32010R0994

UREDBA (EU) br. 994/2010 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. listopada 2010.

o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/67/EZ

(Tekst značajan za EGP)

(994/2010/EU)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju odredbe čiji je cilj zaštititi sigurnost opskrbe plinom osiguravanjem pravilnog i neprekinutog funkcioniranja unutarnjeg tržišta prirodnog plina (plin) i omogućavanjem provedbe izvanrednih mjera kada tržište više nije u mogućnosti osigurati potrebne količine plina te utvrđivanjem jasne definicije i podjele odgovornosti između poduzeća za prirodni plin, država članica i Unije kako u pogledu preventivnog djelovanja tako i u odnosu na reakciju na konkretne poremećaje u opskrbi. Ovom su Uredbom, u duhu solidarnosti, predviđeni i transparentni mehanizmi za koordinaciju planiranja izvanrednih stanja na razini država članica, regionalnoj razini i razini Unije te odgovora na ta izvanredna stanja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz Direktive 2009/73/EZ, Uredbe (EZ) br. 713/2009 i Uredbe (EZ) br. 715/2009.

Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 3.

Odgovornost za sigurnost opskrbe plinom

1.   Sigurnost opskrbe plinom zajednička je odgovornost poduzeća za prirodni plin, država članica, poglavito njihovih nadležnih tijela, i Komisije u okviru djelokruga i nadležnosti svakog od njih. Ta zajednička odgovornost zahtijeva visok stupanj suradnje između njih.

2.   Svaka država članica čim to bude moguće, a najkasnije 3. prosinca 2011. imenuje nadležno tijelo koje osigurava provedbu mjera predviđenih ovom Uredbom. Dok se službeno ne imenuje nadležno tijelo, nacionalni subjekti koji su trenutačno zaduženi za sigurnost opskrbe plinom prema potrebi poduzimaju mjere koje provodi nadležno tijelo u skladu s ovom Uredbom. Te mjere uključuju obavljanje procjene rizika iz članka 9. te, na temelju te procjene, utvrđivanje plana prevencije i interventnog plana te redovito praćenje sigurnosti opskrbe plinom na nacionalnoj razini. Nadležna tijela međusobno surađuju s ciljem sprečavanja poremećaja u opskrbi i ograničenja štete u slučaju poremećaja. Države članice ništa ne priječi da prema potrebi donesu provedbeno zakonodavstvo kako bi ispunile zahtjeve ove Uredbe.

3.   Čim država članica imenuje nadležno tijelo, ona Komisiji bez odlaganja priopćuje naziv tog tijela te, prema potrebi, nazive nacionalnih subjekata zaduženih za sigurnost opskrbe plinom koji djeluju kao privremeno nadležno tijelo u skladu sa stavkom 2. Svaka država članica objavljuje ta imenovanja.

4.   Nadležno tijelo kod provedbe mjera predviđenih ovom Uredbom utvrđuje uloge i odgovornosti različitih uključenih subjekata na način koji osigurava poštovanje pristupa u tri razine, u okviru kojega se prvo uključuju relevantna poduzeća za prirodni plin i industrija, zatim države članice na nacionalnoj i regionalnoj razini i na kraju Unija.

5.   Komisija prema potrebi koordinira postupke nadležnih tijela na regionalnoj razini i na razini Unije, kako je utvrđeno u ovoj Uredbi, inter alia, putem Koordinacijske skupine za plin iz članka 12. ili skupine za upravljanje kriznim stanjima iz članka 11. stavka 4., posebno u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili na regionalnoj razini, kako je definirano u članku 11. stavku 1.

6.   Mjere za osiguravanje sigurnosti opskrbe sadržane u planovima prevencije i interventnim planovima moraju biti jasno definirane, transparentne, razmjerne, nediskriminirajuće i provjerljive i ne smiju neprimjereno narušavati tržišno natjecanje i učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina niti ugrožavati sigurnost opskrbe plinom drugih država članica i Unije u cjelini.

Članak 4.

Utvrđivanje plana prevencije i interventnog plana

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., nadležna tijela svih država članica, nakon savjetovanja s poduzećima za prirodni plin, relevantnim organizacijama koje zastupaju interese kućanstava i industrijskih kupaca te nacionalnim regulatornim tijelom, ako je ono različito od nadležnog tijela, utvrđuje na nacionalnoj razini:

2.   Nadležna tijela prije donošenja plana prevencije i interventnog plana na nacionalnoj razini, a najkasnije 3. lipnja 2012., razmjenjuju svoje nacrte planova prevencije i interventnih planova i savjetuju se međusobno, na odgovarajućoj regionalnoj razini, i s Komisijom kako nacrti njihovih planova i mjere ne bi bili u suprotnosti s planovima prevencije i interventnim planovima drugih država članica i kako bi bili u skladu s ovom Uredbom i ostalim odredbama zakonodavstva Unije. To se savjetovanje posebno provodi između susjednih država članica, poglavito između izoliranih sustava koji tvore plinske otoke i njihovih susjednih država članica, i njime mogu biti obuhvaćene primjerice države članice navedene u indikativnom popisu u Prilogu IV.

3.   Nadležna tijela u pitanju mogu, na temelju savjetovanja iz stavka 2. i mogućih preporuka Komisije, donijeti odluku da se dodatno uz planove na nacionalnoj razini utvrde i zajednički planovi prevencije na regionalnoj razini (zajednički planovi prevencije) i zajednički interventni planovi na regionalnoj razini (zajednički interventni planovi). Nadležna tijela u pitanju u slučaju uspostave zajedničkih planova nastoje sklopiti sporazume u svrhu provedbe regionalne suradnje tamo gdje je to primjereno. Države članice prema potrebi službeno potvrđuju te sporazume.

