07/Sv. 019

HR

Službeni list Europske unije

181


32011R1206


L 305/23

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.11.2011.


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1206/2011

od 22. studenoga 2011.

o utvrđivanju zahtjeva u vezi s identifikacijom zrakoplova u okviru nadzora za jedinstveno europsko nebo

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 552/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o interoperabilnosti Europske mreže za upravljanje zračnim prometom („Uredba o interoperabilnosti”) (1), a posebno njezin članak 3. stavak 5.,

budući da:

1.

U skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o utvrđivanju okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (okvirna Uredba) (2), Komisija je ovlastila Eurocontrol za razvoj zahtjeva u vezi s učinkovitošću i interoperabilnošću nadzora u okviru Mreže upravljanja europskim zračnim prometom (EATMN). Ova se Uredba temelji na proizašlom izvješću o ovlaštenju od 9. srpnja 2010.

2.

Prije nego što se zrakoplovima pruže operativne usluge u zračnom prometu uz uporabu sustava nadzora, treba uspostaviti pojedinačnu identifikaciju zrakoplova u skladu s postupcima Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO).

3.

Nesmetani rad ovisi o jednoznačnoj i stalnoj identifikaciji pojedinačnih zrakoplova kojima se obavljaju letovi u općem zračnom prometu u skladu s pravilima instrumentalnog letenja u zračnom prostoru jedinstvenog europskog neba.

4.

Sadašnja metoda za identifikaciju pojedinačnog zrakoplova koristi diskrecijske kodove transpondera sekundarnog nadzornog radara („SSR kodovi” –), dodijeljene u skladu s postupcima ICAO-a i s planom zračne plovidbe za europsku regiju.

5.

Rast prometa tijekom posljednjeg desetljeća rezultirao je uobičajenim pomanjkanjem raspoloživih diskrecijskih SSR kodova za udovoljavanje potražnji tijekom razdoblja najgušćeg prometa, pa se stoga pojedinačna identifikacija zrakoplova u europskom zračnom prostoru trenutačno ne može jamčiti.

6.

Početnu operativnu mogućnost korištenja funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji potrebno je uskladiti i postaviti unutar određenog dijela zračnog prostora jedinstvenog europskog neba kako bi se smanjili sveukupni zahtjevi za dodjelama diskrecijskih SSR kodova u svrhu postizanja pojedinačne identifikacije zrakoplova.

7.

Kako bi se optimizirala raspoloživost diskrecijskih SSR kodova, oni pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koji nemaju mogućnost uporabe funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji trebali bi uvesti poboljšane i usklađene mogućnosti za automatsko dodjeljivanje SSR kodova zrakoplovima.

8.

U zračnom prostoru jedinstvenog europskog neba trebalo bi uvesti mogućnost uporabe funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji, kako bi se riješila potreba za diskrecijskim SSR kodovima za identifikaciju općeg zračnog prometa koji se obavlja u skladu s pravilima instrumentalnog letenja.

9.

Smanjenje zahtjeva za dodjelama diskrecijskih SSR kodova, kada se koristi funkcija identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji – može se najbolje postići integriranim sustavom za obradu početnog plana leta kojim se identificiraju oni letovi koji su pogodni za dodjelu dogovorenog koda uočljivosti te kod pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji dodjeljuju dogovoreni kôd uočljivosti tim letovima kada je identifikacija uporabom funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji uspješna.

10.

Funkcija identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji može se koristiti za postizanje pojedinačne identifikacije zrakoplova samo kada pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koriste odgovarajuće nadzorne senzore, funkciju sustava za obradu i distribuciju nadzornih podataka, funkciju sustava za obradu podataka o letu, komunikacije zrak-zemlja i zemlja-zemlja, funkciju kontrolorskog zaslona te ako osiguravaju postupke i osposobljavanje osoblja.

11.

