15/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

436

L 145/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.05.2011.

(1)

Cilj je Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, koja je u ime Europske zajednice bila potvrđena Odlukom Vijeća 94/69/EZ (3), stabilizirati koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja bi spriječila opasni antropogeni utjecaj na klimatski sustav. Da bi se ispunio taj cilj, ukupni porast globalne prosječne godišnje površinske temperature ne smije biti veći od 2 °C iznad predindustrijske razine. U svom najnovijem izvješću o procjeni, Međudržavna komisija za klimatske promjene (IPCC) navodi da za postizanje toga cilja globalne emisije stakleničkih plinova moraju doseći najvišu razinu do 2020. godine. Na sastanku održanom 8. i 9. ožujka 2007., Europsko se Vijeće čvrsto obvezalo da će do 2020. godine smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova u Zajednici za najmanje 20 % u odnosu na razine iz 1990., odnosno za 30 % pod uvjetom da se i druge razvijene zemlje obvežu na odgovarajuća smanjenja emisija te da zemlje u razvoju koje su gospodarski naprednije daju svoj doprinos, svaka prema svojim mogućnostima.

(2)

Komisija je 2009. završila pregled strategije održivog razvoja Unije pri čemu se usredotočila na pitanja koja za održivi razvoj predstavljaju najveće probleme kao što su prijevoz, klimatske promjene, javno zdravlje i čuvanje energije.

(3)

Za postizanje potrebnih smanjenja emisija, politike i mjere trebalo bi provoditi na razini država članica i Unije u svim sektorima gospodarstva Unije, a ne samo u industriji i energetici. U Odluci br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih uz smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020 (4). predviđa se prosječno smanjenje od 10 % u odnosu na razine iz 2005. u sektorima koji nisu obuhvaćeni sustavom Europske unije za trgovinu emisijama, uspostavljenim Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja kvotama emisija stakleničkih plinova unutar Zajednice (5), uključujući cestovni promet. Cestovni je promet drugi najveći sektor po emisijama stakleničkih plinova u Uniji, a njegove emisije, uključujući i one iz lakih gospodarskih vozila, neprekidno rastu. Ako emisije iz cestovnog prometa nastave rasti, to će u znatnoj mjeri poništiti rezultate napora ostalih sektora u suzbijanju klimatskih promjena.

(4)

Ciljne vrijednosti Unije za nova cestovna vozila pružaju proizvođačima više sigurnosti kod planiranja i veću fleksibilnost u ispunjavanju zahtjeva u pogledu smanjenja CO2 nego što bi im to pružali pojedinačni nacionalni ciljevi smanjivanja emisija. Kod utvrđivanja standarda za vrijednosti emisija važno je uzeti u obzir kako će to utjecati na tržište i konkurentnost proizvođača, izravne i neizravne troškove poslovanja i koristi koje iz toga proističu s obzirom na poticanje inovacija i smanjenje potrošnje i troškova energije.

(5)

Radi poboljšanja konkurentnosti europske automobilske industrije trebalo bi primjenjivati inicijativne programe kao što su poticanje eko-inovacija i dodjela olakšica.

(6)

U svojim priopćenjima od 7. veljače 2007. pod naslovom „Rezultati revizije strategije Zajednice za smanjivanje emisija CO2 iz osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila” i „Priopćenje o konkurentnom regulatornom okviru za automobilsku industriju u 21. stoljeću (CARS21)”, Komisija je naglasila da se cilj Zajednice od 120 g CO2/km neće moći ostvariti do 2012. ako se ne poduzmu dodatne mjere.

(7)

U tim je priopćenjima za postizanje cilja Zajednice u pogledu vrijednosti prosječnih emisija Zajednice od 120 g CO2/km iz novih osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila registriranih u Zajednici do 2012. godine predložen integrirani pristup usmjeren na obvezno smanjivanje emisija CO2 radi postizanja ciljne vrijednosti od 130 g CO2/km za prosječni novi vozni park kroz poboljšanja tehnologije motora vozila, odnosno na daljnje smanjenje od 10 g CO2/km ili smanjenje ekvivalentno toj vrijednosti, ako je tehnički neophodno, kroz ostala tehnološka poboljšanja, uključujući poboljšanje učinkovitosti goriva kod lakih gospodarskih vozila.