4.   Nadležno tijelo kod utvrđivanja i provedbe plana prevencije i interventnog plana na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini uzima u obzir činjenicu da plinski sustav mora u svakom trenutku sigurno raditi i ukazuje na tehnička ograničenja koja utječu na rad mreže te navodi ta ograničenja, zajedno s tehničkim i sigurnosnim razlozima koji mogu dovesti do smanjenja protoka u slučaju izvanrednog stanja.

5.   Planovi prevencije i interventni planovi uključujući, tamo gdje je to primjereno, zajedničke planovi donose se i objavljuju najkasnije 3. prosinca 2012. Ti se planovi dostavljaju Komisiji bez odlaganja. Komisija obavješćuje Koordinacijsku skupinu za plin. Nadležna tijela osiguravaju redovito praćenje provedbe tih planova.

6.   U roku od 3 mjeseca nakon što nadležna tijela dostave planove iz stavka 5.:

7.   Nadležno tijelo u pitanju u roku od 4 mjeseca od dostave zahtjeva Komisije iz stavka 6. točke (b) podtočke ii. mijenja svoj plan prevencije odnosno interventni plan te Komisiji dostavlja izmijenjeni plan ili Komisiju obavješćuje o razlozima zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. U slučaju neslaganja Komisija može u roku od 2 mjeseca od odgovora nadležnog tijela povući svoj zahtjev ili sazvati sastanak s nadležnim tijelima u pitanju, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi ispitali problem. Komisija daje detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene plana. Nadležno tijelo u cijelosti uzima u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo u roku od 2 mjeseca od primitka stajališta Komisije dostavlja obrazloženje svoje odluke i objavljuje ga zajedno sa svojom odlukom i stajalištem Komisije. Tamo gdje je to primjereno, nadležno tijelo bez odlaganja objavljuje izmijenjeni plan.

8.   Nadležno tijelo u pitanju u roku od 3 mjeseca od dostave odluke Komisije iz stavka 6. točke (b) podtočke iii. mijenja svoj plan prevencije i Komisiji dostavlja izmijenjeni plan ili Komisiju obavješćuje o razlozima zbog kojih se ne slaže s odlukom. U slučaju neslaganja Komisija može u roku od 2 mjeseca od odgovora nadležnog tijela odlučiti izmijeniti ili povući svoj zahtjev. Ako Komisija ostane pri svojem zahtjevu, nadležno tijelo u pitanju mijenja plan u roku od 2 mjeseca od dostave odluke Komisije, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir preporuke Komisije iz stavka 6. točke (b) podtočke iii., i dostavlja ga Komisiji.

Komisija obavješćuje Koordinacijsku skupinu za plin i kod sastavljanja mišljenja o izmijenjenom planu, koje je dužna podnijeti u roku od 2 mjeseca od dostave od strane nadležnog tijela, na odgovarajući način uzima u obzir njezine preporuke. Nadležno tijelo u pitanju u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje Komisije i u roku od 2 mjeseca od primitka mišljenja Komisije donosi i objavljuje odgovarajuće izmijenjeni plan.

9.   Osigurava se zaštita tajnosti poslovno osjetljivih informacija.

Članak 5.

Sadržaj nacionalnih i zajedničkih planova prevencije

1.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije sadrže:

2.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije, a posebno mjere radi ispunjenja infrastrukturnog standarda kako je utvrđeno u članku 6., uzimaju u obzir desetogodišnji razvojni plan mreže na razini Unije koji izrađuje ENTSO za plin na temelju članka 8. stavka 10. Uredbe (EZ) br. 715/2009.

3.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije temelje se ponajprije na tržišnim mjerama i uzimaju u obzir utjecaj na gospodarstvo i učinkovitost mjera, posljedice za funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta i utjecaj na okoliš i potrošače; oni ne smiju predstavljati neprimjereno opterećenje za poduzeća za prirodni plin i ne smiju imati negativan učinak na funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina.

4.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije ažuriraju se svake 2 godine, osim ako okolnosti nalažu češće ažuriranje, i odražavaju ažuriranu procjenu rizika. Savjetovanje između nadležnih tijela predviđeno u članku 4. stavku 2. obavlja se prije donošenja ažuriranog plana.

Članak 6.

Infrastrukturni standard

1.   Države članice odnosno, ako država članica tako odredi, nadležno tijelo osigurava da se potrebne mjere poduzmu tako da najkasnije 3. prosinca 2014. u slučaju poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta kapacitet preostale infrastrukture, određen sukladno s formulom N – 1 iz Priloga I. točke 2., može, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, zadovoljiti ukupnu potražnju za plinom izračunanog područja tijekom dana iznimno visoke potražnje za plinom, kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina. To ne dovodi u pitanje odgovornost operatora sustava da provedu odgovarajuća ulaganja i na obveze operatora transportnih sustava utvrđene u Direktivi 2009/73/EZ i Uredbi (EZ) br. 715/2009, u slučajevima gdje je to primjereno i potrebno.

2.   Obveza u pogledu osiguravanja kapaciteta preostale infrastrukture koji može zadovoljiti ukupnu potražnju za plinom, kako je navedeno u stavku 1., također se smatra ispunjenom ako nadležno tijelo u planu prevencije dokaže da se poremećaj u opskrbi može dostatno i na vrijeme kompenzirati odgovarajućim tržišnim mjerama na strani potražnje. U tu se svrhu koristi formula iz Priloga I. točke 4.