Stupanj u kojem pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu uistinu koristiti mogućnost uporabe funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji za smanjenje zahtjeva za dodjelom diskrecijskih SSR kodova ovisi o razini opremljenosti zrakoplova funkcijom identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji, o stupnju u kojem su rute tih zrakoplova unutar granične pokrivenosti sustava koji osiguravaju tu mogućnost te o najvažnijem zahtjevu da se osiguraju učinkovite i sigurne operacije.

12.

Kontrolorima zračnog prometa trebalo bi dati upozorenje o nenamjernoj dodjeli istog SSR koda većem broju zrakoplova kako bi se spriječila moguća pogrešna identifikacija zrakoplova.

13.

Jedinstvena primjena specifičnih postupaka unutar zračnog prostora jedinstvenog europskog neba bitna je za postizanje interoperabilnosti i nesmetanog rada.

14.

Države članice moraju sve promjene uređaja i usluga do kojih dođe radi provedbe ove Uredbe uključiti u Europski plan zračne plovidbe ICAO-a putem uobičajenih postupaka za izmjene.

15.

Ovom Uredbom ne bi smjele biti obuhvaćene vojne operacije i osposobljavanje, kako je navedeno u članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 549/2004.

16.

Radi održavanja ili poboljšanja postojećih razina sigurnosti operacija, od država članica treba zahtijevati da osiguraju da zainteresirane strane obave procjenu sigurnosti, uključujući utvrđivanje opasnosti, procjenu rizika i postupke ublažavanja. Usklađena primjena ovih postupaka na sustave obuhvaćene ovom Uredbom zahtijeva utvrđivanje specifičnih zahtjeva u vezi sa sigurnošću za sve zahtjeve koji se odnose na interoperabilnost i učinkovitost.

17.

U skladu s Uredbom (EZ) br. 552/2004, u provedbenim pravilima za interoperabilnost moraju se opisati specifični postupci za procjenu sukladnosti koji se upotrebljavaju za procjenu sukladnosti sastavnih dijelova ili njihove prikladnosti za uporabu, kao i za provjeru sustava.

18.

U slučaju operativnih usluga u zračnom prometu koje se pružaju prvenstveno zrakoplovima koji lete u općem zračnom prometu pod vojnim nadzorom, ograničenja u vezi s nabavom mogu spriječiti sukladnost s ovom Uredbom.

19.

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za jedinstveno nebo,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi za sustave koji pridonose osiguravanju nadzornih podataka, za njihove sastavne dijelove i s njima povezane postupke kako bi se osigurala jednoznačna i stalna pojedinačna identifikacija zrakoplova unutar EATMN-a.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na nadzorni lanac koji se sastoji od:

(a)

sastavnih dijelova nadzornih sustava u zrakoplovu i s njima povezanih postupaka;

(b)

nadzornih sustava na zemlji, njihovih sastavnih dijelova i s njima povezanih postupaka;

(c)

sustava i postupaka za operativne usluge u zračnom prometu, posebno sustava za obradu podataka o letu, sustava za obradu nadzornih podataka i sustava korisničkog sučelja;

(d)

komunikacijskih sustava zemlja-zemlja i zrak-zemlja, njihovih sastavnih dijelova i s njima povezanih postupaka koji se upotrebljavaju za distribuciju nadzornih podataka.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na sve letove u općem zračnom prometu koji lete u skladu s pravilima instrumentalnog letenja unutar zračnog prostora utvrđenog u članku 1. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 549/2004.

Primjenjuju se također sljedeće definicije:

1.

„identifikacija zrakoplova” znači skupina slova, brojeva ili njihova kombinacija, koja je ili identična pozivnom znaku zrakoplova ili je njegov kodirani ekvivalent koji se upotrebljava u komunikacijama zrak-zemlja, a koristi se za identifikaciju zrakoplova u komunikacijama zemlja-zemlja;

2.

„SSR kôd” znači jedan od 4 096 identifikacijskih kodova sekundarnog nadzornog radara koji se mogu prenositi pomoću sastavnih dijelova nadzornih sustava u zrakoplovu;

3.

