24.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 122/18


UREDBA (EU) br. 376/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 3. travnja 2014.

o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu, o izmjeni Uredbe (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljaju izvan snage Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 1321/2007 i (EZ) br. 1330/2007

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U civilnom zrakoplovstvu u Uniji mora se osigurati visoka opća razina sigurnosti te učiniti sve kako bi se smanjio broj nesreća i nezgoda i tako ojačalo povjerenje javnosti u zračni promet.

(2)

Tijekom prošlog desetljeća učestalost teških nesreća u civilnom zrakoplovstvu ostala je uglavnom konstantna. Unatoč tomu, broj nesreća mogao bi se povećati u narednim desetljećima zbog predviđenog porasta zračnog prometa i povećanja tehničke složenosti zrakoplova.

(3)

Uredba (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) ima za cilj sprečavanje nesreća olakšavanjem brzog provođenja učinkovitih i visokokvalitetnih istraga koje se odnose na sigurnost. Ova Uredba ne bi trebala ometati postupke istrage nesreća i nezgoda koje vode nacionalna tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost definirana Uredbom (EU) br. 996/2010. Obavješćivanje u slučaju nesreće ili nezgode isto podliježe Uredbi (EU) br. 996/2010.

(4)

Postojeći zakonodavni akti Unije, a posebno Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i njezine provedbene uredbe nameću obveze određenim organizacijama da uspostave u kontekstu sustavâ upravljanja sigurnošću. Usklađenost s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s ovom Uredbom. Isto tako, usklađenost s ovom Uredbom ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama. Međutim, to ne bi trebalo dovesti do stvaranja dvaju paralelnih sustava izvješćivanja te bi Uredbu (EZ) br. 216/2008, njezine provedbene uredbe i ovu Uredbu trebalo smatrati komplementarnima.

(5)

Iskustvo je pokazalo da nesrećama često prethode nezgode povezane sa sigurnošću i nedostaci koji otkrivaju postojanje opasnosti za sigurnost. Informacije povezane sa sigurnošću stoga su važno sredstvo za otkrivanje postojećih ili potencijalnih opasnosti za sigurnost. Osim toga, iako je sposobnost učenja iz nesreće presudna, isključivo reaktivni sustavi pokazali su se ograničenima u kontinuiranom ostvarenju poboljšanja. Reaktivne sustave trebalo bi stoga upotpuniti proaktivnim sustavima koji koriste druge vrste informacija povezanih sa sigurnošću radi ostvarenja učinkovitih poboljšanja u sigurnosti zračnog prometa. Unija, njezine države članice, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa („Agencija”) i organizacije trebale bi doprinijeti sigurnosti zračnog prometa putem uspostave proaktivnijih sigurnosnih procedura utemeljenih na dokazima koje su usredotočene na sprečavanje nesreća na temelju analiziranja svih relevantnih informacija povezanih sa sigurnošću, što obuhvaća i informacije o događajima u civilnom zrakoplovstvu.

(6)

Radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva trebalo bi izvješćivati, prikupljati, pohranjivati, čuvati, razmjenjivati, širiti i analizirati informacije povezane sa sigurnošću o civilnom zrakoplovstvu i poduzimati odgovarajuće sigurnosne mjere na temelju prikupljenih informacija. Takav pristup koji je proaktivan i utemeljen na dokazima trebala bi provoditi odgovarajuća tijela odgovorna za zrakoplovnu sigurnost država članica, organizacije u okviru svojih sustava upravljanja sigurnošću i Agencija.

(7)

Nametanje organizacijama obveze izvješćivanja o događajima trebalo bi biti razmjerno veličini dotične organizacije i njezinu području djelatnosti. Stoga bi trebalo biti moguće, posebice u manjim organizacijama, odlučiti združiti ili spojiti funkcije povezane s postupanjem s događajima u okviru organizacije, radi dijeljenja zadataka izvješćivanja o događajima s drugim organizacijama iste prirode ili eksternalizacije prikupljanja, procjene, obrade, analize i pohrane detalja o događajima specijaliziranim subjektima odobrenima od strane nadležnog tijela države članice. Takvi subjekti trebali bi poštovati načela o zaštiti i povjerljivosti utvrđena ovom Uredbom. Organizacija koja eksternalizira trebala bi zadržati odgovarajuću kontrolu nad eksternaliziranim zadaćama i trebala bi snositi konačnu odgovornost za primjenu zahtjeva propisanih ovom Uredbom.

(8)

Potrebno je osigurati da se samo po sebi razumije da prve linije zaposlenika u zrakoplovstvu izvješćuju o događajima koji predstavljaju značajan rizik za sigurnost zrakoplovstva. Sustavi dobrovoljnog izvješćivanja trebali bi nadopunjavati sustave obveznog izvješćivanja, te bi oboji pojedincima trebali omogućavati dostavljanje podataka o događajima u zrakoplovstvu. Sustave obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja trebalo bi uspostaviti u sklopu organizacija, Agencije i nadležnih tijela država članica. Prikupljene informacije trebale bi se prosljeđivati tijelu nadležnom za odgovarajuće praćenje radi jačanja sigurnosti zrakoplovstva. Organizacije bi trebale analizirati te događaje koji bi mogli imati učinak na sigurnost kako bi utvrdile s njima povezane opasnosti za sigurnost te prema potrebi poduzele odgovarajuće korektivne mjere. Organizacije bi trebale poslati prve rezultate svojih analiza nadležnom tijelu države članice ili Agenciji te bi im također trebale poslati i završne rezultate ako ti rezultati otkrivaju Nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi uspostaviti sličan postupak za one događaje koji su im izravno priopćeni i trebali bi isto tako nadzirati procjenu i sve poduzete korektivne ili preventivne mjere organizacije.

(9)

Različite kategorije osoblja koje rade ili na drugi način sudjeluju u civilnom zrakoplovstvu svjedoče događajima koji su od značaja za sprečavanje nesreća. Stoga bi trebale imati pristup sredstvima za izvješćivanje o takvim događajima, te bi njihova zaštita trebala biti zajamčena. Radi poticanja osoblja na izvješćivanje o događajima i kako bi mu se omogućilo bolje shvaćanje pozitivnog učinka koji izvješćivanje o događajima ima na zračni promet, trebalo bi ga se redovito obavještavati o mjerama koje su poduzete u okviru sustava izvješćivanja o događajima.

(10)

Opasnosti i rizik povezani s kompleksnim zrakoplovima na motorni pogon vrlo su različiti od onih povezanih s drugim vrstama zrakoplova. Stoga, dok bi ukupni zrakoplovni sektor trebao biti obuhvaćen ovom Uredbom, obveze koje se njome nameću trebale biti razmjerne području djelovanja i kompleksnosti različitih tipova zrakoplova. Jednako tako, podaci prikupljeni o događajima koji osim kompleksnih zrakoplova na motorni pogon uključuju i druge zrakoplove trebali bi podlijegati pojednostavljenim obvezama izvješćivanja koje bolje odgovaraju toj grani zrakoplovstva.

(11)

Trebalo bi poticati razvoj drugih načina prikupljanja informacija povezanih sa sigurnošću osim sustava predviđenih ovom Uredbom radi prikupljanja dodatnih informacija koje bi mogle doprinijeti poboljšanju zrakoplovne sigurnosti. Ako organizacije imaju već postojeće sustave za prikupljanje informacija koji dobro funkcioniraju trebalo bi im dopustiti da nastave koristiti te sustave usporedno sa sustavima koje treba uspostaviti za svrhe ove Uredbe.

(12)

Tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost i svaki subjekt zadužen za regulaciju sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji trebali bi imati puni pristup prikupljenim podacima o događajima i izvješćima o događajima koje pohranjuju njihove države članice kako bi mogli odlučiti koje nezgode zahtijevaju istragu koja se odnosi na sigurnost, kao i prepoznati gdje se može doći do sigurnosnih spoznaja u interesu sigurnosti zračnog prometa te ispuniti svoje obveze u vezi s nadzorom.

(13)

Ključno je imati visokokvalitetne i potpune podatke budući da analiza i trendovi koji proizlaze iz nepreciznih podataka mogu dati rezultate koji dovode u zabludu i mogu dovesti do usmjeravanja napora na neprimjereno djelovanje. Osim toga, takvi neprecizni podaci mogu dovesti do gubitka povjerenja u podatke dobivene iz sustavâ izvješćivanja o događajima. Da bi se osigurala kvaliteta izvješća o događajima i olakšala njihova potpunost, oni bi trebali sadržavati određenu minimalnu količinu informacija koja se može razlikovati ovisno o kategoriji događaja. Osim toga, trebalo bi provesti postupke provjere kvalitete informacija i izbjegavanja nedosljednosti između izvješća o događaju i prvotno prikupljenih podataka o događaju. Osim toga, uz potporu Komisije trebalo bi u prvom redu izraditi odgovarajući materijal sa smjernicama, osobito radi osiguravanja kvalitete i olakšavanja potpunosti podataka te usklađenog i ujednačenog unošenja podataka u baze podataka. Kako bi se pružila nužna potpora, trebalo bi organizirati radionice, osobito od strane Komisije.

(14)

Komisija bi trebala razviti zajednički europski sustav klasifikacije rizika da bi se osigurala potpora identifikaciji potrebnih brzih djelovanja kada se razmatraju pojedinačni visokorizični događaji. Taj bi sustav također trebalo omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika prilikom razmatranja skupnih informacija. Takav bi sustav trebao pomoći relevantnim subjektima u njihovoj procjeni događaja i pri utvrđivanju kamo je najbolje da usmjere svoje napore. Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi olakšati integrirani i usklađeni pristup upravljanju rizicima u europskom sustavu zrakoplovstva te na taj način omogućiti organizacijama, državama članicama, Komisiji i Agenciji da se usklađeno usmjere na napore u smjeru poboljšanja sigurnosti.

(15)

Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi također i omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika unutar Unije na temelju skupnih informacija s europskog stanovišta te poduprijeti rad učinjen u području Europskog programa za sigurnost zračnog prometa i Europskog plana za sigurnost zračnog prometa. Komisija bi trebala pružiti odgovarajuću potporu osiguravanju dosljedne i ujednačene klasifikacije rizika u državama članicama.