3.   Ako je primjereno, u skladu s procjenom rizika iz članka 9., nadležna tijela u pitanju mogu odlučiti da se obveza iz stavka 1. ovog članka ispuni na regionalnoj umjesto na nacionalnoj razini. U tom se slučaju utvrđuju zajednički planovi prevencije na temelju članka 4. stavka 3. Primjenjuje se Prilog I. točka 5.

4.   Nadležna tijela, nakon savjetovanja s relevantnim poduzećima za prirodni plin, Komisiji bez odlaganja prijavljuju svako kršenje obveze iz stavka 1. i obavješćuju Komisiju o razlozima tog kršenja.

5.   Operatori transportnih sustava što prije, a najkasnije 3. prosinca 2013., omogućuju uspostavu trajnog dvosmjernog kapaciteta na svim međudržavnim spojnim plinovodima između država članica, osim:

Operatori transportnih sustava do 3. prosinca 2013. prilagođuju funkcioniranje transportnih sustava djelomično ili u cijelosti kako bi se na međudržavnim spojnim plinovodima omogućio fizički protok plina u oba smjera.

6.   Ako za određeni međudržavni spojni plinovod već postoji dvosmjerni kapacitet ili je u izgradnji, obveza iz stavka 5. prvog podstavka smatra se ispunjenom u odnosu na taj spojni plinovod, osim ako su jedna ili više država članica zatražile povećanje kapaciteta zbog sigurnosti opskrbe. Ako je podnesen takav zahtjev za povećanje, primjenjuje se postupak iz članka 7.

7.   Države članice odnosno, ako država članica tako odredi, nadležno tijelo osiguravaju da se, kao prvo, tržište uvijek ispituje na transparentan, detaljan i nediskriminirajući način kako bi se utvrdilo zahtijeva li tržište ulaganje u infrastrukturu koja je potrebna da bi se ispunile obveze iz stavaka 1. i 5.

8.   Nacionalna regulatorna tijela uzimaju u obzir stvarne troškove ispunjavanja obveze iz stavka 1. kao i troškove uspostavljanja trajnog dvosmjernog kapaciteta, kako bi prilikom transparentnog i detaljnog utvrđivanja odnosno odobravanja tarifa i metodologija u skladu s člankom 41. stavkom 8. Direktive 2009/73/EZ i člankom 13. Uredbe (EZ) br. 715/2009. mogla odobriti primjerene poticaje. Ako tržište ne zahtijeva ulaganje za uspostavljanje dvosmjernog kapaciteta i ako to ulaganje izaziva troškove u više država članica, ili u jednoj državi članici u korist jedne ili više od jedne države članice, nacionalna regulatorna tijela svih dotičnih država članica donose zajedničku odluku o raspodjeli troškova prije nego što se donese bilo kakva odluka o ulaganju. Kod raspodjele troškova uzima se posebno u obzir doprinos koristi od infrastrukturnih ulaganja sigurnosti opskrbe dotičnih država članica. Primjenjuje se članak 8. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 713/2009.

9.   Razvijanjem dobro povezane mreže, nadležno tijelo osigurava da svaki novi objekt transportne infrastrukture doprinosi sigurnosti opskrbe, prema potrebi i putem dostatnog broja prekograničnih ulaznih i izlaznih mjesta sukladno s tržišnom potražnjom i utvrđenim rizicima. Nadležno tijelo u procjeni rizika prema potrebi ocjenjuje gdje se nalaze unutarnja uska grla i imaju li nacionalni ulazni kapacitet i infrastruktura, a posebno transportne mreže, sposobnost prilagoditi nacionalne protoke plina scenariju poremećaja najvećeg pojedinačnog infrastrukturnog objekta utvrđenog u procjeni rizika.

10.   Iznimno, Luksemburg, Slovenija i Švedska nisu vezane obvezom iz stavka 1. ovog članka, ali one tu obvezu nastoje ispuniti, vodeći računa o osiguravanju isporuke plina zaštićenim kupcima u skladu s člankom 8. Ovo se izuzeće primjenjuje:

Te tri države članice na transparentan, detaljan i nediskriminirajući način osiguravaju da se tržište redovito ispituje u odnosu na infrastrukturna ulaganja i objavljuju rezultate tih ispitivanja.

Države članice iz prvog podstavka obavješćuju Komisiju o svim promjenama u odnosu na uvjete iz tog podstavka. Izuzeće iz podstavka 1. prestaje se primjenjivati ako više nije ispunjen barem jedan od tih uvjeta.

Države članice iz prvog podstavka do 3. prosinca 2018. Komisiji dostavljaju izvješće u kojemu opisuju stanje u vezi s odgovarajućim uvjetima iz tog podstavka i izgledima za ispunjenje obveze iz stavka 1., uzimajući u obzir gospodarski utjecaj ispunjenja infrastrukturnog standarda, rezultate ispitivanja tržišta i kretanja na tržištu plina te plinske infrastrukturne projekte u regiji. Komisija može na temelju tog izvješća odlučiti, ako su još uvijek zadovoljeni odgovarajući uvjeti iz prvog podstavka ovog stavka, da se izuzeće predviđeno u prvom podstavku može nastaviti primjenjivati još 4 godine. U slučaju pozitivne odluke, postupak utvrđen u ovom podstavku ponavlja se nakon 4 godine.

Članak 7.

