32009L0138

DIREKTIVA 2009/138/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. studenoga 2009.

o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II)

(preinačeno)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47. stavak 2. i članak 55.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

SADRŽAJ

GLAVA I.

OPĆA PRAVILA O OSNIVANJU I OBAVLJANJU DJELATNOSTI IZRAVNOG OSIGURANJA I REOSIGURANJA

POGLAVLJE I.

Predmet, područje primjene i definicije

Odjeljak 1.

Predmet i područje primjene

Članak 1.

Predmet

Ova Direktiva utvrđuje pravila o:

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova Direktiva se primjenjuje na društva koja se bave izravnim životnim i neživotnim osiguranjem i koja imaju poslovni nastan ili žele imati poslovni nastan na državnom području države članice.

Također se primjenjuje na društva za reosiguranje koja obavljaju samo djelatnosti reosiguranja i koja imaju poslovni nastan ili žele imati poslovni nastan na državnom području države članice uz izuzetak glave IV.

2.   U pogledu neživotnog osiguranja, ova Direktiva primjenjuje se na djelatnosti vrsta osiguranja koje su određene u dijelu A. Priloga I. U smislu prvog podstavka stavka 1., neživotno osiguranje uključuje djelatnost koja se sastoji od pomoći pružene osobama koje zapadnu u poteškoće prilikom putovanja, kad su izvan svojeg doma ili uobičajenog boravišta. Pomoć se sastoji u tome da društvo za unaprijed plaćenu premiju odmah pruži pomoć korisniku iz ugovora o pružanju pomoći kad je ta osoba u poteškoćama koje su posljedica slučajnog događaja, u slučajevima i pod uvjetima koji su navedeni u ugovoru.

Pomoć može obuhvaćati pružanje naknade u gotovini ili u naravi. Naknade u naravi može pružiti i osoblje pravne osobe koja ih daje i to koristeći se opremom te osobe.

Djelatnost pružanja pomoći ne obuhvaća servisiranje, održavanje, usluge nakon prodaje ili puku naznaku ili pružanje pomoći u svojstvu posrednika.

3.   U pogledu životnog osiguranja, ova Direktiva primjenjuje se na:

Odjeljak 2.

Isključenje iz područja primjene

Pododjeljak 1.

Općenito

Članak 3.

Obvezni sustavi

Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 3. točku (c), ova Direktiva se ne primjenjuje na osiguranje koje je dio sustava obveznog socijalnog osiguranja.

Članak 4.

Isključenje iz područja primjene zbog veličine

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 3. i članke 5. do 10., ova Direktiva se ne primjenjuje na društvo za osiguranje koje ispunjava sve sljedeće uvjete:

2.   Ako je bilo koji od iznosa iz stavka 1. premašen u tri uzastopne godine ova se Direktiva primjenjuje od četvrte godine.

3.   Iznimno od stavka 1., ova se Direktiva primjenjuje na sva društva koja zatraže odobrenje za obavljanje djelatnosti osiguranja i djelatnosti reosiguranja za koja se očekuje da će njihova godišnja zaračunata bruto premija ili iznos njihovih bruto tehničkih pričuva s uključenim iznosima koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju ili od subjekata posebne namjene premašiti bilo koji od iznosa iz stavka 1. tijekom sljedećih pet godina.

4.   Ova se Direktiva prestaje primjenjivati na društva za osiguranje za koja je nadzorno tijelo provjerilo da ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se sve dok predmetno društvo za osiguranje obavlja djelatnosti u skladu s odredbama članaka 145. do 149.

5.   Stavci 1. i 4. ne priječe bilo koje društvo da podnese zahtjev za izdavanje odobrenja za rad ili da nastavi poslovati s odobrenjem za rad na temelju ove Direktive.

Pododjeljak 2.

Neživotno osiguranje

Članak 5.

Poslovi

U pogledu neživotnog osiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na:

Članak 6.

Osiguranje pomoći (asistencija)

1.   Ova Direktiva se ne primjenjuje na poslove pružanja pomoći koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

2.   U slučajevima iz točaka i. i ii. stavka 1. podstavka (b), uvjet da se nezgoda ili kvar moraju dogoditi na državnom području države članice društva koje osigurava pokriće ne primjenjuje se kad je korisnik član tijela koje osigurava pokriće i kad uslugu pomoći na cesti u slučaju kvara ili uslugu prijevoza vozila pruža slično tijelo u predmetnoj državi na temelju uzajamnog sporazuma i davanja na uvid članske iskaznice, bez plaćanja dodatne premije ili, u slučaju Irske i Ujedinjene Kraljevine, kad poslove pružanja pomoći obavlja isto tijelo koje posluje u obje države.

3.   Ova Direktiva se ne primjenjuje u slučaju poslova iz točke iii. stavka 1. podstavka (b) kad se nezgoda ili kvar dogodi na državnom području Irske ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine, na državnom području Sjeverne Irske, a vozilo, i po mogućnosti i vozač i putnici se prevoze do njihovog doma, polazne točke ili izvornog odredišta unutar jednog od ovih državnih područja.

4.   Ova Direktiva se ne primjenjuje na poslove pružanja pomoći koje obavlja Automobilski klub Velikog Vojvodstva Luksemburga kad se nezgoda ili kvar cestovnog vozila dogodi izvan državnog područja Velikog Vojvodstva Luksemburga, a pomoć se sastoji od prijevoza vozila koje je bilo uključeno u tu nezgodu ili kvar, po mogućnosti i vozača i putnika do njihovog doma.

Članak 7.

Društva za uzajamno osiguranje

Ova Direktiva se ne primjenjuje na društva za uzajamno osiguranje koja obavljaju djelatnosti neživotnog osiguranja i koja su s drugim društvima za uzajamno osiguranje sklopila sporazum koji predviđa potpuno reosiguranje polica osiguranja koje su ta društva izdala ili na temelju kojih društvo preuzimatelj treba ispuniti obveze koje proizlaze iz tih polica umjesto cedenta. U tom slučaju društvo preuzimatelj podliježe pravilima ove Direktive.

Članak 8.

Institucije

Ova Direktiva se ne primjenjuje na sljedeće institucije koje obavljaju djelatnosti neživotnog osiguranja, osim ako ne dođe do izmjena njihovih statuta ili zakonodavstva koje uređuje njihovu nadležnost:

Pododjeljak 3.

Životno osiguranje

Članak 9.

Poslovi i djelatnosti

U pogledu životnog osiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na sljedeće poslove i djelatnosti:

Članak 10.

Organizacije, društva i institucije

U pogledu životnog osiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na sljedeće organizacije, društva i institucije:

Pododjeljak 4.

Reosiguranje

Članak 11.

Reosiguranje

U pogledu reosiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na djelatnost reosiguranja koju obavlja ili za koju u potpunosti jamči vlada države članice kad, zbog značajnog javnog interesa, vlada djeluje kao reosiguratelj posljednjeg utočišta, uključujući okolnosti kad to zahtijeva stanje na tržištu u kojem nije moguće dobiti odgovarajuće komercijalno osiguranje.

Članak 12.

Društva za reosiguranje koja prekidaju svoju djelatnost

1.   Društva za reosiguranje koja su do 10. prosinca 2007. prestala sklapati nove ugovore o reosiguranju i isključivo upravljaju svojim postojećim portfeljem kako bi prekinula svoju djelatnost ne podliježu ovoj Direktivi.

2.   Države članice sastavljaju popis predmetnih društava za reosiguranje i dostavljaju ga ostalim državama članicama.

Odjeljak 3.

Definicije

Članak 13.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, navedeni pojmovi imaju sljedeće značenje:

POGLAVLJE II.

Početak obavljanja djelatnosti

Članak 14.

Načelo odobrenja za rad

1.   Za početak obavljanja djelatnosti izravnog osiguranja ili reosiguranja koji su obuhvaćeni ovom Direktivom potrebno je prethodno odobrenje za rad.

2.   Od nadzornih tijela matične države članice odobrenje za rad iz stavka 1. može zatražiti:

Članak 15.

Opseg odobrenja za rad

1.   Odobrenje za rad u skladu s člankom 14. vrijedi na području cijele Zajednice. Njime se društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje dopušta obavljanje djelatnosti osiguranja odnosno reosiguranja, pri čemu to odobrenje obuhvaća i pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga.

2.   U skladu s člankom 14. odobrenje za rad se izdaje za određenu vrstu izravnog osiguranja navedenu u dijelu A Priloga I. ili u Prilogu II. Ono obuhvaća cijelu vrstu osiguranja osim ako podnositelj zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad želi obuhvatiti samo neke rizike koji pripadaju toj vrsti osiguranja.