(16)

Radi olakšavanja razmjena informacija, izvješća o događajima trebalo bi pohranjivati u bazama podataka koje bi trebale biti uređene u obliku sustava kompatibilnog s Europskim centrom za koordinaciju sustava za izvješćivanje o zrakoplovnim nezgodama (Eccairs) (softverom koji koriste države članice i Europska središnja baza podataka za pohranu izvješća o događajima) i klasifikacijom ADREP-a (klasifikacijom Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO), koja se također koristi za softver Eccairs) kako bi se. Agencija i Komisija trebale bi pružiti tehničku potporu interoperabilnosti sustava.

(17)

Organizacije bi u jednu ili više baza podataka trebale pohranjivati izvješća o događajima proizašla iz podataka o događajima prikupljenih u sklopu sustava obveznog i, ako je primjenjivo, dobrovoljnog izvješćivanja. Trebalo bi omogućiti da složenost baze podataka bude proporcionalna veličini dotične organizacije i/ili njezinom značaju u pogledu ciljeva ove Uredbe i trebala bi se sastojati barem od datoteke podataka koja sadrži zajednička obvezna podatkovna polja i, ako je primjenjivo, specifična obvezna podatkovna polja.

(18)

O događaju koji uključuje zrakoplov registriran u državi članici ili zrakoplovom kojim upravlja poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici trebalo bi izvijestiti čak i ako su se dogodili izvan državnog područja te države članice.

(19)

Informacije o događajima trebale bi se razmjenjivati unutar Unije kako bi se poboljšalo otkrivanje stvarnih ili potencijalnih opasnosti. Ta bi razmjena informacija trebala također omogućiti državama članicama da imaju pristup svim informacijama o događajima koji se događaju na njihovu državnom području ili u njihovu zračnom prostoru, ali o kojima je izvještena druga država članica. To bi također trebalo omogućiti Agenciji da pribavi precizne informacije o događajima i da ima pristup svim izvješćima o događajima koji su prikupljeni u Uniji kako bi, prema potrebi, poduzela korektivne mjere za neutralizaciju utvrđenog rizika u Uniji. Ta bi razmjena informacija trebala omogućiti nadležnim tijelima država članica da pribave precizne informacije o događajima u svojem zračnom prostoru te, prema potrebi, da poduzmu korektivne mjere za neutralizaciju rizika utvrđenog na njihovu državnom području.

(20)

Cilj razmjene informacija o događajima trebalo bi biti sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Ne bi je se trebalo koristiti za pripisivanje krivnje ni odgovornosti niti za uspostavljanje mjerila za sigurnosnu izvedbu.

(21)

Najučinkovitiji način za osiguravanje razmjene velikih količina informacija između svih država članica, Komisije i Agencije jest putem Europske središnje baze podataka pod uvjetom da države članice, Komisija i Agencija imaju puni pristup njoj.

(22)

Sve informacije povezane sa sigurnošću koje proizlaze iz izvješća o događajima prikupljenima u Uniji trebale bi se pravodobno prenijeti u Europsku središnju bazu podataka. To bi trebalo obuhvaćati prikupljanje informacija o nezgodama, ali i informacija o nesrećama i ozbiljnim nezgodama koje su istražene na temelju Uredbom (EU) br. 996/2010.

(23)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na informacije o događajima koje su pohranjene u bazama podataka koje pripadaju organizacijama, državama članicama ili Agenciji.

(24)

Sve informacije povezane sa sigurnošću sadržane u Europskoj središnjoj bazi podataka trebale bi biti dostupne subjektima kojima je povjerena zadaća reguliranja sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji, uključujući Agenciju, i tijelima zaduženima za istragu nesreća i nezgoda unutar Unije.

(25)

Trebalo bi omogućiti zainteresiranim strankama da zahtijevaju pristup određenim informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka, podložno pravilima koja se tiču povjerljivosti takvih informacija i anonimnosti uključenih osoba.

(26)

Budući da nacionalne kontaktne točke najbolje poznaju zainteresirane stranke s poslovnim nastanom u određenoj državi članici, svaka nacionalna kontaktna točka trebala bi se baviti zahtjevima zainteresiranih stranaka s poslovnim nastanom na državnom području svoje države članice. Zahtjevima, pak, zainteresiranih strana iz trećih zemalja ili međunarodnih organizacija trebala bi se baviti Komisija.

(27)

Trebalo bi analizirati informacije sadržane u izvješćima o događajima i utvrditi rizike za sigurnost. Trebalo bi utvrditi sve odgovarajuće mjere za poboljšanje zrakoplovne sigurnosti koje iz toga proizađu i pravodobno ih provesti. Informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi širiti u okviru organizacija, nadležnih tijela država članica i Agencije, budući da je davanje povratne informacije o prijavljenim događajima potiče pojedince da dojavljuju o događajima. Ako je to primjenjivo i moguće, informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi također pružiti pojedincima koji su izravno prijavili događaj nadležnim tijelima države članice ili Agenciji. Takve povratne informacije trebale bi na temelju ove Uredbe poštovati pravila o povjerljivosti i zaštiti izvjestitelja i osoba koje su spomenute u izvješću.

(28)

Ova bi Uredba trebala pomoći državama članicama, Agenciji i organizacijama u upravljanju rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu. Sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama dopunjavaju sustavi upravljanja sigurnošću u državama članicama i Agenciji. Dok organizacije upravljaju rizicima za sigurnost povezanima s njihovim specifičnim djelatnostima, nadležna tijela država članica i Agencija upravljaju rizicima za sigurnost zrakoplovnih sustava čitavih država članica, odnosno Unije kao cjeline, baveći se zajedničkim rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu u dotičnoj državi članici ili na razini Unije. Odgovornosti Agencije i nadležnih tijela država članica ne bi trebale osloboditi organizacije od njihovih izravnih odgovornosti u upravljanju sigurnošću koje su svojstvene proizvodima i uslugama koje pružaju. U tu svrhu organizacije bi trebale prikupljati i analizirati informacije o događajima kako bi utvrdile i smanjile opasnosti povezane sa svojom djelatnošću. One bi također trebale procjenjivati povezane sigurnosne rizike i osiguravati sredstva radi poduzimanja brzih i odgovarajućih mjera za ublažavanje rizika za sigurnost. Sveukupni proces trebalo bi pratiti relevantno nadležno tijelo koje bi, prema potrebi, trebalo zahtijevati poduzimanje dodatnih mjera kako bi se osiguralo da se nedostaci u pogledu sigurnosti otklanjaju na ispravan način. S druge strane, nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi nadopunjavati sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama na razini država članica odnosno europskoj razini.

(29)

Prilikom utvrđivanja mjera koje trebaju uključiti u svoj državni program sigurnosti i državni plan sigurnosti i kako bi se osiguralo da je djelovanje utemeljeno na dokazima, države članice trebale bi koristiti informacije koje proizlaze iz prikupljenih izvješća o događajima i iz njihove analize. Državni programi za sigurnost i državni planovi za sigurnost nadopunjuju se na Europskoj razini Europskim programom za sigurnost zračnog prometa i Europskim planom za sigurnost zračnog prometa.

(30)

S obzirom na to da cilj poboljšanja zračne sigurnosti ne mogu dostatno ostvariti države članice jer su sustavi izvješćivanja kojima upravljaju odvojene države članice manje učinkoviti od koordinirane mreže s razmjenom informacija koja omogućuje utvrđivanje mogućih problema u vezi sa sigurnošću i ključnih područja rizika na razini Unije, analizu na nacionalnoj razini trebalo bi nadopuniti analizom i naknadnim postupanjem na razini Unije kako bi se osiguralo bolje sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Tu zadaću na razini Unije trebala bi provoditi mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti u koordinaciji s Agencijom i Komisijom. Trebalo bi toj mreži omogućiti da konsenzusom odluči pozvati promatrače na svoje sastanke, uključujući zaposlenike u industriji ili predstavnike.

(31)

Europski program zrakoplovne sigurnosti i Europski plan zrakoplovne sigurnosti poglavito bi trebali imati koristi od rada mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti kako bi, oslanjajući se na dokaze, utvrdili koje mjere treba provesti na razini Unije.

(32)

Javnosti bi trebale biti dostupne opće skupne informacije o razini zrakoplovne sigurnosti u državama članicama i Uniji. Te informacije trebale bi posebice obuhvaćati trendove i analize koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe od strane država članica kao i informacije, u skupnom obliku, o sadržaju Europske središnje baze podataka te se mogu pružiti objavljivanjem pokazatelja uspješnosti u području sigurnosti (SPI).

(33)

Sigurnosni sustav civilnog zrakoplovstva uspostavljen je na temelju povratnih informacija i pouka iz nesreća i nezgoda. Izvješćivanje o događajima i korištenje informacija o događajima za poboljšanje sigurnosti temelji se na odnosu povjerenja između izvjestitelja i subjekta zaduženog za prikupljanje i procjenu informacije. To zahtijeva strogu primjenu pravila o povjerljivosti. Svrha zaštite informacija o sigurnosti od neprikladnog korištenja i ograničavanja pristupa Europskoj središnjoj bazi podataka isključivo na zainteresirane strane koje sudjeluju u poboljšanju sigurnosti civilnog zrakoplovstva treba osigurati kontinuiranu dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću tako da se mogu poduzeti odgovarajuće i pravodobno preventivno djelovanje i poboljšati sigurnost zrakoplovstva. U tom kontekstu, trebalo bi na odgovarajući način štititi osjetljive informacije povezane sa sigurnošću i trebalo bi osigurati njihovo prikupljanje tako da se jamči njihova povjerljivost, zaštita njihova izvora i osigura povjerenje osoblja zaposlenog u civilnom zrakoplovstvu u sustavima izvješćivanja o događajima. Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće mjere da bi se osiguralo da informacije prikupljene putem mehanizama izvješćivanja o događajima budu držane povjerljivima i da pristup Europskoj središnjoj bazi podataka bude ograničen. Nacionalna pravila o slobodi informiranja trebali bi uzeti u obzir nužnu povjerljivost takvih informacija. Prikupljene informacije trebalo bi na odgovarajući način zaštititi od neovlaštene uporabe ili otkrivanja. Trebalo bi ih također koristiti strogo za potrebu održavanja ili poboljšavanja sigurnosti zrakoplovstva, a ne za pripisivanje krivnje ili odgovornosti.