(8)

Odredbe vezane uz postizanje ciljeva povezanih s emisijama iz lakih gospodarskih vozila trebale bi biti u skladu sa zakonodavnim okvirom za postizanje ciljnih emisija iz voznog parka novih osobnih automobila, utvrđenih Uredbom (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila (6)

(9)

Zakonodavni okvir za postizanje prosječne ciljne vrijednosti emisija novog voznog parka za nova laka gospodarska vozila trebao bi osigurati konkurentski neutralne, socijalno pravične i održive ciljne vrijednosti smanjenja kod kojih se u obzir uzima raznolikost europskih proizvođača automobila i kojima se sprečava svako neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja između njih. Zakonodavni okvir trebao bi biti usuglašen s općim ciljem postizanja ciljnih vrijednosti smanjivanja emisija na razini Unije i trebalo bi ga dopuniti drugim praktičnijim instrumentima, kao što su diferencirani porezi na automobile i energiju ili mjere za ograničavanje brzine lakih gospodarskih vozila.

(10)

Da bi se na tržištu lakih gospodarskih vozila očuvala raznolikost i sposobnost toga tržišta da udovolji različitim potrebama potrošača, ciljne vrijednosti emisija CO2 za laka gospodarska vozila trebalo bi definirati u skladu s korisnošću vozila na linearnoj osnovi. Prihvatljivi parametar kojim se može opisati ta korisnost je masa vozila iz koje je vidljiva korelacija sa stvarnim emisijama pa je stoga ciljne vrijednosti moguće odrediti realnije i neutralnije s obzirom na konkurentnost. Osim toga, podaci o masi vozila lako su dostupni. Za lakše dugoročno ocjenjivanje pristupa koji se temelji na korisnosti trebalo bi prikupiti podatke o alternativnim parametrima korisnosti kao što su otisak (prosječni razmak između kotača na istoj osovini pomnožen s međuosovinskim razmakom) i korisna nosivost.

(11)

Ovom se Uredbom aktivno promiču eko-inovacije i uzima u obzir budući tehnološki razvoj koji omogućuje povećanje dugoročne konkurentnosti europske automobilske industrije i otvaranje većeg broja visokokvalitetnih radnih mjesta. Kao sredstvo za sustavno ocjenjivanje poboljšanja u pogledu emisija koja su donijele eko-inovacije, Komisija bi trebala razmotriti mogućnost uvrštavanja eko-inovativnih mjera u reviziju ispitnih postupaka u skladu s člankom 14. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (7), vodeći računa o tehničkim i gospodarskim učincima tog uvrštavanja.

(12)

Direktivom 1999/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o raspoloživosti informacija za potrošače o potrošnji goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih vozila (8) već se zahtijeva da promotivna literatura za automobile krajnjim korisnicima osigurava podatke o službenim emisijama CO2 i službenoj potrošnji goriva vozila. U svojoj Preporuci 2003/217/EZ od 26. ožujka 2003. o primjeni odredaba Direktive 1999/94/EZ o promotivnoj literaturi (9) na druge medije, Komisija tumači da se taj zahtjev odnosi i na oglašavanje. Područje primjene Direktive 1999/94/EZ stoga bi trebalo najkasnije do 2014. proširiti na laka gospodarska vozila, tako da bi oglasi za sva laka gospodarska vozila krajnjem korisniku uz podatke vezane uz energiju ili cijene morali osiguravati i podatke o službenim emisijama CO2 i službenoj potrošnji goriva vozila.

(13)

Uvažavajući vrlo visoke troškove istraživanja i razvoja kao i troškova proizvodnje po jedinici proizvoda za prve generacije automobila s tehnologijom jako malih emisija ugljika koje treba uvesti na tržište nakon stupanja ove Uredbe na snagu, ovom se Uredbom na privremenoj osnovi nastoji ubrzati i olakšati postupak uvođenja na tržište Zajednice vozila s ekstremno niskim emisijama ugljika, u početnim fazama njihove komercijalizacije.

