18/Sv. 014

HR

Službeni list Europske unije

164

L 314/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.11.2012.

(1)

Unija mora težiti visokom stupnju suradnje u svim područjima međunarodnih odnosa da, inter alia, sačuva mir, spriječi sukobe i jača međunarodnu sigurnost u skladu s ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda.

(2)

Europsko je vijeće 12. prosinca 2003. donijelo europsku sigurnosnu strategiju o utvrđivanju globalni izazovi i opasnosti i poziva na pravilima utemeljen međunarodni red koji se temelji na učinkovitom multilateralizmu i međunarodnim institucijama koje dobro funkcioniraju.

(3)

Europska sigurnosna strategija priznaje Povelju Ujedinjenih naroda kao temeljni okvir za međunarodne odnose i zagovara da se Ujedinjeni narodi (dalje u tekstu: UN) jačaju i osposobe da mogu ispunjavati svoje odgovornosti i učinkovito djelovati.

(4)

Rezolucija Glavne skupštine Ujedinjenih naroda 51/45 od 10. prosinca 1996. poziva sve države da se odlučno založe za učinkovit pravno obvezujući međunarodni sporazum o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina.

(5)

Konvencija o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i njihova uništavanja (dalje u tekstu: Konvencija) otvorena je za potpisivanje 3. prosinca 1997. i stupila je na snagu 1. ožujka 1999. To je jedini cjelovit međunarodni instrument koji se bavi svim aspektima protupješačkih mina, uključujući njihovu uporabu, stvaranja zaliha, proizvodnju, trgovinu, razminiranje i pomoć žrtvama.

(6)

Vijeće je 23. lipnja 2008. donijelo Zajedničku mjeru 2008/487/ZVSP (1) kao potporu sveopćoj primjeni i provedbi Konvencije. Do 1. listopada 2012. je 160 država prihvatilo da ih Konvencija obvezuje.

(7)

Države članice Konvencije usvojile su Akcijski plan iz Cartagene za razdoblje 2010. – 2014. (dalje u tekstu: Akcijski plan iz Cartagene) o sveopćoj primjeni i provedbi svih aspekata Konvencije. Tim su planom priznale i dodatno potaknule puno sudjelovanje i doprinos Međunarodne kampanje za zabranu kopnenih mina, Međunarodnog odbora Crvenog križa, nacionalnih društava Crvenog križa i društava Crvenog polumjeseca, Međunarodne federacije crvenog križa i crvenog polumjeseca, UN-a, Ženevskog međunarodnog centra za humanitarno razminiranje, međunarodnih i regionalnih organizacija, preživjelih žrtava mina i njihovih organizacija te drugih udruga civilnog društva, u provedbi Konvencije kako je propisano mjerom br. 62. Akcijskog plana iz Cartagene.

(8)

Države članice Konvencije usvojile su 3. prosinca 2010. „direktivu država članica za odjel za potporu provedbi Konvencije (ISU) u kojoj su se države članice dogovorile da će odjel osiguravati savjete i tehničku potporu državama članicama pri provedbi i sveopćoj primjeni Konvencije, poticati komunikaciju među državama članicama te poticati komunikaciju i informacije o Konvenciji u državama koje nisu članice Konvencije te u javnosti. ISU je ovlašten za odgovarajuće povezivanje i usklađivanje s odgovarajućim međunarodnim organizacijama koje sudjeluju u radu Konvencije, uključujući Međunarodnu kampanju za zabranu kopnenih mina, Međunarodni odbor Crvenog križa, nacionalna društva Crvenog križa i društva Crvenog polumjeseca, Međunarodnu federaciju crvenog križa i crvenog polumjeseca, UN, Ženevski međunarodni centar za humanitarno razminiranje.

(9)

Glavna skupština Ujedinjenih naroda je 2. prosinca 2011. donijela Rezoluciju 66/29 o provedbi Konvencije o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i njihova uništavanja. Glavna skupština upozorila je da je međunarodna zajednica na drugoj revizijskoj konferencije Konvencije pregledala provedbu Konvencije i da su države članice Konvencije usvojile Akcijski plan iz Cartagene, i pritom istaknula važnost pune i učinkovite provedbe i poštivanja Konvencije, među ostalim, i provedbom Akcijskog plana iz Cartagene. Države članice Konvencije pozvale su sve države, koje još nisu ratificirale Konvenciju ili joj nisu pristupile, da to učine i potaknule sve države da to pitanje i nadalje pozorno prate na najvišoj političkoj razini te da promiču poštivanje Konvencije bilateralnim, subregionalnim, regionalnim i multilateralnim kontaktima, osvješćivanjem javnosti, seminarima i drugim sredstvima.