(34)

Kako bi se osiguralo povjerenje zaposlenika ili ugovornog osoblja u sustav izvješćivanja o događajima, trebalo bi na odgovarajući način zaštiti informacije sadržane u izvješćima o događajima i ne bi ih se trebalo koristiti u druge svrhe osim za zadržavanje ili poboljšavanje zrakoplovne sigurnosti. Interna načela „kulture pravičnosti” koja organizacije donesu na temelju ove Uredbe trebala bi posebno doprinijeti postizanju tog cilja. Dodatno, ograničavanje prenošenja osobnih detalja ili informacija koje omogućuju prepoznavanje izvjestitelja ili drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima jasnim razdvajanjem između odjela koji obrađuju izvješća o događajima i ostatka organizacije može biti učinkovit način za postizanje ovog cilja.

(35)

Trebalo bi na odgovarajući način zaštititi izvjestitelja ili osobu koja je spomenuta u izvješćima o događajima. U tom smislu, izvješćivanje o događajima treba biti anonimizirano, a detalji povezani s identitetom izvjestitelja i osoba koje se spominju u izvješćima o događajima ne bi se trebali unositi u baze podataka.

(36)

Osim toga, sustav civilnog zrakoplovstva trebao bi promicati „kulturu sigurnosti” što bi olakšalo spontano izvješćivanje o događajima i na taj način doprinijelo načelu „kulture pravičnosti”. „Kultura pravičnosti” ključan je element šire „kulture sigurnosti” koja predstavlja temelj čvrstog sustava upravljanja sigurnošću. Okruženje koje prihvaća načela „kulturu sigurnosti” ne bi trebalo sprečavati poduzimanje djelovanja koje je potrebno za održavanje ili unaprjeđenje razine zrakoplovne sigurnosti.

(37)

„Kultura pravičnosti” trebala bi ohrabrivati pojedince da priopćuju informacije povezane sa sigurnošću. To ipak ne bi trebalo osloboditi pojedince od njihovih uobičajenih odgovornosti. U ovom kontekstu zaposlenici i ugovorno osoblje ne bi smjeli trpjeti nikakvu ugrozu na temelju informacija pruženih na temelju ove Uredbe, osim u slučajevima zlonamjernog ponašanja ili ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja u pogledu očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti da se postupi na način koji je očito potreban u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini ili značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti.

(38)

Kako bi se ohrabrilo izvješćivanje o događajima, bilo bi potrebno zaštititi izvjestitelje kao i osobe spomenute u dotičnim izvješćima o događajima. Međutim, takva zaštita ne bi trebala osloboditi te osobe od obveza izvješćivanja iz ove Uredbe. Osobito, u situaciji kada osoba spomenuta u izvješću o događaju i sama ima obvezu izvješćivanja o istom događaju, a o njemu namjerno ne izvijesti, tada bi ta osoba trebala izgubiti svoju zaštitu i suočiti se sa sankcijama na temelju ove Uredbe.

(39)

Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu provedbu, važno je jasno odrediti mjeru zaštite izvjestitelja i drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima od ugrožavanja ili pokretanja kaznenog postupka.

(40)

Kako bi osnažili povjerenje pojedinaca u sustav, postupanje s izvješćima o događajima trebalo bi organizirati tako da se na prikladan način štiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i ostalih osoba spomenutih u izvješćima o događajima u cilju njegovanja „kulture pravičnosti”. Cilj bi toga, gdje god je to moguće, trebao biti omogućavanje uspostave neovisnog sustava za postupanje s događajima.

(41)

Osoblje organizacija, nadležnih tijela države članice i Agencije uključeno u procjenu, obradu ili analizu događaja ima značajnu ulogu u utvrđivanju opasnosti i nedostataka povezanih sa sigurnošću. Iskustvo pokazuje da kad se događaji analiziraju s vremenskim odmakom nakon nesreće, analizom se utvrde rizici i nedostaci koji se možda inače ne bi utvrdili. Moguće je stoga da se osobe uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja mogu bojati potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima. Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu pravilnu provedbu, države članice ne bi trebale pokretati postupke protiv osoba koje su u nadležnim tijelima država članica uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja, u vezi s odlukama koje donesu kao dio svojih dužnosti, a za koje se naknadno uvidi da su bile pogrešne ili neučinkovite, ali su u vrijeme donošenja i na temelju informacija koje su tada bile raspoložive, bile razmjerne i primjerene.

(42)

Zaposlenici i ugovorno osoblje trebali bi imati priliku prijaviti kršenja načela koja im pružaju okvir za zaštitu i koja su uspostavljena ovom Uredbom i ne bi smjeli biti kažnjavani zbog toga. Države članice trebale bi odrediti posljedice za one oni koji prekrše načela zaštite izvjestitelja i drugih osoba koje su spomenute u izvješćima o događajima i trebale bi donijeti primjerena pravna sredstva ili nametnuti sankcije.

(43)

Strah od samooptuživanja i potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima mogu odvratiti pojedince od izvješćivanja o događajima. Ciljevi ove Uredbe mogu se postići bez neopravdanog utjecanja na pravosudne sustave država članica. Stoga je primjereno osigurati da povrede pravnih propisa bez predumišljaja ili namjere, o kojima su nadležna tijela država članica stekla saznanja isključivo putem izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom, ne bi trebala biti predmet disciplinskih, administrativnih ni pravnih postupaka, osim ako je drugačije propisano primjenjivim nacionalnim kaznenim pravom. Međutim, prava trećih strana na pokretanje civilnih postupaka ne bi trebalo biti obuhvaćeno ovom zabranom i trebalo bi isključivo biti podložno nacionalnom pravu.

(44)

Međutim, u kontekstu razvijanja okruženja „kulture pravičnosti” države članice trebale bi zadržati mogućnost proširenja zabrane korištenja izvješća o događajima kao dokaza protiv izvjestitelja u administrativnim i disciplinskim postupcima na civilne postupke.

(45)

Osim toga, trebalo bi poboljšati i formalizirati suradnju između sigurnosnih tijela i sudskih tijela putem prethodnih dogovora među njima koji bi trebali poštovati ravnotežu između različitih javnih interesa u pitanju i koji bi osobito trebali obuhvatiti, na primjer, pristup izvješćima o događajima koja se nalaze u nacionalnim bazama podataka i njihovo korištenje.

(46)

S ciljem podupiranja povećanih odgovornosti Agencije prema ovoj Uredbi, trebalo bi joj omogućiti dostatne resurse za izvršavanje povjerenih joj dodatnih zadaća.

(47)

Kako bi se dopunila ili izmijenila ova Uredba, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(48)

U primjeni ove Uredbe Komisija bi se trebala savjetovati s Agencijom i mrežom analitičara zrakoplovne sigurnosti iz ove Uredbe.

(49)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(50)

U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o obradi podataka i zaštiti pojedinaca utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (7). U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o pristupu podacima kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) osim u pogledu širenja podataka i informacija sadržanih u Europskoj središnjoj bazi podataka, koji su zaštićeni strožim pravilima pristupa koja propisuje ova Uredba.

(51)

Sankcije bi posebice trebale biti primjenjive protiv svake osobe ili subjekta koji u suprotnosti s ovom Uredbom zloupotrijebi informacije zaštićene ovom Uredbom; djeluje tako da ugrožava izvjestitelja ili druge osobe spomenute u izvješćima o događajima, osim u slučajevima kada se primjenjuju izuzeća utvrđena u ovoj Uredbi, ne uspostavi odgovarajuće okruženje za prikupljanje podataka o događajima; ne analizira prikupljene informacije ili ne poduzme radnje kako bi otklonio bilo kakve uočene stvarne ili potencijalne nedostatke u sigurnosti ili ne dijeli informacije prikupljene primjenom ove Uredbe.

(52)

Budući da cilj ove Uredbe, a to je uspostava zajedničkih pravila u području izvješćivanja o događajima u civilnom zrakoplovstvu, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego ga se, zbog njezine važnosti i učinaka diljem Unije, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može poduzeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenoga članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(53)

Uredbu (EU) br. 996/2010 trebalo bi u skladu s tim izmijeniti.

(54)

Stoga bi trebalo staviti izvan snage Direktivu 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredbu Komisije (EZ) br. 1321/2007 (10) i Uredbu Komisije (EZ) br. 1330/2007 (11).

(55)

Savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka učinjeno je u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 10. travnja 2013. (12),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ciljevi

1.   Cilj je ove Uredbe poboljšati sigurnost civilnog zrakoplovstva u Uniji na način da se osigura izvješćivanje, prikupljanje, pohrana, čuvanje, razmjenjivanje, širenje i analiziranje relevantnih informacija povezanih sa sigurnošću o civilnom zrakoplovstvu.

Ovom se Uredbom osigurava:

(a)

pravodobno poduzimanje, prema potrebi, sigurnosnih mjera na temelju analize prikupljenih informacija;

(b)

stalna dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću uvođenjem pravila o povjerljivosti i o pravilnoj uporabi informacija putem usklađene i poboljšane zaštite izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješćima o događajima; i

(c)

da se rizici za sigurnost u zrakoplovstvu razmatraju i rješavaju i na razini Unije i na nacionalnoj razini.

2.   Jedini je cilj izvješćivanja o događajima spriječiti nesreće i nezgode, a ne pripisati krivnju ili odgovornost.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„izvjestitelj” znači fizička osoba koja prijavi događaj ili druge informacije povezane sa sigurnošću na temelju ove Uredbe;

2.

„zrakoplov” znači svaka naprava koja se održava u atmosferi zbog reakcije zraka koja nije reakcija zraka u odnosu na zemljinu površinu;

3.

„nezgoda” znači nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

4.

„ozbiljna nezgoda” znači ozbiljna nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

5.

„nesreća” znači nesreća u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

6.

„anonimizirane informacije” znači informacije koje proizlaze iz izvješća o događajima iz kojih su uklonjeni svi osobni podaci kao što su imena ili adrese fizičkih osoba;

7.

„događaj” znači bilo koji događaj povezan sa sigurnošću koji ugrožava, ili koji bi, ako se ne ispravi ili riješi, mogao ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu te posebice uključuje nesreću i ozbiljnu nezgodu;

8.

„organizacija” znači bilo koja organizacija koja pruža zrakoplovne proizvode i/ili koja zapošljava, ugovara ili koristi usluge osoba koje su obvezne izvijestiti o događajima u skladu s člankom 4. stavkom 6.;

9.