„diskrecijski SSR kôd” znači četveroznamenkasti identifikacijski kôd sekundarnog nadzornog rada, kod kojeg posljednje dvije znamenke nisu „00”;

4.

„identifikacija zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji” znači identifikacija zrakoplova koja se šalje pomoću sastavnih dijelova nadzornih sustava u zrakoplovu putem nadzornog sustava zrak-zemlja;

5.

„kôd uočljivosti” znači pojedinačni SSR kôd koji je određen za posebne namjene;

6.

„prelet” znači let koji ulazi u definirani zračni prostor iz susjednog sektora, potom prolazi kroz definirani zračni prostor i izlazi iz definiranog zračnog prostora u susjedni sektor izvan njega;

7.

„dolazni let” znači let koji ulazi u definirani zračni prostor iz susjednog sektora, potom prolazi kroz definirani zračni prostor i slijeće na odredište unutar definiranog zračnog prostora;

8.

„odlazni let” znači let koji polazi iz zračne luke unutar definiranog zračnog prostora, potom prolazi kroz definirani zračni prostor te ili slijeće u zračnoj luci unutar definiranog zračnog prostora ili izlazi iz definiranog zračnog prostora u susjedni sektor izvan njega;

9.

„operator” znači osoba, organizacija ili poduzeće koje obavlja ili nudi izvođenje zrakoplovne operacije;

10.

„lista dodjele kodova” znači dokument u kojem je navedena cjelokupna raspodjela SSR kodova državama članicama i jedinicama koje pružaju operativne usluge u zračnom prometu (ATS), o kojem su se države članice dogovorile i koji je objavljen u planu zračne plovidbe za europsku regiju ICAO-a;

11.

„kooperativni nadzorni lanac” znači nadzorni lanac kojem su za utvrđivanje nadzornih podatkovnih jedinica potrebni sastavni dijelovi na zemlji i u zrakoplovu;

12.

„integrirani sustav za obradu početnog plana leta” znači sustav unutar mreže upravljanja europskim zračnim prometom, putem kojeg se unutar zračnog prostora obuhvaćenog ovom Uredbom osigurava centralizirana služba za obradu i prosljeđivanje planova leta, koja se bavi primanjem, ovjeravanjem i prosljeđivanjem planova leta.

Članak 4.

Zahtjevi u vezi s učinkovitošću

1.   Države članice odgovorne za pružanje operativnih usluga u zračnom prometu unutar zračnog prostora definiranog u Prilogu I. osiguravaju provedbu mogućnosti koja im omogućuje uspostavljanje pojedinačne identifikacije zrakoplova uporabom identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji za:

(a)

najmanje 50 % svih preleta definiranog zračnog prostora pojedine države članice; i

(b)

najmanje 50 % zajedničkog ukupnog broja svih dolaznih i odlaznih letova unutar definiranog zračnog prostora pojedine države članice.

2.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi osiguravaju da najkasnije do 2. siječnja 2020. kooperativni nadzorni lanac ima potrebne mogućnosti koje im omogućuju uspostavljanje pojedinačne identifikacije zrakoplova uporabom funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji.

3.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koji uspostavljaju pojedinačnu identifikaciju zrakoplova uporabom funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji osiguravaju sukladnost sa zahtjevima utvrđenim u Prilogu II.

4.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koji uspostavljaju pojedinačnu identifikaciju zrakoplova uporabom diskrecijskih SSR kodova izvan zračnog prostora utvrđenog u Prilogu I., osiguravaju sukladnost sa zahtjevima utvrđenim u Prilogu III.

5.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi osiguravaju da:

(a)

se sustavi iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. uvedu, prema potrebi, za podršku zahtjeva utvrđenih u stavcima 3. i 4. ovog članka;

(b)

se sustavi ili postupci iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. uvedu, prema potrebi, za obavješćivanje kontrolora zračnog prometa o nenamjernom udvostručavanju dodjele SSR koda.

