19/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

144


32009R0662


L 200/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EZ) br. 662/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. srpnja 2009.

o uvođenju postupka za pregovaranje i zaključivanje sporazuma između država članica i trećih zemalja o posebnim pitanjima u vezi važećeg prava za ugovorne i izvanugovorne obveze

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, posebno njegov članak 61. točku (c), članak 65. i članak 67. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

djelujući u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Glava IV. dijela trećeg Ugovora predviđa temelj za donošenje zakonodavstva Zajednice u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima.

(2)

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima između država članica i trećih zemalja uobičajeno je uređena sporazumima između država članica i trećih zemalja. Takvi sporazumi kojih ima mnogo, često odražavaju posebne veze između države članice i treće zemlje i namjera im je pružiti odgovarajući pravni okvir radi zadovoljavanja posebnih potreba konkretnih stranaka.

(3)

Članak 307. Ugovora zahtijeva da države članice poduzmu sve posebne mjere kako bi uklonile neusklađenost između pravne stečevine Zajednice i međunarodnih sporazuma koji su zaključeni između država članica i trećih zemalja. To može uključivati potrebu pregovora u pogledu tih sporazuma.

(4)

S ciljem osiguravanja odgovarajućeg pravnog okvira radi zadovoljavanja posebnih potreba konkretne države članice u njezinim odnosima sa trećom zemljom, može postojati jasna potreba za zaključivanje novih sporazuma sa trećim zemljama u vezi građanskopravnog područja koje spada unutar glave IV. dijela trećeg Ugovora.

(5)

U svom mišljenju od 1/03 od 7. veljače 2006. u vezi sa zaključcima nove Luganske konvencije, Sud Europskih zajednica potvrđuje da je Zajednica stekla odgovarajuću nadležnost za zaključivanje međunarodnog sporazuma, kao Luganska konvencija sa trećim zemljama o pitanjima koja se tiču pravila iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (2) (Bruxelles I).

(6)

U skladu s člankom 300. Ugovora Zajednica je nadležna za zaključivanje sporazuma između Zajednice i treće zemlje o pitanjima koja spadaju u isključivu nadležnost Zajednice.

(7)

Članak 10. Ugovora zahtijeva da države članice olakšavaju postizanje zadataka Zajednice i da se suzdržavaju od svih mjera koje bi mogle ugrožavati postizanje ciljeva iz Ugovora. Ova obveza lojalne suradnje je od opće važnosti te ne ovisi o tome postoji li isključiva nadležnost Zajednice.

(8)

U pogledu sporazuma sa trećim zemljama o posebnim građanskopravnim pitanjima koja spadaju u isključivu nadležnost Zajednice, potrebno je uvesti usklađeni i jasni postupak, koji će ovlastiti državu članicu da izmjenjuje postojeći sporazum ili da pregovara i zaključuje novi sporazum, posebno kada sama Zajednica nije izrazila namjeru izvršavati svoju vanjsku nadležnost za zaključivanje sporazuma na temelju postojećeg ili planiranog mandata za pregovaranje. Taj postupak ne dovodi u pitanje isključivu nadležnost Zajednice i odredbe članaka 300. i 308. Ugovora. Postupak se treba smatrati izvanrednom mjerom i potrebno ga je ograničiti u opsegu i vremenski.

(9)

Ova se Uredba ne primjenjuje, ako je Zajednica već zaključila sporazum sa konkretnom trećom zemljom o istom pitanju. Smatra se da dva sporazuma imaju isti predmet, samo ako i u mjeri u kojoj sadržajno uređuju isto posebno pravno pitanje. Odredbe koje samo navode opću namjeru suradnje u tim pitanjima ne smatraju se kao odredba koje se odnose na isto pitanje.

(10)

Iznimno, određeni regionalni sporazumi između nekoliko država članica i nekoliko trećih zemalja, na primjer dvije ili tri, koji su namijenjeni rješavanju lokalnih pitanja i kojima druge države ne mogu pristupiti također su pokriveni ovom Uredbom.