„anonimizacija” znači uklanjanje iz izvješća o događajima svih osobnih podataka koji se odnose na izvjestitelja i na osobe spomenute u izvješćima o događajima te svih pojedinosti, uključujući nazive jedne ili više organizacija uključenih u događaj, koje bi mogle otkriti identitet izvjestitelja ili treće strane ili na temelju kojih je moguće utvrditi te podatke iz izvješća o događaju;

10.

„opasnost” znači situacija ili predmet koji bi mogli uzrokovati smrt ili povredu osobe, oštećenje opreme ili strukture, gubitak materijala ili smanjenje sposobnosti za obavljanje propisane funkcije;

11.

„tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost” znači stalno nacionalno tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost u civilnom zrakoplovstvu koje provodi ili nadzire istrage koje se odnose na sigurnost kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 996/2010;

12.

„kultura pravičnosti” znači kultura u kojoj se ne kažnjava djelatnike na terenu ili druge osobe za njihove postupke, propuste ili odluke koji su u skladu s njihovim iskustvom i izobrazbom, ali u kojoj se ne toleriraju krajnja nepažnja, voljne povrede i destruktivni postupci;

13.

„kontaktna točka” znači:

(a)

ako zahtjev za informacijama podnosi zainteresirana stranka s poslovnim nastanom u državi članici, nadležno tijelo koje određuje svaka država članica u skladu s člankom 6. stavkom 3.;

(b)

ako zahtjev za informacijama podnosi zainteresirana stranka s poslovnim nastanom izvan Unije, Komisija;

14.

„zainteresirana stranka” znači bilo koja fizička ili pravna osoba ili bilo koje službeno tijelo, bez obzira ima li status pravne osobe ili ne, koje može sudjelovati u poboljšanju sigurnosti zrakoplovstva imajući pristup informacijama o događajima razmijenjenima između država članica i koja pripada u jednu od kategorija zainteresiranih stranaka iz Priloga II.;

15.

„državni program sigurnosti” znači integrirani skup pravnih akata i aktivnosti kojima je cilj upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva u državi članici;

16.

„Europski plan zrakoplovne sigurnosti” znači procjena sigurnosnih pitanja i povezani akcijski plan na europskoj razini;

17.

„Europski program zrakoplovne sigurnosti” znači integrirani skup pravila na razini Unije, zajedno s aktivnostima i postupcima koji se koriste za zajedničko upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva na europskoj razini;

18.

„sustav upravljanja sigurnošću” znači sustavni pristup upravljanju zrakoplovnom sigurnošću koji obuhvaća nužne organizacijske strukture, odgovornosti, politike i postupke i uključuje bilo koji sustav upravljanja koji, neovisno ili zajedno s drugim sustavima upravljanja organizacije, upravlja sigurnošću.

Članak 3.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom Uredbom utvrđuju se pravila o:

(a)

izvješćivanju o događajima koji ugrožavaju ili koji bi, ako se ne isprave ili ne riješe, mogli ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu, opremu ili uređaj koji utječu na rad zrakoplova; te izvješćivanje o drugim relevantnim informacijama povezanima sa sigurnošću u tom kontekstu;

(b)

analizi i naknadnom postupanju s obzirom na događaje o kojima se izvještava i o drugim informacijama povezanima sa sigurnošću;

(c)

zaštiti zaposlenika u zrakoplovstvu;

(d)

odgovarajućem korištenju prikupljenih informacija povezanih sa sigurnošću;

(e)

unošenju prikupljenih informacija u Europsku središnju bazu podataka; i

(f)

širenju anonimiziranih informacija zainteresiranim strankama s ciljem pružanja tim strankama informacija koje su im potrebne radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na događaje i druge informacije povezane sa sigurnošću koji uključuju civilne zrakoplove, osim zrakoplova iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 216/2008. Države članice mogu odlučiti primijeniti ovu Uredbu i na događaje i druge informacije povezane sa sigurnošću koji uključuju zrakoplove iz Priloga II. toj Uredbi.

Članak 4.

Obvezno izvješćivanje

1.   O događajima koji mogu predstavljati značajan rizik za sigurnost zrakoplovstva i koji pripadaju sljedećim kategorijama izvješćuju osobe navedene u stavku 6. putem sustavâ obveznog izvješćivanja o događajima na temelju ovog članka:

(a)

događaji u vezi s radom zrakoplova, kao što su:

i.

događaji povezani sa srazovima;

ii.

događaji povezani s polijetanjem i slijetanjem;

iii.

događaji povezani s gorivom;

iv.

događaji tijekom leta;

v.

događaji povezani s komunikacijom;

vi.

događaji povezani s ozljedama, hitnim slučajevima i drugim kritičnim situacijama;

vii.

događaji povezani s onesposobljenošću osoblja i drugi događaji povezani s osobljem;

viii.

događaji povezani s vremenskim uvjetima ili sigurnošću;

(b)

događaji u vezi s tehničkim uvjetima, održavanjem i popravkom zrakoplova, kao što su:

i

strukturni kvarovi;

ii.

kvarovi na sustavima;

iii.

problemi u vezi s održavanjem i popravkom;

iv.

problemi u vezi s pogonom (uključujući motore, propelere i sustave rotora) te problemi u vezi s pomoćnom pogonskom jedinicom;

(c)

događaji u vezi s uslugama i objektima u zračnoj plovidbi, kao što su:

i.

srazovi, skori srazovi ili potencijalni srazovi,;

ii

posebni događaji u vezi s upravljanjem zračnim prometom i uslugama u zračnoj plovidbi (ATM/ANS);

iii.

operativni događaji vezani uz ATM/ANS;

(d)

događaji u vezi s aerodromima i zemaljskim uslugama, kao što su:

i.

događaji povezani s aerodromskim aktivnostima i objektima;

ii.

događaji povezani s prihvatom i otpremom putnika, prtljage, pošte i tereta;

iii.

događaji povezani sa zemaljskim opsluživanjem zrakoplova i njihovim servisiranjem.

2.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici uspostavlja sustav obveznog izvješćivanja za lakše prikupljanje podataka o događajima iz stavka 1.

3.   Svaka država članica uspostavlja sustav obveznog izvješćivanja za lakše prikupljanje podataka o događajima, uključujući prikupljanje podataka o događajima koje su prikupile organizacije primjenom stavka 2.

4.   Europska agencija za sigurnost zračnog prometa („Agencija”) uspostavlja sustav obveznog izvješćivanja za lakše prikupljanje podataka o događajima, uključujući prikupljanje podataka o događajima koje su na temelju stavka 2. prikupile organizacije koje su ovlaštene ili odobrene od strane Agencije.

5.   Komisija putem provedbenih akata donosi popis u kojem se klasificiraju događaji kojim se treba služiti prilikom izvješćivanja o događajima na temelju stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.

U te provedbene akte Komisija uključuje zaseban popis u kojem se klasificiraju događaji primjenjivi na zrakoplove osim kompleksnih zrakoplova na motorni pogon. Taj je popis pojednostavljena verzije popisa iz prvog podstavka te je, prema potrebi, prilagođen posebnostima te grane zrakoplovstva.

6.   Sljedeće fizičke osobe izvješćuju o događajima iz stavka 1. putem sustava koji je u skladu sa stavkom 2. uspostavila organizacija koja zapošljava tog izvjestitelja, s njim je u ugovornom odnosu ili koristi njegove usluge, ili, umjesto toga, putem sustava koji je u skladu sa stavkom 3. uspostavila država članica u kojoj njihova organizacija ima poslovni nastan ili država koja je izdala, potvrdila ili preoblikovala licenciju pilota ili putem sustava koji je u skladu sa stavkom 4. uspostavila Agencija:

(a)

kapetan zrakoplova, ili, u slučajevima kada kapetan zrakoplova ne može izvijestiti o događaju, bilo koji drugi član posade koji je sljedeći u zapovjednom lancu zrakoplova registriranog u Uniji ili zrakoplova registriranog izvan Unije, ali koji koristi operator za koji država članica osigurava nadzor operacija ili operator koji ima poslovni nastan u Uniji;

(b)

osoba koja se pod nadzorom države članice ili Agencije bavi projektiranjem, proizvodnjom, praćenjem kontinuirane plovidbenosti, održavanjem ili modificiranjem zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela takvog zrakoplova;

(c)

osoba koja pod nadzorom države članice ili Agencije potpisuje potvrdu o pregledu plovidbenosti ili potvrdu o puštanju u rad zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela tog zrakoplova;

(d)

osoba koja obavlja dužnost za koju mora dobiti ovlaštenje države članice kao član osoblja pružatelja usluga u zračnom prometu kojemu su povjerene odgovornosti povezane s uslugama u zračnoj plovidbi ili kao službenik za pružanje usluga letnih informacija;

(e)

osoba koja obavlja dužnost u vezi s upravljanjem sigurnošću zračne luke na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (13);

(f)

osoba koja obavlja dužnost u vezi s ugradnjom, izmjenama, održavanjem, popravcima, obnovom, provjerom u letu ili inspekcijom opreme za zračnu plovidbu čiji nadzor osigurava država članica;

(g)

osoba koja obavlja dužnost u vezi sa zemaljskim opsluživanjem zrakoplova, uključujući opskrbu gorivom, pripremu dokumentacije o teretu, ukrcaj, odmrzavanje i tegljenje na zračnoj luci na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008.

7.   Osobe iz stavka 6. izvješćuju o događajima u roku od 72 sata otkad su postale svjesne događaja, osim ako to spriječe iznimne okolnosti.

8.   Nakon obavijesti o događaju, svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koja nije obuhvaćena stavkom 9. dostavlja nadležnom tijelu te države članice iz članka 6. stavka 3. podatke o događajima prikupljenima u skladu sa stavkom 2. ovog članka u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju najkasnije 72 sata nakon što je postala svjesna tog događaja.

9.   Nakon obavijesti o događaju, svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju je ovlastila ili odobrila Agencija dostavlja Agenciji podatke o događajima prikupljenima u skladu sa stavkom 2. u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju najkasnije 72 sata nakon što je postala svjesna tog događaja.

Članak 5.

