11/Sv. 047

HR

Službeni list Europske unije

299

L 006/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.01.2009.

(1)

U prosincu 1999. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2597/1999 (2) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz polietilentereftalatskih (PET) folija („dotični proizvod”) koje su razvrstane u oznaku KN ex 3920 62 19 i ex 3920 62 90 podrijetlom iz Indije. Ispitni postupak koji je doveo do donošenja te Uredbe dalje u tekstu navodi se kao „početni ispitni postupak”. Mjere su, u obliku ad valorem kompenzacijske pristojbe u rasponu između 3,8 % i 19,1 %, uvedene na uvoz od poimence navedenih izvoznika, s preostalom stopom carine od 19,1 % uvedenom na uvoz dotičnog proizvoda od svih ostalih trgovačkih društava. Razdoblje početnog ispitnog postupka trajalo je od 1. listopada 1997. do 30. rujna 1998.

(2)

U ožujku 2006. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 367/2006 (3), slijedom revizije nakon isteka mjere, u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe, zadržalo konačnu kompenzacijsku pristojbu uvedenu Uredbom (EZ) br. 2597/1999 na uvoz folije od PET-a podrijetlom iz Indije. Razdoblje revizije ispitnog postupka trajalo je od 1. listopada 2003. do 30. rujna 2004.

(3)

U kolovozu 2006. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1288/2006 (4), slijedom privremene revizije subvencioniranja indijskoga proizvođača folije od PET-a Garware Polyester Limited (Garware) izmijenilo konačnu kompenzacijsku pristojbu uvedenu za Garware Uredbom (EZ) br. 367/2006.

(4)

U rujnu 2007. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1124/2007 (5), nakon djelomične privremene revizije koja se odnosila na subvencioniranje drugog indijskog proizvođača folije od PET-a, Jindal Poly Films Limited, ranije poznatog pod imenom Jindal Polyester Ltd, („Jindal”) izmijenilo konačnu kompenzacijsku pristojbu uvedenu za Jindal Uredbom (EZ) br. 367/2006.

(5)

U kolovozu 2001. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1676/2001 (6) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz polietilentereftalatskih (PET) folija podrijetlom, inter alia, iz Indije. Mjere su, u obliku ad valorem antidampinške pristojbe u rasponu između 0 % i 62,6 %, uvedene na uvoz od poimence navedenih izvoznika, s preostalom stopom carine od 53,3 % uvedenom na uvoz od svih ostalih trgovačkih društava.

(6)

U ožujku 2006. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 366/2006 (7) izmijenilo razinu dampinških marži izračunanih Uredbom (EZ) br. 1676/2001. Nove dampinške marže kreću se između 3,2 % i 29,3 %, a nova dampinška pristojba između 0 % i 18 % uzimajući u obzir kompenzacijske pristojbe koje su rezultat izvoznih subvencija uvedenih na iste proizvode podrijetlom iz Indije, a kako su izmijenjene prema Uredbi (EZ) br. 367/2006, koja je donesena nakon isteka revizije Uredbe (EZ) br. 2579/1999 gore navedene u uvodnoj izjavi 1. U kolovozu 2006. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1288/2006, slijedom privremene revizije subvencioniranja indijskoga proizvođača folije od PET-a Garware Polyester Limited (Garware) izmijenilo konačnu antidampinšku pristojbu uvedenu za Garware Uredbom (EZ) br. 1676/2001.

(7)

U rujnu 2006. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1424/2006 (8) nakon zahtjeva novog proizvođača izvoznika izmijenilo Uredbu (EZ) br. 1676/2001 u vezi s SRF Limited. Uredbom je uvedena dampinška marža od 15,5 % i dampinška pristojba od 3,5 % za dotična trgovačka društva uzimajući u obzir maržu izvozne subvencije trgovačkog društva kako je utvrđeno u ispitnom postupku protiv subvencioniranja koji je doveo do donošenja gore navedene Uredbe (EZ) br. 367/2006. Kako za trgovačko društvo nije uvedena pojedinačna kompenzacijska pristojba primijenjena je stopa utvrđena za sva druga trgovačka društva.

(8)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1292/2007 (9) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz polietilentereftalatskih (PET) folija podrijetlom iz Indije nakon revizije nakon isteka mjere prema članku 11. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (10) (Osnovna antidampinška uredba). Istom je Uredbom završila djelomična privremena revizija takvih uvoza ograničena na jednog indijskog izvoznika prema članku 11. stavku 3. Osnovne antidampinške uredbe.

(9)

Nakon produženja valjanosti konačne kompenzacijske pristojbe iz ožujka 2006. Vlada Indije obavijestila je da su se okolnosti s obzirom na dva programa subvencioniranja (Program prava na povrat carinskih pristojbi - Duty Entitlement Passbook Scheme i Izuzeće poreza na dohodak - Income Tax Exemption u odjeljku 80 HHC-a Zakona o porezu na dohodak) promijenile i da su te promjene trajne naravi. Slijedom toga, raspravljalo se o vjerojatnosti snižavanja razine subvencioniranja, a da bi stoga trebalo revidirati mjere, koje su bile uvedene djelomično na te programe.

(10)

Komisija je ispitala dokaze koje je dostavila Vlada Indije te ih je smatrala dostatnima za opravdavanje pokretanja revizije u skladu s odredbama članka 19. Osnovne uredbe. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom Komisija je, putem Obavijesti o pokretanju postupka objavljene u Službenom listu Europske unije12. listopada 2007. (11) pokrenula djelomičnu privremenu reviziju po službenoj dužnosti (ex officio) ograničenu na razinu subvencioniranja kompenzacijske mjere koja je na snazi za uvoze polietilentereftalatske (PET) folije podrijetlom iz Indije.

(11)

Svrha ispitnog postupka djelomične privremene revizije je ocijeniti potrebu za nastavljanjem, uklanjanjem ili izmjenom postojećih mjera za ona trgovačka društva koja su ostvarila korist od jednog ili oba programa subvencioniranja koja su navodno izmijenjena, a ako je podnesen dostatan dokaz u skladu s relevantnim odredbama Obavijesti o pokretanju postupka. Ispitni postupak djelomične privremene revizije također bi trebao, ovisno o nalazima revizije, ocijeniti potrebu za revizijom mjera koje se primjenjuju na druga trgovačka društva koja su surađivala u ispitnom postupku kojim je utvrđena razina postojećih mjera i/ili preostala mjera primjenjiva na sva druga trgovačka društva.

(12)

Revizija je bila ograničena na razinu subvencioniranja trgovačkih društava koja su navedena u Prilogu Obavijesti o pokretanju postupka kao i na druge izvoznike koji su pozvani da se jave pod uvjetima i u rokovima utvrđenima u Obavijesti o pokretanju postupka.

(13)

Ispitni postupak razine subvencioniranja pokrio je razdoblje od 1. listopada 2006. do 30. rujna 2007. („razdoblje revizije ispitnog postupka” ili „RRIP”).

(14)

Komisija je službeno obavijestila Vladu Indije i one indijske proizvođače izvoznike koji su surađivali u prethodnom ispitnom postupku, koji su bili navedeni u Uredbi (EZ) 367/2006 i koji su se nalazili na popisu iz Priloga Obavijesti o pokretanju postupka djelomične privremene revizije i za koje je utvrđeno da su ostvarili korist od neke od dva navodno izmijenjena programa subvencioniranja, kao i Du Pont Tejin Films, Luksemburg, Mitsubishi Polyester Film, Njemačka, Toray Plastics Europe, Francuska i Nurell, Italija koji predstavljaju pretežitu većinu proizvodnje folije od PET-a u Zajednici (dalje u tekstu industrija Zajednice) o pokretanju parcijalne privremene revizije ispitnog postupka. Zainteresirane stranke dobile su priliku izraziti svoja stajalište u pisanom obliku i zahtijevati saslušanje u roku određenom u Obavijesti o pokretanju postupka.

(15)

Svim zainteresiranim strankama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobreno je saslušanje.