(14)

Upotreba određenih alternativnih goriva može ponuditi značajna smanjenja CO2 u cijelom ciklusu, od naftnog izvora do krajnjeg korisnika. Ova Uredba stoga sadrži posebne odredbe koje imaju za cilj promicanje još veće zastupljenosti vozila na određena alternativna goriva na tržištu Zajednice.

(15)

S ciljem poboljšanja postupaka prikupljanja podataka o potrošnji i mjerenja potrošnje goriva, Komisija bi najkasnije do 1. siječnja 2012. trebala razmisliti jesu li potrebne izmjene relevantnog zakonodavstva radi uvrštavanja obveze za proizvođače koji traže homologaciju za vozila kategorije N1, kako je definirana u Prilogu II. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (10), da svako vozilo mora biti opremljeno mjeračem potrošnje goriva.

(16)

Radi osiguravanja sukladnosti s Uredbom (EZ) br. 443/2009 i radi sprečavanja zloporabe, ciljnu bi vrijednost trebalo primijeniti na nova gospodarska vozila koja se prvi put registriraju u Uniji i koja nisu prethodno bila registrirana izvan Unije, osim tijekom određenog ograničenog razdoblja.

(17)

Direktivom 2007/46/EZ uspostavlja se harmonizirani okvir koji sadrži administrativne odredbe i opće tehničke zahtjeve za homologaciju svih novih vozila obuhvaćenih područjem primjene te Direktive. Tijelo odgovorno za poštovanje ove Uredbe trebalo bi biti isto ono tijelo koje je odgovorno za sve aspekte postupka homologacije u skladu s Direktivom 2007/46/EZ kao i za osiguravanje sukladnosti proizvodnje.

(18)

Proizvođačima bi trebalo ostaviti mogućnost da sami odluče na koji će način zadovoljiti ciljne vrijednosti na temelju ove Uredbe i da emisije izraze kao prosječne vrijednosti za sva vozila svojega novog voznog parka umjesto da moraju poštovati ciljne vrijednosti emisija CO2 za svako pojedino vozilo. Od proizvođača bi stoga trebalo zahtijevati da osiguraju da prosječna specifična emisija za sva nova gospodarska vozila registrirana u Uniji za koja su oni odgovorni ne prelazi prosječne ciljne vrijednosti emisija za ta vozila. Radi lakšeg prilagođavanja, ovaj zahtjev trebalo bi uvoditi postupno u razdoblju od 2014. do 2017. godine. To je u skladu sa zadanim rokovima i trajanjem razdoblja postupnog uvođenja utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 443/2009.

(19)

Da bi se osiguralo da ciljne vrijednosti odražavaju posebnosti malih i specijaliziranih proizvođača i da budu u skladu s mogućnostima proizvođača u pogledu smanjenja, za takve bi proizvođače trebalo utvrditi alternativne ciljne vrijednosti smanjenja emisija koje će biti vezene uz tehnološki potencijal vozila dotičnog proizvođača za smanjivanje specifičnih emisija CO2 i koje će odgovarati obilježjima predmetnih segmenata tržišta. To bi izuzeće trebalo obuhvatiti revizijom ciljnih vrijednosti specifičnih emisija iz Priloga I., koju treba obaviti najkasnije do početka 2013.

(20)

U okviru strategije Unije za smanjivanje emisija CO2 iz osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila uspostavljen je integrirani pristup za postizanje ciljne vrijednosti Unije od 120 g CO2/km do 2012. godine i predstavljena dugoročnija vizija daljnjih smanjenja emisija. U Uredbi (EZ) br. 443/2009 to je dugoročno gledište potkrijepljeno utvrđivanjem ciljne vrijednosti od 95 g CO2/km kao prosječne vrijednosti emisija za novi vozni park. Da bi se osigurala usklađenost s tim pristupom kao i sigurnost pri planiranju za industriju, trebalo bi utvrditi dugoročni cilj u pogledu specifičnih emisija CO2 iz lakih gospodarskih vozila za 2020. godinu.