(11)

S ciljem osiguranja da sporazum kojeg sastavlja država članica ne uzrokuje neučinkovitost prava Zajednice i ne ugrožava pravilno funkcioniranje sustava uspostavljenog tim pravom, ili ne ugrozi vanjske politike Zajednice, kako ih je Zajednica odredila, konkretna država članica bi trebala o svojim namjerama obavijestiti Komisiju s ciljem započinjanja ili nastavljanja formalnih pregovora o sporazumu, kao i za zaključivanje sporazuma. Takva obavijest treba biti u obliku pisma ili u elektroničkom obliku. Trebala bi sadržavati sve potrebne informacije i isprave koje omogućuju Komisiji ocjenu očekivanog učinka ishoda pregovora na pravo Zajednice.

(12)

Potrebno je ocijeniti postoji li dostatan interes Zajednice u zaključenju dvostranog sporazuma između Zajednice i konkretne treće zemlje ili, ako je potrebno, u zamjeni postojećeg dvostranog sporazuma između države članice i treće zemlje sa sporazumom Zajednice. U tom cilju sve države članice trebaju biti informirane o obavijesti koju je Komisija primila u vezi sporazuma koji je sastavila država članica, kako bi se omogućilo da iskažu svoje interese u pridruživanju inicijativi države članice koja je dala obavijest.

(13)

Ako Komisija zahtijeva dodatne informacije od države članice u vezi sa svojom ocjenom o tome treba li država članica biti ovlaštena otvoriti pregovore sa trećom zemljom, takav zahtjev ne smije utjecati na rokove koje Komisija mora dati u obrazloženoj odluci o zahtjevu te države članice.

(14)

Prilikom ovlašćivanja na otvaranje formalnih pregovora, Komisija treba moći, ako je potrebno, da predloži pregovaračke smjernice ili zahtijeva uključivanje određenih klauzula u predviđeni sporazum. Komisiju treba u cijelosti obavještavati o pitanjima koja spadaju u područje primjene ove Uredbe te joj omogućiti sudjelovanje u svojstvu promatrača u pregovorima u pogledu tih pitanja.

(15)

Prilikom obavješćivanja Komisije o svojoj namjeri da otvore pregovore sa trećom zemljom, države članice trebaju biti obvezne samo informirati Komisiju o elementima koji su važni za ocjenu koju ona donosi. Ovlaštenje Komisije i sve moguće pregovaračke smjernice ili, ovisno o slučaju, odbijanje od strane Komisije, trebaju se odnositi samo na pitanja koja spadaju u područje primjene ove Uredbe.

(16)

Sve države članice trebaju se informirati o svim obavijestima Komisije u vezi s planiranim ili pregovaranim sporazumima i o svakoj obrazloženoj odluci Komisije prema ovoj Uredbi. Takve informacije, međutim, trebaju u potpunosti ispunjavati eventualne zahtjeve u pogledu tajnosti.

(17)

Europski parlament, Vijeće i Komisija osiguravaju da sve informacije koje su određene kao tajne budu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (3).

(18)

Ako Komisija na temelju svoje ocjene ne namjerava odobriti otvaranje formalnih pregovora ili zaključiti ispregovarani sporazum, ona je dužna, prije davanja svoje obrazložene odluke, dati mišljenje konkretnoj državi članici. U slučaju odbijanja davanja odobrenja za zaključenje ispregovaranog sporazuma, mišljenje se također mora dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću.

(19)

S ciljem osiguranja da ispregovarani sporazum ne predstavlja prepreku provođenju vanjske politike Zajednice, na području pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima, sporazum mora u cijelosti ili djelomično imati isti sadržaj u slučaju zaključivanja naknadnog sporazuma između Zajednice i njezinih država članica s jedne strane, te iste treće zemlje s druge strane, o istom pitanju ili za neposrednu zamjenu odgovarajući odredaba takvog naknadnog sporazuma.

(20)

Potrebne su odredbe o prijelaznim mjerama koje uređuju slučajeve kada u vrijeme stupanja na snagu ove Uredbe država članica je već započela proces pregovora sporazuma sa trećom zemljom, ili je završila pregovore, ali još nije dala svoj pristana da bude vezana sporazumom.

