03/Sv. 028

Službeni list Europske unije

241

32009R0612

L 186/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.07.2009.

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 612/2009

od 7. srpnja 2009.

o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode

(Preinačena)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (1), a posebno članke 170. i 192. u vezi s člankom 4.,

budući da:

(1)	Uredba Komisije (EZ) br. 800/1999 od 15. travnja 1999. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode (2) bila je više puta bitno izmijenjena (3). Kako su potrebne daljnje izmjene, treba je radi jasnoće preinačiti.

(2)

Općim pravilima, koja je utvrdilo Vijeće, predviđa se da se subvencija plaća nakon predočavanja dokaza da su proizvodi izvezeni iz Zajednice. Kada se na sve treće zemlje primjenjuje jedinstvena stopa subvencije, pravo na subvenciju se ostvaruje čim proizvodi napuste tržište Zajednice. Kada je stopa subvencije različita ovisno o odredištu proizvoda, uvjet za ostvarivanje prava na subvenciju je uvoz u treću zemlju.

(3)

Provedbom Sporazuma o poljoprivredi donesenog u okviru Urugvajskog kruga (4), za odobravanje subvencije, kao općenito pravilo, zahtijeva se izvozna dozvola koja sadrži unaprijed utvrđeni iznos subvencije. Međutim, isporuke u Zajednici za međunarodne organizacije i oružane snage, isporuke za opskrbu namirnicama i izvozi malih količina, posebni su slučajevi i od manje su gospodarske važnosti. U interesu pojednostavljenja takvih izvoznih poslova i izbjegavanja prekomjernog upravnog opterećenja gospodarskih subjekata i nadležnih tijela, predviđen je poseban sustav kojim se ne zahtijevaju izvozne dozvole.

(4)

U smislu ove Uredbe, dan izvoza je onaj dan tijekom kojeg carinska tijela prime dokument, kojim deklarant pokazuje svoju spremnost da izveze proizvode za koje traži povlasticu subvencije pri izvozu. Namjena takvog dokumenta je da skrene pažnju, posebno carinskih tijela, na činjenicu da se posao pod razmatranjem izvodi uz pomoć fondova Zajednice, kako bi ta carinska tijela izvela primjerene provjere. Pri primitku, proizvodi se stavljaju pod carinski nadzor do njihovog stvarnog izvoza. Ovaj datum služi kao referenca za utvrđivanje količine, prirode i osobina izvezenog proizvoda.

(5)	U slučaju pošiljke u rasutom stanju ili u nestandardnim jedinicama, točna neto masa proizvoda može se utvrditi tek nakon utovara u prijevozno sredstvo. Za rješavanje ovakve situacije, treba donijeti odredbu da se u izvoznoj deklaraciji može navesti privremena masa.

(6)

U vezi s pojmom „mjesto utovara”, brojne upravne i komercijalne okolnosti utječu na izvoz poljoprivrednih proizvoda; stoga je teško donijeti jedinstveno pravilo, pa državama članicama treba dopustiti da odlučuju o najprimjerenijem mjestu za provođenje fizičkih provjera poljoprivrednih proizvoda koji se izvoze i za koje se može ostvariti pravo na izvoznu subvenciju. Radi toga je posebno primjereno da se mjesto utovara definira različito, ovisno o tome da li se roba utovaruje u kontejnere, ili se nalazi u rasutom stanju, vrećama ili kutijama i naknadno se ne utovaruje u kontejnere. U opravdanim slučajevima, carinskim tijelima također treba dopustiti prihvaćanje uloženih izvoznih deklaracija za poljoprivredne proizvode za koje se može ostvariti povrat novca pri izvozu, u nekoj drugoj carinarnici a ne u onoj koja je nadležna za mjesto na kojem se proizvodi utovaruju.

(7)

Radi ispravne primjene Uredbe Komisije (EZ) br. 1276/2008 od 17. prosinca 2008. o nadzoru pomoću fizičkih provjera pri izvozu poljoprivrednih proizvoda za koje se dobivaju subvencije ili drugi iznosi (5), treba predvidjeti da se u vrijeme utovara u kontejner, kamion, brod ili sličan spremnik, izvede provjera odgovara li izvozna deklaracija poljoprivrednim proizvodima.

(8)	Kada izvoz uključuje česte pošiljke malih količina, treba predvidjeti pojednostavljeni postupak u vezi s odgovarajućim danom koji se koristi pri utvrđivanju stope subvencije.

(9)	Treba usvojiti operativni događaj, kako je definiran Uredbom Komisije (EZ) br. 1913/2006 od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu agromonetarnog sustava za euro u poljoprivredi i o izmjenama određenih uredaba (6).

(10)	Kako bi se pojam „izvoza iz Zajednice” mogao tumačiti dosljedno, treba odrediti da se proizvod smatra izvezenim kada napusti carinsko područje Zajednice.

(11)

Može se pokazati potrebnim da izvoznik ili prijevoznik, tijekom 60-dnevnog razdoblja nakon primitka izvozne deklaracije, a prije napuštanja carinskog područja Zajednice ili prije dolaska na odredište, poduzme mjere kako bi spriječio propadanje proizvoda namijenjenih za izvoz. Mjera koja omogućava da proizvodi ostanu neoštećeni je zamrzavanje. Za sukladnost s ovim zahtjevom, izvođenje zamrzavanja mora biti dopustivo tijekom navedenog razdoblja.

(12)

Nadležna tijela moraju osigurati da su proizvodi koji napuštaju Zajednicu ili su u provozu do određenog odredišta, uistinu oni proizvodi koji su bili podvrgnuti izvoznim carinskim formalnostima. Radi toga se, kada proizvod prelazi preko područje druge države članice, prije napuštanja carinskog područja Zajednice ili pri dolasku na određeno odredište, upotrebljava kontrolni primjerak T5 iz članka 63. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (7). Međutim, kako bi se pojednostavio upravni postupak, čini se poželjnim predvidjeti fleksibilnija rješenja nego što je to upotreba kontrolnog primjerka T5, kada se radi o transakcijama koje podliježu pojednostavljenim postupcima Zajednice za provoz željeznicom ili u velikim kontejnerima u skladu s člancima 412. do 442.a Uredbe (EEZ) br. 2454/93, kojima se predviđa da kod prijevoza koji započinje unutar Zajednice, a završava izvan nje, ne treba izvoditi nikakve formalnosti u carinarnici na granici.

(13)

U nekim se slučajevima može tražiti subvenciju za proizvode koji su izvezeni i koji su napustili carinsko područje Zajednice, ali su prije nego što su stigli na konačno odredište izvan tog područja, vraćeni radi prekrcaja ili provoza. Ovakva vraćanja su moguća i radi drugih razloga osim onih povezanih s prijevozom, točnije s namjerom spekulacije. U takvim se slučajevima izbjegava 60-dnevno vremensko ograničenje za napuštanje carinskog područja Zajednice. Kako bi se izbjegle takve situacije, postoji potreba za jasnim definiranjem uvjeta u kojima su takva vraćanja dopuštena.

(14)

Rješenja predviđena ovom Uredbom mogu se primjenjivati samo na proizvode koji su u slobodnom protoku i koji, ako je primjereno, potječu iz Zajednice. U slučaju nekih složenih proizvoda, subvencija se ne određuje na temelju samog proizvoda nego na temelju osnovnih proizvoda od kojih je on sastavljen. U slučajevima u kojima se subvencija određuje na temelju jedne ili više komponenata, za odobrenje subvencije ili dijela subvencije dostatno je da sama predmetna komponenta ili komponente ispunjavaju zahtjeve, ili ih više ne ispunjavaju radi toga što su ugrađene u druge proizvode. Kako bi se uvažio poseban status određenih komponenata, treba sastaviti popis proizvoda za koje se subvencija utvrđuje na temelju jedne komponente.

(15)

U člancima od 23. do 26. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (8), definira se nepreferencijalno podrijetlo robe. Za potrebe dodjele izvozne subvencije, smatra se da su samo proizvodi koji su u cijelosti dobiveni u Zajednici ili koji su bitno prerađeni u Zajednici, podrijetlom iz Zajednice. Kako bi se postigla jednaka primjena u svim državama članicama, primjereno je pojasniti da neke mješavine proizvoda ne ispunjavaju uvjete za subvenciju.

(16)

Stopa subvencije se utvrđuje prema tarifnom razvrstavanju proizvoda. Razvrstavanje može za određene mješavine, robu zapakiranu u komplete i složenu robu, rezultirati odobrenjem veće subvencije nego što je to ekonomski opravdano. Stoga treba donijeti posebne odredbe za određivanje subvencije, koje se primjenjuju na mješavine, robu zapakiranu u komplete i složenu robu.

(17)

Kada je stopa subvencije promjenljiva ovisno o odredištu proizvoda, treba predvidjeti provjeru je li proizvod uvezen u treću zemlju ili treće zemlje za koje je bila utvrđena subvencija. Ova se mjera bez poteškoća može ublažiti za izvoze kod kojih je subvencija mala i kod kojih je transakcija takva da nudi odgovarajuću sigurnost da su predmetni proizvodi došli na njihovo odredište. Svrha je ovo odredbe da se pojednostavni upravni postupak povezan s podastiranjem dokaza.

(18)	Također treba predvidjeti da se proizvodi u okviru sustava vraćene robe ponovno unesu bilo preko države članice iz koje proizvodi potječu bilo preko države članice prvobitnog izvoza.

(19)

Kada se na dan utvrđivanja subvencije unaprijed primjenjuje jedinstvena stopa subvencije za sva odredišta, u nekim slučajevima postoji klauzula o obveznom odredištu. Ova se situacija tretira kao varijacija subvencije, pri kojoj je stopa subvencije koja se primjenjuje na dan izvoza niža od stope subvencije koja se primjenjuje na dan utvrđivanja stope unaprijed koja se, kada je primjereno, prilagođava danu izvođenja izvoza.

(20)

Kada je, ovisno o odredištu izvezenih proizvoda, stopa subvencije različita, treba osigurati dokaz da je dotični proizvod uvezen u treću zemlju. Obavljanje uvoznih carinskih formalnosti sastoji se posebno u plaćanju primjenjivih uvoznih carina, kako bi se proizvod mogao staviti na tržište predmetne treće zemlje. Uzimajući u obzir različitost situacija koje prevladavaju pri uvozu u treće zemlje, preporučljivo je prihvatiti izradu uvoznih carinskih dokumenata koji jamče da su izvezeni proizvodi stigli na njihovo odredište, pri čemu se trgovina ometa u najmanjoj mogućoj mjeri.

(21)

Kako bi se izvoznicima Zajednice pomoglo pri dobivanju dokaza o dolasku na odredište, treba predvidjeti da međunarodne agencije za nadzor i praćenje, koje su odobrile države članice, izdaju potvrde o dolasku za izvezene poljoprivredne proizvode Zajednice za koje se odobrava diferencirana subvencija. Odobravanje ovih agencija je u nadležnosti država članica koje izdaju odobrenja od slučaja do slučaja, u skladu s određenim smjernicama. Primjereno je glavne smjernice uključiti u ovu Uredbu.

(22)

Kako bi se izvozi proizvoda, na koje se primjenjuju varijabilne stope subvencije ovisno o odredištu, izjednačili s drugim izvozima, treba predvidjeti da se dio subvencije, izračunan na temelju najniže stope subvencije koja se primjenjuje na dan izvoza, isplati čim izvoznik dostavi dokaz da je proizvod napustio carinsko područje Zajednice.

(23)

U slučaju diferenciranih subvencija, ako je došlo do promjene odredišta, isplaćuje se subvencija koja se primjenjuje na stvarno odredište, uz primjenu najviše razine iznosa koja vrijedi za unaprijed određeno odredište. Da bi se spriječila zlouporaba pri kojoj se sustavno odabiru odredišta s najvećim stopama subvencije, treba uvesti sustav kazni za promjenu odredišta pri čemu je stvarna stopa subvencije manja od stope subvencije za unaprijed određeno odredište. Ova nova odredba utječe na izračun dijela subvencije koji se isplaćuje kada izvoznik dostavi dokaz da je proizvod napustio carinsko područje Zajednice.

(24)	U člancima od 23. do 26. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 definira se nepreferencijalno podrijetlo robe. Primjereno je da se u nekim slučajevima za ocjenu jesu li proizvodi uistinu stigli na odredište primijeni mjerilo koje obuhvaća značajnu preradu ili obradu, utvrđeno u članku 24.

(25)

Neke izvozne transakcije mogu dovesti do iskrivljenja trgovine. Kako bi se ta iskrivljenja spriječila, isplata subvencije bi morala podlijegati uvjetu da je proizvod ne samo napustio carinsko područje Zajednice, nego da je on također uvezen u treću zemlju ili da je značajno prerađen ili obrađen. Štoviše, u nekim slučajevima uvjet za isplatu subvencije može biti da je proizvod uistinu stavljen na tržište treće zemlje uvoznice, ili da je bio značajno obrađen ili prerađen.

(26)

Ako je proizvod uništen ili oštećen prije njegovog stavljanja na tržište u trećoj zemlji ili prije značajne prerade, smatra se da subvenciju ne treba isplatiti. U takvim bi slučajevima izvoznik trebao imati mogućnost podnošenja dokaza kojim se pokazuje da je izvoz obavljen u takvim ekonomskim uvjetima koji bi u uobičajenom tijeku zbivanja omogućili izvedbu transakcije.

(27)	Financiranje izvoznih poslova od strane Zajednice je neopravdano, ako taj posao nije uobičajena komercijalna transakcija, budući da nema stvarnu ekonomsku namjenu te se izvodi isključivo kako bi se od Zajednice dobila isplata.

(28)

Treba poduzeti mjere kako bi se spriječilo dodjeljivanje fondova Zajednice za transakcije koje ne ispunjavaju niti jedan cilj sustava izvoznih subvencija. Ovakav rizik postoji u vezi s proizvodima za koje se traži izvozna subvencija, a koji se kasnije ponovno uvoze u Zajednicu bez da su u trećoj zemlji značajno prerađeni ili dorađeni i za koje se pri ponovnom uvozu umjesto uobičajene stope plaća smanjena ili nulta carina, u skladu s preferencijalnim sporazumom ili odlukom Vijeća. Radi smanjenja ograničenja za izvoznike, primjereno je da se takve mjere primjenjuju na najosjetljivije proizvode.

(29)	Kako bi se smanjila nesigurnost izvoznika, primjereno je otkloniti zahtjev za vraćanje subvencije, ako se proizvod ponovno uveze u Zajednicu više od dvije godine nakon izvoza.

(30)

S jedne strane, državama članicama treba dopustiti da u očiglednim slučajevima, kada primijete da transakcija nije u skladu s ciljem sustava izvoznih subvencija, odbiju dodjeljivanje subvencije ili im se mora omogućiti da ostvare njihovo vraćanje i, s druge strane, nacionalna tijela ne treba prekomjerno opteretiti obvezom sustavnog provjeravanja svih uvoza.

(31)	Proizvodi moraju biti takve kvalitete, da ih se u Zajednici može prodavati pod uobičajenim uvjetima. Primjereno je, međutim, uvažavati posebne obveze koje proizlaze iz standarda koji su na snazi u trećim odredišnim zemljama.

(32)	Za neke se proizvode može izgubiti pravo na subvenciju, ako više nisu primjerene kvalitete za prodaju.

(33)

Kada je izvozna subvencija unaprijed utvrđena ili određena natječajem, ne primjenjuje se nikakva izvozna pristojba budući da se izvoz mora obaviti pod uvjetima koji su tako unaprijed utvrđeni ili određeni natječajem. Po istom načelu treba predvidjeti da, kada se na izvoz primjenjuje izvozna pristojba koja je unaprijed utvrđena ili određena natječajem, izvoz treba obaviti pod utvrđenim uvjetima pa se stoga za njega ne može ostvariti izvozna subvencija.

(34)

Kako bi se izvoznicima omogućilo lakše financiranje njihovih transakcija, države članice treba ovlastiti da cjelokupan iznos ili dio iznosa subvencije plate unaprijed, čim prime izvoznu deklaraciju ili izjavu o plaćanju, što podliježe polaganju jamstva kojim se jamči vraćanje unaprijed plaćenog iznosa ako se kasnije utvrdi da subvencija ne bi smjela biti plaćena.

(35)	Predujam za izvoz se mora vratiti ako se dokaže da ne postoji pravo na izvoznu subvenciju ili da postoji pravo na manju subvenciju. Iznos koji se vraća mora uključivati dodatan iznos, kako bi se izbjegla zlouporaba. U slučaju više sile, ne bi trebalo vraćati dodatni iznos.

(36)

S obzirom da je iz Uredbe Komisije (EEZ) br. 3002/92 od 16. listopada 1992. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za provjeru upotrebe i/ili odredišta interventnih proizvoda (9) jasno da intervencijski proizvodi moraju doći na propisano odredište; budući da se stoga takvi proizvodi ne mogu zamijeniti jednakovrijednim proizvodima.

(37)	S obzirom da za izvoz predmetnih proizvoda treba odrediti rok.

(38)

S obzirom da se subvencija ne odobrava ako se ne pridržavaju rokovi za izvoz ili za dostavljanje dokaza potrebnog za isplatu subvencije; budući da treba donijeti mjere slične onima sadržanim u Uredbi Komisije (EEZ) br. 2220/85 od 22. srpnja 1985. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava jamstava za poljoprivredne proizvode (10).

(39)

U državama članicama su proizvodi uvezeni za određene upotrebe iz država nečlanica oslobođeni od carina. U slučaju velikih količina tih proizvoda, za proizvode iz Zajednice treba osigurati jednake uvjete kao za proizvode iz država nečlanica. Ova se situacija posebno javlja u slučaju proizvoda koji se upotrebljavaju za opskrbu brodova i zrakoplova.

(40)	U slučaju opskrbe brodova i zrakoplova i isporuka za oružane snage, mogu se utvrditi posebna pravila za utvrđivanje iznosa subvencije.

(41)

Proizvodi koji se ukrcaju na brod kao zalihe, upotrebljavaju se za potrošnju na brodu. Proizvodi koji se upotrebljavaju kao takvi ili se upotrebljavaju za pripremu hrane na brodu, ispunjavaju uvjete za subvenciju koji se primjenjuju na neprerađene proizvode. Radi ograničenog prostora u zrakoplovima, hrana se mora pripremiti prije ukrcaja. Radi usklađivanja, treba donijeti pravila kako bi se omogućilo davanje iste subvencije za poljoprivredne proizvode koji se upotrebljavaju u zrakoplovima kao za one koji se upotrebljavaju za pripremu hrane na brodovima.

(42)

Opskrbljivanje brodova i zrakoplova je vrlo specijaliziran posao, koji opravdava posebna rješenja za predujmove na subvencije. Proizvodi i roba koji se isporučuju u skladišta namirnica, moraju se kasnije upotrijebiti za snabdijevanje hranom. Isporuke u takva skladišta ne mogu se smatrati konačnim izvozom u smislu ostvarivanja prava na subvenciju.

(43)	Ako se ovi objekti upotrijebe, a kasnije se utvrdi da subvencija nije trebala biti isplaćena, izvoznici bi u stvari neutemeljeno koristili beskamatni zajam. Stoga treba poduzeti mjere za sprečavanje ove neutemeljene koristi.

(44)

Radi održavanja konkurentnosti robe iz Zajednice za opskrbljivanje platformi u nekim područjima blizu država članica, treba predvidjeti subvencije po stopi koja se primjenjuje za opskrbu namirnicama unutar Zajednice. Isplata stope subvencije iznad najniže stope za isporuke na određeno odredište ne mogu ni u kojem slučaju biti opravdane, osim ako je roba bez ikakve sumnje stigla na to odredište. Opskrba platformi na izoliranim morskim područjima je nužno specijalizirani posao, tako da se provođenje dostatnog nadzora nad isporukama čini moguće. Pod uvjetom da se utvrde odgovarajuće mjere nadzora, čini se razumnim da se na te isporuke primjenjuje stopa subvencije koja se primjenjuje za opskrbu namirnicama unutar Zajednice. Za isporuke od manje važnosti može se predvidjeti pojednostavljeni postupak. Kako širina teritorijalnih voda u državama članicama varira između 3 i 12 milja, bilo bi također razumno da se sve isporuke platformama koje su udaljene više od tri milje smatraju izvoznim isporukama.

(45)

Kada vojni brod za opskrbu hranom opskrbljuje iz luke Zajednice vojni brod koji pripada državi članici na otvorenom moru, o takvoj se opskrbi može dobiti potvrda od nadležnog tijela. Bilo bi razumno da se na te isporuke primjenjuje stopa subvencije koja se primjenjuje za opskrbu namirnicama u luci Zajednice.

(46)	Poželjno je da se za poljoprivredne proizvode upotrijebljene za opskrbu brodova i zrakoplova ostvaruje pravo na jednaku subvenciju, bez obzira ukrcavaju li se na brod ili u zrakoplov, unutar ili izvan Zajednice.

(47)	Isporuke takvih zaliha u trećim zemljama mogu biti neposredne ili posredne. Treba uspostaviti metode nadzora primjerene za svaku vrstu isporuke.

(48)	U skladu s odredbama članka 161. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, otok Heligoland nije odredište za koje se plaćaju subvencije. Potrebno je poticati potrošnju poljoprivrednih proizvoda iz Zajednice na otoku Heligoland. U tu svrhu treba donijeti potrebne odredbe.

(49)

Od stupanja na snagu Privremenog sporazuma o trgovini i carinskoj uniji između Zajednice i San Marina (11), područje te države više nije dio carinskog područja Zajednice. Iz članaka 1., 5. i 7. tog Sporazuma proizlazi da su cijene poljoprivrednih proizvoda unutar carinske unije na istoj razini i da stoga ne postoji ekonomska opravdanost za odobravanje izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode iz Zajednice koji se otpremaju u San Marino.

(50)	Ako se kasnije odbije zahtjev za povrat ili otpust carina, za predmetne proizvode se može odobriti izvozna subvencija ili, ovisno o slučaju, oni podliježu izvoznoj pristojbi ili izvoznoj naknadi. Stoga treba utvrditi posebne odredbe.

(51)

Oružane snage koje su stacionirane u državi nečlanici, a nisu pod zapovjedništvom te države, međunarodne organizacije i diplomatska tijela sa sjedištem u trećoj zemlji, općenito se opskrbljuju bez uvozne carine. Čini se mogućim – za oružane snage koje su pod zapovjedništvom ili države članice ili međunarodne organizacije čija je članica najmanje jedna država članica, za međunarodne organizacije čija je članica najmanje jedna država članica te za diplomatska tijela – donošenje posebnih mjera kojima se predviđa da se dokaz o uvozu dostavlja posebnim dokumentom.

(52)	Treba uvesti odredbu da subvenciju plaća država članica na čijem je području prihvaćena izvozna deklaracija.

(53)	Može se dogoditi da se radi okolnosti koje su izvan nadzora izvoznika ne može dati kontrolni primjerak T5, iako je proizvod napustio carinsko područje Zajednice ili došao na određeno odredište. U takvim okolnostima treba druge dokumente priznati kao jednakovrijedne.