Rizici uključeni u jednu vrstu osiguranja ne smiju biti uključeni u neku drugu vrstu osiguranja osim u slučajevima iz članka 16.

Odobrenje za rad se može izdati za dvije vrste ili više vrsta osiguranja ako nacionalno pravo države članice dopušta obavljanje djelatnosti istodobno za te vrste osiguranja.

3.   U pogledu neživotnog osiguranja, države članice mogu izdati odobrenje za podskupine osiguranja navedene u dijelu B Priloga I.

Nadzorna tijela mogu ograničiti odobrenje za rad koje je bilo zatraženo za jednu od vrsta osiguranja na poslove navedene u poslovnom planu iz članka 23.

4.   Društva na koja se primjenjuje ova Direktiva mogu obavljati djelatnost pružanja pomoći iz članka 6. samo ako su dobila odobrenje za vrstu osiguranja 18 iz dijela A Priloga I., ne dovodeći u pitanje članak 16. stavak 1. U tom se slučaju ova Direktiva primjenjuje na predmetne poslove.

5.   U pogledu reosiguranja, odobrenje za rad se izdaje za djelatnost neživotnog reosiguranja, djelatnost životnog osiguranja ili za sve vrste djelatnosti reosiguranja.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad razmatra se u svjetlu poslovnog plana kojeg treba dostaviti u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (c) i ispunjavanja uvjeta za izdavanje odobrenja za rad koje propiše država članica u kojoj se traži izdavanje odobrenja za rad.

Članak 16.

Dodatni rizici

1.   Društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad za osnovni rizik koji pripada jednoj od vrsta osiguranja ili grupi vrsta osiguranja navedenoj u Prilogu I. može također osigurati rizike uključene u drugu vrstu osiguranja bez dobivanja odobrenja za rad za te rizike pod uvjetom da ti rizici ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

2.   Iznimno od stavka 1., rizici koji su uključeni u vrste osiguranja 14, 15 i 17 u dijelu A Priloga I. ne smatraju se rizicima koji su dodatni u odnosu na druge vrste osiguranja.

Ipak, osiguranje troškova pravne zaštite kako je navedeno u vrsti osiguranja 17 može se smatrati dodatnim rizikom u odnosu na vrstu osiguranja 18 ako su ispunjeni uvjeti propisani stavkom 1. i jedan od sljedećih uvjeta:

Članak 17.

Pravni oblik društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje

1.   Matična država članica zahtijeva da svako društvo koje zatraži odobrenje za rad u skladu s člankom 14. ima jedan od pravnih oblika iz Priloga III.

2.   Države članice mogu osnovati društva u bilo kojem obliku koji je uređen javnim pravom, pod uvjetom da je cilj takvih tijela obavljanje poslova osiguranja odnosno reosiguranja pod istim uvjetima pod kojima posluju društva uređena privatnim pravom.

3.   Komisija može donijeti provedbene mjere o proširivanju popisa oblika iz Priloga III.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 18.

Uvjeti za odobrenje

1.   Matična država članica zahtijeva od svih društava koja zatraže odobrenje za rad da:

2.   Društvo za osiguranje koje traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na druge vrste osiguranja ili da proširi odobrenje koje pokriva samo neke rizike koji pripadaju jednoj vrsti osiguranja mora podnijeti poslovni plan u skladu s člankom 23.

Osim toga mora pružiti dokaz da ima odgovarajuća vlastita sredstva za pokriće potrebnog solventnog kapitala i minimalnog potrebnog kapitala koji su predviđeni u prvom stavku članka 100. odnosno u članku 128.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., društvo za osiguranje koje obavlja djelatnosti životnog osiguranja i traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na rizike iz vrsta osiguranja 1 ili 2 u dijelu A Priloga I. kako je navedeno u članku 73. mora dokazati da:

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., društvo za osiguranje koje obavlja djelatnosti neživotnog osiguranja za rizike iz vrsta osiguranja 1 ili 2 u dijelu A Priloga I. i koje traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na rizike životnog osiguranja kako je navedeno u članku 73. mora dokazati da:

Članak 19.

Uska povezanost

Ako postoji uska povezanost između društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i drugih fizičkih ili pravnih osoba, nadzorna tijela izdaju odobrenje za rad samo ako ta uska povezanost ne sprečava djelotvorno obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadzorna tijela odbit će izdati odobrenje za rad ako zakoni i drugi propisi treće zemlje kojima se uređuje jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je društvo za osiguranje usko povezano ili poteškoće prisutne u provođenju tih mjera sprečavaju djelotvorno obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadzorna tijela zahtijevaju da im društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje dostave informacije koje su im potrebne za kontinuirano praćenje usklađenosti s uvjetima iz prvog stavka.

Članak 20.

Sjedište društava za osiguranje i društava za reosiguranje

Države članice zahtijevaju da se sjedište društava za osiguranje i društava za reosiguranje nalazi u istoj državi članici u kojoj se nalazi njihovo registrirano sjedište.

Članak 21.

Uvjeti police osiguranja i cjenici premija

1.   Države članice ne zahtijevaju prethodnu suglasnost ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima police osiguranja, cjenicima premija, tehničkim podlogama koje se posebno upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva ili o obrascima i drugim tiskanim dokumentima koje društvo namjerava upotrebljavati u svojem poslovanju s ugovarateljima osiguranja ili društvima cedentima odnosno društvima retrocedentima.

Ipak, za životno osiguranje i isključivo za potrebe provjere usklađenosti s nacionalnim propisima o aktuarskim načelima, matična država članica može zahtijevati sustavno obavješćivanje o tehničkim podlogama koje se upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva. Ovaj zahtjev nije preduvjet za izdavanje odobrenja društvu za životno osiguranje.

2.   Države članice ne zadržavaju i ne uvode obvezu prethodnog obavješćivanja ili dobivanja prethodne suglasnosti za namjeravana povećanja premijskih stopa osim u sklopu općih sustava nadzora cijena.

3.   Države članice mogu za društva koja su zatražila ili dobila odobrenje za vrstu osiguranja 18 iz dijela A Priloga I. uvesti preglede njihovih izravnih i neizravnih resursa s obzirom na osoblje i opremu, uključujući kvalifikacije njihovih zdravstvenih timova i kvalitetu opreme kojima ta društva raspolažu za ispunjavanje svojih obveza koje proizlaze iz te vrste osiguranja.

4.   Države članice mogu zadržati na snazi ili uvesti zakone i druge propise koji zahtijevaju odobrenje osnivačkog akta i statuta te dostavljanje ostalih dokumenata potrebnih za normalno obavljanje nadzora.

Članak 22.

Gospodarski zahtjevi tržišta

Države članice ne zahtijevaju da se zahtjev za izdavanje odobrenja za rad razmatra u svjetlu gospodarskih zahtjeva tržišta.

Članak 23.

Poslovni plan

1.   Poslovni plan iz članka 18. stavka 1. točke (c) uključuje sljedeće podatke ili dokaze o:

2.   Osim zahtjeva iz stavka 1., za prve tri financijske godine, poslovni plan uključuje sljedeće:

Članak 24.

Dioničari i članovi s kvalificiranim udjelima

1.   Nadzorna tijela matične države članice ne izdaju društvu odobrenje za rad za obavljanje djelatnosti osiguranja ili reosiguranja prije nego što su obaviještene o identitetu izravnih ili neizravnih dioničara ili članova, bez obzira na to jesu li fizičke ili pravne osobe, koji imaju kvalificirane udjele u tom društvu kao i o iznosima tih udjela.

Ta tijela odbit će izdati odobrenje za rad ako, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem upravljanja pažnjom dobrog stručnjaka društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, nisu zadovoljne kvalifikacijama dioničara ili članova.

2.   U smislu stavka 1., u obzir se uzimaju glasačka prava iz članaka 9. i 10. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu (31), te uvjeti o udruživanju tih prava iz članka 12. stavaka 4. i 5. te Direktive.

Države članice ne uzimaju u obzir glasačka prava ili dionice koje investicijska društva ili kreditne institucije drže kao rezultat pružanja investicijske usluge provedbe ponude i/ili prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa uključenih u točku 6. dijela A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, pod uvjetom da se ta prava ne koriste za ostvarivanje utjecaja na upravljanje izdavateljem te da se navedene dionice ne drže dulje od godine dana od dana stjecanja.

Članak 25.

Odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad

U svakoj odluci o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad moraju se navesti potpuni razlozi i o njoj se mora obavijestiti predmetno društvo.

Svaka država članica osigurava pravo na obraćanje sudu u slučaju odbijanja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad.

