06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

200

L 083/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2012.

(1)

Direktivom 2011/61/EU daju se ovlasti Komisiji za donošenje delegiranih akata koji posebno određuju pravila u vezi s izračunom praga, financijske poluge, uvjeta poslovanja za upravitelje alternativnim investicijskim fondovima (dalje u tekstu: UAIF), uključujući upravljanje rizicima i likvidnošću, vrednovanje i delegiranje, zahtjeve koji detaljno navode funkcije i dužnosti depozitara alternativnih investicijskih fondova (dalje u tekstu: AIF), pravila o transparentnosti i posebne zahtjeve koji se odnose na treće zemlje. Važno je da se sva ova dopunska pravila počnu primjenjivati istodobno s Direktivom 2011/61/EU, tako da se novi zahtjevi uvedeni za upravitelje alternativnim investicijskim fondovima, mogu učinkovito staviti u funkciju. Odredbe ove Uredbe tijesno su međusobno povezane, budući da se odnose na izdavanje odobrenja za rad, tekuća poslovanjem i transparentnost upravitelja alternativnim investicijskim fondovima koji upravljaju i, ovisno o slučaju, trguju alternativnim investicijskim fondovima u Uniji koji su neraskidivo povezani aspekti svojstveni osnivanju i obavljanju poslovanja upravljanja imovinom. Kako bi se osigurala povezanost između ovih odredaba koje bi trebale stupiti na snagu istodobno te kako bi se omogućilo cjelovito stajalište i kompaktan pristup njima za osobe koje podliježu ovim obvezama, uključujući ulagatelje koji nisu rezidenti Unije, poželjno je uključiti sve delegirane akte koji se zahtijevaju Direktivom 2011/61/EU u jedinstvenu uredbu.

(2)

Donošenjem uredbe, važno je osigurati da se ciljevi Direktive 2011/61/EU postižu na jedinstven način u svim državama članicama kako bi se povećala cjelovitost unutarnjeg tržišta i pružila pravna sigurnost njegovim sudionicima, uključujući institucionalne ulagatelje, nadležna tijela i druge zainteresirane strane. Oblik uredbe osigurava usklađen okvir za sve gospodarske subjekte na tržištu i najbolje je moguće jamstvo jednakih pravila za sve, jednakih uvjeta tržišnog natjecanja i zajedničke odgovarajuće razine zaštite ulagatelja. Nadalje, ona osigurava izravnu primjenjivost detaljnih jedinstvenih pravila koja se odnose na poslovanje upravitelja alternativnim investicijskim fondovima, koji su po svojoj prirodi izravno primjenjivi i stoga ne zahtijevaju daljnje prenošenje na nacionalnoj razini. Korištenje uredbe, nadalje, omogućuje izbjegavanje zakašnjele primjena Direktive 2011/61/EU u državama članicama.

(3)

Budući da delegirana uredba određuje zadaće i odgovornosti „upravljačkog tijela” i „višeg rukovodstva”, važno je pojasniti značenje tih izraza, posebno činjenicu da upravljačko tijelo može sastojati od višeg rukovodstva. Nadalje, budući da ova Uredba također uvodi izraz „nadzorna funkcija”, definicija upravljačkog tijela trebala bi pojasniti da se radi o tijelu koje obuhvaća upravljačku funkciju u slučaju ako su nadzorna i upravljačka funkcija odvojene u skladu s nacionalnim pravom trgovačkih društava. Direktiva 2011/61/EU zahtijeva da upravitelji alternativnim investicijskim fondovima nadležnim tijelima dostavljaju određene informacije, uključujući postotak imovine alternativnih investicijskih fondova koja podliježe posebnim mjerama koje proizlaze iz njezine nelikvidne prirode. Ova Uredba pojašnjava značenje posebnih mjera tako da upravitelji alternativnim investicijskim fondovima točno znaju koje bi informacije trebali dostaviti nadležnim tijelima.

(4)

Direktiva 2011/61/EU predviđa primjenu lakšeg režima za one upravitelje alternativnim investicijskim fondovima koji upravljaju portfeljem alternativnih investicijskih fondova čija ukupna imovina pod upravljanjem ne prelazi odgovarajuće pragove. Potrebno je jasno navesti kako bi se trebala izračunati ukupna vrijednost imovine pod upravljanjem. U ovom kontekstu bitno je utvrditi korake potrebne za izračun ukupne vrijednosti imovine, kako bi se jasno odredilo koja imovina nije uključena u izračun, pojasnio način na koji bi trebalo vrednovati imovinu stečenu korištenjem financijske poluge te da se osiguraju pravila za postupanje u slučajevima međusobnih udjela između alternativnih investicijskih fondova kojima upravlja UAIF.

(5)

Potrebno je izračunati ukupnu vrijednost imovine pod upravljanjem najmanje jednom godišnje korištenjem ažurnih informacija. Vrijednost imovine stoga bi trebalo utvrditi tijekom 12 mjeseci koji prethode datumu izračuna ukupne vrijednosti imovine pod upravljanjem, što je moguće bliže tom datumu.

(6)

Kako bi se osiguralo da UAIF i dalje bude prihvatljiv za korištenje lakšeg režima koji je predviđen u Direktivi 2011/61/EU, trebalo bi uvesti postupak koji bi omogućio kontinuirano praćenje ukupne vrijednosti imovine pod upravljanjem. UAIF može uzeti u obzir sve vrste alternativnih investicijskih fondova kojima upravlja i različite vrste imovine u koju je uložio kako bi ocijenio vjerojatnost kršenja praga i potrebu za dodatnim izračunima.

(7)

U slučaju kada UAIF više ne ispunjava uvjete u vezi pragova, o tome bi trebao obavijestiti nadležno tijelo i zatražiti odobrenje za rad u roku od 30 kalendarskih dana. Međutim, u slučaju kada se prekoračenje praga ili padanje ispod praga događa samo povremeno u određenoj kalendarskoj godini i takve se situacije smatraju privremenima, UAIF ne bi trebao imati obvezu zatražiti odobrenje za rad. U tim slučajevima, UAIF bi trebao obavijestiti nadležno tijelo o kršenju praga i objasniti zbog čega smatra da je takvo kršenje privremene naravi. Stanje koje traje duže od tri mjeseca ne može se smatrati privremenim. Prilikom ocjene vjerojatnosti da se radi o privremenom stanju, UAIF bi trebao uzeti u obzir predviđene aktivnosti upisa i isplata ili, prema potrebi, smanjenja i raspodjele kapitala. UAIF, kao dio te ocjene, ne bi smio koristiti očekivana tržišna kretanja.

(8)

Podaci koje koriste upravitelji alternativnim investicijskim fondovima prilikom izračuna ukupne vrijednosti imovine pod upravljanjem ne trebaju biti dostupni javnosti ili ulagateljima. Međutim, nadležna tijela trebaju moći provjeriti da li UAIF pravilno izračunava i prati ukupnu vrijednost imovine pod upravljanjem, uključujući ocjenu slučajeva kad ukupna vrijednost imovine pod upravljanjem privremeno prelazi odgovarajući prag i stoga bi, na zahtjev, trebala imati pristup tim podacima.

(9)

Važno je da upravitelji alternativnim investicijskim fondovima koji koriste odredbe lakšeg režima iz Direktive 2011/61/EU u trenutku registracije nadležnim tijelima dostave ažurne informacije. Sve vrste upravitelja alternativnim investicijskim fondovima nemaju nužno ažurirane dokumente ponude koji odražavaju posljednja kretanja koja se odnose na alternativne investicijske fondove kojima upravljaju i takvim upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima može biti jednostavnije navesti tražene informacije u posebnom dokumentu koji opisuje investicijsku strategiju fondova. To bi mogao biti slučaj kod fondova rizičnog kapitala ili fondova poduzetničkog kapitala koji često prikupljaju novac putem pregovora s potencijalnim ulagateljima.

(10)

Za AIF koji drži samo vlasničke udjele u društvima koja kotiraju na burzi ne bi se smjelo smatrati da koristi financijsku polugu ako vlasnički udjeli nisu stečeni putem pozajmljivanja. U slučaju kada isti AIF kupuje opcije na dionički indeks, smatra se da koristi financijsku polugu, budući da se povećala izloženost AIF-a prema određenom ulaganju.

(11)

Radi osiguranja jedinstvene primjene obveza UAIF-a da pruža objektivan pregled korištene financijske poluge, potrebno je osigurati dvije metode izračuna financijske poluge. Na temelju tržišnih studija, najbolji rezultati mogu se postići kombiniranjem takozvane „bruto” metode i takozvane metode „preuzetih obveza”.

(12)

Radi dobivanja odgovarajućih informacija za praćenje sistemskih rizika i cjelovite slike korištenja financijske poluge od strane UAIF-a, trebalo bi dostaviti informacije o izloženosti AIF-a nadležnim tijelima i ulagateljima, dobivene i na temelju bruto metode kao i na temelju metode preuzetih obveza, te bi stoga svi upravitelji alternativnim investicijskim fondovima trebali izračunati izloženost na temelju bruto metode i metode preuzetih obveza. Bruto metoda daje ukupnu izloženost AIF-a, dok metoda preuzetih obveza daje uvid u tehnike zaštite od rizika i netiranja koje koristi upravitelj; stoga bi obje metode trebalo promatrati zajedno. Posebno, korisne informacije mogu se dobiti iz stupnja u kojem se ukupna izloženost razlikuje između bruto metode i metode preuzetih obveza. Ako je potrebno osigurati da se svako povećanje izloženosti alternativnih investicijskih fondova na odgovarajući način odražava, Komisija može donijeti dodatne delegirane akte o dodatnim i neobveznim metodama za izračun financijske poluge.

(13)

Prilikom izračuna izloženosti, početno bi trebalo uključiti sve pozicije AIF-a, uključujući kratke i duge pozicije imovine i obveza, pozajmice, izvedene financijske instrumente i sve ostale metode koje povećavaju izloženost, kad rizike i prinos od imovine ili obveza snosi AIF, te sve ostale pozicije koje čine neto vrijednost imovine.

(14)

Sporazume o pozajmljivanju koje je zaključio AIF trebalo bi isključiti ako su privremene prirode i ako se odnose na obveze uplate kapitala ulagatelja te su u potpunosti pokriveni njima. Revolving kreditne linije ne bi se trebale smatrati privremenima po svojoj prirodi.

(15)

Pored izračunavanja izloženosti pomoću bruto metode svi upravitelji alternativnim investicijskim fondovima trebali bi izloženost izračunavati pomoću metode preuzetih obveza. U skladu s metodom preuzetih obveza, izvedeni financijski instrumenti trebali bi se pretvoriti u istovjetne pozicije u temeljnoj imovini. Međutim, ako AIF ulaže u određene izvedene financijske instrumente kako bi se prebio tržišni rizik druge imovine u koju je AIF uložio, pod određenim uvjetima, navedeni izvedeni financijski instrumenti ne bi se smjeli pretvoriti u istovjetnu poziciju u temeljnoj imovini, budući da se izloženosti ovih dvaju ulaganja međusobno izjednačuju. To bi trebao biti slučaj kad, na primjer, portfelj AIF-a ulaže u određeni indeks i drži izvedeni financijski instrument koji razmjenjuje prinos tog indeksa s prinosom drugog indeksa koji bi trebao biti jednak izloženosti prema drugom indeksu u portfelju i stoga neto vrijednost imovine AIF-a ne bi ovisila o prinosu prvog indeksa.

(16)

Prilikom izračunavanja izloženosti u skladu s metodom preuzetih obveza, izvedeni financijski instrumenti koji ispunjavaju kriterije određene u ovoj Uredbi, ne dovode ni do kakve dodatne izloženosti. Stoga, u slučaju da AIF ulaže u indeksne budućnosnice i ima novčanu poziciju koja je jednaka ukupnoj temeljnoj tržišnoj vrijednosti budućnosnica, to bi odgovaralo izravnom ulaganju u indeksirane dionice te se stoga indeksna budućnosnica ne bi smjela uzeti u obzir za potrebe izračunavanja izloženosti AIF-a.

(17)

Prilikom izračunavanja izloženosti u skladu s metodom preuzetih obveza, upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima bi trebalo omogućiti da uzmu u obzir postupke zaštite od rizika i netiranja, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije koji se odnose na metodu preuzetih obveza.

(18)

Zahtjev da se postupci netiranja odnose na istu temeljnu imovinu trebalo bi tumačiti isključivo tako da se imovina koju UAIF smatra istovjetnom ili visoko korelirajućom, kao što su različiti rodovi dionica ili obveznica koje je izdao isti izdavatelj, ne bi smjela smatrati identičnom u svrhe postupaka netiranja. Definicija postupaka netiranja ima za cilj osigurati da se uzmu u obzir samo one transakcije koje prebijaju rizike povezane s drugim transakcijama i ne ostavljaju nikakav značajan rezidualni rizik. Kombinacije transakcija čiji je cilj ostvarivanje prinosa, neovisno koliko malen, smanjivanjem nekih rizika dok se zadržavaju drugi, ne bi se smjele smatrati postupcima netiranja, kao kod arbitražnih investicijskih strategija čiji je cilj ostvarivanje prinosa iskorištavanjem cjenovnih neusklađenosti između izvedenih financijskih instrumenta koji imaju istu temeljnu imovinu, ali s različitim dospijećima.

(19)

Praksu upravljanja portfeljem čiji je cilj smanjiti rizik trajanja kombiniranjem ulaganja u dugoročne obveznice s kamatnom razmjenom ili smanjiti trajanje obvezničkog portfelja AIF-a zaključivanjem kratke pozicije u obvezničkim budućnosnicama koja predstavlja kamatni rizik portfelja (zaštita od rizika trajanja) trebalo bi smatrati postupkom zaštite od rizika, pod uvjetom da ona ispunjava kriterije zaštite od rizika.

(20)

Praksu upravljanja portfeljem čiji je cilj prijeboj značajnih rizika povezanih s ulaganjem u dobro diversificiran portfelj dionica zauzimanjem kratke pozicije u budućnosnici na dionički indeks, u slučaju kada je sastav dioničkog portfelja vrlo blizak sastavu dioničkog indeksa i njegov prinos visoko korelira s prinosom dioničkog indeksa i kad kratka pozicija u budućnosnici na dionički indeks omogućuje neupitno smanjenje općeg tržišnog rizika koji je povezan s dioničkim portfeljem i kad je specifičan rizik neznatan, kao što je beta zaštita od rizika dobro diversificiranog dioničkog portfelja kod kojeg se specifičan rizik smatra neznatnim, trebalo bi smatrati da ispunjava kriterije zaštite od rizika.

(21)

Praksu upravljanja portfeljem čiji je za cilj prijeboj rizika povezanih s ulaganjem u obveznicu s fiksnom kamatnom stopom kombiniranjem duge pozicije u ugovoru o razmjeni na osnovu nastanka statusa neispunjavanja obveza i kamatnog ugovora o razmjeni kojim se razmjenjuje ta fiksna kamatna stopa s kamatnom stopom koja je jednaka odgovarajućoj referentnoj stopi na tržištu novca uvećanoj za maržu trebalo bi smatrati postupkom zaštite od rizika ako su u načelu ispunjeni svi kriteriji zaštite od rizika predviđeni metodom preuzetih obveza.

(22)

Praksu upravljanja portfeljem čiji je cilj prijeboj rizika određene dionice zauzimanjem kratke pozicije preko ugovora o izvedenicama na dionicu koja je drugačija, ali znatno korelira s tom prvom dionicom, ne bi trebalo smatrati ispunjavanjem kriterija zaštite od rizika. Iako se takva strategija oslanja na zauzimanje suprotnih pozicija u istoj vrsti imovine, ona ne pruža zaštitu od specifičnih rizika koji su povezani s ulaganjem u određenu dionicu. Stoga se ne bi smjela smatrati postupkom zaštite od rizika kako je utvrđeno u kriterijima koji se odnose na metodu preuzetih obveza.

(23)

Praksu upravljanja portfeljem čiji je cilj održavanje alfe košarice dionica (koja obuhvaća ograničeni broj dionica) kombiniranjem ulaganja u navedenu košaricu dionica s kratkom pozicijom u budućnosnici na dionički indeks, s prilagođenom betom, ne bi trebalo smatrati ispunjavanjem kriterija za zaštitu od rizika. Takva strategija nema za cilj prijeboj značajnih rizika povezanih s ulaganjem u navedenu košaricu dionica, već prijeboj bete (tržišni rizik) navedenog ulaganja i održavanje alfe. Komponenta alfa košarice dionica može prevladavati nad beta komponentom i tako prouzročiti gubitke na razini AIF-a. Stoga se ne bi smjela smatrati postupkom zaštite od rizika.

(24)

Arbitražna strategija kod spajanja je strategija koja kombinira kratku poziciju u dionicama s dugom pozicijom u drugim dionicama. Cilj takve strategije je zaštititi od rizika betu (tržišni rizik) pozicija i ostvarivanje prinosa koji je povezan s relativnim prinosom obiju dionica. Slično tome, alfa komponenta košarice dionica može prevladavati nad beta komponentom i kao takva prouzročiti gubitke na razini AIF-a. Ona se ne bi trebala smatrati postupkom zaštite od rizika kako je utvrđeno u kriterijima koji se odnose na metodu preuzetih obveza.

(25)

Strategija čiji je cilj zaštiti od rizika dugu poziciju u dionicama ili obveznicama s korištenom kreditnom zaštitom po istom izdavatelju, odnosi se na dvije različite vrste imovine te se, stoga, ne bi smjela smatrati postupkom zaštite od rizika.

(26)

Prilikom korištenja metoda koje povećavaju izloženost AIF-a, UAIF bi trebao poštovati opća načela poput razmatranja sadržaja transakcije, pored njenog pravnog oblika. Posebno, u odnosu na repo transakcije, UAIF bi trebao razmotriti je li AIF prevladao ili zadržao rizike i prinos od uključene imovine. UAIF bi također trebao imati uvid (look through) u izvedene financijske instrumente ili druge ugovore u vezi temeljne imovine kako bi se odredile moguće buduće obveze AIF-a koje proizlaze iz tih transakcija.

(27)

Budući da metoda preuzetih obveza dovodi do kamatnih stopa s različitim dospijećima koje se smatraju različitom temeljnom imovinom, alternativni investicijski fondovi koji u skladu sa svojom osnovnom investicijskom politikom primarno ulažu u kamatne izvedenice mogu koristiti posebna pravila o netiranju trajanja kako bi se uzela u obzir korelacija između segmenata dospijeća krivulje kamatnih stopa. Prilikom utvrđivanja svoje investicijske politike i profila rizičnosti, AIF bi trebao moći odrediti stupanj kamatnog rizika te posljedično odrediti svije ciljano trajanje. Prilikom odabira ulaganja, AIF bi trebao uzeti u obzir unaprijed utvrđeno ciljano trajanje. Kad se trajanje portfelja razlikuje od ciljnog trajanja, strategija se ne bi smjela smatrati postupkom netiranja trajanja, kako je utvrđeno u kriterijima koji se odnose na metodu preuzetih obveza.

(28)

Pravila o netiranju trajanja omogućuju da se duge pozicije netiraju kratkim pozicijama čiju temeljnu imovinu predstavljaju različite kamatnih stope. Dospijeća koja služe kao pragovi raspona dospijeća iznose dvije godine, sedam godina i 15 godina. U okviru svakog raspona dospijeća trebalo bi biti dozvoljeno netiranje pozicija.

(29)

Netiranje pozicija između dva različita raspona dospijeća trebalo bi biti djelomično dopušteno. Trebalo bi primijeniti sankcije na netirane pozicije kako bi se dopustilo samo djelomično netiranje. One bi trebale biti izražene kao postotak i temeljiti se na prosječnim korelacijama između raspona dospijeća za dvije godine, pet godina, 10 godina i 30 godina krivulje kamatnih stopa. Što je duža razlika između dospijeća pozicija to će više biti sankcije za netiranje te se stoga moraju povećavati postoci.

(30)

Pozicije čije je modificirano trajanje mnogo duže od modificiranog trajanja ukupnog portfelja, nisu u skladu s investicijskom strategijom AIF-a te se ne bi smjelo dozvoliti njihovo potpuno usklađivanje. Stoga ne bi smjelo biti prihvatljivo usklađivanje kratke pozicije s dospijećem od 18 mjeseci (unesena u raspon dospijeća 1) s dugom pozicijom s dospijećem 10 godina (unesena u raspon dospijeća 3) ako je ciljano trajanje AIF-a oko 2 godine.

(31)

Prilikom izračuna izloženosti, alternativni investicijski fondovi mogu najprije odrediti postupke zaštite od rizika. Izvedenice koje su uključene u ove postupke se zatim isključuju iz izračuna ukupne izloženosti. U postupcima zaštite od rizika alternativni investicijski fondovi bi trebali koristiti točan izračun. Prilikom izračuna zaštite od rizika alternativni investicijski fondovi ne bi smjeli koristiti pravila o netiranju trajanja. Pravila o netiranju trajanja mogu se koristiti za pretvaranje preostalih kamatnih izvedenica u njihove istovjetne pozicije u temeljnoj imovini.

(32)

U skladu s Direktivom 2011/61/EU, UAIF treba osigurati da su potencijalni rizici od profesionalne odgovornosti koji proizlaze iz njegove djelatnosti na odgovarajući način pokriveni bilo dodatnim regulatornim kapitalom ili osiguranjem od profesionalne odgovornosti. Jedinstvena primjena ovih odredaba zahtijeva zajedničko razumijevanje potencijalnih rizika od profesionalne odgovornosti koje je potrebno pokriti. Općom specifikacijom rizika koji proizlaze iz profesionalnog nemara upravitelja alternativnim investicijskim fondovima trebalo bi odrediti značajke relevantnih rizičnih događaja i utvrditi opseg potencijalne profesionalne odgovornosti, uključujući štetu ili gubitak koji su uzrokovale osobe koje izravno obavljaju aktivnosti za koje je UAIF zakonski odgovoran, kao što su rukovoditelji, službene osobe ili osoblje upravitelja alternativnim investicijskim fondovima koji obavljaju aktivnosti u okviru postupaka delegiranja s UAIF-om. U skladu s odredbama Direktive 2011/61/EU, na odgovornost UAIF-a ne bi smjelo utjecati delegiranje ili daljnje delegiranje te bi UAIF trebao osigurati odgovarajuće pokriće profesionalnih rizika koji su povezani s takvim trećim osobama za koje je zakonski odgovoran.

(33)

Radi osiguranja zajedničkog razumijevanja opće specifikacije, popis primjera trebao bi poslužiti kao pokazatelj za prepoznavanje slučajeva potencijalnih rizika od profesionalne odgovornosti. Ovaj popis trebao bi uključivati široki niz događaja koji proizlaze iz nemarnih postupaka, pogrešaka ili propusta, kao što su gubitak dokumenata koji dokazuju pravo vlasništva na ulaganja, lažna predstavljanja, ili kršenje različitih obveza ili dužnosti koje obvezuju UAIF. Također bi trebalo uključiti propuste u sprječavanju nepoštenog postupanja unutar organizacije UAIF-a odgovarajućim sustavima unutarnje kontrole. Šteta koja nastane zbog neprovođenja odgovarajuće dužne pažnje kod ulaganja koje se pokazalo nepoštenim pokrenula bi odgovornost UAIF-a za profesionalnu odgovornost te bi trebala biti pokrivena na odgovarajući način. Međutim, nije potrebno pokrivati gubitke koji nastanu zato što je ulaganje izgubilo vrijednost zbog nepovoljnih tržišnih uvjeta. Popis bi trebao uključivati i vrednovanja koja su izvršena na nepropisan način, koje bi trebalo tumačiti kao propust vrednovanja kojim se krši članak 19. Direktive 2011/61/EU i odgovarajući delegirani akti.

(34)

U skladu sa svojim obvezama upravljanja rizicima, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali raspolagati odgovarajućim kvalitativnim mehanizmima unutarnje kontrole kako bi se izbjegli ili ublažili poslovni propusti, uključujući rizike od profesionalne odgovornosti. Stoga bi UAIF, kao dio svoje politike upravljanja rizicima, trebao imati odgovarajuće politike i postupke za upravljanje operativnim rizikom, primjerene s obzirom na vrstu, opseg i složenost poslovanja. Takvi postupci i politike trebali bi u svakom slučaju omogućiti stvaranje baze podataka o unutarnjim gubicima koja bi služila za potrebe procjene operativnog profila rizičnosti.

(35)

Kako bi se osigurao dodatni regulatorni kapital i kako bi osiguranje od profesionalne odgovornosti na odgovarajući način pokrivalo potencijalne rizike od profesionalne odgovornosti, trebalo bi odrediti kvantitativne minimalne pokazatelje za određivanje primjerenog stupnja pokrića. UAIF bi trebao odrediti takve kvantitativne pokazatelje kao poseban postotak vrijednosti portfelja alternativnih investicijskih fondova kojima upravlja, a koji su izračunati kao suma apsolutne vrijednosti sve imovine svih alternativnih investicijskih fondova kojima upravlja, bez obzira da li su stečeni korištenjem financijske poluge ili novcem ulagatelja. U tom kontekstu, izvedene financijske instrumente trebale bi vrednovati po tržišnoj cijeni, budući da bi se po toj cijeni mogli zamijeniti. Budući da je pokriće preko osiguranja od profesionalne odgovornosti po prirodi neizvjesnije od pokrića osiguranog preko dodatnog regulatornog kapitala, trebalo bi primijeniti različite postotke za dva različita instrumenta koji se koriste za pokriće rizika od profesionalne odgovornosti.