Postupak u vezi s uspostavljanjem dvosmjernog kapaciteta ili zahtjevom za izuzeće

1.   Operatori transportnih sustava za svaki međudržavni spojni plinovod između država članica, osim onih koji su izuzeti na temelju članka 6. stavka 5. točke (a) i u slučajevima gdje dvosmjerni kapacitet već postoji ili je u izgradnji i nijedna država članica nije zatražila povećanje kapaciteta zbog sigurnosti opskrbe, najkasnije do 3. ožujka 2012. dostavljaju svojoj državi članici odnosno, ako je država članica tako odredila, nadležnom tijelu ili regulatornom tijelu države članice (koja se u ovom članku zajedno nazivaju „dotična tijela”), nakon savjetovanja sa svim ostalim predmetnim operatorima prijenosnog sustava:

2.   Prijedlog povratnog kapaciteta odnosno zahtjev za izuzeće iz stavka 1. temelji se na procjeni tržišne potražnje, projekcijama ponude i potražnje, tehničkoj izvedivosti, troškovima povratnog kapaciteta, uključujući pripadajuće ojačanje transportnog sustava, i koristima za sigurnost opskrbe, istodobno uzimajući u obzir, tamo gdje je to primjereno, mogući doprinos povratnog kapaciteta i eventualnih drugih mjera zadovoljenju infrastrukturnog standarda iz članka 6. u slučaju država članica koje imaju koristi od povratnog kapaciteta.

3.   Dotično tijelo koje primi prijedlog ili zahtjev za izuzeće o tome bez odlaganja obavješćuje dotična tijela drugih država članica koje bi, sukladno s procjenom rizika, mogle imati koristi od povratnog kapaciteta i Komisiju. Navedeno dotično tijelo tim drugim dotičnim tijelima i Komisiji ostavlja mogućnost da daju mišljenje u roku od 4 mjeseca od primitka te obavijesti.

4.   Dotično tijelo u roku od 2 mjeseca od isteka roka iz stavka 3., na temelju kriterija iz stavka 2. i procjene rizika obavljene u skladu s člankom 9. te vodeći u najvećoj mogućoj mjeri računa o mišljenjima primljenima u skladu sa stavkom 3. ovog članka i uzimajući u obzir aspekte koji nisu strogo gospodarske prirode, kao što su sigurnost opskrbe plinom i doprinos unutarnjem tržištu plina:

Dotično tijelo svoju odluku bez odlaganja dostavlja Komisiji, zajedno sa svim relevantnim informacijama iz kojih su vidljivi razlozi odluke, uključujući mišljenja primljena u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Dotična tijela nastoje osigurati da odluke koje su međusobno ovisne i koje se tiču istog spojnog plinovoda ili povezanih cjevovoda ne budu u suprotnosti jedne s drugima.

5.   Komisija može u roku od 2 mjeseca od primitka odluke zahtijevati da dotično tijelo izmijeni svoju odluku ako postoje neslaganja između njegove odluke i mišljenja drugih dotičnih tijela. Taj se rok može produljiti za mjesec dana ako Komisija zatraži dodatne informacije. Svaki prijedlog Komisije koji zahtijeva izmjenu odluke dotičnih tijela utemeljen je na elementima i kriterijima iz stavka 2. i stavka 4. točke (a), uzimajući u obzir razloge odluke dotičnih tijela. Dotično tijelo postupa u skladu sa zahtjevom i mijenja svoju odluku u roku od 4 tjedna. Ako Komisija ne poduzme nikakvu radnju unutar tog roka od 2 mjeseca, smatra se da nije stavila primjedbe na odluku dotičnog tijela.

6.   Ako je, sukladno s rezultatima procjene rizika obavljene u skladu s člankom 9. potreban dodatni povratni kapacitet, postupak iz stavaka 1. do. 5. ovog članka ponavlja se na zahtjev operatora transportnog sustava, dotičnog tijela ili Komisije.

7.   Komisija i dotično tijelo vode računa da tajnost poslovno osjetljivih informacija bude u svakom trenutku zaštićena.

Članak 8.

Standard opskrbe

1.   Nadležno tijelo zahtijeva da poduzeća za prirodni plin koja ono odredi poduzmu mjere u svrhu osiguravanja opskrbe zaštićenih kupaca države članice plinom u sljedećim slučajevima:

Nadležno tijelo određuje poduzeća za prirodni plin iz prvog podstavka najkasnije 3. lipnja 2012.

2.   Svaki povećani standard opskrbe koji prelazi razdoblje od 30 dana iz stavka 1. točaka (b) i (c) kao i svaka dodatna obveza uvedena zbog sigurnosti opskrbe plinom moraju biti utemeljeni na procjeni rizika iz članka 9., obuhvaćeni planom prevencije i:

Nadležno tijelo, u duhu solidarnosti, u planu prevencije i interventnom planu utvrđuje kako se pojedini povećani standard opskrbe ili dodatna obveza uvedena poduzećima za prirodni plin može privremeno smanjiti u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini.

3.   Nakon isteka rokova koje definira nadležno tijelo u skladu sa stavcima 1. i 2., ili u uvjetima koji su teži od uvjeta definiranih u stavku 1., nadležno tijelo i poduzeća za prirodni plin nastoje održati kontinuitet opskrbe plinom u najvećoj mogućoj mjeri, posebno za zaštićene kupce.

4.   Obveze uvedene poduzećima za prirodni plin u vezi s ispunjenjem standarda opskrbe iz ovog članka moraju biti nediskriminirajuće i ne smiju predstavljati neprimjereno opterećenje za ta poduzeća.

5.   Poduzećima za prirodni plin omogućuje se da ispune te obveze na regionalnoj razini ili na razini Unije, ovisno o slučaju. Nadležno tijelo ne smije zahtijevati da se standardi utvrđeni u ovom članku zadovolje isključivo putem infrastrukture koja se nalazi na njegovom državnom području.

6.   Nadležno tijelo osigurava da se uvjeti opskrbe zaštićenih kupaca utvrde ne dovodeći u pitanje pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina i po cijeni koja odgovara tržišnoj vrijednosti opskrbe.

Članak 9.