Dobrovoljno izvješćivanje

1.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici uspostavlja sustav dobrovoljnog izvješćivanja da bi olakšala prikupljanje:

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

2.   Svaka država članica uspostavlja sustav dobrovoljnog izvješćivanja da bi olakšala prikupljanje:

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

Taj sustav također uključuje, ali se ne ograničava na, prikupljanje podataka koje prenose organizacije na temelju stavka 6..

3.   Agencija uspostavlja sustav dobrovoljnog izvješćivanja da bi se olakšala prikupljanje:

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

Taj sustav uključuje, ali se ne ograničava na, prikupljanje informacija koje su na temelju stavka 5. prikupile organizacije ovlaštene ili odobrene od strane Agencije.

4.   Sustavi dobrovoljnog izvješćivanja koriste se radi olakšavanja prikupljanja pojedinosti o događajima i drugih informacija povezanih sa sigurnošću:

(a)

koje ne podliježu obveznom izvješćivanju na temelju članka 4. stavka 1.;

(b)

o kojima su izvijestile osobe koje nisu navedene u članku 4. stavku 6.

5.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju je ovlastila ili odobrila Agencija pravovremeno dostavlja Agenciji pojedinosti o događajima i druge informacije povezane sa sigurnošću koje su prikupljene na temelju stavka 1. i koje mogu uključivati stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost zrakoplovstva.

6.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju nije ovlastila ili odobrila Agencija pravovremeno dostavlja nadležnom tijelu te države članice, imenovanom na temelju članka 6. stavka 3., podatke o događajima i druge informacije povezane sa sigurnošću koji su prikupljeni na temelju stavka 1. ovog članka i koji mogu uključivati stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost zrakoplovstva. Države članice mogu zahtijevati od svake organizacije s poslovnim nastanom na njihovu državnom području da dostavlja podatke o svim događajima prikupljenima na temelju stavka 1. ovog članka.

7.   Države članice, Agencija i organizacije mogu uspostaviti druge sustave prikupljanja i obrade informacija povezanih sa sigurnošću u svrhu prikupljanja podataka o događajima koje možda nisu registrirali sustavi izvješćivanja iz članka 4. i stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. Ti sustavi mogu obuhvaćati izvješćivanje tijela različitih od onih određenih u članku 6. stavku 3. i mogu uključivati aktivno sudjelovanje:

(a)

zrakoplovne industrije;

(b)

profesionalnih organizacija zrakoplovnog osoblja.

8.   Informacije dobivene na temelju dobrovoljnog i obveznog izvješćivanja mogu se uključiti u jedinstveni sustav.

Članak 6.

Prikupljanje i pohrana informacija

1.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici imenuje jednu ili više osoba za neovisno prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu podataka o događajima o kojima je izviješteno na temelju članaka 4. i 5.

Postupanje s tim izvješćima obavlja se tako da se spriječi korištenje informacijama za druge svrhe osim u svrhu sigurnosti i da se na odgovarajući način zaštiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješćima o događajima s ciljem promicanja „kulture pravičnosti”.

2.   U dogovoru s nadležnim tijelom, male organizacije mogu uspostaviti pojednostavljeni mehanizam za prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu pojedinosti o događajima. One mogu dijeliti te zadaće s organizacijama iste vrste, istovremeno poštujući pravila o povjerljivosti i zašiti na temelju ove Uredbe.

3.   Svaka država članica imenuje jedno ili više nadležnih tijela koja uspostavljaju mehanizam za neovisno prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu podataka o događajima o kojima je izviješteno na temelju članaka 4. i 5.

Postupanje s tim izvješćima obavlja se tako da se spriječi korištenje informacijama za druge svrhe osim u svrhu sigurnosti i da se odgovarajuće zaštiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i osobe spomenute u izvješću o događaju s ciljem promicanja „kulture pravičnosti”.

Sljedeća tijela mogu se imenovati na temelju prvog podstavka, zajednički ili odvojeno:

(a)

nacionalno tijelo za civilno zrakoplovstvo; i/ili

(b)

tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost; i/ili

(c)

bilo koje drugo neovisno tijelo ili subjekt iz Unije kojem je ta dužnost povjerena.

Ako država članica imenuje više od jednog tijela ili subjekta, jednog od njih imenuje kontaktnom točkom za prijenos informacija iz članka 8. stavka 2.

4.   Agencija imenuje jednu ili više osoba koje uspostavljaju mehanizam za neovisno prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu podataka o događajima o kojima je izviješteno na temelju članaka 4. i 5.

Postupanje s tim izvješćima obavlja se tako da se spriječi korištenje informacijama za druge svrhe osim u svrhu sigurnosti i da se odgovarajuće zaštiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješću o događaju, s ciljem promicanja „kulture pravičnosti”.

5.   Organizacije pohranjuju u jednu ili više baza podataka izvješća sastavljena na temelju podataka o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5.

6.   Nadležna tijela iz stavka 3. pohranjuju u nacionalnu bazu podataka izvješća o događajima sastavljena na temelju podataka o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5.

7.   Relevantne informacije o nesrećama i ozbiljnim nezgodama koje su prikupila ili izdala tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost također se pohranjuju u toj nacionalnoj bazi podataka.

8.   Agencija u bazu podataka pohranjuje izvješća o događajima sastavljena na temelju podataka o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5.

9.   Tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost imaju puni pristup svojim nacionalnim bazama podataka iz stavka 6. radi izvršavanja odgovornosti na temelju članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 996/2010.

10.   Tijela za civilno zrakoplovstvo država članica imaju puni pristup svojim nacionalnim bazama iz stavka 6. radi izvršavanja svoje odgovornosti u vezi sa sigurnosti.

Članak 7.

Kvaliteta i sadržaj izvješća o događajima

1.   Izvješća o događajima iz članka 6. sadrže barem informacije navedene u Prilogu I.

2.   Izvješća o događajima iz članka 6. stavaka 5. 6. i 8. uključuju klasifikaciju rizika za sigurnost za dotični događaj. Tu klasifikaciju preispituje te po potrebi izmjenjuje i ovjerava nadležno tijelo države članice ili Agencije, u skladu sa zajedničkim europskim sustavom klasifikacije rizika iz stavka 5. ovog članka.

3.   Organizacije, države članice i Agencija uspostavljaju postupke kontrole kvalitete podataka kako bi poboljšale dosljednost podataka, osobito između prvotno prikupljenih informacija i izvješća pohranjenog u bazi podataka.

4.   Baze podataka iz članka 6. stavaka 5., 6. i 8. koriste formate koji su:

(a)

standardizirani radi olakšavanja razmjene informacija; i

(b)

kompatibilni s softverom Eccairsa i klasifikacijom ADREP-a.

5.   Komisija u bliskoj suradnji s državama članicama i Agencijom te putem mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti iz članka 14. stavka 2. razvija zajednički europski sustav klasifikacije rizika kako bi se organizacijama, državama članicama i Agenciji omogućila klasifikacija događaja u pogledu rizika za sigurnost. Pritom uzima u obzir potrebu za sukladnošću s postojećim sustavima klasifikacije rizika.

Komisija je dužna razviti taj sustav do 15. svibnja 2017.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 18. kako bi definirala zajednički europski sustav klasifikacije rizika.

7.   Komisija putem provedbenih akata usvaja mjere za provedbu zajedničkog europskog sustava klasifikacije rizika. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.

8.   Komisija i Agencija daju potporu nadležnim tijelima država članica u njihovoj zadaći integriranja podataka, uključujući na primjer za:

(a)

integraciju minimalnih informacija iz stavka 1.;

(b)

klasifikaciju rizika događaja iz stavka 2.; i

(c)

uspostavu postupaka kontrole kvalitete podataka iz stavka 3.

Komisija i Agencija pružaju tu potporu na način koji doprinosi harmonizaciji postupaka zaprimanja podataka u državama članicama, a poglavito pružajući osoblju koje radi u tijelima ili subjektima iz članka 6. stavaka 1., 3. i 4.:

(a)

smjernica;

(b)

radionica; i

(c)

adekvatnog osposobljavanja.

Članak 8.

Europska središnja baza podataka

1.   Komisija upravlja Europskom središnjom bazom podataka u kojoj pohranjuje sva izvješća o događajima prikupljena u Uniji.

2.   Sve države članice u dogovoru s Komisijom ažuriraju Europsku središnju bazu podataka prenoseći u nju sve informacije povezane sa sigurnošću pohranjene u nacionalnim bazama podataka iz članka 6. stavka 6.

3.   Agencija dogovara s Komisijom tehničke protokole za prijenos u Europsku središnju bazu podataka svih izvješća o događajima koje je prikupila Agencija na temelju Uredbe (EZ) br. 216/2008 i njezinih provedbenih pravila, osobito za događaje pohranjene u unutarnjem sustavu za izvješćivanje o događajima (IORS), kao i informacija prikupljenih na temelju članka 4. stavka 9. i članka 5. stavka 5.

4.   Komisija putem provedbenih akata usvaja mjere za upravljanje Europskom središnjom bazom podataka iz stavaka 1. i 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.

Članak 9.

Razmjena informacija

1.   Države članice i Agencija sudjeluju u razmjeni informacija omogućujući nadležnim tijelima drugih država članica, Agenciji i Komisiji da putem Europske središnje baze podataka pristupe svim informacijama povezanima sa sigurnošću koje su pohranjene u njihovim bazama podataka s izvješćima.

Izvješća o događajima prenose se u Europsku središnju bazu podataka najkasnije 30 dana nakon što su unesena u nacionalnu bazu podataka.

Izvješća o događajima ažuriraju se dodatnim informacijama povezanima sa sigurnošću kad god je to potrebno.

2.   Države članice također prenose informacije povezane s nesrećama i ozbiljnim nezgodama u Europsku središnju bazu podataka kako slijedi:

(a)

tijekom trajanja istrage, preliminarne činjenične informacije o nesrećama i ozbiljnim nezgodama;

(b)

nakon završetka istrage:

i.

završno izvješće o istrazi; i

ii.

ako postoji, sažetak na engleskom jeziku završnog izvješća o istrazi.

3.   Država članica ili Agencija prosljeđuju sve bitne informacije povezane sa sigurnošću odgovarajućim tijelima država članica ili Agenciji što je prije moguće ako tijekom prikupljanja podataka o događajima ili prilikom pohrane izvješća o događajima ili provođenja analize u skladu s člankom 13. stavkom 6. utvrdi sigurnosna pitanja za koja smatra:

(a)

da su od interesa za druge države članice ili Agenciju; ili

(b)

da možda zahtijevaju poduzimanje sigurnosnih mjera druge države članice ili Agencije.