(16)

Pisani i usmeni komentari stranaka bili su razmotreni i, prema potrebi, uzeti u obzir.

(17)

S obzirom na očito velik broj stranaka uključenih u ovu reviziju predviđeno je korištenje tehnika uzorka za ispitivanje subvencioniranja u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe. Kako bi Komisija mogla odlučiti hoće li uzorak biti potreban i, ako je potreban, odabrati uzorak, zatraženo je, u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe, da se proizvođači izvoznici jave u roku od 15 dana od pokretanja djelomične privremene revizije i da Komisiji dostave potrebne podatke iz Obavijesti o pokretanju postupka.

(18)

Nakon ispitivanja podnesenih podataka, uzimajući u obzir mali broj indijskih proizvođača izvoznika koji su naveli da žele surađivati, odlučeno je da u ovom slučaju uzorak nije potreban.

(19)

Jedno trgovačko društvo, SRF Limited, koje nije navedeno u Prilogu Obavijesti o pokretanju postupka, javilo se i dostavilo dokaze o tome da je ispunilo odredbe o prihvatljivosti u okviru ispitnog postupka djelomične privremene revizije koji su navedeni u točki 4. Obavijesti o pokretanju postupka. Slijedom toga, to je trgovačko društvo uključeno u ovaj ispitni postupak revizije.

(20)

Jedno trgovačko društvo, Flex Industries Limited, na koje se primjenjuje kompenzacijska pristojba (Uredba (EZ) br. 367/2006) i antidampinška pristojba (Uredba (EZ) br. 1292/2007 promijenila je ime i sada je poznata kao Uflex Limited. Ova promjena imena ne utječe na nalaze prethodnih ispitnih postupka.

(21)

Komisija je, kako bi dobila podatke potrebne za ispitni postupak, poslala upitnike proizvođačima izvoznicima koji su zadovoljili uvjete iz Obavijesti o pokretanju postupka. Osim toga, upitnik je poslan i Vladi Indije.

(22)

Odgovore na upitnik dostavilo je pet indijskih proizvođača izvoznika i Vlada Indije.

(23)

Komisija je tražila i potvrdila sve podatke koje je smatrala potrebnima za određivanje subvencioniranja. Radi provjere posjećeni su poslovni prostori Vlade Indije u Delhiju, Vlade Maharaštre u Mumbaju, Pričuvne banke Indije (Reserve Bank of India) u Mumbaju i sljedeća trgovačka društva:

(24)

Vlada Indije i druge zainteresirane stranke obaviještene su o osnovnim činjenicama i razmatranjima na kojima se namjeravala predložiti izmjena stope carine primjenjive na indijske proizvođače izvoznike koji su surađivali i o produženju postojećih mjera za sva druga trgovačka društva koja nisu surađivala s ovom djelomičnom privremenom revizijom. Dobile su i primjereni rok za očitovanje. Svi prijedlozi i sve primjedbe potpuno su uzeti u razmatranje kako je određeno u nastavku teksta.

(25)

Proizvod obuhvaćen ovom revizijom, isti je proizvod kao i onaj na koji se odnosi Uredba (EZ) br. 367/2006, naime polietilentereftalatske (PET) folije koje potpadaju pod oznake KN ex 3920 62 19 i ex 3920 62 90, podrijetlom iz Indije.

(26)

Na temelju podataka koje su dostavile Vlada Indije i proizvođači izvoznici koji su surađivali i odgovora na upitnik Komisije, istraženi su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija:

(g)

(27)

Gore navedeni programi (a) do (c) temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i reguliranje) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. („Zakon o vanjskoj trgovini”). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, Vlada Indije ovlaštena je za izdavanje obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Te se obavijesti sažimaju u dokumentima „Izvozna i uvozna politika” koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih pet godina i redovito unosi najnovije podatke. Za RRIP u ovom je slučaju relevantan jedan dokument izvozne i uvozne politike, tj. petogodišnji plan koji se odnosi na razdoblje od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009. („politika EXIM-a 2004. – 2009.”). Nadalje, Vlada Indije također iznosi postupke kojima se uređuje politika EXIM-a 2004. - 2009. u „Priručniku o postupcima – od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009., Svezak I.” („HOP I. za 2004. - 2009”.). Priručnik o postupcima također se redovito dopunjava.

(28)

Gore navedeni Program poreza na dohodak naveden gore pod (e) temelji se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961. godine, a koji se mijenja godišnje Zakonom o financijama.

(29)

Program kreditiranja izvoza koji je naveden gore pod (f) temelji se na odjeljcima 21. i 35.A Zakona o reguliranju banaka iz 1949., koji dozvoljava banci Reserve Bank of India („RBI”) da daje komercijalnim bankama naloge u vezi s kreditiranjem izvoza.

(30)

Programom definiranim gore u točki (g) upravljaju državne vlasti u Indiji.

(31)

U skladu s člankom 11. stavkom 10. Osnovne uredbe Komisija je pozvala Vladu Indije na dodatno savjetovanje o kako izmijenjenim tako i o neizmijenjenim programima s ciljem pojašnjavanja činjeničnog stanja u pogledu navodnih programa i radi iznalaženja međusobno prihvatljivog rješenja. Nakon tih savjetovanja, i u nedostatku međusobno prihvatljivog rješenja u odnosu na ova dva programa, Komisija je uključila sve ove programe u ispitivanje subvencioniranja.

(32)

Nakon objave, Vlada Indije i jedan proizvođač izvoznik tvrdili su da korisnici subvencija ne ostvaruju korist od ispitanih programa. U odgovoru na ovu tvrdnju potrebno je upozoriti da je za svaki program iz ispitnog postupka utvrđeno predstavlja li koncesija subvenciju u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe, tj. financijski doprinos Vlade Indije od kojeg je proizvođač izvoznik iz ispitnog postupka ostvario korist. Osim toga, bilo je objašnjeno zašto se korist od različitih programa smatra subvencijama protiv kojih se mogu poduzeti mjere. Nadalje, svi proizvođači izvoznici koji su surađivali primili su detaljni izračun kojim se objašnjava kako je za svaki od programa utvrđena korist. Prema tome, ovaj zahtjev treba odbiti.

(33)

Detaljni opis programa nalazi se u stavcima 4.1.1. do 4.1.14. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u odjeljcima 4.1. do 4.30. HOP-a I. za 2004. - 2009. Ovaj se program zvao „program po prethodnoj dozvoli” tijekom prethodnog ispitnog postupka u vezi s revizijom, koji je Uredbom (EZ) br. 367/2006 doveo do uvođenja konačne kompenzacijske pristojbe koja je trenutačno na snazi.

(34)

AAS se sastoji od šest potprograma, kako je detaljnije opisano u uvodnoj izjavi 35. Ti se potprogrami, inter alia, razlikuju prema području prihvatljivosti. Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici koji su „povezani s” pomoćnim proizvođačima stekli su uvjete za fizički izvoz prema AAS-u i za AAS za godišnji zahtjev. Proizvođači izvoznici koji opskrbljuju krajnjeg izvoznika stekli su uvjete za AAS za intermedijarnu opskrbu. Glavni nositelji ugovora koji opskrbljuju „procijenjene izvozne” kategorije navedene u stavku 8.2. politike EXIM-a 2004. - 2009., kao što su dobavljači izvozno orijentiranih jedinica (export oriented unit - EOU), stekli su uvjete za AAS za procijenjeni izvoz. Konačno, intermedijarni dobavljači za proizvođače izvoznike stekli su uvjete za „procijenjene izvozne” olakšice prema potprogramima Naloga za prethodno propuštanje (Advance Release Order – „ARO”) i prenesenom akreditivu za potrebe domaće trgovine ("back to back inland letter of credit").

(35)

Prethodna odobrenja mogu se izdati za:

(36)

Tri proizvođača izvoznika koja su surađivala dobila su koncesije na temelju AAS-a povezanog s dotičnim proizvodom tijekom RRIP-a. Dva trgovačka društva koristila su dva potprograma, tj. i. AAS za fizički izvoz i iii. AAS za intermedijarne opskrbe. Treće je trgovačko društvo koristilo potprogram ii. AAS za godišnji zahtjev. Stoga nije potrebno utvrditi mogućnost kompenzacije preostalih nekorištenih potprograma.

