15/Sv. 21

HR

Službeni list Europske unije

3

L 012/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1019/2002 od 13. lipnja 2002. o tržišnim standardima za maslinovo ulje (2) nekoliko je puta znatno izmijenjena (3). Radi jasnoće i racionalnosti navedenu bi Uredbu trebalo kodificirati.

(2)

Maslinovo ulje ima određena svojstva, posebno organoleptička i prehrambena, koja mu, uzimajući u obzir troškove proizvodnje, omogućavaju postizanje relativno visokih tržišnih cijena u usporedbi s većinom drugih biljnih masti. S obzirom na ovu situaciju na tržištu, trebalo bi utvrditi tržišne standarde za maslinovo ulje koji bi u prvom redu sadržavali posebna pravila za označivanje, koja bi nadopunila ona utvrđena Direktivom 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane (4), a posebno pravila utvrđena člankom 2. te Direktive.

(3)

Kako bi se zajamčila autentičnost maslinovog ulja koje se prodaje, pakiranje za maloprodaju trebalo bi biti manjih dimenzija i imati odgovarajući sustav zatvaranja. Međutim, državama članicama trebalo bi dozvoliti mogućnost odobravanja pakiranja većih dimenzija za ugostiteljske i druge objekte javne prehrane.

(4)

Pored obveznih naziva za različite kategorije maslinovog ulja predviđenih u članku 118. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, potrošače bi trebalo informirati o vrstama maslinovog ulja koje se nude.

(5)

Kao rezultat poljoprivrednih tradicija i lokalnih načina ekstrakcije i miješanja, djevičanska maslinova ulja koja se izravno prodaju mogu se znatno razlikovati po okusu ovisno o njihovom zemljopisnom podrijetlu. To može dovesti do različitih cijena unutar iste kategorije, koje uzrokuju poremećaje na tržištu. Ne postoje znatne razlike u drugim kategorijama jestivog maslinovog ulja s obzirom na njegovo podrijetlo pa bi takvo navođenje podrijetla na pojedinačnom pakiranju takvog ulja moglo navesti potrošače da povjeruju da razlike u kakvoći postoje. Kako se ne bi izazvali poremećaji na tržištu jestivog maslinovog ulja, trebalo bi uspostaviti obvezni režim Unije za označivanje podrijetla, koje bi trebalo biti ograničeno na ekstra djevičanska i djevičanska ulja koja ispunjavaju precizne uvjete. Neobvezni mehanizmi koji su se primjenjivali do 2009. pokazali su se nedovoljnima za izbjegavanje zablude među potrošačima o stvarnim svojstvima djevičanskih ulja. Nadalje, Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (5) uspostavljena su pravila sljedivosti, koja se primjenjuju od 1. siječnja 2005. Iskustvo koje su proizvođači i upravna tijela stekla u vezi s ovim pitanjem omogućilo je da označivanje podrijetla ekstra djevičanskog i djevičanskog maslinovog ulja postane obvezno.

(6)

Postojeći žigovi koji uključuju zemljopisne navode mogu se i dalje upotrebljavati pod uvjetom da su u prošlosti službeno registrirani u skladu s prvom Direktivom Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstva država članica o žigovima (6), ili Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 29. veljače 2009. o žigu Zajednice (7).

(7)

Regionalno označivanje podrijetla može biti obuhvaćeno zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP) prema Uredbi Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (8). Označivanje koje upućuje na regionalno podrijetlo trebalo bi biti ograničeno na ZOI-eve i ZOZP-ove kako bi se izbjeglo dovođenje potrošača u zabludu što bi moglo dovesti do poremećaja na tržištu. Uvezena maslinova ulja moraju biti usklađena s propisima o nepreferencijalnom podrijetlu predviđenim u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (9).

(8)

Ako označivanje podrijetla maslinovog ulja upućuje na Uniju ili državu članicu, trebalo bi imati na umu da na kakvoću i okus ulja utječu ne samo masline, već i način i tehnika ekstrakcije ulja. Označivanje podrijetla mora stoga upućivati na zemljopisno područje u kojem je maslinovo ulje dobiveno, što je općenito područje u kojem je ulje ekstrahirano iz maslina. Međutim, u određenim se slučajevima ulje ekstrahira na mjestu koje nije isto kao ono na kojem su masline ubrane i tu informaciju bi trebalo navesti na ambalaži ili privjesnici pričvršćenoj na pakiranje kako bi se osiguralo da ne dođe do dovođenja potrošača u zabludu i poremećaja na tržištu maslinovog ulja.

