3.4.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 100/1 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 342/2014
оd 21. siječnja 2014.
o dopuni Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za primjenu metoda izračuna adekvatnosti kapitala za financijske konglomerate
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 49. stavak 6.,
uzimajući u obzir Direktivu 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 21.a stavak 3,
budući da:
(1) |
Za financijske konglomerate koji uključuju značajne bankovne ili investicijske aktivnosti, odnosno osiguravateljne aktivnosti, trebaju se ukloniti višestruko korištenje elemenata koji su prihvatljivi za izračun regulatornog kapitala na razini financijskog konglomerata, tj. višestruko uključivanje i sva neprikladna stvaranja regulatornog kapitala unutar grupe kako bi se točno iskazala raspoloživost regulatornog kapitala konglomerata za apsorbiranje gubitaka ili kako bi se na razini financijskog konglomerata osigurala dodatna adekvatnost kapitala. |
(2) |
Važno je osigurati da se regulatorni kapital koji premašuje sektorske zahtjeve koji se odnose na solventnost uključi na razini financijskog konglomerata samo ako ne postoje prepreke za prijenos kapitala među različitim subjektima financijskog konglomerata, uključujući i među sektorima. |
(3) |
Financijski konglomerat trebao bi uključiti u izračun regulatornog kapitala samo regulatorni kapital koji premašuje sektorske zahtjeve koji se odnose na solventnost ako se taj kapital može prenijeti među subjektima unutar financijskog konglomerata. |
(4) |
Odgovarajućim propisima treba se uzeti u obzir da su sektorski regulatorni kapitalni zahtjevi namijenjeni pokrivanju rizika koji se odnose na taj sektor, a nisu namijenjeni pokrivanju rizika izvan tog sektora. |
(5) |
Radi osiguranja dosljedne primjene izračuna dodatne adekvatnosti kapitala trebaju se navesti sektorski zahtjevi koji obuhvaćaju zahtjeve koji se odnose na solventnost. Ti zahtjevi ne smiju dovoditi u pitanje sektorske odredbe o mjerama koje se trebaju poduzeti zbog kršenja sektorskih zahtjeva koji se odnose na solventnost. Ako je deficit na razini financijskog konglomerata uzrokovan kršenjem zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj na temelju glave VII. poglavlja 4. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), potrebne mjere trebaju se temeljiti na onima utvrđenima tim poglavljem. |
(6) |
Prilikom izračuna dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala financijskog konglomerata potrebno je za neregulirane subjekte unutar financijskog konglomerata izračunati fiktivni zahtjev koji se odnosi na solventnost i fiktivnu razinu regulatornog kapitala. |
(7) |
U Prilogu I. dijelu II. Direktive 2002/87/EZ navode se tri tehničke metode za izračun zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala na razini financijskog konglomerata: „metoda računovodstvene konsolidacije” (metoda 1), „metoda dedukcije i agregacije” (metoda 2) i „kombinacija metoda” (metoda 3) kojom se kombinira metoda 1 i 2. Trebaju se pojasniti tehničke metode izračuna kako bi se osigurala njihova dosljedna primjena. Nadalje, trebaju se odrediti okolnosti korištenja metode 3 te se treba osigurati da nadležna tijela odobre korištenje te metode u sličnim okolnostima, koriste zajedničke kriterije te da zahtijevaju dosljednu primjenu te metode među financijskim konglomeratima. Nadležna tijela trebala bi odobriti primjenu metode 3 samo ako financijski konglomerat može dokazati da primjena metode 1 ili metode 2 nije opravdano moguća. Korištenje metode 3 treba biti dosljedno tijekom vremena radi osiguranja istovrijednih uvjeta. Budući da se tehničke metode izračuna provode u skladu s tehničkim načelima iz Priloga I. dijela I. Direktive 2002/87/EZ, potrebno je navesti i ta načela. |
(8) |
Metoda 1 za izračun solventnosti grupe, kako je predviđeno Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i metoda 1 za izračun dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala, kako je predviđeno Direktivom 2002/87/EZ, trebaju se smatrati istovrijednima jer su obje metode usklađene s glavnim ciljevima dodatnog nadzora. Objema metodama osigurava se uklanjanje stvaranja regulatornog kapitala unutar grupe te izračun regulatornog kapitala u skladu s definicijama i ograničenjima utvrđenima odgovarajućim sektorskim propisima. |