Procjena rizika

1.   Svako nadležno tijelo do 3. prosinca 2011. provodi cjelovitu procjenu rizika koji utječu na sigurnost opskrbe plinom u njegovoj državi članici na temelju sljedećih zajedničkih elemenata:

2.   U slučaju primjene članka 4. stavka 3., nadležna tijela u pitanju također obavljaju zajedničku procjenu rizika na regionalnoj razini.

3.   Poduzeća za prirodni plin, industrijski kupci plina, relevantne organizacije koje zastupaju interese kućanstava i industrijskih kupaca plina te države članice i nacionalno regulatorno tijelo, ako je ono različito od nadležnog tijela, surađuju s nadležnim tijelom i dostavljaju mu na zahtjev sve potrebne informacije za procjenu rizika.

4.   Procjena rizika prvi se put ažurira najkasnije 18 mjeseci nakon donošenja planova prevencije i interventnih planova iz članka 4. te, nakon toga, svake 2 godine do 30. rujna odgovarajuće godine, osim ako okolnosti nalažu češće ažuriranje. U procjeni rizika uzima se u obzir ostvareni napredak u ulaganjima u svrhu zadovoljavanja infrastrukturnog standarda utvrđenog u članku 6. i specifične probleme s kojima se suočava država članica u pitanju u provedbi novih alternativnih rješenja.

5.   Procjena rizika i njezine ažurirane verzije dostavljaju se Komisiji bez odlaganja.

Članak 10.

Interventni planovi i krizne razine

1.   Nacionalni i zajednički interventni planovi:

2.   Nacionalni i zajednički interventni planovi ažuriraju se svake 2 godine, osim ako okolnosti nalažu češće ažuriranje, i odražavaju ažuriranu procjenu rizika. Savjetovanje između nadležnih tijela predviđeno u članku 4. stavku 2. obavlja se prije donošenja ažuriranih planova.

3.   Tri glavne krizne razine su sljedeće:

4.   Nacionalni i zajednički interventni planovi u slučaju izvanrednog stanja osiguravaju održavanje prekograničnog pristupa infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta. Ti planovi moraju biti u skladu s člankom 3. stavkom 6. ove Uredbe i ne smiju uvoditi mjere kojima se neprimjereno smanjuje prekogranični protok plina.

5.   Kada nadležno tijelo proglasi bilo koju kriznu razinu iz stavka 3., ono o tome odmah obavješćuje Komisiju i pruža joj sve potrebne informacije, posebno informacije o postupku koji namjerava provesti. U slučaju izvanrednog stanja koje može rezultirati pozivom za pomoć Unije i njezinih država članica, nadležno tijelo države članice u pitanju o tome bez odlaganja obavješćuje Komisijin Centar za praćenje i informiranje.

6.   Kada nadležno tijelo proglasi izvanredno stanje, ono postupa u skladu s unaprijed definiranim postupkom utvrđenim u interventnom planu i o tome odmah obavješćuje Komisiju, a posebno o tome koje radnje namjerava provesti u skladu sa stavkom 1. Nadležno tijelo može u iznimnim, posebno opravdanim slučajevima, poduzeti radnje koje odstupaju od interventnog plana. Nadležno tijelo o takvim radnjama odmah obavješćuje Komisiju i pruža odgovarajuće obrazloženje.

7.   Države članice, a posebno nadležna tijela osiguravaju da se:

8.   Komisija što prije, a u svakom slučaju u roku od 5 dana od primitka obavijesti nadležnog tijela iz stavka 5., provjerava je li proglašenje izvanrednog stanja opravdano u skladu sa stavkom 3. točkom (c), odgovaraju li poduzete mjere u dovoljnoj mjeri radnjama navedenima u interventnom planu i ne predstavljaju neprimjereno opterećenje za poduzeća za prirodni plin te su u skladu sa stavkom 7. Komisija može na zahtjev nadležnog tijela, poduzeća za prirodni plin ili na vlastitu inicijativu zatražiti da nadležno tijelo izmijeni mjere ako su one u suprotnosti s uvjetima utvrđenima u stavku 7. i u prvoj rečenici ovog stavka. Komisija također može zahtijevati da nadležno tijelo opozove proglašenje izvanrednog stanja ako smatra da ono nije opravdano ili je prestalo biti opravdano u skladu sa stavkom 3. točkom (c).

Nadležno tijelo u roku od 3 dana od obavijesti o zahtjevu Komisije mijenja mjere i o tomu obavješćuje Komisiju ili obavješćuje Komisiju o razlozima zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. Komisija u tom slučaju može u roku od 3 dana izmijeniti ili povući zahtjev ili sazvati sastanak s nadležnim tijelom odnosno tijelima u pitanju, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi razmotrili problem. Komisija navodi detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene mjera. Nadležno tijelo u cijelosti uzima u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo daje obrazloženje svoje odluke.

Članak 11.

Odgovori na izvanredno stanje na razini Unije i na regionalnoj razini

1.   Komisija može na zahtjev nadležnog tijela koje je proglasilo izvanredno stanje, nakon provjere u skladu s člankom 10. stavkom 8., proglasiti izvanredno stanje na razini Unije ili na regionalnoj razini za konkretno pogođenu geografsku regiju. Komisija proglašava izvanredno stanje na razini Unije odnosno na regionalnoj razini na zahtjev najmanje dva nadležna tijela koja su proglasila izvanredno stanje, nakon provjere u skladu s člankom 10. stavkom 8., ako su razlozi tih izvanrednih stanja povezani. Komisija u svakom slučaju, koristeći najprikladnija sredstva komunikacije u danim okolnostima, prikuplja mišljenja drugih nadležnih vlasti i uzima u obzir sve relevantne informacije koje dostave ta tijela. Kada Komisija procijeni da više ne postoji osnova za proglašenje izvanrednog stanja na razini Unije odnosno na regionalnoj razini, ona proglašava prestanak izvanrednog stanja. Komisija u svakom slučaju daje obrazloženje svoje odluke i o njoj obavješćuje Vijeće.