6.   Države članice osiguravaju da:

(a)

se dio zračnog prostora prijavi centraliziranoj službi za obradu i prosljeđivanje planova leta iz točke (1) Priloga II. za podršku zahtjeva iz stavaka 1. i 2. ovog članka i točke (b) ovog stavka;

(b)

integrirani sustav za obradu početnog plana leta obavješćuje sve pružatelje usluga u zračnoj plovidbi kojih se to tiče, o onim letovima koji su pogodni za uporabu koda uočljivosti iz točke (c);

(c)

se o jedinstvenom kodu uočljivosti dogovore sve države članice i da se on uskladi s europskim trećim zemljama, za dodjelu samo onim zrakoplovima kod kojih je uspostavljena pojedinačna identifikacija zrakoplova uporabom funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji.

Članak 5.

Zahtjevi u vezi sa sigurnošću

1.   Države članice osiguravaju da prije bilo koje promjene u postojećim sustavima iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. ili prije uvođenja novih sustava, zainteresirane strane izvedu procjenu sigurnosti, uključujući utvrđivanje opasnosti, procjenu rizika i postupke ublažavanja.

2.   Pri procjenjivanju iz stavka 1. uvažavaju se najmanje zahtjevi navedeni u Prilogu IV.

Članak 6.

Sukladnost ili prikladnost za uporabu sastavnih dijelova

Prije izdavanja deklaracije EZ-a o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 552/2004, proizvođači sastavnih dijelova sustava iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe ili njihovi ovlašteni zastupnici s poslovnim nastanom u Uniji procjenjuju sukladnost ili prikladnost za uporabu tih sastavnih dijelova u skladu sa zahtjevima utvrđenim u Prilogu V.

Međutim, postupci certifikacije koji su u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) smatraju se prihvatljivim postupcima za procjenu sukladnosti sastavnih dijelova ako uključuju dokaz o sukladnosti s primjenljivim zahtjevima ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću.

Članak 7.

Provjera sustava

1.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koji mogu dokazati ili su dokazali da ispunjavaju uvjete utvrđene u Prilogu VI. provode provjeru sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. u skladu sa zahtjevima utvrđenim u dijelu A Priloga VII.

2.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koji ne mogu dokazati da ispunjavaju uvjete utvrđene u Prilogu VI. sklapaju podugovor s imenovanim tijelom za provjeru sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. Ova se provjera provodi u skladu sa zahtjevima utvrđenim u dijelu B. Priloga VII.

3.   Postupci certifikacije koji su u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 smatraju se prihvatljivim postupcima za provjeru sustava, ako uključuju dokaz o sukladnosti s primjenljivim zahtjevima ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću.

Članak 8.

Dodatni zahtjevi za pružatelje usluga u zračnoj plovidbi

1.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi osiguravaju da je sve uključeno osoblje dobro upoznato sa zahtjevima utvrđenim u ovoj Uredbi te da je odgovarajuće osposobljeno za svoje radne funkcije.

2.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi:

(a)

izrađuju i održavaju operativne priručnike koji sadrže potrebne upute i informacije koje odgovarajućem osoblju omogućuju primjenu ove Uredbe;

(b)

osiguravaju da su priručnici iz točke (a) dostupni i ažurni, te da njihovo ažuriranje i raspodjela podliježe primjerenom upravljanju kvalitetom i konfiguracijom dokumentacije;

(c)

osiguravaju da su metode rada i operativni postupci u skladu s ovom Uredbom.

Članak 9.

Dodatni zahtjevi za operatore

1.   Operatori poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurali da je osoblje koje upotrebljava i održava opremu za nadzor upoznato s relevantnim odredbama ove Uredbe te da je odgovarajuće osposobljeno za svoje radne funkcije te da su upute o načinu uporabe te opreme dostupne u pilotskoj kabini.