(37)

U svrhu provjere koju obavljaju indijske vlasti, nositelj prethodnog odobrenja zakonski je obvezan voditi „točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji i iskorištavanju robe uvezene uz oslobođenje od carine/robe nabavljene lokalno” u posebnom formatu (poglavlja 4.26., 4.30. i Dodatak 23. HOP-a I. za 2004. - 2009.), tj. registar stvarne potrošnje. Taj registar mora provjeriti vanjski ovlašteni računovođa/računovođa nadležan za troškove i radove, koji izdaje potvrdu o izvršenoj provjeri propisanih registara i odgovarajućih podataka kojom se potvrđuje da su podaci dostavljeni na temelju Dodatka 23. točni i istiniti u svim pogledima. Pa ipak, navedene odredbe primjenjuju se samo na prethodna odobrenja izdana 13. svibnja 2005. ili nakon tog datuma. Što se tiče svih prethodnih odobrenja (advance authorisation) ili prethodnih dozvola (advance licence) izdanih prije tog datuma, od vlasnika tih odobrenja/dozvola zahtijeva se da slijede prethodno primjenjive odredbe o provjeri, tj. da vode točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji u vezi s dozvolom i o iskorištavanju uvezene robe u formatu utvrđenom u Dodatku 18. (poglavlje 4.30. i Dodatak 18. HOP-a I. za 2002. - 2007.)

(38)

Što se tiče potprograma koje su dva proizvođača izvoznika koji su surađivali koristili tijekom RRIP-a, tj. fizički izvozi i intermedijarne opskrbe, Vlada Indije određuje opseg i vrijednost uvozne olakšice i obveze izvoza te su oni upisani u odobrenju. Osim toga, u vrijeme uvoza i izvoza, vladini službenici trebaju upisati odgovarajuće transakcije na odobrenje. Vlada Indije na temelju standardnih ulazno-izlaznih norma („SION-i”) određuje opseg dozvoljenoga uvoza prema programu AAS. SION-i postoje za većinu proizvoda uključujući dotični proizvod i objavljeni su u HOP-u II. za 2004. - 2009. Zadnje promjene SION-a za folije od PET-a i granulate od PET-a, intermedijarnog proizvoda, revidirane su u rujnu 2005.

(39)

U vezi s gore navedenim potprogramom ii. (AAS za godišnjih zahtjev) koji je koristio drugi izvoznik, na dozvoli je navedena samo vrijednost uvozne olakšice. Nositelj dozvole obvezan je „zadržati vezu između ulaznih materijala i nastalog proizvoda” (stavak 4.24A točka (c) HOP-a I. za 2004. do 2009.)

(40)

Uvezeni ulazni materijali ne mogu se prenositi i moraju se iskoristiti za proizvodnju nastalog izvoznog proizvoda. Obveza izvoza mora biti izvršena u okviru propisanog vremena nakon izdavanja dozvole (24 mjeseci s dva moguća produljenja, svako od 6 mjeseci).

(41)

Provjera je pokazala da su dotična trgovačka društva stvarno trošila manje glavnih sirovina potrebnih za proizvodnju jednog kilograma folije od PET-a od odgovarajućeg SION-a. To je jasno bio slučaj kod starih SION-a za foliju od PET-a i u manjoj mjeri, kod revidiranih SION-a, koji su stupili na snagu u rujnu 2005.

(42)

Provjerom je dalje ustanovljeno da niti jedno od dotičnih trgovačkih društava nije vodilo zakonski propisan registar potrošnje iz gornje uvodne izjave 37. Prema tome moguće je jedino zaključiti da se zahtjevi za provjerom koje su propisala indijska tijela nisu provodili.

(43)

Izuzeće od uvoznih carina je subvencija u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe, tj. financijski doprinos Vlade Indije koja je dodijelila korist izvoznicima u ispitnom postupku.

(44)

Osim toga, AAS za fizičke izvoze i AAS za intermedijarnu opskrbu jasno de iure ovise o realizaciji izvoza te se stoga smatra da su specifični i da se protiv njih mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe. Bez preuzimanja obveze izvoza, trgovačko društvo ne može dobiti olakšicu prema ovim programima.

(45)

Niti jedan od tri potprograma koji se koristi u ovom slučaju ne može se smatrati dozvoljenim sustavima povrata carine ili zamjenskim sustavima povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Oni nisu u skladu s pravilima navedenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za zamjenski povrat) Osnovnoj uredbi. Vlada Indije nije učinkovito primjenjivala niti svoj novi niti stari sustav provjere ili postupak za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovnoj uredbi i, u slučaju programa zamjenskog povrata, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovnoj uredbi). SION-i za dotični proizvod nisu bili dovoljno precizni. Sami SION-i ne mogu se smatrati sustavom provjere stvarne potrošnje, jer niti jedno od dotičnih trgovačkih društava nije vodilo potreban registar potrošnje koji bi omogućio Vladi Indije da dovoljno precizno provjeri koja je količina ulaznih materijala potrošena u proizvodnji za izvoz. Osim toga, Vlada Indije nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste, iako bi to obično trebalo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovnoj uredbi).

(46)

Prema tome, protiv ova tri potprograma mogu se uvesti kompenzacijske mjere.

(47)

U nedostatku dozvoljenog sustava povrata carine ili sustava zamjenskog povrata kao zamjene, otpust na koji se mogu uvesti kompenzacijske mjere je otpust ukupnih uvoznih carina koje uobičajeno dospijevaju po uvozu ulaznih materijala. U tom je pogledu upozoreno da Osnovna uredba ne predviđa samo kompenziranje „pretjeranog” otpusta carina. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. i Prilogom I. točkom (i) Osnovne uredbe, pretjerani otpust carina može se kompenzirati samo kada su ispunjeni uvjeti iz Priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Međutim, ti uvjeti nisu bili ispunjeni u ovom slučaju. Stoga, ako nije predstavljen prikladan postupak praćenja, gornji izuzetak za program povrata nije primjenjiv, a primjenjuje se uobičajeno pravilo za kompenziranje iznosa neplaćenih carina (neostvareni prihod), umjesto pravila za sve navodne pretjerane otpuste. Kako je određeno u Prilogu II. poglavlju II. i Prilogu III. poglavlju II. Osnovnoj uredbi, nije na vlasti koja provodi ispitni postupak da izračuna takav pretjerani otpust. Naprotiv, u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Osnovne uredbe, vlast koja provodi ispitni postupak samo treba utvrditi dostatni dokaz za pobijanje prikladnosti navodnog sustava promjene.

(48)

Iznos subvencije za tri izvoznika koji su koristili AAS izračunan je na temelju otpisanih uvoznih carina (osnovnih carina i posebnih dodatnih carina) na materijal uvezen na temelju tri potprograma tijekom RRIP-a (brojnik). U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe, pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su od iznosa subvencije kada su dostavljeni opravdani zahtjevi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodijeljen je prema izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(49)

Tri proizvođača izvoznika koji su surađivali ostvarilo je korist od ovog programa tijekom RRIP-a koja je iznosila od 0,5 % do 2,1 %.

(50)

Detaljni opis DEPBS-a nalazi se u stavku 4.3. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u poglavlju 4. HOP-a I. za 2004. - 2009.

(51)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ispunjava uvjete za ovaj program.

(52)

Prihvatljivi izvoznik može se prijaviti za kredite DEPBS-a koji se izračunavaju kao postotak vrijednosti izvezenih proizvoda prema ovome programu. Takve su stope DEPBS-a odredile indijske vlasti za većinu proizvoda, uključujući i dotični proizvod. One se određuju na temelju SION-a, uzimajući u obzir predviđeni sadržaj uvoznih ulaznih materijala u izvoznom proizvodu i carine na takav predviđeni uvoz, bez obzira na to jesu li uvozne carine bile doista plaćene ili ne.