Takvo pravno sredstvo treba odrediti i za slučaj ako nadzorna tijela ne riješe zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja zahtjeva.

Članak 26.

Prethodno savjetovanje s tijelima drugih država članica

1.   S nadzornim tijelima bilo koje druge države članice potrebno je savjetovanje prije izdavanja odobrenja:

2.   S nadzornim tijelima uključene države članice koji su nadležni za nadzor kreditnih institucija ili investicijskih društva potrebno se savjetovati prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje koje je:

3.   Odgovarajuća tijela iz stavaka 1. i 2. posebno se međusobno savjetuju kad procjenjuju poslovni ugled dioničara te zahtjeve u vezi poslovnog ugleda i stručnosti svih osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije, a uključene su u upravljanje drugim subjektom unutar iste grupe.

Tijela se međusobno obavješćuju o svim informacijama o poslovnom ugledu dioničara te zahtjevima u vezi poslovnog ugleda i stručnosti svih osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije, a koja su relevantna drugim nadzornim tijelima za izdavanje odobrenja za rad kao i za kontinuiranu procjenu ispunjavanja uvjeta poslovanja.

POGLAVLJE III.

Nadzorna tijela i opća pravila

Članak 27.

Glavni cilj nadzora

Države članice osiguravaju da su nadzornim tijelima osigurana potrebna sredstva te da imaju relevantnu stručnost, sposobnost i ovlaštenje da ostvare glavni cilj nadzora, tj. zaštitu ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja.

Članak 28.

Financijska stabilnost i procikličnost

Ne dovodeći u pitanje glavni cilj nadzora iz članka 27., države članice osiguravaju da nadzorna tijela u obavljanju svojih općih dužnosti, a posebno u izvanrednim situacijama, na temelju raspoloživih informacija na odgovarajući način uzimaju u obzir moguće učinke svojih odluka na stabilnost predmetnih financijskih sustava u Europskoj uniji.

U razdobljima izuzetnih kretanja na financijskim tržištima, nadzorna tijela uzimaju u obzir moguće procikličke učinke svojih mjera.

Članak 29.

Opća načela nadzora

1.   Nadzor se temelji na pristupu koji je okrenut budućnosti i zasnovan na rizicima. Uključuje kontinuiranu provjeru pravilnog obavljanja poslova iz djelatnosti osiguranja i reosiguranja te usklađenosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje s nadzornim odredbama.

2.   Nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje obuhvaća odgovarajuću kombinaciju posrednih i neposrednih nadzora.

3.   Države članice osiguravaju da se zahtjevi propisani ovom Direktivom primjenjuju na način koji je razmjeran prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u poslovanju društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

4.   Komisija osigurava da provedbene mjere uzimaju u obzir načelo proporcionalnosti kojim se osigurava proporcionalna primjena ove Direktive, posebno s obzirom na mala društva za osiguranje.

Članak 30.

Nadzorna tijela i područje nadzora

1.   Financijski nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje, uključujući djelatnost koju obavljaju preko svojih podružnica ili na temelju slobode pružanja usluga u isključivoj je nadležnosti matične države članice.

2.   Financijski nadzor na temelju stavka 1., uključuje provjeru cjelokupnog poslovanja društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, provjeru stanja njegove solventnosti, oblikovanja tehničkih pričuva, njegove imovine i prihvatljivih vlastitih sredstava u skladu s propisanim pravilima odnosno praksama koje se primjenjuju u matičnoj državi članici na temelju odredbi donesenih na razini Zajednice.

Ako je predmetno društvo za osiguranje dobilo odobrenje za pokrivanje rizika razvrstanih u vrstu osiguranja 18 u dijelu A Priloga I., nadzor se proširuje na praćenje tehničkih sredstava koja su na raspolaganju društvu za osiguranje za obavljanje njegovih poslova pružanja pomoći na koje se društvo obvezalo, ako zakonodavstvo matične države članice predviđa praćenje tih sredstava.

3.   Ako nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi rizik ili države članice obveze ili, u slučaju društva za reosiguranje, nadzorna tijela države članice domaćina, imaju razloga smatrati da djelatnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje mogu utjecati na njegovu financijsku stabilnost, obavješćuju o tome nadzorna tijela matične države članice tog društva.

Nadzorna tijela matične države članice određuju je li društvo usklađeno s bonitetnim načelima koja su propisana ovom Direktivom.

Članak 31.

Transparentnost i odgovornost

1.   Nadzorna tijela obavljaju svoje zadatke na transparentan i odgovoran način, pri čemu obraćaju primjerenu pažnju na zaštitu povjerljivih informacija.

2.   Države članice osiguravaju objavu sljedećih informacija:

Objava informacija predviđena u prvom podstavku mora biti dovoljna da omogući usporedbu nadzornih pristupa koje su usvojila nadzorna tijela različitih država članica.

Informacije se objavljuju u standardnom obliku i redovito se ažuriraju. Informacije iz točaka (a) do (e) prvog podstavka dostupne su na jednoj elektroničkoj adresi u svakoj državi članici.

3.   Države članice propisuju transparentne postupke za imenovanje i razrješenje članova upravnih i upravljačkih tijela svojih nadzornih tijela.

4.   Komisija donosi provedbene mjere koje se odnose na stavak 2., a kojima se određuju ključni aspekti prema kojima se objavljuju skupni statistički podaci, te oblik, struktura, sadržaj i datum objave.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 32.

Zabrana odbijanja ugovora o reosiguranju i ugovora o retrocesiji

1.   Matična država članica društva za osiguranje ne smije odbiti ugovor o reosiguranju sklopljen s društvom za reosiguranje odnosno s društvom za osiguranje koje je dobilo odobrenje u skladu s člankom 14. zbog razloga koji su izravno povezani s financijskom stabilnošću tog društva za reosiguranje odnosno društva za osiguranje.

2.   Matična država članica društva za reosiguranje ne smije odbiti ugovor o retrocesiji koji je društvo za reosiguranje sklopilo s društvom za reosiguranje odnosno s društvom za osiguranje koje je dobilo odobrenje u skladu s člankom 14. zbog razloga koji su izravno povezani s financijskom stabilnošću tog društva za reosiguranje odnosno društva za osiguranje.

Članak 33.

Nadzor podružnica sa sjedištem u drugoj državi članici

Države članice predviđaju da u slučaju kad društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici i obavlja djelatnost preko podružnice, nadzorna tijela matične države članice mogu, nakon što obavijeste nadzorna tijela predmetne države članice domaćina, same ili preko posredovanja osoba koje su imenovane za tu svrhu, obavljati izravne provjere informacija potrebnih za osiguranje financijskog nadzora nad tim društvom.

Tijela države članice domaćina mogu sudjelovati u tim provjerama.

Članak 34.

Opće nadzorne ovlasti

1.   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast poduzeti preventivne i korektivne mjere kako bi osigurale da su društva za osiguranje i društva za reosiguranje usklađena sa zakonima i drugim propisima s kojima moraju biti usklađena u svakoj državi članici.

2.   Nadzorna tijela imaju ovlast poduzeti sve potrebne mjere, prema potrebi, uključujući mjere upravne ili financijske prirode, u vezi s društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje i članovima njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih organa.

3.   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast zahtijevati sve informacije koje su im potrebne za obavljanje nadzora u skladu s člankom 35.

4.   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast da, osim izračuna potrebnog solventnog kapitala, prema potrebi, razvijaju potrebne kvantitativne alate u okviru postupka nadzornog pregleda kako bi procijenile sposobnost društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje da se suoče s mogućim događajima ili budućim promjenama gospodarskih uvjeta koje bi mogle imati nepovoljne učinke na njihov ukupni financijski položaj. Nadzorna tijela imaju ovlast zahtijevati da društva provedu odgovarajuće testove.

5.   Nadzorna tijela imaju ovlast obavljati izravne preglede u prostorima društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

6.   Nadzorne ovlasti primjenjuju se pravodobno i proporcionalno.

7.   Ovlasti u pogledu društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz stavaka 1. do 5. postoje i u pogledu vanjskih djelatnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

8.   Ovlasti iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. se, prema potrebi, provode izvršnim mjerama i, ako je primjereno, sudskim putem.

Članak 35.

Informacije koje treba osigurati za potrebe nadzora

1.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje nadzornim tijelima podnesu informacije koje su potrebne za nadzor. Te informacije uključuju sve informacije koje su pri obavljanju postupka iz članka 36. potrebne za:

2.   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju sljedeće ovlasti:

3.   Informacije iz stavaka 1. i 2. sadrže:

4.   Informacije iz stavaka 1. i 2. usklađeni su sa sljedećim načelima:

5.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene odgovarajuće sustave i strukture za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 1. do 4. kao i pisanu politiku koju je odobrio upravni, upravljački ili nadzorni organ društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i kojom se osigurava kontinuirana primjerenost dostavljenih informacija.