(9) |
Ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz članka 49. stavka 6. Uredbe (EU) br. 575/2013 blisko je povezana s ovlasti iz članka 21.a stavka 3. Direktive 2002/87/EZ jer se obje odnose na dosljednu primjenu metode izračuna iz Priloga toj Direktivi. Radi osiguranja dosljednosti metoda izračuna određenih za potrebe tih zakonodavnih akata te kako bi se pojedincima na koje se primjenjuju te obveze omogućio sveobuhvatan prikaz i cjelovit pristup, poželjno je jedinstvenom uredbom utvrditi regulatorne tehničke standarde donesene na temelju tih ovlasti. |
(10) |
Ova bi se Uredba trebala temeljiti na novim sektorskim regulatornim sustavima koji su uspostavljeni u Uniji kako bi se osigurala najdosljednija primjena metoda izračuna. Ova se Uredba stoga ne bi trebala primjenjivati prije datuma primjene Uredbe (EU) br. 575/2013. Propisi koji ovise o primjeni Direktive 2009/138/EZ trebali bi se početi primjenjivati od datuma primjene te Direktive. Postojeće nacionalne odredbe o izračunu dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala nastavit će se primjenjivati u onim područjima koja nisu usklađena ovom Uredbom u razdoblju prije nego što se ona počne u cijelosti primjenjivati, a temeljni izračuni koji se temelje na sektorskim propisima sektora osiguranja temeljit će se na sektorskim propisima sektora osiguranja koji se primjenjuju u vrijeme izračuna. |
(11) |
Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koje Komisiji zajednički dostavljaju Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA), Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržište kapitala (ESMA). |
(12) |
EBA, EIOPA i ESMA provele su otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirale moguće povezane rizike troškova i koristi u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5), člankom 10. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) te su zatražile mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Interesne skupine za osiguranje i reosiguranje osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010. |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
PREDMET I DEFINICIJE
Članak 1.
Predmet
Ovom Uredbom određuju se tehnička načela i tehničke metode izračuna navedene u Prilogu I. Direktivi 2002/87/EZ za potrebe alternativnih pristupa odbijanju iz članka 49. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 te za potrebe izračuna regulatornog kapitala te dodatnog zahtjeva koji se odnosi na adekvatnost kapitala kako je predviđeno člankom 6. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. |
„financijski konglomerat utemeljen na osiguravateljnim djelatnostima” znači financijski konglomerat čiji je najvažniji financijski sektor osiguranje u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ; |
2. |
„financijski konglomerat utemeljen na bankovnim ili investicijskim djelatnostima” znači financijski konglomerat čiji je najvažniji financijski sektor bankovni sektor ili sektor investicijskih usluga u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ; |
POGLAVLJE II.
TEHNIČKA NAČELA
Članak 3.
Uklanjanje višestrukog uključivanja i stvaranja regulatornog kapitala unutar grupe
Regulatorni kapital koji izravno ili neizravno proizlazi iz unutargrupnih transakcija ne uključuje se prilikom izračuna dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala na razini financijskog konglomerata.
Članak 4.
Prijenos i dostupnost regulatornog kapitala
1. Regulatorni kapital priznat na razini reguliranog subjekta, koji premašuje kapital potreban za ispunjivanje sektorskih zahtjeva koji se odnose na solventnost kako je određeno člankom 9., ne uključuje se u izračun regulatornog kapitala financijskog konglomerata ili u zbroj regulatornog kapitala svakog reguliranog i nereguliranog subjekta financijskog sektora u financijskom konglomeratu, osim ako ne postoje trenutačne ili predviđene praktične odnosno pravne prepreke prijenosu kapitala između subjekata u financijskom konglomeratu.
2. Subjekt iz članka 6. stavka 2. petog podstavka Direktive 2002/87/EZ potvrđuje i dostavlja koordinatoru dokaze o usklađenosti sa stavkom 1. prilikom dostavljanja koordinatoru rezultata o izračunu i odgovarajućim podacima za izračun iz tog podstavka.