Članak 10.

Distribucija informacija pohranjenih u Europskoj središnjoj bazi podataka

1.   Svaki subjekt zadužen za uređivanje sigurnosti civilnog zrakoplovstva ili bilo koje tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost u Uniji ima siguran puni mrežni pristup informacijama o događajima sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka.

Informacije se koriste u skladu s člancima 15. i 16.

2.   Zainteresirane stranke navedene u Prilogu II. mogu zahtijevati pristup određenim informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka.

Zainteresirane stranke koje imaju poslovni nastan unutar Unije upućuju zahtjeve za informacijama kontaktnoj točki države članice u kojoj imaju poslovni nastan.

Zainteresirane stranke koje imaju poslovni nastan izvan Unije upućuju svoj zahtjev Komisiji.

Komisija obavještava nadležno tijelo dotične države članice kada se podnese zahtjev na temelju ovog stavka.

3.   Podložno članku 15. stavku 2. Uredbe (EU) br. 996/2010, informacije iz Europske središnje baze podataka koje se odnose na istrage povezane sa sigurnošću koje su u tijeku, a koje se provode se u skladu s tom Uredbom, na temelju ovog članka ne otkrivaju se zainteresiranim strankama.

4.   Iz sigurnosnih razloga, zainteresiranim strankama ne odobrava se izravan pristup Europskoj središnjoj bazi podataka.

Članak 11.

Obrada zahtjeva i odluke

1.   Zahtjevi za informacijama koje se nalaze u Europskoj središnjoj bazi podataka podnose se na obrascima koje je odobrila kontaktna točka. Ti obrasci obavezno sadrže elemente iz Priloga III.

2.   Kontaktna točka koja zaprimi zahtjev provjerava da je:

(a)

zahtjev podnijela zainteresirana stranka;

(b)

nadležna za obradu tog zahtjeva.

Ako kontaktna točka utvrdi da su druga država članica ili Komisija nadležne za rješavanje određenog zahtjeva, prenosi ga toj državi članici ili Komisiji, prema potrebi.

3.   Kontaktna točka koja zaprimi zahtjev ocjenjuje za svaki pojedini slučaj je li zahtjev opravdan i ostvariv.

Kontaktna točka može zainteresiranim strankama prosljeđivati informacije u papirnatom obliku ili upotrebom sigurnih elektroničkih načina komunikacije.

4.   Ako se zahtjev prihvati, kontaktna točka određuje količinu i razinu informacija koje prosljeđuje. Ne dovodeći u pitanje članke 15. i 16., informacije se ograničavaju na ono što je izričito zatraženo u zahtjevu.

Informacije koje nisu povezane s vlastitom opremom, operacijama ili područjem djelatnosti zainteresirane stranke, prosljeđuju se samo u skupnom ili anonimiziranom obliku. Informacije koje nisu u skupnom obliku mogu se proslijediti zainteresiranoj stranki ako ona ponese detaljno pismeno obrazloženje. Te informacije koriste se u skladu s člancima 15. i 16.

5.   Kontaktna točka zainteresiranim strankama navedenima u Prilogu II. točki (b) može proslijediti samo informacije koje se odnose na njihovu vlastitu opremu, operacije ili područje djelatnosti.

6.   Kontaktna točka koja dobije zahtjev od zainteresirane stranke s popisa u Prilogu II. točki (a) može donijeti opću odluku da informacije redovito prosljeđuje zainteresiranoj stranki, pod uvjetom da:

(a)

tražene informacije povezane su s vlastitom opremom, operacijama ili područjem djelatnosti zainteresirane stranke;

(b)

opća odluka ne odobrava pristup cijelom sadržaju baze podataka;

(c)

opća odluka odnosi se samo na pristup anonimiziranim informacijama.

7.   Zainteresirana stranka koristi se informacijama dobivenima na temelju ovog članka samo pod sljedećim uvjetima:

(a)

zainteresirana stranka koristi informacije samo u svrhu navedenu u obrascu za podnošenje zahtjeva, koja bi trebala biti u skladu s ciljem ove Uredbe iz članka 1.; i

(b)

zainteresirana stranka ne smije otkriti dobivene informacije bez pismenog odobrenja pružatelja informacije i poduzima nužne mjere da osigura odgovarajuću povjerljivost dobivenih informacija.

8.   Odluka o distribuciji informacija na temelju ovog članka ograničena je na ono što je nužno potrebno za svrhe njihova korisnika.

Članak 12.

Evidencija zahtjeva i razmjena informacija

1.   Kontaktna točka vodi evidenciju o svakom primljenom zahtjevu i o poduzetim mjerama na temelju tog zahtjeva.

Navedene se informacije pravovremeno šalju Komisiji kadgod se primi zahtjev i/ili poduzme mjera.

2.   Komisija svim kontaktnim točkama stavlja na raspolaganje ažurirani popis zahtjeva i mjera koje su primile i poduzele razne kontaktne točke, kao i sama Komisija.

Članak 13.

Analiza događaja i naknadno postupanje na nacionalnoj razini

1.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici razvija postupak analize događaja, prikupljenih u skladu s člankom 4. stavkom 2. i člankom 5. stavkom 1., kako bi se utvrdile opasnosti za sigurnost povezane s utvrđenim događajima ili sa skupinama događaja.

Na temelju te analize, svaka organizacija utvrđuje odgovarajuće korektivne ili preventivne mjere koje su potrebne, ako postoje, za poboljšanje zrakoplovne sigurnosti.

2.   Kada, nakon analize iz stavka 1., organizacija s poslovnim nastanom u državi članici utvrdi bilo kakvu primjerenu korektivnu ili preventivnu mjeru koja je potrebne radi rješavanja stvarnih ili potencijalnih nedostataka u pogledu zrakoplovne sigurnosti, ona:

(a)

pravodobno provodi tu mjeru; i

(b)

uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjere.

3.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici svojim zaposlenicima i ugovornom osoblju redovito prosljeđuje informacije o analizi i naknadnim postupanjem u vezi s događajima koji su bili predmetom preventivne ili korektivne mjere.

4.   Kada organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koja nije obuhvaćena stavkom 5. utvrdi stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost civilnog zrakoplovstva u rezultatima svoje analize događaja ili skupine događaja o kojima je izvješteno na temelju članka 4. stavka 8. i članka 5. stavka 6., ona nadležnom tijelu te države članice, u roku od 30 dana od dana podnošenja obavijesti o događaju od strane izvjestitelja, šalje:

(a)

preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; te

(b)

o svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2.

Organizacija izvještava p konačnim rezultatima provedene analize dostavljaju se, prema potrebi, čim postanu dostupni i, u načelu, najkasnije tri mjeseca od dana podnošenja obavijesti o događaju.

Nadležno tijelo države članice može zatražiti od organizacije da mu dostavi preliminarne ili konačne rezultate analize nekog događaja o kojem je obaviješteno, ali u odnosu na koji nije primilo naknadno postupanje, ili samo preliminarne rezultate.

5.   Kada organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju je ovlastila ili odobrila Agencija utvrdi stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost civilnog zrakoplovstva u rezultatima svoje analize događaja ili skupine događaja o kojima je izvješteno na temelju članka 4. stavka 9. i članka 5. stavka 5., ona Agenciji, u roku od 30 dana od dana podnošenja obavijesti o događaju od strane izvjestitelja, šalje:

(a)

preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; i

(b)

svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2..

Organizacija koju je ovlastila ili odobrila Agencija šalje Agenciji konačne rezultate provedene analize, prema potrebi, čim postanu dostupni i, u načelu, najkasnije tri mjeseca od dana podnošenja obavijesti o događaju.

Agencija može zatražiti od organizacija da joj dostave preliminarne ili konačne rezultate analize nekog događaja o kojem je obaviještena, ali u odnosu na koji nije primila naknadno postupanje, ili samo prve rezultate.

6.   Svaka država članica i Agencija razvijaju postupak analize informacija o događajima o kojima su one izravno izviještene u skladu s člankom 4. stavkom 6. i člankom 5. stavcima 2. i 3. u svrhu utvrđivanja opasnosti za sigurnost u vezi s tim događajima. Na temelju te analize one određuju sve odgovarajuće korektivne ili preventivne mjere potrebne za poboljšanje sigurnosti zrakoplovstva.

7.   Kada, nakon analize iz stavka 6., država članica ili Agencija utvrdi bilo kakvu primjerenu korektivnu ili preventivnu mjeru koja je potrebne radi rješavanja stvarnih ili potencijalnih nedostataka u pogledu zrakoplovne sigurnosti, ona:

(a)

pravodobno provodi te mjere; i

(b)

uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjera.

8.   Za svaki događaj ili skupinu takvih događaja koji se nadziru u skladu sa stavcima 4. ili 5. svaka država članica i Agencija imaju pristup obavljenoj analizi i odgovarajuće nadziru mjere koje su poduzele organizacije za koje su svaka ponaosob odgovorne.

Ako država članica ili Agencija zaključe da provedba i učinkovitost reakcija o kojima su izviještene nisu prikladne za rješavanje stvarnih ili potencijalnih sigurnosnih nedostataka, one osiguravaju da odgovarajuća organizacija poduzme i provede odgovarajuće dodatne mjere.

9.   Ako je moguće, informacije koje se odnose na analizu i naknadno postupanje u vezi s pojedinim događajima ili skupinama događaja dobivenih na temelju ovog članka pohranjuje se u Europskoj središnjoj bazi podataka u skladu s člankom 8. stavcima 2. i 3. pravovremeno, a najkasnije dva mjeseca od njihove pohrane u nacionalnu bazu podataka.

10.   Države članice koriste informacije dobivene analizom izvješća o događajima da bi utvrdile mjere ispravljanja koje, ako postoje, treba poduzeti u sklopu Državnog programa sigurnosti.

11.   U svrhu informiranja javnosti o razini sigurnosti u civilnom zrakoplovstvu, države članice objavljuju, najmanje jednom godišnje, analizu sigurnosti. Analiza sigurnosti:

(a)

sadrži skupne i anonimizirane informacije o vrsti događaja i druge informacije povezane sa sigurnošću o kojima je izviješteno putem njihovih nacionalnih sustava obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja;

(b)

utvrđuje trendove;

(c)

utvrđuje poduzete mjere.