(21)

Kako bi se osiguralo da se prilikom primjene ove Uredbe stekne dovoljno iskustva, Komisija treba dostaviti izvješće o toj primjeni najranije osam godina po donošenju ove Uredbe. U tom bi izvješću Komisija trebala u okviru svojih nadležnosti potvrditi privremeni karakter ove Uredbe ili razmotriti treba li ova Uredba biti zamijenjena novom koja uređuje isto pitanje ili koja bi sadržavala također posebna pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost Zajednice i koje uređuju drugi instrumenti Zajednice, kako su navedeni u uvodnoj izjavi 5.

(22)

Ako se u izvješću koje dostavlja Komisija potvrđuje privremeni karakter ove Uredbe, države članice bi ipak morale imati mogućnost, nakon dostavljanja izvješća obavijestiti Komisiju o pregovorima koji su u tijeku ili su najavljeni s ciljem dobivanja dozvole za otvaranje formalnih pregovora.

(23)

U skladu s načelom razmjernosti, kako je navedeno u članku 5. Ugovora, ova Uredba ne prelazi što je potrebno u postizanju njezinog cilja.

(24)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska su dale obavijest da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(25)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, nije njome vezana niti se na nju primjenjuje,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ova Uredbe uređuje postupak u skladu s kojim se državi članici dozvoljava da izmjeni postojeći sporazum ili da pregovara i zaključi novi sporazum sa trećom zemljom, sukladno uvjetima iz ove Uredbe.

Ovaj postupak ne dovodi u pitanje određene nadležnosti Zajednice i država članica.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na sporazume o posebnim pitanjima koja spadaju, u cijelosti ili djelomično, u područje primjene Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (4) i Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (5).

3.   Ova Uredba se ne primjenjuje, ako Zajednica već ima zaključeni sporazum sa konkretnom trećom zemljom o istom pitanju.

Članak 2.

Definicije

1.   U smislu ove Uredbe izraz „sporazum” znači:

(a)

dvostrani sporazum između države članice i treće zemlje;

(b)

regionalni sporazum između ograničenog broja država članica i trećih zemalja koje graniče sa državama članicama koje namjeravaju rješavati lokalna pitanja i koji nije otvoren za pristupanje drugim državama.

2.   U smislu regionalnih sporazuma iz stavka 1. točke (b), svako pozivanje na ovu Uredbu na državu članicu ili treću zemlju smatra se kao pozivanje na konkretne države članice odnosno treće zemlje.

Članak 3.

Obavještavanje Komisije

1.   Ako država članica namjerava započeti pregovore radi izmjene postojećeg sporazuma ili zaključiti novi sporazum koji spada u područje primjene ove Uredbe, dužna je obavijestiti Komisiju u pisanom obliku o svojoj namjeri što prije predviđenog otvaranja formalnih pregovora.

2.   Obavijest treba sadržavati, ako je potrebno, primjerak postojećeg sporazuma, nacrt sporazuma ili nacrt prijedloga te svu drugi odgovarajuću dokumentaciju. Država članica mora opisati predmet pregovora i posebna pitanja koja se trebaju regulirati u postojećem sporazumu koji se ima izmijeniti. Država članica može dostaviti druge dodatne informacije.

Članak 4.

Ocjena Komisije

1.   Po primitku obavijesti iz članka 3., Komisija ocjenjuje može li država članica započeti formalne pregovore.

2.   U izradi ocjene Komisija najprije provjerava je li u sljedećih 24 mjeseca predviđen odgovarajući pregovarački mandat radi zaključivanja sporazuma Zajednice sa konkretnom trećom zemljom. Ako nije, Komisija ocjenjuje jesu li ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

konkretna država članica je dostavila informacije koje pokazuju da ona ima posebna interesa za zaklapanje sporazuma iz gospodarskih, zemljopisnih, kulturnih, povijesnih, socijalnih ili političkih veza između države članice i konkretne treće zemlje;

(b)

na temelju informacija koja je dostavila država članica, predviđeni sporazum neće prouzročiti neučinkovitost prava Zajednice i neće ugroziti pravilno funkcioniranje sustava koji je tim pravom uspostavljen; i

(c)

predviđeni sporazum ne ugrožava dogovorene ciljeve i svrhe vanjske politike Zajednice, ako ju je utvrdila Zajednica.