(54)	U interesu dobre upravne prakse treba zahtijevati da se zahtjevi za isplatu subvencije, popraćeni svim potrebnim dokumentima, dostave u razumnom roku, osim u slučajevima više sile, a posebno ako se rok nije mogao ispuniti radi upravnih zakašnjenja na koje izvoznik nema utjecaja.

(55)	Razdoblje u kojem se obavlja isplata izvoznih subvencija razlikuje se između država članica. Preporučljivo je da se radi izbjegavanja iskrivljenja tržišnog natjecanja uvede jedinstveni najduži rok u kojem agencija za plaćanje mora isplatiti subvencije.

(56)	Izvozi vrlo malih količina nisu ekonomski značajni i mogu nepotrebno opteretiti nadležna tijela. Nadležnim službama država članica treba dati mogućnost odbijanja isplata subvencije za takve izvoze.

(57)

Pravila Zajednice predviđaju odobravanje izvoznih subvencija isključivo na temelju objektivnih mjerila, posebno u vezi s količinom, prirodom i osobinama izvezenog proizvoda, te njegovog zemljopisnog odredišta. Iskustvo pokazuje da treba pooštriti mjere za borbu protiv nepravilnosti, a posebno protiv prevara štetnih za proračun Zajednice. Stoga treba predvidjeti vraćanje iznosa koji su preplaćeni kao i kazne, kako bi se izvoznici potaknuli da se pridržavaju pravila Zajednice.

(58)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava izvoznih subvencija, kazne treba primjenjivati bez obzira na bilo kakvu subjektivnost krivnje. Ipak je primjereno da se u nekim slučajevima odstupi od kazne, posebno kada postoji očigledna pogreška koju prizna nadležno tijelo te da se primijene strože kazne u slučajevima namjere. Takve su mjere nužne i one moraju biti razmjerne, dostatno odvraćajuće i jednako primjenjivane u svim državama članicama.

(59)

Kako bi se osigurao jednak postupak prema izvoznicima u državama članicama, treba u vezi s izvoznim subvencijama izričito predvidjeti da korisnik svaki preplaćeni iznos vrati s kamatama te utvrditi postupak plaćanja. Kako bi se bolje zaštitili financijski interesi Zajednice, treba u slučaju prijenosa prava na subvenciju predvidjeti da se prenese i ta obveza. Plaćeni iznosi i kamate te ubrane kazne idu u korist Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), u skladu s načelima utvrđenim u članku 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (12).

(60)

Kako bi se osiguralo da se pri povratu preplaćenih iznosa u cijeloj Zajednici jednako primjenjuje načelo legitimnog očekivanja, treba utvrditi uvjete pod kojima se može pozvati na to načelo, ne dovodeći u pitanje postupak kod nepravilnog izdatka predviđen, posebno, u člancima 9. i 31. Uredbe (EZ) br. 1290/2005.

(61)	Izvoznik mora posebno biti odgovoran za postupke bilo koje treće strane koja bi mogla omogućiti nepravilno dobivanje dokumenata potrebnih za isplatu subvencije.

(62)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Upravljačkog odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Ne dovodeći u pitanje posebna odstupanja predviđena u propisima Zajednice za određene proizvode, ovom se Uredbom utvrđuju zajednička detaljna pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija, dalje u tekstu „subvencije”:

(a)	za proizvode iz sektora navedenih u članku 162. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007;

(b)	u skladu s člankom 63. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1493/1999 (13).

Članak 2.

1. Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„proizvodi” znači proizvodi iz članka 1. i roba,

—	„osnovni proizvodi” znači proizvodi namijenjeni za izvoz nakon prerade u prerađene proizvode ili u robu; roba namijenjena za izvoz nakon prerade također se smatra osnovnim proizvodima,

—	„prerađeni proizvodi” znači proizvodi koji su dobiveni preradom osnovnih proizvoda i za koje se plaćaju subvencije,

—	„roba” znači roba navedena u Prilogu II. Uredbi Komisije (EZ) br. 1043/2005 (14);

(b)	„uvozne carine” znači carine, naknade s istovrsnim učinkom i druge uvozne naknade predviđene zajedničkom poljoprivrednom politikom ili na temelju posebnih trgovinskih dogovora koji se primjenjuju na određenu robu koja nastaje preradom poljoprivrednih proizvoda;

(c)	„država članica izvoza” znači država članica u kojoj je prihvaćena izvozna deklaracija;

(d)	„utvrđivanje subvencije unaprijed” znači utvrđivanje subvencije na dan predaje zahtjeva za izvoznu dozvolu ili potvrde o utvrđivanju unaprijed, s tim da se stopa prilagođava za mogući porast ili korektivni iznos koji se primjenjuje na subvenciju;

(e)

„diferencirana subvencija” znači:

—	da se na isti proizvod primjenjuje više od jedne stope subvencije ovisno o odredišnoj trećoj zemlji, ili

—	da se na isti proizvod primjenjuje jedna ili više stopa subvencije u skladu s odredišnom trećom državom, pri čemu se za jednu ili više trećih zemalja ne određuje nikakva stopa;

(f)	„diferencirani dio subvencije” znači dio subvencije koji se dobiva tako da se od ukupnog iznosa subvencije oduzme subvencija koja je već isplaćena ili treba biti isplaćena na temelju dokaza o izlazu iz carinskog područja Zajednice, izračunana u skladu s člankom 25.;

(g)	„izvoz” znači obavljanje izvoznih carinskih formalnosti, nakon čega proizvodi izlaze iz carinskog područja Zajednice;

(h)	„kontrolni primjerak T5” znači dokument iz članaka od 912.a do 912.g Uredbe (EEZ) br. 2454/93;

(i)

„izvoznik” znači fizička ili pravna osoba koja ima pravo na subvenciju. Kada se mora ili može upotrijebiti izvozna dozvola s unaprijed utvrđenom subvencijom, imatelj dozvole ili subjekt na kojeg je ta dozvola prenesena, ima pravo na subvenciju. Izvoznik u smislu carine može biti različit od izvoznika u smislu ove Uredbe, uzimajući u obzir odnos između gospodarskih subjekata po privatnom pravu, osim kada je posebnim odredbama utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 1234/2007 ili njezinim provedbenim pravilima predviđeno drukčije;

(j)	„predujam na subvenciju” znači iznos, najviše u visini subvencije, plaćen od trenutka prihvaćanja izvozne deklaracije;

(k)	„stopa subvencije utvrđena pozivom na podnošenje ponuda” znači subvencija koju ponudi izvoznik i koji se prihvati u okviru javnog natječaja;

(l)	„carinsko područje Zajednice” znači područje iz članka 3. Uredbe (EEZ) br. 2913/92;

(m)	„nomenklatura subvencija” znači nomenklatura poljoprivrednih proizvoda za izvozne subvencije u skladu s Uredbom Komisije (EEZ) br. 3846/87 (15);

(n)	„izvozna dozvola” znači dokument iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 376/2008 (16);

(o)	„udaljena zona za subvenciju” odnosi se na sva odredišta za koja se za određeni proizvod primjenjuje isti diferencirani dio subvencije različit od nule, osim isključenih odredišta za taj proizvod, kako je navedeno u Prilogu I.;

(p)	„zemlja u unutrašnjosti” znači treća zemlja koja nema svoju vlastitu morsku luku i koja upotrebljava morsku luku druge treće zemlje;

(q)	„prekrcaj” znači prebacivanje proizvoda iz jednog prometnog sredstva u drugo radi neposrednog prijevoza u treću zemlju ili na odredišno područje.

2. Za potrebe ove Uredbe, subvencije utvrđene pozivom na podnošenje ponuda smatraju se unaprijed utvrđenim subvencijama.

3. Kada izvozna deklaracija obuhvaća nekoliko različitih šifara nomenklature subvencija ili šifara kombinirane nomenklature, upisi koji se odnose na svaku pojedinu šifru smatraju se posebnim deklaracijama.

GLAVA II.

IZVOZ U TREĆE ZEMLJE

POGLAVLJE 1.

Pravo na subvenciju

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 3.

Ne dovodeći u pitanje članke 25., 27. i 28. ove Uredbe i članak 4. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (17), pravo na subvenciju se stječe:

—	pri napuštanju carinskog područja Zajednice, kada se za sve treće zemlje primjenjuje jedinstvena stopa subvencije,

—	pri uvozu u određenu treću zemlju, kada se za tu treću zemlju primjenjuje diferencirana subvencija.

Članak 4.

1. Uvjet za ostvarivanje prava na subvenciju je predočavanje izvozne dozvole s unaprijed utvrđenom subvencijom, osim u slučaju kada se izvozi roba.

Međutim, nije potrebna nikakva dozvola za ostvarivanje subvencije:

—	kada su količine izvezene na temelju izvozne deklaracije manje ili jednake količinama navedenim u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 376/2008,

—	u slučajevima obuhvaćenim člancima 6., 33., 37., 41., 42. i člankom 43. stavkom 1.,

—	za isporuke oružanim snagama država članica stacioniranim u državama nečlanicama.

2. Bez obzira na stavak 1., izvozna dozvola s unaprijed utvrđenom subvencijom valjana je također za izvoz proizvoda obuhvaćenog dvanaestoznamenkastom šifrom proizvoda, različitog od onog navedenog u dozvoli u polju 16., ako oba proizvoda pripadaju:

—	istoj kategoriji, kako je navedeno u drugom podstavku članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 376/2008, ili

—	istoj skupini proizvoda, pod uvjetom da su te skupine proizvoda određene za ovu namjenu u skladu s postupkom iz članka 195. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

U slučajevima iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeći daljnji uvjeti:

—	ako je stopa subvencije koja odgovara stvarnom proizvodu jednaka ili veća od stope koja se primjenjuje na proizvod naveden u polju 16. dozvole, primjenjuje se ova druga stopa,

—

ako je stopa subvencije koja odgovara stvarnom proizvodu niža od stope koja se primjenjuje na proizvod naveden u polju 16. dozvole, subvencija koja se isplaćuje dobiva se tako da se stope koja odgovara stvarnom proizvodu umanji, osim u slučaju više sile, za 20 % razlike između subvencije koja odgovara proizvodu navedenom u polju 16. dozvole i subvencije za stvarni proizvod.

Kada se primjenjuje drugi podstavak druga alineja i članak 25. stavak 3. točka (b), umanjenje koje se primjenjuje na subvenciju koja odgovara stvarnom proizvodu i stvarnom odredištu izračunava se na razliku između subvencije koja odgovara proizvodu i odredištu označenim na dozvoli i subvencije koja odgovara stvarnom proizvodu i stvarnom odredištu.

Za potrebe primjene ovog stavka, stope subvencije koje su uzimaju u obzir su one stope koje vrijede na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu. Kada je potrebno, te se stope prilagođavaju na dan primitka izvozne deklaracije.

3. Kada se na istu izvoznu operaciju primjenjuju članak 48. stavci 1. ili 2., iznosi koji rezultiraju iz stavaka 1. ili 2. umanjuju se za iznos kazne iz članka 48.

Članak 5.

1. „Dan izvoza” znači dan kada carinska tijela prime izvoznu deklaraciju u kojoj se navodi da će se zatražiti subvencija.

2. Na temelju datuma primitka izvozne deklaracije utvrđuje se:

(a)	stopa subvencije koja se primjenjuje kada subvencija nije unaprijed utvrđena;

(b)	bilo kakve prilagodbe stope subvencije kada je ona utvrđena unaprijed;

(c)	količina, priroda i osobine izvezenog proizvoda.

3. Bilo koji drugi akt koji ima isti zakonski učinak kao primitak izvozne deklaracije, smatra se jednakovrijednim takvoj deklaraciji.

4. Dokument koji se koristi pri izvozu kako bi se ispunili uvjeti za subvenciju uključuje sve informacije potrebne za izračunavanje subvencije, a posebno:

(a)

za proizvode:

—	opis proizvoda, ako je primjereno, pojednostavljen, u skladu s nomenklaturom izvoznih subvencija, zajedno sa šifrom nomenklature subvencija i, ako je potrebno izračun subvencije, sastav predmetnog proizvoda ili upućivanje na njega,

—	neto masu proizvoda ili, ako je primjereno, količinu izraženu u mjernoj jedinici koja se upotrebljava pri izračunavanju subvencije;

(b)	u slučaju robe, primjenjuju se odredbe iz Uredbe (EZ) br. 1043/2005.

5. Pri primitku ili aktu predviđenom u stavku 3., proizvodi se stavljaju pod carinski nadzor u skladu s člankom 4. stavcima 13. i 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, dok ne napuste carinsko područje Zajednice.

6. Odstupajući od članka 282. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 2454/93, odobrenjem za sastavljane izvozne deklaracije u pojednostavljenom obliku može se dopustiti da pojednostavljena deklaracija sadrži procjenu neto mase proizvoda koji se izvozi u rasutom stanju ili u nestandardnim jedinicama, ako se točna količina može utvrditi tek kada se završi utovar u prijevozno sredstvo.

Kada se završi utovar mora se predati dodatna deklaracija koja sadrži točnu neto masu. Ona mora biti popraćena dokumentiranim dokazom o točno utovarenoj neto masi.

Za količine koje premašuju 110 % procijene neto mase ne odobrava se subvencija. Kada je stvarno utovarena masa manja od 90 % procijenjene neto mase, subvencija za stvarno utovarenu neto masu umanjuje se za 10 % razlike između subvencije koja odgovara količini od 90 % procijenjene neto mase i subvencije koja odgovara stvarno utovarenoj neto masi. Međutim, kada se izvoz obavlja morskim ili unutarnjim plovnim vodama, ako izvoznik može dati potpisani dokaz osobe odgovorne za prijevozno sredstvo da se radi ograničenja svojstvenih za ovu vrstu prijevoza ili radi toga što su drugi izvoznici ukrcali previše, nije mogla ukrcati sva njegova roba, subvencija se plaća za stvarno ukrcanu neto masu. Ovaj se podstavak primjenjuje ako je izvoznik primijenio postupak lokalnog carinjenja predviđen člankom 283. Uredbe (EEZ) br. 2454/93, pod uvjetom da su carinska tijela odobrila ispravak evidencije u koju su bili uneseni proizvodi koji se izvoze.

Nestandardnim jedinicama se smatra sljedeće: žive životinje, trupovi, polovice i četvrtine trupova, prednji dijelovi, šunke, plećke, potrbušnice i hrptovi.

7. Od svih osoba koje izvoze proizvode za koje traže subvencija, zahtijeva se:

(a)	da dostave izvoznu deklaraciju nadležnoj carinarnici u mjestu u kojem će se proizvodi ukrcati za izvozni prijevoz;

(b)	da najmanje 24 sata prije početka utovara obavijeste carinarnica i navedu predviđeno trajanje utovara. Nadležna tijela mogu odrediti rok različit od 24 sata.

Mjestom utovara za prijevoz proizvoda namijenjenih za izvoz, može se smatrati sljedeće:

(a)	u slučaju proizvoda koji se izvoze u kontejnerima, mjesto utovara u kontejnere;

(b)	u slučaju proizvoda koji se izvoze u rasutom stanju, vrećama, kartonima, kutijama, bocama itd. i koji se ne ukrcavaju u kontejnere, mjesto utovara u prijevozno sredstvo u kojem će napustiti carinsko podruje Zajednice.

Nadležni carinarnica može odobriti utovar nakon što primi izvoznu deklaraciju, prije isteka roka iz prvog stavka točke (b).

Proizvodi se prije naznačenog vremena početka utovara identificiraju na odgovarajući način. Nadležni carinarnica mora imati mogućnost fizičkih provjera i utvrđivanja identiteta robe za prijevoz do ureda izlaza iz carinskog područja Zajednice.

Ako se prvi podstavak ne može primijeniti radi upravnih ili drugih utemeljenih razloga, izvozna se deklaracija može podnijeti samo pri nadležnoj carinarnici u predmetnoj državi članici i, kada se izvodi fizička provjera u skladu s Uredbom (EZ) br. 1276/2008, prijavljena roba se mora u cijelosti istovariti. Međutim, roba se ne mora u potpunosti istovariti, ako nadležna tijela mogu obaviti temeljitu fizičku provjeru.

8. Carinarnica izvoza pečati ili nadzire pečaćenje robe za koju se traži izvozna subvencija. Članak 340.a i članak 357. stavci 2., 3. i 4. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 primjenjuju se mutatis mutandis.

Prije stavljanja pečata carinarnica vizualno provjerava sukladnost proizvoda s izvoznim deklaracijama. Broj vizualnih provjera ne smije obuhvaćati manje od 10 % svih izvoznih deklaracija, osim onih za koje su proizvodi obuhvaćeni njima bili fizički pregledani ili odabrani za fizičku provjeru u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1276/2008. Carinarnica označava ovu provjeru u polju D kontrolnog primjerka T5 ili u jednakovrijednom dokumentu jednim od zapisa navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi.

Članak 6.

Odstupajući od članka 5. stavka 2., kada količine koje se izvoze nisu veće od 5 000 kilograma proizvoda po šifri nomenklature subvencija ili šifri kombinirane nomenklature u slučaju žitarica ili 500 kilograma po šifri nomenklature subvencija ili šifri kombinirane nomenklature u slučaju drugih proizvoda i kada takvi izvozi uključuju česte otpreme, država članica može dopustiti da se posljednji dan u mjesecu koristi za utvrđivanje primjenjive subvencije ili, ako je subvencija utvrđena unaprijed, za moguće prilagodbe subvencije.

Kada se subvencija utvrđuje unaprijed ili pozivom na podnošenje ponuda, dozvola je valjan na zadnji dan mjeseca izvoza.

Izvoznici kojima se odobrava upotreba ove mogućnosti ne primjenjuju uobičajeni postupak za količine navedene u prvom stavku.

Operativni događaj za tečaj koji se primjenjuje na subvenciju je onaj iz članka 1. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1913/2006.

Članak 7.

1. Ne dovodeći u pitanje članke 15. i 27., isplata subvencije uvjetovana je podnošenjem dokaza da su proizvodi obuhvaćeni primljenim izvoznim deklaracijama napustili carinsko područje Zajednice u neizmijenjenom stanju u roku od 60 dana od primitka izvozne deklaracije.

Međutim, za količine proizvoda koje su uzete kao uzorak pri obavljanju izvoznih carinskih formalnosti i koje se nakon toga ne vraćaju, smatra se da nisu bile odstranjene iz neto mase proizvoda iz koje su uistinu uzete.

2. Za potrebe ove Uredbe, za isporuke zaliha hrane na bušaće ili ekstrakcijske platforme definirane u članku 41. stavku 1. točki (a), smatra se da su napustile carinsko područje Zajednice.

3. Zamrzavanjem se ne dovodi u pitanje sukladnost sa stavkom 1.

To se također odnosi na prepakiranje, pod uvjetom da takvo prepakiranje ne rezultira promjenom šifre proizvoda u nomenklaturi subvencija ili šifre robe u kombiniranoj nomenklaturi. Prepakiranje se može obaviti tek nakon što carinska tijela daju svoju suglasnost.

U slučaju prepakiranja, treba primjereno popuniti kontrolni primjerak T5.

Pričvršćivanje ili mijenjanje oznaka može se odobriti pod istim uvjetima kao i prepakirane u skladu s drugim i trećim podstavkom.

4. Ako izvoznik radi više sile ne može ispuniti rok utvrđen u stavku 1., taj se rok na zahtjev izvoznika može produžiti za razdoblje, koje nadležna tijela države članice izvoza u danim okolnostima smatraju potrebnim.

Članak 8.

Ako prije napuštanja carinskog područja Zajednice proizvod obuhvaćen prihvaćenom carinskom deklaracijom prolazi kroz područje Zajednice koje nije područje države članice izvoza, pomoću pravilno potvrđenog izvornika kontrolnog primjerka T5 mora se dokazati da je proizvod napustio carinsko područje Zajednice.

Na kontrolnom primjerku T5, moraju se popuniti polja 33, 103, 104 i, ako je primjereno, polje 105. U polje 104 unosi se odgovarajući zapis.

Ako se zahtijeva subvencija, u polje 107 se unosi jedan od zapisa navedenih u Prilogu III.

Članak 9.

U polju 44 izvozne deklaracije ili jednakovrijednog dokumenta u elektroničko obliku i u polju 106 kontrolnog primjerka T5 ili jednakovrijednog dokumenta, izvoznici navode stope izvozne subvencije u eurima po jedinici proizvoda ili robe na datum utvrđivanja subvencije unaprijed, kako je navedeno u izvoznoj dozvoli ili certifikatu iz Uredbe (EZ) br. 376/2008 ili u certifikatu subvencije iz poglavlja III. Uredbe (EZ) br. 1043/2005. Ako izvozne subvencije nisu utvrđene unaprijed, mogu se upotrijebiti informacije o ranijim isplatama subvencija za iste proizvode ili robu, koje nisu starije od 12 mjeseci. Ako proizvod ili roba koji se izvoze ne prelaze granicu druge države članice i ako nacionalna valuta nije euro, stope subvencije se mogu izraziti u nacionalnoj valuti.

Nadležna tijela mogu osloboditi izvoznika od zahtjeva iz prvog stavka, ako uprava koristi sustav kojim se uključenim službama prosljeđuju iste informacije.

Izvoznik može odabrati mogućnost navođenja jednog od zapisa navedenih u Prilogu IV. za izvozne deklaracije i kontrolne primjerke T5 i jednakovrijedne dokumente koji obuhvaćaju iznos izvozne subvencije manjeg od 1 000 eura.

Članak 10.

1. Za potrebe odobravanja subvencije u slučaju izvoza morskim putom, primjenjuju se sljedeće posebne odredbe:

(a)

Kada nadležna tijela potvrde kontrolni primjerak T5 ili nacionalni dokument kojim se dokazuje da su proizvodi napustili carinsko područje Zajednice, predmetni proizvodi se ne smiju vratiti ili ostati u privremenom skladištu ili ostati pod bilo kakvim postupkom ili u bilo kakvoj upotrebi koje odobrava carina, osim za svrhe prekrcaja u bilo kojoj drugoj luci (lukama) smještenim u istoj ili u drugoj državi članici, ali najviše 28 dana, osim u slučajevima više sile. To se vremensko ograničenje ne primjenjuje, ako su proizvodi napustili konačnu luku na carinskom području Zajednice unutar prvobitnog roka od 60 dana.

(b)

Za isplatu subvencije, agenciji za plaćanje se mora predočiti:

—	izjava izvoznika da se proizvodi neće prekrcavati u drugoj luci Zajednice, ili

—

dokaz o sukladnosti s točkom (a). Takav se dokaz sastoji, posebno, od prijevozne isprave (prijevoznih isprava) ili njihovih preslika ili fotokopija, kojima su obuhvaćeni proizvodi od otpreme iz prve luke u kojoj su bili potvrđeni dokumenti iz točke (a), do dolaska u treću zemlju u kojima se iskrcavaju.

Izjave iz prve alineje podliježu primjerenim provjerama agencije za plaćanje na licu mjesta. Za tu namjenu se zahtijeva dokaz iz druge alineje.

U slučaju izvoza brodovima koji obavljaju uslugu izravne otpreme do luke u trećoj zemlji bez pristajanja u bilo kojoj drugoj luci Zajednice, države članice mogu u smislu prve alineje upotrijebiti pojednostavljeni postupak.