2.   Operatori poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurali da je u zrakoplovu osigurana funkcija identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji, kada se to operativno zahtijeva, kako je navedeno u članku 4. stavcima 1. i 2.

3.   Operatori osiguravaju da je uspostavljanje funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji iz stavka 4. u skladu s točkom 7 „identifikacija zrakoplova” plana leta iz točke 2. Priloga Uredbi Komisije (EZ) br. 1033/2006 (5).

4.   Operatori onih zrakoplova koji imaju mogućnost mijenjanja funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji iz stavka 2. kada se ona nalazi u zrakoplovu, osiguravaju da se funkcija identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji ne mijenja tijekom leta, osim ako to zahtijeva pružatelj usluga u zračnoj plovidbi.

Članak 10.

Dodatni zahtjevi za države članice

Države članice osiguravaju sukladnost s ovom Uredbom, uključujući objavljivanje relevantnih informacija u nacionalnom zborniku zrakoplovnih informacija.

Članak 11.

Izuzeća

1.   U posebnom slučaju područja prilaženja u kojima operativne usluge u zračnom prometu pružaju vojne jedinice ili se one pružaju pod vojnim nadzorom i kada ograničenja u vezi s nabavom sprečavaju sukladnost s člankom 4. stavkom 2., države članice moraju najkasnije do 31. prosinca 2017. obavijestiti Komisiju o datumu usklađenja s identifikacijom zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji, koji ne smije biti kasniji od 2. siječnja 2025.

2.   Nakon savjetovanja s upraviteljem mreže, a najkasnije do 31. prosinca 2018., Komisija može revidirati izuzeća priopćena na temelju stavka 1. koja bi mogla imati značajan utjecaj na EATMN.

Članak 12.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 9. veljače 2012.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. studenoga 2011.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO


(1)  SL L 96, 31.3.2004., str. 26.

(2)  SL L 96, 31.3.2004., str. 1.

(3)  SL L 96, 31.3.2004., str. 20.

(4)  SL L 79, 19.3.2008., str. 1.

(5)  SL L 186, 7.7.2006., str. 46.


PRILOG I.

Zračni prostor iz članka 4. stavaka 1. i 4.

Zračni prostor iz članka 4. stavaka 1. i 4. uključuje sljedeća područja letnih informacija (FIR) i gornja područja letnih informacija (UIR):

1.

FIR Beč;

2.

FIR Prag;

3.

FIR/UIR Bruxelles;

4.

FIR-ovi Bordeaux, Brest, Marseille, Pariz i Reims, i UIR Francuska;

5.

FIR-ovi Bremen, Langen i München, i UIR-ovi Hannover i Rhein;

6.

FIR Atena i UIR Grčka;

7.

FIR Budimpešta;

8.

FIR/UIR Brindisi, FIR/UIR Milano i FIR/UIR Rim;

9.

FIR Amsterdam;

10.

FIR Bukurešt.


PRILOG II.

Zahtjevi u vezi s učinkovitošću iz članka 4. stavka 3.

1.

Dio zračnog prostora, kada je uspostavljena pojedinačna identifikacija zrakoplova uporabom funkcije identifikacije zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji, prijavljuje se centraliziranoj službi za obradu i prosljeđivanje planova leta, za unos u integrirani sustav za obradu početnog plana leta.

2.

Osim u slučaju kada se primjenjuje jedan od uvjeta iz točke (3), kôd uočljivosti uspostavljen u skladu s točkom (c) članka 4. stavka 6. dodjeljuje se zrakoplovu u odlasku ili zrakoplovu za koji je, u skladu s točkom 6., potrebna promjena koda, kada se primjenjuju sljedeći uvjeti:

(a)

identifikacija zrakoplova koja se šalje radiovezom prema zemlji u skladu je s odgovarajućim unosom podataka u plan leta za taj zrakoplov;

(b)

integrirani sustav za obradu početnog plana leta potvrdio je da se zrakoplovu može dodijeliti kôd uočljivosti.