2.   Komisija odmah po proglašenju izvanrednog stanja na razini Unije ili na regionalnoj razini saziva sastanak Koordinacijske skupine za plin. Komisija može tijekom izvanrednog stanja na razini Unije odnosno na regionalnoj razini, na zahtjev najmanje triju država članica, ograničiti sudjelovanje u radu Koordinacijske skupine za plin na predstavnike država članica i nadležnih tijela, i to za vrijeme trajanja čitavog sastanka ili dijela sastanka.

3.   Komisija u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini iz stavka 1. koordinira postupke nadležnih tijela, u cijelosti uzimajući u obzir relevantne informacije Koordinacijske skupine za plin i rezultate savjetovanja s njom. Komisija posebno:

4.   Komisija može sazvati sastanak skupine za upravljanje u kriznim situacijama sastavljene od kriznih upravitelja iz članka 10. stavka 1. točke (g) država članica pogođenih izvanrednim stanjem. Komisija može u dogovoru s kriznim upraviteljima pozvati na sudjelovanje i druge relevantne aktere. Komisija osigurava da se Koordinacijsku skupinu za plin redovito obavješćuje o radu skupine za upravljanje u kriznim situacijama.

5.   Države članice, a posebno nadležna tijela, osiguravaju da:

6.   Ako Komisija na zahtjev nadležnog tijela ili poduzeća za prirodni plin ili na vlastitu inicijativu zaključi da je za vrijeme izvanrednog stanja postupak koji provodi određena država članica odnosno nadležno tijelo ili ponašanje poduzeća za prirodni plin u suprotnosti sa stavkom 5., ona od te države članice ili nadležnog tijela traži da promijeni postupak ili poduzme radnje u svrhu usklađivanja sa stavkom 5. te ga obavješćuje o razlozima svog zahtjeva. Pritom treba na primjereni način voditi računa da u svakom trenutku bude zajamčen siguran rad plinskog sustava.

Država članica odnosno nadležno tijelo u roku od 3 dana od dostave zahtjeva Komisije mijenja postupak i o tomu obavješćuje Komisiju ili Komisiji navodi razloge zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. Komisija u tom slučaju može u roku od 3 dana izmijeniti ili povući zahtjev ili sazvati sastanak s državom članicom odnosno nadležnim tijelom, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi ispitali problem. Komisija navodi detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene postupka. Država članica odnosno nadležno tijelo u cijelosti uzima u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela ili države članice odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo odnosno država članica daje obrazloženje svoje odluke.

7.   Komisija nakon savjetovanja s Koordinacijskom skupinom za plin utvrđuje stalnu rezervnu listu za potrebe rada radne skupine za praćenje, koja se sastoji od industrijskih stručnjaka i predstavnika Komisije. Radna skupina za praćenje može prema potrebi raditi izvan Unije; ona prati i izvješćuje o dotoku plina u Uniju u suradnji s trećim zemljama opskrbljivačima i tranzitnim trećim zemljama.

8.   Nadležno tijelo Komisijinom Centru za praćenje i informiranje dostavlja informacije o eventualnim potrebama za pomoći. Centar za praćenje i informiranje procjenjuje stanje u cjelini i daje savjete u pogledu pomoći koju bi trebalo pružiti najteže pogođenim državama članicama i, prema potrebi, trećim zemljama.

Članak 12.

Koordinacijska skupina za plin

1.   Koordinacijska skupina za plin uspostavlja se kako bi se olakšala koordinacija mjera u vezi sa sigurnošću opskrbe plinom. Skupina je sastavljena od predstavnika država članica, posebno njihovih nadležnih tijela, te Agencije, ENTSO-a za plin i predstavničkih tijela industrije u pitanju i predstavničkih tijela relevantnih kupaca. Komisija odlučuje o sastavu Skupine u savjetovanju s državama članicama, osiguravajući da ona bude u cijelosti reprezentativna. Komisija predsjeda Skupinom. Skupina donosi svoj poslovnik.

2.   U skladu s ovom Uredbom, Komisija se savjetuje s Koordinacijskom skupinom za plin i ona pomaže Komisiji posebno kod sljedećih pitanja:

3.   Komisija redovito saziva sastanke Koordinacijske skupine za plin i prosljeđuje informacije primljene od nadležnih vlasti, vodeći računa o tajnosti poslovno osjetljivih informacija.

Članak 13.

Razmjena informacija

1.   Države članice koje imaju postojeće obveze javne usluge u pogledu sigurnosti opskrbe plinom objavljuju ih do 3. siječnja 2011. Sve naknadne izmjene odnosno dodatne obveze javne usluge u pogledu sigurnosti opskrbe plinom države članice također objavljuju odmah po njihovom donošenju.

2.   Dotična poduzeća za prirodni plin tijekom izvanrednog stanja svakodnevno stavljaju na raspolaganje nadležnom tijelu posebno sljedeće informacije:

3.   U slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini, Komisija ima pravo zatražiti da joj nadležno tijelo bez odlaganja dostavi barem:

4.   Nadležna tijela i Komisija štite tajnost poslovno osjetljivih informacija.

5.   Nadležno tijelo što je prije moguće nakon izvanrednog stanja, a najkasnije 6 tjedana nakon njegovog ukidanja, Komisiji dostavlja detaljnu ocjenu izvanrednog stanja i učinkovitosti provedenih mjera, uključujući ocjenu utjecaja izvanrednog stanja na gospodarstvo, utjecaja na elektroprivredu i pomoći pružene i/ili primljene od Unije i njezinih država članica. Ta se ocjena stavlja na raspolaganje Koordinacijskoj skupini za plin i uzima se u obzir kod izrade ažuriranih planova prevencije i interventnih planova.