(c)

Kao alternativa uvjetima iz točke (b), odredišna država članica iz kontrolnog primjerka T5 ili država članica u kojoj se kao dokaz upotrebljava nacionalni dokument, može propisati da se kontrolni primjerak T5 ili nacionalni dokument kojim se dokazuje da su proizvodi napustili carinsko područje Zajednice potvrđuje samo na temelju predočenja prijevozne isprave u kojoj je navedeno krajnje odredište izvan carinskog područja Zajednice.

U takvim slučajevima nadležna tijela odredišne države članice iz kontrolnog primjerka T5 ili države članice u kojoj se kao dokaz upotrebljava nacionalni dokument, u rubriku „Napomene” u odjeljku pod naslovom „Nadzor upotrebe i/ili odredišta” na kontrolnom primjerku T5 ili u odgovarajuće polje na nacionalnom dokumentu, unose jedan od zapisa navedenih u Prilogu V.

Sukladnost s ovom točkom provjerava se odgovarajućim provjerama na licu mjesta koje provodi agencija za plaćanje.

(d)	Kada se utvrdi da uvjeti iz točke (a) nisu ispunjeni, u smislu članka 47. smatra se da je rok utvrđen u članku 7. prekoračen za onoliko dana za koliko je prekoračen rok od 28 dana.

2. Za potrebe odobravanja subvencije pri cestovnom izvozu, izvozu kopnenim plovnim vodama ili izvozu željeznicom, primjenjuju se sljedeće posebne odredbe:

(a)

Kada nadležna tijela potvrde kontrolni primjerak T5 ili nacionalni dokument kojim se dokazuje da su proizvodi napustili carinsko područje Zajednice, predmetni proizvodi se ne smiju vratiti ili ostati u privremenom skladištu ili ostati pod bilo kakvim postupkom ili u bilo kakvoj upotrebi koje odobrava carina, osim za svrhe provoza, ali najviše 28 dana, osim u slučajevima više sile. To se vremensko ograničenje ne primjenjuje, ako su proizvodi konačno napustili carinsko područje Zajednice unutar prvobitnog roka od 60 dana.

(b)

Sukladnost s točkom (a) provjerava se primjerenim provjerama na licu mjesta koje provodi agencija za plaćanje. U takvim se slučajevima zahtijeva prijevozna isprava kojom su obuhvaćeni proizvodi do njihovog dolaska u treću zemlju u kojoj se iskrcavaju.

U slučajevima kada se utvrdi da uvjeti iz točke (a) nisu ispunjeni, za potrebe članka 47. smatra se da je rok utvrđen u članku 7. prekoračen za onoliko dana za koliko je prekoračen rok od 28 dana.

Ako se prekorači i rok od 60 dana iz članka 7. stavka 1. i rok od 28 dana utvrđen u točki (a), iznos za koji se smanjuje subvencija ili dio sredstva osiguranja koje se zadržava, jednak je onom koji odgovara većem od dvaju zakašnjenja.

3. Za potrebe odobravanja subvencije u slučaju izvoza zračnim putom, primjenjuju se sljedeće posebne odredbe:

(a)	Nadležna tijela mogu potvrditi kontrolni primjerak T5 ili nacionalni dokument kojim se dokazuje da su proizvodi napustili carinsko područje Zajednice, samo na temelju predočenja prijevozne isprave u kojoj je navedeno konačno odredište izvan carinskog područja Zajednice.

(b)

Kada se utvrdi da su, osim u slučajevima više sile, proizvodi nakon obavljenih formalnosti iz točke (a) ostali radi prekrcaja u jednoj ili više drugih zračnih luka na carinskom području Zajednice duže od 28 dana, za potrebe članka 47. smatra se da je rok utvrđen u članku 7. prekoračen za onoliko dana za koliko je prekoračen rok od 28 dana.

Ako se prekorači i rok od 60 dana iz članka 7. stavka 1. i rok od 28 dana utvrđen u ovoj točki, iznos za koji se smanjuje subvencija ili iznos za koji se zadržava dio sredstva osiguranja, jednak je onom koji odgovara većem od dvaju zakašnjenja.

(c)	Sukladnost s ovim stavkom provjerava se primjerenim provjerama na licu mjesta koje provodi agencija za plaćanje.

(d)	Rok od 28 dana utvrđen u točki (b) ne primjenjuje se kada su predmetni proizvodi konačno napustili carinsko područje Zajednice unutar prvobitnog roka od 60 dana.

Članak 11.

1. Kada se na proizvod u državi članici izvoza primjenjuje jedan od pojednostavljenih provoznih postupaka Zajednice za prijevoz robe željeznicom ili u velikim kontejnerima, kako je previđeno člancima od 412. do 442.a Uredbe (EZ) br. 2454/93, do odredišne postaje ili za isporuku primatelju izvan carinskog područja Zajednice, isplata subvencije nije uvjetovana predočenjem kontrolnog primjerka T5.

2. Za potrebe stavka 1., nadležna carinarnica osigurava da se na dokument koji je izdan radi isplate subvencije unese tekst „Otprema iz carinskog područja Zajednice prema pojednostavljenom provoznom postupku Zajednice za prijevoz željeznicom ili u velikim kontejnerima”.

3. Carinarnica u kojoj su proizvodi stavljeni pod postupak iz stavka 1. ne smije dopustiti da su ugovor o prijevozu izmijeni kako bi prijevoz završio u Zajednici, osim ako se utvrdi:

—	da je subvencija, u slučaju da je isplaćena, bila vraćena, ili

—	da su odgovarajuća tijela poduzela potrebne mjere, kako bi osigurala da se subvencija ne isplati.

Međutim, ako je subvencija bila isplaćena u skladu sa stavkom 1., a proizvod nije u propisanom roku napustio carinsko područje Zajednice, nadležna carinarnica o tome obavješćuje agenciju koja je odgovorna za isplatu subvencije te joj u najbržem mogućem roku dostavlja sve potrebne podatke. U takvim se slučajevima subvencija smatra preplaćenim.

4. Kada se u državi članici koja nije izvoznica, na proizvod koji se prevozi u skladu s vanjskim provoznim postupku Zajednice iz članaka od 91. do 97. Uredben (EZ) br. 2913/92. ili u skladu sa zajedničkim postupkom za provoz iz Konvencije o zajedničkom provoznom postupku (18), primjenjuje postupak iz stavka 1. za prijevoz do odredišne postaje ili za isporuku primatelju izvan carinskog područja Zajednice, carinarnica u kojem je proizvod stavljen pod gore navedeni postupak, na poleđinu izvornika kontrolnog primjerka T5 pod „Napomenama” u odjeljku pod nazivom „Nadzor upotrebe i/ili odredišta”, unosi jedan od zapisa navedenih u Prilogu VI.

Kada se ugovor o prijevozu izmijeni tako da prijevoz završi unutar Zajednice, stavak 3. se primjenjuje mutatis mutandis.

5. Kada proizvod preuzima željeznica u državi članici izvoza ili u nekoj drugoj državi članici i kada se on prevozi u skladu s vanjskim provoznim postupkom Zajednice ili u skladu sa zajedničkim provoznim postupkom prema ugovoru o prijevozu za kombinirani cestovno- željeznički prijevoz do odredišta izvan carinskog područja Zajednice, carinarnica koji je nadležan ili koji je najbliži željezničkom terminalu na kojem željeznica preuzima proizvod, na poleđinu izvornika kontrolnog primjerka T5 pod „Napomenama” u odjeljku pod nazivom „Nadzor upotrebe i/ili odredišta”, unosi jedan od zapisa navedenih u Prilogu VII.

Željeznica ne smije postupiti prema ugovoru o prijevozu za kombinirani cestovno-željeznički prijevoz koji je izmijenjen tako da prijevoz završava unutar Zajednice umjesto izvan nje, bez prethodnog odobrenja carinskog ureda otpreme. U takvim slučajevima, stavak 3. se primjenjuje mutatis mutandis.

Članak 12.

1. Subvencija se odobrava za proizvode koji su, bez obzira na carinsku situaciju u vezi s pakiranjem, u slobodnom optjecaju i podrijetlom iz Zajednice.

Međutim, za proizvode od šećera iz članka 162. stavka 1. točke (a) podtočke (iii.) i točke (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007, subvencija se može odobriti kada je ispunjen samo uvjet da su u slobodnom optjecaju.

2. Za odobrenje subvencije, proizvodi su podrijetlom iz Zajednice ako su u cijelosti dobiveni u Zajednici ili ako je njihova posljednja značajna prerada ili obrada obavljena u Zajednici u skladu s odredbama iz članka 23. ili 24. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

Međutim, ne dovodeći u pitanje stavak 4., uvjete za subvenciju ne ispunjavaju proizvodi dobiveni od:

(a)	materijala podrijetlom iz Zajednice; i

(b)	poljoprivrednih materijala obuhvaćenih uredbama iz članka 1., koji su uvezeni iz trećih zemalja i nisu značajno prerađeni u Zajednici.

3. Kada se subvencija odobrava u skladu s uvjetom da je proizvod podrijetlom iz Zajednice, izvoznici deklariraju podrijetlo kako je definirano u stavku 2., u skladu s važećim pravilima Zajednice.

4. Kada se izvoze složeni proizvodi, čiji jedan ili više sastojaka ispunjavaju uvjet za subvenciju, subvencija za te sastojke odobrava se na temelju njihove sukladnosti s uvjetima iz stavka 1.

Subvencija se također odobrava kada su sastojci za koje se traži subvencija prvobitno bili podrijetlom iz Zajednice i/ili u slobodnom optjecaju, kako je predviđeno stavkom 1., i više nisu u slobodnom optjecaju isključivo radi toga što su ugrađeni u druge proizvode.

5. Za potrebe stavka 4., subvencije za sljedeće proizvode smatraju se subvencijama utvrđenim na temelju sastojaka:

(a)	proizvodi iz sektora žitarica, jaja, riže, šećera, mlijeka i mliječnih proizvoda, izvezeni u obliku robe iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1043/2005;

(b)	bijeli šećer i sirovi šećer iz oznake KN 1701, izoglukoza iz oznaka KN 1702 30 10, 1702 40 10, 1702 60 10 i 1702 90 30 te sirup od šećerne repe i šećerne trske iz oznaka KN 1702 60 95 i 1702 90 95, upotrijebljeni u proizvodima iz članka 1. točke (j) Uredbe (EZ) br. 1234/2007;

(c)

mlijeko i mliječni proizvodi i šećer koji se izvoze u obliku proizvoda iz oznaka KN 0402 10 91 do 99, 0402 29, 0402 99, 0403 10 31 do 39, 0403 90 31 do 39, 0403 90 61 do 69, 0404 10 26 do 38, 0404 10 72 do 84 i 0404 90 81 do 89 i koji se izvoze u obliku proizvoda iz oznake KN 0406 30 te nisu proizvodi podrijetlom iz država članica ili proizvodi iz trećih zemalja koji su u slobodnom optjecaju u državama članicama.

Članak 13.

1. Stopa subvencije koja se primjenjuje na mješavine iz poglavlja 2., 10. i 11. kombinirane nomenklature je stopa koja se primjenjuje:

(a)	u slučaju mješavina čiji jedan sastojak predstavlja najmanje 90 težinskih %, na taj sastojak;

(b)	u slučaju drugih mješavina, na sastojak na koji se primjenjuje najmanja stopa subvencije. U slučajevima kada jedan ili više sastojaka ne ispunjavaju uvjete za subvenciju, za te se mješavine subvencija ne isplaćuje.

2. Za potrebe izračunavanja subvencija koje se primjenjuju na robu u kompletima i sastavljenu robu, svaki se sastojak smatra posebnim proizvodom.

3. Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na mješavine, robu u kompletima i sastavljenu robu za koje su utvrđena posebna pravila izračunavanja.

Članak 14.

Odredbe koje se odnose na utvrđivanje subvencije unaprijed i na njihovu prilagodbu, primjenjuju se samo na proizvode za koje je utvrđena stopa subvencije jednaka nuli ili veća od nule.

Odjeljak 2.

Diferencirane subvencije

Članak 15.

Kada se stopa subvencije razlikuje ovisno o odredištu, isplata subvencije podliježe dodatnim uvjetima utvrđenim u člancima 16. i 17.

Članak 16.

1. U roku od 12 mjeseci od datuma primitka izvozne deklaracije, proizvodi moraju biti:

(a)	uvezeni u neizmijenjenom stanju u treću zemlju ili u jednu od trećih zemalja za koje se primjenjuje subvencija; ili

(b)	iskrcani u svom neizmijenjenom stanju u udaljenoj zoni subvencije za koju se primjenjuje subvencija u skladu s uvjetima navedenim u članku 24. stavku 1. točki (b) i stavku 2.

Međutim, u skladu s člankom 46. može se odobriti produljenje ovog roka.

2. Za proizvode se može smatrati da su uvezeni u svom neizmijenjenom stanju, ako ne postoji nikakav dokaz da su prerađeni.

Međutim, prije uvoza se mogu se izvesti sljedeće radnje radi očuvanja proizvoda, ne dovodeći u pitanje sukladnost sa stavkom 1.:

(a)	popis zaliha;

(b)	pričvršćivanje oznaka, pečata, naljepnica ili drugih oznaka za razlikovanje na proizvode ili robu ili na njihovu ambalažu, pod uvjetom da to ne povlači za sobom rizik navođenja na zaključak da su proizvodi drugačijeg podrijetla;

(c)	mijenjanje oznaka i brojeva na ambalaži ili mijenjanje naljepnica, pod uvjetom da to ne povlači za sobom rizik navođenja na zaključak da su proizvodi drugačijeg podrijetla;

(d)	pakiranje, raspakiranje, promjena pakiranja ili popravak pakiranja, pod uvjetom da to ne povlači za sobom rizik navođenja na zaključak da su proizvodi drugačijeg podrijetla;

(e)	prozračivanje;

(f)	rashlađivanje; i

(g)	zamrzavanje.

Osim toga, za proizvode koji su prerađeni prije uvoza smatra se da su uvezeni u svom neizmijenjenom stanju, pod uvjetom da je prerada izvedena u trećoj zemlji u koju se uvoze svi proizvodi koji rezultiraju iz takve prerade.

3. Proizvod se smatra uvezenim kada su u trećoj zemlji obavljene uvozne carinske formalnosti, posebno one koje se odnose na ubiranje uvoznih carina.

4. Diferencirani dio subvencije isplaćuje se na masu proizvoda, za koju su u trećoj zemlji obavljene uvozne carinske formalnosti; međutim, ne uzimaju se u obzir bilo kakve promjene mase do kojih može doći tijekom prijevoza radi prirodnih uzroka i koje priznaju nadležna tijela ili radi uzimanja uzoraka u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. drugog podstavka.

Članak 17.

1. Dokaz da su obavljene uvozne carinske formalnosti, može se po izboru izvoznika osigurati jednim od sljedećih dokumenata:

(a)

carinski dokument, njegova preslika ili fotokopija, ili ispis jednakovrijednih podataka koje je u elektroničkom obliku zabilježilo nadležno carinsko tijelo; ovakva preslika, fotokopija ili ispis moraju biti potvrđeni kao jednaki izvorniku od strane jednog od sljedećih tijela:

i.	tijelo koje je potvrdilo izvorni dokument ili elektronički zabilježilo jednakovrijedne podatke;

ii.	službena agencija predmetne treće zemlje;

iii.	službena agencija države članice u predmetnoj trećoj zemlji;

iv.	agencija nadležna za isplatu subvencije;

(b)	certifikat o istovaru i uvozu, koji u skladu s pravilima iz Priloga VIII. poglavlja III. izdaje odobrena međunarodna kontrolna i nadzorna agencija (dalje u tekstu „SA”) upotrebom uzorka iz Priloga IX.; na tom se certifikatu mora nalaziti datum i broj predmetnog uvoznog carinskog dokumenta.

Na zahtjev izvoznika, agencija za plaćanje može odstupiti od zahtjeva u vezi s certificiranjem iz točke (a) prvog podstavka, kada se pristupanjem elektronički zabilježenim informacijama koje drže nadležna tijela treće zemlje ili ih netko drugi drži za njih, može provjeriti jesu li obavljene uvozne carinske formalnosti.

2. Kada izvoznik, čak i nakon poduzimanja odgovarajućih postupaka, ne može pribaviti dokument odabran u skladu sa stavkom 1.točkama (a) ili (b), ili ako postoji sumnja u vjerodostojnost predanog dokumenta ili njegove ispravnosti u svim pogledima, dokaz o obavljenim uvoznim carinskim formalnostima može biti jedan ili više sljedećih dokumenata:

(a)	preslika dokumenta o istovaru, koji je izdan ili potvrđen u trećoj zemlji za koju se odobrava subvencija;

(b)

certifikat o istovaru koji je izdala službena agencija države članice, koja ima poslovni nastan u odredišnoj državi ili je za nju nadležna, u skladu sa zahtjevima i prema modelu iz Priloga X., kojim se dodatno potvrđuje da je proizvod napustio mjesto istovara ili, najmanje, da prema njezinim spoznajama proizvod nije bio naknadno ukrcan za ponovni izvoz;

(c)	certifikat o istovaru koji je izradila odobrena SA u skladu s pravilima iz Priloga VIII. poglavlja III. upotrebom modela iz Priloga XI., kojim se dodatno potvrđuje da je proizvod napustio mjesto istovara ili, najmanje, da prema njezinim spoznajama proizvod nije bio naknadno ukrcan za ponovni izvoz;

(d)	bankovni dokument koji su izdali odobreni posrednici s poslovnim nastanom u Zajednici, kojim se u slučaju treće zemlje iz Priloga XII. potvrđuje da je uplata za predmetne izvoze proknjižena na računu izvoznika kod njih;

(e)	potvrda o primitku pošiljke koju izdaje službena agencija predmetne treće zemlje ako je robu kupila ta država ili službena agencija te države ili ako roba predstavlja pomoć u hrani;

(f)	izjava o primitku pošiljke koju izdaje međunarodna ili humanitarna organizacija koju je odobrila država članica izvoza, kada roba predstavlja pomoć u hrani;

(g)	izjava o primitku pošiljke koju izdaje tijelo u trećoj zemlji čiji su pozivi na podnošenje ponuda prihvatljivi u skladu s člankom 47. Uredbe (EZ) br. 376/2008, kada je robu kupilo to tijelo.

3. Izvoznici u svakom slučaju moraju dostaviti presliku ili fotokopiju prijevoznih dokumenata, koji se odnose na prijevoz proizvoda za koje je izdana izvozna deklaracija.

Na zahtjev izvoznika, u slučaju pomorskog prijevoza u kontejnerima, država članica može prihvatiti informacije koje su jednakovrijedne onima sadržanim u prijevoznim dokumentima, ako su dobivene pomoću informacijskog sustava kojim upravlja treća strana odgovorna za prijevoz kontejnera do odredišta, pod uvjetom da je ta treća strana specijalizirana za takve poslove i da je država članica potvrdila sigurnost informacijskog sustava u smislu ispunjavanja mjerila utvrđenih u verziji jednog od međunarodno priznatih standarda iz Priloga I. točke 3. podtočke (B) Uredbe Komisije (EZ) br. 885/2006 (19), koja je na snazi za predmetno razdoblje.

4. U skladu s postupkom iz članka 195. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, Komisija u nekim posebnim slučajevima koji se moraju utvrditi, može predvidjeti da se dokaz o uvozu iz ovog članka stavaka 1. i 2. može ostvariti posebnim dokumentom ili na bilo koji drugi način.

Članak 18.

1. SA-u koja želi izdavati certifikate kako je navedeno u članku 17. stavku 1. točki (b) i stavku 2. točki (c) mora odobriti nadležno tijelo države članice u kojoj ona ima registrirano sjedište.

2. SA se odobrava, na njezin zahtjev, za obnovljivo razdoblje od tri godine, ako ispunjava uvjete iz Priloga VIII. poglavlja I.

3. U odobrenju se navodi da li ovlaštenje za izdavanje certifikata iz članka 17. stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (c) vrijedi za cijeli svijet ili je ograničeno na određeni broj trećih zemalja.

Članak 19.

1. SA djeluje u skladu s pravilima iz Priloga VIII. poglavlja II. točke 1.

Ako se ne poštuje jedan ili više uvjeta navedenih u tim pravilima, država članica koja je odobrila SA, obustavlja odobrenje za razdoblje koje je potrebno kako bi se popravila nastala situacija.

2. Država članica koja je odobrila SA nadzire djelovanje i ponašanje SA u skladu sa zahtjevima iz Priloga VIII. poglavlja II. točke 2.

Članak 20.

Država članica koja je odobrila SA-e previđa učinkovit sustav kazni za slučajeve u kojima odobrena SA izda netočan certifikat.

Članak 21.

1. Država članica koja je odobrila SA, trenutačno opoziva odobrenje:

—	ako SA više ne ispunjava uvjete za odobrenje iz Priloga VIII. poglavlja I., ili

—	ako SA višekratno i sustavno izdaje netočne certifikate. U tom se slučaju ne primjenjuju kazne iz članka 20.

2. Opoziv je potpun ili ograničen na određene dijelove ili djelatnosti SA-e, ovisno o vrsti otkrivenih nedostataka.

3. Kadgod država članica opozove odobrenje izdano SA-i koja pripada skupini poduzeća, države članice koje su odobrile SA-e koje pripadaju istoj skupini, obustavljaju odobrenja tih SA-a za razdoblje od najviše tri mjeseca, kako bi se obavila potrebna ispitivanja za provjeru da li kod tih SA-a također postoje manjkavosti koje su otkrivene kod SA-e čije je odobrenje opozvano.

Za potrebe primjene prvog podstavka, skupinu poduzeća čine sva poduzeća, čiji kapital izravno ili neizravno posjeduje u postotku većem od 50 % jedno matično poduzeće, kao i samo matično poduzeće.

Članak 22.

1. Države članice obavješćuju Komisiju o odobrenjima izdanim SA-ima.

2. Država članica koja opozove ili obustavi odobrenje, o tome odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju, navodeći nedostatke koji su doveli do opoziva ili obustavljanja.

Obavijest državama članicama šalje se središnjim tijelima država članica, koja su navedena u Prilogu XIII.

3. Komisija za potrebe informiranja povremeno objavljuje ažurirani popis SA-a koje su odobrile države članice.

Članak 23.

1. Certifikati iz članka 17. stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (c), koji su izdani nakon datuma opoziva ili obustave, nisu valjani.

2. Države članice moraju odbiti prihvaćanje certifikata iz članka 17. stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (c), ako u tim certifikatima otkriju nepravilnosti ili manjkavosti. Ako je takve certifikate izdala SA koju je odobrila druga država članica, država članica koja otkrije nepravilnost obavješćuje o tim okolnostima državu članicu koja je izdala odobrenje.

Članak 24.

1. Države članice mogu izuzeti izvoznike od dostavljanja dokaza koji se zahtijeva u skladu s člankom 17., osim prijevoznog dokumenta ili njegove elektroničke inačice kako je navedeno u članku 17. stavku 3., u slučaju izvozne deklaracije na temelju koje se ostvaruje pravo na subvenciju:

(a)

kada diferencirani dio subvencije nije veći od:

i.	2 400 eura za odredišne treće zemlje ili odredišna područja navedena u Prilogu XIV.;

ii.	12 000 eura za odredišne treće zemlje ili odredišna područja koja nisu navedena u Prilogu XIV.; ili

(b)	kada je odredišna luka smještena u udaljenoj zoni subvencije za predmetni proizvod.