Članak 5.
Sektorski regulatorni kapital
1. Regulatorni kapital iz stavka 2. koji je dostupan na razini reguliranog subjekta prihvatljiv je za pokrivanje rizika koji proizlaze iz sektora koji priznaje taj regulatorni kapital te se ne smatra prihvatljivim za pokrivanje rizika ostalih financijskih sektora.
2. Regulatorni kapital iz stavka 1. regulatorni je kapital koji ne podrazumijeva sljedeće:
(a) |
stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala u smislu Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(b) |
stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima Direktive 2009/138/EZ ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 94. stavcima 1. i 2. te Direktive. |
Članak 6.
Deficit regulatornog kapitala na razini financijskog konglomerata
1. U slučaju deficita regulatornog kapitala na razini financijskog konglomerata, isključivo se stavke regulatornog kapitala koje su prihvatljive na temelju sektorskih propisa bankarskog sektora i sektora osiguranja koriste za pokrivanje tog deficita.
2. Regulatorni kapital iz stavka 1. jest sljedeći:
(a) |
redovni osnovni kapital kako je definiran člankom 50. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(b) |
stavke osnovnih vlastitih sredstva ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u skladu s člankom 94. stavkom 1. Direktive 2009/138/EZ i ako uključivanje tih stavki nije ograničeno delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 99. te Direktive; |
(c) |
dodatni osnovni kapital kako je definiran člankom 61. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(d) |
stavke osnovnih vlastitih sredstva ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u skladu s člankom 94. stavkom 1. Direktive 2009/138/EZ i ako uključivanje tih stavki nije ograničeno delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 99. te Direktive; |
(e) |
dopunski kapital kako je definiran člankom 71. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(f) |
stavke osnovnih vlastitih sredstava ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital u skladu s člankom 94. stavkom 2. Direktive 2009/138/EZ. |
3. Stavke vlastitih sredstava koje se koriste za pokrivanje deficita moraju biti u skladu s člankom 4. stavkom 1.
Članak 7.
Dosljednost
Regulirani subjekti ili mješoviti financijski holding u financijskom konglomeratu dosljedno primjenjuju metodu izračuna tijekom vremena.
Članak 8.
Konsolidacija
U pogledu financijskog konglomerata utemeljenog na osiguravateljnim djelatnostima, metoda 1 za izračun solventnosti grupe društava za osiguranje i reosiguranje, kako je utvrđeno člancima 230., 231. i 232. Direktive 2009/138/EZ, smatra se istovjetnom metodi 1 za izračun dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala reguliranih subjekata u financijskom konglomerata, kako je utvrđeno u Prilogu I. Direktivi 2002/87/EZ, pod uvjetom da se opseg nadzora grupe iz glave III. Direktive 2009/138/EZ materijalno ne razlikuje od opsega dodatnog nadzora iz poglavlja II. Direktive 2002/87/EZ.
Članak 9.
Zahtjev koji se odnosi na solventnost
1. Ako se primjenjuju propisi sektora osiguranja, potreban solventni kapital iz članaka 100. i 218. Direktive 2009/138/EZ, uključujući dodatni kapital koji se primjenjuje u skladu s člankom 37. te Direktive, te na temelju članka 216. stavka 4., članka 231. stavka 7., članka 232., članka 233. stavka 6., članka 238. stavaka 2. i 3. te Direktive, smatra se zahtjevom koji se odnosi na solventnost za potrebe izračuna dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala.
2. Ako se primjenjuju propisi bankarskog sektora ili sektora investicijskih usluga, kapitalni zahtjevi propisani dijelom trećim glavom 1. poglavljem I. Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjevi na temelju te Uredbe ili Direktive 2013/36/EU o regulatornom kapitalu koji premašuje te zahtjeve, uključujući zahtjev koji proizlazi iz procesa procjene adekvatnosti internog kapitala iz članka 73. te Direktive, svaki zahtjev koji nameće nadležno tijelo na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) te Direktive, zahtjev za kombinirani zaštiti sloj kako je definiran člankom 128. stavkom 6. te Direktive te mjere donesene na temelju članaka 458. ili 459. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatraju se zahtjevom koji se odnosi na solventnost za potrebe izračuna dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala.
