24.4.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 121/1 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 404/2014
оd 17. veljače 2014.
o izmjeni Priloga II. Uredbi (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu praćenja emisija CO2 iz novih lakih gospodarskih vozila homologiranih višestupanjskim postupkom
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila (1), a posebno njezin članak 8. stavak 9. drugi podstavak,
budući da:
(1) |
Prilogom XII. Uredbi Komisije (EZ) br. 692/2008 (2) utvrđuje se nova metoda za određivanje emisija CO2 i potrošnje goriva vozila kategorije N1 homologiranih višestupanjskim postupkom (dalje u tekstu „višestupanjska vozila”). Nova će se metoda primjenjivati od 1. siječnja 2014., no već se od 1. siječnja 2013. može primjenjivati na dobrovoljnoj osnovi. |
(2) |
U dijelu B točki 7. Priloga II. Uredbi (EU) br. 510/2011 određeno je da se specifične emisije CO2 dovršenih vozila dodjeljuju proizvođaču osnovnog vozila. To zahtijeva da se dovršeno višestupanjsko vozilo može prepoznati u postupku praćenja i da se proizvođač osnovnog vozila može identificirati. Zahtijeva i da se određeni podaci koji se odnose na osnovno vozilo odrede u skladu s metodologijom određenom Prilogom XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008. |
(3) |
Proizvođači osnovnog vozila imaju, u skladu s člankom 8. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 510/2011, pravo provjeriti podatke koji se odnose na višestupanjsko vozilo, a na temelju kojih se izračunavaju njihove ciljne vrijednosti specifičnih emisija CO2. Zato je prikladno navesti odgovarajuće podatkovne parametre čime se osigurava da se takva provjera može učinkoviti provesti. |
(4) |
Metodologija utvrđena u Prilogu XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008 primjenjuje se u vezi s nepotpunim i dovršenim vozilima. Međutim, ako se potpuno vozilo dodatno preinačuje prije prve registracije, treba pojasniti da se kao osnovno vozilo koje treba biti praćeno i uzeto u obzir za izračun specifičnih ciljnih vrijednosti emisija upotrebljava masa u voznom stanju i emisije CO2 potpunog vozila. |
(5) |
Potrebno je još podrobnije navesti podatke koje treba dostaviti kako bi se vrijednosti emisija CO2 višestupanjskih vozila mogle prikladno i učinkoviti pratiti i provjeravati. |
(6) |
Vozilo se identificira prema identifikacijskom broju vozila (dalje u tekstu „VIN”), tj. alfanumeričkom kodu koji je vozilu dodijelio proizvođač u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 19/2011 (3). Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) određeno je, u odjeljku 4. Priloga XVII., da se identifikacijski broj osnovnog vozila, kao osnovno pravilo, zadržava tijekom svih stupnjeva homologacijskog postupka kako bi se osigurala sljedivost postupka. Stoga VIN-om treba biti moguće povezati dovršeno vozilo s osnovnim vozilom i tako odrediti proizvođača osnovnog vozila odgovornog za emisije CO2. Povrh toga, VIN treba omogućiti proizvođaču osnovnog vozila da provjeri odgovarajuće podatke u vezi s osnovnim vozilom. Budući da nema drugih parametara kojima se može uspostaviti takva veza, prikladno je od država članica zahtijevati da sustavom prikupljanja podataka Europske agencije za okoliš prate i Komisiji prijavljuju VIN-ove novoregistriranih vozila kategorije N1. |
(7) |
Kako bi se izračunale ciljne vrijednosti specifičnih emisija, potrebno je, u skladu s dijelom B točkom 7. Priloga II. Uredbi (EU) br. 510/2011, uzeti u obzir standardnu dodanu masu određenu u skladu s točkom 5.3. Priloga XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008. To će zahtijevati praćenje i prijavljivanje mase osnovnog vozila u voznom stanju i tehnički dopuštene najveće mase opterećenog vozila koji omogućuju određivanje standardne dodane mase ili, alternativno, praćenje i prijavljivanje same standardne dodane mase. Nadalje, radi određivanja ulazi li višestupanjsko vozilo u područje primjene Uredbe (EU) br. 510/2011, potrebno je provjeriti prelazi li referentna masa dovršenog vozila granice iz članka 2. stavka 1. te Uredbe. |
(8) |
Ako države članice ne mogu dostaviti sve zahtijevane parametre u skladu s Prilogom II. Uredbi (EU) br. 510/2011 zbog ustroja svojeg sustava za unošenje podataka o novim lakim gospodarskim vozilima, te parametre mogu dostaviti predmetni proizvođači u obavijesti iz članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) br. 510/2011. |
(9) |
Zbog istog razloga proizvođači mogu, u skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) br. 293/2012 (5), dostaviti Komisiji i EEA-u VIN-ove koje su dodijelili vozilima prodanima u prethodnoj kalendarskoj godini ili za koje je te godine izdano jamstvo. |