(53)

Da bi ispunjavalo uvjete za olakšice prema ovome programu, trgovačko društvo mora izvoziti. U trenutku izvozne transakcije, izvoznik mora vlastima u Indiji dati deklaraciju u kojoj se navodi da se izvoz odvija prema DEPBS-u. Da bi se roba izvezla, indijska carinska tijela izdaju, tijekom postupka otpremanja, izvoznu otpremnicu. Taj dokument, inter alia, sadržava iznos kredita DEPBS-a koji će se dodijeliti za tu izvoznu transakciju. U to vrijeme, izvoznik zna koliku će olakšicu primiti. Kada carinska tijela jednom izdaju izvoznu otpremnicu, Vlada Indije ne može više odlučivati o dodjeljivanju kredita DEPBS-a. Relevantna stopa DEPBS-a za izračun olakšice je ona koja se primjenjivala u vrijeme kada je izdana izvozna deklaracija. Prema tome ne postoji mogućnost naknadne izmjene razine koristi.

(54)

Krediti DEPBS-a mogu se slobodno prenositi i vrijede u razdoblju od 12 mjeseci od dana izdavanja. Mogu se koristiti za plaćanje carina na kasnije uvoze svih proizvoda koji se mogu uvoziti bez ograničenja, osim osnovnih sredstava. Roba koja se uveze uz takve kredite može se prodavati na domaćem tržištu (podliježe porezu na promet) ili se može drukčije koristiti.

(55)

Zahtjev za kredite DEPBS-a popunjava se elektronski i može pokriti neograničeni broj izvoznih transakcija. De facto, ne postoje strogi rokovi koji se primjenjuju na kredite DEPBS-a. Elektronički sustav korišten za upravljanje DEPBS-om ne isključuje automatski izvozne transakcije koje premašuju rok za dostavljanje iz poglavlja 4.47 HOP-a I. za 2004. - 2009. Nadalje, kako je jasno predviđeno poglavljem 9.3. HOP-a I. za 2004. - 2009., zahtjevi primljeni nakon isteka roka za dostavljanje uvijek se mogu razmatrati uz uvođenje manje novčane kazne (tj. 10 % prava).

(56)

DEPBS predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Kredit DEPBS-a je financijski doprinos Vlade Indije, budući da će se kredit s vremenom iskoristiti za prebijanje uvoznih carina, smanjujući na taj način prihod Vlade Indije od pristojbi koji bi u suprotnom bio dospio na naplatu. Nadalje, kreditom DEPBS-a izvoznik ostvaruje korist, jer poboljšava likvidnost trgovačkog društva.

(57)

Nadalje, DEPBS de iure ovisi o realizaciji izvoza te se stoga se smatra specifičnim i da podliježe kompenzacijskim mjerama prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe.

(58)

Ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom zamjenskog povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. On nije u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za zamjenski povrat) Osnovnoj uredbi. Izvoznik nema obvezu doista koristiti robu uvezenu bez carine u proizvodnom postupku, a iznos kredita ne računa se u odnosu na stvarno iskorištene ulazne materijale. Osim toga, nema sustava niti postupka na snazi koji bi potvrdili koji se ulazni materijali koriste u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu točke (i) Priloga I. i priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Naposljetku, izvoznik ispunjava uvjete za olakšice DEPBS-a bez obzira uvozi li uopće bilo kakve ulazne materijale. Da bi dobio olakšicu, dovoljno je da izvoznik jednostavno izvozi robu te nije potrebno da dokaže da su svi ulazni materijali bili uvezeni. Stoga, čak i izvoznici koji sve svoje ulazne materijale nabavljaju lokalno i ne uvoze robu koja bi se mogla koristiti kao ulazni materijali, još uvijek imaju pravo na olakšice od DEPBS-a.

(59)

U skladu s člankom 2. stavkom 2. i člankom 5. Osnovne uredbe te metodom izračuna koja je za ovaj program korištena u Uredbi (EZ) br. 367/2006, iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere računao se prema koristi koja je bila dodijeljena primatelju, za koju je utvrđeno da postoji tijekom RRIP-a. U tom smislu, smatralo se da je korist dodijeljena primatelju u vrijeme kada je obavljena izvozna transakcija prema ovom programu. U tom trenutku, Vlada Indije obvezna je odustati od naplate carine, što predstavlja financijski doprinos u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Kada carinska tijela izdaju izvoznu otpremnicu u kojoj je, inter alia, naveden iznos kredita DEPBS-a koji se treba odobriti za tu izvoznu transakciju, Vlada Indije ne može više odlučivati o dodjeljivanju kredita DEPBS-a. Nadalje, proizvođač izvoznik koji surađuje knjižio je kredite DEPBS-a prema dospijeću kao prihod u trenutku izvozne transakcije.

(60)

U slučajevima kada su bili predočeni opravdani zahtjevi, obvezne pristojbe za dobivanje subvencije odbijale su se, prema članku 7. stavku 1. točki (a) Osnovne uredbe, od tako utvrđenih kredita, čime je iznos subvencije postao brojnik. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodjeljivan je prema izvoznom prometu tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(61)

Četiri proizvođača izvoznika koji su surađivali ostvarilo je korist od ovog programa tijekom RRIP-a koja je iznosila od 2,7 % do 5,9 %.

(62)

Detaljni opis EPCGS-a nalazi se u poglavlju 5. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u poglavlju 5. HOP-a I. za 2004. - 2009.

(63)

Proizvođači izvoznici, trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga stekli su uvjete za ovaj program.

(64)

Pod uvjetom obveze izvoza, trgovačko društvo ima pravo uvoziti osnovna sredstva (nova i od travnja 2003. rabljena osnovna sredstva stara do 10 godina) po sniženoj carinskoj stopi. Radi toga Vlada Indije izdaje dozvolu EPCGS nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Od travnja 2000. ovaj program predviđa sniženu carinsku stopu za uvoz od 5 %, koja se primjenjuje na sva osnovna sredstva koja se uvoze prema tom programu. Do 31. ožujka 2000. primjenjivala se efektivna carinska stopa od 11 % (uključujući 10 % prireza) i, u slučaju uvoza velike vrijednosti, nulta stopa carine. Kako bi se ispunila obveza izvoza, uvezena osnovna sredstva moraju se iskoristiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenog razdoblja.

(65)

Nositelj dozvole EPCGS također može nabavljati osnovna sredstva na domaćem tržištu. U tom slučaju domaći proizvođač osnovnih sredstava može iskoristiti uvoz komponenata oslobođen od carine, koje su potrebne za proizvodnju takvih osnovnih sredstava. Alternativno, domaći proizvođač može zahtijevati olakšicu u obliku procijenjenog izvoza u pogledu opskrbe osnovnim sredstvima nositelja dozvole EPCGS.

(66)

Nakon objave, jedan je proizvođač izvoznik naglasio da su osnovna sredstva uvezena prema ovom programu korištena i za proizvodnju ostalih proizvoda koji nisu predmetom ovog ispitnog postupka i da je kod određivanja marže subvencioniranja potrebno utvrđeni iznos subvencije koji je vrijedio za RRIP podijeliti s izvozima, a ne samo s dotičnim proizvodom. Potvrđeno je da je tvrdnja opravdana i učinjena je odgovarajuća prilagodba izračuna iznosa koristi za trgovačko društvo iz ovog programa.

(67)

EPCGS predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Smanjenje carine predstavlja financijski doprinos Vlade Indije budući da ta koncesija smanjuje Vladi Indije prihod od carina koji bi inače dospio na naplatu. Osim toga, smanjenjem carine izvoznik ostvaruje korist jer ušteđene carine pri uvozu poboljšavaju njegovu likvidnost.

(68)

Osim toga, EPCGS de iure ovisi o realiziranom izvozu budući da se takve dozvole ne mogu dobiti bez preuzimanja obveze izvoza. Stoga se smatra specifičnim i subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe.