Članak 10.
Kapitalni zahtjevi i zahtjevi koji se odnose na solventnost na razini financijskog konglomerata
1. Na temelju stavaka 7., 8. i 9. članka 14. kapitalni zahtjevi i zahtjevi koji se odnose na solventnost na razini financijskog konglomerata izračunavaju se u skladu s definicijama i ograničenjima utvrđenima u odgovarajućim sektorskim propisima.
2. Regulatorni kapital društava za upravljanje imovinom izračunava se u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8). Zahtjevi koji se odnose na solventnost društava za upravljanje imovinom zahtjevi su iz članka 7. stavka 1. točke (a) te Direktive.
3. Regulatorni kapital upravitelja alternativnih investicijskih fondova izračunava se u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (ad) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9). Zahtjevi koji se odnose na solventnost upravitelja alternativnih investicijskih fondova zahtjevi su iz članka 9. te Direktive.
Članak 11.
Tretman međusobnih ulaganja
1. Ako subjekt financijskog konglomerata utemeljenog na bankovnim ili investicijskim djelatnostima ima ulaganje u subjekt financijskog sektora koji pripada sektoru osiguranja, a koje se odbija na temelju članka 14. stavka 3. ili članka 15. stavka 3., ne primjenjuje se dodatni zahtjev koji se odnosi na adekvatnost kapitala u odnosu na to ulaganje na razini financijskog konglomerata.
2. Ako zbog primjene stavka 1. dolazi do izravne promjene u iznosu očekivanoga gubitka na temelju pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima u smislu dijela trećeg glave II. poglavlja 3. Uredbe (EU) 575/2013, iznos koji odgovara toj promjeni dodaje se regulatornom kapitalu financijskog konglomerata.
Članak 12.
Fiktivni kapitalni zahtjevi i fiktivni zahtjevi koji se odnose na solventnost za neregulirane subjekte financijskog sektora
1. Ako mješoviti financijski holding ima ulaganje u nereguliranom subjektu financijskog sektora, fiktivni kapitalni zahtjevi i fiktivni zahtjevi koji se odnose na solventnost za taj subjekt izračunavaju se u skladu sa sektorskim propisima najvažnijeg sektora financijskog konglomerata.
2. Za neregulirani subjekt financijskog sektora koji nije subjekt iz stavka 1. fiktivni kapitalni zahtjevi i fiktivni zahtjevi koji se odnose na solventnost izračunavaju se u skladu sa sektorskim propisima najbližeg financijskog sektora nereguliranog subjekta financijskog sektora. Određivanje najbližeg financijskog sektora temelji se na opsegu djelatnosti dotičnog subjekta i mjeri u kojoj se te djelatnosti provode. U slučaju da nije moguće jasno utvrditi najbliži financijski sektor, primjenjuju se sektorski propisi najvažnijeg sektora u financijskom konglomeratu.
Članak 13.
Sektorski privremeni mehanizmi i mehanizmi nastavka pridržavanja
Sektorski propisi koji se primjenjuju u izračunu dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala sadržavaju sve privremene odredbe ili odredbe nastavka pridržavanja koje se primjenjuju na sektorskoj razini.
POGLAVLJE III.
TEHNIČKE METODE IZRAČUNA
Članak 14.
Određivanje tehničkog izračuna na temelju metode 1 u skladu s Direktivom 2002/87/EZ
1. Regulatorni kapital financijskog konglomerata izračunava se na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom koji se primjenjuje na opseg dodatnog nadzora na temelju Direktive 2002/87/EZ te se po potrebi u obzir uzima stavak 5.