Komisija analizira ocjene nadležnih vlasti i obavješćuje države članice, Europski parlament i Koordinacijsku skupinu za plin o rezultatima svoje analize u zbirnom obliku.

6.   Da bi Komisija mogla ocijeniti stanje sigurnosti opskrbe plinom na razini Unije:

Nadležno tijelo te podatke dostavlja Komisiji u zbirnom obliku. U slučaju sklapanja novih ugovora ili izmjena postojećih ugovora, čitav set podataka redovito se ponovno dostavlja u zbirnom obliku. Nadležno tijelo i Komisija osiguravaju zaštitu tajnosti informacija.

Članak 14.

Praćenje od strane Komisije

Komisija obavlja stalno praćenje mjera sigurnosti opskrbe plinom i o tome podnosi izvješće, poglavito putem godišnje ocjene izvješća iz članka 5. Direktive 2009/73/EZ i informacija u vezi s provedbom članka 11. i članka 52. stavka 1. te direktive te, kad one budu raspoložive, informacija sadržanih u procjeni rizika te planovima prevencije i interventnim planovima utvrđenima u skladu s ovom Uredbom.

Komisija najkasnije 3. prosinca 2014., na temelju izvješća iz članka 4. stavka 6. te nakon savjetovanja s Koordinacijskom skupinom za plin:

Izvješće prema potrebi sadrži preporuke za poboljšanje ove Uredbe.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prenošenje i primjenu Direktive 2004/67/EZ, ta se Direktiva stavlja izvan snage s učinkom od 2. prosinca 2010., uz izuzetak članka 4. stavaka 1. i 2. te Direktive, koji se primjenjuju dok država članica u pitanju ne definira zaštićene kupce u skladu s člankom 2. stavkom 1. ove Uredbe i utvrdi poduzeća za prirodni plin u skladu s člankom 8. stavkom 1. ove Uredbe.

Neovisno o stavku 1. ovog članka, članak 4. stavci 1. i 2. Direktive 2004/67/EZ više se ne primjenjuju nakon 3. lipnja 2012.

Članak 16.

Odstupanje

Ova se Uredba ne primjenjuje na Maltu i Cipar sve dok na njihovom državnom području nema opskrbe plinom. Rokovi koji proizlaze iz članka 2. drugog stavka točke 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavaka 2. i 5., članka 6. stavaka 1. i 5., članka 8. stavka 1. i članka 9. stavka 1. te članka 13. stavka 6. točaka (a) i (b) iznose za Maltu i Cipar kako slijedi:

od dana prve isporuke plina na njihovom državnom području.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 6. stavak 8., članak 10. stavak 4. prva rečenica, članak 10. stavak 7. točka (c) i članak 11. stavak 5. točka (c) primjenjuju se od 3. ožujka 2011.

(1)  Mišljenje od 20. siječnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. rujna 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. listopada 2010.

(3)  SL L 127, 29.4.2004., str. 92.

(4)  SL L 198, 20.7.2006., str. 18.

(5)  SL L 211, 14.8.2009., str. 1.

(6)  SL L 211, 14.8.2009., str. 36.

(7)  SL L 211, 14.8.2009., str. 94.

(8)  SL L 314, 1.12.2007., str. 9.

(9)  SL L 345, 23.12.2008., str. 75.

PRILOG I.

IZRAČUN FORMULE N – 1

1.   Definicija formule N – 1

Formula N – 1 pokazuje sposobnost tehničkog kapaciteta plinske infrastrukture da zadovolji ukupnu potražnju za plinom u izračunanom području u slučaju poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta u danu iznimno visoke potražnje za plinom kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina.

Plinska infrastruktura obuhvaća mrežu za transport plina, uključujući spojne plinovode i proizvodna postrojenja, postrojenja za UPP i skladišta koja su povezana s izračunanim područjem.

Tehnički kapacitet (1) sve preostale raspoložive plinske infrastrukture u slučaju poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta trebao bi odgovarati barem ukupnoj dnevnoj potražnji za plinom izračunanog područja u danu iznimno visoke potražnje za plinom kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina.

Rezultati dobiveni formulom N – 1, kako je prikazano dolje, trebali bi iznositi najmanje 100 %.

2.   Metoda izračuna formule N – 1

, N – 1 ≥ 100 %

3.   Definicije parametara formule N – 1:

„Izračunano područje” znači geografsko područje za koje se izračunava formula N – 1, kako ga je odredilo nadležno tijelo.

Definicija na strani potražnje

„Dmax” znači ukupna dnevna potražnja za plinom (u mil. m3/dan) izračunanog područja u danu iznimno visoke potražnje za plinom kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina.

Definicije na strani ponude

„EPm”: tehnički kapacitet ulaznih mjesta (u mil. m3/dan), osim proizvodnih postrojenja, postrojenja za UPP i skladišta pod Pm, Sm i UPPm, znači ukupan zbroj tehničkog kapaciteta svih graničnih ulaznih mjesta koja mogu isporučiti plin u izračunano područje.

„Pm”: najveći tehnički proizvodni kapacitet (u mil. m3/dan) znači ukupan zbroj najvećeg tehničkog dnevnog proizvodnog kapaciteta svih postrojenja za proizvodnju plina koji se može dopremiti do ulaznih mjesta u izračunano područje.