(10)

Tijekom 2012. i 2013. održat će se sastanci država članica Konvencije. Međunarodna zajednica će se potom 2014. okupiti na Trećoj revizijskoj konferenciji Konvencije da ocijeni napredak u provedbi Akcijskog plana iz Cartagene. Očekuje se da će do tada provedba Akcijskog plana ostvariti značajan napredak u nastojanju da se okonča patnja i spriječe nove žrtve prouzročene protupješačkim minama.

(a)

podupirati napore država članica Konvencije za provedbu aspekata Akcijskog plana iz Cartagene povezanih s pomoći žrtvama;

(b)

podupirati napore država članica Konvencije za provedbu aspekata Akcijskog plana iz Cartagene, povezanih s razminiranjem;

(c)

poticati sveopću primjenu Konvencije;

(d)

pokazati trajnu obvezu Unije i država članica Konvencije i njihovu odlučnost da surađuju s onim državama kojima je potrebna potpora pri ispunjavanju obveza na temelju Konvencije, i prošire pomoć na te države, te jačati vodeću ulogu Unije u ostvarenju vizije Konvencije da se zauvijek okonča patnja i spriječe nove žrtve prouzročene protupješačkim minama.

(a)

pomoć žrtvama: osiguranje tehničke pomoći u najviše osam slučajeva, provedba najviše pet srednjoročnih ocjena i najviše pet daljnjih mjera;

(b)

razminiranje: provedba najviše pet srednjoročnih ocjena i najviše pet daljnjih mjera;

(c)

sveopća primjena Konvencije: potpora radnoj skupini na visokoj razini, izrada studije o sigurnosti granice bez protupješačkih mina i organizacija najviše tri radionice na temu sveopće primjene te

(d)

pokazivanje obveze Unije: priprema priredaba na otvorenju i zatvaranju, osiguranje pristupa mrežnoj stranici Konvencije, obavješćivanje javnosti o obvezama država članica u pogledu pomoći žrtvama, organizacija posjeta medija te priprema materijala i publikacija za javnost.

—

Odjel za potporu provedbi Konvencije u najviše tri slučaja osigurat će nacionalnu tehničku potporu, uključujući i uvođenjem i/ili potporom procesu među ministarstvima, za provedbu obveza pomoći žrtvama u nacionalnom okviru, državama članicama Konvencije koje (a) su se nedovoljno angažirale u naporima provedbe elemenata pomoći žrtvama iz Akcijskog plana iz Cartagene i stoga bi im koristio poticaj da to počnu provoditi, ili (b) su već utvrdile nacionalni plan, ili su na putu da ga utvrde, i stoga bi imale određena iskustva za ocjenu provedbe, i tako postale vjerojatnije kandidatkinje za cjelovitu nacionalnu srednjoročnu ocjenu napora pri provedbi Akcijskog plana iz Cartagene.

—

Cjelovita nacionalna srednjoročna ocjena provest će se za najviše tri slučaja. Te će ocjene uključivati Odjel za potporu provedbi Konvencije zajedno s ključnim akterima, kao što su međunarodna kampanja za zabranu kopnenih mina, pomažući državama korisnicama pri sastavljanju detaljnog materijala za nacionalnu radionicu, pri organizaciji nacionalne radionice i pripremi detaljnog završnog dokumenta koji će biti „ocjena” u kojoj će se opisati preostali izazovi, ciljevi i preporuke.

—

Daljnje mjere, u najviše tri slučaja, poduzimat će se kao odgovor na preporuke iz srednjoročne ocjene. Te daljnje mjere uključivat će osiguranje dodatne tehničke potpore od strane Odjela za potporu provedbi Konvencije (npr. za reviziju nacionalnih planova, razvoj jednog ili više projektnih prijedloga itd.)

—

Odjel za potporu provedbi Konvencije će zajedno s ključnim akterima kao što je međunarodna kampanja za zabranu kopnenih mina organizirati svjetsku konferenciju na visokoj razini o pomoći žrtvama mina i drugih eksplozivnih ostataka iz rata, čiji je cilj oslanjanje na iskustva pri pomoći žrtvama u okviru Konvencije, kako bi iskoristili potencijalnu sinergiju/učinkovitost s obzirom na provedbu međunarodnih akata (npr. Konvencije o kasetnom streljivu, Protokola V. Konvenciji o zabranama ili ograničavanjima uporabe određenih klasičnih oružja za koja se može smatrati da imaju ekstremno traumatske učinke ili da u pogledu ciljeva djeluju jednako (dalje u tekstu: Konvencija o klasičnom oružju) te Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koje uređuju isti sadržaj i pogođene države.