(21)

Da bi se proizvođačima omogućila fleksibilnost u postizanju ciljnih vrijednosti emisija u skladu s ovom Uredbom, oni se mogu udruživati na otvorenoj, transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi. U slučajevima kad dođe do takvog udruživanja, ciljne vrijednosti za pojedinačne proizvođače trebalo bi zamijeniti zajedničkom ciljnom vrijednošću koju bi članovi skupine trebali postići zajednički.

(22)

Specifične emisije CO2 dovršenih vozila trebalo bi dodijeliti proizvođaču osnovnog vozila.

(23)

Da bi se osiguralo da vrijednosti emisija CO2 i učinkovitosti goriva budu reprezentativne, Komisija trebalo bi predložiti poseban postupak i razmotriti, prema potrebi, mogućnost revizije zakonodavstva o homologaciji.

(24)

Potrebno je uvesti snažan mehanizam kontrole ispunjavanja zahtjeva koji bi jamčio poštovanje ciljnih vrijednosti predviđenih ovom Uredbom.

(25)

Specifične emisije CO2 iz novih lakih gospodarskih vozila mjere se na usklađenoj osnovi na razini Unije prema metodologiji predviđenoj Uredbom (EZ) br. 715/2007. Da bi se maksimalno smanjilo administrativno opterećenje tog sustava, ispunjavanje zahtjeva trebalo bi ocjenjivati pozivajući se na podatke o registraciji novih vozila u Uniji koje su države članice prikupile i dostavile Komisiji. Radi osiguranja dosljednosti podataka koji se koriste u ocjeni ispunjavanja zahtjeva, pravila za prikupljanje ovih podataka i izvještavanje o njima trebalo bi što više uskladiti.

(26)

Direktivom 2007/46/EZ predviđa se da za svako novo lako gospodarsko vozilo proizvođači izdaju potvrdu o sukladnosti i da države članice smiju dozvoliti registraciju i puštanje u upotrebu novog lakoga gospodarskog vozila samo ako je za njega izdana važeća potvrda o sukladnosti. Podaci koje prikupe države članice trebali bi odgovarati podacima iz potvrde o sukladnosti koju je izdao proizvođač lakoga gospodarskog vozila i temeljiti se isključivo na toj potvrdi. Za podatke iz potvrda o sukladnosti trebala bi postojati standardna baza podataka Unije. Tu bi bazu trebalo koristiti kao jedinu referencu, kako bi se državama članicama kod registracije novih vozila omogućilo lakše vođenje njihovih podataka o registraciji.

(27)

Poštuju li proizvođači ciljne vrijednosti predviđene ovom Uredbom trebalo bi se ocjenjivati na razini Unije. Proizvođači čije prosječne specifične emisije CO2 prelaze vrijednosti dozvoljene ovom Uredbom trebali bi plaćati premiju za prekomjerne emisije za svaku kalendarskoj godini počevši od 1. siječnja 2014. Premiju bi trebalo prilagoditi prema tome u kojoj mjeri proizvođači nisu uspjeli postići svoju ciljnu vrijednost. Da bi se osigurala dosljednost, mehanizam premija trebao bi biti sličan mehanizmu utvrđenom u Uredbi (EZ) br. 443/2009. Iznose premija za prekomjerne emisije trebalo bi smatrati prihodom općeg proračuna Europske unije.

(28)

Nacionalnim mjerama koje s obzirom na ciljeve i postupke utvrđene ovom Uredbom države članice eventualno provode ili uvode u skladu s člankom 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU) ne bi se smjele uvoditi dodatne ili strože kazne za proizvođače koji nisu postigli svoje ciljne vrijednosti predviđene ovom Uredbom.

(29)

Ova Uredba ne bi smjela dovoditi u pitanje potpunu primjenu pravila Unije o tržišnom natjecanju.

