15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

172

32011R0333

L 094/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

31.03.2011.

UREDBA VIJEĆA (EU) br. 333/2011

od 31. ožujka 2011.

o uspostavi kriterija za određivanje trenutka kada određene vrste otpadnog metala prestaju biti otpad u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (1), a posebno njezin članak 6. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon podnošenja prijedloga mjera Europskom parlamentu,

budući da:

(1)

Ocjenjivanje više tijekova otpada pokazalo je da bi za tržište recikliranja otpadnog metala bilo korisno razviti posebne kriterije za određivanje trenutka kada otpadni metal dobiven iz otpada prestaje biti otpad. Ti bi kriteriji trebali osigurati visoku razinu zaštite okoliša. Oni ne bi smjeli dovesti u pitanje klasifikaciju otpadnog metala kao otpada u trećim zemljama.

(2)

Izvješća Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije pokazali su da postoje tržište i potražnja za željeznim, čeličnim i aluminijskim otpadom, koji se koristi kao sirovina za proizvodnju u čeličanama, talionicama, rafinerijama te pogonima za rafiniranje i sekundarno taljenje aluminija. Željezni, čelični i aluminijski otpad trebao bi stoga biti u dovoljnoj mjeri čist da ispunjava relevantne standarde za otpadne materijale ili specifikacije koje zahtijeva metalna industrija.

(3)

Kriteriji na temelju kojih se određuje trenutak kada željezni, čelični i aluminijski otpad prestaje biti otpad trebali bi osigurati da željezni, čelični i aluminijski otpad koji nastaje u postupku oporabe ispunjava tehničke zahtjeve metalne industrije i da bude u skladu s važećim zakonodavstvom i standardima koji se primjenjuju na proizvode te da općenito ne djeluje štetno na okoliš ili zdravlje ljudi. Izvješća Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije pokazala su da predloženi kriteriji za otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupcima oporabe, za postupke i tehnike obrade, kao i za otpadni metal koji nastaje u postupku oporabe, ispunjavaju te ciljeve budući da bi trebali rezultirati proizvodnjom željeznog, čeličnog i aluminijskog otpada bez opasnih svojstava i dovoljno očišćenog od nemetalnih spojeva.

(4)

Da bi se osiguralo ispunjavanje tih kriterija, primjereno je osigurati objavljivanje informacija o otpadnom metalu koji je prestao biti otpad i provođenje sustava upravljanja kvalitetom.

(5)

Može se ukazati potreba za revizijom kriterija ako se na temelju praćenja razvoja tržišnih uvjeta za željezni, čelični i aluminijski otpad opaze negativni utjecaji na tržišta za recikliranje željeznog, čeličnog i aluminijskog otpada, posebno s obzirom na raspoloživost i dostupnost takvog otpadnog materijala.

(6)

Da bi se operaterima omogućila prilagodba kriterijima za određivanje trenutka kada otpadni metal prestaje biti otpad, primjereno je osigurati da prije početka primjene ove Uredbe protekne određeni razumni rok.

(7)

Odbor osnovan u skladu s člankom 39. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ nije dao svoje mišljenje o mjerama predviđenim ovom Uredbom, pa je stoga Komisija Vijeću podnijela prijedlog u vezi s tim mjerama i proslijedila ga Europskom parlamentu.

(8)

Europski parlament nije se suprotstavio predloženim mjerama,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavljaju kriteriji za određivanje trenutka kada željezni, čelični i aluminijski otpad, uključujući i aluminijske legure, prestaje biti otpad.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se definicije navedene u Direktivi 2008/98/EZ.

Osim njih primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„željezni i čelični otpad” znači otpadni metal koji se uglavnom sastoji od željeza i čelika;

(b)

„aluminijski otpad” znači otpadni metal koji se uglavnom sastoji od aluminija i aluminijskih legura;

(c)

„posjednik” znači fizička ili pravna osoba koja posjeduje otpadni metal;

(d)

„proizvođač” znači posjednik koji otpadni metal prvi put prenosi na drugog posjednika kao otpadni metal koji je prestao biti otpad;

(e)

„uvoznik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba sa stalnim boravištem ili sjedištem u Uniji, koja otpadni metal koji je prestao biti otpad unosi u carinsko područje Unije;

(f)

„kvalificirano osoblje” znači osoblje koje je kvalificirano na temelju iskustva ili obuke za praćenje i ocjenjivanje svojstava otpadnog metala;

(g)

„vizualna inspekcija” znači pregled otpadnog metala koji obuhvaća cijelu pošiljku ili dijelove pošiljke i kod kojeg se koriste ljudska osjetila ili bilo kakva nespecijalizirana oprema;

(h)

„pošiljka” znači šarža otpadnog metala koja je namijenjena za isporuku od strane proizvođača nekom drugom posjedniku i može biti sadržana u jednoj ili više transportnih jedinica, kao što su kontejneri.

Članak 3.

Kriteriji za željezni i čelični otpad

Željezni i čelični otpad prestaje biti otpad kad su, po prijenosu s proizvođača na drugog posjednika, ispunjeni svi dolje navedeni uvjeti:

(a)

otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe ispunjava kriterije navedene u odjeljku 2. Priloga I.;

(b)

otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe obrađen je u skladu s kriterijima navedenima u odjeljku 3. Priloga I.;

(c)

željezni i čelični otpad koji nastane u postupku oporabe ispunjava kriterije navedene u odjeljku 1. Priloga I.;

(d)

proizvođač je ispunio uvjete navedene u člancima 5. i 6.

Članak 4.

Kriteriji za aluminijski otpad

Aluminijski otpad, uključujući otpadne aluminijske legure, prestaje biti otpad kad su, po prijenosu s proizvođača na drugog posjednika, ispunjeni svi dolje navedeni uvjeti:

(a)

otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe ispunjava kriterije navedene u odjeljku 2. Priloga II.;

(b)

otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe obrađen je u skladu s kriterijima navedenima u odjeljku 3. Priloga II.;

(c)

aluminijski otpad koji nastane u postupku oporabe ispunjava kriterije navedene u odjeljku 1. Priloga II.;

(d)

proizvođač je ispunio uvjete navedene u člancima 5. i 6.

Članak 5.

Izjava o sukladnosti

1.   Proizvođač ili uvoznik za svaku pošiljku otpadnog metala izdaje izjavu o sukladnosti u skladu s obrascem iz Priloga III.

2.   Proizvođač ili uvoznik dostavlja izjavu o sukladnosti sljedećem posjedniku pošiljke otpadnog metala. Proizvođač ili uvoznik zadržava kopiju izjave o sukladnosti najmanje jednu godinu od dana njezinog izdavanja i na zahtjev je daje na raspolaganje nadležnim tijelima.

3.   Izjava o sukladnosti može biti u elektroničkom obliku.

Članak 6.

Upravljanje kvalitetom

1.   Proizvođač primjenjuje sustav upravljanja kvalitetom koji je prikladan za dokazivanje sukladnosti s kriterijima iz članka 3. odnosno 4.

2.   Sustav upravljanja kvalitetom obuhvaća skup dokumentiranih postupaka za svaki od sljedećih aspekata:

(a)

kontrola kod preuzimanja otpada koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe u skladu s odjeljkom 2. priloga I. i II.;

(b)

praćenje procesa i tehnika obrade opisanih u odjeljku 3.3. priloga I. i II.;

(c)

praćenje kvalitete otpadnog metala dobivenog postupkom oporabe u skladu s odjeljkom 1. priloga I. i II. (uključujući uzorkovanje i analizu);

(d)

učinkovitost praćenja zračenja u skladu s odjeljkom 1.5. priloga I. odnosno II.;

(e)

povratne informacije od kupaca o ispunjavanju zahtjeva u pogledu kvalitete otpadnog metala;

(f)

vođenje evidencije o rezultatima praćenja koje se provodi u skladu s točkama od (a) do (d);

(g)

pregled i poboljšanje sustava upravljanja kvalitetom;

(h)

obučavanje osoblja.

3.   U okviru sustava upravljanja kvalitetom propisani su i posebni zahtjevi u pogledu praćenja koji su za svaki kriterij navedeni u prilozima I. i II.

4.   Ako prethodni posjednik obavi bilo koju od obrada iz odjeljka 3.3 Priloga I. ili odjeljka 3.3. Priloga II., proizvođač se mora pobrinuti da dobavljač primjenjuje sustav upravljanja kvalitetom koji ispunjava zahtjeve iz ovog članka.

5.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta s obzirom na stavljanje proizvoda na tržište (2), koje je dobilo akreditaciju u skladu s tom Uredbom ili bilo koji drugi procjenitelj za zaštitu okoliša kako je utvrđen u članku 2. stavku 20. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (3) potvrđuje da taj sustav upravljanja kvalitetom ispunjava zahtjeve ovog članka. Verifikaciju treba provoditi svake 3 godine.

6.   Uvoznik od svojih dobavljača zahtijeva da primjenjuju sustav upravljanja kvalitetom koji ispunjava zahtjeve iz stavaka 1., 2., i 3. ovog članka i koji je verificirao neovisni vanjski procjenitelj.

7.   Proizvođač nadležnim tijelima na zahtjev omogućuje pristup sustavu upravljanja kvalitetom.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 9. listopada 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 31. ožujka 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

VÖLNER P.

(1)  SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(2)  SL L 218, 13.8.2008., str. 30.

(3)  SL L 342, 22.12.2009., str. 1.

PRILOG I.

Kriteriji za željezni i čelični otpad

Kriteriji

Zahtjevi u pogledu neovisnog praćenja

1.   Kvaliteta otpadnog materijala koji nastaje u postupku oporabe

1.1.

Otpadni se materijal razvrstava prema specifikaciji kupca, industrijskoj specifikaciji ili prema standardu za izravnu uporabu u proizvodnji metala ili metalnih predmeta u čeličanama ili ljevaonicama.

Kvalificirano osoblje razvrstava svaku pošiljku.

1.2

Ukupni maseni udio stranih materijala (nečistoća) iznosi ≤ 2 %

Strani materijali su:

1.

obojeni metali (osim legirnih elemenata u osnovi od bilo kojeg neobojenog metala) i nemetalni materijali kao što su zemlja, prašina, izolacijski materijali i staklo;

2.

zapaljivi nemetalni materijali kao što su guma, plastika, tkanine, drvo i druge kemijske ili organske tvari;

3.

veći komadi (veličine cigle) koji ne provode električnu struju, kao što su automobilske gume, cijevi ispunjene cementom, drvo ili beton;

4.

ostaci koji nastaju u postupcima taljenja čelika, zagrijavanja, površinske obrade (uključujući skidanje srhova plamenom), zavarivanja i rezanja plamenom, kao što su šljaka, valjaonički ogar, prašina iz vrećastih filtara, brusna prašina, mulj.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

U odgovarajućim vremenskim razmacima (najmanje svakih 6 mjeseci) reprezentativni uzorci stranih materijala analiziraju se vaganjem nakon što se tijekom pažljivog vizualnog pregleda magnetom ili ručno (prema potrebi) izdvoje željezne i čelične čestice i predmeti.

Odgovarajuća učestalost praćenja uzorkovanjem utvrđuje se uzimajući u obzir sljedeće faktore:

1.

očekivani obrazac promjenjivosti (na primjer, na temelju prethodnih rezultata);

2.

inherentni rizik od promjenjivosti kvalitete otpada koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe i bilo kakve daljnje prerade;

3.

inherentna preciznost metode praćenja; i

4.

blizina rezultata gornjoj granici za sadržaj stranih materijala, koja iznosi 2 % masenog udjela.

Postupak utvrđivanja učestalosti praćenja treba dokumentirati kao dio sustava upravljanja kvalitetom i treba omogućiti njegovu reviziju.

1.3.

Otpadni materijal ne sadrži prekomjerne količine željeznog oksida ni u kojem obliku, osim tipičnih količina koje proizlaze iz vanjskog skladištenja pripremljenog otpadnog materijala u normalnim atmosferskim uvjetima.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled na prisutnost oksida.

1.4.

Na otpadnom materijalu nema vidljivih ulja, uljnih emulzija, sredstava za podmazivanje ili masti, osim zanemarivih količina koje neće uzrokovati kapanje.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke, obraćajući posebnu pozornost na one dijelove kod kojih postoji najveća vjerojatnost da će ulje kapati.

1.5.

Radioaktivnost: u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja u vezi s radioaktivnim otpadnim metalom, odazivanje nije potrebno.

Ovaj zahtjev ne dovodi u pitanje osnovne standarde za zaštitu zdravlja radnika i šire javnosti, donesene u aktima koji spadaju u poglavlje III. Ugovora o Euratomu, posebno u Direktivi 96/29/Euratom (1).

Kvalificirano osoblje prati radioaktivnost svake pošiljke.

Uz svaku pošiljku otpadnog materijala prilaže se certifikat utvrđen u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja za radioaktivni otpadni metal. Certifikat se može priložiti ostaloj dokumentaciji koja prati pošiljku.

1.6.

Otpadni materijal ne pokazuje nijedno od opasnih svojstava navedenih u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ. Otpadni materijal ispunjava uvjete u pogledu graničnih vrijednosti koncentracije utvrđenih u Odluci 2000/532/EZ (2) i ne prelazi granične vrijednosti koncentracije utvrđene u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 850/2004 (3).

Svojstva pojedinačnih elemenata sadržanih u željeznim i čeličnim legurama nisu relevantna za ovaj zahtjev.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke. Kad se kod vizualnog pregleda pojavi sumnja na moguća opasna svojstva, prema potrebi se poduzimaju odgovarajuće dodatne mjere praćenja kao što su uzorkovanje i ispitivanje.

Osoblje je kroz obuku upoznato s opasnim svojstvima koja mogu biti povezana sa željeznim i čeličnim otpadom te s komponentama i značajkama materijala koje omogućuju prepoznavanje opasnih svojstava.

Postupak za prepoznavanje opasnih materijala dokumentira se u okviru sustava upravljanja kvalitetom.

1.7.

Otpadni materijal ne sadrži posude pod tlakom, zatvorene ili nedovoljno otvorene posude, koje bi mogle izazvati eksploziju u peći za toplinsku obradu metala.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

2.   Otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe

2.1.

Kao ulazna sirovina može se koristiti samo otpad koji sadrži oporabljivo željezo i čelik.

2.2.

Opasni otpad ne koristi se kao ulazna sirovina osim u slučajevima kad se pruži dokaz da su primijenjeni postupci i tehnike za uklanjanje opasnih svojstava navedeni u odjeljku 3. ovog Priloga.

2.3.

Sljedeći se otpad ne koristi kao ulazna sirovina:

(a)

piljevina i strugotine koje sadrže tekućine kao što su ulja ili uljne emulzije; i

(b)

bačve i posude, osim opreme iz otpadnih vozila, koje sadrže ili su sadržavale ulja ili boje.

Kontrolu prihvatljivosti svog primljenog otpada (vizualnim pregledom) i prateće dokumentacije obavlja kvalificirano osoblje koje je osposobljeno za prepoznavanje otpada koji ne ispunjava kriterije navedene u ovom odjeljku.

3.   Postupci i tehnike obrade

3.1.

Željezni ili čelični otpad izdvojen je na izvoru ili tijekom prikupljanja i držan odvojeno, ili je otpad koji se koristi kao ulazna sirovina obrađen kako bi se željezni i čelični otpad odvojio od nemetalnih komponenti i komponenti od obojenih metala.

3.2.

Svi postupci mehaničke obrade (kao što su rezanje, sječenje, drobljenje ili granuliranje; razvrstavanje, odvajanje, pranje, odstranjivanje onečišćujućih tvari, pražnjenje) potrebni za pripremu otpadnog metala za izravno stavljanje u konačnu uporabu u čeličanama i ljevaonicama su završeni.

3.3

Za otpad koji sadrži opasne komponente vrijede sljedeći posebni zahtjevi:

(a)

ulazni materijali koji potječu iz otpadne električne i elektroničke opreme ili otpadnih vozila podvrgnuti su svim postupcima obrade u skladu sa zahtjevima iz članka 6. Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i članka 6. Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5);

(b)

za hvatanje klorofluorougljika iz otpadne opreme primijenjen je postupak koji su odobrila nadležna tijela;

(c)

kablovi su oguljeni i nasjeckani. Ako kablovi imaju organske prevlake (plastika), te su prevlake odstranjene uz primjenu najboljih raspoloživih tehnika;

(d)

bačve i posude su ispražnjene i oprane, i

(e)

opasne tvari u otpadu koji nije naveden u točki (a) učinkovito su odstranjene u postupku koji je odobrilo nadležno tijelo.

 

(1)  Direktiva Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (SL L 159, 29.6.1996., str. 1.).

(2)  Odluka Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442//EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689//EEZ o opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

(3)  Uredba (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (SL L 158, 30.4.2004., str. 7.).

(4)  SL L 37, 13.2.2003., str. 24.

(5)  SL L 269, 21.10.2000., str. 34.

PRILOG II.

Kriteriji za aluminijski otpad

Kriteriji

Zahtjevi u pogledu neovisnog praćenja

1.   Kvaliteta otpadnog materijala

1.1.

Otpadni se materijal razvrstava prema specifikaciji kupca, industrijskoj specifikaciji ili prema standardu za izravnu uporabu u proizvodnji metala ili metalnih predmeta rafiniranjem ili ponovnim taljenjem.

Kvalificirano osoblje razvrstava svaku pošiljku.

1.2

Ukupni maseni udio stranih materijala iznosi ≤ 5 % ili je iskoristivi udio metala ≥ 90 %;

Strani materijali su:

1.

metali osim aluminija i aluminijskih legura;

2.

nemetalni materijali kao što su zemlja, prašina, izolacijski materijali i staklo;

3.

zapaljivi nemetalni materijali kao što su guma, plastika, tkanine, drvo i druge kemijske ili organske tvari;

4.

veći komadi (veličine cigle) koji ne provode električnu struju, kao što su automobilske gume, cijevi ispunjene cementom, drvo ili beton; ili

5.

ostaci koji nastaju kod postupaka taljenja aluminija i aluminijskih legura, zagrijavanja, površinske obrade (uključujući skidanje srhova plamenom), brušenja, piljenja, zavarivanja i rezanja plamenom, kao što su šljaka, troska, pjena, prašina iz vrećastih filtara, brusna prašina, mulj.

Proizvođač aluminijskog otpada provjerava njegovu sukladnost praćenjem količine stranih materijala ili utvrđivanjem udjela iskoristivog metala.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

U odgovarajućim vremenskim razmacima (najmanje svakih 6 mjeseci) reprezentativni uzorci svih vrsta aluminijskog otpada analiziraju se radi utvrđivanja ukupne količine stranih materijala, odnosno udjela iskoristivog metala.

Reprezentativni uzorci dobivaju se u skladu s postupkom uzorkovanja opisanim u standardu EN 13920 (1).

Ukupan udio stranih materijala mjerit će se po težini nakon odvajanja aluminijskih metalnih čestica i predmeta iz čestica te objekata koji se sastoje od stranih materijala ručnim sortiranjem ili drugim sredstvima za odvajanje (poput magneta ili služeći se gustoćom kao osnovom).

Ukupna količina iskoristivog metala mjeri se u skladu sa sljedećim postupkom:

1.

određivanje mase (m1) nakon odstranjivanja i utvrđivanja količine vlage (u skladu s točkom 7.1. standarda EN 13920-1:2002);

2.

odstranjivanje i utvrđivanje količine slobodnog željeza (u skladu s točkom 7.2. standarda EN 13920-1:2002);

3.

utvrđivanje mase metala nakon taljenja i stvrdnjavanja (m2) nakon postupka određivanja udjela iskoristivog metala u skladu s točkom 7.3. standarda EN 13920-1:2002);

4.

izračun iskoristivog udjela metala m [%] = (m2/m1) × 100.

Odgovarajuća učestalost analiza reprezentativnih uzoraka utvrđuje se uzimajući u obzir sljedeće faktore:

1.

očekivani obrazac promjenjivosti (na temelju prethodnih rezultata);

2.

inherentni rizik od promjenjivosti kvalitete otpada koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe i učinkovitosti postupka obrade;

3.

inherentna preciznost metode praćenja; i

4.

blizina rezultata graničnim vrijednostima za ukupni sadržaj stranih materijala, odnosno udjela iskoristivog metala.

1.3.

Otpadni materijal ne sadrži polivinil klorid (PVC) u obliku prevlaka, boja, plastike.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

1.4.

Na otpadnom materijalu nema vidljivih ulja, uljnih emulzija, sredstava za podmazivanje ili masti, osim zanemarivih količina koje neće uzrokovati kapanje.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke, obraćajući posebnu pozornost na one dijelove kod kojih postoji najveća vjerojatnost da će ulje kapati.

1.5.

Radioaktivnost: u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja u vezi s radioaktivnim otpadnim metalom, odazivanje nije potrebno.

Ovaj zahtjev ne dovodi u pitanje osnovne standarde za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva, donesene u aktima koji spadaju pod poglavlje III. Ugovora o Euratomu, posebno u Direktivi 96/29/Euratom (2).

Kvalificirano osoblje prati radioaktivnost svake pošiljke. Uz svaku pošiljku otpadnog materijala prilaže se certifikat utvrđen u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odzivanja za radioaktivni otpadni metal. Certifikat se može priložiti ostaloj dokumentaciji koja prati pošiljku.

1.6.

Otpadni materijal ne pokazuje nijedno od opasnih svojstava navedenih u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ. Otpadni materijal ispunjava uvjete u pogledu graničnih vrijednosti koncentracije utvrđenih u Odluci Komisije 2000/532/EZ (3) i ne prelazi granične vrijednosti koncentracije utvrđene u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 850/2004 (4).

Svojstva pojedinačnih elemenata sadržanih u aluminijskim legurama nisu relevantna za ovaj zahtjev.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke. Kad se kod vizualnog pregleda pojavi sumnja na moguća opasna svojstva, prema potrebi se poduzimaju odgovarajuće dodatne mjere praćenja kao što su uzorkovanje i ispitivanje.

Osoblje je kroz obuku upoznato s mogućim opasnim svojstvima koja mogu biti povezana s aluminijskim otpadom te s komponentama i značajkama materijala koje omogućuju prepoznavanje opasnih svojstava.

Postupak za prepoznavanje opasnih materijala dokumentira se u okviru sustava upravljanja kvalitetom.

1.7.

Otpadni materijal ne sadrži posude pod tlakom, zatvorene ili nedovoljno otvorene posude, koje bi mogle izazvati eksploziju u peći za toplinsku obradu metala.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

2.   Otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe

2.1.

Kao ulazna sirovina može se koristiti samo otpad koji sadrži oporabljivi aluminij i aluminijske legure.

2.2.

Opasni se otpad ne koristi kao ulazna sirovina osim u slučajevima kad se pruži dokaz da su primijenjeni postupci i tehnike za uklanjanje opasnih svojstava navedeni u odjeljku 3. ovog Priloga.

2.3.

Sljedeći se otpad ne koristi kao ulazna sirovina:

(a)

piljevina i strugotine koje sadrže tekućine kao što su ulja ili uljne emulzije; i

(b)

bačve i posude, osim opreme iz otpadnih vozila, koje sadrže ili su sadržavale ulja ili boje.

Kontrolu prihvatljivosti svog primljenog/preuzetog otpada (vizualnim pregledom) i prateće dokumentacije obavlja kvalificirano osoblje koje je osposobljeno za prepoznavanje otpada koji ne ispunjava kriterije navedene u ovom odjeljku.

3.   Postupci i tehnike obrade

3.1.

Aluminijski otpad izdvojen je na izvoru ili tijekom prikupljanja i držan odvojeno, ili je otpad koji se koristi kao ulazna sirovina obrađen kako bi se aluminijski otpad odvojio od nemetalnih komponenti i metalnih komponenti koje nisu od aluminija.

3.2.

Svi postupci mehaničke obrade (kao što su rezanje, sječenje, drobljenje ili granuliranje; razvrstavanje, odvajanje, pranje, odstranjivanje onečišćujućih tvari, pražnjenje) potrebne za pripremu otpadnog metala za izravno stavljanje u konačnu uporabu su završene.

3.3

Za otpad koji sadrži opasne komponente vrijede sljedeći posebni zahtjevi:

(a)

ulazni materijali koji potječu iz otpadne električne i elektroničke opreme ili otpadnih vozila podvrgnuti su svim postupcima obrade u skladu sa zahtjevima iz članka 6. Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) i članka 6. Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6);

(b)

za hvatanje klorofluorougljika iz otpadne opreme primijenjen je postupak koji su odobrila nadležna tijela;

(c)

kablovi su oguljeni ili nasjeckani. Ako kablovi imaju organske prevlake (plastika) te su prevlake odstranjene uz primjenu najboljih raspoloživih tehnika;

(d)

bačve i posude su ispražnjene i oprane;

(e)

opasne tvari u otpadu koji nije naveden u točki (a) učinkovito su odstranjene u postupku koji je odobrilo nadležno tijelo.

 

(1)  EN 13920-1:2002; Aluminij i aluminijske legure – otpadni materijal – dio 1.: Opći zahtjevi, uzorkovanje i ispitivanje; CEN 2002.

(2)  SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

(3)  SL L 226, 6.9.2000., str. 3.

(4)  SL L 229, 30.4.2004., str. 1.

(5)  SL L 37, 13.2.2003., str. 24.

(6)  SL L 269, 21.10.2000., str. 34.

PRILOG III.

Izjava iz članka 5. stavka 1. o sukladnosti s kriterijima za utvrđivanje trenutka kada otpad prestaje biti otpad

1.

Proizvođač/uvoznik otpadnog metala:

Naziv:

Adresa:

Osoba za kontakt:

Tel.

Faks

Elektronička pošta:

2.

(a)

naziv ili šifra kategorije otpadnog metala, u skladu s industrijskom specifikacijom ili standardom:

(b)

prema potrebi, glavne tehničke odredbe iz specifikacije kupca kao što su sastav, veličina, vrsta i svojstva:

3.

Pošiljka otpadnog metala u skladu je sa specifikacijom ili standardom iz točke 2.:

4.

Količina pošiljke u tonama:

5.

Potvrda o ispitivanju radioaktivnosti uspostavljena je u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja za radioaktivni otpadni metal:

6.

Proizvođač otpadnog metala primjenjuje sustav upravljanja kvalitetom u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 333/2011 (1), koji je verificirao akreditirani procjenitelj ili, u slučajevima kad je otpadni metal koji je prestao biti otpad uvezen u carinsko područje Unije, neovisni procjenitelj:

7.

Pošiljka otpadnog metala ispunjava kriterije iz točaka od (a) do (c) članaka 3. i 4. Uredbe (EU) br. 333/2011 (1):

8.

Izjava proizvođača/uvoznika otpadnog metala: Potvrđujem da su gore navedene informacije po mom najboljem znanju potpune i točne:

Naziv:

Datum:

Potpis:

(1)  Uredba Vijeća (EU) br. 333/2011 od 31. ožujka 2011. o uspostavi kriterija za određivanje trenutka kad određene vrste otpadnog metala prestaju biti otpad u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 94, 8.4.2011., str. 2.).