12.   Države članice također mogu objaviti anonimizirano izvješće o događajima i ishode analize rizika.

Članak 14.

Analiza događaja i naknadno postupanje na razini Unije

1.   Komisija, Agencija i nadležna tijela država članica redovito sudjeluju u razmjeni i analizi informacija koje su sadržane u Europskoj središnjoj bazi podataka.

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi koji se odnose na povjerljivost, ovisno o slučaju, prema potrebi se mogu pozvati promatrači.

2.   Komisija, Agencija i nadležna tijela država članica surađuju putem mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti.

Mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti osobito pridonosi poboljšanju zrakoplovne sigurnosti u Uniji, posebice izvršavajući sigurnosne analize kao potporu Programu europske zrakoplovne sigurnosti i Europskom planu zrakoplovne sigurnosti.

3.   Agencija podržava aktivnosti mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti, na primjer, pružajući pomoć u pripremi i organizaciji sastanaka mreže.

4.   Agencija uključuje informacije o rezultatima analize informacija iz stavka 1. u godišnju analizu sigurnosti iz članka 15. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 216/2008.

Članak 15.

Povjerljivost i prikladna uporaba informacija

1.   Države članice i organizacije, u skladu sa svojim nacionalnom pravom, te Agencija, poduzimaju potrebne mjere za osiguravanje primjerene povjerljivosti podataka o događajima koje su zaprimile na temelju članaka 4., 5. i 10.

Svaka država članica, svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici ili Agencija, obrađuju osobne podatke samo u onoj mjeri u kojoj je to nužno za potrebe ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog zakonodavstva kojima se provodi Direktiva 95/46/EZ.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe koje se odnose na zaštitu informacija iz članaka 12., 14. i 15. Uredbe (EU) br. 996/2010, informacije o događajima koriste se samo u namjenu za koju su bile prikupljene.

Države članice, Agencija i organizacije ne omogućuju niti ne koriste informacije o događajima:

(a)

radi pripisivanja krivnje ili odgovornosti ni

(b)

za bilo koju drugu svrhu osim održavanja ili poboljšavanja zrakoplovne sigurnosti.

3.   Komisija, Agencija i nadležna tijela država članica pri ispunjavanju svojih obveza iz članka 14. u vezi s informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka, dužni su:

(a)

osigurati povjerljivost takvih informacija; i

(b)

ograničiti njihovu uporabu na ono što je nužno potrebno za ispunjavanje svojih obveza povezanih sa sigurnošću bez pripisivanja krivnje ili odgovornosti; u tom pogledu, informacije se koriste osobito za upravljanje rizicima i za analizu sigurnosnih trendova koji mogu voditi do sigurnosnih preporuka ili mjera, rješavajući stvarne ili potencijalne sigurnosne nedostatke.

4.   Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela iz članka 6. stavka 3. i njihova nadležna pravosudna tijela surađuju međusobno putem prethodnih administrativnih dogovora. Ti prethodni administrativni dogovori nastoje s jedne strane osigurati ispravnu ravnotežu između potrebe za ispravnim provođenjem prava, a s druge strane nužnu kontinuiranu dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću.

Članak 16.

Zaštita izvora informacija

1.   Za potrebe ovog članka, „osobni podaci” uključuje posebice imena i adrese fizičkih osoba.

2.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici osigurava da svi osobni podaci budu dostupni osoblju te organizacije osim osobama navedenima u članku 6. stavku 1. samo kada je to apsolutno nužno za istragu događaja radi unaprjeđenja razine zrakoplovne sigurnosti.

Anonimizirane informacije šire se prema potrebi unutar organizacije.

3.   Svaka država članica osigurava da nijedan osobni podatak nikada ne bude zabilježen u nacionalnoj bazi podataka iz članka 6. stavka 6. Takve anonimizirane informacije trebaju biti dostupne svim relevantnim strankama na primjer da bi im omogućile ispunjenje njihovih dužnosti u vezi s poboljšanjem zrakoplovne sigurnosti.

4.   Agencija osigurava da nijedan osobni podatak nikada ne bude zabilježen u bazi podataka Agencije iz članka iz članka 6. stavka 8.. Takve anonimizirane informacije trebaju biti dostupne svim relevantnim strankama, na primjer da bi im omogućile ispunjenje njihovih dužnosti u vezi s poboljšanjem zrakoplovne sigurnosti.

5.   Države članice i Agenciju ne sprečava se u poduzimanju svih mjera koje su potrebne za zadržavanje ili poboljšavanje zrakoplovne sigurnosti.

6.   Ne dovodeći u pitanje primjenjivo nacionalno kazneno pravo, države članice suzdržat će se od pokretanja postupka za povrede pravnih propisa bez predumišljaja ili namjere, za koje su doznale samo zato što su im bile prijavljene na temelju članaka 4. i 5.

Prvi podstavak ne primjenjuje se u slučajevima iz stavka 10. Države članice mogu zadržati ili donijeti mjere za jačanje zaštite osoba koje izvijeste o događaju ili osoba koje se spominju u izvješću o događaju; države članice posebice mogu to pravilo primijeniti bez izuzeća iz stavka 10..

7.   Ako se u okviru nacionalnog prava pokrene disciplinski ili administrativni postupak, informacije iz izvješća o događajima ne koriste se protiv:

(a)

izvjestitelja; ili

(b)

osoba koje se spominju u izvješćima o događajima.

Prvi podstavak ne primjenjuje se u slučajevima iz stavka 10..

Države članice mogu zadržati ili donijeti mjere za jačanje zaštite izvjestitelja ili osoba koje se spominju u izvješćima o događajima. Države članice mogu posebice tu zaštitu proširiti i na civilne ili kaznene postupke.

8.   Države članice mogu donijeti ili zadržati na snazi zakonodavne odredbe kojima se jamči veća razina zaštite izvjestitelja ili osoba koje se spominju u izvješćima o događajima od onih određenih ovom Uredbom.

9.   Osim u slučajevima iz stavka 10., zaposlenici i ugovorno osoblje koji izvijeste o događaju ili se spominju u izvješćima o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5. ne podliježu nikakvom ugrožavanju od strane poslodavca, ili organizacije za koju se te usluge pružaju, na temelju informacija koje dostavi osoba koja izvijesti o događaju.

10.   Zaštita iz stavaka 6., 7. i 9. ovog članka ne primjenjuje se u sljedećim situacijama:

(a)

u slučaju zlonamjernog ponašanja;

(b)

ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti za primjenu brige koja je očito potrebna u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini, ili koji značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti.

11.   Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici, nakon savjetovanja s predstavnicima zaposlenika, donosi interna pravila koja opisuju kako se jamče i provode načela „kulture pravičnosti” u njihovoj organizaciji, a osobito načelo iz stavka 9.

Tijelo određeno na temelju stavka 12. ovog članka može zatražiti preispitivanje internih pravila organizacija s poslovnim nastanom u njegovoj državi članici prije njihova provođenja tih internih pravila.

12.   Svaka država članica određuje tijelo odgovorno za provedbu stavaka 6. 9. i 11.

Zaposlenici ili ugovorno osoblje ovom tijelu mogu prijaviti navodne povrede pravila utvrđenih ovim člankom. Zaposlenici i ugovorno osoblje zbog prijava tih navodnih povreda neće biti kažnjeni. Zaposlenici ili ugovorno osoblje o tim navodnim povredama mogu izvijestiti Komisiju.

Prema potrebi, određeno tijelo savjetuje relevantna tijela u svojoj državi članici o pravnim lijekovima ili sankcijama u vezi s primjenom članka 21.

13.   Dana 15. svibnja 2019. te svakih pet godina nakon toga, svaka država članica Komisiji šalje izvješće o primjeni ovog članka, a posebice o aktivnostima tijela određenog na temelju stavka 12. Izvješće ne sadrži osobne podatke.

Članak 17.

Ažuriranje Priloga

U skladu s člankom 18., Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte s ciljem:

(a)

ažuriranja popisa obaveznih polja u izvješćima o događajima iz Priloga I. gdje se, s obzirom na iskustvo dobiveno provođenjem ove Uredbe, pokaže da je potrebno učiniti promjene kako bi se povećala sigurnost civilnog zrakoplovstva;

(b)

ažuriranja obrasca za podnošenje zahtjeva za informacijama od Europske središnje baze podataka iz Priloga III. kako bi se uzeli u obzir nova iskustva i kretanja;

(c)

usklađivanja bilo kojeg Priloga s međunarodno priznatom klasifikacijom ADREP-a i sa softverom Eccairsa kao i s pravnim aktima koje donosi Unija i s međunarodnim sporazumima.

Agencija i mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti iz članka 14. stavka 2. Komisiji daju odgovarajuće mišljenje ili mišljenja s ciljem ažuriranja popisa obveznih polja.

Članak 18.

Izvršavanje delegiranja

1.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavka 6. i članka 17. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija priprema izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje na razdoblje jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće usprotive takvom produljenju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 6. i članka 17. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 6. i članka 17. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 19.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor ustanovljen člankom 65. Uredbe (EZ) br. 216/2008. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne dostavi mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se treći podstavak članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 20.

Pristup dokumentima i zaštita osobnih podataka

1.   Uz iznimku članaka 10. i 11. koji uspostavljaju stroža pravila pristupa podacima i informacijama iz Europske središnje baze podataka, ova Uredba primjenjuje se ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1049/2001.

2.   Ova Uredba primjenjuje se ne dovodeći u pitanje nacionalne pravne propise kojima se provodi Direktiva 95/46/EZ i u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Članak 21.

Sankcije

Države članice propisuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede ove Uredbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice izvješćuju Komisiju o tim odredbama i svim naknadnim izmjenama koje se na njih odnose.

Članak 22.

Izmjena Uredbe (EU) br. 996/2010

Članak 19. Uredbe (EU) br. 996/2010 briše se.

Međutim, taj se članak primjenjuje do dana primjene ove Uredbe i skladu s člankom 24. stavkom 3.

Članak 23.

Stavljanje izvan snage

Stavljaju se izvan snage Direktiva 2003/42/EZ, Uredba (EZ) br. 1321/2007 i Uredba (EZ) br. 1330/2007. One se primjenjuju do dana primjene ove Uredbe i skladu s člankom 24. stavkom 3.