2. Izuzeće navedeno u stavku 1. točki (b) vrijedi samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	proizvodi se prevoze u kontejnerima, a kontejneri se do luke istovara prevoze morem;

(b)	u prijevoznom dokumentu je kao odredište navedena država, koja je navedena i u izvoznoj deklaraciji, ili luka koja se uobičajeno upotrebljava za istovar proizvoda namijenjenih za unutrašnjost odredišne države koja je navedena u izvoznoj deklaraciji;

(c)	osiguran je dokaz o istovaru u skladu s točkama (a), (b) ili (c) članka 17. stavka 2.

Na zahtjev izvoznika, u slučaju pomorskog prijevoza u kontejnerima, država članica može prihvatiti da se dokaz o istovaru iz prvog podstavka točke (c) osigura informacijama koje su jednakovrijedne onima sadržanim u dokumentu o istovaru, ako su dobivene pomoću informacijskog sustava kojim upravlja treća strana odgovorna za prijevoz kontejnera do odredišta i njihov istovar na odredištu, pod uvjetom da je ta treća strana specijalizirana za takve poslove i da je država članica potvrdila sigurnost informacijskog sustava u smislu ispunjavanja mjerila utvrđenih u verziji jednog od međunarodno priznatih standarda iz Priloga I. točke 3. podtočke (B) Uredbe (EZ) br. 885/2006, koja je na snazi za predmetno razdoblje.

Dokaz o istovaru može se osigurati u skladu s prvim podstavkom točkom (c) ili u skladu s drugim podstavkom, pri čemu izvoznik ne mora dokazivati da je poduzeo potrebne mjere kako bi pribavio dokument iz članka 17. stavka 1. točaka (a) ili (b).

3. Pravo na izuzeća iz stavka 1. točke (a) je automatsko osim u slučaju primjene stavka 4.

Pravo na izuzeće iz stavka 1. točke (b) odobrava se na zahtjev izvoznika, prije izvoza, pismenim dopuštenjem za razdoblje od tri godine. Izvoznici koji koriste ova dopuštenja, u zahtjevu za isplatu navode broj dopuštenja.

4. Ako država članica smatra da su proizvodi, za koje je izvoznik na temelju ovog članka tražio izuzeće, izvezeni u neku drugu državu, a ne u onu koja je navedena u izvoznoj deklaraciji, ili ovisno o slučaju, u državu izvan odgovarajuće udaljene zone subvencije za koju je utvrđena subvencija, ili da je izvoznik umjetno podijelio operaciju izvoza kako bi iskoristio prednosti izuzeća, država članica za tog izvoznika trenutačno opoziva pravo na bilo koje izuzeće na temelju ovog članka.

Predmetni izvoznik, u razdoblju od dvije godine od dana opoziva, nema pravo na bilo kakvo daljnje izuzeće na temelju ovog članka.

U slučaju opoziva ovog prava prestaje pravo na izvoznu subvenciju za predmetne proizvode i subvencija se mora vratiti, osim u slučaju da izvoznik za predmetne proizvode može dati dokaz koji se traži na temelju članka 17.

Osim toga, pravo na izvoznu subvenciju prestaje vrijediti za proizvode obuhvaćene izvoznom deklaracijom koja je sastavljena nakon datuma čina koji je doveo do opoziva gornjeg prava i subvencije se moraju vratiti, osim u slučaju da izvoznik za predmetne proizvode može dati dokaz koji se traži na temelju članka 17.

Članak 25.

1. Odstupajući od članka 15. i ne dovodeći u pitanje članak 27., dio subvencije se isplaćuje na zahtjev izvoznika kada dostavi dokaz da je proizvod napustio carinsko područje Zajednice.

2. Dio subvencije iz stavka 1. izračunava se upotrebom najniže stope za subvenciju, koja se umanjuje za 20 % razlike između unaprijed utvrđene stope i najniže stope, pri čemu se neodređivanje stope smatra najnižom stopom.

Kada iznos za isplatu nije veći od 2 000 eura, države članice mogu odgoditi isplatu tog iznosa do isplate cjelokupne predmetne subvencije, osim u slučajevima kada izvoznik izjavi da neće podnijeti zahtjev za isplatu bilo kakvog daljnjeg iznosa u odnosu na predmetne izvoze.

3. Kada se ne poštuje odredište označeno u polju 7 u izdanim dozvolama s unaprijed utvrđenom subvencijom:

(a)	ako je stopa subvencije koja odgovara stvarnom odredištu jednaka ili viša od stope za odredište koje je navedeno u polju 7, primjenjuje se subvencija za odredište navedeno u polju 7;

(b)

ako je stopa subvencije koja odgovara stvarnom odredištu niža od stope za odredište koje je navedeno u polju 7, subvencija koja se isplaćuje je:

—	subvencija koja se dobiva primjenom stope koja odgovara stvarnom odredištu,

—	umanjen, osim u slučajevima više sile, za 20 % razlike između subvencije za odredište označeno u polju 7 i subvencije za stvarno odredište.

Za potrebe ovog članka, stope subvencije koje se uzimaju u obzir su one koje se primjenjuju na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu. Te se stope, kada je primjereno, prilagođavaju na datum primitka izvozne deklaracije ili izjave o plaćanju.

Kada se prvi i drugi podstavak ovog stavka i članak 48. primjenjuju na istu izvoznu operaciju, iznos dobiven primjenom prvog podstavka umanjuje se za kaznu predviđenu člankom 48.

4. Kada se stopa subvencije određuje na temelju poziva na podnošenje ponuda te se odgovarajućim ugovorom utvrđuje obvezno odredište, pri utvrđivanju najniže stope subvencije ne uzima se u obzir bilo kakav utvrđen periodična subvencija ili činjenica da na datum podnošenja zahtjeva za dozvolu ili datum primitka izvozne deklaracije nije utvrđen bilo kakva subvencija za to odredište.

Članak 26.

1. Stavci od 2. do 5. primjenjuju se kada se proizvod izvozi na temelju izvozne dozvole ili potvrde o utvrđivanju unaprijed u kojoj je utvrđeno obvezno odredište.

2. Ako proizvod ne dođe na obvezno odredište, isplaćuje se samo onaj dio subvencije koja proizlazi iz primjene članka 25. stavka 2.

3. Kada se radi više sile proizvod dostavi na odredište različito od onog za koje je izdana dozvola, subvencija se isplaćuje na zahtjev izvoznika ako dostavi dokaz o postojanju više sile i dokaz o dolasku proizvoda na odredište; dokaz o dolasku na odredište dostavlja se u skladu s člancima 16. i 17.

4. Kada se primjenjuje stavak 3., subvencija koja se primjenjuje jednak je subvenciji koja je određena za stvarno odredište, ali ne može biti viši od onog koji se primjenjuje za odredište navedeno u polju 7 izdane dozvole s unaprijed utvrđenom subvencijom.

Stope subvencije se, kada je primjereno, prilagođavaju na datum primitka izvozne deklaracije ili izjave o plaćanju.

5. Ako se proizvod izvozi na temelju dozvole izdane u skladu s člankom 47. Uredbe (EZ) br. 376/2008, a subvencija se razlikuje ovisno o odredištu, za dobivanje unaprijed utvrđene subvencije, izvoznik, osim dokaza koji se zahtijeva člankom 17. ove Uredbe, mora dostaviti dokaz da je proizvod u trećoj zemlji uvoza isporučen tijelu navedenom u pozivu na podnošenje ponuda na koji se dozvola odnosi.

Odjeljak 3.

Posebne mjere za zaštitu financijskih interesa Zajednice

Članak 27.

1. Kada:

(a)	postoje ozbiljne sumnje u vezi sa stvarnim odredištem proizvoda; ili

(b)	bi se proizvod mogao ponovno uvesti u Zajednicu radi razlike između iznosa subvencije za izvezeni proizvod i iznosa nepreferencijalne uvozne carine koja se primjenjuje za isti proizvod na datum primitka izvozne deklaracije; ili

(c)	postoje utemeljene sumnje da će se proizvod u svom neizmijenjenom stanju ili nakon prerade u trećoj zemlji ponovno uvesti u Zajednicu bez carine ili uz sniženu stopu uvozne carine;

subvencija s jedinstvenom stopom ili dio subvencije iz članka 25. stavka 2. isplaćuje se samo ako je proizvod napustio carinsko područje Zajednice u skladu s člankom 7., i

i.	ako je u slučaju nediferencirane subvencije, proizvod uvezen u treću zemlju tijekom razdoblja od 12 mjeseci nakon datuma primitka izvozne deklaracije ili je u tom razdoblju bio podvrgnut značajnoj preradi ili obradi u smislu članka 24. Uredbe (EEZ) br. 2913/92;

ii.	ako je u slučaju diferencirane subvencije u skladu s odredištem, proizvod bio uvezen u svom neizmijenjenom izdanju u određenu treću zemlju u roku od 12 mjeseci od datuma primitka izvozne deklaracije.

Članci 16. i 17. primjenjuju se na uvoze u treće zemlje.

Osim toga, nadležna tijela država članica mogu za sve subvencije zahtijevati dodatan dokaz kojim se na njima zadovoljavajući način dokazuje da je proizvod uistinu bio stavljen na tržište u trećoj zemlji uvoza ili da je bio podvrgnut značajnoj preradi ili obradi u smislu članka 24. uredbe (EEZ) br. 2913/92.

Pod uvjetima iz članka 46. ove Uredbe, može se odobriti dodatno vrijeme.

2. Države članice primjenjuju stavak 1. na vlastiti inicijativu ili na zahtjev Komisije.

Odredbe kojima se uređuje slučaj iz stavka 1. točke (b) ne primjenjuju se ako stvarne okolnosti predmetne transakcije – uzimajući posebno u obzir troškove prijevoza - vjerojatno isključuju rizik od ponovnog uvoza. Osim toga, države članice ih ne smiju primjenjivati ako je iznos subvencije za predmetnu izvoznu deklaraciju jednak ili manji od 500 eura.

3. Kada se primjenjuje stavak 1. i proizvod se u provozu nakon napuštanja carinskog područja Zajednice pokvari radi više sile:

(a)	u slučaju nediferencirane subvencije, isplaćuje se ukupna subvencija;

(b)	u slučaju diferencirane subvencije, isplaćuje se dio subvencije definiran u skladu s člankom 25.

4. Stavak 1. primjenjuje se prije isplate subvencije.

Međutim, subvencija se smatra neutemeljeno isplaćenom i mora se vratiti ako nadležna tijela utvrde, čak i nakon obavljene isplate:

(a)

da je proizvod uništen ili oštećen prije nego što je stavljen na tržište treće zemlje ili prije nego što je u trećoj zemlji značajno prerađen ili obrađen u smislu članka 24. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, osim ako izvoznik može dokazati, na način koji je zadovoljavajući za nadležna tijela, da je izvoz bio obavljen u takvim ekonomskim uvjetima da je proizvod bilo moguće staviti na tržište treće zemlje, ne dovodeći u pitanje članak 28. stavak 2. drugi podstavak ove Uredbe;

(b)	da je proizvod u trećoj zemlji stavljen pod režim odgode plaćanja carine, 12 mjeseci nakon datuma izvoza iz Zajednice, a da u trećoj zemlji nije bio značajno prerađen niti obrađen u smislu članka 24. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 te da izvoz nije bio obavljen kao uobičajena komercijalna transakcija;

(c)	da je izvezeni proizvod ponovno uvezen u Zajednicu a da nije bio podvrgnut značajnoj preradi ili obradi u smislu čanka 24. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, da je nepreferencijalna uvozna carina manja od odobrene subvencije i da izvoz nije bio obavljen kao uobičajena komercijalna transakcija;

(d)

da su proizvodi iz Priloga XV. ponovno uvezeni u Zajednicu:

—	nakon prerade ili obrade u trećoj zemlji kojom nije postignuta razina prerade predviđena u članku 24. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, i

—	po sniženoj ili nultoj stopi uvozne carine a ne po nepreferencijalnoj stopi.

Države članice bez odlaganja obavješćuju Komisiju ako utvrde da bi proizvodi, osim onih iz Priloga XV., mogli uzrokovati iskrivljenje trgovine.

Točke (c) i (d) ne primjenjuju se u slučajevima u kojima se primjenjuje poglavlje 2. (Vraćena roba) glave VI. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, ili ako se proizvodi ponovno uvezu najmanje dvije godine nakon datuma izvoza.

Članak 48. se ne primjenjuje u slučajevima iz točaka (b), (c) i (d).

Odjeljak 4.

Slučajevi u kojima se ne odobrava subvencija

Članak 28.

1. Ne odobrava se nikakva subvencija za proizvode koji na datum primitka izvozne deklaracije nisu dobre i zadovoljavajuće tržišne kvalitete.

Smatra se da proizvodi ispunjavaju zahtjev utvrđen u prvom podstavku ako se u uobičajenim uvjetima mogu prodavati na području Zajednice pod opisom koji se nalazi u zahtjevu za subvenciju i ako, u slučaju da su proizvodi namijenjeni za prehranu ljudi, njihova upotreba za tu namjenu nije isključena ili bitno narušena radi njihovih osobina ili stanja.

Sukladnost proizvoda zahtjevima utvrđenim u prvom podstavku ispituje se u skladu sa standardima ili praksama koji su na snazi u Zajednici.

Međutim, subvencija se također odobrava kada u odredišnoj državi izvezeni proizvodi podliježu posebnim obveznim uvjetima, posebno zdravstvenim i higijenskim, koji ne odgovaraju standardima ili praksama koji su na snazi u Zajednici. Odgovornost je izvoznika, da na zahtjev nadležnih tijela, dokaže da proizvodi ispunjavaju obvezne uvjete koji su na snazi u odredišnoj državi.

Osim toga, za neke se proizvode mogu donijeti posebne odredbe.

2. Ako je proizvod bio dobre i zadovoljavajuće tržišne kvalitete kada je napustio Zajednicu, za njega se odobrava onaj dio subvencije koja se izračunava u skladu s člankom 25. stavkom 2., osim u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 27. Međutim, ovo pravo na subvenciju se gubi, ako postoji dokaz da:

—	on više nije dobre i zadovoljavajuće tržišne kvalitete radi prikrivene greške koja se pojavila kasnije,

—	se ne može prodati krajnjem potrošaču, radi toga što je njegov krajnji datum upotrebe preblizu datumu izvoza.

Ako postoji dokaz da proizvod nije bio dobre i zadovoljavajuće tržišne kvalitete prije završetka carinskih formalnosti za uvoz u treću zemlju, za njega se ne odobrava diferencirani dio subvencije.

3. Ne odobrava se subvencija za proizvode koji premašuju najviše razine radioaktivnosti dopuštene zakonodavstvom Zajednice. Razine koje se primjenjuju na proizvode, bez obzira na njihovo podrijetlo, su one navedene u članku 2. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 733/2008 (20).

Članak 29.

1. Ne odobrava se subvencija za izvoze koji podliježu izvoznim pristojbama ili drugim izvoznim naknadama koje su utvrđene unaprijed ili putem javnog natječaja.

2. Kada se u slučaju složenih proizvoda izvozna pristojba ili druga izvozna naknada utvrđuje unaprijed na temelju jednog ili više sastojaka tog proizvoda, ne odobrava se subvencija za taj sastojak ili te sastojke.

Članak 30.

Ne odobrava se subvencija za proizvode koji se prodaju ili distribuiraju na brodovima i koji se kasnije mogu vratiti u Zajednicu bez plaćanja carine u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 918/83 (21).

POGLAVLJE 2.

Predujmovi na subvenciju

Članak 31.

1. Na podneseni zahtjev izvoznika, države članice po primitku izvozne deklaracije plaćaju subvenciju unaprijed, u punom iznosu ili djelomično, pod uvjetom da je položeno sredstvo osiguranja jednako predujmu uvećanom za 10 %.

Države članice mogu utvrditi uvjete u vezi sa zahtjevima za predujam na dio subvencije.

2. Iznos koji se plaća unaprijed izračunava se upotrebom stope subvencije koja se primjenjuje na deklarirano odredište, koji se, kada je primjereno, prilagođava drugim iznosima predviđenim u zakonodavstvu Zajednice.

3. Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju stavak 1. ako iznos koji treba platiti nije veći od 2 000 eura.

Članak 32.

1. Kada je unaprijed plaćeni iznos viši od onog koji se stvarno plaća za odgovarajuću izvoznu operaciju ili jednakovrijednu izvoznu operaciju, nadležno tijelo bez odlaganja pokreće postupak iz članka 29. Uredbe (EEZ) br. 2220/85, kako bi izvoznik vratio razliku između tih dvaju iznosa, uvećanu za 10 %.

Međutim, ovih dodatnih 10 % se ne zaračunava, kada u slučajevima više sile:

—	nije moguće dostaviti dokaz, koji se zahtijeva ovom Uredbom kako bi se ostvarilo pravo na subvenciju, ili

—	proizvod stigne na neko drugo odredište, a ne na ono za koje je bio izračunan predujam.

2. Kada proizvod, radi nepravilnosti koje je počinila treća strana na štetu izvoznika, stigne na neko drugo odredište, a ne na ono za koje je bio izračunan predujam, i kada on o tom, na vlastitu inicijativu, odmah obavijesti nadležno tijelo u pismenom obliku i vrati isplaćeni predujam na subvenciju, uvećanje iz članka 1. se ograničava na kamate za razdoblje između primitka predujma i njegovog vraćanja, izračunate u skladu s četvrtim podstavkom članka 49. stavka 1.

Prvi se podstavak ne primjenjuje ako su nadležna tijela već obavijestila izvoznika o njihovoj namjeri provođenja provjere ili ako izvoznik na neki drugi način dozna o toj namjeri.

3. Izvoz jednakih proizvoda koji spadaju u istu šifru kombinirane nomenklature, nakon ponovnog uvoza u okviru sustava vraćene robe, smatra se jednakovrijednim izvozom, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44. stavka 2. točaka (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 376/2008.

Prvi stavak se primjenjuje samo ako se sustav vraćene robe primjenjuje u državi članici u kojoj je primljena izvozna deklaracija za prvobitni izvoz ili u državi članici podrijetla u skladu s člankom 15. Direktive Vijeća 97/78/EZ (22).

GLAVA III.

DRUGE VRSTE IZVOZA I POSEBNI SLUČAJEVI

POGLAVLJE 1.

Odredišta koja se smatraju izvozima iz Zajednice i opskrba namirnicama

Članak 33.

1. Za potrebe ove Uredbe, sljedeće se smatra izvozom iz carinskog područja Zajednice:

(a)

snabdijevanja unutar Zajednice za opskrbu namirnicama:

—	pomorskih brodova,

—	zrakoplova na međunarodnim letovima, uključujući letove između država Zajednice;

(b)	snabdijevanja međunarodnih organizacija s poslovnim nastanom u Zajednici;

(c)	snabdijevanja oružanih snaga koje su stacionirane na području države članice, ali nisu pod njezinim zapovjedništvom.

2. Stavak 1. se primjenjuje samo kada su uvozi istovrsnih proizvoda iz trećih zemalja za ovakve upotrebe izuzeti od uvoznih carina u predmetnoj državi članici.

3. Isporuke proizvoda, koji su namijenjeni za pomoć trećim zemljama u hrani, u skladišta smještena unutar Zajednice koja pripadaju međunarodnim organizacijama specijaliziranim za humanitarnu pomoć, smatraju se izvozima iz carinskog područja Zajednice.

Odobrenje za primjenu prvog podstavka izdaju nadležna tijela države članice skladištenja, koja određuju carinski status skladišta i poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da predmetni proizvodi stignu na svoje odredište.

4. Odredbe članka 5. stavka 7. ne primjenjuju se na isporuke obuhvaćene ovim člankom. Međutim, države članice mogu poduzeti potrebne mjere kako bi se omogućile provjere ovih proizvoda.

Članak 34.

1. U slučaju snabdijevanja iz članaka 33. i 41., države članice mogu bez obzira na članak 5. odobriti sljedeći postupak za plaćanje subvencije. Izvoznici kojima se odobri primjena ovog postupka ne smiju za iste proizvode istodobno primjenjivati uobičajeni postupak.

Odobrenje može biti ograničeno na određena mjesta utovara u državi članici izvoza. Odobrenje može obuhvaćati utovar u drugim državama članicama i u tom se slučaju primjenjuje članak 8.

2. Za proizvode koji se, kako je predviđeno ovim člankom, utovaruju svaki mjesec, za utvrđivanje primjenjive stope subvencije koristi se posljednji dan u mjesecu.

Operativni događaj za tečaj koji se primjenjuje za subvenciju je onaj iz članka 1. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1913/2006.

3. Kada se subvencija utvrđuje pozivom na podnošenje ponuda, dozvola mora biti valjana na posljednji dan u mjesecu.

4. Izvoznici moraju voditi evidenciju koja sadrži sljedeće informacije:

(a)	podatke potrebne za identificiranje proizvoda u skladu s člankom 5. stavkom 4.;

(b)	ime ili registarski broj broda ili zrakoplova u koje su proizvodi utovareni;

(c)	datum utovara.

Podaci iz prvog podstavka unose se u evidenciju najkasnije prvi radni dan nakon dana utovara. Međutim, ako se utovar obavlja u drugoj državi članici, ovi se podaci unose u evidenciju najkasnije prvi radni dan nakon dana na koji je izvoznik morao biti obaviješten da su proizvodi utovareni.

Izvoznici moraju također surađivati u bilo kakvim provjerama koje države članice smatraju potrebnim i moraju čuvati evidenciju najmanje tri godine od kraja tekuće kalendarske godine.

5. Države članice mogu odlučiti da evidencije zamijene dokumentima koji se upotrebljavaju za isporuke, na kojima su carinska tijela potvrdila datum utovara.

6. Članci od 2. do 5. primjenjuju se mutatis mutandis na isporuke iz članka 33. stavka 1. točaka (b) i (c).

Članak 35.

1. Za potrebe članka 33. stavka 1. točke (a), proizvodi namijenjeni za potrošnju u zrakoplovima ili na putničkim brodovima, uključujući trajekte, i pripremljeni prije ukrcaja smatraju se pripremljenim u zrakoplovu ili na brodu.

2. Stavak 1. se primjenjuje samo pod uvjetom da prije njihove pripreme izvoznik dostavi dostatan dokaz o količini, prirodi i osobinama osnovnih proizvoda za koje se zahtijeva subvencija.

3. Na pripremljene proizvode iz stavaka 1. i 2. ovog članka, mogu se primjenjivati dogovori o skladištima za opskrbu namirnicama previđeni u članku 37.

Članak 36.

1. Subvencije se ne isplaćuju ako proizvodi, za koje su prihvaćene izvozne deklaracije, ne stignu na odredište iz članka 33. u neizmijenjenom stanju u roku od 60 dana od tog prihvaćanja.

2. U slučajevima predviđenim u stavku 1. ovog članka primjenjuje se članak 7. stavci 3. i 4.

3. Ako prije dolaska na odredište iz članka 33. proizvod obuhvaćen prihvaćenom izvoznom deklaracijom prelazi preko područja Zajednice koje nije država članica u kojoj je deklaracija bila prihvaćena, potrebno je pomoću kontrolnog primjerka T5 dokazati da je proizvod stigao na predviđeno odredište.