(10) |
VIN-ove se može, nakon registracije vozila radi puštanja u cestovni promet, povezati sa skupovima podataka koji omogućuju identifikaciju vlasnika vozila. Međutim, sam VIN nije nositelj osobnih podataka te obrada podataka za potrebe Uredbe (EU) br. 510/2011 ne zahtijeva pristup ili obradu bilo kakvih povezanih osobnih podataka. Stoga se praćenje i prijavljivanje VIN-ova ne smatra obradom podataka koja spada u područje primjene Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) ili Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Ipak, poznato je da se VIN-ovi mogu smatrati osjetljivim podacima, između ostalog, s obzirom na sprječavanje krađe vozila i stoga je prikladno osigurati da se VIN-ovi prijavljeni Komisiji i EEA-u ne objavljuju javno. |
(11) |
Usporedbom VIN-ova koje prijave države članice s onima koje su dali proizvođači, Komisija bi trebala, uz potporu EEA-a, identificirati predmetne proizvođače i vozila te pripremiti privremeni skup podataka u skladu s člankom 10. točkom (b) Provedbene uredbe (EU) br. 293/2012. |
(12) |
Kako bi se osigurala potpuna usklađenost zahtjeva za praćenje prema Uredbi (EU) br. 510/2011 s onima primjenjivima na osobne automobile prema Uredbi (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8), prikladno je prilagoditi zahtjeve u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 510/2011 o dostavljanju zbirnih podataka i metodologiji za određivanje podataka za praćenje CO2 za laka gospodarska vozila. |
(13) |
Prilog II. Uredbi (EU) br. 510/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Prilog II. Uredbi (EU) br. 510/2011 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 17. veljače 2014.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO
(1) SL L 145, 31.5.2011., str. 1.
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (SL L 199, 28.7.2008., str. 1.).
(3) Uredba Komisije (EU) br. 19/2011 od 11. siječnja 2011. o zahtjevima za homologaciju tipa za propisanu proizvođačevu pločicu i za identifikacijski broj vozila motornih vozila i njihovih prikolica i provedbi Uredbe (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih njima (SL L 8, 12.1.2011., str. 1.).
(4) Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).
(5) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 293/2012 od 3. travnja 2012. o praćenju i prijavi podataka o registraciji novih lakih gospodarskih vozila prema Uredbi (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 98, 4.4.2012., str. 1.).
(6) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(7) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(8) Uredba (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila (SL L 140, 5.6.2009., str. 1.).
PRILOG
Prilog II. Uredbi (EU) br. 510/2011 mijenja se kako slijedi:
1. |
Dio A mijenja se kako slijedi:
|
2. |
Dio B mijenja se kako slijedi:
|
3. |
Dio C zamjenjuje se sljedećim: „C. Oblici za prijenos podataka Za svaku godinu države članice dostavljaju podatke navedene u točkama 1. i 3. dijela A u sljedećem obliku: Odjeljak 1. – Zbirni podaci o praćenju
Odjeljak 2. – Detaljni podaci o praćenju – obrazac za jedno vozilo
|
(1) Kodovi ISO 3166 alpha-2 uz iznimku Grčke i Ujedinjene Kraljevine čiji su kodovi ‚EL’ odnosno ‚UK’.
(2) Ako se za višestupanjska vozila ne mogu dostaviti podaci za osnovno vozilo, država članica kao minimum dostavlja podatke navedene u ovom obliku za dovršeno vozilo. Ako se ne može dostaviti identifikacijski broj vozila, svi se detaljni podaci moraju dostaviti za potpuno vozilo, dovršeno vozilo te osnovno vozilo u skladu s dijelom A točkom 1.2. podtočkama (a), (b) i (c) ovog Priloga.
(3) U slučaju nacionalnih homologacija malih serija (NSS) ili pojedinačnih homologacija (IVA), naziv proizvođača navodi se u stupcu ‚Naziv proizvođača u registru države članice’, a u stupcu ‚Naziv proizvođača – standardni naziv u EU-u’ naznačuje se jedno od sljedećega: ‚AA-NSS’ ili ‚AA-IVA’, ovisno o slučaju.
(4) Za višestupanjska vozila navesti proizvođača osnovnog (nepotpunog/potpunog) vozila. Ako proizvođač osnovnog vozila nije raspoloživ, navesti samo proizvođača dovršenog vozila.
(5) Za višestupanjska vozila navesti najveću tehnički dopuštenu masu opterećenoga osnovnog vozila.
(6) Za višestupanjska se vozila masu u voznom stanju i najveću tehnički dopuštenu masu opterećenog vozila može zamijeniti standardnom dodanom masom navedenom u homologacijskim podacima u skladu s točkom 2.17.2. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ.”