19/Sv. 11

HR

Službeni list Europske unije

264


32012R0154


L 058/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EU) br. 154/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. veljače 2012.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Zbog pravne sigurnosti i transparentnosti potrebno je pojasniti pravila o tranzitu kroz međunarodne zone zračnih luka.

(2)

Državljani trećih zemalja koji moraju imati zrakoplovno-tranzitnu vizu u skladu s člankom 3. stavkom 1. i stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (2), a nositelji su važeće vize koju je izdala država članica, Kanada, Japan ili Sjedinjene Američke Države ili važeće boravišne dozvole koju je izdala država članica, Andora, Kanada, Japan, San Marino ili Sjedinjene Američke Države izuzeti su od obveze pribavljanja zrakoplovno-tranzitne vize. Trebalo bi pojasniti da se to izuzeće primjenjuje i na nositelje važećih viza ili boravišnih dozvola koje su izdale države članice koje nisu sudjelovale u donošenju Uredbe (EZ) br. 810/2009 i države članice koje još u cijelosti ne primjenjuju odredbe schengenske pravne stečevine.

(3)

Kad je riječ o državljanima trećih zemalja koji imaju važeću vizu, izuzeće se primjenjuje kad putuju u zemlju koja je izdala vizu ili bilo koju drugu treću zemlju i kad se nakon uporabe vize vraćaju iz zemlje koja je izdala vizu.

(4)

Budući da države članice ne mogu u zadovoljavajućoj mjeri ostvariti cilj ove Uredbe, tj.pojasniti pravila o tranzitu kroz međunarodne zone zračnih luka, nego se taj cilj može lakše ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(5)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma kojeg su sklopili Vijeće Europske unije i Republika Island i Kraljevina Norveška o pridruživanju Islanda i Norveške provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (3), koje spadaju u područje iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma (4).

(6)

Što se tiče Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma sklopljenog između Europske unije, Europske Zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5), koje spadaju u područje iz članka 1. točka B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (6).

(7)

Što se tiče Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Protokola potpisanog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7), koje spadaju u područje iz članka 1. točka B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EZ (8).

(8)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona ju ne obvezuje niti se na nju primjenjuje. Kako se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini, Danska, u skladu s člankom 4. tog Protokola, u roku od 6 mjeseci nakon što Vijeće donese ovu Uredbu odlučuje hoće li ju prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(9)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (9); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona ju ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(10)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (10); Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona ju ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(11)

Što se tiče Cipra, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003.

(12)

Što se tiče Bugarske i Rumunjske ova Uredba predstavlja akt, koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan u smislu članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2005,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 3. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 810/2009 točke (b) i (c) zamjenjuju sljedećim:

„(b)

državljani trećih zemalja koji imaju važeću boravišnu dozvolu koju je izdala država članica koja ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe ili država članica koja još u cijelosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine ili državljani trećih zemalja koji imaju važeću boravišnu dozvolu navedenu u Prilogu V. koju je izdala Andora, Kanada, Japan, San Marino ili Sjedinjene Američke Države koje nositelju jamče bezuvjetan ponovni prihvat.

(c)

državljani trećih zemalja koji imaju važeću vizu za državu članicu koja ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, za državu članicu koja još u cijelosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine ili za Kanadu, Japan ili Sjedinjene Američke Države, kad putuju u zemlju koja je izdala vizu ili koju drugu treću zemlju ili kad se nakon uporabe vize vraćaju iz zemlje koja je izdala vizu;”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 15. veljače 2012.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

N. WAMMEN


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 19. siječnja 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 10. veljače 2012.

(2)  SL L 243, 15.9.2009., str. 1.

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(6)  SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(7)  SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(8)  SL L 160, 18.6.2011., str. 19.

(9)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(10)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.