3.   Ako informacije koje dostavi država članica nisu dovoljne za potrebe ocjene, Komisija može zahtijevati dodatne informacije.

Članak 5.

Dozvola za početak formalnih pregovora

1.   Ako predviđeni sporazum ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 2., Komisija u roku od 90 dana od primitka obavijesti iz članka 3., donosi obrazloženu odluku o zahtjevu države članice koja ima dozvolu da započne formalne pregovore o tom sporazumu.

Ako je potrebno, Komisija može preložiti pregovaračke smjernice i može zahtijevati uključivanje posebnih klauzula u predviđeni sporazum.

2.   Predviđeni sporazum sadrži klauzulu koja uređuje:

(a)

potpuni ili djelomični otkaz sporazuma u slučaju zaključivanja naknadnog sporazuma između Zajednice ili Zajednice i njezinih država članica s jedne strane i iste treće države s druge strane, o istom pitanju; ili

(b)

neposrednu zamjenu odgovarajući odredaba naknadnog sporazuma zaključenog između Zajednice ili Zajednice i njezinih država članica s jedne strane i iste treće države s druge strane, o istom pitanju.

Klauzula iz točke (a) prvog podstavka treba se formulirati u skladu sa sljedećim obrascem: „(ime/imena države članice/država članica djelomično ili u cijelosti otkazuje/otkazuju ovaj Sporazum, ako i kada Europska zajednica ili Europska zajednica i njezine države članice zaključe sporazum sa (ime/imena treće zemlje/trećih zemalja) o istom građanskopravnom pitanju koje uređuje ovaj Sporazum.”

Klauzula iz točke (b) prvog podstavka treba se formulirati u skladu sa sljedećim obrascem: „Ovaj Sporazum ili određene odredbe ovog Sporazuma ne primjenjuju se na dan početka primjene Sporazuma između Europske zajednice ili Europske zajednice i njezinih države članice s jedne strane i (ime/imena treće zemlje/trećih zemalja) s druge strane, u pogledu pitanja koja uređuje novi sporazum.”

Članak 6.

Odbijanje dozvole za otvaranje formalnih pregovora

1.   Ako Komisija na temelju svoje ocjene iz članka 4. ne namjerava dozvoliti otvaranje formalnih pregovora, dostavlja mišljenje konkretnoj državi članici unutar 90 dana od zaprimanja obavijesti iz članak 3.

2.   U roku od 30 dana od zaprimanja mišljenja Komisije, konkretna država članica može zahtijevati od Komisije da s njom započne raspravu radi pronalaženja rješenja.

3.   Ako konkretna država članica ne zahtjeva od Komisije da s njom započne raspravu, u roku iz stavka 2., Komisija će donijeti obrazloženu odluku o zahtjevu države članice u roku od 130 dana od zaprimanja obavijesti iz članka 3.

4.   U slučaju rasprave iz stavka 2., Komisija donosi obrazloženu odluku o zahtjevu države članice u roku od 30 dana od završetka rasprave.

Članak 7.

Sudjelovanje Komisije u pregovorima

Komisija može sudjelovati kao promatrač u pregovorima između države članice i treće zemlje, ako se radi o pitanju koje je unutar područja primjene ove Uredbe. Ako Komisija ne sudjeluje kao promatrač, ona mora biti informirana o napretku i rezultatima kroz različite faze pregovora.

Članak 8.

Dozvola za sklapanje sporazuma

1.   Prije potpisivanja ispregovaranog sporazuma, konkretna država članica obavješćuje Komisiju o ishodu pregovora i dostavlja joj tekst sporazuma.

2.   Po primitku te obavijesti Komisija ocjenjuje je li ispregovarani sporazum:

(a)

ispunjava uvjete iz članak 4. stavka 2. točke (b);

(b)

ispunjava uvjete iz članak 4. stavka 2. točke (c), ako su u vezi s tim uvjetima nastale nove i izvanredne okolnosti; i

(c)

ispunjava zahtjeve iz članka 5. stavka 2.