Popunjavaju se polja 33, 103, 104 i, ako je primjereno, polje 105 na kontrolnom primjerku T5. Polje 104 mora biti primjereno potvrđeno.

4. Obrazac 302, koji prati proizvode koji se isporučuju oružanim snagama na temelju članka 33. stavka 1. točke (c), smatra se jednakovrijednim kontrolnom primjerku T5 iz stavka 3. ovog članka, pod uvjetom da nadležna vojna tijela na obrascu potvrde primitak proizvoda.

Članak 37.

1. Države članice mogu izvoznicima isplatiti subvenciju unaprijed, pod posebnim niže navedenim uvjetima, ako se dostavi dokaz da su proizvodi u roku od 30 dana od prihvaćanja izvozne deklaracije, osim u slučajevima više sile, bili dostavljeni u prostorije pod carinskim nadzorom, za opskrbu namirnicama unutar Zajednice:

(a)	pomorskih brodova; ili

(b)	zrakoplova na međunarodnim letovima, uključujući letove između država Zajednice; ili

(c)	bušaćih ili ekstrakcijskih platformi, kako je navedeno u članku 41.

Prostorije pod carinskim nadzorom, dalje u tekstu „skladišta za opskrbu namirnicama”, i vlasnici skladišta moraju biti posebno odobreni za namjene ovog članka.

2. Države članice na čijem su području smještena skladišta za opskrbu namirnicama daju odobrenje samo za ona skladišta i one vlasnike skladišta koji nude potrebna jamstva. Odobrenje se može opozvati.

Odobrenje se izdaje samo onim vlasnicima skladišta, koji se pismeno obvežu:

(a)

da će proizvode u neizmijenjenom stanju ili zamrznute i/ili nakon pakiranja za opskrbu namirnicama unutar Zajednice, dostaviti na:

—	pomorski brod, ili

—	zrakoplov na međunarodnim letovima, uključujući letove između država Zajednice, ili

—	bušaće ili ekstrakcijske platforme, kako je navedeno u članku 41.;

(b)

da će voditi evidenciju kojom će se nadležnim tijelima omogućiti obavljanje potrebnih provjera, i u kojoj se posebno navodi:

—	datum ulaza u skladište za opskrbu namirnicama,

—	serijski brojevi carinskih dokumenata koji prate proizvode i podaci o predmetnoj carinarnici,

—	informacije potrebne za identifikaciju proizvoda u skladu s člankom 5. stavkom 4.,

—	datum izlaza proizvoda iz skladište za opskrbu namirnicama,

—	registarski brojevi i nazivi (ako postoje) brodova ili zrakoplova u koje se proizvodi ukrcavaju, ili ime skladišta u koje se prebacuju,

—	datum ukrcavanja u brod ili zrakoplov;

(c)	da će čuvati evidenciju najmanje tri godine od kraja tekuće kalendarske godine;

(d)	da će surađivati pri bilo kakvim provjerama, a posebno periodičnim provjerama, koje nadležna tijela smatraju primjerenim za utvrđivanje sukladnosti s ovim stavkom;

(e)	da će platiti bilo koje zatražene iznose u smislu vraćanja subvencije, kada se primjenjuje članak 39.

3. Iznosi koji se izvoznicima isplaćuju u skladu sa stavkom 1., knjiže se u knjigovodstvu tijela koje isplaćuje predujam.

Članak 38.

1. Kada se izvozna deklaracija primi u državi članici u kojoj je smješteno skladište za opskrbu namirnicama, nadležna carinska tijela, pri ulazu robe u skladište za opskrbu namirnicama, potvrđuju nacionalni dokument koji se koristi za dobivanje predujma na subvenciju s izjavom da su proizvodi u skladu s člankom 37.

2. Kada se izvozna deklaracija primi u državama članicama osim one u kojoj je smješteno skladište za opskrbu namirnicama, dokaz da su proizvodi smješteni u skladište za opskrbu namirnicama je kontrolni primjerak T5.

U kontrolnom primjerku T5 popunjavaju se polja 33, 103 i 104 i, ako je primjereno, polje 105. U polje 104 kontrolnog primjerka T5, u rubriku „Ostalo” unosi se jedan od zapisa iz Priloga XVI.

Nadležna carinarnica odredišne države članice, nakon provjere da li su proizvodi uneseni u evidenciju predviđenu člankom 37. stavkom 2., potvrđuje kontrolni primjerak izjavom da su proizvodi smješteni u skladište.

Članak 39.

1. Kada se za proizvod koji je smješten u skladište za opskrbu namirnicama utvrdi da nije stigao ili da nije u stanju za slanje na predviđeno odredište, vlasnik skladišta plaća fiksni iznos nadležnom tijelu države članice skladištenja.

2. Fiksni iznos iz stavka 1. izračunava se na sljedeći način:

(a)	utvrđuje se ukupna uvozna carina koja se primjenjuje na jednak proizvod pri puštanju u slobodan optjecaj u državi članici skladištenja;

(b)	zatim se iznos dobiven u skladu s točkom (a) uvećava za 20 %.

Stopa koja se koristi za izračunavanje uvozne carine je:

(a)	stopa koja se primjenjuje na dan dolaska proizvoda na neko drugo odredište a ne na ono koje je navedeno, ili na dan od kojeg proizvod više nije u stanju za slanje na predviđeno odredište; ili

(b)	kada se taj dan ne može utvrditi, stopa koja se primjenjuje na dan kada je utvrđeno da se nije poštovalo obvezno odredište.

3. Kada vlasnik skladišta može dokazati da je isplaćeni predujam za predmetni proizvod manji od fiksnog iznosa izračunatog u skladu sa stavkom 2., on plaća samo taj iznos uvećan za 20 %.

Međutim, ako je predujam isplaćen u drugoj državi članici, on se uvećava za 40 %. U takvim slučajevima, što se tiče država članica skladištenja koje ne pripadaju Europskoj monetarnoj uniji, iznos se pretvara u nacionalnu valutu države članice skladištenja upotrebom tečaja za euro koji vrijedi na dan koji se upotrebljava za izračun carina iz stavka 2. prvog podstavka točke (a).

4. Plaćanja predviđena ovim člankom ne obuhvaćaju gubitke koji nastaju tijekom skladištenja u skladištu za opskrbu namirnicama radi prirodnog propadanja ili radi ambalaže.

Članak 40.

1. Najmanje jedanput u 12 mjeseci, nadležna tijela država članica u kojima su smještena skladišta za opskrbu namirnicama provode fizičku provjeru količine proizvoda uskladištenih u tim skladištima.

Međutim, ako ulaz i izlaz proizvoda u i iz skladišta za opskrbu namirnicama podliježu stalnim fizičkim provjerama carinskih tijela, nadležna tijela mogu verifikaciju ograničiti na dokumentarne provjere uskladištenih proizvoda.

2. Nadležna tijela država članica skladištenja mogu odobriti prebacivanje proizvoda u drugo skladište za opskrbu namirnicama.

U takvim slučajevima, podaci drugog skladišta za opskrbu namirnicama unose se u evidenciju prvog. Drugo skladište za opskrbu namirnicama i njegov vlasnik također se posebno odobravaju za namjene skladištenja u skladište za opskrbu namirnicama.

Kada se proizvodi smjeste pod nadzor drugog skladišta za opskrbu namirnicama, vlasnik tog drugog skladišta je odgovoran za bilo kakve iznose koji se plaćaju u skladu s člankom 39.

3. Ako se drugo skladište za opskrbu namirnicama ne nalazi u istoj državi članici kao prvo, dokaz da su proizvodi smješteni u drugo skladište je izvornik kontrolnog primjerka T5, na kojem se nalazi jedan od zapisa iz članka 38. stavka 2.

Nadležna carinarnica odredišne države članice potvrđuje kontrolni primjerak T5 izjavom da su proizvodi ušli u skladište, nakon provjere njihovog unošenja u evidenciju iz članka 37. stavka 2.

4. Kada proizvodi napuste skladište za opskrbu namirnicama i dostave se u zrakoplov u nekoj drugoj državi članici a ne u državi članici skladištenja, dokaz o takvoj dostavi daje se u skladu s člankom 36. stavkom 3.

5. Dokaz o stavljanu pod nadzor u drugom skladištu za opskrbu namirnicama, dokaz o dostavi u zrakoplov u Zajednici i dokaz o isporuci u skladu s člankom 41. i člankom 42. stavkom 3. točkom (a), dostavljaju se, osim u slučajevima više sile, u roku od 12 mjeseci od datuma izlaza proizvoda iz skladišta za opskrbu namirnicama, pri čemu se članak 46. stavci 3., 4. i 5. primjenjuju mutatis mutandis.

POGLAVLJE 2.

Posebni slučajevi

Članak 41.

1. Za potrebe utvrđivanja stope subvencije, isporuke pripremljene hrane i pića smatraju se jednakima opskrbi iz članka 33. stavka 1. točke (a):

(a)

za bušaće ili ekstrakcijske platforme, uključujući pomoćne objekte koji pružaju usluge za takve operacije, smještene unutar europskog epikontinentalnog pojasa ili epikontinentalnog pojasa neeuropskog dijela Zajednice, ali izvan zone od tri milje od temeljne crte koja se koristi za utvrđivanje teritorijalnog mora države članice; i

(b)	za vojne i pomoćne brodove na otvorenom moru, koji plove pod zastavom države članice.

„Opskrba pripremljenom hranom i pićem” (catering) su proizvodi namijenjeni isključivo prehrani na brodu.

2. Stavak 1. se primjenjuje samo ako je stopa subvencije viša od najniže stope.

Države članice mogu ove odredbe primjenjivati na sve opskrbe pripremljenom hranom i pićem, pod uvjetom:

(a)	da se dostavi potvrda o isporuci na brod; i

(b)

u slučaju platformi:

—

da se isporuka obavlja u okviru postupaka opskrbe koje nadležna tijela države članice, iz koje se obavlja otprema na platformu, smatraju uobičajenim. S tim u vezi, luke ili mjesta utovara, vrsta broda – kada se dostava obavlja morskim putem – i vrsta pakiranja i kontejnera, osim u slučajevima više sile, moraju biti oni koji se uobičajeno upotrebljavaju,

—	da brodom ili helikopterom za dostavu upravlja fizička ili pravna osoba koja u Zajednici vodi evidencije koje se mogu provjeriti i koje sadrže dostatne podatke o plovidbi ili letu.

3. Potvrde o isporuci na brod, kako je predviđeno stavkom 2. točkom (a), sadrže potpune podatke o proizvodima i ime i/ili druge podatke kojima se identificira platforma ili vojni ili pomoćni brod kojem su proizvodi isporučeni, te datum isporuke. Države članice mogu zahtijevati dodatne podatke.

Takve potvrde potpisuje:

(a)	u slučaju platforme: osoba koju upravitelj platforme smatra odgovornom za opskrbu pripremljenom hranom i pićem. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala ispravnost ovih transakcija. Države članice obavješćuju Komisiju o poduzetim mjerama;

(b)	u slučaju vojnog ili pomoćnog broda: pomorska tijela.

Odstupajući od stavka 2., u slučaju opskrba platformi, države članice mogu izvoznike osloboditi od obveze predočavanja potvrda o isporuci na brod u slučaju isporuka:

(a)	koje ispunjavaju uvjete za subvencija koja nije veća od 3 000 eura po izvozu;

(b)	za koje su osigurana odgovarajuća jamstva o dolasku proizvoda na odredište, koja su zadovoljavajuća za državu članicu; i

(c)	kada se predoče prijevozna isprava i dokaz o plaćanju.

4. Nadležna tijela država članica koja odobravaju subvenciju, provode provjere količina deklariranih kao isporučenih platformama, provjerom evidencija izvoznika i operatora brodova ili helikoptera koji se koriste za dostavu. Ona također osiguravaju da količine zaliha za opskrbu prehrambenim proizvodima isporučenih u skladu s ovim člankom ne premašuju potrebe posade.

Za potrebe prvog podstavka, prema potrebi se može zatražiti pomoć drugih država članica.

5. Kada se za isporuke na platformu primjenjuje članak 8., u polje 104 kontrolnog primjerka T5, u rubriku „Ostalo” unosi se jedan od zapisa iz Priloga XVII.

6. Kada se primjenjuje članak 37., vlasnik skladišta u evidenciju iz članka 37. stavka 2. točke (b) unosi podatke o platformi na koju se šalje svaka pojedina pošiljka, ime/broj broda/helikoptera za dostavu i datum isporuke. Smatra se da potvrde o isporuci predviđene ovim člankom stavkom 3. drugim podstavkom točkom (a) čine dio takve evidencije.

7. Države članice osiguravaju da se vodi evidencija količina proizvoda, raščlanjenih po sektorima, koje se isporučuju na platforme i koje ispunjavaju uvjete ovog članka.

Članak 42.

1. Radi utvrđivanja razine subvencije koja se može odobriti, snabdijevanja za opskrbu namirnicama izvan Zajednice smatraju se snabdijevanjima iz članka 33. stavka 1. točke (a).

2. Ako se stopa subvencije razlikuje ovisno o odredištu, stavak 1. se primjenjuje pod uvjetom da se dostavi dokaz da su proizvodi koji su uistinu dostavljeni, isti kao proizvodi koji su s tom namjenom napustili carinsko područje Zajednice.

3. za potrebe ovog članka „izravna isporuka” je isporuka kontejnera ili nepodijeljene pošiljke proizvoda na brod.

4. Dokaz iz stavka 2. osigurava se na sljedeći način:

(a)

Dokaz o izravnoj isporuci na brod za opskrbu namirnicama osigurava se carinskim dokumentom ili dokumentom o isporuci na brod koji su supotpisala carinska tijela treće zemlje; ti se dokumenti izrađuju u skladu s uzorkom iz Priloga XVIII.

Oni se popunjavaju na jednom ili više službenih jezika Zajednice i na jeziku koji se koristi u predmetnoj trećoj zemlji.

(b)

Kada izvozni proizvodi ne predstavljaju izravnu isporuku te se prije isporuke na brod u svrhu opskrbe namirnicama stavljaju pod carinski nadzor u trećoj zemlji odredišta, dokaz o takvoj isporuci na brod osigurava se sljedećim dokumentima:

—

carinskim dokumentom ili dokumentom koji su supotpisala carinska tijela treće zemlje, kojima se potvrđuje da je sadržaj kontejnera ili nepodijeljene pošiljke bio stavljen u skladište za opskrbu namirnicama i da će se ti proizvodi upotrijebiti isključivo za opskrbu hranom; ovakvi se dokumenti mogu izraditi u skladu s uzorkom iz Priloga XVIII., i

—

carinskim dokumentom ili dokumentom koji su supotpisala carinska tijela treće zemlje u kojoj se obavlja isporuka na brod, kojima se potvrđuje da su svi proizvodi u kontejneru ili u pojedinačnoj pošiljci definitivno napustili skladište za opskrbu namirnicama i da su isporučeni na brod, te u kojima se navodi broj djelomičnih isporuka; ovakvi se dokumenti mogu izraditi u skladu s uzorkom iz Priloga XVIII.

(c)

Kada se dokumenti iz točke (a) i iz točke (b) druge alineje ne mogu izdati, država članica može prihvatiti dokaz u obliku potvrde primitka koju je potpisao zapovjednik ili drugi časnik i na kojoj se nalazi žig broda.

Kada se dokumenti iz točke (b) druge alineje ne mogu izdati, država članica može prihvatiti dokaz u obliku potvrde primitka koju je potpisao službenik zračnog prijevoznika i na kojoj se nalazi žig zračnog prijevoznika.

(d)

Države članice ne prihvaćaju dokumente iz točke (a) i točke (b) druge alineje ako ne sadrže potpune podatke o proizvodima isporučenim na brod ili u zrakoplov, datum isporuke i registarski broj i ime (ako postoji) broda(ova) ili zrakoplova. Kako bi utvrdile odgovaraju li količine isporučenih zaliha za opskrbu hranom uobičajenim zahtjevima posade i putnika na predmetnom brodu ili u predmetnom zrakoplovu, države članice mogu zahtijevati dodatne informacije ili dokumente.

5. U svakom slučaju, uz zahtjeve za isplatu mora biti priložen primjerak ili preslika prijevozne isprave i dokument kojim se dokazuje plaćanje zaliha za opskrbu hranom.

6. Proizvodi obuhvaćeni odredbama iz članka 37., ne smiju se upotrebljavati za isporuke u skladu s ovim članom stavkom 4. točkom (b).

7. Članak 24. primjenjuje se mutatis mutandis.

8. Članak 34. se ne primjenjuje na slučajeve iz ovog članka.

Članak 43.

1. Odstupajući od članka 161. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, poljoprivredni proizvodi koji se otpremaju na otok Heligoland smatraju se izvezenim u smislu odredaba o plaćanju subvencije.

2. Poljoprivredni proizvodi koji se otpremaju u San Marino ne smatraju se izvezenim u smislu odredaba o plaćanju subvencije.

Članak 44.

1. Subvencije se ne mogu odobriti za proizvode koji se ponovno izvoze u skladu s člankom 883. Uredbe (EEZ) br. 2454/93, osim ako se naknadno odbiju zahtjevi za povrat uplate ili za otpust uvoznih carina i ako su ispunjeni drugi uvjeti za odobravanje subvencije.

2. Ako se proizvodi ponovno izvoze u skladu s postupkom iz stavka 1., na dokumentima iz članka 5. stavka 4. naznačuje se upućivanje na taj postupak.

Članak 45.

U slučaju izvoza otpremljenih:

—	oružanim sagama smještenim u trećoj zemlji, pod zapovjedništvom države članice ili međunarodne organizacije čija je članica najmanje jedna država članica,

—	međunarodnim organizacijama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, čija je članica najmanje jedna država članica,

—	diplomatskim tijelima s poslovnim nastanom u trećoj zemlji,

za koje izvoznik ne može dati dokaz predviđen člankom 17. stavcima 1. ili 2., za proizvode se smatra da su uvezeni u treću zemlju u kojoj su smještene te oružane snage ili u kojoj međunarodne organizacije ili diplomatska tijela imaju poslovni nastan, ako se predoči dokaz o plaćanju za proizvode i potvrda o isporuci koju su izdale oružane snage, međunarodne organizacije ili diplomatska tijela u predmetnoj trećoj zemlji.

GLAVA IV.

POSTUPAK ZA ISPLATU SUBVENCIJE

POGLAVLJE 1.

Općenito

Članak 46.

1. Subvencije se isplaćuju samo na poseban zahtjev izvoznika i države članice na čijem je području prihvaćena izvozna deklaracija.

Zahtjevi za subvenciju ulažu se:

(a)	u pisanom obliku, a za tu namjenu države članice mogu utvrditi poseban obrazac; ili

(b)	računalnim prijenosom, u skladu s pravilima koja utvrđuju nadležna tijela.

Međutim, države članice mogu odlučiti da se zahtjevi za subvenciju moraju uložiti isključivo upotrebom metoda iz drugog podstavka.

Za potrebe ovog stavka, članak 199. stavci 2. i 3. te članci 222., 223. i 224. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 primjenjuju se mutatis mutandis.

2. Osim u slučajevima više sile, dokumenti koji se odnose na plaćanje subvencije ili oslobađanje sredstva osiguranja, moraju se dostaviti u roku od 12 mjeseci od datuma prihvaćanja izvozne deklaracije.

Kada je izvozna dozvola, koja je upotrijebljena za izvoznu transakciju za koju se može odobriti subvencija, izdana u nekoj drugoj državi članici, a ne u državi članici izvoza, dokumenti povezani s plaćanjem subvencije moraju sadržavati presliku obje strane te dozvole, primjereno obilježenu.

3. Kada se kontrolni primjerak T5 ili, ako je primjereno, nacionalni dokument kojim se dokazuje izlaz iz carinskog područja Zajednice ne vrati u ured otpreme ili u središnje tijelo u roku od tri mjeseca od izdavanja, radi okolnosti koje su izvan kontrole izvoznika, izvoznik može nadležnoj agenciji podnijeti obrazloženi zahtjev za prihvaćanje drugih dokumenata kao jednakovrijednih.

Dokumenti koji se predaju uz takav zahtjev uključuju sljedeće:

(a)

kada je kao dokaz da su proizvodi napustili carinsko područje Zajednice izdan kontrolni primjerak ili nacionalni dokument:

—	primjerak ili preslika prijevozne isprave, i

—	dokument koji pokazuje da je proizvod bio prijavljen u carinarnici u trećoj zemlji ili jedan ili više dokumenata iz članka 17. stavaka 1., 2. i 4.

Od zahtjeva koji se odnose na dokumente iz druge alineje može se odstupiti u slučaju izvoza za koji subvencija nije veća od 2 400 eura; međutim, u takvim slučajevima izvoznik mora dostaviti potvrdu o plaćanju.

U slučaju izvoza u treće zemlje koje su potpisnice Konvencije o zajedničkom provoznom postupku, kao dokazni dokument priznaje se peta kopija zajedničkog provoznog dokumenta s žigom tih država, njegova ovjerena preslika ili obavijest carinarnice otpreme;

(b)	kada se primjenjuju članci 33., 37. ili 41., potvrda carinarnice nadležnog za provjeru predmetnog odredišta, da su bili ispunjeni uvjeti za ovjeru odgovarajućeg kontrolnog primjerka T5 od strane tog ureda; ili

(c)	kada se primjenjuje članak 33. stavak 1. točka (a) ili članak 37., potvrda o primitku iz članka 42. stavka 3. točke (c), i dokument kojim se dokazuje plaćanje za opskrbu hranom.

Za potrebe ovog članka, potvrda carinarnice izlaza da je kontrolna kopija T5 bila pravilno predočena, u kojoj se navodi serijski broj i ured koji je izdao kontrolnu kopiju kao i datum na koji je proizvod napustio carinsko područje Zajednice, smatra se jednakovrijednom kontrolnom primjerku T5.

Stavak 4. se primjenjuje u vezi s davanjem jednakovrijednog dokaza.

4. Kada unatoč svim nastojanjima izvoznik ne može pribaviti i dostaviti dokumente zatražene člankom 17. u roku utvrđenom u stavku 2. ovog članka, može mu se, na njegov zahtjev, odobriti dodatni rok za njihovu dostavu.

5. Zahtjevi da se drugi dokumenti smatraju jednakovrijednim u skladu sa stavkom 3., bez obzira na to jesu li popraćeni dokaznim dokumentima ili ne, te zahtjevi za dodatni rok kako je predviđeno stavkom 4., dostavljaju se u roku utvrđenom u stavku 2. Međutim, ako se ti zahtjevi dostave u roku od šest mjeseci nakon tog roka, primjenjuju se odredbe iz članka 47. stavka 2. prvog podstavka.

6. Kada se primjenjuje članak 34., zahtjevi za isplatu subvencije moraju se, osim u slučajevima više sile, dostaviti u roku od 12 mjeseci od mjeseca isporuke; međutim, odobrenjima iz članka 34. stavka 1. može se zahtijevati da se zahtjevi za plaćanje ulože u kraćim rokovima.

7. Nadležna tijela država članica mogu zahtijevate prijevode svih dokumenata povezanih sa zahtjevima za isplatu subvencije na službeni jezik ili jedan od službenih jezika predmetne države članice.