3.

Kôd uočljivosti se ne dodjeljuje zrakoplovima iz točke (2) ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

pružatelj usluga u zračnoj plovidbi kod kojeg je došlo do neplaniranih prekida rada nadzornog senzora na zemlji, uspostavio je krizne mjere koje zahtijevaju dodjelu diskrecijskih SSR kodova zrakoplovima;

(b)

radi izuzetnih vojnih kriznih mjera, od pružatelja usluga u zračnoj plovidbi zahtijeva se dodjela diskrecijskih SSR kodova zrakoplovima;

(c)

postoji zrakoplov koji je podoban za dodjelu koda uočljivosti u skladu s točkom (c) članka 4. stavka 6. ili je preusmjeren izvan dijela zračnog prostora iz točke (1).

4.

Zrakoplovima kojima nije dodijeljen kôd uočljivosti, uspostavljen u skladu s točkom (c) članka 4. stavka 6., dodjeljuje se SSR kôd koji je u skladu s popisom dodjele kodova o kojem su se dogovorile države članice i koji je usklađen s europskim trećim zemljama.

5.

Kada je zrakoplovu dodijeljen SSR kôd, prvom prilikom se obavlja provjera kako bi se potvrdilo da je SSR kôd koji je odredio pilot jednak onom koji je bio dodijeljen letu.

6.

SSR kodovi dodijeljeni zrakoplovima koje predaju pružatelji usluga u zračnoj plovidbi iz susjednih država, automatski se provjeravaju kako bi se utvrdilo da li se dodjele mogu zadržati u skladu s popisom dodjele kodova o kojem su se dogovorile države članice i koji je usklađen s europskim trećim zemljama.

7.

Sa susjednim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi koji utvrđuju pojedinačnu identifikaciju zrakoplova uporabom diskrecijskih SSR kodova sklapaju se formalni sporazumi koji sadrže najmanje sljedeće:

(a)

obvezu susjednih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi da predaju zrakoplove s provjerenim diskrecijskim SSR kodovima dodijeljenim u skladu s popisom dodjele kodova o kojem su se dogovorile države članice i koji je usklađen s europskim trećim zemljama;

(b)

obvezu obavješćivanja prihvatnih jedinica o bilo kakvoj zapaženoj nepravilnosti u radu sastavnih dijelova nadzornih sustava koji se nalaze u zrakoplovu.


PRILOG III.

Zahtjevi u vezi s učinkovitošću iz članka 4. stavka 4.

Pojedinačni sustavi koji se upotrebljavaju za dodjelu SSR kodova moraju imati sljedeće funkcionalne mogućnosti:

(a)

SSR kodovi se zrakoplovima dodjeljuju automatski, u skladu s popisom dodjele kodova o kojem su se dogovorile države članice i koji je usklađen s europskim trećim zemljama;

(b)

SSR kodovi dodijeljeni zrakoplovima koje predaju pružatelji usluga u zračnoj plovidbi iz susjednih država, provjeravaju se kako bi se utvrdilo mogu li se dodjele zadržati u skladu s popisom dodjele kodova o kojem su se dogovorile države članice i koji je usklađen s europskim trećim zemljama;

(c)

SSR kodovi razvrstavaju se u različite kategorije kako bi se omogućila diferencirana dodjela kodova;

(d)

SSR kodovi iz različitih kategorija iz točke (c) dodjeljuju se u skladu sa smjerovima letova;

(e)

višestruka istovremena dodjela istog SSR koda daje se letovima koji se izvode u smjerovima bez opasnosti od sudara.


PRILOG IV.

Zahtjevi iz članka 5.

1.

Zahtjevi u vezi s učinkovitošću navedeni u članku 4. stavcima 3. i 4., stavku 5. točki (b) i stavku 6.

2.

Dodatni zahtjevi navedeni u članku 9. stavcima 1., 2., 3. i 4.


PRILOG V.

Zahtjevi za procjenu sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sastavnih dijelova iz članka 6.

1.

Postupcima provjere sukladnosti dokazuje se sukladnost ili prikladnost za uporabu sastavnih dijelova u odnosu na primjenljive zahtjeve ove Uredbe, pri uporabi tih sastavnih dijelova u pokusnim uvjetima.

2.

Proizvođač upravlja postupcima procjene sukladnosti i posebno:

(a)

određuje odgovarajuće pokusne uvjete;

(b)

provjerava da su u planu ispitivanja opisani sastavni dijelovi u pokusnim uvjetima;

(c)

provjerava da su planom ispitivanja u potpunosti obuhvaćeni primjenljivi zahtjevi;

(d)

osigurava dosljednost i kvalitetu tehničke dokumentacije i plana ispitivanja;

(e)

planira organizaciju ispitivanja, osoblje, ugradnju i konfiguraciju platforme za ispitivanje;

(f)

obavlja inspekcije i ispitivanja u skladu s planom ispitivanja;

(g)

piše izvješće u kojem su prikazani rezultati inspekcija i ispitivanja.

3.

Proizvođač osigurava da sastavni dijelovi iz članka 6., koji su uključeni u pokusne uvjete, ispunjavaju primjenljive zahtjeve ove Uredbe.

4.

Nakon uspješno obavljene provjere sukladnosti ili prikladnosti za uporabu, proizvođač, na vlastitu odgovornost, sastavlja deklaraciju EZ-a o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu, navodeći posebno valjane zahtjeve ove Uredbe čiji sastavni dijelovi ispunjavaju te s tim povezane uvjete uporabe u skladu s točkom 3. Priloga III. Uredbi (EZ) br. 552/2004.


PRILOG VI.

Uvjeti iz članka 7. stavaka 1. i 2.

1.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora uspostaviti metode izvješćivanja unutar organizacije, kojima se osigurava i dokazuje nepristranost i neovisnost prosudbe u odnosu na postupke provjere.

2.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora osigurati da osoblje koje sudjeluje u postupcima provjere obavlja provjere s najvećim mogućim profesionalnim integritetom i najvećom mogućom tehničkom stručnošću te da su oslobođeni od bilo kakvih pritisaka i poticaja, posebno financijske vrste, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili na rezultate njihovih provjera, posebno od strane osoba ili skupina osoba na koje rezultati tih provjera utječu.

3.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora osigurati da osoblje koje sudjeluje u postupcima provjere ima pristup opremi koja im omogućuje ispravno obavljanje potrebnih provjera.

4.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora osigurati da je osoblje koje sudjeluje u postupcima provjere dobro tehnički i profesionalno osposobljeno te da ima zadovoljavajuće znanje o zahtjevima provjera koje moraju provesti, odgovarajuće iskustvo na takvim poslovima te sposobnost potrebnu za izradu deklaracija, dokumentacije i izvješća kojima se dokazuje da je provjera obavljena.

5.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora osigurati da je osoblje koje sudjeluje u postupcima provjere sposobno za nepristrano obavljanje provjera. Novčana naknada koju dobivaju ne smije ovisiti o broju izvedenih provjera niti o rezultatima tih provjera.


PRILOG VII.

DIO A

Zahtjevi za provjeru sustava iz članka 7. stavka 1.

1.

Provjerom sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. dokazuje se sukladnost tih sustava sa zahtjevima ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću, u uvjetima procjenjivanja koji odražavaju operativni okvir tih sustava.

2.

Provjera sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. provodi se u skladu s odgovarajućim i priznatim postupcima ispitivanja.

3.

Pokusna pomagala za provjeru sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. moraju imati odgovarajuću funkcionalnost.

4.

Provjerom sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1., dobivaju se elementi tehničke datoteke koja se zahtijeva točkom 3. Priloga IV. Uredbi (EZ) br. 552/2004, uključujući sljedeće elemente:

(a)

opis provedbe;

(b)

izvješće o inspekcijama i ispitivanjima, koji su izvedeni prije puštanja sustava u rad.