(69)

Konačno, ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom zamjenskog povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Osnovna sredstva nisu uključena u područje tih dozvoljenih sustava, kao što se navodi u Prilogu I. točki (i) Osnovnoj uredbi, jer se ne koriste u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(70)

Iznos subvencije bio je izračunan, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom vremenskog razdoblja koje odražava uobičajeno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava u dotičnoj industriji. U skladu s uspostavljenom praksom, tako izračunani iznos, koji vrijedi za RRIP, prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi se odrazila puna vrijednost olakšice kroz vrijeme. Komercijalna kamatna stopa tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka u Indiji smatrala se prikladnom za ovu svrhu. Kada su dostavljeni opravdani zahtjevi, pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe. U skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodjeljivan je prema izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(71)

Četiri proizvođača izvoznika koji su surađivali ostvarilo je korist od ovog programa tijekom RRIP-a koja je iznosila od 1,0 % do 1,9 %.

(72)

Ustanovljeno je da niti jedan proizvođač izvoznik koji je surađivao nije imao status izvozno orijentirane jedinice (EOU) i da niti jedan od njih nije bio smješten u zoni proizvodnje za izvoz (EPZS) Međutim, jedan indijski proizvođač izvoznik koji je surađivao bio je smješten u SEZS i primio je tijekom RRIP-a subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Donji opis i procjena stoga su ograničeni na program SEZS-a.

(73)

Poglavlje 7. politike EXIM-a 2004. - 2009. i HOP-a I. za 2004. - 2009. upućuju na SEZS. Detalji pravila i odredaba ne nalaze se više u knjizi politike EXIM-a i u Priručniku o postupcima. Relevantna politika i provedbene odredbe sadržane su u Zakonu o posebnim gospodarskim zonama iz 2005. (br. 28. iz 2005.) i Pravilima za posebne gospodarske zone iz 2006. (obavijest od 10. veljače 2006.)

(74)

Sva poduzeća koja se načelno obvezuju izvoziti svoju ukupnu proizvodnju robe ili usluga mogu se uključiti u program SEZS-a. Mogu se uključiti i trgovačka društva koja se bave isključivo trgovinom. Za razliku od EOUS-a, da bi udovoljila uvjetima za pristup SEZS-u trgovačka društva ne trebaju ispuniti najniži prag ulaganja u imovinu.

(75)

SEZS je program sljednik bivšeg programa zona proizvodnje za izvoz (Export Processing Zones Scheme - EPZS). SEZS je posebno izdvojeno bescarinsko područje koje se smatra stranim teritorijem za potrebe trgovinske razmjene, carina i poreza. Jedinice SEZS-a smještene su unutar određenih zona uspostavljenih za te potrebe. U funkciji je sedamnaest SEZS-a nakon što su njihovo uspostavljanje odobrila indijska tijela.

(76)

Zahtjev za statusom SEZ-a mora sadržavati pojedinosti za razdoblje od sljedećih pet godina, inter alia, o planiranim količinama proizvodnje, predviđenoj vrijednosti izvoza, uvoznim potrebama i domaćim potrebama. Nakon što vlasti prihvate zahtjev trgovačkog društva, društvu će se priopćiti uvjeti koji su priloženi uz to prihvaćanje. Sporazum kojim se društvo prepoznaje kao trgovačko društvo prema SEZS-u vrijedi u razdoblju od pet godina. Sporazum se može obnoviti za daljnja razdoblja.

(77)

Najvažnija obveza EOUS-a, kao što se navodi u poglavlju VI. Pravila za posebne gospodarske zone iz 2006. jest ostvarivanje neto zarade u stranoj valuti (Net Foreign Exchange - NFE), tj. u referentnom razdoblju (pet godina od početka komercijalne proizvodnje) ukupna vrijednost izvoza mora biti viša od ukupne vrijednosti uvezene robe.

(78)

Jedinice EOUS-a imaju pravo na sljedeće pogodnosti:

(79)

Jedinice koje djeluju prema SEZS-u nalaze se pod nadzorom carinskih službenika u skladu s odgovarajućim odredbama Carinskog zakona.

(80)

Ove jedinice imaju zakonsku obvezu voditi točnu evidenciju koja mora sadržavati vrijednost robe iz uvoza ili nabavljene na domaćem carinskom području, potrošnju i iskorištenost robe, proizvodnju robe i raspolaganje robom tako da je izvezena, prodana na domaćem carinskom području itd. u skladu s pravilom 22. stavkom 2. Pravila za posebne gospodarske zone iz 2006.

(81)

Međutim, od jedinice SEZ-a nikada se neće zahtijevati da poveže svaku uvoznu pošiljku sa svojim izvozom, prijenosom na druge jedinice, prodajom na domaćem carinskom području u skladu s pravilom 35. Pravila za posebne gospodarske zone iz 2006.

(82)

Uvozi i nabava sirovina i osnovnih sredstava iz domaćih izvora procjenjuju se na temelju samostalnog sustava potvrđivanja (self-certification). Isto načelo primjenjuje se u slučaju prodaja za izvoz. Carinska tijela stoga ne provode rutinska ispitivanja takvih pošiljaka jedinice SEZ-a.

(83)

U ovom slučaju, proizvođač izvoznik koji je surađivao, iskoristio je program za uvoz sirovina i osnovnih sredstava bez uvoznih carina, za nabavljanje robe na domaćem tržištu bez trošarina, za nabavljanje robe na domaćem tržištu bez plaćanja središnjeg poreza na promet i da bi bio izuzet od poreza na uslugu. Ispitni postupak pokazao je da dotični izvoznik nije ostvario korist na temelju odredaba programa SEZS-a o izuzeću od poreza na dohodak.

(84)

Nakon objave, proizvođač izvoznik koji se nalazi u SEZS-u u brojnim je primjedbama tvrdio, npr. da su potprogrami koje je koristilo trgovačko društvo dozvoljeni sustavi povrata carina (povrat carina) i da korišteni potprogrami ne predstavljaju subvenciju jer ne donose korist. Niže su izneseni odgovori na argumente proizvođača izvoznika.

(85)

U slučaju izuzeća od plaćanja trošarina na robe nabavljene iz domaćih izvora, otkriveno je da se carine na nabave jedinica koje nisu smještene u SEZS-u mogu koristiti kao kredit za vlastite buduće carinske obveze, npr. od plaćanja trošarina na domaću prodaju (takozvani mehanizam „CENVAT”). Te trošarine plaćene za nabave stoga nisu konačne. Korištenjem kredita „CENVAT” konačna carina tereti samo dodanu vrijednost, ne i ulazne materijale. Međutim, izuzeće od trošarine na nabave jedinice SEZS-a nema za posljedicu dodatni neostvareni prihod države i stoga SEZS nema dodatnu korist. U tim okolnostima, kako SEZS nema dodatnu korist nije potrebno provesti daljnju analizu potprograma u okviru ovog ispitnog postupka.

(86)

Izuzeće jedinice SEZS-a od dvije vrste carina (osnovne carine i posebne dodatne carine koje bi uobičajeno dospijevalo po uvozu sirovina i osnovnih sredstava), izuzeće od plaćanja poreza na promet na robe nabavljene na domaćem tržištu i izuzeće od poreza na uslugu predstavljaju subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Vlada se odriče prihoda koji bi bio dospio na naplatu u nedostatku ovog programa te na taj način dodatno ostvaruje korist putem jedinice SEZS-a u smislu članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe, jer je jedinica sačuvala likvidnost. Subvencije de iure ovise o ostvarenom izvozu te se stoga smatraju specifičnima i subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe. Cilj izvoza SEZS-a, kako je navedeno u pravilu 2. Pravila za posebne gospodarske zone iz 2006., jest conditio sine qua non za dobivanje poticaja.