2. U pogledu financijskih konglomerata utemeljenih na bankovnim ili investicijskim djelatnostima za izračun regulatornog kapitala financijskog konglomerata na nekonsolidirana ulaganja primjenjuju se sljedeći tretmani:
(a) |
nekonsolidirana značajna ulaganja u subjekt financijskog sektora, u smislu članka 43. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji pripada sektoru osiguranja, u cijelosti se odbijaju od regulatornog kapitala konglomerata; |
(b) |
nekonsolidirana ulaganja, osim onih iz točke (a), u subjekt financijskog sektora koji pripada sektoru osiguranja u cijelosti se odbijaju od regulatornog kapitala konglomerata u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) br. 575/2013. |
3. Na temelju stavka 2. sav regulatorni kapital koji izda subjekt financijskog konglomerata, a koji drži drugi subjekt u tom financijskom konglomeratu, odbija se od regulatornog kapitala konglomerata ako već nije uklonjen tijekom postupka računovodstvene konsolidacije.
4. Prema društvu koje je zajednički kontrolirani subjekt za potrebe odgovarajućeg računovodstvenog režima postupa se u skladu sa sektorskim propisima o proporcionalnoj konsolidaciji ili uključivanju razmjernih udjela.
5. Ako je subjekt koji podliježe primjeni Direktive 2009/138/EZ dio financijskog konglomerata, izračun dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala na razini financijskog konglomerata temelji se na vrednovanju imovine i obveza izračunanih u skladu s glavom I. poglavljem VI. odjeljcima 1. i 2. Direktive 2009/138/EZ.
6. Ako se na vrijednosti imovine ili obveza primjenjuju bonitetni filtri i odbitci u skladu s dijelom drugim glavom I. Uredbe (EU) br. 575/2013, vrijednosti imovine ili obveza korištene za potrebe izračuna dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala su one vrijednosti koje se pripisuju odgovarajućim subjektima na temelju te Uredbe, isključujući imovinu i obveze koje se pripisuju ostalim subjektima financijskog konglomerata.
7. Ako se izračun praga ili ograničenja zahtijeva na temelju sektorskih propisa, prag ili ograničenje na razini konglomerata izračunavaju se na temelju konsolidiranih podataka financijskog konglomerata i nakon odbitaka koji proizlaze iz stavaka 2. i 3.
8. Za potrebe izračuna pragova ili ograničenja regulirani subjekti financijskog konglomerata koji podliježu konsolidiranom položaju institucije na temelju dijela prvog glave II. poglavlja 2. odjeljka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 razmatraju se zajednički.
9. Za potrebe izračuna pragova ili ograničenja regulirani subjekti financijskog konglomerata koji podliježu nadzoru grupe na temelju glave III. Direktive 2009/138/EZ razmatraju se zajednički.
10. Za potrebe izračuna pragova ili ograničenja na razini reguliranog subjekta regulirani subjekti financijskog konglomerata na koje se ne primjenjuje ni stavak 8. ni stavak 9. izračunavaju svoje pragove i ograničenja na pojedinačnoj osnovi na temelju sektorskih propisa reguliranog subjekta.
11. Prilikom zbroja odgovarajućih sektorskih zahtjeva koji se odnose na solventnost ne provodi se prilagodba osim one predviđene člankom 11. ili zbog prilagodbi sektorskih pragova ili ograničenja na temelju stavka 7.
Članak 15.
Određivanje tehničkog izračuna na temelju metode 2 u skladu s Direktivom 2002/87/EZ
1. Ako se na regulatorni kapital reguliranog subjekta primjenjuju bonitetni filtri u skladu s odgovarajućim sektorskim propisima, primjenjuje se jedan od sljedećih tretmana:
(a) |
filtrirani iznos, to jest neto iznos koji se uzima u obzir za izračun regulatornog kapitala društva, dodaje se knjigovodstvenoj vrijednosti udjela u skladu s člankom 6. stavkom 4. podstavkom 2. Direktive 2002/87/EZ ako se zbog filtriranog iznosa povećava regulatorni kapital; |
(b) |
filtrirani iznos iz točke (a) odbija se od knjigovodstvene vrijednosti udjela u skladu s člankom 6. stavkom 4. podstavkom 2. Direktive 2002/87/EZ ako se zbog filtriranog iznosa smanjuje regulatorni kapital. |
2. Za financijske konglomerate utemeljene na bankovnim ili investicijskim djelatnostima, značajna ulaganja u subjekt financijskog sektora koji pripada sektoru osiguranja, u smislu članka 43. Uredbe (EU) br. 575/2013, a koja nisu udio, u cijelosti se odbijaju od stavki regulatornog kapitala subjekta koji drži instrument, u skladu sa sektorskim propisima koji se primjenjuju na taj subjekt.