8. Isplate iz stavka 1. obavljaju nadležna tijela u roku od tri mjeseca od dana kada su dobila sve dokumente i informacije potrebne za rješavanje zahtjeva, osim u sljedećim slučajevima:

(a)	viša sila; ili

(b)	kada je otvorena posebna upravna istraga u vezi s pravima na subvenciju. U takvim slučajevima, subvencija se isplaćuje tek kada se prizna pravo na subvenciju; ili

(c)	kada se primjenjuje nadoknada predviđena u drugom podstavku članka 49. stavka 2.

9. Države članice mogu odlučiti da ne odobre subvenciju ako je iznos po izvoznoj deklaraciji jednak ili manji od 100 eura.

Članak 47.

1. U okolnostima kada su ispunjeni svi zahtjevi koji su utvrđeni pravilima Zajednice za dokazivanje prava na subvenciju, osim sukladnosti s jednim od rokova utvrđenih člankom 7. stavkom 1., člankom 16. stavkom 1. i člankom 37. stavkom 1., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)	subvencija se prvo umanjuje za 15 %;

(b)

ostatak subvencije, dalje u tekstu „smanjena subvencija”, dalje se umanjuje kako slijedi:

i.	2 % smanjene subvencije gubi se za svaki dan prekoračenja roka utvrđenog u članku 16. stavku 1.;

ii.	5 % smanjene subvencije gubi se za svaki dan prekoračenja roka utvrđenog u članku 7. stavku 1.;

iii.	10 % smanjene subvencije gubi se za svaki dan prekoračenja roka utvrđenog u članku 37. stavku 1.

2. Ako se dokaz o ispunjavanju svih zahtjeva utvrđenih propisima Zajednice dostavi u roku od šest mjeseci od isteka rokova utvrđenih u članku 46. stavcima 2. i 4., isplaćuje se subvencija u visini od 85 % iznosa koji bi bio isplaćen kad bi bili ispunjeni svi zahtjevi.

Ako se dokaz o ispunjavanju svih zahtjeva utvrđenih propisima Zajednice dostavi u roku od šest mjeseci od isteka rokova utvrđenih u članku 46. stavcima 2. i 4., ali su prekoračeni rokovi utvrđeni u članku 7. stavku 1., članku 16. stavku 1. ili članku 37. stavku 1., isplaćuje se subvencija koja je jednaka subvenciji umanjenoj u skladu sa stavkom 1. ovog članka, od kojeg se odbije 15 % iznosa koji bi bio isplaćen kad bi bili ispunjeni svi rokovi.

3. Ako je subvencija isplaćena unaprijed u skladu s člankom 31., a nije ispunjen jedan ili više rokova utvrđenih u članku 7. stavku 1. i članku 16. stavku 1., zadržava se dio sredstva osiguranja jednak umanjenju izračunatom u skladu sa stavkom 1. ovog članka, plus 10 %.

Razlika sredstva osiguranja se oslobađa.

Ako je subvencija isplaćena unaprijed u skladu s člankom 31., a dokaz o ispunjavanju svih zahtjeva utvrđenih propisima Zajednice se dostavi u roku od šest mjeseci od isteka rokova utvrđenih u članku 46. stavcima 2. i 4., mora se vratiti iznos u visini 85 % sredstva osiguranja.

Kada u slučajevima obuhvaćenim trećim podstavkom dodatno nije ispunjen jedan ili više rokova utvrđenih u članku 7. stavku 1. i članku 16. stavku 1., iznos koji se mora vratiti je:

—	iznos koji se vraća u skladu s trećim podstavkom,

—	umanjen za iznos zadržanog sredstva osiguranja u skladu s prvim podstavkom.

4. Ukupni gubitak subvencije ne može biti veći od potpune subvencije koja bi bila isplaćena kad bi bili ispunjeni svi zahtjevi.

5. Za potrebe ovog članka, neispunjavanje roka utvrđenog u članku 36. stavku 1., smatra se kao neispunjavanje roka utvrđenog u članku 7. stavku 1.

6. Kada se primjenjuje članak 4. stavak 2. i/ili članak 25. stavak 3. i/ili članak 48.:

—	smanjenja predviđena u ovom članku izračunavaju se na temelju subvencije koja se isplaćuje u skladu s člankom 4. stavkom 2. i/ili člankom 25. stavkom 3. i/ili člankom 48.,

—	gubitak subvencije u skladu s ovim člankom ne može biti veći od subvencije koja se u skladu s člankom 4. stavkom 2. i/ili člankom 25. stavkom 3. i/ili člankom 48.

POGLAVLJE 2.

Kazne i vraćanje preplaćenih iznosa

Članak 48.

1. Kada se utvrdi da je izvoznik radi dobivanja izvozne subvencije uložio zahtjev za subvenciju koji je veći od primjenjivog, subvencija na koji ima pravo za odgovarajući izvoz je ona koja se primjenjuje na uistinu izvezene proizvode, umanjen za:

(a)	polovinu razlike između zatražene subvencije i primjenjive subvencije za stvarni izvoz;

(b)	dvostruku razliku između zatražene subvencije i primjenjive subvencije, ako je izvoznik namjerno dao lažne podatke.

2. Ne dovodeći u pitanje drugi stavak članka 9., kada se utvrdi da stopa izvozne subvencije u skladu s člankom 9. nije navedena, smatra se da je navedena stopa jednaka nuli. Ako je iznos izvozne subvencije, koji je izračunan u skladu s informacijama u skladu s člankom 9., manji od primjenjivog iznosa, subvencija koja se isplaćuje za odgovarajući izvoz je ona koja je primjenjiva na uistinu izvezene proizvode, umanjen za:

(a)	10 % razlike između izračunate subvencije i subvencije koja se primjenjuje na stvaran izvoz, ako je ta razlika veća od 1 000 EUR;

(b)	100 % razlike između izračunate subvencije i subvencije koja se primjenjuje na stvaran izvoz, ako je izvoznik naznačio subvenciju manju od 1 000 EUR, a primjenjiva subvencija je veća od 10 000 EUR;

(c)	200 % razlike između izračunate subvencije i primjenjive subvencije, ako je izvoznik namjerno dao lažne podatke.

Prvi podstavak se ne primjenjuje ako izvoznik na zadovoljavajući način dokaže nadležnim tijelima da je situacija iz tog podstavka nastala radi više sile, očigledne pogreške, ili, ako je primjenjivo, da se temelji na ispravnim informacijama o prethodnom plaćanju.

Prvi podstavak se ne primjenjuje, kada se u skladu sa stavkom 1. primjenjuju kazne temeljene na istim elementima utvrđivanja prava na izvoznu subvenciju.

3. Smatra se da je zatražena subvencija iznos izračunan na temelju informacija danih u sladu s člankom 5. Ako se subvencija razlikuje ovisno o odredištu, diferencirani dio zatražene subvencije izračunava se upotrebom podataka o količini, težini i odredištu, koji se osiguravaju u skladu s člankom 46.

4. Kazne predviđene u stavku 1. točki (a) ne primjenjuju se:

(a)	u slučajevima više sile;

(b)

u izuzetnim slučajevima u kojima izvoznik na vlastitu inicijativu, odmah nakon što uoči da je zatražena subvencija prekomjerna, o tome pismeno obavijesti nadležno tijelo, osim ako je nadležno tijelo obavijestilo izvoznika o svojoj namjeri provjere zahtjeva ili ako je izvoznik na neki drugi način doznao o toj namjeri, ili ako je nadležno tijelo već utvrdilo da je zatražena subvencija neispravna;

(c)	u slučajevima očigledne pogreške u vezi sa zatraženom subvencijom, koju priznaju nadležna tijela;

(d)	u slučajevima kada je zatražena subvencija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1043/2005, a posebno s njezinim člankom 10., i izračunana je na temelju prosječnih količina upotrijebljenih tijekom navedenog razdoblja;

(e)	u slučajevima podešavanja težine, ako se razlika u težini pripisuje razlici u primijenjenim metodama vaganja.

5. Kada umanjenje predviđeno stavkom 1. točkama (a) i (b) rezultira negativnim iznosom, izvoznik plaća taj negativan iznos.

6. Kada nadležna tijela utvrde da je zatražena subvencija neispravna i da izvoz nije obavljen, pa se stoga subvencija ne može umanjiti, izvoznik plaća kaznu iz stavka 1. točke (a) ili (b), koja bi se platila da je izvoz bio obavljen. Kada je stopa subvencije različita ovisno o odredištu, za izračunavanje zatražene subvencije i primjenjive subvencije upotrebljava se najniža pozitivna stopa ili, ako je viša, stopa koja proizlazi iz navedenih odredišta u skladu s člankom 31. stavkom 2., osim kada je propisano obvezno odredište.

7. Plaćanja iz stavaka 5. i 6. obavljaju se u roku od 30 dana od primitka zahtjeva za plaćanje. Ako izvoznik ovaj rok ne poštuje, plaća kamate po stopi iz članka 49. stavka 1. za razdoblje koje započinje 30 dana od datuma primitka zahtjeva za plaćanje, a završava na dan koji prethodi datumu uplate zatraženog iznosa.

8. Kazne se ne primjenjuju samo radi toga što je zatražena subvencija viša od primjenjive subvencije u skladu s člankom 4. stavkom 2., člankom 25. stavkom 3. i/ili člankom 47.

9. Kazne se primjenjuju ne dovodeći u pitanje dodatne kazne utvrđene na nacionalnoj razini.

10. Države članice mogu odustati od izricanja kazni kada je iznos na izvoznoj deklaraciji 100 EUR ili manje.

11. Kada proizvod koji je naveden u izvoznoj deklaraciji nije obuhvaćen dozvolom, subvencija se ne odobrava i ne primjenjuje se stavak 1.

12. Kada je subvencija utvrđena unaprijed, izračun kazne se temelji na stopama subvencije koje su valjane na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i ne uzimajući u obzir gubitak subvencije u skladu s člankom 4. stavkom 1. ili smanjenje subvencije u skladu s člankom 4. stavkom 2. ili člankom 25. stavkom 3. Kada je potrebno, te se stope podešavaju na dan primitka izvozne deklaracije ili izjave o plaćanju.

Članak 49.

1. Ne dovodeći u pitanje obvezu plaćanja negativnog iznosa u skladu s člankom 48. stavkom 5., korisnik vraća neutemeljeno primljenu subvenciju, što uključuje bilo koju kaznu koja se primjenjuje u skladu s člankom 48. stavkom 1. i kamatu izračunatu za razdoblje između isplate subvencije i njezinog vraćanja. Međutim,

(a)	kada je vraćanje subvencije obuhvaćeno neoslobođenim sredstvom osiguranja, oduzimanje sredstva osiguranja u skladu s člankom 32. stavkom 1. predstavlja vraćanje potrebnog iznosa;

(b)	kada je sredstvo osiguranja oslobođeno, korisnik plaća onaj dio sredstva osiguranja koji bi bio oduzet za kaznu, plus kamate izračunane od datuma oslobađanja do dana koji prethodi plaćanju.

Plaćanja se moraju obaviti u roku od 30 dana od primitka zahtjeva za plaćanje.

Kada se od korisnika traži da nadoknade sredstva, država članica može za izračun kamata smatrati da je uplata obavljena 20. dan od datuma zahtjeva za nadoknadu.

Primjenjiva kamatna stopa se izračunava u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; međutim, ona ne može biti niža od kamatne stope koja se primjenjuje na vraćanje iznosa u skladu s nacionalnim propisima.

Ako se plaćanje obavi neopravdano radi pogreške nadležnih tijela, kamata se ne zaračunava ili se zaračunava najviše iznos koji odgovara neopravdano ostvarenom profitu, koji utvrđuje država članica.

Ako se subvencija plaća opunomoćeniku, on i izvoznik su zajedno odgovorni za vraćanje preplaćenih iznosa, neutemeljeno oslobođenog sredstva osiguranja i kamata u odnosu na predmetne izvoze. Međutim, odgovornost opunomoćenika je ograničena na iznos koji mu je plaćen, plus kamate.

2. Iznosi koji se vraćaju, iznosi u skladu s člankom 48. stavcima 5. i 6. i obračunane kamate, plaćaju se agencijama za plaćanje, koja predmetne iznose oduzima od izdataka Europske agencije za jamstva u poljoprivredi (EFJP).

Ako se ne ispuni rok za plaćanje, države članice mogu odlučiti da umjesto nadoknade, od budućih isplata predmetnom izvozniku oduzmu bilo koje preplaćene iznose, neutemeljeno oslobođena sredstva osiguranja i pripadajuće kamate.

Drugi podstavak se također primjenjuje na iznose koji se plaćaju u skladu s člankom 48. stavcima 5. i 6.

3. Ne dovodeći u pitanje mogućnost predviđenu u članku 48. stavku 10. u vezi s oslobađanjem podnositelja zahtjeva od kazne u slučaju malih iznosa, država članica može odustati od nadoknade preplaćenih subvencija, neutemeljeno oslobođenog sredstva osiguranja, kamata i iznosa predviđenih u članku 48. stavku 5., ako takve nadoknade nisu veće od 100 EUR po izvoznoj deklaraciji, pod uvjetom da su nacionalnim zakonodavstvom predviđena slična pravila za oslobađanje od nadoknada u takvim slučajevima.

4. Obveza vraćanja novca iz stavka 1. ne primjenjuje se:

(a)	ako je isplata obavljena greškom nadležnih tijela država članica ili drugih odgovarajućih tijela, a korisnik opravdano nije mogao otkriti tu grešku i sa svoje strane je postupao u dobroj vjeri; ili

(b)

ako je od dana obavijesti korisnika o konačnoj odluci o odobravanju subvencija i dana kada je nacionalno tijelo ili tijelo Zajednice prvi put obavijestilo korisnika o neutemeljenosti predmetne isplate prošlo više od četiri godine. Ova se odredba primjenjuje samo ako je korisnik djelovao u dobroj vjeri.

Postupci bilo koje treće strane povezani izravno ili neizravno s formalnostima za plaćanje subvencije, uključujući postupke nadzornih agencija, pripisuju se korisniku.

Odredbe ovog stavka ne primjenjuju se na predujmove na subvenciju. U slučaju neplaćanja nadoknade radi primjene ovog stavka, ne primjenjuje se upravna kazna u skladu s člankom 48. stavkom 1. točkom (a).

GLAVA V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 50.

Države članice obavješćuju Komisiju:

—	bez odlaganja, o slučajevima u kojima se primjenjuje članak 27. stavak 1.; Komisija obavješćuje druge države članice,

—

za svaku 12-znamenkastu šifru, o količinama izvezenih proizvoda koje nisu obuhvaćene izvoznim dozvolama s unaprijed utvrđenom subvencijom za slučajeve iz članka 4. stavka 1. drugog podstavka prve alineje, te članka 6. i članka 42. Šifre se grupiraju po sektorima. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osiguralo obavješćivanje o takvim informacijama najkasnije drugi mjesec nakon mjeseca primitka izvozne deklaracije.

Članak 51.

Uredba (EZ) br. 800/1999 se stavlja izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XX.

Članak 52.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. srpnja 2009.

Za Komisiju

Mariann FISCHER BOEL

Članica Komisije

(1) SL L 299, 16.11.2007., str. 1.

(2) SL L 102, 17.4.1999., str. 11.

(3) Vidjeti Prilog XIX.

(4) SL L 336, 23.12.1994., str. 22.

(5) SL L 339, 18.12.2008., str. 53.

(6) SL L 365, 21.12.2006., str. 52.

(7) SL L 253, 11.10.1993., str. 1.

(8) SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

(9) SL L 301, 17.10.1992., str. 17.

(10) SL L 205, 3.8.1985., str. 5.

(11) SL L 359, 9.12.1992., str. 13.

(12) SL L 209, 11.8.2005., str. 1.

(13) SL L 179, 14.7.1999., str. 1.

(14) SL L 172, 5.7.2005., str. 24.

(15) SL L 366, 24.12.1987., str. 1.

(16) SL L 114, 26.4.2008., str. 3.

(17) SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(18) SL L 226, 13.8.1987., str. 2.

(19) SL L 171, 23.6.2006., str. 90.

(20) SL L 201, 30.7.2008., str. 1.

(21) SL L 105, 23.4.1983., str. 1.

(22) SL L 24, 30.1.1998., str. 9.

PRILOG I.

Proizvodi i odredišta koji su isključeni iz udaljene zone subvencije

SEKTOR PROIZVODA – ISKLJUČENA ODREDIŠTA

Šećer (1)

Šećer ili proizvodi od šećera oznake KN 1701 11 90,1701 12 90, 1701 91 00, 1701 99 10, 1701 99 90, 1702 40 10, 1702 60 10, 1702 60 95, 1702 90 30, 1702 90 71, 1702 90 95, 2106 90 30, 2106 90 59 – Maroko, Alžir, Turska, Sirija, Libanon.

Žitarice (1)

KN 1001 – Rusija, Moldova, Ukrajina, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Albanija, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Turska, Sirija, Libanon, Izrael, Egipat, Libija, Tunis, Alžir, Maroko, Ceuta, Mellila

KN 1003 – Sva odredišta

KN 1004 - Island, Rusija

Riža (1)

KN 1006 – Sva odredišta

Mlijeko i mliječni proizvodi (1)

Svi proizvodi – Maroko, Alžir

Mlijeko i mliječni proizvodi oznake KN 0401 30; 0402 21; 0402 29; 0402 91; 0402 99; 0403 90; 0404 90; 0405 10; 0405 20; 0405 90 – Kanada, Meksiko, Turska, Sirija, Libanon

0406 – Sirija, Libanon, Meksiko

Govedina i teletina

Svi proizvodi – sva odredišta

Perad

Meso peradi – Sva odredišta

Jednodnevni pilići oznake KN 0105 11 – Sjedinjene Države, Kanada, Meksiko

Jaja (1)

Jaja u ljusci šifre ERN 0407 00 30 9000 Japan, Rusija, Kina, Tajvan

Jaja za nasad šifre ERN 0407 00 11 9000; 0407 00 19 9000 – Sjedinjene Države, Kanada, Meksiko

(1) Osim u obliku robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. i koja sadrži manje od 90 težinskih % predmetnog proizvoda.

PRILOG II.

Zapisi iz članka 5. stavka 8.

—	na bugarskom:	Проверка за съответствие — Регламент (ЕО) № 612/2009
—	na španjolskom:	Control de conformidad — Reglamento (CE) no 612/2009
—	na češkom:	Kontrola souladu nařízení (ES) č. 612/2009
—	na danskom:	Overensstemmelseskontrol forordning (EF) nr. 612/2009
—	na njemačkom:	Konformitätskontrolle Verordnung (EG) Nr. 612/2009
—	na estonskom:	Vastavuskontroll. Määrus (EÜ) nr 612/2009
—	na grčkom:	Έλεγχος αντιστοιχίας — Κανονισμός (ΕΚ) αριθ. 612/2009
—	na engleskom:	Conformity check Regulation (EC) No 612/2009
—	na francuskom:	Contrôle de conformité règlement (CE) no 612/2009
—	na talijanskom:	Controllo di conformità regolamento (CE) n. 612/2009
—	na latvijskom:	Regulas (EK) Nr. 612/2009 atbilstības pārbaude
—	na litavskom:	Atitikties patikrinimo Reglamentas (EB) Nr. 612/2009
—	na mađarskom:	Megfelelőségi ellenőrzés 612/2009/EK rendelet
—	na malteškom:	Verifika ta' conformità r-Regolament (KE) Nru 612/2009
—	na nizozemskom:	Conformiteitscontrole Verordening (EG) nr. 612/2009
—	na poljskom:	Kontrola zgodności — rozporządzenie (WE) nr 612/2009
—	na portugalskom:	Verificação de concordância Regulamento (CE) n.o 612/2009
—	na rumunjskom:	Control de conformitate Regulamentul (CE) nr. 612/2009
—	na slovačkom:	Kontrola zhody nariadenie (ES) č. 612/2009
—	na slovenskom:	Preverjanje skladnosti – Uredba (ES) št. 612/2009
—	na finskom:	Vastaavuustarkastus. Asetus (EY) N:o 612/2009
—	na švedskom:	Kontroll av överensstämmelse förordning (EG) nr 612/2009

PRILOG III.

Zapisi iz članka 8.

—	na bugarskom:	Регламент (ЕО) № 612/2009
—	na španjolskom:	Reglamento (CE) no 612/2009
—	na češkom:	Nařízení (ES) č. 612/2009
—	na danskom:	Forordning (EF) nr. 612/2009
—	na njemačkom:	Verordnung (EG) Nr. 612/2009
—	na estonskom:	Määrus (EÜ) nr 612/2009
—	na grčkom:	Κανονισμός (ΕΚ) αριθ. 612/2009
—	na engleskom:	Regulation (EC) No 612/2009
—	na francuskom:	Règlement (CE) no 612/2009
—	na talijanskom:	Regolamento (CE) n. 612/2009
—	na latvijskom:	Regula (EK) Nr. 612/2009
—	na litavskom:	Reglamentas (EB) Nr. 612/2009
—	na mađarskom:	612/2009/EK rendelet
—	na malteškom:	Regolament (KE) Nru 612/2009
—	na nizozemskom:	Verordening (EG) nr. 612/2009
—	na poljskom:	Rozporządzenie (WE) nr 612/2009
—	na portugalskom:	Regulamento (CE) n.o 612/2009
—	na rumunjskom:	Regulamentul (CE) nr. 612/2009
—	na slovačkom:	Nariadenie (ES) č. 612/2009
—	na slovenskom:	Uredba (ES) št. 612/2009
—	na finskom:	Asetus (EY) N:o 612/2009
—	na švedskom:	Förordning (EG) nr 612/2009

PRILOG IV.

Zapisi iz članka 9.

—	na bugarskom:	Сума на възстановяване под 1 000 EUR
—	na španjolskom:	Restitución inferior a 1 000 EUR
—	na češkom:	Částka náhrady nižší než 1 000 EUR
—	na danskom:	Restitutioner mindre end 1 000 EUR
—	na njemačkom:	Erstattung weniger als 1 000 EUR
—	na estonskom:	Eksporditoetus alla 1 000 euro
—	na grčkom:	Επιστροφή μικρότερη από 1 000 EUR
—	na engleskom:	Refunds less than EUR 1 000
—	na francuskom:	Restitution inférieure à 1 000 EUR
—	na talijanskom:	Restituzione inferiore a 1 000 EUR
—	na latvijskom:	Kompensācija, kas ir mazāka par EUR 1 000
—	na litavskom:	Išmokos mažesnės negu 1 000 EUR
—	na mađarskom:	1 000 EUR-nál kevesebb visszatérítés
—	na malteškom:	Rifużjonijiet ta' anqas minn EUR 1 000
—	na nizozemskom:	Restitutie minder dan 1 000 EUR
—	na poljskom:	Refundacja poniżej 1 000 EUR
—	na portugalskom:	Restituição inferior a 1 000 EUR
—	na rumunjskom:	Restituire inferioară valorii de 1 000 EUR
—	na slovačkom:	Náhrady nižšie ako 1 000 EUR
—	na slovenskom:	Nadomestila manj kot 1 000 EUR
—	na finskom:	Alle 1 000 euron tuet
—	na švedskom:	Bidragsbelopp lägre än 1 000 euro

PRILOG V.