(87)

Proizvođač izvoznik je tvrdio da potprogrami koje je koristilo trgovačko društvo predstavljaju programe dozvoljenog sustava izuzeća carina (povrata carina) u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i Priloga I Osnovnoj uredbi i da stoga nisu subvencije protiv kojih se mogu uvesti mjere. Trgovačko društvo iznijelo je da Prilog I. točka (i) Osnovnoj uredbi propisuje da samo izuzeće, otpust ili povrat uvoznih davanja koje prelazi one koje se naplaćuju na uvozne ulazne materijale koji se troše u proizvodnji izvoznog proizvoda predstavljaju izvoznu subvenciju. Drugim riječima, dok ne postoji prekomjerni otpust ili izuzeće, izuzeće od uvoznih carina ulaznih materijala potrebnih za izradu, proizvodnju ili obradu izvoznog proizvoda ne mogu se smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(88)

U odgovoru na ovu tvrdnju potrebno je prije svega upozoriti da olakšice koje jedinica SEZ-u uživa de iure ovise o ostvarenom izvozu. Nadalje, ovi se programi ne mogu smatrati dozvoljenim sustavima povrata carina ili sustavima zamjenskog povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Oni nisu u skladu sa jasnim pravilima utvrđenima u Prilogu I., točkama (h) i (i), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicija i pravila za zamjenski povrat) Osnovnoj uredbi. U slučaju da se odredbe o izuzeću poreza na promet i izuzeću od uvoznih carina koriste za nabavu osnovnih sredstava, i tada one nisu u skladu s pravilima o dozvoljenim sustavima povrata budući da se osnovna sredstva ne troše u proizvodnom procesu, a kako zahtijeva Prilog I. točka (h) (povrat poreza na promet) i Prilog I. točka (i) (oslobođenje od uvozne carine). Osim toga, nije utvrđeno da je Vlada Indije uspostavila učinkoviti sustav ili postupak provjere kojim bi se potvrdilo jesu li i u kojoj količini ulazni materijali koji su nabavljeni bez carina ili poreza na promet iskorišteni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovnoj uredbi i, u slučaju programâ povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovnoj uredbi). De facto, jedinica SEZ-a ima obvezu neto zarade u stranoj valuti (Net Foreign Exchange - NFE), ali ne postoji uspostavljeni sustav provjere koji bi pratio potrošnju uvoza u odnosu na proizvodnju izvezene robe.

(89)

Proizvođač izvoznik iznio je kao alternativni argument da potprogrami koje je koristilo trgovačko društvo ne predstavljaju subvencije jer trgovačko društvo nije ostvarilo korist. U odnosu na domaće prodaje proizvođači izvoznici tvrdili su da, budući da se ne smatra da je jedinica SEZ-a dio indijskog fiskalnog/carinskog područja, da je na gotove proizvode potrebno platiti pune carine kada se prodaju na domaćem tržištu. Tvrdilo se da nije ostvarena korist jer je izuzeće od carine na ulazne materijale koji su se koristili za proizvodnju roba prodanih na domaćem tržištu niže od carina koje je trgovačko društva platilo za prodaju na domaćem tržištu.

(90)

U odgovoru na ovu tvrdnju potrebno je upozoriti da, iako je cilj uspostave jedinice SEZ-a neto zarada u stranoj valuti (NFE), jedinica SEZ-a ima mogućnost prodati dio svoje proizvodnje na domaćem tržištu. Prema programu SEZ-a roba iz zone ocarinjena za domaće tržište smatrat će se uvoznom robom. Kao takav, SEZ je u istoj situaciji kao druga trgovačka društava koja djeluju na domaćem tržištu, tj. treba platiti primjenjive carine/poreze na kupljenu robu. U tom smislu trebalo bi biti jasno da odluka Vlade da oporezuje robu za potrošnju na domaćem tržištu ne znači da izuzeće jedinice SEZS-a od uvoznih carina i poreza na promet nije korist u odnosu na prodaje dotičnog proizvoda za izvoz. Osim toga, prodaje na domaćem tržištu nemaju utjecaja na općenito ocjenu toga je li uspostavljen prikladan sustav provjere.

(91)

U pogledu prodaja za izvoz, proizvođač izvoznik tvrdio je da izuzeće od uvoznih carina i poreza ne predstavlja subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere ako ne postoji prekomjerni otpust. Trgovačko je društvo tvrdilo i da se jedinice SEZ-a nalaze pod nadzorom carinskih službenika i da nije moguće prodati ulazne materijale na domaćem tržištu ili uključiti te ulazne materijale u proizvode za prodaju na domaćem tržištu bez plaćanja odgovarajućih carina. Stoga prekomjerni otpust s obzirom na proizvođača izvoznika ne može postojati.

(92)

Kao odgovor na ovo potrebno je podsjetiti da nema sustava niti postupka na snazi koji bi potvrdili koji se ulazni materijali koriste u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu priloga I., II. i III. Osnovnoj uredbi. Jedinica SEZ-a već de jure i ni u kojem trenutku nije obvezna povezivati svaku uvoznu pošiljku s odredištem odgovarajućeg nastalog proizvoda. Samo u slučaju da su uspostavljene takve kontrole indijska bi nadležna tijela mogla pribaviti dovoljno informacija o konačnom odredištu ulaznih materijala kako bi mogla učinkovito provjeriti da izuzeća carina/poreza na promet ne prelaze ulazne materijale za izvoznu proizvodnju. Unutarnji sustavi trgovačkih društava ne bi bili kao takvi dovoljni jer bi vlada trebala oblikovati i primijeniti sustav provjere povrata carine. Prema tome, ispitnim je postupkom utvrđeno da pravne odredbe i pravila ne zahtijevaju da SEZ vodi evidenciju veze između ulaznih materijala i gotovog proizvoda i da Vlada Indije nije uspostavila učinkoviti mehanizam kontrole kako bi utvrdila koji se ulazni materijali troše u izvoznoj proizvodnji i u kojim količinama.

(93)

Nadalje, Vlada Indije nije provela daljnje ispitivanjem na temelju stvarno uključenih ulaznih materijala iako bi to uobičajeno bilo potrebno u slučaju da ne postoji učinkovit sustav provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovnoj uredbi). Osim toga, Vlada Indije nije podnijela dokaz kojim bi dokazala da nije bilo pretjeranog otpusta.

(94)

U skladu s time, u nedostatku dozvoljenog sustava povrata carine ili sustava povrata kao zamjene, korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere je otpust carina (osnovne carine i posebne dodatne carine), izuzeće od plaćanja poreza na promet za robe nabavljene na domaćem tržištu i izuzeće od poreza na usluge tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(95)

U pogledu izuzeća od plaćanja osnovnih carina, izuzeća od plaćanja poreza na promet na robe nabavljene na domaćem tržištu i izuzeća od poreza na uslugu, brojnik (iznos subvencije) izračunan je na temelju izuzetih iznosa tijekom RRIP-a. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su od ovog iznosa subvencije kao brojnik u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe.

(96)

Za razliku od sirovina, osnovna se sredstva fizički ne ugrađuju u gotove robe. U skladu s tim, u pogledu izuzeća od plaćanja poreza na nabave osnovnih sredstava, iznos subvencije bio je izračunan, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom vremenskog razdoblja koje odražava uobičajeno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava u dotičnoj industriji. U skladu s uspostavljenom praksom, tako izračunani iznos, koji vrijedi za RRIP, prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi se odrazila puna vrijednost olakšice kroz vrijeme. Komercijalna kamatna stopa tijekom RRIP-a u Indiji smatrala se prikladnom za ovu svrhu. Kada su dostavljeni opravdani zahtjevi, pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe.

(97)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, ovi iznosi subvencije tako utvrđeni u uvodnim izjavama 95. i 96. gore dodijeljeni su prema izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Tako dobivena marža subvencije iznosi 5,4 %.

(98)

Prema ovom programu izvoznici su mogli ostvariti korist od djelomičnog izuzeća od poreza na dohodak za prihod ostvaren od izvozne prodaje. Pravna osnova za ovo izuzeće utvrđena je u odjeljku 80HHC ITA-e.

(99)

Ova je odredba ukinuta za godinu ocjene 2005.-2006. (to jest za financijsku godinu od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005.) dalje i stoga 80HHC ITA-e ne predstavlja dodjelu koristi nakon 31. ožujka 2004. Proizvođači izvoznici koji su surađivali nisu ostvarili korist od ovog programa tijekom RRIP-a. Slijedom toga, kako je program povučen ne treba ga kompenzirati u skladu s člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(100)

Pojedinosti o programu navedene su u Glavnom cirkularu DBOD-a br. DIR(Exp.).BC 02/04.02.02/2007-08 (Kredit za izvoz u stranoj valuti) i Glavnom cirkularu DBOD-a br. DIR.(Exp.).BC 01/04.02.02/2007-09 (Kredit za izvoz u rupijima) banke Reserve Bank of India („RBI”) koji su upućeni svim komercijalnim bankama u Indiji.

(101)

Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici stekli su uvjete za ovaj program. Utvrđeno je da su tri od proizvođača izvoznika koja su surađivala primila korist prema ECS-u.

(102)

Prema ovom programu, RBI obvezno postavlja najviši prag za kamatne stope koje se primjenjuju na kredite za izvoz i u indijskim rupijima ili u stranoj valuti, koje komercijalne banke mogu naplaćivati izvozniku. ECS se sastoji od dva pod-programa, Programa za kreditiranje izvoza prije otpreme (kredit za pakiranje), koji pokriva kredite predviđene za izvoznika za financiranje nabave, obrade, izrade, pakiranja i/ili prijevoza robe prije izvoza, i Programa za kreditiranje izvoza poslije otpreme, koji predviđa zajmove obrtnog kapitala u svrhu financiranja izvoznih potraživanja. RBI nalaže bankama i da osiguraju određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza.

(103)

Zbog ovih Glavnih cirkulara RBI-a, izvoznici mogu ishoditi kredite za izvoz po povlaštenim kamatnim stopama u usporedbi s kamatnim stopama za redovne komercijalne kredite (gotovinske kredite), koje su određene isključivo prema tržišnim uvjetima. Razlika u stopama može se smanjiti za trgovačka društva s dobrim kreditnim rejtinzima. De facto, trgovačka društva s visokim rejtingom mogu biti u položaju dobiti kredite za izvoz i gotovinske kredite pod istim uvjetima.

(104)

Povlaštene kamatne stope kredita ECS-a utvrđene u Glavnim cirkularima RBI-a koji su navedeni u uvodnoj izjavi (100) mogu smanjiti troškove kamata izvoznika u usporedbi s troškovima kredita koji su određeni isključivo prema tržišnim uvjetima i u tom slučaju izvoznik ostvaruje korist u smislu članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Financiranje izvoza nije samo po sebi sigurnije od domaćeg financiranja. De facto, obično se smatra rizičnijim, a razina sigurnosti potrebna za određeni kredit, bez obzira na objekt financiranja, isključivo je komercijalna odluka dotične komercijalne banke. Razlika u stopama različitih banaka posljedica je metode RBI-a da odredi maksimalne stope pozajmica pojedinačno za svaku komercijalnu banku. Pored toga, komercijalne banke ne bi više bile obvezne zajmoprimcima izvoznog financiranja dati povoljnije kamatne stope za izvozne kredite u stranoj valuti.

(105)

Usprkos činjenici da povlaštene kredite prema ECS-u dodjeljuju komercijalne banke, ova je olakšica financijski doprinos vlade u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe. U ovom kontekstu treba napomenuti da niti članak 2. stavak 1. točka (a) podtočka iv. Osnovne uredbe niti Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama ne zahtijevaju terećenje javnih računa, tj. naknadu komercijalnim bankama od strane Vlade Indije, radi uspostavljanja subvencije, već samo nalog vlade za provođenje funkcija opisanih u podtočkama i., ii. ili iii. članka 2. stavka 1. točke (a) Osnovne uredbe. RBI je javno tijelo, koje stoga potpada pod definiciju „vlade” kako se navodi u članku 1. stavku 3. Osnovne uredbe. U 100 %-tnom je državnom vlasništvu, ostvaruje ciljeve javnog poretka, npr. monetarnu politiku, a njime upravlja Vlada Indije. RBI usmjerava privatna tijela, u smislu druge alineje članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe, budući da su komercijalne banke vezane za uvjete koje on nameće, između ostalog za najviše pragove za kamatne stope za kredite za izvoz odobrene u Glavnim cirkularima RBI-a i za odredbe RBI-a da komercijalne banke moraju osigurati određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza. Ovo usmjeravanje obvezuje komercijalne banke da provode funkcije navedene u članku 2. stavku 1. točki (a) podtočki i. Osnovne uredbe, u ovom slučaju da osiguraju zajmove u obliku povlaštenog financiranja izvoza. Takav neposredan prijenos sredstava u obliku zajmova pod određenim uvjetima obično bi se povjerio vladi, a ta se praksa, u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe, ne razlikuje bitno od praksi koje vlada normalno slijedi. Ova se subvencija smatra specifičnom i subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere budući da su povlaštene kamatne stope dostupne samo u odnosu na financiranje izvoznih transakcija i one su stoga ovisne o realizaciji izvoza prema članku 3. stavku 4. Osnovne uredbe.

(106)

Iznos subvencije izračunavao se na temelju razlike između kamata plaćenih za kredite za izvoz korištene tijekom RRIP-a i iznosa koji bi proizvođač izvoznik koji je surađivao platio za redovne komercijalne kredite. Ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik u skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(107)

Tri proizvođača izvoznika koji su surađivali ostvarilo je korist od ovog programa tijekom RRIP-a koja je iznosila od 0,3 % do 0,4 %.

(108)

U prethodnim ispitnim postupcima u pogledu folije od PET-a, uključujući reviziju ispitnog postupka koji je Uredbom (EZ) br. 367/2006 doveo do uvođenja konačnih kompenzacijskih pristojbi koje su trenutačno na snazi, ispitano je nekoliko indijskih državnih programa uključujući poticaje odobrene lokalnim trgovačkim društvima. Državni programi potpadaju pod naslov „Paket programa poticaja (PSI)”, a mogu postojati različite vrste uključenih poticaja. Ispitni je postupak ustanovio da je pravo trgovačkog društva da se okoristi programom utvrđenim u „Potvrdi o prihvatljivosti”. Ispitni je postupak otkrio da su dva od proizvođača koji su surađivali koristila izuzeće od poreza na promet prema PSI-u tijekom RRIP-a u skladu s odjeljkom 4A Zakona o porezu na promet Države Utar Pradeš. Ova porezna odredba izuzima prodaju trgovačkog društva na domaćem tržištu od plaćanja poreza na promet (lokalnog poreza na promet i središnjeg poreza na promet).

(109)

Kako bi stekla uvjete, trgovačka društva u pravilu moraju ulagati u slabije razvijena državna područja ili osnivanjem novih industrijskih postrojenja ili velikim ulaganjem u širenje ili diversifikaciju postojećih industrijskih postrojenja. Glavni kriterij za utvrđivanje iznosa poticaja je klasifikacija područja na kojem poduzeće jest ili će biti smješteno i veličina ulaganja.

(110)

Prema programima za izuzeće od poreza na promet, određene jedinice nisu morale plaćati porez na promet za njihove poslove prodaje. Slično tome, određene su jedinice bile izuzete od plaćanja poreza na promet za nabavu robe od dobavljača koji ispunjavaju uvjete za programe. S jedne strane, ne smatra se da izuzeće u odnosu na poslove prodaje određene prodajne jedinice donosi korist, međutim s druge strane, korist donosi izuzeće u odnosu na poslove nabave određene prodajne jedinice.

(111)

Nakon objave, jedan je proizvođač izvoznik upozorio da se, kod vrednovanja koristi primljene putem ovog programa, smatralo da su dobavljači glavne sirovine korištene u proizvodnji dotičnog proizvoda bili izuzeti od poreza na promet. Međutim, računi su otkrili da su predmetni dobavljači stvarno naplatili porez na prodaju dotičnom trgovačkom društvu. Prema tome, budući da je trgovačko društvo platilo porez na promet, iz te nabave ne nastaje korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere za proizvođača izvoznika, a iznos subvencije je sukladno tome revidiran.