Članak 24.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Do 16. studenoga 2020. Komisija objavljuje i šalje Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o ocjeni provedbe ove Uredbe. To izvješće poglavito obuhvaća doprinos ove Uredbe smanjenju broja zrakoplovnih nesreća i povezanih žrtava. Ako je to primjereno te na temelju tog izvješća, Komisija izrađuje prijedloge za izmjenu ove Uredbe.

3.   Ova se Uredba primjenjuje od 15. studenoga 2015. i ne prije stupanja na snagu provedbenih mjera iz članka 4. stavka 5. Članak 7. stavak 2. primjenjuje se kada stupe na snagu delegirani i provedbeni akti u kojima se određuje i razvija zajednički europski mehanizam klasifikacije rizika iz članka 7. stavaka 6. i 7.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. travnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 198, 10.7.2013, str. 73.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14. ožujka 2014.

(3)  Uredba (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o istragama i sprečavanju nesreća i nezgoda u civilnom zrakoplovstvu i stavljanju izvan snage Direktive 94/56/EZ (SL L 295, 12.11.2010., str. 35.).

(4)  Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ (SL L 79, 19.3.2008, str.1.)

(5)  Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011, str. 13.).

(6)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(7)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(9)  Direktiva 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2003. o izvješćivanju o događajima povezanima sa sigurnošću u civilnom zrakoplovstvu (SL L 167, 4.7.2003., str. 23.).

(10)  Uredba Komisije (EZ) br. 1321/2007 od 12. studenoga 2007. o utvrđivanju provedbenih pravila za upisivanje u središnju bazu podataka informacija o događajima u civilnom zrakoplovstvu, razmijenjenih u skladu s Direktivom 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 294 od 13.11.2007., str. 3.).

(11)  Uredba Komisije (EZ) br. 1330/2007 od 24. rujna 2007. o utvrđivanju provedbenih pravila za širenje informacija zainteresiranim strankama o događajima koji ugrožavaju sigurnost u civilnom zrakoplovstvu iz članka 7. stavka 2. Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 295 od 14.11.2007., str. 7.).

(12)  SL C 358, 7.12.2013, str. 19.

(13)  Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.).


PRILOG I.

POPIS ZAHTJEVA KOJI SE PRIMJENJUJU NA SUSTAVE OBVEZNOG I DOBROVOLJNOG IZVJEŠĆIVANJA O DOGAĐAJIMA

Napomena:

Podatkovna polja moraju se ispuniti traženim informacijama. Ako nadležnim tijelima država članica ili Agenciji nije moguće unijeti te informacije jer ih nisu zaprimile od organizacije ili izvjestitelja u podatkovna polja može se unijeti vrijednost „nepoznato”. Međutim, s ciljem na osiguravanja prijenosa odgovarajućih informacija, upotrebu te vrijednosti „nepoznato” trebalo bi do najveće moguće mjere izbjegavati, a izvješće bi, gdje je to moguće, kasnije trebalo dopuniti informacijama.

1.   ZAJEDNIČKA OBVEZNA PODATKOVNA POLJA

Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije:

1.

naslov:

naslov;

2.

informacija koju treba klasificirati:

odgovorni subjekt,

broj dosjea,

status događaja;

3.

kada:

UTC datum;

4.

gdje:

država/područje događaja,

lokacija događaja;

5.

klasifikacija:

klasa događaja,

kategorija događaja;

6.

opis događaja:

jezik opisa događaja,

opis događaja;

7.

događaji:

vrsta događaja;

8.

klasifikacija rizika.

2.   POSEBNA OBVEZNA PODATKOVNA POLJA

2.1.   Podatkovna polja koja se odnose na zrakoplov

Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem događaj uključuje zrakoplov:

1.

identifikacija zrakoplova:

država registracije,

marka/Model/Serija,

serijski broj zrakoplova,

registracija zrakoplova,

pozivni znak;

2.

operacije zrakoplova:

operator,

vrsta operacije;

3.

opis zrakoplova:

kategorija zrakoplova,

vrsta pogona,

težinska skupina;

4.

povijest leta:

posljednja točka polaska,

planirano odredište,

etapa leta;

5.

vremenski uvjeti:

relevantni vremenski uvjeti.

2.2.   Podatkovna polja koja se odnose na usluge u zračnoj plovidbi

Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem događaj uključuje uslugu u zračnoj plovidbi ili operativno okruženje:

1.

povezanost s ATM-om:

doprinos ATM-a,

narušena usluga (učinak na ATM uslugu);

2.

naziv ATS jedinice.

2.2.1.   Odvajanje s minimalnim prekršajem/gubitak odvajanja i podatkovna polja koja se odnose na prekršaj u zračnom prostoru

Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem je događaj povezan s odvajanjem s minimalnim prekršajem/gubitkom odvajanja ili prekršajem u zračnom prostoru:

1.

Zračni prostor:

vrsta zračnog prostora,

klasa zračnog prostora,

FIR/UIR naziv.

2.3.   Podatkovna polja koja se odnose na aerodrom

Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem događaj uključuje uslugu u zračnoj luci ili operativno okruženje:

1.

indikator lokacije (indikator zrakoplova ICAO-a);

2.

lokacija na aerodromu.

2.4.   Podatkovna polja koja se odnose na oštećenje zrakoplova ili ozljedu osobe

Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obvezno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem je došlo do oštećenja zrakoplova ili ozljede osobe:

1.

ozbiljnost događaja:

najveća šteta,

stupanj ozljeda;

2.

ozljede osoba:

broj ozljeda na tlu (sa smrtnim ishodom, ozbiljne, manje),

broj ozljeda u zrakoplovu (sa smrtnim ishodom, ozbiljne, manje).


PRILOG II.

ZAINTERESIRANE STRANKE

(a)

Popis zainteresiranih stranaka kojima se informacije mogu davati na temelju odlučivanja za svaki slučaj zasebno prema članku 11. stavku 4. ili na temelju općenite odluke prema članku 11. stavku 6.

1.

Proizvođači: projektanti i proizvođači zrakoplova, motora, propelera i dijelova i uređaja zrakoplova i njihova udruženja; projektanti i proizvođači sustava upravljanja zračnim prometom (ATM) i njihovih sastavnih dijelova; projektanti i proizvođači sustava za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (ANS) i njihovih dijelova; projektanti i proizvođači sustava i opreme koji se koriste na zračnoj strani aerodroma

2.

Održavanje: organizacije uključene u održavanje ili obnavljanje zrakoplova, motora, propelera, dijelova i uređaja zrakoplova; ugradnju, izmjene, održavanje, popravke, obnovu, provjeru u letu ili inspekciju opreme za zrakoplovnu navigaciju; ili održavanje ili obnavljanje sustava zračne strane aerodroma, njegovih dijelova i opreme

3.

Operatori: zrakoplovne kompanije i zračni prijevoznici i udruženja zrakoplovnih kompanija i zračnih prijevoznika; operatori aerodroma i udruženja operatora aerodroma

4.

Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi i izvoditelji posebnih funkcija ATM-a

5.

Pružatelji aerodromskih usluga: organizacije zadužene za zemaljsko opsluživanje zrakoplova, uključujući opskrbu gorivom, pripremu dokumentacije o teretu, ukrcaj, odmrzavanje i tegljenje na aerodromu te spašavanje i gašenje požara, kao i druge usluge u slučaju opasnosti

6.

Organizacije za osposobljavanje u području zrakoplovstva

7.

Organizacije iz trećih zemalja: državna zrakoplovna tijela i tijela za ispitivanje nesreća iz trećih zemalja

8.

Međunarodne zrakoplovne organizacije

9.

Istraživanja: javni ili privatni istraživački laboratoriji, centri ili tijela, ili sveučilišta koja su uključena u istraživanja ili studije o sigurnosti u zrakoplovstvu

(b)

Popis zainteresiranih stranaka kojima se informacije mogu davati na temelju odlučivanja za svaki slučaj zasebno prema članku 11. stavcima 4. i 5.

1.

Piloti (na osobnoj osnovi)

2.

Kontrolori letenja (na osobnoj osnovi) i drugo ATM/ANS osoblje koje obavlja poslove povezane sa sigurnošću

3.

Inženjeri/tehničari/osoblje koje se bavi elektronikom u području sigurnosti zračnog prometa/rukovoditelji u području zrakoplovstva ili rukovoditelji aerodroma (na osobnoj osnovi)

4.

Strukovna predstavnička tijela osoblja koje obavlja poslove povezane sa sigurnošću


PRILOG III.

ZAHTJEV ZA INFORMACIJAMA OD EUROPSKE SREDIŠNJE BAZE PODATAKA

1.

Ime:

Funkcija/radno mjesto

Trgovačko društvo:

Adresa:

Telefon:

E-pošta:

Datum:

Vrsta posla:

Kategorija podnositelja zahtjeva (vidjeti Prilog II. Uredbi (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu (1)):

2.

Tražene informacije (molimo, budite što precizniji; navedite relevantni datum/razdoblje za koje ste zainteresirani):

 

3.

Razlog zahtjeva:

 

4.

Objasnite svrhu za koju će se informacije koristiti:

 

5.

Datum do kojeg se traži informacija:

6.

Ispunjeni obrazac treba poslati elektronskom poštom na adresu: (kontaktna točka)

7.

Pristup informacijama

Kontaktna točka nema obvezu proslijediti traženu informaciju. Ona to može učiniti samo ako je sigurna da je zahtjev sukladan s Uredbom (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izvješćivanju o događajima u civilnom zrakoplovstvu. Zainteresirana stranka obavezuje sebe i svoju organizaciju na ograničavanje korištenja informacija na svrhu koju je opisao u točki 4. Također treba ponoviti da su informacije pružene na temelju ovog zahtjeva dostupne samo u svrhe sigurnosti letenja iz Uredbe (EU) br. 376/2014, a ne u druge svrhe poput, posebno, pripisivanja krivnje ili odgovornosti ili u komercijalne svrhe.

Podnositelj zahtjeva nema dopuštenje otkriti pružene informacije bilo kome bez pismene suglasnosti kontaktne točke.

Neispunjavanje ovih uvjeta može dovesti do odbijanja pristupa daljnjim informacijama iz Europske središnje baze podataka, a prema potrebi i drugih sankcija.

8.

Datum, mjesto i potpis:


(1)  SL L 122, 24.4.2014., str. 18.