5.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi upravlja postupcima provjere, i posebno:

(a)

određuje odgovarajuće operativne i tehničke uvjete procjenjivanja, koji odražavaju operativne uvjete;

(b)

provjerava opisuje li plan ispitivanja integraciju sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. u operativne i tehničke uvjete procjenjivanja;

(c)

provjerava obuhvaća li plan ispitivanja u potpunosti primjenljive zahtjeve ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću;

(d)

osigurava dosljednost i kvalitetu tehničke dokumentacije i plana ispitivanja;

(e)

planira organizaciju ispitivanja, osoblje, ugradnju i konfiguraciju platforme za ispitivanje;

(f)

obavlja inspekcije i ispitivanja kako je navedeno u planu ispitivanja;

(g)

piše izvješće u kojem prikazuje rezultate inspekcija i ispitivanja.

6.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi osigurava da sustavi iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. upotrijebljeni u operativnim uvjetima procjenjivanja ispunjavaju zahtjeve ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću.

7.

Nakon uspješno obavljene provjere sukladnosti, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi sastavljaju deklaraciju EZ-a o provjeri sustava i dostavljaju je nacionalnom nadzornom tijelu zajedno s tehničkom datotekom, kako se zahtijeva člankom 6. Uredbe (EZ) br. 552/2004.

DIO B

Zahtjevi za provjeru sustava iz članka 7. stavka 2.

1.

Provjerom sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. dokazuje se sukladnost tih sustava sa zahtjevima ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću, u uvjetima procjenjivanja koji odražavaju operativni okvir ovih sustava.

2.

Provjera sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. provodi se u skladu s odgovarajućim i priznatim postupcima ispitivanja.

3.

Pokusna pomagala za provjeru sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. moraju imati odgovarajuću funkcionalnost.

4.

Provjerom sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1., dobivaju se elementi tehničke datoteke koja se zahtijeva točkom 3. Priloga IV. Uredbi (EZ) br. 552/2004, uključujući sljedeće elemente:

(a)

opis provedbe;

(b)

izvješće o inspekcijama i ispitivanjima, koji su izvedeni prije puštanja sustava u rad.

5.

Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi određuje odgovarajuće operativne i tehničke uvjete procjenjivanja koji odražavaju operativne uvjete, a postupke provjere obavlja imenovano tijelo.

6.

Imenovano tijelo upravlja postupcima provjere i posebno:

(a)

provjerava opisuje li plan ispitivanja integraciju sustava iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1. u operativne i tehničke uvjete procjenjivanja;

(b)

provjerava obuhvaća li plan ispitivanja u potpunosti primjenljive zahtjeve ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću;

(c)

osigurava dosljednost i kvalitetu tehničke dokumentacije i plana ispitivanja;

(d)

planira organizaciju ispitivanja, osoblje, ugradnju i konfiguraciju platforme za ispitivanje;

(e)

obavlja inspekcije i ispitivanja, kako je navedeno u planu ispitivanja;

(f)

piše izvješće u kojem prikazuje rezultate inspekcija i ispitivanja.

7.

Imenovano tijelo osigurava da sustavi iz točaka (b), (c) i (d) članka 2. stavka 1., upotrijebljeni u operativnim uvjetima procjenjivanja, ispunjavaju zahtjeve ove Uredbe u vezi s učinkovitošću i sigurnošću.

8.

Nakon uspješno obavljenih poslova provjere, imenovano tijelo sastavlja certifikat sukladnosti u odnosu na poslove koje je obavilo.

9.

Tada pružatelj usluga u zračnoj plovidbi sastavlja deklaraciju EZ-a o provjeri sustava i dostavlja je nacionalnom nadzornom tijelu zajedno s tehničkom datotekom, kako se to zahtijeva člankom 6. Uredbe (EZ) br. 552/2004.