(30)

Trebalo bi razmotriti nove modalitete postizanja dugoročne ciljne vrijednosti, posebno nagib krivulje, parametar korisnosti i sustav premija za prekomjerne emisije.

(31)

Brzina cestovnih vozila snažno utječe na potrošnju goriva i emisije CO2. Osim toga, ako nema ograničenja brzine za laka gospodarska vozila tu postoji i element natjecanja u pogledu najveće brzine, što može dovesti do upotrebe prevelikih sustava prijenosa i s tim povezane neučinkovitosti u uvjetima sporijeg rada. Stoga je primjereno istražiti izvedivost proširenja područja primjene Direktive Vijeća 92/6/EEZ od 10. veljače 1992. o ugradnji i upotrebi uređaja za ograničenje brzine za određene kategorije motornih vozila u Zajednici (11), s ciljem uključivanja lakih gospodarskih vozila.

(32)

Da bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, posebno za donošenje detaljnih pravila za praćenje i izvještavanje o prosječnim emisijama, odnosno za prikupljanje, bilježenje, predstavljanje, prijenos, izračun i dostavljanje podataka o prosječnim emisijama te za primjenu zahtjeva iz Priloga II., kao i za donošenje detaljnih mjera za prikupljanje premija za prekomjerne emisije i detaljnih odredaba za postupak odobravanja inovativnih tehnologija, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela koja se odnose na mehanizme kojima države članice kontroliraju izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije (12).

(33)

Komisiju bi trebalo ovlastiti da u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU) donosi delegirane akte o izmjeni zahtjeva u pogledu praćenja i izvještavanja utvrđenih u Prilogu II. s obzirom na iskustva stečena kroz primjenu ove Uredbe, o prilagođavanju vrijednosti M0 iz Priloga I. prosječnoj masi novih lakih gospodarskih vozila iz prethodne tri kalendarske godine, o uvođenju pravila za tumačenje kriterija ispunjavanja uvjeta za izuzimanje, o sadržaju zahtjeva za izuzeće te o sadržaju i ocjenjivanju programa za smanjivanje specifičnih emisija CO2, kao i da prilagođava formule iz Priloga I. na temelju bilo kakvih izmjena u regulatornom ispitnom postupku za mjerenje specifičnih emisija CO2. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog rada na pripremama održava odgovarajuće konzultacije, uključujući i one na stručnoj razini.

(34)

Budući da države članice ne mogu ispuniti ciljeve ove Uredbe, tj. utvrđivanje zahtjeva u pogledu vrijednosti emisija CO2 za nova laka gospodarska vozila i da je te ciljeve zbog opsega i učinaka predloženih mjera lakše ispuniti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u istom članku, ova Uredba ne prelazi mjeru koja je nužna za ostvarenje tog cilja,

(a)

„prosječne specifične emisije CO2” znači, s obzirom na proizvođača, prosjek specifičnih emisija CO2 za sva nova laka gospodarska vozila koja je proizveo taj proizvođač;

(b)

„potvrda o sukladnosti” znači potvrda iz članka 18. Direktive 2007/46/EZ;

(c)

„dovršeno vozilo” znači vozilo za koje je homologacija odobrena nakon završetka postupka višestupanjske homologacije u skladu s Direktivom 2007/46/EZ;

(d)

„potpuno vozilo” znači svako vozilo koje nije potrebno dovršiti da bi ispunjavalo relevantne tehničke zahtjeve Direktive 2007/46/EZ;

(e)

„osnovno vozilo” znači svako vozilo koje se koristi na početnom stupnju višestupanjskog homologacijskog postupka;

(f)

„proizvođač” znači osoba ili tijelo koje je odgovorno tijelu nadležnom za homologaciju za sve aspekte postupka EZ homologacije u skladu s Direktivom 2007/46/EZ te za osiguravanje sukladnosti proizvodnje;

(g)

„masa” znači masa automobila s karoserijom, spremnog za vožnju, kako je navedena u potvrdi o sukladnosti i definirana u odjeljku 2.6. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ;

(h)

„specifične emisije CO2” znači emisije lakoga gospodarskog vozila izmjerene u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 i navedene u potvrdi o sukladnosti potpunog ili dovršenog vozila kao masa (kombiniranih) emisija CO2.