3.   Ako ispregovarani sporazum ispunjava uvjete i zahtjeve iz stavka 2., Komisija u roku od 90 dana od primitka obavijesti iz stavka 1., donosi obrazloženu odluku o zahtjevu države članice koja je ovlaštena zaključiti taj sporazum.

Članak 9.

Odbijanje dozvole zaključenja sporazuma

1.   Ako Komisija na temelju svoje ocjene iz članka 8. stavka 2. ne namjerava dozvoliti zaključivanje ispregovaranog sporazuma, dostavlja mišljenje konkretnoj državi članici, Europskom parlamentu i Vijeću u roku od 90 dana od dana zaprimanja obavijesti iz članka 8. stavka 1.

2.   U roku od 30 dana od zaprimanja mišljenja Komisije, konkretna država članica može zahtijevati od Komisije da s njom započne raspravu radi pronalaženja rješenja.

3.   Ako konkretna država članica ne zahtjeva od Komisije da s njom započne raspravu, u roku iz stavka 2., Komisija će donijeti obrazloženu odluku o zahtjevu države članice u roku od 130 dana od zaprimanja obavijesti iz članka 8. stavka 1.

4.   U slučaju rasprave iz stavka 2., Komisija donosi obrazloženu odluku o zahtjevu države članice u roku od 30 dana od završetka rasprave.

5.   Komisija o svojoj odluci obavješćuje Europski parlament i Vijeće u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Članak 10.

Tajnost

Prilikom dostavljanja informacija Komisiji prema članku 3., članku 4. stavku 3. i članku 8., države članice mogu navesti je li potrebno neke od informacija smatrati tajnima i mogu li se one dostavljati drugim državama članicama.

Članak 11.

Dostavljanje informacija državama članicama

Komisija šalje državama članicama obavijest primljenu prema člancima 3. do 8., te, ako je potrebno, popratne isprave, kao i sve obrazložene odluke na temelju članaka 5., 6., 8. i 9., sukladno zahtjevima o tajnosti.

Članak 12.

Prijelazne odredbe

1.   Ako je država članica u vrijeme stupanja ove Uredbe na snagu već započela proces pregovora sa trećom zemljom, primjenjuju se članci 3. do 11.

Ako je moguće, s obzirom na fazu pregovora, Komisija može predložiti pregovaračke smjernice ili zahtijevati uključivanje posebnih klauzula kako su navedene u drugom podstavku članka 5. stavka 1., odnosno članka 5. stavka 2.

2.   Ako je država članica u vrijeme stupanja ove Uredbe na snagu već zaključila pregovore, ali nije još zaključila sporazum, primjenjuje se članak 3., članak 8. stavak 2. do 4. i članak 9.

Članak 13.

Nadzor

1.   Najranije 13. srpnja 2017. Komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni ove Uredbe.

2.   To izvješće:

(a)

potvrđuje da je potrebno da ova Uredba prestane važiti na datum utvrđen u skladu s člankom 14. stavkom 1.; ili

(b)

preporučuje da se ova Uredba od navedenog datuma zamijeni novom uredbom.

3.   Ako je u izvješću preporučena zamjena ove Uredbe kako je navedeno u stavku 2. točki (b), njemu se prilaže odgovarajući zakonodavni prijedlog.

Članak 14.

Stavljanje izvan snage

1.   Ova Uredba prestaje važiti tri godine od dostave Komisiji izvješća iz članka 13.

Rok od tri godine iz prvog podstavka počinje teći prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon dostave izvješća Europskom parlamentu ili Vijeću, ovisno o tome koji je datum kasniji.

2.   Bez obzira na prestanak važenja ove Uredbe na datum koji je utvrđen u skladu sa stavkom 1., svi pregovori koji su u tijeku na određeni datum a koje je neka država članica otvorila sukladno ovoj Uredbi, dozvolit će se nastavak i zaključenje u skladu s ovom Uredbom.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

E. ERLANDSSON


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 7. svibnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 7. srpnja 2009.

(2)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1.

(3)  SL L 145, 31.5.2001., sr. 43.

(4)  SL L 177, 4.7.2008., str. 6.

(5)  SL L 199, 31.7.2007., str. 40.