(36)

Kako bi se osiguralo da je osiguranje od profesionalne odgovornosti učinkovito u pokrivanju gubitaka koji proizlaze iz osiguranih događaja, trebalo bi ga zaključiti s društvom za osiguranje koje ima odobrenje za rad za obavljanje poslova osiguranja od profesionalne odgovornosti. Ovo uključuje društva za osiguranje iz EU i izvan EU, u mjeri u kojoj im je pravom Unije i nacionalnim pravom dozvoljeno pružati takve usluge osiguranja.

(37)

Kako bi se omogućila ista fleksibilnost prilikom određivanja odgovarajućeg osiguranja od profesionalne odgovornosti, UAIF i društvo za osiguranje trebali bi moći dogovoriti se oko klauzule koja predviđa da neki određeni iznos snosi UAIF kao prvi dio bilo kojega gubitka (ugovoreni samopridržaj). U slučaju kada je tako ugovoreni samopridržaj usuglašen, UAIF bi trebao osigurati regulatorni kapital koji odgovara ugovorenom iznosu gubitka koji snosi UAIF. Takav regulatorni kapital trebalo bi biti dodatak temeljnom kapitalu UAIF-a i regulatornom kapitalu koji treba osigurati UAIF u skladu s člankom 9. stavkom 3. Direktive 2011/61/EU.

(38)

U načelu bi adekvatnost pokrića putem dodatnog regulatornog kapitala ili osiguranja od profesionalne odgovornosti trebalo preispitati najmanje jednom godišnje. Međutim, UAIF bi trebao imati uspostavljene postupke koji osiguravaju kontinuirano praćenje ukupne vrijednosti portfelja AIF-a kojima upravlja i kontinuirana usklađivanja iznosa pokrića rizika od profesionalne odgovornosti ako bi se utvrdile znatne neusklađenosti. Nadalje, nadležno tijelo matične države članice UAIF-a može smanjiti ili povećati minimalan zahtjev za dodatnim regulatornim kapitalom nakon što uzme u obzir profil rizičnosti UAIF-a, njegove ostvarene gubitke i adekvatnost njegovog dodatnog regulatornog kapitala ili osiguranja od profesionalne odgovornosti.

(39)

Direktivom 2011/61/EU zahtijeva se da upravitelji alternativnim investicijskim fondovima postupaju u najboljem interesu alternativnih investicijskih fondova, ulagatelja u alternativne investicijske fondove i integriteta tržišta. Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi stoga trebali primjenjivati odgovarajuće politike i postupke koji im omogućuju sprječavanje malverzacija kao što su tržišna preprodaja kojom bi se zloupotrijebila razlika u cijeni i trgovanje na burzi u vrijeme oko zatvaranja burze. Osobe koje se bave tržišnom preprodajom kojom bi se zloupotrijebila razlika u cijeni iskorištavaju cijene na neaktivnom tržištu ili zastarjele cijene vrijednosnih papira iz portfelja koje utječu na izračun neto vrijednosti imovine AIF-a ili kupuju i prodaju udjele AIF-a u roku od nekoliko dana čime iskorištavaju način na koji AIF izračunava svoju neto vrijednost imovine. Trgovanje na burzi u vrijeme oko zatvaranja burze uključuje davanje naloga za kupnju ili prodaju udjela AIF-a nakon određenog trenutka završetka trgovanja, ali s postizanjem cijene koja je određena u trenutku završetka trgovanja. Obje malverzacije štete interesima dugoročnih ulagatelja, budući da oslabljuju njihov prinos i imaju štetne učinke na prinose alternativnih investicijskih fondova, budući da povećavaju transakcijske troškove i narušavaju upravljanje portfeljem. Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi također trebali uspostaviti odgovarajuće postupke kako bi osigurali da se AIF-om učinkovito upravlja i trebali bi postupati tako da sprječavaju nepotrebne troškove koji se naplaćuju AIF-u i njegovim ulagateljima.

(40)

U skladu s pristupom koji se primjenjuje na upravitelje UCITS-ima, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali osigurati visoki standard dužne pažnje pri odabiru i praćenju ulaganja. Trebali bi imati odgovarajuću stručnost i znanje o imovini u koju ulažu alternativni investicijski fondovi. Kako bi se osiguralo da se odluke o ulaganjima provode u skladu s investicijskom strategijom i, prema potrebi, ograničenjima rizika alternativnih investicijskih fondova kojima upravljaju, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali uspostaviti i provoditi pisane politike i postupke o dužnoj pažnji. Ove politike i postupke trebalo bi redovito preispitivati i ažurirati. U slučaju kada upravitelji alternativnim investicijskim fondovima ulažu u posebnu vrstu imovine s dugim trajanjem, manje likvidnu imovinu, kao što su nekretnine ili udjeli u ortakluku, zahtjevi u vezi dužne pažnje trebali bi se također primjenjivati i u fazi pregovora. Aktivnosti koje izvrši UAIF prije zaključivanja sporazuma trebale bi biti dobro dokumentirane kako bi se moglo dokazati da su u skladu s ekonomskim i financijskim planom te stoga i s trajanjem AIF-a. Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali voditi zapisnike o bitnim sastancima, pripremnu dokumentaciju i ekonomsku i financijsku analizu provedenu radi ocjene izvedivosti projekta i ugovornih obveza.

(41)

Zahtjev da upravitelji alternativnim investicijskim fondovima postupaju pažnjom dobrog stručnjaka također bi se trebao primjenjivati u slučaju kad UAIF imenuje glavnog brokera ili drugu ugovornu stranu. UAIF bi trebao odabrati i imenovati samo one glavne brokere i druge ugovorne strane koji podliježu kontinuiranom nadzoru, koji su financijski stabilni i imaju potrebnu organizacijsku strukturu koja je primjerena uslugama koje će pružati UAIF-u ili AIF-u. Kako bi se osiguralo da su interesi ulagatelja primjereno zaštićeni, važno je pojasniti da jedan od kriterija prema kojem se ocjenjuje zdrava financijska stabilnosti je primjenjuju li se na glavne brokere ili druge ugovorne strane odgovarajući bonitetni propisi, uključujući zahtjeve o adekvatnosti kapitala i učinkovitom nadzoru.

(42)

U skladu s Direktivom 2011/61/EU koja zahtijeva da upravitelji alternativnim investicijskim fondovima postupaju pošteno, pravedno i s primjerenom stručnošću, osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem UAIF-a, koje su članovi upravljačkog tijela ili višeg rukovodstva u slučaju subjekata koji nemaju upravljačko tijelo, trebale bi posjedovati dovoljno znanja, vještina i iskustva za izvršavanje svojih zadaća, posebno razumjeti rizike povezane s aktivnošću UAIF-a. U skladu sa zelenom knjigom Komisije o korporativnom upravljanju u financijskom sektoru (2), osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem UAIF-a također bi trebale posvetiti dovoljno vremena izvršavanju svojih funkcija u UAIF-u i postupati pošteno, čestito i neovisnog mišljenja kako bi, između ostalog, mogle učinkovito ocijeniti i pobijati odluke višeg rukovodstva.

(43)

Kako bi se osiguralo da se relevantne aktivnosti pravilno izvršavaju, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali zaposliti osoblje koje ima potrebne vještine, znanje i stručnost za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene.

(44)

Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima koji pružaju usluge upravljanja pojedinačnim portfeljem trebaju ispunjavati pravila o poticajima utvrđena u Direktivi Komisije 2006/73/EZ od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava i izraze definirane za potrebe te Direktive (3). Zbog dosljednosti ova bi načela trebalo proširiti na upravitelje alternativnim investicijskim fondovima koji pružaju usluge upravljanja zajedničkim portfeljem i trgovanjem. U godišnjem izvješću UAIF-a trebalo bi objaviti postojanje, karakteristike i iznos naknade, provizije ili koristi ili, kad iznos nije moguće utvrditi, metodu izračuna iznosa.

(45)

Ulagatelji u alternativne investicijske fondove trebali bi imati koristi od zaštite slično kao što su zaštićeni klijenti UAIF-a kojima upravitelji alternativnim investicijskim fondovima pružaju usluge upravljanja pojedinačnim portfeljem, budući da u takvim slučajevima trebaju ispunjavati pravila o najpovoljnijem izvršenju utvrđena u Direktivi 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni Direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (4) i u Direktivi 2006/73/EZ. Međutim, trebalo bi uzeti u obzir razlike između različitih vrsta imovine u koje alternativni investicijski fondovi ulažu, budući da najpovoljnije izvršenje nije relevantno, na primjer, kad UAIF ulaže u nekretnine ili udjele u ortakluku i kad se ulaganje izvršava nakon opsežnih pregovora o uvjetima sporazuma. U slučaju kada nije moguć izbor različitih mjesta izvršenja, UAIF bi trebao moći dokazati nadležnim tijelima i revizorima da ne postoji izbor različitih mjesta izvršenja.

(46)

Zbog sukladnosti sa zahtjevima koji se primjenjuju na upravitelje UCITS-ima, pravila o postupanju s nalozima i o pridruživanju i alokaciji naloga za trgovanje trebali bi se primjenjivati i na upravitelje alternativnim investicijskim fondovima prilikom obavljanja aktivnosti upravljanja zajedničkim portfeljem. Međutim, takva se pravila ne bi smjela primjenjivati u slučaju kada je ulaganje u imovinu izvršeno nakon opsežnih pregovora o uvjetima sporazuma, kao što su ulaganja u nekretnine ili u udjele u ortakluku ili u neuvrštenim društvima, budući da u takvim slučajevima nije izvršen niti jedan nalog.

(47)

Važno je navesti situacije u kojima bi moglo doći do sukoba interesa, posebno kad postoji mogućnost financijskog dobitka ili izbjegavanja financijskoga gubitka ili kad postoje financijski ili drugi motivi kako bi se upravljalo ponašanjem UAIF-a tako da on pogoduje posebnim interesima na trošak interesa drugih strana kao što je drugi AIF, njegovi klijenti, subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) ili drugi klijenti UAIF-a.

(48)

Politikom upravljanja sukobima interesa koju uspostavlja UAIF trebalo bi utvrditi situacije u kojima bi aktivnosti koje obavlja UAIF mogle predstavljati sukob interesa koji dovodi ili ne dovodi do potencijalnih rizika od nastanka štete za interese AIF-a ili njegovih ulagatelja. Kako bi se oni utvrdili, UAIF bi trebao uzeti u obzir ne samo aktivnost upravljanja zajedničkim portfeljem već i druge aktivnosti za čije obavljanje ima odobrenje za rad, uključujući aktivnosti osoba kojima su delegirani poslovi, osoba kojima su dalje delegirani poslovi, vanjskih procjenitelja ili drugih ugovornih stranaka.

(49)

U skladu s pristupom koji je razmatran u Direktivi 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (5) za društva za upravljanje UCITS-om i u Direktivi 2004/39/EZ za investicijska društva, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi također trebali donijeti postupke i mjere kako bi osigurali da relevantne osobe koje su uključene u različite poslovne aktivnosti koje bi mogle uključivati sukobe interesa obavljaju ove aktivnosti na neovisnoj razini, primjerenoj veličini i aktivnostima UAIF-a.

(50)

Bitno je osigurati opći okvir, u skladu s kojim bi trebalo upravljati sukobima interesa i otkivati ih, ako se pojave. Detaljne mjere i postupke kojih se treba pridržavati u takvim situacijama, trebalo bi pojasniti u politici upravljanja sukobima interesa koju treba uspostaviti UAIF.

(51)

Jedna od središnjih komponenti sustava za upravljanje rizicima je trajna funkcija upravljanja rizicima. Radi dosljednosti, njezine zadaće i odgovornosti trebale bi po prirodi biti slične onima koje su dodijeljene Direktivom Komisije 2010/43/EU od 1. srpnja 2010. o provedbi Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu organizacijskih zahtjeva, sukoba interesa, poslovanja, upravljanju rizicima i sadržaja sporazuma između depozitara i društva za upravljanje (6) trajnoj funkciji upravljanja rizicima u društvima za upravljanje UCITS-ima. Ova funkcija trebala bi imati glavnu ulogu prilikom oblikovanja politike upravljanja rizicima AIF-a te praćenja i mjerenju rizika kako bi se osiguralo da je razina rizika kontinuirano u skladu s profilom rizičnosti AIF-a. Trajna funkcija upravljanja rizicima trebala bi imati potrebne ovlasti, pristup svim relevantnim informacijama i redovite kontakte s višim rukovodstvom i upravljačkim tijelom UAIF-a kako bi im dostavila ažurne informacije tako da, prema potrebi, mogu poduzimati brze korektivne mjere.

(52)

Politika upravljanja rizicima čini sljedeći stup sustava upravljanja rizicima. Navedena politika trebala bi biti na odgovarajući način dokumentirana i trebala bi objasniti posebno mjere i postupke koji se koriste za mjerenje i upravljanje rizicima, zaštitne mjere za neovisno obavljanje funkcije upravljanja rizicima, tehnike koje su korištene za upravljanje rizicima i detaljne podatke o raspodjeli odgovornosti unutar UAIF-a za upravljanje rizicima i operativne postupke. Kako bi se osigurala učinkovitost, više rukovodstvo trebalo bi preispitati politiku upravljanja rizicima najmanje jednom godišnje.

(53)

Kako je propisano Direktivom 2011/61/EU, funkcija upravljanja rizicima trebala bi biti funkcionalno i hijerarhijski odvojena od poslovnih jedinica. Stoga bi trebalo pojasniti da bi takvo odvajanje trebalo osigurati sve do razine upravljačkog tijela UAIF-a i da osobe koje obavljaju funkciju upravljanja rizicima ne bi smjele obavljati poslove koji bi mogli prouzročiti sukobe interesa, ili biti nadzirane od strane osobe koja je odgovorna za funkcije koje bi mogle prouzročiti sukobe interesa.

(54)

Bitno je odrediti zaštitne mjere koje treba koristiti UAIF u svakom slučaju kako bi se osiguralo neovisno obavljanje funkcije upravljanja rizicima, a posebno, da se osobama koje obavljaju funkciju upravljanja rizicima ne bi smjele povjeriti dužnosti koje bi mogle prouzročiti sukobe interesa, da bi te osobe trebale donositi odluke na temelju podataka koje one mogu na odgovarajući način ocijeniti i da se postupak donošenja odluka može preispitati.

(55)

Iako se Direktivom 2011/61/EU ne uvode ograničenja ulaganja za alternativne investicijske fondove, nije moguće učinkovito upravljati rizicima koje snosi svaki AIF ako upravitelji alternativnim investicijskim fondovima ne odrede unaprijed ograničenja rizika. Ograničenja rizika trebala bi biti skladu s profilom rizičnosti AIF-a i trebalo bi ih objaviti ulagateljima u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

(56)

Zbog dosljednosti, zahtjevi koji se odnose na utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika oslanjaju se na slične odredbe iz Direktive 2010/34/EU. Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima trebali bi na odgovarajući način rješavati moguću osjetljivost svojih tehnika i modela za mjerenje rizika, provođenjem testiranja otpornosti na stres, retroaktivnog testiranja i analiza scenarija. U slučaju kada testiranja otpornosti na stres i analize scenarija pokažu posebnu osjetljivost na određeni niz okolnosti, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali poduzeti brze i korektivne mjere.

(57)

Direktivom 2011/61/EU zahtijeva se od Komisije da odredi sustave i postupke upravljanja likvidnošću koji omogućuju UAIF-u da prati rizik likvidnosti AIF-a, osim kad je AIF zatvorenog tipa koji ne koristi financijsku polugu, i da osigura da profil likvidnosti ulaganja AIF-a ispunjava njegove temeljne obveze. Zato je važno odrediti osnovne opće zahtjeve koji bi se odnosili na sve upravitelje alternativnim investicijskim fondovima i čiju bi primjenu trebalo prilagoditi veličini, strukturi i vrsti alternativnih investicijskih fondova kojima upravlja dotični UAIF.

(58)

Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali biti u stanju dokazati svojim nadležnim tijelima da imaju uspostavljene odgovarajuće i učinkovite politike i postupke upravljanja likvidnošću. To zahtijeva da se na odgovarajući način razmotri vrsta AIF-a, uključujući vrstu temeljne imovine i iznos rizika likvidnosti kojemu je AIF izložen, opseg i složenost AIF-a ili složenost postupka likvidacije ili prodaje imovine.

(59)

Sustavi i postupci upravljanja likvidnošću mogu omogućiti upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima da primjenjuju alate i mjere koji su potrebni za upravljanje nelikvidnom imovinom i povezanih problema vrednovanja kako bi se odgovorilo na zahtjeve za isplatama. Takvi alati i mjere mogu uključivati, u slučaju kada je to dozvoljeno na temelju nacionalnog prava, privremeno ograničenje isplata (gates), djelomične isplate, privremene pozajmice, rokove za prethodno obavješćivanje i skupove likvidne imovine. Posebni računi za odvajanje nelikvidne imovine (side pockets) i ostali mehanizmi u kojima određena imovina AIF-a podliježe sličnim mjerama između AIF-a i njegovih ulagatelja trebali bi se smatrati „posebnim mjerama”, budući da one utječu na posebna prava isplate ulagatelja u AIF. Obustava AIF-a ne bi se trebala smatrati posebnom mjerom budući da se primjenjuje na svu imovinu AIF-a i na sve ulagatelje AIF-a. Korištenje alata i posebnih mjera za upravljanje likvidnošću trebalo bi ovisiti o određenim okolnostima i varirati sukladno vrsti, opsegu i investicijskoj strategiji AIF-a.

(60)

Zahtjev za praćenjem upravljanja likvidnošću temeljnih subjekata za zajedničko ulaganje u koje alternativni investicijski fondovi ulažu, zajedno sa zahtjevima za uspostavom alata i mjera za upravljanje rizikom likvidnosti i utvrđivanjem, upravljanjem i praćenjem sukoba interesa između ulagatelja, ne bi se smjeli primjenjivati na upravitelje alternativnim investicijskim fondovima koji upravljaju alternativnim investicijskim fondovima zatvorenog tipa, bez obzira na to smatra li se da koriste financijsku polugu. Izuzeće od navedenih zahtjeva za upravljanje likvidnošću koji se odnose na isplate trebalo bi odražavati razlike u općim uvjetima isplata ulagateljima koji ulažu u AIF zatvorenog tipa u odnosu na one koji ulažu u AIF otvorenog tipa.

(61)

Korištenje minimalnih ograničenja u pogledu likvidnosti ili nelikvidnosti AIF-a moglo bi osigurati učinkoviti instrument za praćenje određenih vrsta upravitelja alternativnim investicijskim fondovima. Prekoračenje ograničenja ne mora samo po sebi zahtijevati postupanje UAIF-a, budući da to ovisi o činjenicama i okolnostima i dopuštenim odstupanjima koje odrede UAIF-i. Ograničenja bi se tako mogla koristiti u praksi u vezi s praćenjem prosječnih dnevnih isplata u odnosu na dnevnu likvidnost fonda u istom razdoblju. To bi se također moglo koristiti za praćenje koncentracije ulagatelja kako bi se poduprli scenariji testiranja otpornosti na stres. Ova ograničenja mogla bi osigurati, ovisno o okolnostima, pokretanje kontinuiranog praćenja ili korektivne mjere.

(62)

Testiranja otpornosti na stres, prema potrebi, trebali bi simulirati manjak likvidnosti imovine kao i netipične zahtjeve za isplatama. Također bi trebalo uzeti u obzir nedavne i očekivane buduće upise i isplate zajedno s učinkom predviđenog prinosa AIF-a u odnosu na slične AIF-e po istoj aktivnosti. UAIF bi trebao analizirati vremensko razdoblje koje je potrebno za ispunjavanje zahtjeva za isplatama u simuliranom scenariju stresa. UAIF bi također trebao provesti testiranja otpornosti na stres po tržišnim čimbenicima kao što su kretanja deviznog tečaja koja bi mogla znatno utjecati na kreditni profil UAIF-a ili AIF-a, a kao rezultat zahtjeva u vezi kolaterala. U svom pristupu testiranju otpornosti na stres ili analizi scenarija, UAIF bi trebao odražavati osjetljivosti vrednovanja u uvjetima stresa.

(63)

Učestalost kojom bi trebalo provoditi testiranja otpornosti na stres trebala bi ovisiti o vrsti AIF-a, investicijskoj strategiji, profilu likvidnosti, vrsti ulagatelja i politici isplate AIF-a. Međutim, očekuje se da će se ova testiranja provoditi najmanje na godišnjoj osnovi. U slučaju kada testiranja otpornosti na stres ukazuju na znatno veći rizik likvidnosti od očekivanog, UAIF bi trebao postupiti u najboljem interesu svih ulagatelja u AIF, uzimajući u obzir profil likvidnosti imovine AIF-a, razinu zahtjeva za isplatama i, prema potrebi, primjerenost politika i postupaka za upravljanje likvidnošću.

(64)

Direktivom 2011/61/EU zahtijeva se od Komisije da navede način na koji će se uskladiti strategija, profil likvidnosti i politika isplate. Usklađenost između ova tri elementa je osigurana ako ulagatelji imaju mogućnosti zahtijevati isplatu svojih ulaganja u skladu s politikom isplate AIF-a, koja bi trebala obuhvatiti uvjete isplate u uobičajenim i u iznimnim okolnostima, a na način koji je u skladu s poštenim postupanjem prema ulagateljima.

(65)

Direktivom 2011/61/EU zahtijeva se međusektorska usklađenost i uklanjanje neusklađenosti između interesa inicijatora koji pretvaraju zajmove u utržive vrijednosne papire i upravitelja alternativnim investicijskim fondovima koji ulažu u te vrijednosne papire ili druge financijske instrumente u ime alternativnih investicijskih fondova. Kako bi se postigao taj cilj, uzele su se u obzir odgovarajuće odredbe Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (7) kojima se utvrđuju kvantitativni i kvalitativni zahtjevi koji bi trebali ispuniti ulagatelji koji su izloženi kreditnom riziku sekuritizacije te inicijatori i sponzori. Budući da se isti cilj usklađivanja interesa inicijatora ili sponzora i interesa ulagatelja provodi ovom Uredbom i odgovarajućim odredbama Direktive 2006/48/EZ, bitno je da se terminologija u oba pravna akta koristi usklađeno, stoga se kao referenca koriste definicije iz Direktive 2006/48/EZ. S obzirom da je Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo, prednik Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, osigurao detaljne smjernice za tumačenje odgovarajućih odredaba Direktive 2006/48/EZ (8), postizanje međusektorske usklađenosti zahtijeva da se sadašnje odredbe kojima se nastoje uskladiti interesi između inicijatora, sponzora i upravitelja alternativnim investicijskim fondovima trebaju tumačiti u okviru navedenih smjernica.

(66)

Važno je da transakcije kojima se zajmovi pretvaraju u utržive vrijednosne papire nisu strukturirane na način kojim bi se izbjegla primjena zahtjeva koji se odnose na ulaganja u sekuritizacijske pozicije. Zato se pozivanje na ulaganje u utržive vrijednosne papire ili druge financijske instrumente koji se temelje na pretvorenim zajmovima ne bi smjelo tumačiti isključivo kao zakonski važeći i obvezujući prijenos prava vlasništva u vezi s takvim instrumentima, već ulaganjem u značajnom gospodarskom smislu, tako da bi svi ostali oblici sintetičkih ulaganja trebali biti obuhvaćeni i podlijegati posebnim zahtjevima. Kako bi se izbjegli nesporazumi i uskladio jezik s jezikom koji se koristi u bankovnom zakonodavstvu, umjesto izraza „ulaganje u utržive vrijednosne papire ili druge financijske instrumente koji se temelje na pretvorenim zajmovima” trebao bi se koristiti izraz „preuzimanje izloženosti kreditnom riziku sekuritizacije”.

(67)

Zahtjevi koje trebaju ispunjavati institucije koje postupaju kao inicijatori, sponzori ili izvorni zajmodavci u sekuritizaciji, izravno su uvedeni Direktivom 2006/48/EZ. Stoga je važno propisati odgovarajuće dužnosti UAIF-a za preuzimanje izloženosti sekuritizaciji. Sukladno tomu, UAIF bi morao preuzimati izloženost sekuritizaciji samo ako su inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac izričito objavili UAIF-u zadržavanje značajnog ekonomskog udjela u temeljnoj imovini, što je poznato kao zahtjev za zadržavanjem. Nadalje, UAIF bi trebao osigurati da su ispunjeni različiti kvalitativni zahtjevi koji se za sponzora i inicijatora uvode Direktivom 2006/48/EZ. Osim toga, UAIF bi i sam morao ispunjavati kvalitativne zahtjeve koji traže sveobuhvatno i temeljito razumijevanje ulaganja u sekuritizacijske pozicije i njihovih temeljnih izloženosti. Kako bi se to postiglo, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali donijeti odluku o ulaganju tek nakon što provedu temeljitu dubinsku analizu iz koje bi trebali imati odgovarajuće informacije i znanje o dotičnoj sekuritizaciji.

(68)

Postoje okolnosti u kojima subjekti ispunjavaju definiciju inicijatora ili sponzora ili ispunjavaju ulogu izvornog zajmodavca; međutim neki drugi subjekt koji ne ispunjava definiciju sponzora ili inicijatora niti ispunjava ulogu izvornog zajmodavca, ali čiji su interesi na optimalan način usklađeni s interesima ulagatelja, mogu tražiti ispunjavanje zahtjeva za zadržavanjem. Radi pravne sigurnosti, od takvog drugog subjekta ne bi se trebalo tražiti da ispunjava zahtjev za zadržavanjem, ako su zahtjev za zadržavanjem ispunili inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac.