(112)

PSI predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Izuzeće od plaćanja poreza na promet na nabave predstavlja financijski doprinos budući da ova koncesija smanjuje prihod Vlade koji bi inače bio dospio na naplatu. Osim toga, ovo izuzeće donosi korist trgovačkim društvima s obzirom da poboljšava njihovu likvidnost.

(113)

PSI je dostupan samo trgovačkim društvima koja su uložila u određena navedena geografska područja u sudskoj nadležnosti države Indije. Nije dostupan trgovačkim društvima koja su smještena izvan ovih područja. Razina koristi razlikuje se ovisno o području o kojem se radi. Program je specifičan u skladu s člankom 3. stavkom 2., točkom (a) i člankom 3. stavkom 3. Osnovne uredbe i prema tome se protiv njega mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(114)

Što se tiče izuzeća od poreza na promet, iznos subvencije se računao na temelju iznosa poreza na promet koji je obično naplativ tijekom RRIP-a, ali koji je ostao nenaplaćen.

(115)

Prema članku 7. stavku 2. Osnovne uredbe, iznos subvencije (brojnik) zatim je dodijeljen prema ukupnom izvozu i domaćoj prodaji tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o izvozu i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(116)

Dva proizvođača izvoznika koji su surađivali primilo je subvencije iz ovog programa tijekom RRIP-a koje su iznosile od 0,3 % do 1,4 %.

(117)

Podsjeća se da je Uredbom (EZ) br. 367/2006 i kasnijim izmjenama iz uvodnih izjava 2., 3. i 4. gore, utvrđeno da iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti mjere, izražen ad valorem, iznosi od 12 % do 19,1 % za dotičnog proizvođača izvoznika koji je surađivao u ovoj djelomičnoj privremenoj reviziji.

(118)

Tijekom ove djelomične privremene revizije utvrđeno je da iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, izražene ad valorem, iznosi od 5,4 % do 8,6 %, kako je navedeno u nastavku teksta:

(119)

U skladu s odredbama članka 19. Osnovne uredbe i na temelju ove djelomične privremene revizije navedene u točki 3. Obavijesti o pokretanju postupka, utvrđeno je da se razina subvencioniranja za dotične proizvođače izvoznike snizila i da je sukladno tome stopu kompenzacijske pristojbe koja je uvedena za ove proizvođače izvoznike Uredbom (EZ) br. 367/2006 potrebno izmijeniti.

(120)

Potrebno je utvrditi izmijenjene stope kompenzacijske pristojbe na razini novih stopa subvencioniranja koja je utvrđena tijekom ove revizije jer marže štete izračunane u početnom ispitnom postupku protiv subvencioniranja ostaju više.

(121)

S obzirom na sva druga trgovačka društva koja nisu bila uključena u ovu djelomičnu privremenu reviziju, napominje se da se stvarni načini ispitanih programa i njihova mogućnost kompenzacije nisu promijenili u pogledu prethodnih ispitnih postupaka. Stoga nema razloga ponovno izračunati subvenciju i stope pristojbe tih trgovačkih društava. Prema tome, stope pristojbi koje se primjenjuju na sve druge stranke osim pet proizvođača izvoznika koji su surađivali u ovoj reviziju ostaju nepromijenjene.

(122)

Stope kompenzacijske pristojbe za pojedino trgovačko društvo navedeno u ovoj Uredbi odražavaju stanje otkriveno tijekom djelomične privremene revizije. Stoga se primjenjuju samo na uvoze dotičnih proizvoda koje su proizvela ta trgovačka društva. Uvozi dotičnog proizvoda koje je proizvelo bilo koje drugo trgovačko društva koje nije izričito navedeno u operativnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s onima koja su izričito navedena, ne mogu koristiti te stope te se na njih primjenjuje stope pristojbe koje se primjenjuje na „sva druga trgovačka društva”.

(123)

Sve zahtjeve za primjenu ovih pojedinačnih stopa kompenzacijske pristojbe (na primjer nakon promjene imena subjekta ili nakon uspostavljanja nove proizvodnje ili prodajnih subjekata) treba odmah dostaviti Komisiji (13) zajedno s cjelokupnom relevantnom informacijom, posebno sve promjene djelatnosti trgovačkog društva povezane s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, promjenom imena ili promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Ako je primjereno i nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Uredba će biti odgovarajuće izmijenjena dopunjavanjem popisa trgovačkih društava koja koriste pojedinačne stope carine.

(124)

Kako je navedeno u zadnjem stavku točke 3. Obavijesti o pokretanju ispitnog postupka, izmjena stope kompenzacijske pristojbe utjecat će na konačnu antidampinšku pristojbu uvedenu Uredbom (EZ) br. 1292/2007 jer je potonja u prethodnom antidampinškom postupku prilagođena kako bi se izbjeglo dvostruko računanje učinaka koristi od izvoznih subvencija (podsjeća se da je konačna antidampinška pristojba bila utemeljena na dampinškoj marži budući da je utvrđeno da je potonja niže od razine eliminacije štete). Članak 24. stavak 1. Osnovne uredbe i članak 14. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 propisuju da se na niti jedan proizvod ne mogu primjenjivati i antidampinške i kompenzacijske pristojbe radi rješavanja jedne te iste situacije do koje dolazi radi dampinga ili izvoznog subvencioniranja. U početnom ispitnom postupku utvrđeno je da određeni ispitani programi subvencioniranja, za koje je pronađeno da se protiv njih mogu uvesti kompenzacijske mjere, predstavljaju izvozne subvencije u smislu članka 3. stavka 4. Osnovne uredbe protiv subvencioniranja. Kao takve, te izvozne subvencije utjecale su na izvozne cijene indijskih proizvođača izvoznika i dovele do povećanja dampinških marža. Prema tome, u skladu s člankom 24. stavkom 1. Osnovne uredbe, konačna antidampinška pristojba usklađena je kako bi odražavala stvarnu maržu dampinga koja je preostala nakon uvođenja konačne kompenzacijske pristojbe kojom se neutralizira učinak izvoznih subvencija (vidjeti uvodnu izjavu 59. Uredbe (EZ) br. 366/2006 i uvodnu izjavu 11. Uredbe (EZ) br. 1424/2006.).

(125)

Prema tome, stope konačne antidampinške pristojbe za dotične proizvođače izvoznike moraju se sada prilagoditi radi uzimanja u obzir revidirane razine koristi ostvarene od izvoznih subvencija tijekom RRIP-a u ovom djelomičnom ispitnom postupku protiv subvencioniranja kako bi odražavale stvarnu maržu dampinga koja je preostala nakon uvođenja prilagođene kompenzacijske pristojbe kojom se neutralizira učinak izvoznih subvencija.

(126)

Prethodno utvrđene marže dampinga u odnosu na Ester Industries Limited, Garware Polyester Limited, Polyplex Corporation Limited i Uflex Limited (u to vrijeme poznat kao Flex Industries Limited) (14) utvrđene su Uredbom (EZ) br. 366/2006 (vidjeti uvodnu izjavu 50.) i iznosile su za svako od četiri trgovačka društva 29,3 %, 20,1 %, 3,7 % i 3,2 %. Razina marže dampinga za SRF Limited utvrđena Uredbom (EZ) br. 1424/2006 iznosila je 15,5 %.

(127)

Uzimajući u obzir koristi od izvoznih subvencija tijekom RRIP-a i razinu prethodno utvrđene dampinške marže, treba izračunati marže i pristojbe koje se primjenjuju na dotična trgovačka društva kako je navedeno u tablici niže.

(128)

Uredbu (EZ) br. 1292/2007 trebalo bi izmijeniti kako bi uzela u obzir revidiranu razinu antidampinške pristojbe za pet dotičnih proizvođača izvoznika.