Zapisi iz drugog podstavka članka 10. stavka 1. točke (c)

—	na bugarskom:	Представен е транспортен документ, посочващ местоназначение извън митническата територия на Общността
—	na španjolskom:	Documento transporte con destino fuera de la CE presentado
—	na češkom:	Přepravní doklad s místem určení mimo ES předložen
—	na danskom:	Transportdokument med destination uden for EF forelagt
—	na njemačkom:	Beförderungspapier mit Bestimmung außerhalb der EG wurde vorgelegt
—	na estonskom:	Transpordiks väljaspool EÜd asuvasse sihtkohta on esitatud veodokument
—	na grčkom:	Έγγραφο μεταφοράς με προορισμό εκτός EK
—	na engleskom:	Transport document indicating a destination outside the customs territory of the Community has been presented
—	na francuskom:	Document de transport avec destination hors CE présenté
—	na talijanskom:	Documento di trasporto con destinazione fuori CE presentato
—	na latvijskom:	Uzrādīts transporta dokuments ar galamērķi ārpus EK
—	na litavskom:	Pateiktas paskirties vietą už EB ribų nurodantis gabenimo dokumentas
—	na mađarskom:	EK-n kívüli rendeltetésű szállítmány szállítási okmánya bemutatva
—	na malteškom:	Dokument tat-trasport b'destinazzjoni għal barra mill-KE, ippreżentat
—	na nizozemskom:	Vervoerdocument voor bestemming buiten de EG voorgelegd
—	na poljskom:	Przedstawiony dokument przewozowy wskazujący miejsce przeznaczenia poza WE
—	na portugalskom:	Documento transporte com destino fora da CE apresentado
—	na rumunjskom:	Document de transport care indică o destinație aflată în afara teritoriului vamal al Comunității – prezentat
—	na slovačkom:	Prepravný doklad s miestom určenia mimo ES bol predložený
—	na slovenskom:	Predložena je bila prevozna listina z navedbo destinacije izven carinskega območja Skupnosti
—	na finskom:	Kuljetusasiakirja, jossa ilmoitetaan yhteisön tullialueen ulkopuolinen määräpaikka, on esitetty
—	na švedskom:	Transportdokument med slutlig destination utanför gemenskapens tullområde har lagts fram

PRILOG VI.

Zapisi iz prvog podstavka članka 11. stavka 4.

—

na bugarskom:

Напускане на митническата територия на Общността под митнически режим опростен общностен транзит с железопътен транспорт или големи контейнери:

—

Транспортен документ:

—

вид:

—

номер:

—	Дата на приемане за транспортиране от железопътните органи или съответното транспортно предприятие:

—

na španjolskom:

Salida del territorio aduanero de la Comunidad bajo el régimen de tránsito comunitario simplificado por ferrocarril o en grandes contenedores:

—

Documento de transporte:

—

tipo:

—

número:

—	Fecha de aceptación para el transporte por parte de la administración ferroviaria o de la empresa de transportes de que se trate:

—

na češkom:

Výstup z celního území Společenství ve zjednodušeném tranzitním režimu Společenství pro přepravu po železnici nebo pro přepravu ve velkokapacitních kontejnerech:

—

Přepravní doklad:

—

druh:

—

číslo:

—	Den přijetí pro přepravu orgány železnice nebo příslušným přepravcem:

—

na danskom:

Udgang af Fællesskabets toldområde i henhold til ordningen for den forenklede procedure for fællesskabsforsendelse med jernbane eller store containere:

—

Transportdokument:

—

type:

—

nummer:

—	Dato for jernbaneforvaltningens eller det pågældende transportfirmas accept af forsendelsen:

—

na njemačkom:

Ausgang aus dem Zollgebiet der Gemeinschaft im Rahmen des vereinfachten gemeinschaftlichen Versandverfahrens mit der Eisenbahn oder in Großbehältern:

—

Beförderungspapier:

—

Art:

—

Nummer:

—	Zeitpunkt der Annahme zur Beförderung durch die Eisenbahnverwaltung oder das betreffende Beförderungsunternehmen:

—

na estonskom:

Ühenduse tolliterritooriumilt väljaviimine ühenduse lihtsustatud transiidiprotseduuri alusel raudteed mööda või suurtes konteinerite

—

Veodokument:

—

liik:

—

number:

—	Transpordiks vastuvõtmise kuupäev raudteeasutuste või asjaomase transpordiasutuse poolt:

—

na grčkom:

Έξοδος από το τελωνειακό έδαφος της Κοινότητας υπό το απλοποιημένο καθεστώς της κοινοτικής διαμετακόμισης με σιδηρόδρομο ή μεγάλα εμπορευματοκιβώτια:

—

Έγγραφο μεταφοράς:

—

τύπος:

—

αριθμός:

—	Ημερομηνία αποδοχής για μεταφορά από τον οργανισμό σιδηροδρόμων ή την εμπλεκόμενη εταιρεία μεταφοράς:

—

na engleskom:

Exit from the customs territory of the Community under the simplified Community transit procedure for carriage by rail or large containers:

—

Transport document:

—

type:

—

number:

—	Date of acceptance for carriage by the railway authorities or the transport undertaking concerned:

—

na francuskom:

Sortie, territoire douanier de la Communauté sous le régime, transit communautaire simplifié par chemin de fer ou par grands conteneurs:

—

document de transport:

—

espèce:

—

numéro:

—	date d’acceptation pour le transport par l’administration des chemins de fer ou par l’entreprise de transports concernée:

—

na talijanskom:

Uscita dal territorio doganale della Comunità in regime di transito comunitario semplificato per ferrovia o grandi contenitori:

—

Documento di trasporto:

—

tipo:

—

numero:

—	Data di accettazione per il trasporto da parte delle ferrovie o dell'impresa di trasporto interessata:

—

na latvijskom:

Izvešana no Kopienas muitas teritorijas saskaņā ar vienkāršoto Kopienas tranzīta procedūru pārvešanai pa dzelzceļu vai lielos konteineros:

—

Transporta dokuments:

—

veids:

—

numurs:

—	Datums, kad produktu pārvešanai pieņēmušas dzelzceļa iestādes vai attiecīgais transporta uzņēmums:

—

na litavskom:

Išvežama iš Bendrijos muitų teritorijos pagal supaprastintą Bendrijos tranzito tvarką, taikomą gabenimui geležinkeliu arba didelėse talpose:

—

gabenimo dokumentas:

—

rūšis:

—

numeris:

—	geležinkelių administracijos ar atitinkamos transporto įmonės priėmimo pervežimui data:

—

na mađarskom:

A Közösség vámterületét egyszerűsített közösségi árutovábbítási eljárás keretében elhagyta, vasúton vagy konténerben történő szállítással:

—

Szállítási okmány:

—

típus:

—

szám:

—	A szállítás elfogadásának dátuma a vasút vagy az érintett szállítmányozási vállalat ügyintézése által:

—

na malteškom:

Ħruġ mit-territorju doganali tal-Komunità bil-ferrovija permezz ta' trasport imħallat bit-triq u bil-ferrovija:

—

Dokument ta' trasport:

—

ġeneru:

—

numru:

—	Data ta' l-aċċettazzjoni għat-trasport mill-amministrazzjoni tal-ferrovija:

—

na nizozemskom:

Uitgang uit het douanegebied van de Gemeenschap onder de regeling voor vereenvoudigd communautair douanevervoer per spoor of in grote containers:

—

Vervoerdocument:

—

Type:

—

Nummer:

—	Datum van aanneming ten vervoer door de betrokken spoorwegadministratie of de betrokken vervoeronderneming:

—

na poljskom:

Opuszczenie obszaru celnego Wspólnoty zgodnie z uproszczoną procedurą tranzytu wspólnotowego dla przewozu koleją lub w wielkich kontenerach:

—

Dokument przewozowy:

—

rodzaj:

—

numer:

—	Data przyjęcia transportu przez administrację kolejową lub przez określone przedsiębiorstwo przewozowe:

—

na portugalskom:

Saída do território aduaneiro da Comunidade ao abrigo do regime do trânsito comunitário simplificado por caminho-de-ferro ou em grandes contentores:

—

Documento de transporte:

—

tipo:

—

número:

—	Data de aceitação para o transporte pela administração dos caminhos-de-ferro ou pela empresa de transporte interessada:

—

na rumunjskom:

Ieșire de pe teritoriul vamal al Comunității în cadrul regimului de tranzit comunitar simplificat pentru transportul pe calea ferată sau în containere mari:

—

Document de transport:

—

tip:

—

număr:

—	Data acceptării pentru transport de către autoritățile feroviare sau întreprinderea de transport în cauză:

—

na slovačkom:

Výstup z colného územia Spoločenstva podľa zjednodušeného tranzitného postupu Spoločenstva na železničnú prepravu alebo na prepravu vo veľkých prepravných kontajneroch:

—

Prepravný doklad:

—

typ:

—

číslo:

—	Dátum prijatia zo strany železničnej spoločnosti alebo zo strany príslušnej prepravnej spoločnosti:

—

na slovenskom:

Izstop iz carinskega območja Skupnosti po železnici s kombiniranim cestno-železniškim prevozom:

—

Prevozna listina:

—

vrsta:

—

številka:

—	Datum, ko je železnica ali zadevni prevoznik blago prevzel za prevoz:

—

na finskom:

Viety yhteisön tullialueelta yksinkertaistetussa yhteisön passitusmenettelyssä rautateitse tai suurissa konteissa:

—

Kuljetusasiakirja:

—

tyyppi:

—

numero:

—	Päivä, jona rautatieviranomainen tai asianomainen kuljetusyritys hyväksyi kuljetettavaksi:

—

na švedskom:

Utförsel från gemenskapens tullområde enligt det förenklade transiteringsförfarandet för järnvägstransporter eller transporter i stora containrar:

—

Transportdokument:

—

typ:

—

nummer:

—	Mottagningsdag för befordran hos järnvägsföretaget eller det berörda transportföretaget:

PRILOG VII.

Zapisi iz prvog podstavka članka 11. stavka 5.

—

na bugarskom:

Излизане от митническата територия на Общността по железен път при комбиниран железопътен и автомобилен транспорт:

—

Транспортен документ:

—

вид:

—

номер:

—	Дата на приемане за транспортиране от железопътните органи:

—

na španjolskom:

Salida del territorio aduanero de la Comunidad por ferrocarril en transporte combinado por ferrocarril-carretera:

—

Documento de transporte:

—

tipo:

—

número:

—	Fecha de aceptación del transporte por parte de la administración ferroviaria:

—

na češkom:

Opuštění celního území Společenství po železnici nebo kombinovanou přepravou po železnici a silnici:

—

Přepravní doklad:

—

druh:

—

číslo:

—	Den přijetí pro přepravu orgány železnice:

—

na danskom:

Udgang af Fællesskabets toldområde ad jernbane ved kombineret jernbane/landevejstransport:

—

Transportdokument:

—

type:

—

nummer:

—	Dato for overtagelse ved jernbane:

—

na njemačkom:

Ausgang aus dem Zollgebiet der Gemeinschaft mit der Eisenbahn zur Beförderung im kombinierten Straßen- und Schienenverkehr:

—

Beförderungspapier:

—

Art:

—

Nummer:

—	Zeitpunkt der Annahme zur Beförderung durch die Eisenbahnverwaltung:

—

na estonskom:

Ühenduse tolliterritooriumilt väljaviimine raudteed mööda, raudtee- ja maanteetranspordi ühendveo korras

—

Veodokument:

—

liik:

—

number:

—	Transpordiks vastuvõtmise kuupäev raudteeasutuste poolt:

—

na grčkom:

Έξοδος από το τελωνειακό έδαφος της Κοινότητας σιδηροδρομικώς με συνδυασμένη μεταφορά σιδηροδρομικώς-οδικώς:

—

Έγγραφο μεταφοράς:

—

είδος:

—

αριθμός:

—	Ημερομηνία αποδοχής για τη μεταφορά από τον οργανισμό σιδηροδρόμων:

—

na engleskom:

Exit from the customs territory of the Community by rail under combined transport by road and by rail:

—

Transport document:

—

type:

—

number:

—	Date of acceptance for carriage by the railway authorities:

—

na francuskom:

Sortie, territoire douanier de la Communauté par chemin de fer, en transport combiné rail-route:

—

document de transport:

—

espèce:

—

numéro:

—	date d’acceptation pour le transport par l’administration des chemins de fer:

—

na talijanskom:

Uscita dal territorio doganale della Comunità per ferrovia nell'ambito di un trasporto combinato strada-ferrovia:

—

Documento di trasporto:

—

tipo:

—

numero:

—	Data di accettazione del trasporto da parte dell'amministrazione delle ferrovie:

—

na latvijskom:

Izvešana no Kopienas muitas teritorijas pa dzelzceļu dzelzceļa – autotransporta kombinētā transporta režīmā:

—

Transporta dokuments:

—

veids:

—

numurs:

—	Datums, kad produktu pārvešanai pieņēmušas dzelzceļa iestādes:

—

na litavskom:

Išvežama iš Bendrijos muitų teritorijos geležinkeliu pagal gabenimo kombinuotu transportu (automobilių keliais ir geležinkeliu) tvarką:

—

gabenimo dokumentas:

—

rūšis:

—

numeris:

—	geležinkelių administracijos priėmimo pervežimui data:

—

na mađarskom:

A Közösség vámterületét elhagyta vasúton, kombinált szállítással (vasút-közút):

—

Szállítási okmány:

—

típus:

—

szám:

—	A szállítás elfogadásának dátuma a vasúti ügyintézés által:

—

na malteškom:

‘Ħruġ mit-territorju doganali tal-Komunità skond ir-regoli tat-transitu komunitarju simplifikat bil-ferrovija jew b'kontejners kbar:

—

Dokument ta' trasport:

—

ġeneru:

—

numru:

—	Data ta' l-aċċettazzjoni għat-trasport mill-amministrazzjoni tal-ferrovija jew mill-impriża tat-trasporti konċernata’:

—

na nizozemskom:

Uitgang uit het douanegebied van de Gemeenschap per spoor, bij gecombineerd rail-wegvervoer:

—

Vervoerdocument:

—

Type:

—

Nummer:

—	Datum van aanneming ten vervoer door de spoorwegadministratie:

—

na poljskom:

Wywóz z obszaru celnego Wspólnoty drogą kolejową lub drogą kombinowanego transportu drogowo-kolejowego:

—

Dokument przewozowy:

—

rodzaj:

—

numer:

—	Data przyjęcia transportu przez administrację kolejową:

—

na portugalskom:

Saída do território aduaneiro da Comunidade por caminho -deferro, em transporte combinado rodo-ferroviário:

—

Documento de transporte:

—

tipo:

—

número:

—	Data de aceitação do transporte pela administração dos caminhos-de-ferro ou pela empresa de transporte interessada:

—

na rumunjskom:

Ieșie de pe teritoriul vamal al Comunității pe calea ferată prin transport combinat rutier și feroviar:

—

Document de transport:

—

tip:

—

număr:

—	Data acceptării pentru transport de către autoritățile feroviare:

—

na slovačkom:

Výstup z colného územia Spoločenstva železničnou dopravou, kombinovanou železničnou a cestnou dopravou:

—

Prepravný doklad:

—

typ:

—

číslo:

—	Dátum prijatia zo strany železničnej spoločnosti:

—

na slovenskom:

Izstop iz carinskega območja Skupnosti po železnici s kombiniranim cestno-železniškim prevozom:

—

Prevozna listina:

—

vrsta:

—

številka:

—	Datum, ko je železnica prevzela blago v prevoz:

—

na finskom:

Viety yhteisön tullialueelta rautateitse yhdistetyssä rautatie- ja maantiekuljetuksessa:

—

Kuljetusasiakirja:

—

tyyppi:

—

numero:

—	Päivä, jona rautatieviranomainen hyväksyi kuljetettavaksi:

—

na švedskom:

Utförsel från gemenskapens tullområde på järnväg vid kombinerad järnvägs- och landsvägstransport:

—

Transportdokument:

—

typ:

—

nummer:

—	Mottagningsdag för befordran hos järnvägsföretaget:

PRILOG VIII.

Zahtjevi država članica za odobrenje i nadzor SA-a

POGLAVLJE 1.

ZAHTJEVI ZA ODOBRENJE

(a)	SA mora biti subjekt s poslovnom sposobnošću i mora biti registrirana u registru poduzeća nadležne države članice.

(b)	Osnivačkim aktima SA-e mora biti utvrđeno da je jedan od njezinih ciljeva kontrola i nadzor poljoprivrednih proizvoda na međunarodnoj razini.

(c)

SA mora imati međunarodni opseg djelovanja kako bi mogla izvoditi certifikaciju na svjetskoj razini, bilo provedbom putem svojih društava kćeri u određenom broju trećih zemalja i/ili sudjelujući neposredno u operacijama istovara sa svojim redovito zaposlenim inspektorima iz najbližeg regionalnog ureda ili iz nacionalnog ureda u Zajednici, ili s lokalnim zastupnicima koji podliježu odgovarajućem nadzoru SA-e.

Kapital društva kćeri iz prvog podstavka mora biti u natpolovičnom vlasništvu SA-e. Međutim, ako se nacionalnim zakonodavstvom predmetne treće država strano vlasništvo nad kapitalom ograničava na 50 % ili manje, u smislu prvog podstavka dostatna je djelotvorna kontrola nad društvom kćeri. Ta kontrola mora biti potvrđena na odgovarajuće načine, kao što su, posebno, postojanje sporazuma o upravljanju, sastav upravnog odbora i više uprave, ili slična rješenja.

(d)

SA mora imati dokazano iskustvo na području kontrole i nadzora poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. To se iskustvo potvrđuje na temelju dostavljenih dokaza o inspekcijama koje su obavljene tijekom prethodne tri godine, ili koje su u tijeku. Ove reference moraju uključivati informacije o vrsti obavljenih provjera (priroda, količina proizvoda, mjesto inspekcije itd.) te imena i adrese tijela ili subjekata od kojih se mogu dobiti informacije o podnositelju zahtjeva.

(e)	SA mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u standardnoj normi EN 45011, točkama 4.1.1, 4.1.2, 4.1.4, 4.2(a) do (p), 4.4, 4.5, 4.7, 4.8.1(b) do (f), 4.8.2, 4.9.1, 4.10, 5., 7., 9.4.

(f)

Financijsko stanje SA-e (kapital, promet itd.) mora biti zdravo. Moraju se predočiti dokazi o financijskom zdravlju, te godišnji financijski izvještaji za posljednje tri godine, uključujući bilancu stanja, račun dobiti i gubitka, i, ako se zahtijeva zakonom, revizorsko izvješće i izvješće direktora.

(g)	Upravna organizacija SA-e mora imati „jedinicu za unutarnju reviziju”, koja je odgovorna za pomoć nacionalnim tijelima pri izvođenju kontrola i inspekcija nad odobrenim SA-ama.

POGLAVLJE II.

1. Angažiranost SA u vezi s učinkovitošću

Odobrene SA-e moraju uvijek postupati odgovorno i stručno pri izdavanju potvrda o prispijeću.

Odobrene SA-e moraju tijekom obavljanja svojih djelatnosti ispunjavati sljedeća mjerila:

(a)	moraju izvoditi sve moguće kontrole kako bi utvrdile identitet i težinu proizvoda obuhvaćenih certifikatima;

(b)	uprava SA-e mora odgovarajuće nadzirati kontrole koje obavlja osoblje poduzeća u trećim odredišnim zemljama;

(c)	SA-e moraju voditi evidenciju o svakom izdanom certifikatu u koju se unosi dokaz o izvedenom pregledu, kako bi se podržali zaključci navedeni u certifikatu (izvedene količinske kontrole i provjere dokumentacije itd.). Evidencija o izdanim certifikatima mora se čuvati pet godina;

(d)

odobrene SA-e provjeravaju operacije istovara svojim vlastitim primjereno kvalificiranim stalno zaposlenim osobljem ili lokalnim zastupnicima koji imaju sjedište ili djeluju u odredišnoj državi, ili slanjem svog vlastitog osoblja iz regionalnih ureda ili iz nacionalnog ureda Zajednice. Intervencije lokanih zastupnika mora redovito nadzirati primjereno kvalificirano stalno zaposleno osoblje SA-e.

2. Nadzor izvedbe SA-a

2.1. Države članice su odgovorne za provjeru ispravnosti i primjerenosti poslova certificiranja koje izvode SA-e.

Prije obnavljanja trogodišnjeg razdoblja, nacionalna tijela obavljaju inspekcijski posjet registriranom sjedištu SA-e.

Kadgod postoji utemeljena sumnja o količini i točnosti certifikata koje je izdala određena SA, nadležno tijelo provodi inspekciju u registriranom sjedištu poduzeća, kako bi provjerilo da li se pravilno primjenjuju pravila sadržana u ovom Prilogu.

Pri inspekcijskim provjerama SA-e, države članice posvećuje posebnu pažnju metodama rada i operativnim postupcima SA-e pri izvođenju njezinih poslova, te nasumičnim pregledima evidencija o certifikatima koje se predočavaju agenciji za plaćanje tijekom postupka za isplatu subvencije.

Države članice mogu angažirati vanjske i neovisne revizore za izvođenje nadzora SA-a u okviru postupka iz ovog priloga.

Države članice mogu poduzet bilo koje druge mjere koje smatraju potrebnima za odgovarajući nadzor SA-a.

2.2. Pri provjeravanju zahtjeva za izvozne subvencije koji su podržani certifikatima SA-a, nadležna tijela država članica posvećuju posebnu pažnju sljedećim aspektima certifikacije:

(a)	zahtijevaju da obavljeni posao bude opisan u certifikatima i provjeravaju da li je opisani posao bio dostatan za podršku zaključka navedenog u certifikatu;

(b)	ispituju sva odstupanja dostavljenih certifikata;

(c)	zahtijevaju da se certifikati izdaju u razumnom roku, ovisno o pojedinačnom slučaju.

POGLAVLJE III.

1. Certifikati koje su izdale SA-e uključuju ne samo odgovarajuće informacije potrebne za identifikaciju predmetne robe i pošiljke te podatke o prijevoznom sredstvu i datume dolaska i iskrcaja, nego također i opis primijenjenih kontrola i metoda za provjeru identiteta i težine proizvoda za koje je certifikat izdan.

Kontrole i provjere koje provode SA-e moraju se izvesti u vrijeme istovara, koji se izvodi tijekom obavljanja carinskih formalnosti za uvoz ili nakon toga. Međutim, u izuzetnim i opravdanim slučajevima, kontrole i provjere za izdavanje certifikata mogu se obaviti u roku od šest mjeseci nakon datuma istovara robe, a u certifikatu se moraju opisane sve mjere koje su poduzete za provjeru činjenica.

2. U slučaju certifikata o istovaru i uvozu (članak 17. stavak 1. točka (b)), certificiranje također uključuje provjeru da li je roba carinjena za konačni uvoz. Provjerom se mora utvrditi jasna povezanost između odgovarajućeg uvoznog carinskog dokumenta ili postupka carinjenja i predmetnog posla.

3. Odobrene SA-e su neovisne o sudionicima u transakciji koja se provjerava. Posebno, niti SA koja izvodi kontrole za određenu transakciju, niti bilo koje poduzeće kćer koje pripada istoj grupaciji, ne smiju sudjelovati u tom poslu kao izvoznik, carinski posrednik, prijevoznik, primatelj robe, voditelj skladišta ili u bilo kojem drugom svojstvu koje bi moglo rezultirati sukobom interesa.