(69)

U slučaju kršenja zahtjeva za zadržavanjem ili kvalitativnih zahtjeva UAIF bi trebao uzeti u obzir poduzimanje korektivnih mjera, kao što su zaštita od rizika, prodaja ili smanjivanje izloženosti ili kontaktiranje strane koja krši zahtjev za zadržavanjem radi ponovne uspostave sukladnosti. Takve korektivne mjere trebale bi uvijek biti u interesu ulagatelja i ne bi smjele uključivati nikakve izravne obveze prodaje imovine odmah nakon što je kršenje postalo očito, izbjegavajući time „prodaju po vrlo niskoj cijeni”. UAIF bi trebao uzeti u obzir kršenje prilikom razmatranja mogućnosti drugog ulaganja u sljedeću transakciju u koju je uključena strana koja krši zahtjev.

(70)

Radi ispunjavanja zahtjeva Direktive 2011/61/EU o utvrđivanju unutarnjih postupaka i organizacijskih mjera koje bi svaki UAIF trebao primjenjivati, od upravitelja alternativnim investicijskim fondovima bi se trebalo zahtijevati da uspostave dobro dokumentiranu organizacijsku strukturu koja jasno dodjeljuje odgovornosti, određuje kontrolne mehanizme i osigurava dobar protok informacija između svih uključenih strana. Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi također trebali uspostaviti sustave za zaštitu informacija i osigurati kontinuitet poslovanja. Prilikom uvođenja ovih postupaka i struktura, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali voditi računa o načelu razmjernosti koje omogućuje usklađivanje postupaka, mehanizama i organizacijske strukture s vrstom, opsegom i složenošću poslovanja UAIF-a te vrstom i rasponom aktivnosti koje se obavljaju u okviru njegovog poslovanja.

(71)

Objavljivanja ulagateljima od iznimne su važnosti radi njihove zaštite, zato bi upravitelji alternativnim investicijskim fondovima trebali primjenjivati odgovarajuće politike i postupke kako bi osigurali da su uvjeti isplate koji se primjenjuju na neki posebni AIF objavljeni ulagateljima na dovoljno detaljan način i uz dovoljno naglašavanja ulagateljima prije ulaganja kao i u slučaju značajnih izmjena. To bi moglo uključivati objavu rokova za prethodno obavješćivanje u vezi s isplatom, pojedinosti o razdobljima zabrane raspolaganja instrumentima (lock-up period), naznaku okolnosti u kojima se ne bi primjenjivali uobičajeni mehanizmi isplate ili bi bili obustavljeni, kao i pojedinosti o mjerama koje bi upravljačko tijelo moglo razmatrati, kao što su privremena ograničenja isplata, odvajanje nelikvidne imovine na posebne račune, budući da imaju utjecaj na posebna prava isplate ulagatelja u određenom AIF-u.

(72)

Radi osiguranja ispravne provedbe odgovarajućih aktivnosti, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali posebno koristiti odgovarajuće elektroničke sustave kako bi ispunili zahtjeve za evidentiranjem transakcija u portfelju ili zahtjeva za upis ili isplatu te uspostavili, provodili i održavali računovodstvene politike i postupke kako bi osigurali da se izračun neto vrijednosti imovine izvršava u skladu s Direktivom 2011/61/EU i ovom Uredbom.

(73)

Kako bi se osigurala sukladnost sa zahtjevima koji su za upravitelje UCITS-ima uvedeni Direktivom 2009/65/EZ, upravljačkom tijelu, višem rukovodstvu ili, prema potrebi, nadzornoj funkciji UAIF-a trebalo bi povjeriti slične vrste zadaća za koje bi trebalo dodijeliti odgovarajuće odgovornosti. Međutim, takva dodjela odgovornosti trebala bi biti u skladu s ulogom i odgovornostima upravljačkog tijela, višeg rukovodstva i nadzorne funkcije na temelju mjerodavnog nacionalnog prava. Više rukovodstvo može uključivati neke ili sve članove upravljačkog tijela.

(74)

Bez obzira na veličinu i složenost poslovanja, UAIF bi uvijek trebao ispunjavati zahtjev za uspostavljanjem trajne i učinkovite funkcije praćenja usklađenosti. Međutim trebalo bi uskladiti pojedinosti o tehničkoj organizaciji i organizaciji osoblja funkcije praćenja usklađenosti s vrstom, opsegom i složenošću poslovanja UAIF-a te vrstom i rasponom njegovih usluga i aktivnosti. UAIF ne bi trebao imati uspostavljenu neovisnu jedinicu za praćenje usklađenosti ako bi takav zahtjev bio nerazmjeran s obzirom na veličinu UAIF-a ili vrstu, opseg i složenost njegovog poslovanja.

(75)

Standardi vrednovanja razlikuju se između nadležnosti i vrsta imovine. Ova Uredba trebala bi dopuniti zajednička opća pravila i uspostaviti referentne vrijednosti za upravitelje alternativnim investicijskim fondovima prilikom razrade i provedbe odgovarajućih i dosljednih politika i postupaka za pravilno i neovisno vrednovanje imovine alternativnih investicijskih fondova. Politike i postupci trebali bi opisivati obveze, uloge i odgovornosti koje se odnose na sve strane koje sudjeluju u vrednovanju, uključujući vanjske procjenitelje.

(76)

Vrijednost imovine može se odrediti na različite načine, kao što je pozivanje na cijene koje se mogu promatrati na aktivnom tržištu ili procjenom na temelju korištenja drugih metodologija vrednovanja u skladu s nacionalnim pravom, pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a. Budući da se vrijednost pojedinačne imovine i obveza može odrediti različitim metodologijama i da se do nje može doći na temelju različitih izvora, UAIF bi trebao odrediti i opisati metodologiju vrednovanja koju koristi.

(77)

U slučaju kada se za vrednovanje imovine koristi model, postupci i politike vrednovanja trebali bi navoditi glavne značajke modela. Prije korištenja, na taj bi se model trebao primijeniti postupak validacije koji bi provela unutarnja ili vanjska osoba koja nije sudjelovala u postupku oblikovanja modela. Osoba se smatra kvalificiranom za provođenje postupka validacije modela koji se koristi za vrednovanje imovine ako ima odgovarajuću stručnu sposobnost i iskustvo u vrednovanju imovine korištenjem takvih modela; takva osoba može biti revizor.

(78)

Budući da alternativni investicijski fondovi posluju u dinamičnom okruženju gdje se investicijske strategije vremenom mogu promijeniti, politike i postupke vrednovanja trebalo bi preispitati najmanje jednom godišnje i u svakom slučaju prije nego što alternativni investicijski fondovi počnu koristiti novu investicijsku strategiju ili novu vrstu imovine. Svaka promjena politika i postupaka vrednovanja, uključujući metodologije vrednovanja, trebala bi poštovati unaprijed određen postupak.

(79)

UAIF treba osigurati da pojedinačna imovina AIF-a bude na odgovarajući način vrednovana u skladu s politikama i postupcima vrednovanja. Za neku imovinu, posebno složene i nelikvidne financijske instrumente, postoji veći rizik od neodgovarajućeg vrednovanja. Za rješavanje ove vrste situacije, UAIF bi trebao uspostaviti dostatne kontrole kako bi se osiguralo da se vrijednosti imovine AIF-a može povezati s odgovarajućim stupnjem objektivnosti.

(80)

Izračun neto vrijednosti imovine po udjelu ili dionici podliježe nacionalnom pravu i, ovisno o slučaju, pravilima ili osnivačkim aktima fonda. Ova Uredba obuhvaća samo postupak izračuna, a ne metodologiju izračuna. UAIF bi mogao sam izvršiti izračun neto vrijednosti imovine po udjelu ili dionici kao dio administrativnih poslova koje obavlja za AIF. Druga mogućnost je da se imenuje treća osoba koja će obavljati administrativne poslove, uključujući izračun neto vrijednosti imovine. Treća osoba koja obavlja izračun neto vrijednosti imovine za AIF ne bi se smjela smatrati vanjskim procjeniteljem u smislu Direktive 2011/61/EU sve dok ne dostavlja vrednovanja pojedinačne imovine, uključujući ona koja zahtijevaju subjektivno mišljenje, već u postupak vrednovanja uključuje vrijednosti koje dobije od UAIF-a, izvora cijena ili vanjskog procjenitelja.

(81)

Neki postupci vrednovanja, kao što je vrednovanje financijskih instrumenata, mogu se provodi svakodnevno, dok se drugi, kao što je vrednovanje nekretnina, ne mogu provoditi istom učestalošću kao izdavanja, upisi, isplate i poništavanja. Za procjenu imovine koju drži fond otvorenog tipa, učestalost se određuje uzimajući u obzir razlike u postupku vrednovanja s obzirom na vrste imovine koju drži AIF.

(82)

U Direktivi 2011/61/EU određeni su strogi zahtjevi i ograničenja koje treba poštovati kad UAIF namjerava delegirati poslove. UAIF ostaje u svakom trenutku u potpunosti odgovoran za pravilno izvršavanje delegiranih poslova i njihovu usklađenost s Direktivom 2011/61/EU i njezinim provedbenim mjerama. Stoga bi UAIF trebao osigurati da osobe kojoj su delegirani poslovi provode i primjenjuju standarde kvalitete koje bi primjenjivao sam UAIF. Također, ako je potrebno osigurati da se delegirani poslovi provode prema dosljedno visokom standardu, UAIF mora moći raskinuti delegiranje te bi stoga postupci delegiranja trebali UAIF-u dati fleksibilna prava u pogledu raskida. Ograničenja i zahtjevi delegiranja trebali bi se primjenjivati na poslove upravljanja određene u Prilogu I. Direktivi 201/61/EU, dok se popratni poslovi poput administrativnih ili tehničkih poslova, koji pomažu poslovima upravljanja kao logistička potpora u obliku čišćenja, opskrbe hranom te pružanja osnovnih usluga ili proizvoda, ne bi smjeli smatrati delegiranjem poslova UAIF-a. Ostali primjeri tehničkih ili administrativnih poslova su kupovina standardnog serijskog softvera i oslanjanje na ponuđače softvera za ad hoc operativnu pomoć u vezi sa serijskim sustavima ili pružanje potpore u području ljudskih resursa, kao što je pronalaženje privremenih zaposlenika ili obrada plaća.

(83)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite ulagatelja, pored povećanja učinkovitosti poslovanja UAIF-a, cjelokupno delegiranje trebalo bi se temeljiti na objektivnim razlozima. Prilikom procjene ovih razloga, nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir strukturu delegiranja i njezin učinak na strukturu UAIF-a te uzajamno djelovanje delegiranih aktivnosti s aktivnostima koje ostaju kod UAIF-a.

(84)

Kako bi se procijenilo da li osoba koja stvarno upravlja poslovanjem osobe kojoj su delegirani poslovi ima dovoljno dobar ugled, trebalo bi provjeriti upravljanje poslovanjem te osobe kao i to je li počinila prekršaje vezane uz financijske aktivnosti. Prilikom ocjene zahtjeva u vezi dovoljno dobrog ugleda trebale bi se uzeti u obzir sve ostale bitne informacije koje se odnose na osobne karakteristike koje bi mogle negativno utjecati na upravljanje poslovanjem te osobe, kao što su sumnje u pogledu poštenja i čestitosti.

(85)

Društva za investicije koja su dobila odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ne smatraju se društvima koja imaju odobrenje za rad ili koja su registrirana u svrhe upravljanja imovinom i koja podliježu nadzoru jer im u skladu s navedenom direktivom nije dozvoljeno da se bave drugim aktivnostima osim upravljanja zajedničkim portfeljem. Slično tome, AIF s unutarnjim upravljanjem ne bi se smio smatrati klasificiranim kao takvo društvo, jer se on ne bi smio baviti aktivnostima koje nisu unutarnje upravljanje AIF-om.

(86)

U slučaju kada se delegiranje odnosi na upravljanje portfeljem ili upravljanje rizicima, koje je osnovna djelatnost UAIF-a i stoga od velike važnosti za zaštitu ulagatelja i sistemske rizike, pored zahtjeva iz članka 20. stavka 1. točka (c) Direktive 2011/61/EU, nadležna tijela matične države članice UAIF-a i nadzorno tijelo društva treće zemlje trebala su dogovoriti postupke suradnje koji se temelje na pisanom sporazumu. Postupak bi trebao biti dogovoren prije delegiranja. Detalji ovog sporazuma trebali bi uzeti u obzir međunarodne standarde.

(87)

Pisanim sporazumima trebalo bi se nadležnim tijelima dodijeliti pravo obavljanja izravnog nadzora, uključujući kad ona traže od nadzornog tijela društva iz treće zemlje na koje su poslovi delegirani da obavi izravan nadzor i kad od nadzornog tijela treće zemlje traže dopuštenje da sami obave nadzor ili da poprate osoblje nadzornog tijela treće zemlje, kako bi im pomagali prilikom obavljanja izravnog nadzora.

(88)

Upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi na temelju obveza utvrđenih u Direktivu 2011/61/EU trebali uvijek postupati u najboljem interesu alternativnih investicijskih fondova ili ulagatelja u alternativne investicijske fondove kojima upravljaju. Stoga bi delegiranje trebalo biti prihvatljivo samo ako ne sprječava UAIF da postupa ili upravlja AIF-om u najboljem interesu ulagatelja.

(89)

Za održavanje visokog standarda zaštite ulagatelja kod svakog delegiranja treba uzeti u obzir moguće sukobe interesa. Na temelju nekoliko kriterija trebalo bi odrediti referentne vrijednosti za utvrđivanje situacija koje bi mogle dovesti do značajnog sukoba interesa. Ove kriterije trebalo bi tumačiti kao da nisu konačni, što znači da su i neznačajni sukobi interesa isto tako relevantni za potrebe Direktive 2011/61/EU. Tako bi obavljanje funkcija praćenja usklađenosti ili revizije trebalo smatrati da je u sukobu interesa s poslovima upravljanja portfeljem, dok bi poslove održavanja tržišta ili pokroviteljstva trebalo smatrati da su u sukobu interesa s poslovima upravljanja portfeljem ili upravljanja rizicima. Navedena obveza ne dovodi u pitanje obvezu osobe kojoj su delegirani poslovi da funkcionalno i hijerarhijski odvoji poslove upravljanja portfeljem i upravljanja rizicima u skladu s odredbama članka 15. Direktive 2011/61/EU.

(90)

Zahtjevi koji se primjenjuju na delegiranje poslova na treće osobe koje te poslove obavljaju u ime UAIF-a trebali bi se primjenjivati mutatis mutandis u slučaju kada osoba kojoj su delegirani poslovi dalje delegira bilo koji od delegiranih joj poslova te također u slučaju bilo kojeg daljnjeg delegiranja.

(91)

Kako bi se osiguralo da UAIF u svakom slučaju obavlja poslove upravljanja ulaganjima, UAIF ne bi smio delegirati svoje poslove u mjeri u kojoj se on, u suštini, više ne može smatrati upraviteljem AIF-a i u mjeri u kojoj postaje fiktivni subjekt. UAIF bi u svakom trenutku trebao imati dovoljne resurse kako bi učinkovito nadzirao delegirane poslove. UAIF mora sam obavljati poslove upravljanja ulaganjima, imati potrebno stručno znanje i resurse te imati ovlasti za donošenje odluka koje potpadaju pod odgovornost višeg rukovodstva i izvršavanje funkcija višeg rukovodstva koje mogu uključivati provedbu opće investicijske politike i investicijskih strategija.

(92)

Ocjena strukture delegiranja je složena zadaća koja se mora temeljiti na nizu kriterija kako bi nadležna tijela uobličila svoje mišljenje. Kombinacija kriterija je potrebna kako bi se uzela u obzir raznolikost struktura fondova i investicijskih strategija u cijeloj Uniji. ESMA može razraditi smjernice kako bi osigurala dosljednu ocjenu struktura delegiranja u cijeloj Uniji.

(93)

Komisija nadzire način primjene kriterija i njihov učinak na tržišta. Komisija preispituje situaciju nakon dvije godine i, ako se pokaže potrebnim, poduzima odgovarajuće mjere za daljnje utvrđivanje uvjeta na temelju kojih se smatra da je UAIF delegirao svoje poslove u mjeri da je postao fiktivni subjekt i da se više ne može smatrati upraviteljem AIF-a.

(94)

Direktivom 2011/61/EU utvrđen je široki niz zahtjeva koji se odnose na depozitara AIF-a, kako bi se osigurao visoki standard zaštite ulagatelja. Stoga bi trebalo jasno odrediti odgovarajuća konkretna prava i obveze depozitara, UAIF-a i, ovisno o slučaju, AIF-a i trećih osoba. U pisanom ugovoru trebale bi biti obuhvaćene sve pojedinosti potrebne za odgovarajuću pohranu sve imovine AIF-a od strane depozitara ili treće osobe na koje su poslovi pohrane delegirani u skladu s Direktivom 2011/61/EU te kako bi depozitar ispravno ispunjavao svoje poslove nadziranja i kontrole. Kako bi se depozitaru omogućilo da procijeni i prati rizik skrbništva, ugovor bi trebao osigurati dovoljno pojedinosti o kategorijama imovine u koje AIF može ulagati i obuhvatiti zemljopisna područja na kojima AIF namjerava ulagati. Ugovor bi također trebao sadržavati podatke o postupku za proširivanje razine djelovanja. Tako bi depozitar trebao upozoriti UAIF na svaki značajni rizik koji je utvrđen u nekom posebnom sustavu za namiru na tržištu. U vezi s raskidom ugovora, on bi trebao odražavati činjenicu da je raskid ugovora krajnje sredstvo depozitara ako nije uvjeren da je imovina dostatno zaštićena. Trebao bi spriječiti i moralni rizik po kojem bi UAIF donosio odluke o ulaganjima bez obzira na rizike skrbništva s obzirom da bi u većini slučajeva odgovornost bila na depozitaru. Radi održavanja visokog standarda zaštite, trebalo bi primjenjivati zahtjev kojim se utvrđuju pojedinosti u vezi s praćenjem trećih osoba u pogledu cijelog lanca skrbništva.

(95)

Na depozitara s poslovnim nastanom u trećoj zemlji trebali bi se primjenjivati javni bonitetni propisi i bonitetni nadzor koji provodi nadzorno tijelo nadležno za kontinuirani nadzor, poduzimanje istražnih radnji i izricanje sankcija. U slučaju kada navedeni nadzor depozitara uključuje više nadzornih tijela, jedno nadzorno tijelo trebalo bi djelovati kao kontaktna točka za potrebe Direktive 2011/61/EU i svih delegiranih i provedbenih mjera donesenih u skladu s njom.

(96)

Ocjenu prava treće zemlje u skladu s člankom 21. točkom 6. posljednjeg podstavka Direktive 2011/61/EU trebala bi izvršiti Europska komisija usporedbom kriterija za izdavanje odobrenja za rad i tekućih uvjeta poslovanja koji se primjenjuju na depozitara iz treće zemlje s odgovarajućim zahtjevima koji se primjenjuju na temelju prava Unije na kreditne institucije i, ovisno o slučaju, investicijska društva za pristup djelatnosti depozitara i izvršavanju poslova depozitara, radi provjere imaju li lokalni kriteriji isti učinak kao i oni utvrđeni na temelju prava Unije. Europska komisija može procijeniti depozitara koji podliježe bonitetnom nadzoru i koji je dobio dozvolu u trećoj zemlji u okviru lokalne kategorije koja ne odgovara ni kreditnoj instituciji ni investicijskom društvu kako bi provjerila imaju li odgovarajuće odredbe prava treće zemlje isti učinak kao i odredbe utvrđene pravom Unije na kreditne institucije i, ovisno o slučaju, na investicijska društva.

(97)

Kako bi depozitar imao jasan pregled svih priljeva i odljeva novca AIF-a na svim stupnjevima, UAIF bi trebao osigurati da depozitar primi, bez nepotrebnog odlaganja, točne informacije o svim novčanim tokovima, uključujući one o tokovima bilo koje treće osobe kod koje AIF ima otvoren novčani račun.

(98)

Radi odgovarajućeg praćenja novčanih tokova AIF-a, obveza depozitara sastoji se od provjere da su uspostavljeni postupci koji se učinkovito primjenjuju i kojima se na odgovarajući način prate novčani tokovi AIF-a te da se ti postupci periodično preispituju. Posebno, depozitar bi trebao preispitivati postupak izravnanja kako bi se uvjerio da je postupak odgovarajući za AIF i da se provodi u odgovarajućim razmacima, vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti AIF-a. Takav postupak trebao bi, na primjer, uspoređivati svaki pojedini novčani tok kako je iskazan u bankovnom izvodu iz računa s novčanim tokovima evidentiranim na računima AIF-a. U slučaju kada se izravnanje provodi svakodnevno, kao za većinu alternativnih investicijskih fondova otvorenog tipa, depozitar bi trebao također provoditi svoje izravnanje svakodnevno. Depozitar bi posebno trebao pratiti nepodudarnosti istaknute postupcima izravnanja i poduzete korektivne mjere kako bi obavijestio UAIF o bilo kojoj anomaliji koja nije ispravljena i proveo cjelokupno preispitivanje postupaka izravnanja. Takvo preispitivanje trebao bi se provoditi najmanje jednom godišnje. Depozitar bi također trebao pravovremeno utvrditi značajne novčane tokove, a posebno one koji bi mogli biti neusklađeni s aktivnostima AIF-a, kao što su promjene u pozicijama imovine AIF-a ili upisima i isplatama te bi periodično trebao dobivati izvješća o novčanom računu i provjeriti usklađenost svojih evidencija novčanih pozicija s evidencijom UAIF-a. Depozitar bi trebao svoje evidencije ažurirati u skladu s člankom 21. stavkom 8. točkom (b) Direktive 2011/61/EU.

(99)

Depozitar mora osigurati da su sva plaćanja koja izvrše ulagatelji ili plaćanja koja se izvrše u njihovo ime s osnove upisa dionica ili udjela AIF-a zaprimljena i proknjižena na jednom ili više novčanih računa u skladu s Direktivom 2011/61/EU. UAIF bi stoga trebao osigurati da su depozitaru dostavljene odgovarajuće informacije koje su potrebne za odgovarajuće praćenje zaprimanja plaćanja ulagatelja. UAIF treba osigurati da depozitar dobije ove informacije bez nepotrebnog odlaganja kad treća osoba zaprimi zahtjev za isplatu ili izdavanje dionica ili udjela AIF-a. Zato bi informacije depozitaru trebao poslati subjekt koji je odgovoran za upis i isplatu dionica ili udjela AIF-a prilikom zaključenja radnog dana kako bi se izbjegla bilo koja zlouporaba plaćanja ulagatelja.

(100)

Ovisno o vrsti imovine koju je potrebno držati u pohrani, imovina se ili pohranjuje na skrbništvo, kao što se to radi s financijskim instrumentima koji se mogu registrirati na računu financijskih instrumenata ili se mogu fizički isporučiti depozitaru u skladu s Direktivom 2011/61/EU ili podliježu provjeri vlasništva i vođenju evidencije. Depozitar bi trebao pohraniti na skrbništvo sve financijske instrumente AIF-a ili UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a koji se mogu registrirati ili držati na računu, izravno ili neizravno, na ime depozitara ili treće osobe kojoj su poslovi skrbništva delegirani, posebno na razini središnjeg depozitara vrijednosnih papira. Osim ovih situacija, treba pohraniti na skrbništvo financijske instrumente koji se samo izravno registriraju kod samog izdavatelja ili njegovog zastupnika na ime depozitara ili treće osobe kojoj su poslovi skrbništva delegirani. Navedeni financijski instrumenti koji su u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom samo registriraju na ime AIF-a kod izdavatelja ili njegovog zastupnika, kao što su ulaganja fondova rizičnog kapitala i fondova poduzetničkog kapitala u neuvrštena društva, ne bi se trebali pohranjivati na skrbništvo. Svi financijski instrumenti koji se mogu fizički isporučiti depozitaru trebali bi se pohraniti na skrbništvo. Pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti po kojima se financijski instrumenti trebaju pohraniti na skrbništvo, financijski instrumenti koji se trećoj osobi daju kao kolateral ili koje treća osoba daje u korist AIF-a također treba pohraniti na skrbništvo sam depozitar ili treća osoba kojoj su delegirani poslovi skrbništva, sve dok su u vlasništvu AIF-a ili UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a. Također, financijski instrumenti koji su u vlasništvu AIF-a ili UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a, za koje je AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a, dao svoju suglasnost kako bi ih depozitar mogao ponovno koristiti ostaju na skrbništvu sve dok se ne iskoristi pravo ponovnog korištenja.

(101)

Financijski instrumenti koji se pohranjuju na skrbništvo trebali bi u svakom trenutku podlijegati dužnoj pažnji i zaštiti. Kako bi se osiguralo da je prilikom primjene dužne pažnje rizik skrbništva na odgovarajući način procijenjen, depozitar bi posebno trebao znati koje treće osobe čine lanac skrbništva, osigurati da se u cijelom lancu skrbništva provodi obveza dužne pažnje i obveza odvajanja, osigurati odgovarajući pristup knjigama i evidencijama trećih osoba kojima su poslovi skrbništva delegirani, osigurati usklađenost s tim zahtjevima, dokumentirati sve ove dužnosti i UAIF-u omogućiti pristup tim dokumentima i izvještavati UAIF.

(102)

Kako bi se spriječilo izbjegavanje zahtjeva iz Direktive 2011/61/EU, depozitar bi trebao primjenjivati dužnosti pohrane na temeljnu imovinu financijskih struktura i, ovisno o slučaju, pravnih struktura koje izravno ili neizravno kontrolira AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a. Ova odredba u vezi uvida ne bi se smjela primjenjivati na strukture fonda fondova ili strukture glavnih i napajajućih fondova, pod uvjetom da oni imaju depozitara koji na odgovarajući način pohranjuje imovinu fondova.