6.   Komisija donosi provedbene mjere kojima određuje informacije iz stavaka 1. do 4. kako bi se u primjerenoj mjeri osigurala usklađenost nadzornog izvješćivanja.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 36.

Postupak nadzornog pregleda

1.   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela preispituju i ocjenjuju strategije, postupke i procedure izvješćivanja koje su uspostavila društva za osiguranje i društva za osiguranje kako bi se uskladila sa zakonima i drugim propisima donesenim na temelju ove Direktive.

Ti pregledi i ocjenjivanje obuhvaćaju procjenu kvalitativnih zahtjeva o sustavu upravljanja, procjeni rizika s kojima se predmetna društva suočavaju ili bi se mogla suočiti te procjeni sposobnosti tih društava da procijene rizike uzimajući u obzir okružje u kojemu društva posluju.

2.   Nadzorna tijela posebno pregledavaju i ocjenjuju usklađenost sa sljedećim:

3.   Nadzorna tijela imaju uspostavljene odgovarajuće alate za praćenje koji im omogućavaju da utvrde pogoršanje financijskih uvjeta u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje i da prate otklanjanje navedenog pogoršanja.

4.   Nadzorna tijela procjenjuju primjerenost metoda i praksi društava za osiguranje i društava za reosiguranje koje su namijenjene utvrđivanju mogućih događaja ili budućih promjena gospodarskih uvjeta koji bi mogli nepovoljno utjecati na sveukupni financijski položaj predmetnog društva.

Nadzorna tijela procjenjuju sposobnost društava da podnesu te moguće događaje ili buduće promjene gospodarskih uvjeta.

5.   Nadzorna tijela imaju potrebne ovlasti da od društava za osiguranje i društava za reosiguranje zahtijevaju otklanjanje slabosti ili nedostataka utvrđenih u postupku nadzornog pregleda.

6.   Pregledi, ocjenjivanje i procjene iz stavaka 1., 2. i 4. obavljaju se redovito.

Nadzorna tijela uspostavljaju najmanju učestalost i opseg tih pregleda, ocjenjivanja i procjena uzimajući u obzir prirodu, opseg i složenost djelatnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

Članak 37.

Kapitalni dodatak

1.   Nakon postupka nadzornog pregleda nadzorna tijela mogu u iznimnim okolnostima odrediti kapitalni dodatak za društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje svojom odlukom u kojoj su navedeni razlozi za to. Ta mogućnost postoji samo u sljedećim slučajevima:

2.   U okolnostima iz točaka (a) i (b) stavka 1., kapitalni dodatak izračunava se na način koji osigurava da se društvo uskladi s člankom 101. stavkom 3.

U okolnostima iz stavka 1. točke (c), kapitalni dodatak je razmjeran značajnim rizicima koji proizlaze iz nedostataka koji su doveli do odluke nadzornog tijela da odredi taj dodatak.

3.   U slučajevima iz točaka (b) i (c) stavka 1., nadzorno tijelo osigurava da društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje poduzme sve napore kako bi otklonilo nedostatke koji su doveli do uvođenja kapitalnog dodatka.

4.   Nadzorno tijelo preispituje kapitalni dodatak iz stavka 1. najmanje jedanput godišnje, a on se ukida kad društvo otkloni nedostatke koji su doveli do njegovog uvođenja.

5.   Potrebni solventni kapital zajedno s uvedenim kapitalnim dodatkom zamjenjuje neodgovarajući potrebni solventni kapital.

Bez obzira na prvi podstavak, potrebni solventni kapital ne uključuje kapitalni dodatak uveden u skladu sa stavkom 1. točkom (c) za potrebe izračuna dodatka za rizik iz članka 77. stavka 5.

6.   Komisija donosi provedbene mjere kojima pobliže propisuje pojedinosti u pogledu okolnosti u kojima se može uvesti kapitalni dodatak te metodologije za njegov izračun.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 38.

Nadzor nad izdvojenim funkcijama i djelatnostima

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 49., države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja izdvajaju neku funkciju ili djelatnost osiguranja odnosno reosiguranja poduzmu potrebne mjere kako bi osigurala da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Država članica u kojoj se nalazi pružatelj usluga dopušta nadzornim tijelima društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje da sama ili preko posredovanja osoba koje imenuju za tu svrhu obavljaju izravne nadzore u prostorima pružatelja usluga. Nadzorno tijelo društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje obavješćuje odgovarajuće tijelo države članice pružatelja usluga prije obavljanja neposrednog nadzora. U slučaju kad se radi o nenadziranom subjektu, odgovarajuće tijelo je nadzorno tijelo.

Nadzorna tijela države članice društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje mogu te izravne nadzore prenijeti na nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi pružatelj usluga.

Članak 39.

Prijenos portfelja

1.   Pod uvjetima koji su propisani u nacionalnom zakonodavstvu, države članice dopuštaju društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje čije se sjedište nalazi na njihovom državnom području da svoj ukupni portfelj ugovora ili dio svojeg portfelja ugovora koji su sklopljeni na temelju prava poslovnog nastana ili na temelju slobode pružanja usluga prenesu na društvo preuzimatelja koje je osnovano u Zajednici.

Takav se prijenos dopušta samo ako nadzorna tijela matične države članice društva preuzimatelja potvrde da, uzimajući u obzir prijenos portfelja, društvo preuzimatelj ima potrebna prihvatljiva vlastita sredstva za pokriće potrebnog solventnog kapitala iz prvog stavka članka 100.

2.   U slučaju društava za osiguranje primjenjuju se stavci 3. do 6.

3.   Kad podružnica namjerava prenijeti ukupni portfelj ugovora ili jedan njegov dio, potrebno je zatražiti savjet države članice u kojoj se nalazi ta podružnica.

4.   U okolnostima iz stavaka 1. i 3., nadzorna tijela matične države članice društva za osiguranje koje obavlja prijenos dopuštaju taj prijenos nakon što dobiju suglasnost od tijela države članice u kojoj su ugovori sklopljeni na temelju prava poslovnog nastana ili na temelju slobode pružanja usluga.

5.   Tijela države članice od kojih je zatražen savjet daju svoje mišljenje ili suglasnost tijelima matične države članice društva za osiguranje koje obavlja prijenos u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva za davanje savjeta.

Ako u tom roku tijela od kojih je zatražen savjet ne daju nikakav odgovor, smatra se da su dale svoju prešutnu suglasnost.

6.   Prijenos portfelja koji je dopušten u skladu sa stavcima od 1. do 5. objavljuje se prije ili nakon dobivanja dopuštenja, kako je propisano nacionalnim pravom matične države članice, države članice u kojoj se nalazi rizik ili države članice obveze.

Ovi prijenosi automatski vrijede za ugovaratelje osiguranja, osigurane osobe i bilo koje osobe koje imaju prava i obveze koje proizlaze iz prenesenih ugovora.

Prvi i drugi podstavak ovog stavka ne utječu na pravo države članice da ugovarateljima osiguranja da mogućnost otkazivanja ugovora u određenom roku nakon prijenosa.

POGLAVLJE IV.

Uvjeti kojima se uređuje poslovanje

Odjeljak 1.

Odgovornost upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa

Članak 40.

Odgovornost upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa

Države članice osiguravaju da upravni, upravljački ili nadzorni organ društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ima krajnju odgovornost za to da je predmetno društvo usklađeno sa zakonima i drugim propisima donesenim u skladu s ovom Direktivom.

Odjeljak 2.

Sustav upravljanja

Članak 41.

Opći zahtjevi u vezi upravljanja

1.   Države članice zahtijevaju da sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje uspostave učinkovit sustav upravljanja koji osigurava upravljanje poslovima pažnjom dobrog stručnjaka.

Taj sustav uključuje barem odgovarajuću preglednu organizacijsku strukturu s jasnom podjelom i odgovarajućom podjelom odgovornosti te učinkovit sustav kojim se osigurava dostavljanje informacija. On uključuje usklađenost sa zahtjevima iz članaka 42. do 49.

Sustav upravljanja podliježe redovitom unutarnjem pregledu.

2.   Sustav upravljanja razmjeran je prirodi, opsegu i složenosti poslova društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

3.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju pisana pravila koja se odnose barem na upravljanje rizicima, unutarnju kontrolu, unutarnju reviziju i, prema potrebi, izdvajanje poslova. Društva osiguravaju da se ta pravila provode.