(i)

„ciljna vrijednost specifičnih emisija” znači, u odnosu na proizvođača, prosjek indikativnih specifičnih emisija CO2 utvrđen u skladu s Prilogom I. za svako novo lako gospodarsko vozilo koje taj proizvođač proizvede ili, kad je proizvođaču odobreno izuzeće u skladu s člankom 11., ciljna vrijednost specifičnih emisija utvrđena u skladu s tim izuzećem;

(j)

„otisak” znači razmak između kotača na istoj osovini pomnožen s međuosovinskim razmakom, kako su navedeni u potvrdi o sukladnosti i definirani u odjeljcima 2.1. i 2.3. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ;

(k)

„korisna nosivost” znači razlika između maksimalne tehnički dopuštene mase opterećenog vozila u skladu s Prilogom II. Direktivi 2007/46/EZ i mase vozila.

(a)

poduzeća u kojima proizvođač izravno ili neizravno ima:

(b)

poduzeća koja izravno ili neizravno, u odnosu na proizvođača, imaju prava ili ovlasti navedene u točki (a);

(c)

poduzeća u kojima poduzeće iz točke (b) izravno ili neizravno ima prava ili ovlasti navedene u točki (a);

(d)

poduzeća u kojima proizvođač zajedno s jednim ili više poduzeća iz točke (a), (b) ili (c) ili u kojima dva ili više takvih poduzeća imaju prava ili ovlasti navedene u točki (a);

(e)

poduzeća u kojima prava ili ovlasti navedeni u točki (a) zajednički imaju proizvođač ili jedno ili više s njim povezanih poduzeća iz točaka (a) do (d) i jedna ili više trećih strana.

—

70 % u 2014.,

—

75 % u 2015.,

—

80 % u 2016.,

—

100 % od 2017. nadalje.

—

3,5 laka gospodarska vozila u 2014.,

—

3,5 laka gospodarska vozila u 2015.,

—

2,5 laka gospodarska vozila u 2016.,

—

1,5 laka gospodarska vozila u 2017.,

—

1 lako gospodarsko vozilo od 2018.

(a)

popis proizvođača koji ulaze u udruženje;

(b)

naziv proizvođača koji je imenovan voditeljem udruženja, preko kojega će se ostvarivati kontakt s udruženjem i koji će biti odgovoran za plaćanje eventualne premije za prekomjerne emisije zaračunate udruženju u skladu s člankom 9.;

(c)

dokaze da će voditelj udruženja moći ispunjavati obveze iz točke (b).

(a)

prosječne specifične emisije CO2;

(b)

ciljnu vrijednost specifičnih emisija;

(c)

ukupan broj registriranih vozila.

(a)

prosječne specifične emisije CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini;

(b)

ciljnu vrijednost specifičnih emisija u prethodnoj kalendarskoj godini;

(c)

razliku između njegovih prosječnih specifičnih emisija CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini i njegove ciljne vrijednosti specifičnih emisija za tu godinu.

(a)

od 2014. do 2018.:

(b)

od 2019.:

(Prekomjerne emisije × 95 EUR) × broj novih lakih gospodarskih vozila.

—

„prekomjerne emisije”, znače pozitivan broj grama po kilogramu za koji su prosječne specifične emisije CO2 nekog proizvođača, uzimajući u obzir smanjenje emisija CO2 zbog inovativnih tehnologija odobrenih u skladu s člankom 12., bile veće od ciljne vrijednosti specifičnih emisija u dotičnoj kalendarskoj godini ili dijelu godine na koji se odnosi obveza na temelju članka 4., zaokruženo na najbliža tri decimalna mjesta, a

—

„broj novih lakih gospodarskih vozila” znači broj novih lakih gospodarskih vozila koje je on proizveo i koji su registrirani u toj godini u skladu s kriterijima za postupno uvođenje iz članka 4.