—

Države korisnice tehničke pomoći, koje su se tek malo angažirale u naporima provedbe elemenata pomoći žrtvama iz Akcijskog plana iz Cartagene, utvrdit će kontaktnu točku koja će dalje poticati provedbu obveza pomoći žrtvama i sudjelovati u kasnijim aktivnostima Konvencije.

—

Svaka država korisnica tehničke pomoći u svim će slučajevima dobiti izvješće s preporukama o logičnim daljnjim mjerama koje može poduzeti pri provedbi aspekata pomoći žrtvama iz Akcijskog plana iz Cartagene.

—

Države korisnice tehničke pomoći u pet slučajeva oblikovat će osnovni dokument i opis predloženih sudionika na nacionalnim radionicama u okviru srednjoročne ocjene.

—

Države korisnice srednjoročne ocjene primit će detaljan završni dokument u kojem se navode preostali izazovi, s ciljevima i preporukama za daljnje mjere.

—

Države korisnice potpore za daljnje mjere moći će bolje izraziti svoje namjere za ispunjavanje obveza iz Akcijskog plana iz Cartagene te svoje potrebe za potporom (npr. za reviziju nacionalnih planova, razvoj jednog ili više projektnih prijedloga itd.)

—

Utvrdit će se načini da se iskoristi potencijalna sinergija/učinkovitost s obzirom na provedbu međunarodnih akata (npr. Konvencije o kasetnom streljivu, Protokola V. Konvenciji o klasičnim oružjima i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom) koje uređuju isti sadržaj i pogođene države.

—

Povećat će se osviještenost o svjetskim naporima, pri tretiranju potreba i osiguranju prava preživjelih od mina, širim sudjelovanjem na konferencijama na visokoj razini.

—

Države članice Konvencije koje su izvijestile o svojoj odgovornosti za znatan broj preživjelih žrtava mina.

—

Žene, muškarci, djevojke i mladići koji su postali žrtve protupješačkih mina i drugih eksplozivnih ostataka iz rata kao i njihove obitelji i zajednice.

—

Cjelovita nacionalna srednjoročna ocjena provest će se za najviše pet slučajeva. Te će ocjene uključivati Odjel za potporu provedbi Konvencije zajedno s ključnim akterima, kao što su Međunarodna kampanja za zabranu kopnenih mina, pomažući državama korisnicama pri sastavljanju detaljnog materijala za nacionalnu radionicu, organizaciji nacionalne radionice i pripremi detaljnog završnog dokumenta koji će biti „ocjena” u kojoj će se opisati preostali izazovi, ciljevi i preporuke.

—

Daljnje mjere, u najviše tri slučaja, poduzet će se kao odgovor na preporuke iz srednjoročne ocjene. Te daljnje mjere uključivat će osiguranje dodatne tehničke potpore od strane Odjela za potporu provedbi Konvencije (npr. za reviziju nacionalnih planova, razvoj jednog ili više projektnih prijedloga itd.) ili organizaciju posjeta u okviru razmjene jug-jug za države korisnice zbog uzajamne koristi od stečenog iskustva i bolje buduće provedbe.

—

Države korisnice srednjoročne ocjene primit će detaljan završni dokument u kojem se navode preostali izazovi, s ciljevima i preporukama za daljnje djelovanje.

—

Države korisnice potpore za daljnje mjere moći će bolje izraziti svoje namjere za ispunjavanje obveza iz Akcijskog plana iz Cartagene te svoje potrebe za potporom (npr. za reviziju nacionalnih planova, razvoj jednog ili više projektnih prijedloga itd.) i države korisnice bolje će razumjeti posebne aspekte provedbe razminiranja.

—

Države članice Konvencije, koje nisu države članice, koje su u procesu provedbe svojih obveza razminiranja na temelju Konvencije.

—

Žene, muškarci, djevojke i mladići čiji su životi pogođeni prisutnošću, ili sumnjom na prisutnost mina, kao i njihove obitelji i zajednice.

—

Radnu skupinu na visokoj razini o sveopćoj primjeni Konvencije podupirat će Odjel za potporu provedbi Konvencije, uključujući potporu važnim osobama koja može uključiti vođe najviše šest država koje nisu članice Konvencije. Članovi radne skupine sudjelovat će na najviše dva druga događaja za privlačenje pozornosti na tekuće napore za sveopću primjenu i provedbu Konvencije.