„Sm”: najveći tehnički kapacitet dobave iz skladišta (u mil. m3/dan) znači ukupan zbroj najvećeg tehničkog dnevnog kapaciteta povlačenja svih skladišta koji se može dopremiti do ulaznih mjesta u izračunano područje, uzimajući u obzir njihova fizička svojstva.

„UPPm”: najveći tehnički kapacitet postrojenja za UPP (u mil. m3/dan) znači ukupan zbroj najvećeg tehničkog dnevnog kapaciteta otpreme svih postrojenja za UPP u izračunanom području, uzimajući u obzir kritične elemente, kao što je pražnjenje, pomoćne službe, privremeno skladištenje i ponovno uplinjavanje UPP-a te tehnički kapacitet otpreme u sustav.

„Im”: znači tehnički kapacitet najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta (u mil. m3/dan) s najvećim kapacitetom opskrbe izračunanog područja. Više plinskih infrastrukturnih objekata koji su povezani sa zajedničkom dobavnom („upstream”) ili opskrbnom („downstream”) infrastrukturom i koji se ne mogu odvojeno koristiti smatraju se jednim plinskim infrastrukturnim objektom.

4.   Izračun formule N – 1 primjenom mjera na strani ponude

, N – 1 ≥ 100 %

Definicija na strani potražnje

„Deff” znači dio (u mil. m3/dan) Dmax koji se u slučaju poremećaja u opskrbi može dostatno i na vrijeme pokriti tržišnim mjerama na strani potražnje u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) i člankom 6. stavkom 2.

5.   Izračun formule N – 1 na regionalnoj razini

Izračunano područje iz točke 3. može prema potrebi se proširuje na odgovarajuću regionalnu razinu, kako je odrede nadležna tijela država članica u pitanju. Za izračunavanje formule N – 1 na regionalnoj razini koristi se najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt od zajedničkog interesa. Najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt od zajedničkog interesa za regiju je najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt u regiji koji izravno ili neizravno doprinosi opskrbi plinom država članica te regije i definira se u zajedničkom planu prevencije.

Regionalni izračun N – 1 može zamijeniti nacionalni izračun N – 1 samo ako je najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt od zajedničkog interesa u skladu sa zajedničkom procjenom rizika od velikog značaja za opskrbu plinom svih država članica u pitanju.

(1)  U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Uredbe (EZ) br. 715/2009, „tehnički kapacitet” znači maksimalni stalni kapacitet koji operator transportnog sustava može ponuditi korisnicima mreže, vodeći računa o cjelovitosti sustava i operativnim zahtjevima transportne mreže.

PRILOG II.

POPIS TRŽIŠNIH MJERA SIGURNOSTI OPSKRBE PLINOM

Nadležno tijelo kod izrade plana prevencije i interventnog plana uzima u obzir indikativni i netksativni popis mjera navedenih u ovom Prilogu. Nadležno tijelo kod izrade plana prevencije i interventnog plana na odgovarajući način uzima u obzir utjecaj predloženih mjera na okoliš i, vodeći računa o aspektima sigurnosti opskrbe, što je više moguće daje prednost mjerama koje imaju najmanji utjecaj na okoliš.

Mjere na strani ponude:

Mjere na strani potražnje:

PRILOG III.

POPIS NETRŽIŠNIH MJERA SIGURNOSTI OPSKRBE PLINOM

Nadležno tijelo kod izrade plana prevencije i interventnog plana uzima u obzir doprinos sljedećeg indikativnog i netaksativnog popisa mjera samo u slučaju izvanrednog stanja:

Mjere na strani ponude:

Mjere na strani potražnje:

(1)  SL L 265, 9.10.2009., str. 9.

PRILOG IV.

REGIONALNA SURADNJA

U skladu s člankom 194. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te kako je naglašeno u članku 6. Direktive 2009/73/EZ i članku 12. Uredbe (EZ) br. 715/2009, regionalna suradnja odražava duh solidarnosti i jedan je od temelja ove Uredbe. Regionalna je suradnja osobito potrebna kod utvrđivanja procjene rizika (članak 9.), planova prevencije i interventnih planova (članci 4., 5. i 10.), infrastrukturnih standarda i standarda opskrbe (članci 6. i 8.) i odredaba u vezi postupanjem u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije i regionalnoj razini (članak 11.).

Regionalna suradnja iz ove Uredbe nadovezuje se na postojeću regionalnu suradnju između poduzeća za prirodni plin, država članica i nacionalnih regulatornih tijela, između ostalog s ciljem povećanja sigurnosti opskrbe plinom i integracije unutarnjeg energetskog tržišta, uključujući, između ostalog, tri regionalna tržišta plina u sklopu Regionalne plinske inicijative, Plinsku platformu, skupinu na visokoj razini za Plan međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta („Baltic Energy Market Interconnection Plan”) i Koordinacijsku skupinu za sigurnost opskrbe Energetske zajednice. Međutim, određeni zahtjevi sigurnosti opskrbe plinom mogli bi potaknuti stvaranje novih okvira za suradnju, a postojeća će se područja suradnje morati prilagoditi kako bi se zajamčila najveća moguća učinkovitost.

Primjerice, suradnja između sljedećih država članica može, između ostalog, uz suradnju između dijelova susjednih država članica, s obzirom na sve veće međusobno povezivanje i međusobnu ovisnost tržišta te dovršenje unutarnjeg tržišta plina, povećati njihovu pojedinačnu i zajedničku sigurnost opskrbe plinom:

Regionalna suradnja između država članica može se, tamo gdje je to potrebno i primjereno, proširiti radi jačanja suradnje sa susjednim državama članicama, posebno u slučaju plinskih otoka, i to u prvom redu s ciljem poboljšanja spojnih sustava. Države članice mogu se uključiti i u različite skupine za suradnju.