(a)

njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija za prethodnu kalendarsku godinu;

(b)

njegove prosječne specifične emisije CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini;

(c)

razliku između njegovih prosječnih specifičnih emisija CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini i njegove ciljne vrijednosti specifičnih emisija za tu godinu;

(d)

prosječne specifične emisije CO2 za sva nova laka gospodarska vozila u Uniji u prethodnoj kalendarskoj godini;

(e)

prosječnu masu svih novih lakih gospodarskih vozila u Uniji u prethodnoj kalendarskoj godini.

(a)

nije dio skupine povezanih proizvođača; ili

(b)

je dio skupine povezanih proizvođača koja je ukupno odgovorna za manje od 22 000 novih lakih gospodarskih vozila registriranih u Uniji u svakoj kalendarskoj godini; ili

(c)

je dio skupine povezanih proizvođača, ali posluje u vlastitim proizvodnim pogonima i ima vlastiti projektni centar.

(a)

naziv proizvođača i ime osobe za kontakt;

(b)

dokaz da proizvođač ispunjava uvjete za izuzeće iz stavka 1.;

(c)

pojedinosti o lakim gospodarskim vozilima koje proizvodi, uključujući masu i specifične emisije CO2 tih lakih gospodarskih vozila; i

(d)

ciljnu vrijednost specifičnih emisija u skladu s potencijalom proizvođača za smanjivanje emisija, uključujući gospodarski i tehnološki potencijal za smanjivanje njegovih specifičnih emisija CO2, s tim da se uzmu u obzir sva obilježja tržišta za tip proizvedenog lakoga gospodarskog vozila.

(a)

isporučitelj ili proizvođač mora biti zaslužan za uštede CO2 postignute primjenom inovativnih tehnologija;

(b)

inovativne tehnologije moraju dati potvrđeni doprinos smanjivanju CO2;

(c)

inovativne tehnologije ne smiju biti obuhvaćene standardiziranim ispitnim ciklusom mjerenja CO2, niti obvezujućim odredbama koje proizlaze iz komplementarnih dodatnih mjera za postizanje smanjenja od 10 g CO2/km iz članka 1. Uredbe (EZ) br. 443/2009, niti smiju biti obvezne prema odredbama ostalih propisa Zajednice.

—

troškovno učinkovite načine za postizanje dugoročne ciljne vrijednosti od 147 g CO2/kg do 2020. godine, koji podliježu potvrdi njihove izvedivosti na temelju ažuriranih rezultata ocjenjivanja učinaka, i

—

aspekte primjene te ciljne vrijednosti, uključujući i premiju za prekomjerne emisije.

1.

Indikativne specifične emisije CO2 za svako novo lako gospodarsko vozilo, mjerene u gramima po kilometru, utvrđuju se u skladu sa sljedećim formulama:

2.

Ciljna vrijednost specifičnih emisija za proizvođača u jednoj kalendarskoj godini izračunava se kao prosjek specifičnih emisija CO2 svakog novog lakoga gospodarskog vozila registriranog u toj kalendarskoj godini koje je proizveo taj proizvođač.

1.

Za kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2012. i svake sljedeće kalendarske godine države članice za svako novo lako gospodarsko vozilo registrirano na njihovom teritoriju bilježe sljedeće podatke:

2.

Podaci iz točke 1. uzimaju se iz potvrde o sukladnosti za relevantno lako gospodarsko vozilo. Ako su u potvrdi o sukladnosti navedene i minimalna i maksimalna masa lakoga gospodarskog vozila, za potrebe ove Uredbe države članice primjenjuju samo maksimalnu vrijednost. U slučaju vozila na dvostruki pogon (benzin/plin) za koje su u potvrdama o sukladnosti navedene vrijednosti emisija CO2 za obje vrste goriva, države članice primjenjuju samo brojku koja je izmjerena za plin.

3.

Za kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2012. i svaku sljedeću kalendarsku godinu svaka država članica u skladu s metodama opisanima u dijelu B ovog Priloga za svakog proizvođača utvrđuje: