19/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

191

L 132/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (2) ne primjenjuje se na korisnike međunarodne zaštite kako je definirana u Direktivi Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim normama za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite (3).

(2)

Mogućnost dobivanja statusa rezidenta s dugotrajnim boravištem u državi članici nakon određenog vremena, važan je element za punu integraciju korisnika međunarodne zaštite u državi članici boravišta.

(3)

Status rezidenta s dugotrajnim boravištem, korisnika međunarodne zaštite, važan je također i za poticanje gospodarske i socijalne kohezije, koja je temeljni cilj Unije kako je navedeno u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.

(4)

Korisnicima međunarodne zaštite treba stoga omogućiti da dobiju status rezidenta s dugotrajnim boravištem u državi članici koja im je priznala međunarodnu zaštitu pod jednakim uvjetima kao i drugim državljanima trećih zemalja.

(5)

U pogledu prava korisnika međunarodne zaštite da borave u državama članicama, osim države članice koja im je priznala međunarodnu zaštitu, potrebno je osigurati da se te druge države članice obavijeste o razlozima zaštite predmetnih osoba, tako da im se omogući ispunjavanje obveza koje se odnose na načelo nevraćanja.

(6)

S korisnicima međunarodne zaštite koji su rezidenti s dugotrajnim boravištem mora se, pod određenim uvjetima, postupati jednako kao i s državljanima države članice boravišta u brojnim gospodarskim i socijalnim pitanjima, tako da status dugotrajnog boravišta predstavlja istinski instrument integracije rezidenata s dugotrajnim boravištem u društvo u kojem žive.

(7)

Načelo jednakog postupanja s korisnicima međunarodne zaštite u državi članici koja im je priznala međunarodnu zaštitu, ne smije dovoditi u pitanje prava i povlastice osigurane u skladu s Direktivom 2004/83/EZ i Konvencijom o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. kako je izmijenjena Protokolom koji je potpisan u New Yorku 31. siječnja 1967. (dalje u tekstu: Ženevska konvencija).

(8)

Uvjeti iz Direktive 2003/109/EZ o pravu rezidenata s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici i stjecanju statusa rezidenta s dugotrajnim boravištem u toj državi članici, trebaju se primjenjivati na isti način na državljane trećih zemalja koji su stekli status rezidenata s dugotrajnim boravištem.

(9)

Prijenos odgovornosti za zaštitu korisnika međunarodne zaštite je izvan područja primjene ove Direktive.

(10)

Kad država članica na temelju razloga iz Direktive 2003/109/EZ namjerava prognati korisnika međunarodne zaštite koji je stekao status rezidenta s dugotrajnim boravištem u toj državi članici, ta osoba mora uživati zaštitu protiv vraćanja zajamčenu u skladu s Direktivom 2004/83/EZ i člankom 33. Ženevske konvencije. U tu je svrhu, za osobu koja uživa međunarodnu zaštitu u državi članici koja nije država članica u kojoj ta osoba trenutačno boravi kao rezident s dugotrajnim boravištem, potrebno odrediti, da se ta osoba može prognati samo u državu članicu koja je priznala međunarodnu zaštitu i da je ta država članica obavezna tu osobu ponovno prihvatiti, osim ako je vraćanje dopušteno na temelju Direktive 2004/83/EZ. Iste zaštitne mjere moraju se primjenjivati na korisnika međunarodne zaštite koji još nije stekao status rezidenta s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici, ali koji tamo već boravi.

(11)

Ako je izgon korisnika međunarodne zaštite izvan državnog područja Unije dopušten na temelju Direktive 2004/83/EZ, države članice obavezne su osigurati da se pribave sve informacije iz odgovarajućih izvora, uključujući prema potrebi i od države članice koja je priznala međunarodnu zaštitu, i te informacije temeljito procijeniti tako da odluka o izgonu tog korisnika bude u skladu s člankom 4. i člankom 19. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(12)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i sukladna je načelima priznatim u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, a posebno u njezinu članku 7.

(13)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (4), poziva se države članice da, za vlastite potrebe i u interesu Unije, izrade tablice koje prikazuju, koliko je to moguće, korelaciju između ove Direktive i mjera za prijenos, te da te tablice objave.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, ona za njih nije obvezujuća i u odnosu na njih se ne primjenjuje.

(15)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, ona za nju nije obvezujuća i u odnosu na nju se ne primjenjuje,

(1)

u članku 2. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

(5)  SL L 304, 30.9.2004., str. 12.”;"

(2)

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(3)

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(4)

u članku 8. dodaju se sljedeći stavci:

„4.   Kad država članica izdaje dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta državljaninu treće zemlje koja mu je priznala međunarodnu zaštitu, u toj dozvoli EU za dugotrajan boravak rezidenta u rubriku ‚Napomene’ unosi se: ‚Međunarodna zaštita priznata u [ime države članice] dana [datum]’.

5.   Kad dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta izdaje druga država članica državljaninu treće zemlje koji već ima dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta koju je izdala druga država članica, koja sadrži napomenu iz stavka 4., druga država članica unosi istu napomenu u dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta.

Prije nego što druga država članica unese napomenu iz stavka 4. od države članice, navedene u toj napomeni, zahtijeva se da proslijedi informacije o tom ima li rezident s dugotrajnim boravištem još uvijek međunarodnu zaštitu. Država članica navedena u napomeni mora odgovoriti najkasnije 1 mjesec od zaprimanja zahtjeva za davanje informacija. Ako je međunarodna zaštita ukinuta pravomoćnom odlukom, druga država članica ne unosi navedenu napomenu.

6.   Kad je u skladu s odgovarajućim međunarodnim aktima, ili međunarodnim pravom, odgovornost za međunarodnu zaštitu rezidenta s dugotrajnim boravištem, nakon izdavanja dozvole EU za dugotrajan boravak rezidenta iz stavka 5., prenesena na drugu državu članicu, druga država članica u roku tri mjeseca od prijenosa u skladu s tim na odgovarajući način mijenja stavak 4.”;

(5)

u članku 9. umeće se sljedeći stavak:

„3.a   Države članice mogu status rezidenta s dugotrajnim boravištem opozvati, ako je međunarodna zaštita opozvana, ukinuta ili je njezino produljenje odbijeno, kako je određeno u članku 14. stavku 3. i članku 19. stavku 3. Direktive 2004/83/EZ, ako je status rezidenta s dugotrajnim boravištem dobiven na temelju međunarodne zaštite.”;

(6)

u članku 11. umeće se sljedeći stavak:

„4.a   Kad je riječ o državi članici koja je priznala međunarodnu zaštitu, stavci 3. i 4. ne dovode u pitanje Direktivu 2004/83/EZ.”;

(7)

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

(8)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 19.a

Izmjene boravišne dozvole EU za dugotrajan boravak rezidenta

1.   Kad boravišna dozvola EU za dugotrajan boravak rezidenta sadrži napomenu iz članka 8. stavka 4. i kad se u skladu s odgovarajućim međunarodnim instrumentima, ili međunarodnim pravom, odgovornost za međunarodnu zaštitu rezidenta s dugotrajnim boravištem prenese na drugu državu članicu prije nego što ta država članica izda dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta iz članka 8. stavka 5., druga država članica traži od države članice koja je izdala boravišnu dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta, da u skladu s tim na odgovarajući način izmijeni tu napomenu.

2.   Kad je rezidentu s dugotrajnim boravištem priznata međunarodna zaštita u drugoj državi članici prije nego što je ta država članica izdala boravišnu dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta iz članka 8. stavka 5., ta država članica traži od države članice, koja je izdala boravišnu dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta, da je izmijeni tako da se unese napomena iz članka 8. stavka 4.

3.   Nakon zahtjeva iz stavka 1. i stavka 2. država članica koja je izdala boravišnu dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta izdaje izmijenjenu boravišnu dozvolu EU za dugotrajan boravak rezidenta najkasnije tri mjeseca od zaprimanja zahtjeva druge države članice.”;

(9)

u članku 22. umeće se sljedeći stavak:

„3.a   Osim ako je u međuvremenu međunarodna zaštita ukinuta ili je osoba uvrštena u jednu od kategorija navedenih u članku 21. stavku 2. Direktive 2004/83/EZ, stavak 3. ovog članka ne primjenjuje se na državljane trećih zemalja čija boravišna dozvola EU za dugotrajan boravak rezidenta koju je izdala prva država članica sadrži napomenu iz članka 8. stavka 4. ove Direktive.

Ovaj stavak ne dovodi u pitanje članak 21. stavak 1. Direktive 2004/83/EZ.”;

(10)

u članku 25. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice određuju kontaktne točke odgovorne za primanje i prijenos informacija i dokumentacije iz članaka 8., 12., 19., 19.a, 22. i 23.”