(103)

Depozitar bi u svakom trenutku trebao imati sveobuhvatan pregled sve imovine koja ne predstavlja financijske instrumente koji se pohranjuju na skrbništvo. Ova imovina trebala bi podlijegati obvezi provjere vlasništva i vođenju evidencije u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Primjeri takve imovine su fizička imovina koja se na temelju Direktive 2011/61/EU ne smatra financijskim instrumentima ili koju nije moguće fizički isporučiti depozitaru, financijski ugovori kao što su izvedenice, novčani depoziti ili ulaganja u društva u privatnom vlasništvu i udjele u ortakluku.

(104)

Kako bi se postigao dostatan stupanj izvjesnosti da je AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a uistinu vlasnik imovine, depozitar bi trebao osigurati da dobije sve informacije za koje smatra da su potrebne kako bi se uvjerio da AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a ima pravo vlasništva nad imovinom. Ova informacija mogla bi biti kopija službenog dokumenta koji potvrđuje da je AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a vlasnik imovine ili bilo koji formalni ili pouzdan dokaz koji depozitar smatra primjerenim. Ako je potrebno, depozitar bi od AIF-a ili UAIF-a ili, ovisno o slučaju, od treće osobe trebao zahtijevati dodatne dokaze.

(105)

Depozitar bi trebao voditi evidenciju o svoj imovini za koju se uvjerio da je u vlasništvu AIF-a. Može odrediti postupak zaprimanja informacija od trećih osoba, pri čemu postupci koji osiguravaju da se imovina ne može prenijeti bez prethodnog obavješćivanja o takvim transakcijama depozitara ili treće osobe kojoj su poslovi pohrane delegirani mogu biti ostvareni u slučaju AIF-a s rijetkim transakcijama i, ovisno o slučaju, transakcijama koje su predmetom pregovora prije nagodbe. Zahtjev o pristupu dokumentiranom dokazu o svakoj transakciji od treće osobe mogao bi biti prikladan za AIF-e koji češće trguju u portfelju, kao što su ulaganja u uvrštene izvedenice.

(106)

Kako bi se osiguralo da depozitar može obavljati svoje dužnosti, potrebno je pojasniti poslove iz članka 21. stavka 9. Direktive 2011/61/EU, a posebno drugi stupanj kontrole koji treba poduzeti depozitar. Takvi poslovi ne bi smjeli sprječavati depozitara da, u slučaju gdje to smatra prikladnim i u dogovoru s UAIF-om, provede ex ante provjere. Kako bi osigurao da može obavljati svoje dužnosti, depozitar bi trebao uspostaviti svoj vlastiti postupak za proširivanje razine djelovanja za rješavanje situacija u kojima su otkrivene nepravilnosti. Navedeni postupak trebao bi osigurati da se nadležna tijela obavješćuju o svim značajnim kršenjima. Odgovornosti depozitara u vezi nadziranja trećih osoba iz ove Uredbe ne dovode u pitanje odgovornosti UAIF-a u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

(107)

Depozitar bi trebao provjeriti usklađenost između broja izdanih udjela ili dionica i sredstava zaprimljenih za upis. Nadalje, kako bi se osiguralo da su plaćanja koja izvrše ulagatelji s osnove upisa zaprimljena, depozitar bi nadalje trebao osigurati da se provede još jedno izravnanje između zahtjeva za upis i sredstava za upis. Isto izravnanje trebalo bi provesti prilikom zahtjeva za isplatom. Depozitar bi također trebao provjeriti odgovara li broj udjela ili dionica na računima AIF-a odgovara broju preostalih udjela ili dionica u registru AIF-a. U skladu s tim, depozitar bi trebao prilagoditi svoje postupke vodeći računa o učestalosti upisa i isplata.

(108)

Depozitar bi trebao poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurao da se primjerene politike i postupci vrednovanja imovine AIF-a učinkovito primjenjuju izvođenjem provjera uzoraka ili uspoređivanjem sukladnosti promjene izračuna neto vrijednosti imovine tijekom vremena s onom referentne vrijednosti. Prilikom uspostave svojih postupaka depozitar bi trebao jasno razumjeti metodologije vrednovanja koje UAIF ili vanjski procjenitelj koristi kod vrednovanja imovine AIF-a. Učestalost ovih provjera trebala bi biti sukladna učestalosti vrednovanja imovine AIF-a.

(109)

Depozitar bi na temelju obveze nadziranja na temelju Direktive 2011/61/EU trebao uspostaviti postupak za ex-post provjeru sukladnosti AIF-a s mjerodavnim pravom i propisima te vlastitim pravilima i osnivačkim aktima. To obuhvaća područja kao što su provjeravanje jesu li ulaganja AIF-a u skladu s njegovim investicijskim strategijama, kako je opisano u pravilima i dokumentima ponude AIF-a, te osiguravanje da AIF ne krši svoja ograničenja ulaganja, ako postoje. Depozitar bi trebao pratiti transakcije AIF-a i istražiti sve neuobičajene transakcije. Ako se krše limiti ili ograničenja određena u primjenjivom nacionalnom pravu ili propisima ili pravilima AIF-a i osnivačkim aktima, depozitar bi trebao, na primjer, dobiti od UAIF-a uputu da stornira transakciju koja je dovela do kršenja, na vlastiti trošak UAIF-a. Ova Uredba ne sprječava depozitara da prihvati ex ante pristup kad to smatra primjerenim i u dogovoru s UAIF-om.

(110)

Depozitar bi trebao osigurati da se dobit točno obračunava u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Kako bi se to postiglo, depozitar bi trebao osigurati da je raspodjela dobiti primjerena, a u slučaju kada utvrdi pogrešku, da UAIF poduzima odgovarajuće korektivne mjere. Nakon što je depozitar osigurao navedeno, trebao bi provjeriti cjelovitost i točnost raspodjele dobiti, a posebno isplatu dividende.

(111)

Prilikom delegiranja poslova pohrane koja se odnosi na drugu imovinu u skladu s Direktivom 2011/61/EU, delegiranje će se vjerojatno, u većini slučajeva, odnositi na administrativne poslove. U slučaju kada depozitar delegira poslove vođenja evidencije, to bi stoga zahtijevalo provedbu i primjenu odgovarajućeg i dokumentiranog postupka kojim bi se osiguralo da osoba kojoj su delegirani poslovi ispunjava zahtjeve iz članka 21. stavka 11. točke (d) Direktive 2011/61/EU. Kako bi se osigurala dostatna razina zaštite imovine, potrebno je odrediti određena načela koja bi trebalo primjenjivati u vezi s delegiranjem pohrane. Za delegiranje poslova skrbništva važno je odrediti nekoliko ključnih načela koje u cijelom postupku delegiranja treba učinkovito primjenjivati. Navedena načela ne bi trebalo smatrati da sveobuhvatnima, ni u pogledu određivanja svih pojedinosti postupanja depozitara pažnjom dobrog stručnjaka niti u pogledu određivanja svih mjera koje bi depozitar trebao sam poduzeti u vezi s navedenim načelima. Obveza kontinuiranog praćenja treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane trebala bi se sastojati od provjeravanja da ova treća osoba pravilno izvršava sve delegirane poslove i da ispunjava uvjete iz ugovora o delegiranju. Treća osoba trebala bi postupati pošteno, u dobroj vjeri i u najboljem interesu AIF-a i njegovih ulagatelja, u skladu s regulatornim i nadzornim zahtjevima, te postupati pažnjom dobrog stručnjaka koja se obično očekuju od vrlo razborite osobe navedene financijske profesije u usporedivim okolnostima. Depozitar bi trebao, između ostalog, preispitati elemente koji su ocijenjeni za vrijeme postupka odabira i imenovanja te ove elemente staviti u odgovarajući odnos uspoređujući ih s kretanjima na tržištu. Oblik redovitog preispitivanja trebao bi odražavati okolnosti tako da je depozitar u mogućnosti na odgovarajući način ocijeniti rizike povezane s odlukom o povjeravanju imovine trećoj osobi. Učestalost preispitivanja trebalo bi prilagoditi tako da je uvijek usklađena s tržišnim uvjetima i povezanim rizicima. Da bi depozitar učinkovito odgovarao na moguću insolventnost treće osobe, trebao bi poduzeti planiranje za nepredvidive okolnosti, uključujući nacrt alternativnih strategija i mogući odabir alternativnih pružatelja, gdje to može biti bitno. Dok se takvim mjerama može smanjiti rizik skrbništva s kojim se suočava depozitar, one ne mijenjaju obvezu vraćanja financijskih instrumenata ili plaćanja odgovarajućeg iznosa u slučaju njihovoga gubitka, što ovisi o tome jesu li su ispunjeni zahtjevi iz članka 21. stavka 12. Direktive 2011/61/EU ili nisu.

(112)

Prilikom delegiranja poslova pohrane, depozitar bi trebao osigurati da su ispunjeni zahtjevi iz članka 21. stavka 11. točke (d) podtočke iii. Direktive 2011/61/EU i da je imovina klijenata depozitara koji su AIF-i na odgovarajući način odvojena. Ova obveza morala bi posebno osigurati da se imovina AIF-a ne izgubi zbog insolventnosti treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane. Kako bi se minimizirao navedeni rizik u zemljama u kojima učinci odvajanja nisu priznati u stečajnom pravu, depozitar bi trebao poduzeti daljnje mjere. Depozitar bi mogao objaviti podatke AIF-u i UAIF-u koji djeluje u ime AIF-a tako da se takvi aspekti rizika skrbništva na odgovarajući način uzmu u obzir kod odluke o ulaganju ili poduzmu takve mjere koje omogućuju da imovina pod lokalnim nadležnostima postane imovina koja je neosjetljiva na insolventnost u skladu s lokalnim pravom. Nadalje, depozitar bi mogao zabraniti privremene deficite u imovini klijenta, koristiti pričuve ili uvesti mehanizme kojima se zabranjuje korištenje dugovnog salda jednog klijenta kako bi se prebio s potražnim saldom drugog klijenta. Dok se takvim mjerama može smanjiti rizik skrbništva s kojim se suočava depozitar prilikom delegiranja svojih poslova skrbništva, one ne mijenjaju obvezu vraćanja financijskih instrumenata ili plaćanja odgovarajućeg iznosa u slučaju njihovoga gubitka, što ovisi o tome jesu li ispunjeni zahtjevi Direktive 2011/61/EU ili nisu.

(113)

Odgovornost depozitara iz članka 21. stavka 12. drugog podstavka Direktive 2011/61/EU aktivira se u slučaju gubitka financijskog instrumenta, koji je sam depozitar pohranio na skrbništvo ili treća osoba kojoj je skrbništvo delegirano, pod uvjetom da depozitar ne dokaže da je gubitak nastao kao posljedica vanjskog događaja koji je izvan razumne kontrole i čije bi posljedice bile neizbježne, unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. Ovaj gubitak bi trebalo razlikovati od gubitka od ulaganja ulagatelja koji proizlazi iz smanjenja vrijednosti imovine kao posljedica investicijske odluke.

(114)

Kako bi se utvrdio kao takav, važno je da je gubitak konačan i da ne postoji mogućnost povrata financijske imovine. Stoga se situacije u kojima je financijski instrument samo privremeno nedostupan ili zamrznut ne bi smjele računati kao gubici u smislu članka 21. stavka 12. Direktive 2011/61/EU. Suprotno tome, mogu se utvrditi tri vrste situacija u kojima bi se trebalo smatrati da je gubitak konačan: u slučaju kada financijski instrument više ne postoji ili nikad nije postojao; u slučaju kada financijski instrument postoji, ali je AIF definitivno izgubio pravo vlasništva nad njim; i kad u slučaju kad ima pravo vlasništva, ali više ne može na trajnoj osnovi prenositi pravo vlasništva niti ograničavati prava vlasništva nad financijskim instrumentom.

(115)

Smatra se da financijski instrument više ne postoji kad je nestao nakon računovodstvene pogreške koja se ne može ispraviti ili ako nije nikad postojao, u slučaju kada je vlasništvo AIF-a registrirano na temelju krivotvorenih dokumenata. Situacije u kojima je gubitak financijskih instrumenata uzrokovan nepoštenim ponašanjem trebalo bi smatrati gubitkom.

(116)

Gubitak se ne može utvrditi ako je financijski instrument zamijenjen ili pretvoren u drugi financijski instrument, na primjer, u situacijama kad su dionice poništene i zamijenjene izdanjem novih dionica prilikom reorganizacije društva. Ne bi se smjelo smatrati da je AIF trajno lišen prava vlasništva nad financijskim instrumentom ako je AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a zakonito prenio vlasništvo na treću osobu. U slučaju kada postoji razlika između pravnog vlasništva i prava raspolaganja imovinom, definicija gubitka trebala bi se odnositi na gubitak prava raspolaganja.

(117)

Depozitar može izbjeći odgovornost u skladu s člankom 21. stavkom 12. Direktive 2011/61/EU samo u slučaju vanjskog događaja koji je izvan razumne kontrole i čije posljedice su neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. Depozitar bi trebao dokazati kumulativno ispunjavanje ovih uvjeta kako bi bio oslobođen od odgovornosti.

(118)

Najprije bi trebalo utvrditi je li događaj koji je doveo do gubitka vanjski. Delegiranje ne bi smjelo utjecati na odgovornost depozitara i zato bi se događaj trebao smatrati vanjskim ako ne nastane kao posljedica bilo koje radnje ili propusta depozitara ili treće osobe kojoj je delegirano skrbništvo nad financijskim instrumentima koji su pohranjeni na skrbništvo. Zatim bi trebalo ocijeniti je li događaj izvan razumne kontrole provjeravanjem da nije postojalo ništa što je razboriti depozitar mogao razumno učiniti da spriječi nastanak događaja. U ovom okviru i prirodni događaji i djelovanje javnih tijela mogu se smatrati vanjskim događajima izvan razumne kontrole. Stoga se u kontekstu insolventnosti treće osobe kojoj je delegirano skrbništvo pravo zemlje u kojoj su instrumenti pohranjeni na skrbništvo, a koje ne priznaje učinke odgovarajućeg provedenog odvajanja, smatra vanjskim događajem izvan razumne kontrole. Suprotno tome, gubitak koji prouzroči neispunjavanje zahtjeva u vezi odvajanja utvrđenih u članku 21. stavku 11. točki (d) podtočki iii. Direktive 2011/61/EU, ili gubitak imovine koji nastane zbog poremećaja djelatnosti treće osobe u vezi s njenom insolventnošću ne može se smatrati vanjskim događajem izvan razumne kontrole.

(119)

Konačno, depozitar bi trebao dokazati,da se gubitak nije mogao izbjeći unatoč svim razumnim nastojanjima da se izbjegne. U tom kontekstu, depozitar bi trebao obavijestiti UAIF i poduzeti odgovarajuće mjere ovisno o okolnostima. Na primjer, u situaciji kad depozitar smatra da je jedina odgovarajuća mjera prodaja financijskih instrumenata, o tome bi depozitar trebao pravovremeno obavijestiti UAIF, koji zatim mora dati pisane upute depozitaru da li da financijske instrumente i dalje drži ili da ih proda. Ulagateljima AIF-a trebalo bi prijaviti bez nepotrebnog odlaganja svaku uputu depozitaru o tome da nastavi držati imovinu. UAIF ili AIF bi trebali pomno razmotriti preporuku depozitara. Ovisno o okolnostima, ako je depozitar i dalje zabrinut da standardna zaštita financijskog instrumenta nije dostatna unatoč ponovljenim upozorenjima, trebao bi razmotriti daljnje moguće mjere, kao što je raskid ugovora, pod uvjetom da je AIF-u, u skladu s nacionalnim pravom, dan rok u kojem treba pronaći drugog depozitara.

(120)

Kako bi se osigurao isti standard zaštite ulagatelja, ista razmatranja trebala bi se također primjenjivati na osobu kojoj su delegirani poslovi na koju je depozitar ugovorno prenio svoju odgovornost. Osoba kojoj su delegirani poslovi bi stoga za oslobođenje od odgovornosti u skladu s člankom 21. stavkom 12. Direktive 2011/61/EU trebala dokazati da u cijelosti ispunjava kumulativno jednake uvjete.

(121)

Depozitaru je dopušteno da u određenim okolnostima bude oslobođen od odgovornosti za gubitak financijskih instrumenata koji su pohranjeni na skrbništvo kod treće osobe kojoj je skrbništvo delegirano. Kako bi se dopustilo takvo oslobođenje od odgovornosti, mora postojati objektivan razlog za ugovaranje takvog oslobođenja koji je prihvatljiv i depozitaru i AIF-u ili UAIF-u, koji djeluje u ime AIF-a. Za svako oslobođenje od odgovornosti trebalo bi utvrditi objektivan razlog, uzimajući u obzir konkretne okolnosti u kojima je skrbništvo delegirano.

(122)

Prilikom razmatranja objektivnog razloga, trebalo bi utvrditi pravilnu ravnotežu kako bi se osiguralo da se na ugovorno oslobođenje može stvarno osloniti, ako je to potrebno, i da su uspostavljene dostatne zaštitne mjere za sprječavanje zlouporabe ugovornog oslobođenja od odgovornosti od strane depozitara. Ugovorno oslobođenje od odgovornosti se ni u kakvim okolnostima ne može koristiti kako bi depozitar izbjegao ispunjavanje zahtjeva o odgovornosti iz Direktive 2011/61/EU. Depozitar bi trebao dokazati da je zbog posebnih okolnosti bio primoran delegirati skrbništvo na treću osobu. Ugovaranje oslobođenja trebalo bi uvijek biti u najboljem interesu AIF-a ili njegovih ulagatelja, a AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a, trebali bi izričito navesti da djeluju u skladu s takvim najboljim interesom. Primjeri scenarija trebali bi ukazivati na situacije u kojima se može smatrati da depozitar nema drugu mogućnost već da delegira skrbništvo na treće osobe.

(123)

Važno je da nadležna tijela dobiju odgovarajuće i dostatne informacije kako bi na odgovarajući način i dosljedno nadzirali djelatnost upravitelja alternativnim investicijskim fondovima i rizike koji su s njom povezane. Također, budući da bi djelatnost upravitelja alternativnim investicijskim fondovima mogla imati prekogranični utjecaj i utjecaj na financijska tržišta, nadležna tijela trebala bi pozorno nadzirati upravitelje alternativnim investicijskim fondovima i alternativne investicijske fondove radi poduzimanja odgovarajućih mjera kako bi se spriječilo povećanje sistemskih rizika. Veća transparentnost i usklađenost putem odredaba o izvještavanju i objavljivanju relevantnih informacija, kako je to opisano u provedbenim mjerama, trebali bi omogućiti nadležnim tijelima da otkriju rizike na financijskim tržištima i da na njih odgovore.

(124)

Bitno je da ulagatelji dobiju potrebne minimalne informacije o posebnim upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima i alternativnim investicijskim fondovima te o njihovoj strukturi kako bi mogli donijeti pravu investicijsku odluku prilagođenu njihovim potrebama i sklonošću prema riziku. Navedene informacije trebale bi biti jasne, pouzdane, lako razumljive i jasno prezentirane, budući da je upotrebljivost informacija veća kad se one uspoređuju između različitih upravitelja alternativnim investicijskim fondovima i različitih alternativnih investicijskih fondova te između dva uzastopna razdoblja. Prije objavljivanja informacija UAIF se ne bi smio baviti aktivnostima koje bi mogle štetno utjecati na objektivno razumijevanje i praktičnu uporabu takvih informacija za ulagatelje, kao što je uljepšavanje financijskih izvještaja.

(125)

Potrebno je odrediti okvir koji predviđa minimalne standarde vezane uz zahtjeve za godišnjim izvještavanjem, uključujući ključne elemente i popis stavki koji nije konačan. Značajne promjene informacija, kako je navedeno u članku 22. stavku 2. točki (d) Direktive 2011/61/EU, trebalo bi objaviti u godišnjem izvješću u okviru financijskih izvještaja. Osim popisa osnovnih stavki koji nije konačan, mogu se uključiti dodatne stavke, skupine i zbrojeve podskupina ako je prezentiranje ovih stavki bitno za razumijevanje cjelokupnog financijskog položaja ili uspješnosti AIF-a. Stavke različite prirode ili funkcije mogle bi se zbrojiti, pod uvjetom da takve stavke pojedinačno nisu materijalno značajne. Takve stavke mogle bi se zbrojiti u kategoriju „ostalo”, kao što je „ostala imovina” ili „ostale obveze”. U slučaju kada se stavke uopće ne primjenjuju ne neki posebni AIF, nije ih potrebno prezentirati. Bez obzira na računovodstvene standarde koji se primjenjuju u skladu s Direktivom 2011/61/EU, svu imovinu trebalo bi vrednovati najmanje jednom godišnje. Bilanca ili izvješće o imovini i obvezama u skladu s Direktivom 2011/61/EU trebali bi, između ostalog, uključivati novac i novčane ekvivalente. Stoga bi novčane ekvivalente trebalo smatrati vrlo likvidnim ulaganjem u smislu izračuna izloženosti AIF-a.

(126)

U vezi sa sadržajem i oblikom izvješća o djelatnostima u poslovnoj godinu koji, u skladu s Direktivom 2011/61/EU, mora biti dio godišnjeg izvješća, izvješće mora sadržavati fer i uravnotežen prikaz poslovanja AIF-a s opisom glavnih rizika i ulaganja ili ekonomskih neizvjesnosti s kojima se suočava. Ova objava ne bi trebala dovesti do objave nejavnih informacija AIF-a, što bi bilo na štetu AIF-a i njegovih ulagatelja. Stoga, ako bi objavljivanje posebnih nejavnih informacija imalo takav učinak, trebalo bi ih objediniti do razine na kojoj bi se izbjegao štetan učinak i ne bi trebalo obuhvatiti, na primjer, uspješnost ili statističke podatke o pojedinom društvu iz portfelja ili ulaganju što bi moglo dovesti do objave nejavnih informacija AIF-a. Ove informacije trebale bi činiti dio izvješća poslovodstva, budući da se prezentiraju uz financijske izvještaje.

(127)

U vezi sa sadržajem i oblikom objavljivanja nagrađivanja, kad se informacije prezentiraju na razini UAIF-a, daljnje informacije trebale bi se pružiti objavljivanjem raspodjele ili raščlambe ukupnog nagrađivanja koje se odnosi na odgovarajući AIF. To bi se moglo postići objavljivanjem ukupnih podataka o nagrađivanju UAIF-a podijeljenih na fiksne i varijabilne dijelove, izjave da se ovi podaci odnose na cjelokupan UAIF, a ne na AIF, broja fondova koji su alternativni investicijski fondovi i fondova UCITS kojima upravlja UAIF i ukupne imovinu pod upravljanjem takvih alternativnih investicijskih fondova i UCITS-a, s pregledom politike nagrađivanja i s upućivanjem gdje je ulagateljima na zahtjev dostupna cjelovita politika nagrađivanja. Daljnje podaci mogu se pružiti objavljivanjem ukupnih varijabilnih nagrađivanja koje financira AIF plaćanjem naknada za uspješnost i naknada koje ovise o prinosu, ovisno o slučaju. Osim objave nagrađivanja, upravitelji alternativnim investicijskim fondovima bi trebali pružiti i informacije koje se odnose na financijske i nefinancijske kriterije politika i praksi nagrađivanja za odgovarajuće kategorije osoblja kako bi se ulagateljima omogućilo da ocijene postojeće uspostavljene poticaje.

(128)

U slučaju kada AIF izdaje udjele, prijenose bilo koje imovine na posebne račune za odvajanje nelikvidne imovine trebalo bi obračunati u trenutku prijenosa, na temelju broja udjela, dodijeljenih prilikom prijenosa imovine, pomnoženih s cijenom po udjelu. Osnova vrednovanja trebala bi biti jasno objavljena u svim okolnostima i uključivati datum kad je vrednovanje izvršeno.

(129)

Radi upravljanja likvidnošću, upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima bi trebalo biti dozvoljeno da zaključuje dogovore o pozajmljivanju u ime alternativnih investicijskih fondova kojim upravljaju. Ovi dogovori mogu biti kratkoročni ili trajniji. U potonjem slučaju vjerojatnije je da će takvi dogovori biti posebne mjere za potrebe upravljanja nelikvidnom imovinom.

(130)

U skladu s načelom razlikovanja i priznavanja različitih vrsta alternativnih investicijskih fondova, informacije za koje se od UAIF-a zahtijeva da ih objavi ulagateljima trebale bi varirati ovisno o vrsti AIF-a i trebale bi ovisiti o drugim čimbenicima kao što je investicijska strategija i sastav portfelja.

(131)

Direktiva 2011/61/EU zahtjeva od UAIF-a da nadležnim tijelima matične države članice redovito dostavljaju određene informacije za svaki AIF u EU kojim upravljaju i svaki AIF kojim trguju u Uniji. Stoga je važno dodatno utvrditi informacije koje treba dostaviti i učestalosti izvještavanja koja ovisi o vrijednosti imovine pod upravljanjem u portfeljima alternativnih investicijskih fondova kojima upravlja određeni UAIF. Trebalo bi osigurati formalne obrasce koje bi trebao popuniti UAIF za alternativne investicijske fondove kojima upravlja. U slučaju kada subjekt koji ima odobrenje za rad kao UAIF trguje alternativnim investicijskim fondovima kojima upravljaju drugi upravitelji alternativnim investicijskim fondovima, on ne djeluje kao upravitelj navedenih alternativnih investicijskih fondova već kao posrednik, kao bilo koje investicijsko društvo obuhvaćeno Direktivom 2004/39/EZ. Stoga ne bi trebao izvještavati o tim alternativnim investicijskim fondovima jer bi to dovelo do dvostrukog ili višestrukog izvještavanja. Ovaj zahtjev za izvještavanjem trebao bi se međutim odnositi na upravitelje alternativnim investicijskim fondovima izvan EU koji upravljaju upravitelje alternativnim investicijskim fondovima kojima se trguje u Uniji.

(132)

Prag predviđen u ovoj Uredbi pokreće samo zahtjeve za izvještavanjem koji su utvrđeni u članku 24. stavku 4. Direktive 2011/61/EU. Za AIF čiji je omjer financijske poluge izračunan u skladu s metodom preuzetih obveza manji od trostruke neto vrijednosti njegove imovine ne smatra da u znatnoj mjeri koristi financijsku polugu. Međutim, nadležna tijela mogu zatražiti dodatne informacije, prema potrebi, za učinkovito praćenje sistemskih rizika. Određivanja praga za izvještavanje također osigurava da se informacije koje se odnose na povećanje sistemskog rizika prikupljaju u cijeloj Uniji na usklađen način te se upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima osigurava sigurnost.

(133)

Nadzorne ovlasti nadležnog tijela u skladu s člankom 25. stavkom 3. Direktive 2011/61/EU izvršavaju se u okviru novog nadzornog sustava koji je dio kontinuiranih nadzornih postupaka i ocjena sistemskog rizika upravitelja alternativnim investicijskim fondovima koji provode nadležna tijela i Europska nadzorna tijela, u pogledu stabilnosti i cjelovitosti financijskog sustava. Nadležna tijela trebala bi na odgovarajući način koristiti informacije koje dobiju i trebala bi uvesti ograničenja financijske poluge koju koriste UAIF ili druga ograničenja za upravljanje AIF-om u vezi s alternativnim investicijskim fondovima kojima upravlja u slučaju kada smatraju da je to potrebno radi osiguranja stabilnosti i cjelovitosti financijskog sustava. Ocjena sistemskog rizika vjerojatno će varirati ovisno o gospodarskom okruženju, pri čemu svaki UAIF u vezi s alternativnim investicijskim fondovima kojima upravlja ima potencijal da postane sistemski značajan. Stoga je osnovni zahtjev da nadležna tijela dobiju sve informacije koje su potrebne kako bi se na odgovarajući način ocijenile ove situacije radi sprječavanja povećanja sistemskog rizika. Nadležna tijela trebala bi zatim ocijeniti informacije i poduzeti odgovarajuće mjere.

(134)

Kako bi se upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima u EU omogućilo da upravljaju i trguju alternativnim investicijskim fondovima izvan EU, a upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima izvan EU da upravljaju i trguju alternativnim investicijskim fondovima u Uniji, u Direktivi 2011/61/EU zahtjeva se uspostava odgovarajućih postupaka suradnje s odgovarajućim nadzornim tijelima treće zemlje u kojoj AIF izvan EU i, ovisno o slučaju, UAIF izvan EU, ima poslovni nastan. Takvi postupci suradnje trebali bi osigurati barem učinkovitu razmjenu informacija koja omogućuje nadležnim tijelima Unije da obavljaju svoje zadaće u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

(135)

Postupci suradnje trebali bi omogućiti nadležnim tijelima da vezano uz subjekte iz trećih zemalja obavljaju svoje nadzorne i izvršne dužnosti. Postupci suradnje stoga bi trebali odrediti jasan, konkretan okvir za pristup informacijama za obavljanje izravnog nadzora i za pomoć koju trebaju osigurati tijela treće zemlje. Postupci suradnje trebali bi osigurati da se primljene informacije mogu podijeliti s drugim dotičnim nadležnim tijelima i s ESMA-om i Europskim odborom za sistemske rizike.

(136)

Kako bi se nadležnim tijelima, upraviteljima alternativnim investicijskim fondovima i depozitarima omogućilo da se na uspješan i učinkovit način prilagode novim zahtjevima sadržanim u ovoj Uredbi, trebalo bi uskladiti datum početka primjene ove Uredbe s datumom prijenosa Direktive 2011/61/EZ,

1.

„obveza uplate kapitala” znači ugovorna obveza ulagatelja da alternativnom investicijskom fondu (AIF) na zahtjev UAIF-a osigura dogovoreni iznos ulaganja;

2.

„relevantna osoba” u vezi s UAIF-om znači jedno od slijedećeg:

3.

„više rukovodstvo” znači osoba ili osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem UAIF-a u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2011/61/EU i, ovisno o slučaju, izvršni član ili članovi upravljačkog tijela;

4.

„upravljačko tijelo” znači tijelo UAIF-a s ovlaštenjem za donošenje konačnih odluka, što obuhvaća nadzorne i upravljačke funkcije ili samo upravljačku funkciju, ako su ove dvije funkcije odvojene;

5.

„posebna mjera” znači mjera koja se pojavljuje kao izravna posljedica nelikvidne prirode imovine AIF-a, koja utječe na posebna prava isplate ulagatelja u vezi određene vrste udjela ili dionica AIF-a i koja je individualno izrađena mjera ili odvojena od općih prava isplate ulagatelja.

(a)

utvrđuje sve alternativne investicijske fondove za koje je imenovan kao vanjski UAIF ili AIF za koji je on UAIF, u slučaju kad pravni oblik AIF-a dozvoljava unutarnje upravljanje, u skladu s člankom 5. Direktive 2011/61/EU;

(b)

utvrđuje za svaki AIF kojim upravlja portfelj imovine i određuje, u skladu s pravilima vrednovanja utvrđenima u pravu države u kojoj AIF ima poslovni nastan i, ovisno o slučaju, pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a, odgovarajuću vrijednost imovine pod upravljanjem, uključujući svu imovinu stečenu korištenjem financijske poluge;

(c)

zbraja utvrđene vrijednosti imovine pod upravljanjem za sve alternativne investicijske fondove kojima upravlja i uspoređuje dobivenu ukupnu vrijednost imovine pod upravljanjem s odgovarajućim pragom utvrđenim u članku 3. stavku 2. Direktive 2011/61/EU.

(a)

glavne kategorije imovine u koje AIF može ulagati;

(b)

sve industrijske, zemljopisne ili druge tržišne sektore ili posebne vrste imovine koji su u središtu investicijske strategije;

(c)

opis politike pozajmljivanja ili korištenja financijske poluge AIF-a.

(a)

isključuje vrijednost svog novca i novčanih ekvivalenata koji su visoko likvidna ulaganja koja se drže u osnovnoj valuti AIF-a, koja se može lako pretvoriti u poznati iznos novca, koji podliježu neznatnom riziku promjene vrijednosti i osiguravaju prinos koji nije veći od stope tromjesečne državne obveznice visoke kvalitete;

(b)

pretvara izvedene financijske instrumente u istovjetnu poziciju u njihovoj temeljnoj imovini korištenjem metodologija pretvorbe određenih u članku 10. i metoda koje su određene u stavcima 4. do 9. i 14. Priloga I;

(c)

isključuje novčane pozajmice koje ostaju u novcu ili novčanim ekvivalentima iz točke (a) i kad su poznati iznosi koje treba platiti;

(d)

uključuje izloženost koja proizlazi iz ponovnog ulaganja novčanih pozajmica, izraženu kao veću tržišnu vrijednost između realiziranog ulaganja ili ukupnog iznosa novčane pozajmice iz stavaka 1. i 2. Priloga I.;

(e)

uključuje pozicije u okviru repo ugovora ili obratnog repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili drugih instrumenata u skladu sa stavkom 3. i stavcima 10. do 13. Priloga I.

(a)

svaku poziciju u izvedenom financijskom instrumentu pretvara u istovjetnu poziciju u temeljnoj imovini tog izvedenog financijskog instrumenta korištenjem metodologija pretvorbe određenih u članku 10. i stavku 4. do 9. i 14. Priloga II;

(b)

primjenjuje postupke netiranja i zaštite od rizika;

(c)

izračunava izloženost koja je nastala od ponovnog ulaganja pozajmica kad takvo ponovno ulaganje povećava izloženost AIF-a, kako je utvrđeno u stavcima 1. i 2. Priloga I.;

(d)

u izračun uključuje ostale instrumente u skladu sa stavkom 3. i stavcima 10. do 13. Priloga I.

(a)

ugovori o netiranju uključuju kombinacije trgovanja izvedenim financijskim instrumentima ili pozicijama u vrijednosnim papirima koje se odnose na istu temeljnu imovinu, bez obzira – u slučaju izvedenih financijskih instrumenata - na datum dospijeća izvedenih financijskih instrumenata i kad su navedena trgovanja izvedenim financijskim instrumentima ili pozicijama u vrijednosnim papirima zaključena s isključivim ciljem uklanjanja rizika povezanih s pozicijama u drugim izvedenim financijskim instrumentima ili vrijednosnim papirima;

(b)

postupci zaštite od rizika uključuju kombinacije trgovanja izvedenim financijskim instrumentima ili pozicijama u vrijednosnim papirima koji se ne odnose nužno na istu temeljnu imovinu i kad su navedena trgovanja izvedenim financijskim instrumentima ili pozicijama u vrijednosnim papirima zaključena s isključivim ciljem prijeboja rizika povezanih s pozicijama u drugim izvedenim financijskim instrumentima ili vrijednosnim papirima.

(a)

zamjenjuje prinos financijske imovine koja se drži u portfelju AIF-a za prinos druge referentne financijske imovine;

(b)

potpuno prebija rizike zamijenjene imovine koja se drži u portfelju AIF-a tako da prinos AIF-a ne ovisi o prinosu zamijenjene imovine;

(c)

ne uključuje ni dodatne neobavezne značajke niti klauzule o financijskoj poluzi niti druge dodatne rizike u odnosu na izravno držanje referentne financijske imovine.

(a)

kombinirano držanje AIF-a izvedenog financijskog instrumenta koji se odnosi na financijsku imovinu i novca koji je uložen u novčani ekvivalent kako je određeno u članku 7. točki (a) jednako je držanju duge pozicije u dotičnoj financijskoj imovini;

(b)

izvedeni financijski instrument ne generira nikakvu dodatnu izloženosti i financijsku polugu ili rizik.

(a)

pozicije uključene u odnos zaštite od rizika nemaju za cilj ostvarivanje prinosa, a opći i posebni rizici su prebijeni;

(b)

na razini AIF-a postoji provjerljivo smanjenje tržišnog rizika;

(c)

rizici povezani s izvedenim financijskim instrumentima, opći i posebni rizici, ako postoje, su prebijeni;

(d)

postupci zaštite od rizika odnose se na iste vrste imovine;

(e)

učinkoviti su u uvjetima stresa na tržištu.

(a)

između izvedenih financijskih instrumenata, pod uvjetom da se odnose na istu temeljnu imovinu, čak i ako je datum dospijeća izvedenih financijskih instrumenata različit;

(b)

između izvedenih financijskih instrumenata čija je temeljna imovina prenosivi vrijednosni papir, instrument tržišta novca ili udjel subjekta za zajednička ulaganja, kako je navedeno u točkama 1. do 3. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, i te iste odgovarajuće temeljne imovine.

(a)

gubitka dokumenata koji dokazuju pravo vlasništva nad imovinom AIF-a;

(b)

lažnog predstavljanja ili obmanjujućih izjava danih AIF-u ili njegovim ulagateljima;

(c)

postupanja, pogrešaka ili propusta koji uzrokuju kršenje:

(d)

neispunjavanja obveze uspostavljanja, provedbe i održavanja odgovarajućih postupaka za sprječavanje nepoštenih, neovlaštenih i zlonamjernih postupanja;

(e)

nepravilno provedenog vrednovanja imovine ili izračuna cijena udjela/dionica;

(f)

gubitaka koji proizlaze iz prekida poslovanja, sistemskih propusta, propusta u obradi transakcija ili upravljanju postupcima.

(a)

ima početno trajanje od najmanje jedne godine;

(b)

ima otkazni rok za poništenje od najmanje 90 dana;

(c)

pokriva rizike od profesionalne odgovornosti, kako je utvrđeno u članku 12. stavcima 1.i 2.;

(d)

zaključeno je kod društva iz EU ili izvan EU koje ima odobrenje za rad za pružanje osiguranja od profesionalne odgovornosti u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom;

(e)

pruža ga subjekt treće osobe.

(a)

određuju i redovito ažuriraju poslovni plan koji je u skladu s trajanjem AIF-a i tržišnim uvjetima;

(b)

traže i odabiru moguće transakcije koje su u skladu s poslovnim planom iz točke (a);

(c)

ocjenjuju odabrane transakcije s obzirom na moguće prilike i ukupne povezane rizike, sve relevantne pravne, porezne, financijske i druge čimbenike koji utječu na vrijednost, ljudske i materijalne resurse i strategije, uključujući izlazne strategije;

(d)

obavljaju aktivnosti povezane s transakcijama s dužnom pažnjom prije pristupanja njihovom izvršenju;

(e)

prate uspješnost AIF-a u odnosu na poslovni plan iz točke (a).

(a)

podliježu kontinuiranom nadzoru od strane javnog tijela;

(b)

financijski su stabilni;

(c)

imaju potrebnu organizacijsku strukturu i sredstva za obavljanje usluga koje trebaju pružiti UAIF-u ili AIF-u.

(a)

upravljačko tijelo UAIF-a ima odgovarajuće kolektivno znanje, vještine i iskustvo da može razumjeti aktivnosti UAIF-a, posebno glavne rizike uključene u ove aktivnosti i imovinu u koju je AIF uložio;

(b)

članovi upravljačkog tijela posvećuju dovoljno vremena pravilnom izvršenju svoje funkcije u UAIF-u;

(c)

svaki član upravljačkog tijela postupa s poštenjem, čestitošću i neovisnim mišljenjem;

(d)

UAIF namjenjuje primjerena sredstva za uvođenje i obuku članova upravljačkog tijela.

(a)

naknada, provizija ili nenovčana korist plaćena ili dana AIF-u ili dana od strane AIF-a ili osobe koja djeluje u ime AIF-a;

(b)

naknada, provizija ili nenovčana korist, plaćena ili dana trećoj osobi ili dana od strane treće osobe ili osobe koja djeluje u ime treće osobe, u slučaju kada UAIF može dokazati da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(c)

primjerene naknade koje omogućuju ili koje su potrebne za obavljanje odgovarajuće usluge, uključujući troškove skrbništva, naknade za namiru i mjenjačke poslove, zakonodavne pristojbe ili pravne troškove, i koje po prirodi ne mogu uzrokovati sukobe s dužnostima UAIF-a da postupa pošteno, pravedno i u skladu s najboljim interesima AIF-a kojim upravlja ili ulagatelja u AIF.

(a)

osiguravaju da se nalozi izvršeni u ime u AIF-a bez odgode i ispravno evidentiraju i alociraju;

(b)

izvršavaju naloge AIF-a koji su inače usporedivi prema vremenu prihvaćanja naloga i bez odgode, osim ako je to zbog obilježja naloga ili prevladavajućih tržišnih uvjeta neizvedivo ili ako interesi AIF-a ili ulagatelja u AIF zahtijevaju drukčije.

(a)

identifikaciju UAIF-a;

(b)

identifikaciju ulagatelja;

(c)

datum i vrijeme primitka zahtjeva;

(d)

datum izvršenja;

(e)

identifikaciju AIF-a;

(f)

bruto vrijednost zahtjeva, uključujući naknadu za upis ili neto iznos za isplatu nakon odbitka naknade.

(a)

ciljeve, investicijsku politiku i rizike koji su specifični za AIF, kako je navedeno u pravilima ili statutu AIF-a, prospektu ili dokumentima ponude AIF-a;

(b)

obilježja naloga;

(c)

obilježja financijskih instrumenata ili druge imovine koja je predmet navedenog naloga;

(d)

obilježja mjesta izvršenja na koja se navedeni nalog može usmjeriti.

(a)

se može opravdano očekivati da pridruživanje naloga neće općenito djelovati na štetu bilo kojeg AIF-a, UCITS-a ili klijenta čiji nalog bi trebalo pridružiti;

(b)

uspostavljena je i provodi se politika alokacije naloga koja pruža dovoljno detaljne uvjete za pravednu alokaciju pridruženih naloga, uključujući i to kako su alokacija i postupanje s djelomičnim izvršenjem određeni količinom i cijenom naloga.

(a)

vjerojatno će ostvariti financijsku dobit ili izbjeći financijski gubitak na štetu AIF-a ili njegovih ulagatelja;

(b)

ima interes od ishoda usluga ili aktivnosti koje se pružaju AIF-u ili njegovim ulagateljima ili klijentu ili transakcije izvršene u ime AIF-a ili klijenta, koji se razlikuje od interesa AIF-a u tom ishodu;

(c)

ima financijski ili drugi motiv da pogoduje:

(d)

obavlja iste aktivnosti za AIF i za neki drugi AIF, UCITS ili klijenta, ili

(e)

prima ili će primiti od osobe koja nije AIF niti njegov ulagatelj poticaj u vezi s aktivnostima upravljanja zajedničkim portfeljem koji se obavljaju za AIF u obliku novčanih sredstava, dobara ili usluga koji nisu uobičajena provizija ili naknada za navedenu uslugu.

(a)

s obzirom na aktivnosti koje obavlja UAIF ili koje se obavljaju u njegovo ime, uključujući aktivnosti koje obavlja osoba kojoj su delegirani poslovi, osoba kojoj su dalje delegirani poslovi, vanjski procjenitelj ili druga ugovorna strana, utvrđivanje okolnosti koje predstavljaju ili mogu uzrokovati sukob interesa sa značajnim rizikom od nastanka štete za interese AIF-a ili njegovih ulagatelja;

(b)

postupke koje treba poštovati i mjere koje treba donijeti radi sprječavanja, upravljanja i praćenja takvih sukoba.

(a)

učinkovite postupke za sprječavanje ili kontrolu razmjene informacija između relevantnih osoba koje se bave aktivnostima upravljanja zajedničkim portfeljem ili drugim aktivnostima u skladu s člankom 6. stavcima 2. i 4. Direktive 2011/61/EU, koje uključuju rizik sukoba interesa kada razmjena informacija može naštetiti interesu jednog ili više alternativnih investicijskih fondova ili njihovih ulagatelja;

(b)

poseban nadzor relevantnih osoba čije glavne funkcije uključuju obavljanje aktivnosti upravljanja zajedničkim portfeljem u ime klijenata ili ulagatelja ili pružanje usluga klijentima ili ulagateljima, čiji interesi mogu biti u sukobu ili koji na drugi način predstavljaju različite interese koji mogu biti u sukobu, uključujući interese UAIF-a;

(c)

uklanjanje bilo koje izravne povezanosti između nagrađivanja relevantnih osoba koje se uglavnom bave jednom aktivnošću i nagrađivanja ili prihoda koje su ostvarile druge relevantne osobe koje se uglavnom bave drugom aktivnošću u slučaju kada u vezi s tim aktivnostima može nastati sukob interesa;

(d)

mjere za sprječavanje ili ograničavanje bilo koje osobe da vrši neprimjeren utjecaj na način na koji relevantna osoba obavlja aktivnosti upravljanja zajedničkim portfeljem;

(e)

mjere za sprječavanje ili kontrolu istovremenog ili naknadnog uključivanja relevantne osobe u posebne aktivnosti upravljanja zajedničkim portfeljem ili druge aktivnosti u skladu s člankom 6. stavcima 2. i 4. Direktive 2011/61/EU, u slučaju kada takvo uključivanje može narušiti pravilno upravljanje sukobima interesa.

(a)

ulagatelj je obaviješten o adresi internetske stranice i mjestu na internetskoj stranici gdje se informacijama može pristupiti te je pristao na pružanje informacija tim putem;

(b)

informacije moraju biti ažurne;

(c)

informacije moraju biti neprekidno dostupne putem navedene internetske stranice tijekom vremenskog razdoblja u kojem ulagatelj opravdano može imati potrebu da ih pregleda.

(a)

praćenje relevantnih događaja vezanih uz izdavatelja;

(b)

osiguranje da je ostvarivanje prava glasa u skladu s investicijskim ciljevima i politikom dotičnog AIF-a;

(c)

sprječavanje ili upravljanje svim sukobima interesa koji proizlaze iz ostvarivanja prava glasa.

(a)

provodi učinkovite politike i postupke upravljanja rizicima radi kontinuiranog utvrđivanja, mjerenja, upravljanja i praćenja svih rizika relevantnih za svaku investicijsku strategiju AIF-a kojima je svaki AIF izložen ili bi mogao biti izložen;

(b)

osigurava da je profil rizičnosti AIF-a objavljen ulagateljima u skladu s točkom (c) članka 23. stavka 4. Direktive 2011/61/EU usklađen s ograničenjima rizika utvrđenima u skladu s člankom 44. ove Uredbe;

(c)

prati poštovanje ograničenja rizika određenih u skladu s člankom 44. i pravodobno obavješćuje upravljačko tijelo UAIF-a i, ako postoji, nadzornu funkciju UAIF-a u slučaju kada smatra da profil rizičnosti AIF-a nije usklađen s tim ograničenjima ili da postoji značajan rizik da profil rizičnosti ne bude usklađen s ovim ograničenjima;

(d)

upravljačkom tijelu UAIF-a i, ako postoji, nadzornoj funkciji UAIF-a dostavlja, uz učestalost koja je u skladu s vrstom, opsegom i složenošću aktivnosti AIF-a ili UAIF-a, sljedeće redovite ažurne podatke o:

(e)

dostavlja redovite ažurne informacije višem rukovodstvu navodeći trenutačnu razinu rizika svakog AIF-a pod upravljanjem i sva stvarna ili predvidljiva kršenja ograničenja rizika određena u skladu s člankom 44., kako bi se osiguralo poduzimanje brzih i primjerenih mjera.

(a)

tehnike, alate i mjere koji mu omogućuju postupanje u skladu s člankom 45.;

(b)

tehnike, alate i mjere koji omogućuju ocjenu i praćenje rizika likvidnosti AIF-a u uobičajenim i iznimnim uvjetima likvidnosti, uključujući korištenjem redovito provedenih testiranja otpornosti na stres u skladu s člankom 48.;

(c)

podjelu odgovornosti unutar UAIF-a u vezi s upravljanjem rizicima;

(d)

ograničenja određena u skladu s člankom 44. ove Uredbe i obrazloženje o tome kako su povezana s profilom rizičnosti AIF-a koji je objavljen ulagateljima u skladu s člankom 23. stavkom 4.točkom (c) Direktive 2011/61/EU;

(e)

uvjete, sadržaj, učestalost i primatelje izvješća od strane stalne funkcije upravljanja rizicima iz članka 39.

(a)

prirodu mogućih sukoba interesa;

(b)

uspostavljene korektivne mjere;

(c)

razloge zbog kojih bi se od ovih mjera trebalo opravdano očekivati da će dovesti do neovisnog obavljanja funkcije upravljanja rizicima;

(d)

kako UAIF namjerava osigurati da zaštitne mjere budu dosljedno učinkovite.

(a)

primjerenost i učinkovitost politike upravljanja rizicima te mjera, postupaka i tehnika iz članka 45.;

(b)

razinu usklađenosti UAIF-a s politikom upravljanja rizicima te mjerama, postupcima i tehnikama iz članka 45.;

(c)

primjerenost i učinkovitost mjera poduzetih za uklanjanje mogućih nedostataka prilikom provođenja postupka upravljanja rizicima;

(d)

rezultate funkcije upravljanja rizicima;

(e)

primjerenost i učinkovitost mjera čiji je cilj osiguranje funkcionalne i hijerarhijske odvojenosti funkcije upravljanja rizicima u skladu s člankom 42.

(a)

dođe do značajnih promjena u politikama i postupcima za upravljanje rizicima te mjerama, postupcima i tehnikama iz članka 45.;

(b)

unutarnji ili vanjski događaji ukazuju na to da je potrebno dodatno preispitivanje;

(c)

dođe do značajnih promjena u investicijskoj strategiji i ciljevima AIF-a kojim upravlja UAIF.

(a)

osobe uključene u obavljanje funkcije upravljanja rizicima nisu nadzirane od strane osoba koje su odgovorne za rezultate poslovnih jedinica UAIF-a, uključujući funkciju upravljanja portfeljem;

(b)

osobe uključene u obavljanje funkcije upravljanja rizicima nisu uključene u obavljanje aktivnosti u okviru poslovnih jedinica, uključujući funkciju upravljanja portfeljem;

(c)

osobe uključene u obavljanje funkcije upravljanja rizicima nagrađuju se u skladu s ostvarenjem ciljeva povezanih s tom funkcijom, neovisno o rezultatima poslovnih jedinica, uključujući funkciju upravljanja portfeljem;

(d)

nagrađivanje visoko pozicioniranih zaposlenika koji obavljaju poslove funkcije upravljanja rizicima izravno nadzire odbor za nagrađivanje, u slučaju kada je takav odbor uspostavljen.

(a)

se odluke koje donese funkcija upravljanja rizicima temelje na pouzdanim podacima, koji podliježu odgovarajućem stupnju kontrole od strane funkcije upravljanja rizicima;

(b)

nagrađivanje osoba koje su uključene u obavljanje funkcije upravljanja rizicima odražava ostvarivanje ciljeva povezanih s funkcijom upravljanja rizicima, neovisno o rezultatima poslovnih područja kojima se bave;

(c)

funkcija upravljanja rizicima podliježe odgovarajućem neovisnom preispitivanju kako bi se osiguralo da se odluke donose neovisno;

(d)

funkcija upravljanja rizicima zastupljena je u upravljačkom tijelu ili u nadzornoj funkciji, ako je uspostavljena, najmanje s istim ovlaštenjima koja ima funkcija upravljanja portfeljem;

(e)

sve dužnosti koje bi mogle prouzročiti sukobe interesa odvojene su na odgovarajući način.

(a)

funkcija unutarnje revizije redovito preispituje rezultate funkcije upravljanja rizicima ili, u slučaju da nije uspostavljena, vanjska stranka koju imenuje upravljačko tijelo;

(b)

u slučaju kada je uspostavljen odbor za rizik, on ima osigurana odgovarajuća sredstva i članovi odbora koji nisu neovisni nemaju neprimjeren utjecaj na obavljanje funkcije upravljanja rizicima.

(a)

tržišne rizike;

(b)

kreditne rizike;

(c)

rizike likvidnosti;

(d)

rizike druge ugovorne strane;

(e)

operativne rizike.

(a)

utvrdili, mjerili, upravljali i pratili u svakom trenutku rizike kojima su alternativni investicijski fondovi pod njihovim upravljanjem izloženi ili bi mogli biti izloženi;

(b)

osigurali poštivanje ograničenja određenih u skladu s člankom 44.

(a)

uvodi mjere, postupke i tehnike za mjerenje rizika koji su nužni kako bi se osiguralo da su rizici preuzetih pozicija i njihov doprinos ukupnom profilu rizičnosti točno izmjereni na temelju ispravnih i pouzdanih podataka i da su mjere, postupci i tehnike upravljanja rizicima primjereno dokumentirani;

(b)

provodi periodička retroaktivna testiranja kako bi se preispitala valjanost mjera za mjerenje rizika koje uključuju predviđanja i procjene na temelju modela;

(c)

provodi periodička odgovarajuća testiranja otpornosti na stres i analize scenarija radi rješavanja rizika koji proizlaze iz mogućih promjena tržišnih uvjeta koji mogu negativno utjecati na AIF;

(d)

osigurava da je trenutačna razina rizika u skladu s ograničenjima rizika određenima u skladu s člankom 44.;

(e)

uspostavlja, provodi i održava odgovarajuće postupke koji u slučaju stvarnih ili predviđenih kršenja ograničenja rizika AIF-a rezultiraju pravodobnim korektivnim mjerama u najboljem interesu ulagatelja;

(f)

osigurava da za svaki AIF postoje odgovarajući sustavi i postupci upravljanja likvidnošću u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 46.

(a)

UAIF održava odgovarajuću razinu likvidnosti u AIF-u s obzirom na njegove temeljne obveze, na temelju procjene relativne likvidnosti imovine AIF-a na tržištu, vodeći računa o vremenu koje je potrebno za likvidaciju imovine i cijeni ili vrijednosti po kojoj se navedena imovina može likvidirati te o njihovoj osjetljivosti na druge tržišne rizike ili čimbenike;

(b)

UAIF prati profil likvidnosti portfelja imovine AIF-a, uzimajući u obzir granični doprinos pojedine imovine koja može imati značajan učinak na likvidnost i značajne obveze i preuzete obveze, potencijalne ili druge, koje AIF može imati u vezi s temeljnim obvezama. U tom smislu UAIF vodi računa o profilu baze ulagatelja AIF-a, uključujući vrstu ulagatelja, relativnu veličinu ulaganja i uvjete isplate koji se primjenjuju na ove ulagatelje;

(c)

U slučaju kada AIF ulaže u druge subjekte za zajednička ulaganja, UAIF prati pristup koji su zauzeli upravitelji tih drugih subjekata za zajednička ulaganja prema upravljanju likvidnošću, što uključuje i provođenje periodičkih preispitivanja za praćenje promjena u odredbama o isplati subjekata za zajednička ulaganja u koje AIF ulaže. Podložno članku 16. stavku 1. Direktive 2011/61/EU ova obveza se ne primjenjuje u slučaju kada se s drugim subjektima za zajednička ulaganja u koja ulaže AIF aktivno trguje na uređenom tržištu u smislu točke 14. članka 4. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ ili na istovjetnom tržištu treće zemlje;

(d)

UAIF provodi i održava odgovarajuće mjere za mjerenje likvidnosti i postupke procjene kvantitativnih i kvalitativnih pozicijskih rizika i predviđenih ulaganja koja imaju značajan utjecaj na profil likvidnosti portfelja imovine AIF-a, kako bi se omogućilo odgovarajuće mjerenje učinaka na opći profil likvidnosti. Korišteni postupci osiguravaju da UAIF ima odgovarajuće znanje i razumijevanje o likvidnosti imovine u koju je AIF uložio ili namjerava ulagati, prema potrebi, uključujući volumen trgovanja i osjetljivost cijena i, ovisno o slučaju, raspon cijena pojedine imovine u uobičajenim i iznimnim uvjetima likvidnosti;

(e)

UAIF razmatra i primjenjuje alate i mjere, uključujući posebne mjere koje su potrebne za upravljanje rizikom likvidnosti svakog AIF-a pod svojim upravljanjem. UAIF utvrđuje vrste okolnosti u kojima se ovi alati i mjere mogu koristiti u uobičajenim i u iznimnim okolnostima, vodeći računa o poštenom postupanju prema svim ulagateljima u AIF u vezi sa svakim AIF-om pod upravljanjem. UAIF može koristiti takve alate i mjere samo u takvim okolnostima i ako je izvršeno odgovarajuće objavljivanje u skladu s člankom 108.

(a)

provode se na temelju pouzdanih i ažurnih informacija u kvantitativnom smislu ili, kad to nije primjereno, u kvalitativnom smislu;

(b)

prema potrebi, simuliraju manjak likvidnosti imovine u AIF-u i netipične zahtjeve za isplatama;

(c)

pokrivaju tržišne rizike i bilo koji posljedični utjecaj, uključujući pozive na uplatu nadoknade, zahtjeve u vezi kolaterala ili kreditne linije;

(d)

odražavaju osjetljivosti vrednovanja u uvjetima stresa;

(e)

provode se, uz učestalost koja je odgovarajuća s obzirom na vrstu AIF-a, vodeći računa o investicijskoj strategiji, profilu likvidnosti, vrsti ulagatelja i politici isplate AIF-a te najmanje jednom godišnje.

(a)

„sekuritizacija” znači sekuritizacija u smislu članka 4. stavka 36. Direktive 2006/48/EZ;

(b)

„sekuritizacijska pozicija” znači sekuritizacijska pozicija u smislu članka 4. stavka 40. Direktive 2006/48/EZ;

(c)

„sponzor” znači sponzor u smislu članka 4. stavka 42. Direktive 2006/48/EZ;

(d)

„tranša” znači tranša u smislu članka 4. stavka 39. Direktive 2006/48/EZ.

(a)

zadržavanje najmanje 5 % nominalne vrijednosti svake tranše prodane ili prenesene ulagateljima;

(b)

u slučaju sekuritizacije revolving izloženosti, zadržavanje udjela inicijatora u visini od najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti;

(c)

zadržavanje nasumice odabranih izloženosti koje su jednake iznosu od najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti, u slučaju kada bi takve izloženosti inače bile sekuritizirane u sekuritizaciji, pod uvjetom da broj potencijalno sekuritiziranih izloženosti na početku sekuritizacije iznosi najmanje 100;

(d)

zadržavanje tranše prvoga gubitka i prema potrebi drugih tranši koje imaju jednak ili stroži profil rizičnosti od onih koje su prenesene ili prodane ulagateljima i koje ne dospijevaju prije onih koje su prenesene ili prodane ulagateljima, tako da zadržavanje iznosi najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti;

(e)

zadržavanje izloženosti prvoga gubitka u visini od najmanje 5 % od svake sekuritizirane izloženosti u sekuritizaciji.

(a)

odobravaju kredite po pouzdanim i dobro utvrđenim uvjetima i jasno uspostavljenom postupku za odobravanje, izmjenu, obnavljanje i ponovno financiranje kredita za izloženosti koje će se sekuritizirati onako kako se to primjenjuje na izloženosti koje drže;

(b)

raspolažu i upravljaju učinkovitim sustavima upravljanja tekućom administracijom i praćenja njihovih portfelja koji nose kreditne rizike i izloženosti, uključujući utvrđivanje i upravljanje problematičnim kreditima te provođenje odgovarajućih ispravaka vrijednosti i rezervacija;

(c)

na odgovarajući način diversificiraju svaki kreditni portfelj na temelju ciljanog tržišta i opće kreditne strategije;

(d)

imaju pisanu politiku o kreditnom riziku koja uključuje njihove granice tolerancije rizika i politiku izdvajanja rezervacija te opisuje, kako se mjeri, prati i kontrolira taj rizik;

(e)

omogućuju lako dostupan pristup svim značajnim podacima o kreditnoj kvaliteti i uspješnosti pojedinih temeljnih izloženosti, novčanih tokova i kolaterala za pokriće sekuritizacijske izloženosti i takvih podataka koji su potrebni za provedbu sveobuhvatnih i dobro obaviještenih testiranja otpornosti na stres u vezi s novčanim tokovima i vrijednošću kolaterala za pokriće temeljnih izloženosti. Za tu namjenu, materijalno značajni podaci određuju se kao na datum sekuritizacije, a nakon toga tamo gdje to primjereno s obzirom na prirodu sekuritizacije;

(f)

omogućuju lako dostupan pristup svim drugim relevantnim podacima koji su potrebni kako bi UAIF ispunjavao zahtjeve utvrđene u članku 53.;

(g)

objavljuju razinu zadržanog neto ekonomskog udjela iz članka 51., kao i sva pitanja koja bi mogla ugroziti održavanje najmanjeg zahtijevanog neto ekonomskog udjela kako je navedeno u tom članku.

(a)

informacije koje su inicijatori ili sponzori dostavili u skladu s člankom 51. za određivanje neto ekonomskog udjela koji oni kontinuirano održavaju u sekuritizaciji;

(b)

značajke rizika pojedine sekuritizacijske pozicije;

(c)

značajke rizika temeljnih izloženosti sekuritizacijske pozicije;

(d)

ugled i ostvareni gubici inicijatora ili sponzora u prijašnjim sekuritizacijama u odgovarajućim kategorijama temeljnih izloženosti sekuritizacijske pozicije;

(e)

izjave i objave inicijatora ili sponzora ili njihovih zastupnika ili savjetnika o dubinskoj analizi sekuritiziranih izloženosti i, prema potrebi, u vezi kvalitete kolaterala za pokriće sekuritiziranih izloženosti;

(f)

gdje je primjenjivo, metodologije i koncepti na kojima se temelji vrednovanje kolaterala za pokriće sekuritizirane izloženosti te politike koje je donio inicijator ili sponzor kako bi se osigurala neovisnost procjenitelja;

(g)

sva strukturna obilježja sekuritizacije koja mogu značajno utjecati na uspješnost sekuritizacijske pozicije institucije, kao što su prvenstvo isplate definirano ugovorom (contractual waterfall) i pokretači koji su povezani s prvenstvom isplate, kreditna poboljšanja, likvidnosna poboljšanja, pokretači u obliku tržišne vrijednosti te definicija nastanka statusa neispunjavanja obveza koje vrijede za pojedinačnu transakciju.

(a)

uspostavljaju, provode i održavaju postupke odlučivanja i organizacijsku strukturu koja na jasan i dokumentiran način određuje linije izvještavanja te dodjeljuje funkcije i odgovornosti;

(b)

osiguravaju da su njihove relevantne osobe upoznate s postupcima koje moraju poštovati za pravilno izvršavanje svojih odgovornosti;

(c)

uspostavljaju, provode i održavaju primjerene mehanizme unutarnje kontrole namijenjene za osiguranje usklađenost s odlukama i postupcima na svim razinama UAIF-a;

(d)

uspostavljaju, provode i održavaju učinkovito interno izvještavanje i dostavu informacija na svim relevantnim razinama UAIF-a kao i učinkovite protoke informacija sa svim uključenim trećim osobama;

(e)

održavaju primjerenu i urednu evidenciju svog poslovanja i unutarnje organizacije.

(a)

odgovorno je za provođenje opće investicijske politike za svaki AIF kojim upravlja, koja je, prema potrebi, utvrđena pravilima fonda, osnivačkim aktima društva, prospektu ili dokumentima ponude

(b)

nadzire odobravanje investicijskih strategija za svaki AIF kojim upravlja;

(c)

odgovorno je za osiguranje da su politike i postupci vrednovanja u skladu s člankom 19. Direktive 2011/61/EU utvrđeni i da se provode;

(d)

odgovorno je za osiguranje da UAIF raspolaže trajnom i učinkovitom funkcijom praćenja usklađenosti, čak i kad tu funkciju obavlja treća osoba;

(e)

osigurava i redovito potvrđuje da se opća investicijska politika, investicijske strategije i ograničenja rizika za svaki AIF kojim upravlja pravilno i učinkovito primjenjuju i poštuju, čak i kad funkciju upravljanja rizicima obavljaju treće osobe;

(f)

osigurava i redovito preispituje primjerenost unutarnjih postupaka za donošenje investicijskih odluka za svaki AIF kojim upravlja, kako bi se osiguralo da su takve odluke u skladu s odobrenim investicijskim strategijama;

(g)

odobrava i redovito preispituje politiku te mjere, postupke i tehnike za provedbu te politike, uključujući sustav ograničavanja rizika za svaki AIF kojim upravlja.

(h)

odgovorno je za uspostavu i primjenu politike nagrađivanja u skladu s Prilogom II. Direktivi 2011/61/EU.

(a)

procjenjuju i redovito preispituju učinkovitost politika, mjera i postupaka, uspostavljenih radi usklađenosti s obvezama utvrđenima u Direktivi 2011/61/EZ;

(b)

poduzimaju primjerene mjere kako bi se uklonili eventualni nedostaci.

(a)

praćenja i redovite procjene primjerenosti i učinkovitosti mjera, politika i postupaka uspostavljenih u skladu sa stavkom 1. te poduzetih radnji kako bi se uklonili eventualni nedostaci kod UAIF-a radi usklađenosti sa svojim obvezama;

(b)

savjetovanja relevantnih osoba odgovornih za obavljanje usluga i aktivnosti i pomoć tim osobama u usklađivanju s obvezama UAIF-a na temelju Direktive 2011/61/EZ.

(a)

funkcija praćenja usklađenosti ima potrebnu ovlast, resurse i stručnost te pristup svim relevantnim informacijama;

(b)

imenovana je osoba za praćenje usklađenosti koja je odgovorna za funkciju praćenja usklađenosti i učestalo podnošenje izvješća, a najmanje jednom godišnje, višem rukovodstvu u vezi s pitanjima koja se odnose na usklađenost, posebno navodeći jesu li u slučaju eventualnih nedostataka poduzete odgovarajuće mjere za njihovo uklanjanje;

(c)

osobe uključene u funkciju praćenja usklađenosti nisu uključene u obavljanje usluga ili aktivnosti koje nadziru;

(d)

metoda određivanja nagrađivanja osobe zadužene za obavljanje funkcije praćenja usklađenosti ne smije ugroziti njegovu objektivnost i ne smije biti takva da bi ju vjerojatno mogla ugroziti.

(a)

uspostavlja, provodi i održava revizijski plan kako bi se ispitala i procijenila primjerenost i učinkovitost sustava, mehanizama i mjera unutarnje kontrole UAIF-a;

(b)

daje preporuke na temelju rezultata rada izvršenog u skladu s točkom (a);

(c)

potvrđuje usklađenost s preporukama navedenima u točki (b);

(d)

izvješćuje o pitanjima u vezi unutarnje revizije.

(a)

zaključe osobnu transakciju s financijskim instrumentima ili drugom imovinom koja ispunjava jedan od sljedećih kriterija:

(b)

savjetuju ili nagovaraju, osim u okviru njihovog zaposlenja ili ugovora o pružaju usluga, neke druge osobe da zaključe osobnu transakciju iz točke (a) podtočaka i. i ii. ili koja bi inače predstavljala zlouporabu informacija koje se odnose na neizvršene naloge;

(c)

otkrivaju, osim u okviru njihovog zaposlenja ili ugovora o pružanju usluga, ne dovodeći u pitanje članak 3. točku (a) Direktive 2003/6/EZ, bilo koje informacije ili mišljenja bilo kojoj drugoj osobi, ako relevantna osoba zna ili je trebala znati da će kao posljedicu tog otkrivanja druga osoba poduzeti ili je izgledno da će poduzeti neki od sljedećih koraka:

(a)

je svaka relevantna osoba upoznata s ograničenjima u pogledu osobnih transakcija iz stavka 1. i mjerama koje je utvrdio UAIF u vezi s osobnim transakcijama i otkrivanjem u skladu sa stavkom 1.;

(b)

UAIF je odmah obaviješten o svakoj osobnoj transakciji koju zaključi relevantna osoba iz stavka 1., bilo putem obavijesti o takvoj transakciji ili drugim postupcima koji omogućuju UAIF-u da utvrdi takve transakcije;

(c)

se vodi evidencija o osobnim transakcijama o kojima je UAIF obaviješten ili koje je UAIF utvrdio, uključujući sva ovlaštenja ili zabrane u vezi s takvim transakcijama.

(a)

izvršene na temelju usluga upravljanja portfeljem na diskrecijskoj osnovi, u slučaju kada ne postoji prethodna komunikacija u vezi s transakcijom između osobe ovlaštene za upravljanje portfeljem i relevantne osobe ili druge osobe za čiji račun je izvršena transakcija;

(b)

s UCITS-om ili alternativnim investicijskim fondovima koji podliježu nadzoru na temelju prava države članice koje za njihovu imovinu zahtijeva istovjetnu razinu razdiobe rizika, u slučaju kada relevantna osoba i bilo koja druga osoba za čiji račun se transakcija izvršava nije uključena u upravljanje tim subjektom.

(a)

relevantne osobe;

(b)

bilo koje osobe s kojom je relevantna osoba u rodbinskoj vezi ili s kojom je usko povezana;

(c)

osobe s kojom je relevantna osoba u takvom odnosu da relevantna osoba ima izravan ili neizravan značajan interes u ishodu transakcije, a koji nije provizija ili naknada za izvršenje transakcije.

(a)

ime ili drugi naziv AIF-a i osobe koja djeluje za račun AIF-a;

(b)

imovinu;

(c)

prema potrebi, količinu;

(d)

vrstu naloga ili transakcije;

(e)

cijenu;

(f)

za naloge, datum i točno vrijeme prijenosa naloga i ime ili drugi naziv osobe kojoj je nalog prenesen ili za transakcije, datum i točno vrijeme odluke o trgovanju i izvršenju transakcije;

(g)

prema potrebi, ime osobe koja prenosi nalog ili izvršava transakciju;

(h)

prema potrebi, razloge za opoziv naloga;

(i)

za izvršene transakcije, identifikaciju druge ugovorne strane i mjesta izvršenja.

(a)

ime ili drugi naziv AIF-a;

(b)

pravnu i drugu dokumentaciju koja čini osnovu transakcije u portfelju, uključujući posebno ugovor po izvršenju;

(c)

cijenu.

(a)

odgovarajućem AIF-u;

(b)

osobi koja daje ili prenosi zahtjev;

(c)

osobi koja zaprima zahtjev;

(d)

datumu i vremenu zahtjeva;

(e)

uvjetima i načinu plaćanja;

(f)

vrsti zahtjeva;

(g)

datumu izvršenja zahtjeva;

(h)

broju upisanih ili isplaćenih udjela ili dionica ili o istovjetnim upisanim ili isplaćenim iznosima;

(i)

cijeni pri upisu ili, prema potrebi, cijeni pri isplati svakog udjela ili dionice ili, prema potrebi, iznosu preuzete obveze uplate kapitala i uplaćenog kapitala;

(j)

ukupnoj vrijednosti udjela ili dionica pri upisu ili isplati;

(k)

bruto vrijednost zahtjeva, uključujući naknade za upis, ili neto iznos bez naknada za isplatu.

(a)

nadležna tijela mogu brzo pristupiti informacijama i rekonstruirati svaku ključnu fazu obrade svake transakcije u portfelju;

(b)

ispravci ili ostale izmjene i sadržaji evidencija prije takvih ispravaka ili izmjena mogu se lako utvrditi;

(c)

druge manipulacije ili izmjene nisu moguće.

(a)

stručnost i neovisnost osoblja koje stvarno obavlja vrednovanje imovine;

(b)

specifične investicijske strategije AIF-a i imovinu u koju bi AIF mogao ulagati;

(c)

kontrole tijekom odabira ulaznih podataka, izvora i metodologija vrednovanja;

(d)

kanale za proširivanje razine djelovanja za rješavanje razlika u rezultatima vrednovanja imovine;

(e)

vrednovanje svih usklađenja povezanih s veličinom i likvidnosti pozicija ili s promjenama tržišnih uvjeta, prema potrebi;

(f)

odgovarajuće vrijeme za zaključivanje računovodstvenih evidencija u svrhe vrednovanja;

(g)

odgovarajuću učestalost vrednovanja imovine.

(a)

vrednovanje se temelji na cijenama koje su dostupne samo od pojedine druge ugovorne strane ili brokerskog izvora;

(b)

vrednovanje se temelji na cijenama nelikvidne imovine na burzi;

(c)

na vrednovanje utječu osobe povezane s UAIF-om;

(d)

na vrednovanje utječu drugi subjekti koji mogu imati financijski interes u rezultatu AIF-a;

(e)

vrednovanje se temelji na cijenama koje dostavlja druga ugovorna strana koja je inicijator instrumenta, a posebno u slučaju kada inicijator također financira poziciju AIF-a u instrumentu;

(f)

na vrednovanje utječe jedna ili više osoba unutar UAIF-a.

(a)

provjeru vrijednosti usporedbom s cijenama koje su utvrdile druge ugovorne strane i tijekom vremena;

(b)

potvrdu vrijednosti usporedbom realiziranih cijena s posljednjim knjigovodstvenim vrijednostima;

(c)

razmatranje ugleda, dosljednosti i kvalitete izvora vrednovanja;

(d)

usporedbu s vrijednostima koje ostvari treća osoba;

(e)

ispitivanje i dokumentiranje izuzetaka;

(f)

isticanje i istraživanje svih razlika koje se čine neobičnima ili odstupaju od referentne vrijednosti utvrđene za vrednovanje pojedinačne vrste imovine;

(g)

testiranje sa zastarjelim cijenama i implicitnim parametrima;

(h)

usporedbu s cijenama bilo koje povezane imovine ili njihovim zaštitama od rizika;

(i)

pregled ulaznih podataka korištenih kod određivanja cijena na temelju modela, a posebno onih prema kojima cijena modela iskazuje znatnu osjetljivost.

(a)

dovoljnim ljudskim i tehničkim resursima;

(b)

odgovarajućim postupcima koji osiguravaju pravilno i neovisno vrednovanje;

(c)

odgovarajućem znanju i razumijevanju investicijske strategije AIF-a i imovine za čiju procjenu je vanjski procjenitelj imenovan;

(d)

dovoljno dobrom ugledu i dovoljnom iskustvu u vrednovanju.

(a)

struktura delegiranja ne omogućava izbjegavanje odgovornosti ili obveze UAIF-a;

(b)

obveze UAIF-a prema AIF-u i njegovim ulagateljima nisu izmijenjene zbog delegiranja;

(c)

nisu ugroženi uvjeti koje mora ispunjavati UAIF kako bi imao odobrenje za rad i mogao obavljati aktivnosti u skladu s Direktivom 2011/61/EU;

(d)

postupak delegiranju je u obliku pisanog sporazuma zaključenog između UAIF-a i osobe kojoj su delegirani poslovi;

(e)

UAIF osigurava da osoba kojoj su delegirani poslovi obavlja delegirane poslove učinkovito i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima i mora uspostaviti metode i postupke za kontinuirano provjeravanje usluga koje pruža osoba kojoj su delegirani poslovi. Ako se čini da osoba kojoj su delegirani poslovi ne može učinkovito obavljati poslove ili u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima, UAIF poduzima potrebne radnje;

(f)

UAIF učinkovito nadzire delegirane poslove i upravlja rizicima koji su povezani s delegiranjem. U tu svrhu UAIF u svakom trenutku ima potrebno stručno znanje i resurse za nadzor delegiranih poslova. UAIF u sporazumu utvrđuje pravo na obaviještenost, nadzor, ulazak i pristup te svoja prava na davanje naputaka i praćenje osobe kojoj su delegirani poslovi. UAIF također osigurava da osoba kojoj su delegirani poslovi pravilno nadzire izvršavanje delegiranih poslova i na odgovarajući način upravlja rizicima koji su povezani s delegiranjem;

(g)

UAIF osigurava da se kontinuitet i kvaliteta delegiranih poslova ili delegirana zadaća obavljanja tih poslova održavaju i u slučaju raskida delegiranja, bilo prijenosom delegiranih poslova ili delegiranih zadaća obavljanja tih poslova na neku drugu treću osobu ili da ih obavlja on sam;

(h)

odgovarajuća prava i obveze UAIF-a i osobe kojoj su delegirani poslovi se jasno raspoređuju i utvrđuju u sporazumu. UAIF posebno ugovorno osigurava svoje pravo na davanje naputaka i pravo na raskid, svoja prava na obaviještenost i pravo na nadzor te pristup knjigama i poslovnom prostoru. Sporazum osigurava da se daljnje delegiranje može provesti samo uz suglasnost UAIF-a;

(i)

u slučaju kada se odnosi na upravljanje portfeljem, delegiranje je u skladu s investicijskom politikom AIF-a. UAIF daje naputke osobi kojoj su delegirani poslovi na koji način se provodi investicijska politika i UAIF prati poštuje li ju osoba kojoj su delegirani poslovi na kontinuiranoj osnovi;

(j)

UAIF osigurava da mu osoba kojoj su delegirani poslovi otkriva sva kretanja koja mogu imati značajan utjecaj na sposobnost osobe kojoj su delegirani poslovi da obavlja delegirane poslove na učinkovit način i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima;

(k)

UAIF osigurava da osoba kojoj su delegirani poslovi štiti sve povjerljive informacije u vezi s UAIF-om, AIF-om na koji se delegiranje odnosi i ulagateljima u taj AIF;

(l)

UAIF osigurava da osoba kojoj su delegirani poslovi uspostavlja, provodi i održava plan za nepredvidive okolnosti i periodičko testiranje sigurnosne opreme uzimajući u obzir vrste delegiranih poslova.

(a)

optimizacija poslovnih funkcija i procesa;

(b)

ušteda troškova;

(c)

stručno znanje osobe kojoj su delegirani poslovi u području administrativnih poslova ili posebnih tržišta ili ulaganja;

(d)

pristup osobe kojoj su delegirani poslovi globalnim mogućnostima trgovanja.

(a)

društva za upravljanje, koja imaju odobrenje za rad na temelju Direktive 2009/65/EZ;

(b)

investicijska društva, koja imaju odobrenje za rad na temelju Direktive 2004/39/EZ za obavljanje aktivnosti upravljanja portfeljem;

(c)

kreditne institucije, koje imaju odobrenje za rad na temelju Direktive 2006/48/EZ za obavljanje aktivnosti upravljanja portfeljem na temelju Direktive 2004/39/EZ;

(d)

vanjski upravitelji alternativnim investicijskim fondovima, koji imaju odobrenje za rad na temelju Direktive 2011/61/EU;

(e)

subjekti iz trećih zemalja koji imaju odobrenje za rad ili su registrirani za upravljanje imovinom i koje učinkovito nadzire nadležno tijelo u tim državama.

(a)

postoji pisani sporazum između nadležnih tijela matične države članice UAIF-a i nadzornih tijela društva kojemu se delegiranje dodjeljuje;

(b)

u vezi s društvom kojemu se delegiranje dodjeljuje, sporazum iz točke (a) omogućuje nadležnim tijelima da:

(a)

UAIF, njegovi revizori i nadležna tijela nemaju učinkovit pristup podacima koji se odnose na delegirane poslove i poslovnim prostorijama osobe kojoj su delegirani poslovi ili nadležna tijela nisu u mogućnosti ostvarivati navedena prava na pristup;

(b)

osoba kojoj su delegirani poslovi ne surađuje s nadležnim tijelima UAIF-a u vezi s delegiranim poslovima;

(c)

UAIF na zahtjev ne stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima sve informacije koje su potrebne kako bi im se omogućilo da nadziru usklađenost obavljanja delegiranih poslova sa zahtjevima iz Direktive 2011/61/EU i njezinim provedbenim mjerama.

(a)

u slučaju kada su UAIF i osoba kojoj su delegirani poslovi članovi iste grupe ili imaju bilo koji drugi ugovorni odnos, mjera do koje osoba kojoj su delegirani poslovi kontrolira UAIF ili ima sposobnost utjecati na njezine postupke;

(b)

u slučaju kada su osoba kojoj su delegirani poslovi i ulagatelj u odgovarajući AIF članovi iste grupe ili imaju bilo koji drugi ugovorni odnos, mjera do koje taj ulagatelj kontrolira osobu kojoj su delegirani poslovi ili ima sposobnost utjecati na njezine postupke;

(c)

vjerojatnost da osoba kojoj su delegirani poslovi ostvari financijsku dobit ili izbjegne financijski gubitak, na trošak AIF-a ili ulagatelja u AIF;

(d)

vjerojatnost da osoba kojoj su delegirani poslovi ima interes u ishodu usluge ili aktivnosti koje se pružaju UAIF-u ili AIF-u;

(e)

vjerojatnost da osoba kojoj su delegirani poslovi ima financijski ili drugi poticaj kako bi pogodovala interesu nekog klijenta u odnosu na interes AIF-a ili ulagatelja u AIF;

(f)

vjerojatnost da osoba kojoj su delegirani poslovi primi ili da će primiti poticaj od osobe koja nije UAIF, u vezi s aktivnostima upravljanja zajedničkim portfeljem koje se pružaju UAIF-u i alternativnim investicijskim fondovima kojima on upravlja u obliku novčanih sredstava, dobara ili usluga koji nisu uobičajena provizija ili naknada za tu uslugu.

(a)

osobe uključene u poslove upravljanja portfeljem nisu uključene u obavljanje poslova koji bi mogli prouzročiti sukobe interesa, kao što su poslovi kontrole;

(b)

osobe koje su uključene u poslove upravljanja rizicima nisu uključene u obavljanje poslova koji bi mogli prouzročiti sukobe interesa, kao što su operativni poslovi;

(c)

nadzor osoba koje su uključene u poslove upravljanja rizicima ne provode osobe odgovorne za obavljanje operativnih poslova;

(d)

odvajanje je osigurano u cijeloj hijerarhijskoj strukturi osobe kojoj su delegirani poslovi sve do njegovog upravljačkog tijela, a preispituje ga upravljačko tijelo i, u slučaju da postoji, nadzorna funkcija osobe kojoj su delegirani poslovi.

(a)

UAIF osigurava da osoba kojoj su delegirani poslovi poduzima sve razumne korake za utvrđivanje, upravljanje i praćenje mogućih sukoba interesa koji se mogu pojaviti između njega samoga i UAIF-a, AIF-a ili ulagatelja u AIF. UAIF osigurava da osoba kojoj su delegirani poslovi ima uspostavljene postupke koji odgovaraju onima koji se zahtijevaju u skladu s člancima od 31. do 34.;

(b)

UAIF osigurava da osoba kojoj su delegirani poslovi moguće sukobe interesa, kao i postupke i mjere koje on treba donijeti za upravljanje takvim sukobima interesa, otkriva UAIF-u, koji ih u skladu s člankom 36. otkriva AIF-u i ulagateljima u AIF.

(a)

UAIF više nema potrebno stručno znanje i resurse za učinkovit nadzor delegiranih poslova i upravljanje rizicima koji su povezani s delegiranjem;

(b)

UAIF više nema ovlasti za donošenje odluka u ključnim područjima koja spadaju pod odgovornost višeg rukovodstva ili više nema ovlasti za izvršavanje funkcija višeg rukovodstva, posebno u vezi s provedbom opće investicijske politike i investicijskih strategija;

(c)

UAIF gubi ugovorna prava da istražuje, nadzire, ima pristup ili da daje naputke osobama kojoj je delegirao poslove ili ostvarivanje takvih prava postane nemoguće u praksi;

(d)

UAIF delegira obavljanje poslova upravljanja ulaganjima u mjeri u kojoj znatno premašuje poslove upravljanja ulaganjima koje obavlja sam UAIF. Prilikom ocjene opsega delegiranja, nadležna tijela ocjenjuju ukupnu strukturu delegiranja vodeći računa ne samo o imovini kojom se upravlja u okviru delegiranja, već također o sljedećim kriterijima:

(a)

opis usluga koji treba pružiti depozitar i postupaka koje treba donijeti za svaku vrstu imovine u koju AIF može ulagati i koja se zatim povjerava depozitaru;

(b)

opis načina na koji će se izvršavati poslovi pohrane i nadziranja s obzirom na vrstu imovine i zemljopisna područja na kojima AIF namjerava ulagati. U vezi sa dužnostima skrbništva ovaj opis uključuje popise država i postupke za dodavanje i, ovisno o slučaju, povlačenje država s popisa. Ovo je u skladu s informacijama predviđenim u pravilima, osnivačkim aktima i dokumentima ponude AIF-a u vezi s imovinom u koju AIF može ulagati;

(c)

izjavu da odgovornost depozitara neće biti ugrožena bilo kakvim delegiranjem njegovih poslova skrbništva, osim ako se oslobodio odgovornosti u skladu s člankom 21. stavcima 13. ili 14. Direktive 2011/61/EU;

(d)

razdoblje valjanosti i uvjete za izmjenu i raskid ugovora, uključujući situacije koje bi mogle odvesti do raskida ugovora i pojedinosti u vezi s raskidom i, prema potrebi, postupke po kojima bi depozitar trebao slati sve relevantne informacije svom slijedniku;

(e)

obveze u vezi povjerljivosti koje se primjenjuju na ugovorne stranke u skladu s mjerodavnim zakonima i propisima. Ove obveze ne smiju utjecati na sposobnost nadležnih tijela da imaju pristup odgovarajućim dokumentima i informacijama;

(f)

sredstva i postupke kojima depozitar UAIF-u ili AIF-u šalje sve relevantne informacije koje su potrebne za izvršavanje njegovih dužnosti, uključujući ostvarivanje bilo kojih prava povezanih s imovinom i kako bi se omogućilo UAIF-u i AIF-u pravovremeni i točan pregled računa AIF-a;

(g)

sredstva i postupke kojima UAIF ili AIF šalje sve relevantne informacije depozitaru ili osigurava da depozitar ima pristup svim informacija koje su mu potrebne za ispunjavanje njegovih dužnosti, uključujući postupke koji osiguravaju da će depozitar primiti informacije od drugih strana koje imenuje AIF ili UAIF;

(h)

informacije o tome da li depozitar ili treća osoba kojoj su delegirani poslovi pohrane u skladu s člankom 21. stavkom 11. Direktive 2011/61/EU može ponovno koristiti imovinu koja mu je povjerena i, ako postoje, uvjete pridružene takvom ponovnom korištenju;

(i)

postupke koje je potrebno poštovati kad se razmatra izmjena pravila, osnivačkih akata ili dokumenata ponude AIF-a kojom se detaljno utvrđuju situacije u kojima treba obavijestiti depozitara ili kad je potrebna prethodna suglasnost depozitara kako bi se nastavilo s izmjenom;

(j)

sve potrebne informacije koje se moraju razmijeniti između AIF-a, UAIF-a, treće osobe koja djeluje u ime AIF-a ili UAIF-a, s jedne strane i depozitara s druge strane, u vezi s prodajom, upisom, isplatom, izdavanjem, poništavanjem i otkupom udjela ili dionica AIF-a;

(k)

sve potrebne informacije koje se moraju razmijeniti između AIF-a, UAIF-a, treće osobe koja djeluje u ime AIF-a ili UAIF-a i depozitara u vezi s izvršavanjem nadzorne i kontrolne funkcije depozitara;

(l)

u slučaju kada ugovorne stranke predviđaju imenovanje trećih osoba za obavljanje dijela njihovih pripadajućih dužnosti, obvezu da će redovito dostavljati podatke o svim imenovanim trećim osobama i, na zahtjev, informacije o kriterijima korištenima za odabir treće osobe i mjere predviđene za praćenje aktivnosti koje obavljaju odabrane treće osobe;

(m)

informacije o zadaćama i odgovornostima ugovornih stranaka u pogledu obveza koje se odnose na sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma;

(n)

informacije o svim novčanim računima koji su otvoreni na ime AIF-a ili na ime UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a i postupke koji osiguravaju da će depozitar biti obaviješten o svakom novom računu koji se otvori na ime AIF-ili na ime UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a;

(o)

pojedinosti u vezi s postupcima depozitara za proširivanje razine djelovanja, uključujući identifikaciju osoba koje depozitar treba kontaktirati u AIF-u i, ovisno o slučaju, UAIF-u kad pokreće takav postupak;

(p)

obvezu depozitara da obavijesti UAIF-a kad postane svjestan da odvajanje imovine nije ili više nije dovoljno da osigura zaštitu u slučaju insolventnosti treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane u posebnoj nadležnosti u skladu s člankom 21. stavkom 11. Direktive 2011/61/EU;

(q)

postupke koji osiguravaju da depozitar, u vezi sa svojim dužnostima, ima mogućnost istražiti vođenje UAIF-a i, ovisno o slučaju, AIF-a i ocijeniti kvalitetu poslanih informacija, uključujući putem pristupa knjigama AIF-a i, ovisno o slučaju, UAIF-a ili putem posjeta na licu mjesta;

(r)

postupci koji osiguravaju da UAIF i, ovisno o slučaju, AIF može preispitati učinak depozitara u vezi s njegovim ugovornim obvezama.

(a)

depozitar podliježe izdavanju odobrenja za rad i kontinuiranom nadzoru nadležnog javnog tijela koje raspolaže primjerenim resursima za ispunjavanje svojih zadaća;

(b)

pravom treće zemlje utvrđuju se kriteriji za dobivanje odobrenja za rad u ulozi depozitara, koji imaju isti učinak kao kriteriji utvrđeni za početak poslovanja kreditnih institucija ili investicijskih društava u Uniji;

(c)

kapitalni zahtjevi uvedeni za depozitara u trećoj zemlji imaju isti učinak kao oni koji se primjenjuju u Uniji, ovisno od tome je li depozitar iste vrste kao kreditna institucija ili investicijsko društvo u Uniji;

(d)

uvjeti poslovanja koji se primjenjuju na depozitara u trećoj zemlji imaju isti učinak kao oni utvrđeni za kreditne institucije ili investicijska društva u Uniji, ovisno o vrsti depozitara;

(e)

zahtjevi u vezi s izvršavanjem posebnih dužnosti depozitara AIF-a osnovanog u skladu s pravom treće zemlje imaju isti učinak kao oni predviđeni u članku 21. stavcima 7. do 15. Direktive 2011/61/EU i njezinim provedbenim mjerama te mjerodavnim nacionalnim pravom;

(f)

u slučaju da depozitar krši zahtjeve i uvjete iz točaka (a) do (e), pravo treće zemlje predviđa primjenu dovoljno odvraćajućih prinudnih mjera.

(a)

nakon imenovanja biti obaviješten o svim postojećim novčanim računima koji su otvoreni na ime AIF-a ili na ime UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a;

(b)

biti obaviješten kod otvaranja svakog novog novčanog računa od strane AIF-a ili od strane UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a;

(c)

dobiti sve informacije u vezi s novčanim računima otvorenima kod subjekta treće osobe, izravno od tih trećih osoba.

(a)

osigurava da je sav novac AIF-a knjižen na računima otvorenima kod subjekata iz točaka (a), (b) i (c) članka 18. stavka 1. Direktive 2006/73/EZ na odgovarajućim tržištima na kojima se zahtijevaju novčani računi u svrhe poslovanja AIF-a i koji podliježu bonitetnim propisima i nadzoru koji proizvode isti učinak kao pravo Unije, da se učinkovito provodi i da je u skladu s načelima utvrđenima u članku 16. Direktive 2006/73/EZ;

(b)

primjenjuje učinkovite i primjerene postupke izravnanja svih kretanja novčanih tokova i takvo izravnanje provodi dnevno ili, u slučaju rijetkih novčanih kretanja, kad dođe do takvog kretanja novčanog toka;

(c)

primjenjuje primjerene postupke kojima na kraju radnog dana utvrđuju značajni novčani tokovi, a posebno oni koji bi mogli biti neusklađeni s poslovima AIF-a;

(d)

periodički preispituje prikladnost navedenih postupaka, uključujući putem cjelokupnog preispitivanja postupaka izravnanja najmanje jednom godišnje i osiguranjem da su novčani računi otvoreni na ime AIF-a, na ime UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a ili na ime depozitara koji djeluje u ime AIF-a uključeni u postupak izravnanja;

(e)

kontinuirano prati rezultate izravnanja i mjera poduzetih zbog bilo kojih nepodudarnosti utvrđenih postupcima izravnanja i obavješćuje UAIF ako nepravilnost nije ispravljena bez nepotrebnog odlaganja i također nadležna tijela ako se situacija ne može pojasniti i, ovisno o slučaju, popraviti;

(f)

provjerava usklađenost svojih evidencija novčanih pozicija s evidencijama UAIF-a. UAIF osigurava da se sve upute i informacije u vezi s novčanim računom otvorenim kod treće osobe šalju depozitaru kako bi depozitar mogao provesti vlastiti postupak izravnanja.

(a)

oni su prenosivi vrijednosni papiri, uključujući one u koje je ugrađen izvedeni financijski instrument, kako je navedeno u posljednjem podstavku članka 51. stavka 3. Direktive 2009/65/EZ i u članku 10. Direktive Komisije 2007/16/EZ (11), instrumenti tržišta novca ili udjeli subjekata za zajedničko ulaganje;

(b)

mogu se registrirati ili držati na računu izravno ili neizravno na ime depozitara.

(a)

su financijski instrumenti pravilno registrirani u skladu s člankom 21. stavkom 8. točkom (a) podtočkom ii. Direktive 2011/61/EU;

(b)

se evidencije i odvojeni računi vode na način koji osigurava njihovu točnost, a posebno bilježe sukladnost s financijskim instrumentima i novcem koji se drži za alternativne investicijske fondove;

(c)

se redovito provodi izravnanje između internih računa depozitara i evidencija te internih računa i evidencija bilo koje treće osobe kojoj su delegirani poslovi skrbništva u skladu s člankom 21. stavkom 11. Direktive 2011/61/EU;

(d)

se u vezi s financijskim instrumentima koji su pohranjeni na skrbništvo provodi dužna pažnja kako bi se osigurao visoki standard zaštite ulagatelja;

(e)

se ocjenjuju i prate svi relevantni rizici skrbništva u cijelom lancu skrbništva i da je UAIF obaviješten o svim utvrđenim značajnim rizicima;

(f)

su uvedeni primjereni organizacijski postupci kako bi se minimizirao rizik gubitka ili umanjenja financijskih instrumenata ili prava u vezi s navedenim financijskim instrumentima kao posljedica prijevare, lošeg obavljanja usluge administriranja, neodgovarajućeg vođenja registara ili nemara;

(g)

se potvrdi pravo vlasništva AIF-a ili pravo vlasništva UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a u vezi predmetne imovine.

(a)

ima pristup bez nepotrebnog odlaganja svim relevantnim informacijama koje su mu potrebne za izvršavanje dužnosti provjere vlasništva i vođenja evidencija, uključujući relevantne informacije koje depozitaru dostavljaju treće osobe;

(b)

raspolaže s dovoljnim i pouzdanim informacijama koje mu omogućuju da se uvjeri u vlasnička prava AIF-a ili vlasnička prava UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a, u vezi predmetne imovine;

(c)

vodi evidenciju ove imovine za koju se uvjerio da je u vlasništvu AIF-a ili UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a. Radi ispunjavanja ove obveze depozitar:

(a)

vrijednosti stavki navedenih u stavku 3. na kraju svakog radnog dana;

(b)

pojedinosti o svim ostalim pitanjima koja su potrebna kako bi se osiguralo da depozitar AIF-a raspolaže ažurnim i točnim informacijama o vrijednosti imovine, čija je pohrana delegirana u skladu s člankom 21. stavkom 11. Direktive 2011/61/EU.

(a)

ukupnu vrijednost imovine koju drži glavni broker za AIF u slučaju kada su poslovi pohrane delegirani u skladu s člankom 21. stavkom 11. Direktive 2011/61/EU. Vrijednosti svakog od sljedećih elemenata:

(b)

vrijednost druge imovine iz točke (b) članka 21. stavka 8. Direktive 2011/61/EU koju glavni broker drži kao kolateral u vezi s osiguranim transakcijama zaključenima na temelju sporazuma o pružanju usluga glavnog brokera;

(c)

vrijednost imovine za koju je glavni broker ostvario pravo korištenja u vezi s imovinom AIF-a;

(d)

popis svih institucija kod kojih glavni broker drži ili bi mogao držati novac AIF-a na računu otvorenom na ime AIF-a ili na ime UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a, u skladu s člankom 21. stavkom 7. Direktive 2011/61/EU.

1.

Depozitar osigurava da su AIF, UAIF ili imenovani subjekt uspostavili, da provode i primjenjuju odgovarajući i dosljedan postupak za:

U smislu točaka i., ii. i iii. depozitar posebno redovito provjerava sukladnost između ukupnog broja udjela ili dionica na računima AIF-a i ukupnog broja preostalih udjela ili dionica u registru AIF-a.

2.

Depozitar osigurava i redovito provjerava da su postupci u vezi prodajom, izdavanjem, otkupom, isplatom i poništavanjem dionica ili udjela AIF-a, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom i s pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a te provjerava da se ovi postupci učinkovito provode.

3.

Učestalost provjera depozitara u skladu je s učestalošću upisa i isplata.

(a)

kontinuirano provjerava da su uspostavljeni i da se primjenjuju primjereni i dosljedni postupci vrednovanja imovine AIF-a u skladu s člankom 19. Direktive 2011/61/EU i njezinim provedbenim mjerama i pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a; i

(b)

osigurava, da se politike i postupci vrednovanja učinkovito provode i periodički preispituju.

(a)

uspostavlja i provodi odgovarajuće postupke kako bi potvrdio da AIF i UAIF poštuju mjerodavne zakone i propise te pravila i osnivačke akte AIF-a. Depozitar posebno prati usklađenost AIF-a s investicijskim ograničenjima i ograničenjima u vezi financijske poluge koja su određena u dokumentima ponude AIF-a. Navedeni postupci su razmjerni vrsti, opsegu i složenosti AIF-a;

(b)

uspostavlja i provodi postupak za proširivanje razine djelovanja u slučaju kada je AIF prekršio jedno od ograničenja iz točke (a).

(a)

osigurava da se izračun neto dobiti, nakon što ju je UAIF objavio, primjenjuje u skladu s pravilima i osnivačkim aktima AIF-a, i mjerodavnim nacionalnim pravom;

(b)

osigurava da su poduzete odgovarajuće mjere u slučaju kada su revizori AIF-a izrazili mišljenje s ogradom u vezi s godišnjim financijskim izvještajima. AIF ili UAIF koji djeluje u ime AIF-a depozitaru dostavlja sve informacije u vezi s iskazanim mišljenjem s ogradom u vezi s financijskim izvještajima; i

(c)

provjerava potpunost i točnost isplata dividende, nakon što ju UAIF prijavi, i, prema potrebi, naknade koja ovisi o prinosu fonda.

(a)

ocjenjuje regulatorni i pravni okvir, uključujući rizik države, rizik skrbništva i izvršivosti ugovora treće osobe. Ova ocjena posebno omogućuje depozitaru da utvrdi moguće posljedice insolventnosti treće osobe na imovinu i prava AIF-a. Ako depozitar postane svjestan da odvajanje imovine nije dovoljno da se osigura zaštita od insolventnosti zbog prava države u kojoj se nalazi treća osoba, o tome odmah obavješćuje UAIF;

(b)

ocjenjuje jesu li praksa, postupci i unutarnje kontrole treće osobe primjereni da se osigura da se financijski instrumenti AIF-a ili UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a primjenjuje visok standard skrbi i zaštite;

(c)

ocjenjuje jesu li financijska snaga i ugled treće osobe u skladu s delegiranim poslovima. Ova ocjena temelji se na informacijama koje dostavlja potencijalna treća osoba i na drugim podacima i informacijama, ako su dostupni;

(d)

osigurava da treća osoba ima operativne i tehnološke mogućnosti za izvršavanje delegiranih poslova skrbništva uz zadovoljavajući stupanj zaštite i sigurnosti.

(a)

prati učinkovitost treće osobe i njezino poštovanje standarda depozitara;

(b)

osigurava da treća osoba primjenjuje visoki standard pažnje dobrog stručnjaka, prilikom izvršavanja svojih poslova skrbništva i posebno da učinkovito razdvaja financijske instrumente u skladu sa zahtjevima iz članka 99.;

(c)

ispituje rizik skrbništva povezan s odlukom da se imovina povjeri trećoj osobi i bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje AIF ili UAIF o svim promjenama ovih rizika. Navedena ocjena temelji se na informacijama koje dostavlja treća osoba i na drugim podacima i informacijama, ako su dostupni. Za vrijeme tržišnih previranja ili kad je utvrđen rizik, učestalost i opseg pregleda se povećavaju. Ako depozitar postane svjestan da odvajanje imovine više nije dovoljno da osigura zaštitu od insolventnosti zbog prava države u kojoj se nalazi treća osoba, on o tome odmah obavješćuje UAIF.

(a)

vodi evidencije i račune koji su potrebni kako bi se u svakom trenutku i bez odlaganja razlikovala imovina klijenata depozitara koji su AIF-i od njezine vlastite imovine, imovine njezinih drugih klijenata, imovine koju depozitar drži za svoj vlastiti račun i imovine koju drži za klijente depozitara koji nisu AIF-i;

(b)

održava svoje evidencije i račune na način koji osigurava njihovu točnost, a posebno one koje se odnose na imovinu pohranjenu za klijente depozitara;

(c)

redovito provodi izravnanje između svojih internih računa i evidencija te internih računa i evidencija treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane u skladu s trećim podstavkom članka 21. stavka 11. Direktive 2011/61/EU;

(d)

uvodi odgovarajući organizacijski ustroj kako bi se rizik gubitka ili umanjenja financijskih instrumenata ili prava u vezi s navedenim financijskim instrumentima kao posljedica zlouporabe financijskih instrumenata, prijevara, lošeg obavljanja usluge administriranja, neodgovarajućeg vođenja evidencija ili nemara sveo na najmanju moguću mjeru;

(e)

u slučaju kada je treća osoba subjekt iz točaka (a), (b) i (c) članka 18. stavka 1. Direktive 2006/73/EZ, koji podliježe učinkovitim bonitetnim propisima i nadzoru koji imaju isti učinak kao pravo Unije i učinkovito se primjenjuju, depozitar poduzima potrebne korake kako bi osigurao da se novac AIF-a drži na računu ili računima u skladu s člankom 21. stavkom 7. Direktive 2011/61/EU.

(a)

pokazalo se da iskazano pravo vlasništva AIF-a nije valjano jer je ono prestalo postojati ili nije nikad ni postojalo;

(b)

AIF-u je definitivno oduzeto pravo vlasništva nad financijskim instrumentom;

(c)

AIF definitivno nije u mogućnosti izravno ili neizravno raspolagati financijskim instrumentom.

(a)

događaj koji je doveo do gubitka nije posljedica nikakvog postupanja ili propusta depozitara ili treće osobe kojoj je delegirano skrbništvo nad financijskim instrumentima koji su pohranjeni na skrbništvo u skladu s točkom (a) članka 21. stavka 8. Direktive 2011/61/EU;

(b)

depozitar nije mogao opravdano spriječiti nastup događaja koji je doveo do gubitka, unatoč donošenju svih mjera opreza koje su obveza pažljivog depozitara u skladu s uobičajenom praksom u sektoru;

(c)

unatoč strogim i sveobuhvatnim postupcima dužne pažnje, depozitar nije mogao spriječiti gubitak.

i.

uspostava, provođenje, primjena i održavanje struktura i postupaka te osiguranje stručnog znanja koji su primjereni i razmjerni vrsti i složenosti imovine AIF-a kako bi se pravovremeno utvrdili i kontinuirano pratili vanjski događaji koji mogu dovesti do gubitka financijskog instrumenta koji je pohranjen na skrbništvo;

ii.

kontinuirano ocjenjivanje predstavlja li bilo koji od utvrđenih događaja iz točke i. značajan rizik gubitka financijskog instrumenta koji je pohranjen na skrbništvo;

iii.

obavješćivanje UAIF-a o značajnim utvrđenim rizicima i donošenje odgovarajućih mjera, ako postoje, za sprječavanje ili smanjenje gubitka financijskih instrumenata koji su pohranjeni na skrbništvo, u slučaju kada su utvrđeni stvarni ili potencijalni vanjski događaji za koje se vjeruje da predstavljaju značajan rizik gubitka financijskog instrumenta koji je pohranjen na skrbništvo.

(a)

prirodne pojave koje su izvan ljudske kontrole ili utjecaja;

(b)

donošenje zakona, odluke, uredbe, rješenja ili naloga bilo koje države ili državnog tijela, uključujući sud, koji utječe na financijske instrumente koji su pohranjeni na skrbništvo;

(c)

rat, pobune ili drugi veći neredi.

(a)

ograničeni na precizne i konkretne okolnosti koje karakteriziraju određenu djelatnost;

(b)

u skladu s politikama i odlukama depozitara.

(a)

pravo treće zemlje zahtijeva da se određeni financijski instrumenti pohrane na skrbništvo kod lokalnih subjekata i postoje lokalni subjekti koji ispunjavaju kriterije za delegiranje utvrđene u članku 21. stavku 11. Direktive 2011/61/EU, ili

(b)

UAIF inzistira na vođenju ulaganja u posebnoj nadležnosti unatoč upozorenjima depozitara o povećanom riziku koje ovo postupanje predstavlja.

(a)

„imovina” obuhvaća sredstva koja kontrolira AIF kao rezultat prošlih događaja od kojih se očekuje da će AIF-u pritjecati buduća ekonomska korist. Imovina se dalje klasificira prema sljedećim stavkama:

(b)

„obveze”, koje obuhvaćaju sadašnje obveze AIF-a koje proizlaze iz prošlih događaja, za čiju se namiru očekuje da će dovesti do odljeva sredstava iz AIF-a koji predstavljaju ekonomsku korist. Obveze se dalje klasificiraju prema sljedećim stavkama:

(c)

„neto imovina”, koja predstavlja preostali udio u imovini AIF-a nakon odbitka svih njegovih obveza.

(a)

„prihodi”, koji predstavljaju sva povećanja ekonomskih koristi u obračunskom razdoblju u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što dovodi do povećanja neto imovine, različito od onog koje se odnosi na uplate ulagatelja. Prihod se dalje razvrstava prema sljedećim stavkama:

(b)

„rashodi”, koji predstavljaju sva smanjenja ekonomskih koristi u obračunskom razdoblju u obliku odljeva ili smanjenja imovine ili nastanka obveza koje dovode do smanjenja neto imovine, različitog od onog koje se odnosi na raspodjele ulagateljima. Rashodi se dalje klasificiraju prema sljedećim stavkama:

(c)

„neto prihodi ili rashodi”, koji predstavljaju višak prihoda nad rashodima ili rashoda nad prihodima, ovisi što je primjenjivo.

(a)

pregled investicijskih aktivnosti tijekom godine ili razdoblja i pregled portfelja AIF-a na kraju godine ili na kraju razdoblja;

(b)

pregled uspješnosti AIF-a tijekom godine ili razdoblja;

(c)

značajne promjene, kako su niže određene, koje se odnose na informacije navedene u članku 23. Direktive 2011/61/EU, a koje još nisu prezentirane u financijskim izvještajima.

(a)

ukupno nagrađivanje cjelokupnog osoblja UAIF-a, navodeći broj korisnika;

(b)

ukupno nagrađivanje osoblja UAIF-a koji su u cijelosti ili djelomično uključeni u aktivnosti AIF-a, navodeći broj korisnika;

(c)

udio ukupnog nagrađivanja osoblja UAIF-a koji se može pripisati AIF-u, navodeći broj korisnika.

(a)

daje pregled svih posebnih mjera koje su uspostavljene, uključujući i to da li se one odnose na posebne račune za odvajanje nelikvidne imovine, privremena ograničenja isplata ili druge slične mjere, metodologiju vrednovanja primijenjenu na imovinu koja podliježe takvim mjerama te kako se naknade za upravljanje i naknade za uspješnost primjenjuju na ovu imovinu;

(b)

objavljuje ove informacije u okviru periodičkog izvješćivanja ulagatelja u AIF, kako se zahtijeva pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a ili istodobno s prospektom i dokumentom ponude i - kao minimum - u vrijeme kad se stavlja na raspolaganje godišnje izvješće u skladu s člankom 22. stavkom 1. Direktive 2011/61/EU.

(a)

za svaki AIF kojim upravljaju, a koji nije AIF zatvorenog tipa koji ne koristi financijsku polugu, obavješćuju ulagatelje kad god uvedu promjene u sustave i postupke upravljanja likvidnošću iz članka 16. stavka 1. Direktive 2011/61/EU koje su značajne u skladu s člankom 106. stavkom 1.;

(b)

odmah obavješćuju ulagatelje kad aktiviraju privremena ograničenja isplata, ili račune za odvajanje nelikvidne imovine ili slične posebne mjere ili kad odluče obustaviti isplate;

(c)

daju pregled promjena u mjerama koje se odnose na likvidnost, bez obzira na to jesu li to posebne mjere ili ne. Prema potrebi, uključuju se uvjeti po kojima je dopuštena isplata i okolnosti koje određuju kada se primjenjuje diskrecija pri upravljanju. Uključuju se također sva ograničenja u vezi glasovanja i druga izvršiva ograničenja, trajanje mogućeg razdoblja zabrane raspolaganja instrumentima i bilo koja odredba koja se odnosi na „pravo prvenstva” (first in line) ili „razmjernu raspodjelu” (pro-rating) u vezi s privremenim ograničenjem isplata ili obustavama.

(a)

mjere za ocjenu osjetljivosti portfelja AIF-a na najznačajnije rizike kojima je AIF izložen ili bi mogao biti izložen;

(b)

ako su ograničenja rizika koja je odredio UAIF prekoračena ili bi ona vjerojatno mogla biti prekoračena, okolnosti i poduzete korektivne mjere.

(a)

izvornu i revidiranu maksimalnu razinu financijske poluge koja je izračunata u skladu s člancima 7. i 8., pri čemu se razina financijske poluge izračunava kao relevantna izloženost podijeljena s neto vrijednošću imovine AIF-a;

(b)

prirodu prava odobrenih za ponovno korištenje kolaterala;

(c)

prirodu odobrenih jamstava; i

(d)

pojedinosti o promjenama bilo kojeg pružatelja usluga u vezi s jednom od gornjih stavki.

(a)

glavne instrumente kojima trguje, uključujući raščlambu financijskih instrumenata i druge imovine te investicijske strategije AIF-a i ključna zemljopisna i sektorska područja njegovih ulaganja;

(b)

tržišta čiji je član ili na kojima aktivno trguje;

(c)

diversifikaciju portfelja AIF-a, uključujući, ali ne ograničeno na njegove glavne izloženosti i najvažnije koncentracije.

(a)

postotak imovine AIF-a koja podliježe posebnim mjerama, kako je utvrđeno u članku 1. stavku 5. ove Uredbe, koje proizlaze iz njezine nelikvidne prirode, kako je utvrđeno u točki (a) članka 23. stavka 4. Direktive 2011/61/EU;

(b)

svaku novu mjeru za upravljanje likvidnošću AIF-a;

(c)

sustave upravljanja rizicima koje koristi UAIF za upravljanje tržišnim rizikom, rizikom likvidnosti, rizikom druge ugovorne strane i drugim rizicima, uključujući operativne rizike;

(d)

sadašnji profil rizičnosti AIF-a, uključujući:

(e)

informacije o glavnim kategorijama imovine u koje je AIF uložio, uključujući odgovarajuću tržišnu vrijednost kratkih i dugih pozicija, promet i uspješnost tijekom izvještajnog razdoblja; i

(f)

rezultate periodičkih testiranja otpornosti na stres, u uobičajenim i iznimnim okolnostima, provedenima u skladu s točkom (b) članka 15. stavka 3. i drugim podstavkom članka 16. stavka 1. Direktive 2011/61/EU.

(a)

upravitelji alternativnih investicijskih fondova koji upravljaju portfeljima alternativnih investicijskih fondova čija imovina pod upravljanjem izračunata u skladu s člankom 2. ukupno prelazi prag od 100 milijuna eura ili 500 milijuna eura utvrđen u točki (a) odnosno točki (b) članka 3. stavka 2. Direktive 2011/61/EU, ali ne prelazi 1 milijardu eura, izvješćuju na polugodišnjoj osnovi za svaki alternativni investicijski fond u EU kojim upravljaju i za svaki alternativni investicijski fond kojim trguju u Uniji;

(b)

upravitelji alternativnih investicijskih fondova koji upravljaju portfeljima alternativnih investicijskih fondova čija imovina pod upravljanjem izračunata u skladu s člankom 2. zajedno prelazi 1 milijardu eura izvješćuju na tromjesečnoj osnovi za svaki alternativni investicijski fond u EU kojim upravljaju i za svaki alternativni investicijski fond kojim trguju u Uniji;

(c)

upravitelji alternativnih investicijskih fondova koji podliježu zahtjevima iz točke (a) ovog stavka izvješćuju na tromjesečnoj osnovi za svaki AIF čija imovina pod upravljanjem, uključujući svu imovinu stečenu korištenjem financijske poluge, ukupno prelazi 500 milijuna eura;

(d)

upravitelji alternativnih investicijskih fondova izvješćuju godišnje za svaki AIF koji ne koristi financijsku polugu, a koji je pod njihovim upravljanjem i koji u skladu s osnovnom investicijskom politikom ulaže u neuvrštena društva i izdavatelje radi stjecanja kontrole.

(a)

okolnosti u kojima izloženost AIF-a ili nekoliko upravitelja alternativnih investicijskih fondova, uključujući izloženosti koje proizlaze iz financiranja ili investicijskih pozicija koje je sklopio UAIF za svoj račun ili u ime alternativnih investicijskih fondova, za financijsku instituciju mogu predstavljati važan izvor tržišnog rizika, rizika likvidnosti ili rizika druge ugovorne strane;

(b)

okolnosti u kojima aktivnosti UAIF-a ili njegova interakcija s, na primjer, grupom upravitelja alternativnih investicijskih fondova ili drugim financijskim institucijama, a posebno u vezi s vrstama imovine u koje ulaže AIF i tehnikama koje koristi UAIF pri korištenju financijske poluge, doprinose ili bi mogle doprinijeti trendu padanja cijena financijskih instrumenata ili druge imovine, na način koji ugrožava održivost takvih financijskih instrumenata ili druge imovine;

(c)

kriteriji kao što su vrsta AIF-a, investicijska strategija UAIF-a u vezi s odgovarajućim alternativnim investicijskim fondovima, tržišni uvjeti u kojima posluju UAIF i AIF te svi mogući prociklički učinci koji bi mogli proizaći iz uvođenja limita od strane nadležnih tijela ili drugih ograničenja u pogledu korištenja financijske poluge dotičnog UAIF-a;

(d)

kriteriji, poput veličine AIF-a ili nekoliko upravitelja alternativnih investicijskih fondova i svi povezani učinci u određenom tržišnom sektoru, koncentracije rizika na određenim tržištima u koje ulaže AIF ili više alternativnih investicijskih fondova, bilo koji rizici širenja na druga tržišta s tržišta na kojemu su rizici utvrđeni, pitanja likvidnosti na posebnim tržištima u određenom trenutku, opseg neusklađenosti imovine/obveza u posebnoj investicijskoj strategiji UAIF-a ili nepravilna kretanja cijena imovine u koju bi AIF mogao ulagati.

(a)

informacije primljene u skladu s člankom 110. kad god takve informacije mogu biti značajne za praćenje i odgovaranje na moguće implikacije djelatnosti pojedinih upravitelja alternativnih investicijskih fondova ili više upravitelja alternativnih investicijskih fondova zajedno za stabilnost financijskih institucija značajnih za sustav i uredno funkcioniranje tržišta na kojima su upravitelja alternativnih investicijskih fondova aktivni;

(b)

informacije primljene od tijela trećih zemalja, kad god je to potrebno za praćenje sistemskih rizika;

(c)

analizu informacija iz točaka (a) i (b) te ocjenu svake situacije u kojoj se smatra da djelatnost jednog ili više nadziranih upravitelja alternativnih investicijskih fondova ili jednog ili više alternativnih investicijskih fondova pod njihovim upravljanjem doprinose povećanju sistemskog rizika u financijskom sustavu, riziku poremećaja na tržištu ili riziku za dugoročan gospodarski rast;

(d)

mjere koje su poduzete kad djelatnost jednog ili više nadziranih upravitelja alternativnih investicijskih fondova ili jednog ili više alternativnih investicijskih fondova pod njihovim upravljanjem predstavlja sistemski rizik ili ugrožava uredno funkcioniranje tržišta na kojima su aktivni.

1.

Neosigurane novčane pozajmice: Kad se novčane pozajmice ulažu, one povećavaju izloženost AIF-a za cjelokupan iznos takvih pozajmica. Stoga je minimalna izloženost uvijek jednaka iznosu pozajmice. Ona može biti viša ako je vrijednost ulaganja realizirana pozajmicom viša od pozajmljenog iznosa. Kako bi se spriječilo dvostruko računanje, novčane pozajmice koje se koriste za financiranje izloženosti ne uključuju se u izračun. Ako se novčane pozajmice ne ulažu već ostaju u obliku novca ili novčanih ekvivalenata kako je utvrđeno u članku 7. točki (a), one ne povećavaju izloženost AIF-a.

2.

Osigurane novčane pozajmice: Osigurane novčane pozajmice slične su neosiguranim novčanim pozajmicama, ali zajam može biti osiguran skupom imovine ili pojedinačnom imovinom. Ako se novčane pozajmice ne ulažu već ostaju u obliku novca ili novčanih ekvivalenata kako je utvrđeno u članku 7. točki (a), one ne povećavaju izloženost AIF-a.

3.

Zamjenjive pozajmice: Zamjenjive pozajmice su kupljeni dug koji, pod određenim okolnostima, omogućuje imatelju ili izdavatelju da dug zamjene za neku drugu imovinu. Izloženost AIF-a je tržišna vrijednost takvih pozajmica.

4.

Kamatni ugovori o razmjeni: Kamatni ugovor o razmjeni je ugovor o razmjeni novčanih tokova kamatnih stopa, obračunatih na temelju zamišljenog iznosa glavnice u određenim vremenskim intervalima (datumi plaćanja) tijekom trajanja ugovora. Obveza plaćanja svake strane izračunava se korištenjem različite kamatne stope koja se temelji na zamišljenoj izloženosti.

5.

Ugovori za razlike: Ugovor za razlike (CFD) je ugovor između dvije strane - ulagatelja i pružatelja CFD-a – da će platiti drugoj strani promjenu u cijeni temeljne imovine. Ovisno o tome u kojem smjeru se kreće cijena, jedna strana plaća drugoj razliku koja je nastala od trenutka zaključivanja ugovora do njegovog isteka. Izloženost je tržišna vrijednost temeljne imovine. Isti postupak mora se primijeniti na oklade na raspon cijena financijskih instrumenata (financial spread bets).

6.

Budućnosnice: Budućnosnica je ugovor o kupnji ili prodaji navedene količine vrijednosnih papira, valute, robe, indeksa ili druge imovine na određeni datum u budućnosti po unaprijed dogovorenoj cijeni. Izloženost je tržišna vrijednost istovjetne temeljne imovine.

7.

Ugovori o razmjeni ukupnog prinosa: Ugovor o razmjeni ukupnog prinosa je ugovor kojim jedna strana (platitelj ukupnog prinosa) prenosi ukupan prinos referentne obveze na drugu stranu (primatelj ukupnog prinosa). Ukupan prinos uključuje prihode od kamata i naknada, dobitke ili gubitke koji proizlaze iz tržišnih kretanja i kreditne gubitke. Izloženost AIF-a je tržišna vrijednost istovjetne referentne imovine koja utječe na prinos razmjene.

8.

Forvardi: Forvard je nestandardiziran dvostrani ugovor o razmjeni imovine ili novčanih tokova na određeni datum namire u budućnosti po forvard cijeni dogovorenoj na datum zaključenja ugovora. Pri tome je jedna strana forvard ugovora kupac (duga pozicija) koji je suglasan da će na datum namire platiti forvard cijenu; druga strana je prodavatelj (kratka pozicija) koji je suglasan da će primiti forvard cijenu. Zaključivanje forvarda u pravilu ne zahtijeva plaćanje provizije. Izloženost AIF-a je tržišna vrijednost istovjetne temeljne imovine. Ona se može zamijeniti zamišljenom vrijednošću ugovora ako je to konzervativnije.

9.

Opcije: Opcija je ugovor koji daje kupcu, koji za to plaća proviziju (premija), pravo – ali ne i obvezu – da kupi ili proda određenu količinu temeljne imovine po dogovorenoj cijeni (izvršna cijena) na datum ili do datuma isteka ugovora (dospijeće). Opcija kupnje je opcija za kupnju, a opcija prodaje je opcija za prodaju. Granice izloženosti fonda biti će, s jedne strane, potencijalno neograničena izloženost, a s druge strane izloženost koja je ograničena višim iznosom između plaćene premije ili tržišne vrijednosti te opcije. Izloženost između ove dvije granice određuje se kao delta (delta opcija mjeri osjetljivost cijene opcije samo na promjenu cijene temeljne imovine) prilagođeni ekvivalent temeljne pozicije. Potrebno je usvojiti isti pristup za ugrađene izvedenice, na primjer u strukturiranim proizvodima. Strukturu bi trebalo raščlaniti na njene sastavne dijelove, a potrebno je na odgovarajući način obuhvatiti učinak slojeva izloženosti izvedenih financijskih instrumenata.

10.

Repo ugovori: Repo ugovor obično se pojavljuje u slučaju kada AIF „prodaje” vrijednosne papire drugoj ugovornoj strani koja obavlja obratnu repo transakciju i suglasan je da će ih otkupiti po dogovorenoj cijeni u budućnosti. AIF snosi trošak financiranja od sklapanja ove transakcije i stoga treba reinvestirati novčana sredstva (zapravo novčani kolateral) kako bi ostvario prinos veći od nastalog troška financiranja. Ovo reinvestiranje „novčanog kolaterala” znači će AIF snositi dodatni tržišni rizik i slijedom toga treba ga uzeti u obzir prilikom izračuna opće izloženosti. Ekonomski rizici i prinos od „prodanih” vrijednosnih papira ostaju u AIF-u. Također, repo transakcija će gotovo uvijek dovesti do financijske poluge ako će novčani kolateral biti reinvestiran. U slučaju da se u okviru transakcije primi nenovčani kolateral i taj se kolateral dalje koristi kao dio neke drugog repo ugovora ili ugovora o pozajmljivanju dionica, ukupnu tržišnu vrijednost kolaterala treba uključiti u iznos ukupne izloženosti. Izloženost AIF-e se povećava za reinvestirani dio novčanog kolaterala.

11.

Obratni repo ugovor: Do ove transakcije dolazi u slučaju kada AIF „kupuje” vrijednosne papire od druge ugovorne strane koja obavlja repo transakciju i suglasan je da će ih ponovno prodati po dogovorenoj cijeni u budućnosti. Alternativni investicijski fondovi obično sklapaju ovakve transakcije radi ostvarivanje prinosa s niskim rizikom koji su usporedivi s onima na tržištima novca, a „kupljeni” vrijednosni papiri djeluju kako kolateral. Stoga ne dolazi do povećanja ukupne izloženosti; niti AIF preuzima rizike i prinose koji proizlaze iz „kupljenih” vrijednosnih papira, tj. nema dodatnog tržišnog rizika. Međutim, moguće je da se „kupljeni” vrijednosni papiri koriste u okviru repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira, kako je gore opisano, i u tom slučaju potrebno je ukupnu tržišnu vrijednost vrijednosnih papira uključiti u iznos ukupne izloženosti. Ekonomski rizici i prinos od kupljenih vrijednosnih papira ostaju kod druge ugovorne strane i zato se ne povećava izloženost AIF-a.

12.

Ugovor o pozajmljivanju vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani: AIF koji sklapa transakciju pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani pozajmljuje vrijednosne papire drugoj ugovornoj strani koja vrijednosne papire uzima u zajam (koja obično uzima u zajam vrijednosni papir radi pokrića fizičke transakcije kratke prodaje) za dogovorenu naknadu. Strana koja prima vrijednosni papir dostavlja AIF-u novčani ili nenovčani kolateral. Ukupna izloženost se povećava samo kad se novčani kolateral reinvestira u instrumente koji nisu instrumenti određeni u članku 7. točki (a). Ako se nenovčani kolateral dalje koristi u okviru repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani, potrebno je ukupnu tržišnu vrijednost vrijednosnih papira uključiti u iznos ukupne izloženosti, kako je to opisano gore. Izloženost se povećava ako se novčani kolateral reinvestira.

13.

Ugovor o pozajmljivanju vrijednosnih papira od druge ugovorne strane: AIF koji sklapa transakciju pozajmljivanja vrijednosnih papira od druge ugovorne strane pozajmljuje vrijednosne papire od druge ugovorne strane koja vrijednosne papire daje u zajam za dogovorenu naknadu. AIF vrijednosne papire zatim prodaje na tržištu. AIF je sad u kratkoj poziciji za taj vrijednosni papir. U mjeri u kojoj se novčana sredstva od prodaje reinvestiraju, ovo također povećava izloženost AIF-a. Izloženost je tržišna vrijednost vrijednosnih papira za koje je AIF u kratkoj poziciji; dodatna izloženosti nastaje u mjeri u kojoj se primljeni novac reinvestira.

14.

Ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza: Ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (CDS) je kreditna izvedenica koja primatelju kreditne zaštite osigurava obično potpunu namiru gubitka, u slučaju da subjekt na kojeg se ugovor odnosi ne ispunjava obveze ili u slučaju nastanka drugog kreditnog događaja. Zauzvrat, pružatelj kreditne zaštite CDS-a od primatelja kreditne zaštite prima redovitu premiju, nazvanu kreditna marža. Za pružatelja kreditne zaštite, izloženost je viši iznos između tržišne vrijednost temeljne referentne imovine i zamišljene vrijednosti ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza. Za primatelja kreditne zaštite, izloženost je tržišna vrijednost temeljne referentne imovine.

1.

Na niže navedeni popis standardnih izvedenih financijskih instrumenata koji nije konačan primjenjuju se sljedeće metode pretvorbe:

2.

Na niže navedeni popis financijskih instrumenata koji ugrađuju izvedenice koji nije konačan, primjenjuju se sljedeće metode pretvorbe:

—   zamjenjive obveznice: broj referentnih dionica * tržišna vrijednost temeljnih referentnih dionica * delta

—   kreditni zapisi: tržišna vrijednost temeljne referentne imovine

—   djelomično plaćeni vrijednosni papiri: broj dionica/obveznica * tržišna vrijednost temeljnih referentnih instrumenata

—   varanti i prava: broj dionica/obveznica * tržišna vrijednost temeljnog referentnog instrumenta * delta

3.

Popis primjera nestandardnih izvedenica uz odgovarajuću metodologiju preuzetih obveza koja se koristi:

4.

Opcije s dosegnutom/nedosegnutom (knock-in knock-out) granicom

Broj ugovora * zamišljena veličina ugovora * tržišna vrijednost temeljnih dionica * delta

1.

Kamatna izvedenica pretvara se u istovjetnu poziciju u temeljnoj imovini u skladu sa sljedećom metodologijom:

Istovjetna pozicija u temeljnoj imovini svakog kamatnog izvedenog financijskog instrumenta izračunava se kao njegovo trajanje podijeljeno s ciljanim trajanjem AIF-a i pomnoženo s istovjetnom pozicijom temeljne imovine:

gdje je:

2.

Istovjetne pozicije u temeljnoj imovini izračunate u skladu sa stavkom 1. netiraju se kako slijedi:

3.

AIF izračunava svoju izloženost kao sumu apsolutnih vrijednosti: