem emisija stakleničkih plinova do 2020. (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.).

(3)  Vidjeti stranicu 17. ovog Službenog lista.

(4)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(5)  Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.).

(6)  Odluka Komisije 2013/162/EU od 26. ožujka 2013. o utvrđivanju godišnjih emisijskih jedinica država članica za razdoblje od 2013. do 2020. u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 90, 28.3.2013., str. 106.).

(7)  Provedbena odluka Komisije 2013/634/EU od 31. listopada 2013. o utvrđivanju godišnjih emisijskih jedinica država članica za razdoblje od 2013. do 2020. u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 292, 1.11.2013., str. 19.).

(8)  Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi klimatskih promjena na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).