3. Unutargrupna ulaganja u bilo koji instrument kapitala koji je prihvatljiv kao regulatorni kapital u skladu sa sektorskim propisima, uzimajući u obzir odgovarajuća sektorska ograničenja, odbijaju se ili isključuju iz izračuna regulatornog kapitala.
4. Izračun dodatnih kapitalnih zahtjeva provodi se u skladu s formulom navedenom u Prilogu.
Članak 16.
Određivanje okolnosti za korištenje metode 3 u skladu s Direktivom 2002/87/EZ
1. Nadležna tijela mogu dopustiti primjenu metode 3 iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ samo u slučaju jedne od sljedećih okolnosti:
(a) |
ako iz opravdanih razloga nije moguće primijeniti na sve subjekte financijskog konglomerata metodu 1 iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ odnosno metodu 2 iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, osobito zato što je najmanje jedan subjekt izvan područja primjene konsolidacije, zbog čega se metoda 1 ne može primijeniti, ili zato što regulirani subjekt ima poslovni nastan u trećoj zemlji te nije moguće steći dostatne informacije kako bi se na subjekt primijenila jedna od metoda; |
(b) |
subjekti koji bi primjenjivali jednu od metoda zajednički su od zanemarivog interesa s obzirom na ciljeve nadzora reguliranih subjekata financijskog konglomerata. |
2. Metodu 1 ili 2 koriste svi regulirani subjekti u financijskom konglomeratu koji nisu predviđeni stavkom 1.
3. Primjena metode 3 koju dopušta nadležno tijelo u odnosu na financijski konglomerat mora biti dosljedna tijekom vremena.
POGLAVLJE IV.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 17.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 5., članak 6. stavak 2., članak 8., članak 9. stavak 1. i članak 14. stavci 5. i 9. primjenjuju se od datuma primjene iz članka 309. stavka 1. Direktive 2009/138/EZ:
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 21. siječnja 2014.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO
(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.
(2) SL L 35, 11.2.2003., str. 1.
(3) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljaju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(4) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
(5) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br.716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).
(6) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).
(7) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
(8) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
(9) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i izmjenama direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
PRILOG
Metodologija izračuna za metodu 2 u skladu s Direktivom 2002/87/EZ
Metoda dedukcije i agregacije
Izračun dodatnih zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala na temelju metode 2 provodi se na temelju primjenjivog računovodstvenog režima svakog subjekta u grupi u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu unutargrupni instrumenti kapitala koji su prihvatljivi kao regulatorni kapital u skladu sa sektorskim propisima nisu uključeni u regulatorni kapital (OFi ).
Dodatni zahtjevi koji se odnose na adekvatnost kapitala (scar) izračunavaju se kao razlika između:
1. |
zbroja reguliranog kapitala (OFi ) svakog pojedinog reguliranog i nereguliranog subjekta financijskog sektora (i) u financijskom konglomeratu, pri čemu su prihvatljivi elementi utvrđeni mjerodavnim sektorskim propisima; i |
2. |
zbroja zahtjeva koji se odnose na solventnost (REQ i ) za svaki regulirani i neregulirani subjekt financijskog sektora (i) u grupi (G), koji se izračunavaju u skladu s mjerodavnim sektorskim propisima, i knjigovodstvene vrijednosti (BV j) udjela u drugim subjektima (j) grupe. |
U slučaju nereguliranih subjekata financijskog sektora fiktivni zahtjevi koji se odnose na solventnost izračunavaju se u skladu s člankom 12. Regulatorni kapital i zahtjevi koji se odnose na solventnost uzimaju se u obzir u razmjernom udjelu (x) kako je predviđeno člankom 6. stavkom 4. Direktive 2002/87/EZ i u skladu s Prilogom I. toj Direktivi.
Razlika ne smije biti negativna.