PRILOG IX.

Certifikat o istovaru i uvozu iz članka 17. stavka 1. točke (b)

PRILOG X.

Zahtjevi koje moraju ispunjavati službene agencije država članica s poslovnim nastanom u trećim zemljama za primjenu članka 17. stavka 2. točke (b)

1. Službena agencija odlučuje o izdavanju certifikata o istovaru na temelju jednog ili više sljedećih dokumenata:

—	uvozni carinski dokumenti, uključujući računalne ispise, ako su odobreni,

—	nacionalni lučki dokument i drugi dokumenti koje su izdali službeni subjekti,

—	izjava zapovjednika ili prijevoznog poduzeća,

—	drugi oblici potvrde o primitku koje osigurava uvoznik.

2. Službena agencija izdaje certifikate o istovaru u skladu sa sljedećim tekstom:

Ovim se potvrđuje da je … (opis robe, količina i identifikacija pakiranja) istovareno …(mjesto istovara/ime grada) na dan … (datum istovara).

Uz to se potvrđuje da je proizvod napustio mjesto istovara ili najmanje, prema njezinom saznanju, da proizvod nije bio naknadno utovaren za ponovni izvoz.

Certifikat se izdaje na temelju sljedećih dokumenata:

(popis predočenih dokumenata koji za agenciju predstavljaju osnovu za izdavanje certifikata)

Datum i mjesto potpisa, potpis i žig službene agencije

3. Službena agencija koja izdaje certifikate o istovaru vodi evidenciju i datoteke o svim izdanim certifikatima, u kojima se navodi na temelju kojeg dokumentarnog dokaza su certifikati bili izdani.

PRILOG XI.

Certifikat o istovaru iz članka 17. stavka 2. točke (c)

PRILOG XII.

Popis trećih zemalja iz članka 17. stavka 2. točke (d) koje zahtijevaju da su proizvodi uvezeni prije prijenosa sredstava za plaćanje

Alžir

Burundi

Ekvatorska Gvineja

Kenija

Lesoto

Malavi

Sveta Lucija

Senegal

Tanzanija

PRILOG XIII.

Popis središnjih tijela u državama članicama iz članka 22.

Država članica	Središnje tijelo
Bugarska	Министерство на земеделието и храните
Belgija	Bureau d'intervention et de restitution belge (BIRB) Belgisch Interventie- en Restitutiebureau (BIRB)
Češka	Státní zemědělský intervenční fond (SZIF)
Danska	Ministeriet for Fødevarer, Landbrug og Fiskeri, FødevareErhverv
Njemačka	Bundesministerium der Finanzen — Hauptzollamt Hamburg-Jonas
Estonija	Põllumajandusministeerium
Irska	Department of Agriculture and Food
Grčka	Οργανισμός Πληρωμών και Ελέγχου Κοινοτικών Ενισχύσεων Προσανατολισμού και Εγγυήσεων (OΠЕКЕΠЕ)
Španjolska	Ministerio de Agricultura, Pesca y Alimentación-Fondo Español de Garantía Agraria (FEGA)
Francuska	Commission interministérielle d’agrément (CIA) des sociétés de contrôle et de surveillance — Direction générale des douanes et droits indirects (DGDDI)
Italija	Agenzia delle Dogane — Servizio Autonomo Interventi Settore Agricolo (SAISA)
Cipar	Οργανισμός Αγροτικών Πληρωμών (ΟΑΠ)
Latvija	Lauku atbalsta dienests (LAD)
Litva	Nacionalinė mokejimo agentūra prie Žemes ūkio ministerijos (NMA)
Luksemburg	Ministère de l’agriculture, de la viticulture et du développement rural
Mađarska	Mezőgazdasági és Vidékfejlesztési Hivatal (MVH)
Malta	Internal Audit and Investigations Department (IAID)
Nizozemska	Ministerie van Landbouw, Natuurbeheer en Visserij
Austrija	Bundesministerium für Finanzen
Poljska	Ministerstwo Rolnictwa i Rozwoju Wsi
Portugal	Ministério da Agricultura, do Desenvolvimento Rural e das Pescas
Rumunjska	Ministerul Agriculturii, Pădurilor și Dezvoltării Rurale
Slovenija	Agencija Republike Slovenije za kmetijske trge in razvoj podeželja
Slovačka	Pôdohospodárska platobná agentúra (PPA)
Finska	Maaseutuvirasto (MAVI)
Švedska	Statens Jordbruksverk (SJV)
Ujedinjena Kraljevina	Rural Payments Agency (RPA)

PRILOG XIV.

Popis trećih zemalja i područja iz članka 24. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii.

Albanija

Andora

Armenija

Azerbajdžan

Belarus

Bosna i Hercegovina

Ceuta i Melilla

Hrvatska

Gruzija

Gibraltar

Heligoland

Island

Lihtenštajn

bivša jugoslavenska republika Makedonija

Maroko

Moldova

Crna Gora

Norveška

Rusija

Srbija

Švicarska

Turska

Ukrajina

Vatikan

PRILOG XV.

Popis proizvoda na koje se primjenjuje članka 27. stavak 4. točka (d)

I.	Proizvodi navedeni u članku 1. stavku 1. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 (žitarice)

II.	Proizvodi navedeni u članku 1. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 (riža)

III.	Proizvodi navedeni u članku 1. stavku 1. točki (c) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 (šećer)

IV.

Oznaka KN	Govedina/teletina
0102	Žive životinje vrste goveda
0201	Goveđe meso, svježe ili rashlađeno
0202	Goveđe meso, smrznuto
0206 10 95	Unutarnja prepona, mišićna i tetivna, svježa ili rashlađena
0206 29 91	Unutarnja prepona, mišićna i tetivna, smrznuta

Oznaka KN	Mlijeko i mliječni proizvodi
0402	Mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili s dodanim šećerom ili drugim sladilima
0403 90 11 do 0403 90 39	Mlaćenica u prahu
0404 90 21 do 0404 90 89	Mliječni sastojci
0405	Maslac i ostale masti i ulja, dobiveni od mlijeka
0406 20	Ribani sir ili sir u prahu
0406 30	Prerađeni sir
0406 90 13 do 0406 90 27	Ostali sir
0406 90 61 do 0406 90 81
0406 90 86 do 0406 90 88

VI.

Oznaka KN	Vino
2204 29 62	Stolno vinu neflaširano
2204 29 64
2204 29 65
2204 29 71
2204 29 72
2204 29 75
2204 29 83
2204 29 84
2204 29 94
2204 29 98

VII.

Oznaka KN	Poljoprivredni proizvodi izvezeni u obliku robe koja nije obuhvaćena Prilogom II. Ugovora
1901 90 91	– – – ne sadrži mliječne masti, saharozu, izoglukozu, glukozu ili škrob ili sadrži manje od 1,5 % mliječne masti, 5 % saharoze (uključujući invertni šećer) ili izoglukoze, 5 % glukoze ili škroba, osim prehrambenih pripravaka u prahu u obliku roba pod tarifnim brojevima od 0401 do 0404
2101 12 92	– – – pripravci na bazi ovih ekstrakata, esencija ili koncentrata kave
2101 20 92	– – – pripravci na bazi ovih ekstrakata, esencija ili koncentrata čaja ili mate
3505 10 10 do 3505 10 90	Dekstrini i drugi modificirani škrobovi
3809 10 10 do 3809 10 90	Sredstva za doradu, nosači bojila za ubrzavanje bojenja ili fiksiranje bojila i drugi proizvodi i pripravci na osnovi škrobnih tvari

PRILOG XVI.

Zapisi iz drugog podstavka članka 38. stavka 2.

—	na bugarskom:	Задължително влизане в продоволствен склад за пласиране на продуктите — член 37 от Регламент (ЕО) № 612/2009
—	na španjolskom:	Depositado con entrega obligatoria para el avituallamiento — Aplicación del artículo 37 del Reglamento (CE) no 612/2009
—	na češkom:	Uskladnění ve skladu s povinnou dodávkou určenou k zásobování – použití článku 37 nařízení (ES) č. 612/2009
—	na danskom:	Anbringelse på oplag med obligatorisk levering til proviantering — anvendelse af artikel 37 i forordning (EF) nr. 612/2009
—	na njemačkom:	Einlagerung ins Vorratslager mit Lieferpflicht zur Bevorratung — Artikel 37 der Verordnung (EG) Nr. 612/2009
—	na estonskom:	Ladustatud väljastamiseks üksnes pardavarudena – määruse (EÜ) nr 612/2009 artikkel 37
—	na grčkom:	Εναποθήκευση με υποχρεωτική παράδοση για τον ανεφοδιασμό — εφαρμογή του άρθρου 37 του κανονισμού (ΕΚ) αριθ. 612/2009
—	na engleskom:	Compulsory entry into warehouse for delivery for victualling — Article 37 of Regulation (EC) No 612/2009
—	na francuskom:	Mise en entrepôt avec livraison obligatoire pour l’avitaillement — application de l’article 37, règlement (CE) no 612/2009
—	na talijanskom:	Deposito con consegna obbligatoria per l'approvvigionamento — applicazione dell'articolo 37 del regolamento (CE) n. 612/2009
—	na latvijskom:	Obligāta ievešana pārtikas krājumu noliktavā piegādēm – Regulas (EK) Nr. 612/2009 37. pants
—	na litavskom:	Pristatyta į maisto atsargų tiekimo sandėlį, taikant Reglamento (EB) Nr. 612/2009 37 straipsnio nuostatas
—	na mađarskom:	Élelmiszerraktárban élelmezési ellátmány kötelező szállítása végett történő elhelyezés – 612/2009/EK rendelet 37. cikke szerint
—	na malteškom:	Impoġġi fil-maħżen b'konsenja obbligatorja għar-razzjonar- applikazzjoni ta' l-Artikolu 37 tar-Regolament Nru 612/2009/KE
—	na nizozemskom:	Opslag in depot onder verplichting van levering voor de bevoorrading van zeeschepen of luchtvaartuigen — Toepassing van artikel 37 van Verordening (EG) nr. 612/2009
—	na poljskom:	Złożenie w magazynie żywności z obowiązkową dostawą — zastosowanie art. 37 rozporządzenia (WE) nr 612/2009
—	na portugalskom:	Colocado em entreposto com destino obrigatório para abastecimento — aplicação do artigo 37.o do Regulamento (CE) n.o 612/2009
—	na rumunjskom:	Amplasare în antrepozit obligatorie pentru livrarea de provizii alimentare – articolul 37 din Regulamentul (CE) nr. 612/2009,
—	na slovačkom:	Uskladnenie v sklade s povinnou dodávkou určenou na zásobovanie – uplatnenie článku 37 nariadenia (ES) č. 612/2009
—	na slovenskom:	Dano v skladišče z obvezno dobavo za oskrbo – uporaba člena 37 Uredbe (ES) št. 612/2009
—	na finskom:	Siirto varastoon sekä pakollinen toimittaminen muonitustarkoituksiin – asetuksen (EY) N:o 612/2009 37 artiklan soveltaminen
—	na švedskom:	Placering i lager med skyldighet att leverera för proviantering – artikel 37 i förordning (EG) nr 612/2009

PRILOG XVII.

Zapisi iz članka 41. stavka 5.

—	na bugarskom:	Доставки на бордови провизии за платформи — Регламент (ЕО) № 612/2009
—	na španjolskom:	Suministro para el abastecimiento de las plataformas — Reglamento (CE) no 612/2009
—	na češkom:	Dodávka určená k zásobování plošin – nařízení (ES) č. 612/2009
—	na danskom:	Proviant til platforme — forordning (EF) nr. 612/2009
—	na njemačkom:	Bevorratungslieferung für Plattformen — Verordnung (EG) Nr. 612/2009
—	na estonskom:	Ladustatud väljastamiseks üksnes pardavarudena – määrus (EÜ) nr 612/2009
—	na grčkom:	Προμήθειες τροφοδοσίας για εξέδρες — κανονισμός (ΕΚ) αριθ. 612/2009
—	na engleskom:	Catering supplies for rigs — Regulation (EC) No 612/2009
—	na francuskom:	Livraison pour l’avitaillement des plates-formes — règlement (CE) no 612/2009
—	na talijanskom:	Provviste di bordo per piattaforma — regolamento (CE) n. 612/2009
—	na latvijskom:	Nogāde ieguves urbšanas vai ekstrakcijas platformu personāla apgādei ar pārtiku – Regula (EK) Nr. 612/2009
—	na litavskom:	Maisto atsargų tiekimas platformoms – Reglamentas (EB) Nr. 612/2009
—	na mađarskom:	Élelmezési ellátmány szállítása fúrótornyokra – 612/2009/EK rendelet
—	na malteškom:	Konsenja għat-tqassim tal-pjattaformi — Regolament (KE) Nru 612/2009
—	na nizozemskom:	Leverantie van boordproviand aan platform — Verordening (EG) nr. 612/2009
—	na poljskom:	Dostawa zaopatrzenia dla platform — rozporządzenie (WE) nr 612/2009
—	na portugalskom:	Fornecimentos para abastecimento de plataformas — Regulamento (CE) n.o 612/2009
—	na rumunjskom:	Livrare pentru aprovizionarea cu alimente a platformelor – Regulamentul (CE) nr. 612/2009
—	na slovačkom:	Dodávka určená na zásobovanie plošín – Nariadenie (ES) č. 612/2009
—	na slovenskom:	Dobava za oskrbo ploščadi – Uredba (ES) št. 612/2009
—	na finskom:	Muonitustoimitukset lautoille – asetus (EY) N:o 612/2009
—	na švedskom:	Proviant till plattformar – förordning (EG) nr 612/2009

PRILOG XVIII.

PRILOG XIX.

Uredba stavljena izvan snage s popisom njezinih naknadnih izmjena

Uredba Komisije (EZ) br. 800/1999 (SL L 102, 17.4.1999., str. 11.)
Uredba Komisije (EZ) br. 1557/2000 (SL L 179, 18.7.2000., str. 6.)
Uredba Komisije (EZ) br. 90/2001 (SL L 14, 18.1.2001., str. 22.)
Uredba Komisije (EZ) br. 2299/2001 (SL L 308, 27.11.2001., str. 19)	samo članak 1.
Uredba Komisije (EZ) br. 1253/2002 (SL L 183, 12.7.2002., str. 12.)
Uredba Komisije (EZ) br. 444/2003 (SL L 67, 12.3.2003., str. 3.)	samo članak 2.
Uredba Komisije (EZ) br. 2010/2003 (SL L 297, 15.11.2003., str. 13.)
Uredba Komisije (EZ) br. 671/2004 (SL L 105, 14.4.2004., str. 5.)
Uredba Komisije (EZ) br. 1713/2006 (SL L 321, 21.11.2006., str. 11.)	samo članak 7.
Uredba Komisije (EZ) br. 1847/2006 (SL L 355, 15.12.2006., str. 21.)	samo članak 3.
Uredba Komisije (EZ) br. 1913/2006 (SL L 365, 21.12.2006., str. 52.)	samo članak 20.
Uredba Komisije (EZ) br. 1001/2007 (SL L 226, 30.8.2007., str. 9.)	samo članak 1.
Uredba Komisije (EZ) br. 159/2008 (SL L 48, 22.2.2008., str. 19.)	samo članak 1.
Uredba Komisije (EZ) br. SL L 499/2008 (SL L 146, 5.6.2008., str. 9.)	samo članak 2.

PRILOG XX.

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 800/1999	Ova Uredba
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2. stavak 1. točke (a) do (j)	Članak 2. stavak 1. točke (a) do (j)
Članak 2. stavak 1. točke (l) do (q)	Članak 2. stavak 1. točke (k) do (p)
—	Članak 2. stavak 1. točka (q)
Članak 2. stavci 2. i 3.	Članak 2. stavci 2. i 3.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5. stavci od 1. do 6.	Članak 5. stavci 1. do 6.
Članak 5. stavak 7. prvi podstavak	Članak 5. stavak 7. prvi podstavak
Članak 5. stavak 7. drugi podstavak uvodne rečenice	Članak 5. stavak 7. drugi podstavak uvodne rečenice
Članak 5. stavak 7. drugi podstavak prva alineja	Članak 5. stavak 7. drugi podstavak točka (a)
Članak 5. stavak 7. drugi podstavak druga alineja	Članak 5. stavak 7. drugi podstavak točka (b)
Članak 5. stavak 7. treći, četvrti i peti podstavak	Članak 5. stavak 7. treći, četvrti i peti podstavak
Članak 5. stavak 8.	Članak 5. stavak 8.
Članci 6., 7. i 8.	Članci 6., 7. i 8.
Članak 8.a	Članak 9.
Članak 9. stavak 1. uvodna rečenica	Članak 10. stavak 1. uvodna rečenica
Članak 9. stavak 1. točka (a)	—
—	Članak 10. stavak 1. točka (a)
Članak 9. stavak 1. točke (b), (c) i (d)	Članak 10. stavak 1. točke (b), (c) i (d)
Članak 9. stavak 2. uvodna rečenica	Članak 10. stavak 2. uvodna rečenica
Članak 9. stavak 2. točka (a)	—
—	Članak 10. stavak 2. točka (a)
Članak 9. stavak 2. točka (b)	Članak 10. stavak 2. točka (b)
Članak 9. stavak 3.	Članak 10. stavak 3.
Članak 10.	Članak 11.
Članak 11.	Članak 12.
Članak 12.	Članak 13.
Članak 13.	Članak 14.
Članak 14. stavak 1.	Članak 15.
Članak 15.	Članak 16.
Članak 16.	Članak 17.
Članak 16.a	Članak 18.
Članak 16.b	Članak 19.
Članak 16.c	Članak 20.
Članak 16.d	Članak 21.
Članak 16.e	Članak 22.
Članak 16.f	Članak 23.
Članak 17.	Članak 24.
Članak 18.	Članak 25.
Članak 19.	Članak 26.
Članak 20. stavci 1. i 2.	Članak 27. stavci 1. i 2.
Članak 20. stavak 3. uvodna rečenica	Članak 27. stavak 3. uvodna rečenica
Članak 20. stavak 3. prva alineja	Članak 27. stavak 3. točka (a)
Članak 20. stavak 3. druga alineja	Članak 27. stavak 3. točka (b)
Članak 20. stavak 4.	Članak 27. stavak 4.
Članak 21.	Članak 28.
Članak 22.	Članak 29.
Članak 23.	Članak 30.
Članak 24.	Članak 31.
Članak 25.	Članak 32.
Članak 36.	Članak 33.
Članak 37.	Članak 34.
Članak 38.	Članak 35.
Članak 39.	Članak 36.
Članak 40. stavak 1. prvi podstavak uvodna rečenica	Članak 37. stavak 1. prvi podstavak uvodna rečenica
Članak 40. stavak 1. prvi podstavak prva alineja	Članak 37. stavak 1. prvi podstavak točka (a)
Članak 40. stavak 1. prvi podstavak druga alineja	Članak 37. stavak 1. prvi podstavak točka (b)
Članak 40. stavak 1. prvi podstavak treća alineja	Članak 37. stavak 1. prvi podstavak točka (c)
Članak 40. stavak 1. drugi podstavak	Članak 37. stavak 1. drugi podstavak
Članak 40. stavci 2. i 3.	Članak 37. stavci 2. i 3.
Članak 41.	Članak 38.
Članak 42. stavak 1.	Članak 39. stavak 1.
Članak 42. stavak 2. prvi podstavak	Članak 39. stavak 2. prvi podstavak
Članak 42. stavak 2. drugi podstavak uvodna rečenica	Članak 39. stavak 2. drugi podstavak uvodna rečenica
Članak 42. stavak 2. drugi podstavak prva alineja	Članak 39. stavak 2. drugi podstavak točka (a)
Članak 42. stavak 2. drugi podstavak druga alineja	Članak 39. stavak 2. drugi podstavak točka (b)
Članak 42. stavci 3. i 4.	Članak 39. stavci 3. i 4.
Članak 43.	Članak 40.
Članak 44. stavci 1. i 2.	Članak 41. stavci 1. i 2.
Članak 44. stavak 3. prvi i drugi podstavak	Članak 41. stavak 3. prvi i drugi podstavak
Članak 44. stavak 3. treći podstavak uvodna rečenica	Članak 41. stavak 3. treći podstavak uvodna rečenica
Članak 44. stavak 3. treći podstavak prva alineja	Članak 41. stavak 3. treći podstavak točka (a)
Članak 44. stavak 3. treći podstavak druga alineja	Članak 41. stavak 3. treći podstavak točka (b)
Članak 44. stavak 3. treći podstavak treća alineja	Članak 41. stavak 3. treći podstavak točka (c)
Članak 44. stavci od4. do 7.	Članak 41. stavci od 4. do 7.
Članak 45. stavci 1. i 2.	Članak 42. stavci 1. i 2.
Članak 45. stavak 3. uvodna rečenica	Članak 42. stavak 4. uvodna rečenica
Članak 45. stavak 3. točka (a) prvi i drugi podstavak	Članak 42. stavak 4. točka (a) prvi i drugi podstavak
Članak 45. stavak 3. točka (a) treći podstavak	Članak 42. stavak 3.
Članak 45. stavak 3. točke (b), (c) i (d)	Članak 42. stavak 4. točke (b), (c) i (d)
Članak 45. stavci od 4. do 7.	Članak 42. stavci od 5. do 8.
Članak 46.	Članak 43.
Članak 47.	Članak 44.
Članak 48.	Članak 45.
Članak 49.	Članak 46.
Članak 50. stavci 1. i 2.	Članak 47. stavci 1. i 2.
Članak 50. stavak 3. prvi podstavak uvodna rečenica, prva i druga alineja	Članak 47. stavak 3. prvi podstavak
Članak 50. stavak 3. drugi, treći i četvrti podstavak	Članak 47. stavak 3. drugi, treći i četvrti podstavak
Članak 50. stavci 4., 5. i 6.	Članak 47. stavci 4., 5. i 6.
Članak 51. stavak 1.	Članak 48. stavak 1.
Članak 51. stavak 1.a	Članak 48. stavak 2.
Članak 51. stavci od 2. do 11.	Članak 48. stavci od 3. do 12.
Članak 52.	Članak 49.
Članak 53.	Članak 50.
Članak 54.	—
—	Članak 51.
Članak 55. prvi stavak	Članak 52.
Članak 55.drugi i treći stavak	—
Prilog I.	—
Prilog I.a	Prilog V.
Prilog I.b	Prilog VI.
Prilog I.c	Prilog VII.
Prilog II.	Prilog XII.
Prilog II.a	Prilog XVI.
Prilog II.b	Prilog XVII.
Prilog III.	Prilog XVIII.
Prilog IV.	Prilog XIV.
Prilog V.	Prilog XV.
Prilog VI.	Prilog VIII.
Prilog VII.	Prilog IX.
Prilog VIII.	Prilog X.
Prilog IX.	Prilog XI.
Prilog X.	Prilog XIII.
Prilog XI.	Prilog I.
Prilog XII.	Prilog III.
Prilog XIII.	Prilog II.
Prilog XVI.	Prilog IV.
—	Prilog XIX.
—	Prilog XX.