—

Odjel za potporu provedbi Konvencije izradit će studiju o sigurnosti granica bez protupješačkih mina, u suradnji sa stručnjacima u tom području i oslanjajući se na rad koji je obavio Međunarodni odbor Crvenog križa sredinom ‚90-ih prošlog stoljeća. Izvješće o studiji bit će dostupno na različite načine, uključujući prijevod, pripremu sažetaka, izradu materijala u dostupnim formatima itd.

—

Odjel za potporu provedbi Konvencije, u najviše tri slučaja, organizirat će radionice u suradnji s glavnim akterima kao što je Međunarodna kampanja za zabranu kopnenih mina i koordinator neformalne kontaktne skupine Konvencije za sveopću primjenu. Te će se radionice odvijati na nacionalnoj, subregionalnoj ili regionalnoj razini da se među državama promiče Konvencija i da se državama koje nisu članice Konvencije pomogne pri uklanjanju stvarnih ili uočenih zapreka za pristup, posebno korištenjem izvješća o studiji o sigurnosti granica bez protupješačkih mina.

—

Najviše šest država koje nisu članice Konvencije uključit će se na ministarskoj ili višoj razini vezano uz poštovanje Konvencije.

—

Pribavit će se ažuriramo znanje o politici protupješačkih mina država koje nisu članice Konvencije. Te će se informacije koristiti pri pripremi tematskih dokumenata za treću revizijsku konferenciju, uključujući i cjelovito izvješće o napretku koji je postignut u ispunjavanju ciljeva sveopće primjene Konvencije, te mogućega daljnjeg napretka.

—

Zauzimanje od strane država članica Konvencije i nevladinih udruga oživjet će na temelju daljnjih mjera koje su rezultat posjeta radne skupine na visokoj razini.

—

Novo stečeno znanje objedinit će se u publikaciji koja se bavi najčešćim uočenim preprekama pristupanju Konvenciji i koja se može koristiti kao potpora naporima za sveopću primjenu.

—

Države sudionice koje nisu članice Konvencije napredovat će u smjeru pristupanja Konvenciji i/ili prihvaćanju norma Konvencije.

—

Države, koje nisu države članice, koje još nisu ratificirale, odobrile, prihvatile ili pristupile Konvenciji.

—

Države članice Konvencije i nevladine i međunarodne organizacije uključene u napore za sveopćom primjenom Konvencije.

—

Pokazati trajnu obvezu Unije i država članica Konvencije i njihovu odlučnost da surađuju s onim državama kojima je potrebna potpora pri ispunjavanju obveza na temelju Konvencije, i prošire pomoć na te države, te jačati vodeću ulogu Unije u ostvarenju vizije Konvencije da se zauvijek okonča patnja i spriječe nove žrtve prouzročene protupješačkim minama.

—

Pripremit će se priredba predstavljanja kao potpora ovoj Odluci, a završna će se priredba organizirati da se javnost obavijesti o aktivnostima predviđenim ovom Odlukom i njihovim rezultatima i tako naglasi doprinos Unije.

—

S obzirom na važnost širenja razumijevanja obveza koje su države članice Konvencije preuzele na Konferenciji u Cartageni i načina njihove provedbe, te s obzirom na to da se u tim nastojanjima moraju poštovati raznolike skupine građana (npr. različite jezične skupine, osobe s invaliditetom), internetska stranica Konvencije će se revidirati da se osiguraju visoki standardi pristupa, postojeće publikacije Odjela za potporu provedbi Konvencije, koje evidentiraju obveze pomoći žrtvama država članica Konvencije, prevest će se i objaviti na mrežnoj stranici Konvencije da se proširi dostupnost tih obveza na različitim jezicima.

—

Prije treće revizijske konferencije Konvencije 2014. bit će organiziran posjet novinara državama koje su pogođene minama.

—

Pribavit će se materijali za javnost (npr. plakati, oglasi, videosnimke, reklamni materijali itd.) da se iskoriste komunikacijske mogućnosti.

—

Dužnosnici Unije i njezinih država članica bit će upoznati s ovom Odlukom i načinom na koji je povezana s njihovim radom.

—

Razumijevanje pomoći žrtvama u državama članicama Konvencije poboljšat će se, posebno u pogođenim državama francuskoga govornog područja.

—

Informacije o Konvenciji postat će dostupnije.

—

Obvezujuća uloga Unije Konvenciji bit će prepoznatljiva, stvorit će se i podupirati svijest o ovoj Odluci i njezinu poštovanju, kako pokazuju novinsku članci, koji priznaju obvezu Unije, i države članice Konvencije koje na sastancima to izražavaju.

—

Podići će se svijest o trajnim naporima za poticanje sveopće primjene Konvencije