(9)

U Uniji, značajan dio ekstra djevičanskog maslinovog ulja i djevičanskog maslinovog ulja jesu mješavine ulja koja potječu iz različitih država članica i trećih zemalja. Trebalo bi utvrditi odredbe za označivanje podrijetla takvih mješavina.

(10)

Prema Direktivi 2000/13/EZ, navodi na oznakama prilikom označivanja ne smiju dovoditi potrošača u zabludu, posebno vezano uz svojstva maslinovog ulja, ili mu pripisivati svojstva koja ne posjeduje, ili sugerirati da posjeduje posebna svojstva kada zapravo većina ulja posjeduje takva svojstva. Određeni, neobvezni navodi koji se uobičajeno koriste, a specifični su za maslinovo ulje također zahtijevaju usklađena pravila kako bi se precizno definirali takvi navodi i osiguralo da njihova točnost može biti provjerena. U skladu s tim, pojmovi „hladno prešanje” i „hladna ekstrakcija” trebali bi odgovarati određenoj tradicionalnoj metodi proizvodnje. Određene pojmove koji opisuju senzorska svojstva, a odnose se na okus i/ili miris ekstra djevičanskog i djevičanskog maslinovog ulja utvrdilo je Međunarodno vijeće za masline (International Olive Council – IOC) u svojoj revidiranoj metodi za senzorsko ocjenjivanje djevičanskih maslinovih ulja. Korištenje takvih navoda prilikom označivanja ekstra djevičanskih i djevičanskih maslinovih ulja trebalo bi biti rezervirano za ulja koja su ocijenjena koristeći propisanu analitičku metodu. Za određene proizvođače koji trenutačno koriste spomenute navode potrebne su prijelazne odredbe. Upućivanje na kiselost bez drugih navoda pogrešno navodi na zaključak da predstavlja mjerilo apsolutne kakvoće što može dovesti do dovođenja potrošača u zabludu s obzirom da ovaj čimbenik predstavlja kvalitativnu vrijednost samo u odnosu na druga svojstva dotičnog maslinovog ulja. Stoga bi radi porasta broja određenih navoda i njihovog gospodarskog značaja, trebalo utvrditi objektivne kriterije za njihovu uporabu kako bi se osigurala jasnoća na tržištu maslinovog ulja.

(11)

Trebalo bi poduzeti korake kako bi se osiguralo da hrana koja sadrži maslinovo ulje ne obmanjuje potrošače naglašavajući ugled maslinovog ulja bez jasnog navođenja stvarnog sastava proizvoda. Udio maslinovog ulja i određeni navodi specifični za proizvode koji se sastoje isključivo od mješavine biljnih ulja terbali bi biti jasno navedeni na oznakama. Pored toga, trebalo bi voditi računa o posebnim odredbama utvrđenima u određenim propisima specifičnima za proizvode od maslinovog ulja.

(12)

Nazivi kategorija maslinovog ulja odgovaraju fizikalno-kemijskim i organoleptičkim svojstvima koja su određena u Prilogu XVI. Uredbi (EZ) br. 1234/2007 i u Uredbi Komisije (EEZ) br. 2568/91 o karakteristikama maslinovog ulja i ulja komine maslina te o odgovarajućim metodama analize (10). Svi drugi navodi na oznavi trebali bi biti potkrijepljeni objektivnim činjenicama kako bi se osiguralo da potrošači nisu dovedeni u zabludu i da ne dođe do poremećaja na tržištu dotičnog ulja.

(13)

Unutar okvira sustava provjera utvrđenog u članku 113. stavku 3. drugom podstavku Uredbe (EEZ) br. 1234/2007, države članice trebale bi oderditi dokaze koje treba dostaviti i kazne u slučaju različitih navoda koji mogu biti korišteni na oznakama. Ne isključujući unaprijed ni jednu mogućnost, takvi dokazi mogli bi uključivati utvrđene činjenice, rezultate analiza ili pouzdane zapise te upravne ili računovodstvene podatke.

(14)

Budući da se provjere poduzeća odgovornih za označivanje moraju provoditi u državi članici u kojoj ista imaju poslovni nastan, trebao bi postojati postupak upravne suradnje između Komisije i država članica u kojima se ulje stavlja na tržište.

(15)

Kako bi se ocijenili mehanizmi predviđeni u ovoj Uredbi, predmetne države članice trebale bi izvješćivati o okolnostima i poteškoćama s kojima se susreću.

(16)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Upravljačkog odbora za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda,

(a)

ekstra djevičansko maslinovo ulje:

„ulje visoke kakvoće, dobiveno izravno iz ploda masline isključivo mehaničkim postupcima”;

(b)

djevičansko maslinovo ulje

„ulje dobiveno izravno iz ploda maslina isključivo mehaničkim postupcima”;

(c)

maslinovo ulje sastavljeno od rafiniranog maslinovog ulja i djevičanskih maslinovih ulja:

„ulje dobiveno miješanjem rafiniranog maslinovog ulja, i (ekstra) djevičanskog maslinovog ulja”;

(d)

ulje komine maslina:

„ulje dobiveno miješanjem rafiniranog maslinovog ulja komine masline i djevičanskog maslinovog ulja”;

(a)

u slučaju maslinovih ulja, u skladu s odredbama iz stavaka 4. i 5., iz jedne od država članica ili treće zemlje, upućivanja na državu članicu, Uniju ili treću zemlju, prema potrebi; ili

(b)

u slučaju mješavina maslinovih ulja, u skladu s odredbama iz stavaka 4. i 5., iz više od jedne država članice ili treće zemlje, jednog od sljedećih navoda, prema potrebi:

(c)

zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006, u skladu s odredbama predmetne specifikacije proizvoda.

(a)

navod „prvo hladno prešanje” može se navesti samo za ekstra djevičansko ili djevičansko maslinovo ulje, dobiveno pri temperaturi prerade nižoj od 27 °C prvim mehaničkim prešanjem maslinovog tijesta pomoću tradicionalnog načina ekstrakcije koristeći hidrauličku prešu;

(b)

navod „hladni postupak” može se navesti samo za ekstra djevičansko ili djevičansko maslinovo ulje, dobiveno pri temperaturi prerade nižoj od 27 °C procjeđivanjem ili centrifugiranjem maslinovog tijesta;

(c)

podaci o organoleptičkim svojstvima koji upućuju na okus i/ili miris mogu se navoditi samo za ekstra djevičanska ili djevičanska maslinova ulja; izrazi iz točke 3. podtočke 3. Priloga XII. Uredbi (EEZ) br. 2568/91 mogu se navoditi prilikom označivanja samo ako se temelje na rezultatima ocjenjivanja provedenog na temelju metode predviđene u tom Prilogu;

(d)

podaci o udjelu slobodnih masnih kiselina ili najvećem udjelu slobodnih masnih kiselina, određenima u skladu s Uredbom (EEZ) br. 2568/91, mogu se navesti samo uz navođenje, sa znakovima iste veličine i u istom vidnom polju, vrijednosti peroksidnog broja, udjela voskova i vrijednosti apsorbancije u ultraljubičastom području određenima u skladu s Uredbom (EEZ) br. 2568/1991.

(a)

činjeničnih elemenata ili znanstveno utvrđenih činjenica;

(b)

rezultata analize ili automatskih zapisa na reprezentativnim uzorcima;

(c)

upravnih ili računovodstvenih podataka koji se čuvaju u skladu s pravilima Unije i/ili nacionalnim pravilima.

(a)

nadležna tijela Komisije;

(b)

organizacija gospodarskih subjekata na tržištu u navedenoj državi članici, u skladu s člankom 125. Uredbe (EZ) br. 1234/2007;

(c)

kontrolno tijelo druge države članice.

(a)

datumom uzorkovanja ili kupnje predmetnog ulja;

(b)

imenom ili nazivom poduzeća i adresom poduzeća u kojem je uzet uzorak ili gdje je kupljeno predmetno ulje;

(c)

brojem predmetnih serija;

(d)

preslikom svih oznaka koje se pojavljuju na pakiranju predmetnog ulja;

(e)

rezultatima analiza ili drugih usporedivih stručnih mišljenja uz navođenje korištenih metoda te ime i adresu predmetnog laboratorija ili stručnjaka;

(f)

gdje je to primjenjivo, imenom dobavljača predmetnog ulja, kako ga navodi prodavač.

(a)

ima postrojenja za pakiranje;

(b)

preuzme obvezu prikupljanja i čuvanja dodatne dokumentacije koju zahtijeva država članica u skladu s člankom 7.;

(c)

ima sustav skladištenja koji omogućava provjeru podrijetla ulja koja nose oznaku izvornosti, u skladu sa zahtjevima predmetne države članice.

(a)

zahtjeve za provjeru zaprimljene u skladu s člankom 8. stavkom 2.;

(b)

provjere koje su provedene i one započete u prethodnoj tržišnoj godini, a koje su još u tijeku;

(c)

mjere koje su uslijedile nakon provedenih provjera i primijenjene kazne.