Ta pisana pravila pregledavaju se najmanje jedanput godišnje. Ona podliježu dobivanju prethodnog odobrenja upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa i prilagođavaju se u slučaju bilo koje značajne promjene u sustavu ili u određenom području.

4.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje poduzimaju razumne mjere kako bi osigurala kontinuirano i redovito obavljanje svojih djelatnosti, uključujući i stvaranje planova za slučaj nepredviđenih okolnosti. S tim ciljem, društvo upotrebljava primjerene i proporcionalne sustave, izvore i postupke.

5.   Nadzorna tijela imaju primjerena sredstva, metode i ovlasti za provjeravanje sustava upravljanja društava za osiguranje i društava za reosiguranje i za vrednovanje novonastalih rizika koje su utvrdila ta društva, a koji bi mogli utjecati na njihovu financijsku stabilnost.

Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju potrebne ovlasti da zahtijevaju da se sustavi upravljanja poboljšaju i ojačaju kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima iz članaka 42. do 49.

Članak 42.

Zahtjevi vezani uz poslovni ugled i iskustvo osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije

1.   Društva za osiguranje i društva za osiguranje osiguravaju da sve osobe koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije u svakom trenutku ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

2.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavješćuju nadzorno tijelo o svim promjenama u identitetu osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili su odgovorne za druge ključne funkcije, zajedno sa svim informacijama koje su potrebne za procjenu poslovnog ugleda i iskustva novih osoba imenovanih za upravljanje društvom.

3.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavješćuju svoje nadzorno tijelo ako je bilo koja od osoba iz stavaka 1. i 2. zamijenjena zbog toga što više ne ispunjava zahtjeve iz stavka 1.

Članak 43.

Dokaz dobrog ugleda

1.   Ako država članica zahtijeva od svojih državljana dokaz dobrog ugleda, dokaz da u prošlosti nisu bili u stečaju, ili oba dokaza, tada ta država članica kao dovoljan dokaz za državljane drugih država članica prihvaća podnošenje izvatka iz sudskog registra ili, ako takav registar ne postoji, istovjetne isprave koju je izdalo nadležno sudsko ili upravno tijelo matične države članice ili države članice iz koje dolazi strani državljanin, koji dokazuje da su ispunjeni navedeni zahtjevi.

2.   Ako matična država članica ili država članica iz koje dolazi strani državljanin ne izdaje dokument iz stavka 1., tu ispravu može nadomjestiti izjava pod prisegom – ili u državama članicama u kojima izjava pod prisegom nije predviđena, svečana izjava – koju predmetni strani državljanin daje pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom ili, ako je primjereno, pred bilježnikom matične države članice ili države članice iz koje dolazi taj strani državljanin.

To tijelo odnosno bilježnik izdaje potvrdu kojom ovjerava autentičnost izjave pod prisegom ili svečanom izjavom.

Izjava iz prvog podstavka koja se odnosi na to da u prošlosti osoba nije bila u stečaju, može se dati i pred nadležnim profesionalnim ili strukovnim tijelom predmetne države članice.

3.   Isprave i potvrde iz stavaka 1. i 2. ne mogu se podnijeti nakon što prođe više od tri mjeseca od dana njihova izdavanja.

4.   Države članice određuju tijela nadležna za izdavanje isprava iz stavaka 1. i 2. i o tome odmah obavješćuju druge države članice i Komisiju.

Svaka država članica također obavješćuje druge države članice i Komisiju o institucijama ili tijelima kojima se trebaju dostaviti isprave iz stavaka 1. i 2. kao podloga zahtjevu za obavljanje djelatnosti iz članka 2. na državnom području te države članice.

Članak 44.

Upravljanje rizicima

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljen učinkovit sustav upravljanja rizicima koji obuhvaća strategije, procese i postupke izvješćivanja koji su potrebni za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i kontinuirano izvješćivanje, na pojedinačnoj i grupnoj osnovi, o rizicima kojima su izložena ili bi mogla biti izložena te o međusobnoj ovisnosti tih rizika.

Sustav upravljanja rizicima je učinkovit i dobro integriran u organizacijsku strukturu i postupke odlučivanja društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje te na primjeren način uzima u obzir osobe koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije.

2.   Sustav upravljanja rizicima pokriva rizike koji se uključuju u izračun potrebnog solventnog kapitala iz članka 101. stavka 4. kao i rizike koji nisu uključeni ili nisu u potpunosti uključeni u taj izračun.

Sustav upravljanja rizicima pokriva najmanje sljedeća područja:

Pisana pravila o upravljanju rizicima iz članka 41. stavka 3. obuhvaćaju pravila koja se odnose na točke (a) do (f) drugog podstavka ovog stavka.

3.   U pogledu rizika ulaganja, društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da su usklađena s poglavljem VI. odjeljkom 6.

4.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju funkciju upravljanja rizicima koja je strukturirana na način koji olakšava provedbu sustava upravljanja rizicima.

5.   Za društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja upotrebljavaju djelomičan ili potpun unutarnji model koji je odobren u skladu s odredbama članaka 112. i 113., funkcija upravljanja rizicima pokriva sljedeće dodatne zadatke:

Članak 45.

Vlastita procjena rizika i solventnosti

1.   U sklopu svojeg sustava upravljanja rizicima svako društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje obavlja vlastitu procjenu rizika i solventnosti.

Ta procjena obuhvaća najmanje sljedeće:

2.   U smislu stavka 1. točke (a), predmetno društvo ima uspostavljene postupke koji su razmjerni prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u njegovom poslovanju i koji mu omogućavaju da primjereno utvrđuje i procjenjuje rizike s kojima se suočava kratkoročno i dugoročno te kojima je izloženo ili bi moglo biti izloženo. Društvo prikazuje metode upotrijebljene u toj procjeni.

3.   U slučaju iz stavka 1. točke (c), kad se upotrebljava unutarnji model, procjena se obavlja zajedno s ponovnom kalibracijom koja pretvara vrijednosti unutarnjeg rizika u mjeru rizika i kalibraciju potrebnog solventnog kapitala.

4.   Vlastita procjena rizika i solventnosti sastavni je dio poslovne strategije i kontinuirano se uzima u obzir u donošenju strateških odluka društva.

5.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavljaju procjenu iz stavka 1. redovito i bez odgađanja nakon svake značajne promjene u njihovom profilu rizičnosti.

6.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavješćuju nadzorna tijela o rezultatima svake vlastite procjene rizika i solventnosti u sklopu informacija kojima izvješćuju nadzorno tijelo na temelju članka 35.

7.   Vlastita procjena rizika i solventnosti ne služi za izračunavanje potrebnog kapitala. Potrebni solventni kapital prilagođava se samo u skladu s odredbama članaka 37., 231. do 233. i 238.

Članak 46.

Unutarnja kontrola

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljen učinkovit sustav unutarnje kontrole.

Taj sustav uključuje najmanje upravne i računovodstvene postupke, okvir unutarnje kontrole, primjerene sustave izvješćivanja na svim razinama društva te funkciju praćenja usklađenosti.

2.   Funkcija praćenja usklađenosti uključuje savjetovanje upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa o usklađenosti sa zakonima i drugim propisima donesenim u skladu s ovom Direktivom. Ona uključuje i procjenu mogućeg učinka bilo kojih promjena u pravnom okružju na poslovanje predmetnog društva te utvrđivanje i procjenu rizika usklađenosti.

Članak 47.

Unutarnja revizija

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje osiguravaju učinkovitu funkciju unutarnje revizije.

Funkcija unutarnje revizije uključuje vrednovanje primjerenosti i učinkovitosti sustava unutarnje kontrole i drugih elemenata sustava upravljanja.

2.   Funkcija unutarnje revizije objektivna je i neovisna o funkciji poslovanja.

3.   O svim nalazima i preporukama unutarnje revizije obavješćuje se upravni, upravljački ili nadzorni organ koje određuje mjere koje treba poduzeti s obzirom na svaki nalaz i preporuku unutarnje revizije i osigurava provedbu tih mjera.

Članak 48.

Aktuarska funkcija

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje osiguravaju učinkovitu aktuarsku funkciju koja:

2.   Aktuarsku funkciju obavljaju osobe koje posjeduju znanje o aktuarskoj i financijskoj matematici koje je razmjerno prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u poslovanju društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i koje mogu dokazati svoje relevantno iskustvo u vezi s važećim strukovnim i drugim standardima.

Članak 49.

Izdvajanje poslova

1.   Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje ostanu u potpunosti odgovorna za ispunjavanje svih svojih obveza na temelju ove Direktive kad izdvajaju funkcije ili bilo koje djelatnosti osiguranja odnosno reosiguranja.

2.   Izdvajanje ključnih ili važnih poslovnih funkcija odnosno djelatnosti ne može se odvijati na način koji bi mogao dovesti do:

3.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje pravodobno obavješćuju nadzorna tijela prije izdvajanja ključnih ili važnih funkcija odnosno djelatnosti kao i o svim naknadnim značajnim promjenama s obzirom na te funkcije ili djelatnosti.

Članak 50.

Provedbene mjere

1.   Komisija donosi provedbene mjere kojima pobliže određuje:

2.   Ako je potrebno radi osiguranja primjerene usklađenosti procjene iz članka 45. stavka 1. točke (a), Komisija može donijeti provedbene mjere kako bi pobliže odredila elemente te procjene.

3.   Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Odjeljak 3.

Javna objava

Članak 51.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: sadržaj

1.   Države članice, uzimajući u obzir informacije iz stavka 3. i načela iz stavka 4. članka 35. zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje svake godine javno objavljuju izvješće o svojoj solventnosti i financijskom stanju.

To izvješće sadržava sljedeće informacije u cijelosti ili putem pozivanja na informacije koje su po svojoj prirodi i opsegu istovjetne, a bile su javno objavljene u skladu s drugim pravnim ili regulatornim zahtjevima:

2.   Opis iz točke (e) podtočke i. stavka 1. uključuje analizu svih značajnih promjena u usporedbi s prethodnim izvještajnim razdobljem te objašnjenje svih većih razlika u vezi s vrijednošću tih stavaka u financijskim izvještajima, te kratak opis prenosivosti kapitala.

Objava potrebnog solventnog kapitala iz točke (e), podtočke ii. stavka 1. zasebno pokazuje iznos izračunan u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 4. pododjeljcima 2. i 3. i kapitalni dodatak koji je uveden u skladu s člankom 37. ili učinak drugih specifičnih parametara koje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje mora upotrebljavati u skladu s člankom 110., zajedno sa sažetim informacijama o njegovoj opravdanosti od strane predmetnog nadležnog tijela.

Ipak, ne dovodeći u pitanje bilo koju objavu koja je obvezna u skladu s drugim pravnim ili regulatornim zahtjevima, države članice mogu odrediti da se, iako je ukupni potrebni solventni kapital iz točke (e), podtočke ii. stavka 1. objavljen, kapitalni dodatak ili učinak specifičnih parametara koje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje mora upotrebljavati u skladu s člankom 110. ne moraju zasebno objavljivati u prijelaznom razdoblju koje završava najkasnije 31. listopada 2017. godine.

Objava potrebnog solventnog kapitala uključuje, prema potrebi, naznaku da je njegov krajnji iznos još uvijek predmet nadzorne procjene.

Članak 52.

Informacije za CEIOPS i izvješća CEIOPS-a

1.   Države članice zahtijevaju da nadzorna tijela svake godine dostave CEIOPS-u sljedeće informacije:

2.   CEIOPS svake godine javno objavljuje sljedeće informacije:

3.   CEIOPS dostavlja informacije iz stavka 2. Europskome parlamentu, Vijeću i Komisiji, zajedno s izvješćem u kojemu je prikazan stupanj usklađenosti nadzora u uporabi kapitalnih dodataka između nadzornih tijela u različitim državama članicama.

Članak 53.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: primjenjiva načela

1.   Nadzorna tijela društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje dopuštaju da ne objave informacije kad:

2.   Kad nadzorno tijelo dopušta neobjavljivanje informacija, društva to navode u svojem izvješću o solventnosti i financijskom stanju te navode razloge za to.

3.   Nadzorna tijela dopuštaju društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje da upotrijebe javne objave ili da se pozovu na javne objave koje su napravljene u okviru drugih pravnih ili regulatornih zahtjeva pod uvjetom da su te objave po svojoj prirodi i opsegu istovjetne informacijama koje se zahtijevaju u članku 51.

4.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na informacije iz članka 51. stavka 1. točke (e).

Članak 54.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: ažuriranje i dodatne dobrovoljne informacije

1.   U slučaju bilo kakve veće promjene koja značajno utječe na relevantnost informacija objavljenih u skladu s odredbama članaka 51. i 53., društva za osiguranje i društva za reosiguranje objavljuju odgovarajuće informacije o prirodi i učincima te veće promjene.

U smislu prvog podstavka, većim promjenama smatraju se najmanje:

U pogledu točke (a) drugoga podstavka, nadzorna tijela zahtijevaju da predmetno društvo odmah objavi iznos neusklađenosti, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja. Ako, usprkos tome što se kratkoročni financijski plan u početku smatrao realnim, neusklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom nije riješena tri mjeseca nakon što je utvrđeno njezino postojanje, ta se neusklađenost objavljuje na kraju tog razdoblja, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja kao i daljnje planirane mjere za poboljšanje stanja.

U pogledu točke (b) drugog podstavka, nadzorna tijela zahtijevaju da predmetno društvo odmah objavi iznos neusklađenosti, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja. Ako, usprkos tome što se plan oporavka u početku smatrao realnim, značajna neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom nije riješena šest mjeseci nakon što je utvrđeno njezino postojanje, ta se neusklađenost objavljuje na kraju tog razdoblja, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja kao i daljnje planirane mjere za poboljšanje stanja.

2.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu dobrovoljno objaviti sve informacije ili objašnjenja o svojoj solventnosti i financijskom stanju, a čija objava nije obvezna prema odredbama članaka 51. i 53. i stavka 1. ovog članka.

Članak 55.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: pravila i odobrenje

1.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene odgovarajuće sustave i strukture da ispune zahtjeve iz članaka 51. i 53. te članka 54. stavka 1., kao i pisana pravila koja osiguravaju kontinuiranu prikladnost svih informacija koje se objavljuju u skladu s odredbama članaka 51., 53. i 54.

2.   Izvješće o solventnosti i financijskom stanju podliježe odobrenju upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i objavljuje se nakon tog odobrenja.

Članak 56.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: provedbene mjere

Komisija donosi provedbene mjere koje pobliže određuju informacije koje se moraju objaviti i sredstva kojima se to postiže.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Odjeljak 4.

Kvalificirani udjeli

Članak 57.

Stjecanja

1.   Države članice zahtijevaju da sve fizičke odnosno pravne osobe ili takve osobe koje djeluju zajednički (namjeravani stjecatelj) koje su donijele odluku da izravno ili neizravno steknu kvalificirani udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje ili da dodatno povećaju izravno ili neizravno taj kvalificirani udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje na temelju čega bi njihov udjel u glasačkim pravima ili kapitalu bio jednak ili veći od 20 %, 30 % ili 50 % ili takav da bi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje postalo njihovo društvo kći (namjeravano stjecanje), prvo u pisanom obliku obavijeste nadzorna tijela društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u kojemu žele steći ili povećati kvalificirani udjel te navedu veličinu namjeravanog udjela i odgovarajuće informacije iz članka 59. stavka 4. Države članice ne moraju primjenjivati prag od 30 % kad, u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ primjenjuju prag jedne trećine.

2.   Države članice zahtijevaju da sve fizičke odnosno pravne osobe koje su donijele odluku da izravno ili neizravno otuđe kvalificirani udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje prvo u pisanom obliku obavijeste nadzorna tijela matične države članice te navedu veličinu udjela te osobe nakon namjeravanog otpuštanja. Ta osoba isto tako obavješćuje nadzorna tijela o odluci da smanji svoj kvalificirani udjel tako da bi se zbog toga njezin udjel u glasačkim pravima ili kapitalu smanjio ispod 20 %, 30 % ili 50 % ili tako da društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje više ne bi bilo društvo kći te osobe. Države članice ne moraju primjenjivati prag od 30 % kad, u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ primjenjuju prag jedne trećine.

Članak 58.

Razdoblje procjene

1.   Nadzorna tijela odmah, a u svakom slučaju u roku od dva radna dana od dana zaprimanja obavijesti koja je zahtijevana u skladu s člankom 57. stavkom 1., kao i nakon mogućeg naknadnog zaprimanja informacija iz stavka 2., namjeravanom stjecatelju izdaju pisanu potvrdu o zaprimanju obavijesti.

Nadzorna tijela u roku od najviše 60 radnih dana od dana izdavanja pisane potvrde o zaprimanju obavijesti i svih isprava koje države članice zahtijevaju da budu priložena uz obavijest na temelju popisa iz članka 59. stavka 4. (razdoblje procjene), obavljaju procjenu iz članka 59. stavka 1. (procjena).

Pri izdavanju potvrde o zaprimanju obavijesti, nadzorna tijela obavješćuju namjeravanog stjecatelja o danu isteka razdoblja procjene.

2.   Nadzorna tijela mogu, ako je potrebno, tijekom razdoblja procjene, ali najkasnije do pedesetog radnog dana razdoblja procjene, zahtijevati dodatne informacije koje su potrebne za završetak procjene. Taj zahtjev je u pisanom obliku i u njemu je navedeno koje su dodatne informacije potrebne.

U razdoblju između dana na koji su nadzorna tijela zahtijevala informacije i dana zaprimanja odgovora namjeravanog stjecatelja na taj zahtjev razdoblje procjene se prekida. Taj prekid ne može biti dulji od 20 radnih dana. Razdoblje procjene se ne prekida ako nadzorna tijela u skladu s vlastitom prosudbom zahtijevaju daljnje dopunjavanje ili pojašnjenje informacija.

3.   Nadzorna tijela mogu produljiti prekid iz drugog podstavka stavka 2. na 30 radnih dana ako je namjeravani stjecatelj:

4.   Ako se nadzorna tijela nakon završetka procjene odluče usprotiviti namjeravanom stjecanju, o tome u pisanom obliku obavješćuju namjeravanog stjecatelja i navode razloge za to u roku od dva radna dana, a prije kraja isteka razdoblja procjene. Podložno nacionalnom zakonodavstvu, primjerena izjava o razlozima za donošenje takve odluke može se staviti na raspolaganje javnosti na zahtjev namjeravanog stjecatelja. To ne sprečava državu članicu da nadzornim tijelima dopusti takvu objavu i bez zahtjeva namjeravanog stjecatelja.

5.   Ako se nadzorna tijela u pisanom obliku ne usprotive namjeravanom stjecanju u roku razdoblja procjene, smatra se da je stjecanje odobreno.

6.   Nadzorna tijela mogu odrediti najduže razdoblje za zaključivanje namjeravanog stjecanja i produljiti ga prema potrebi.

7.   Države članice ne smiju uvesti zahtjeve za obavješćivanje nadzornih tijela o izravnom ili neizravnom stjecanju glasačkih prava ili udjela u kapitalu te zahtjeve o odobrenju takvih stjecanja od strane nadzornih tijela koji su stroži od onih iz ove Direktive.

8.   Komisija donosi provedbene mjere koje pobliže određuju prilagodbe kriterija iz članka 59. stavka 1. kako bi uzela u obzir budući razvoj događaja i osigurala jednaku primjenu članaka od 57. do 63.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 59.

Procjena

1.   Pri procjenjivanju obavijesti iz članka 57. stavka 1. i informacija iz članka 58. stavka 2., nadzorna tijela radi osiguranja upravljanja pažnjom dobrom stručnjaka društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje u kojemu je namjeravano stjecanje, te uzimajući u obzir vjerojatan utjecaj namjeravanog stjecatelja na društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje procjenjuju primjerenost namjeravanog stjecatelja i financijsku stabilnost namjeravanog stjecanja prema sljedećim kriterijima:

2.   Nadzorna tijela mogu se usprotiviti namjeravanom stjecanju samo ako za to postoje opravdani razlozi na temelju kriterija iz stavka 1. ili ako su informacije koje je dao namjeravani stjecatelj nepotpune.

3.   Države članice ne smiju uvesti prethodne uvjete u vezi s visinom udjela koji se mora steći niti smiju dopustiti svojim nadzornim tijelima da namjeravano stjecanje preispituju s osnova ekonomskih potreba tržišta.

4.   Države članice stavljaju na raspolaganje javnosti popis u kojemu su navedene informacije koje su potrebne za obavljanje procjene i koje se nadzornim tijelima moraju dati istodobno s obavijesti iz članka 57. stavka 1. Opseg zahtijevanih informacija mora biti razmjeran i prilagođen prirodi namjeravanog stjecatelja i namjeravanog stjecanja. Države članice ne smiju zahtijevati informacije koje nisu značajne za razboritu procjenu.

5.   Bez obzira na članak 58. stavke 1., 2. i 3., kad nadzorno tijelo zaprimi obavijest o dva ili više zahtjeva za stjecanje ili povećanje kvalificiranog udjela u istom društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje, prema svim namjeravanim stjecateljima odnosi se na jednak način.

Članak 60.

Stjecanja od strane reguliranih financijskih društava

1.   Odgovarajuća nadzorna tijela međusobno se o svemu savjetuju pri obavljanju procjene ako je namjeravani stjecatelj:

2.   Nadzorna tijela bez neopravdanog odlaganja međusobno dostavljaju sve informacije koje su bitne ili značajne za procjenu. U vezi s tim, nadzorna tijela međusobno na zahtjev dostavljaju sve značajne informacije i na vlastitu inicijativu dostavljaju sve bitne informacije. U odluci nadzornog tijela koje je izdalo odobrenje društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u kojem je namjeravano stjecanje navode se svi stavovi i izdvojena mišljenja koje je iznijelo nadzorno tijelo nadležno za namjeravanog stjecatelja.

Članak 61.

Informacije koje nadzornim tijelima daje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje

Društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje obavješćuje nadzorno tijelo svoje matične države članice kad sazna za bilo koje stjecanje ili otpuštanje udjela u svojem kapitalu zbog kojega su ti udjeli premašili bilo koji prag iz članka 57. i članka 58. stavaka 1. do 7. ili se smanjili ispod tih pragova.

Društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje isto tako najmanje jedanput godišnje obavješćuje nadzorno tijelo svoje matične države članice o imenima dioničara i članova koji imaju kvalificirane udjele te o veličinama tih udjela, na način na koji su primjerice iskazani u informacijama koje se dobivaju na godišnjim glavnim skupštinama dioničara ili članova ili kako su iskazani radi usklađenosti s propisima o društvima koja su uvrštena na burzu.

Članak 62.

Kvalificirani udjeli, ovlasti nadzornog tijela

Države članice zahtijevaju da u slučaju kad je vjerojatno da bi utjecaj koji imaju osobe iz članka 57. mogao naškoditi upravljanju pažnjom dobrom stručnjaka društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, nadzorno tijelo matične države članice tog društva u kojemu se želi steći ili povećati kvalificirani udjel poduzme primjerene mjere kako bi prekinula to stanje. Te mjere mogu na primjer obuhvaćati zabrane, kazne za direktore i rukovoditelje, ili suspenziju glasačkih prava na temelju dionica koje imaju predmetni dioničari ili članovi.

Slične mjere primjenjuju se na fizičke ili pravne osobe koje ne ispune obvezu obavješćivanja iz članka 57.

Kad je udjel stečen usprkos protivljenju nadzornih tijela, države članice, bez obzira na druge sankcije koje se mogu donijeti, propisuju:

Članak 63.

Glasačka prava

U smislu ovog odjeljka, u obzir se uzimaju glasačka prava iz članaka 9. i 10. Direktive 2004/109/EZ, kao i uvjeti o udruživanju tih prava propisani u članku 12. stavku 4. i 5. te Direktive.

Države članice ne uzimaju u obzir glasačka prava ili dionice koje investicijska društva ili kreditne institucije drže kao rezultat pružanja investicijske usluge provedbe ponude, i/ili prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa uključenih u točku 6. dijela A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, pod uvjetom da se ta prava ne koriste za ostvarivanje utjecaja na upravljanje izdavateljem te da se navedene dionice ne drže dulje od godine dana od dana stjecanja.

Odjeljak 5.

Poslovna tajna, razmjena informacija i promicanje usklađenosti nadzora

Članak 64.

Poslovna tajna

Države članice propisuju da sve osobe koje rade ili su radile za nadzorna tijela, kao i revizori te stručnjaci koji djeluju u ime tih tijela imaju obvezu čuvanja poslovne tajne.

Ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim pravom, sve povjerljive informacije koje te osobe dobiju prilikom obavljanja njihovih dužnosti ne smiju se priopćiti bilo kojoj osobi ili tijelu osim u sažetom ili zbirnom obliku, tako da nije moguće utvrditi pojedina društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

Međutim, kad je proglašen stečaj društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili kad se nad njim provodi postupak prisilne likvidacije, povjerljive informacije koje se ne odnose na treće strane uključene u pokušaj spašavanja tog društva mogu se priopćiti u parničnom postupku ili postupku pred trgovačkim sudom.

Članak 65.

Razmjena informacija među nadzornim tijelima država članica

Članak 64. ne sprečava razmjenu informacija među nadzornim tijelima različitih država članica. Te informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koja je propisana u članku 64.

Članak 66.

Sporazumi o suradnji s trećim zemljama

Države članice mogu sklopiti sporazume o suradnji kojima se predviđa razmjena informacija s nadzornim tijelima trećih zemalja ili s institucijama odnosno tijelima trećih zemalja, kako je utvrđeno u članku 68. stavcima 1. i 2. samo ako priopćene informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koje je barem istovjetna onoj iz ovog odjeljka. Takva razmjena informacija mora biti namijenjena za obavljanje nadzornih zadataka tih tijela.

Informacije koje država članica treba priopćiti trećoj zemlji, a koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadzornog tijela te države članice te, prema potrebi, samo u svrhe za koje je to tijelo dalo svoju suglasnost.

Članak 67.

Uporaba povjerljivih informacija

Nadzorna tijela koja prime povjerljive informacije u skladu s odredbama članaka 64. ili 65. mogu te informacije upotrebljavati samo pri obavljanju svojih dužnosti i to samo u sljedeće svrhe:

Članak 68.

Razmjena informacija s drugim tijelima

1.   Članci 64. i 67. ne sprečavaju ništa od sljedećeg:

Razmjena informacija iz točaka (b) i (c) može se odvijati i između različitih država članica.

Informacije koje ta tijela i osobe prime podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koja je propisana u članku 64.

2.   Odredbe članaka 64. do 76. ne sprečavaju države članice da dopuste razmjenu informacija između nadzornih tijela i:

Države članice koje primjenjuju prvi podstavak zahtijevaju da su najmanje ispunjeni sljedeći uvjeti:

Države članice Komisiji i drugim državama članicama dostavljaju nazive odnosno imena tijela i osoba koja mogu primiti informacije u skladu s prvim i drugim podstavkom.

3.   Članci 64. do 67. ne sprečava države članice da s ciljem jačanja stabilnosti i integriteta financijskog sustava dopuste razmjenu informacija između nadzornih tijela koja su nadležna za otkrivanje i istraživanje kršenja prava trgovačkih društava.

Države članice koje primjenjuju prvi podstavak zahtijevaju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Kad u državi članici institucije ili tijela iz prvog podstavka obavljaju svoj zadatak otkrivanja ili istraživanja uz pomoć osoba koje su zbog svojih posebnih sposobnosti imenovane za tu svrhu, a nisu zaposlene u javnom sektoru, mogućnost razmjene informacija predviđena u prvom podstavku može se proširiti na te osobe pod uvjetima koji su navedeni u drugom podstavku.

Radi provedbe točke (c) drugog podstavka, institucije ili tijela iz prvog podstavka dostavljaju nadzornom tijelu od kojeg informacije potječu, imena i točne odgovornosti osoba kojima te informacije trebaju biti poslane.

4.   Države članice Komisiji i drugim državama članicama dostavljaju nazive odnosno imena institucija, osoba i tijela koja mogu primiti informacije u skladu sa stavkom 3.

Članak 69.

Priopćavanje informacija tijelima državne uprave koje su nadležna za financijsko zakonodavstvo

Članci 64. i 67. ne sprečavaju države članice da, na temelju zakonom propisanih odredbi, dopuste priopćavanje određenih informacija drugim tijelima njihove središnje državne uprave koja su nadležna za zakonodavstvo iz područja nadzora kreditnih institucija, financijskih institucija, investicijskih usluga i društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje te inspektorima koji djeluju u ime tih tijela.

Takve informacije ne smiju se priopćiti samo kad su potrebni zbog bonitetnog nadzora. Države članice propisuju da se informacije primljene u skladu s člankom 65. i člankom 68. stavkom 1. te informacije koje su pribavljene neposrednim nadzorom iz članka 32. smiju priopćiti samo uz izričitu suglasnost nadzornog tijela od kojeg te informacije potječu ili nadzornog tijela države članice u kojoj je izravan nadzor obavljen.

Članak 70.

Dostavljanje informacija središnjim bankama i monetarnim vlastima

Ne dovodeći u pitanje ovaj odjeljak, nadzorno tijelo smije dostaviti informacije sljedećim subjektima u svrhu ispunjavanja njihovih zadataka:

Te institucije ili tijela mogu također dostaviti nadzornim tijelima one informacije koje im mogu biti potrebne u smislu članka 67. Informacije primljene u tom kontekstu podliježu odredbama o obvezi čuvanja poslovne tajne koja je propisana u ovom odjeljku.

Članak 71.

Usklađenost nadzora

1.   Države članice osiguravaju da ovlaštenja nadzornih tijela na primjeren način uzimaju u obzir značaj Europske unije.

2.   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela u obavljanju svojih dužnosti uzimaju u obzir usklađenost s obzirom na nadzorne alate i nadzorne prakse u primjeni zakona i drugih propisa donesenih na temelju ove Direktive. U tu svrhu države članice osiguravaju da nadzorna tijela sudjeluju u aktivnostima CEIOPS-a na temelju Odluke 2009/79/EZ i da primjereno uzimaju u obzir smjernice i preporuke iz stavka 3. ovog članka.

3.   CEIOPS prema potrebi daje pravno neobvezujuće smjernice i preporuke o provedbi odredbi ove Direktive i njezinih provedbenih mjera radi poboljšanja usklađenosti nadzornih praksi. Povrh toga, CEIOPS redovito, a najmanje jedanput u dvije godine izvješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o napretku ostvarenom u usklađenosti nadzora unutar Zajednice.

Odjeljak 6.

Dužnosti revizora

Članak 72.

Dužnosti revizora

1.   Države članice propisuju da sve osobe koje su ovlaštene u smislu Osme direktive Vijeća 84/253/EEZ od 10. travnja 1984. koja se temelji na članku 54. stavku 3. točki (g) Ugovora o potvrđivanju osoba odgovornih za provođenje zakonom propisane revizije računovodstvenih dokumenata (34), koje u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje obavljaju zakonom propisanu reviziju iz članka 51. Direktive 78/660/EEZ, članka 37. Direktive 83/349/EEZ ili članka 31. Direktive 85/611/EEZ ili bilo koji drugi zakonom propisani zadatak, imaju dužnost odmah obavijestiti nadzorna tijela o svim činjenicama odnosno odlukama u vezi s tim društvom koje saznaju pri obavljanju svojeg zadatka, a koje bi mogle dovesti do:

Osobe iz prvog podstavka također obavješćuju o svim činjenicama odnosno odlukama koje saznaju pri obavljanju bilo kojeg zadatka opisanog u prvom podstavku u društvu koje je zbog kontrolnog odnosa usko povezano s društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje unutar kojeg obavljaju taj zadatak.

2.   Priopćavanje u dobroj vjeri nadzornim tijelima, od strane osoba koje su ovlaštene u smislu Direktive 84/253/EEZ, svih činjenica ili odluka iz stavka 1. ne predstavlja kršenje bilo kojeg ograničenja koje se odnosi na priopćavanje informacija koje je uvedeno ugovorom ili bilo kojom drugom zakonskom, regulatornom ili upravnom odredbom, a te osobe ne snose u vezi s tim nikakvu odgovornost.

POGLAVLJE V.

Obavljanje djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja

Članak 73.

Obavljanje djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja

1.   Društva za osiguranje ne mogu imati odobrenje za istodobno obavljanje djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja.

2.   Iznimno od stavka 1., države članice mogu predvidjeti da:

Međutim, svakom se djelatnošću mora zasebno upravljati u skladu s člankom 74.

3.   Države članice mogu propisati da društva iz stavka 2. u svim svojim djelatnostima moraju biti usklađena s računovodstvenim pravilima kojima se uređuju društva za životno osiguranje. Dok takvo usklađivanje ne bude provedeno, države članice mogu također propisati da, s obzirom na pravila kojima se uređuje likvidacija, djelatnosti o rizicima iz vrste osiguranja 1 i 2 u dijelu A Priloga koje obavljaju ta društva budu uređene pravilima koja se primjenjuju na djelatnosti životnog osiguranja.

4.   Kad društvo za neživotno osiguranje ima financijsku, poslovnu ili upravnu povezanost s društvom za životno osiguranje, nadzorna tijela matične države članice osiguravaju da financijski izvještaji predmetnih društava nisu iskrivljeni sporazumima koji postoje između tih društava ili bilo kakvim drugim sporazumom koji bi mogao utjecati na raspodjelu troškova i prihoda.

5.   Društva koja su se na sljedeće datume istodobno bavila djelatnostima životnog i neživotnog osiguranja koja su obuhvaćena ovom Direktivom mogu se nastaviti istodobno baviti tim djelatnostima, pod uvjetom da se svakom djelatnošću zasebno upravlja u skladu s člankom 74.:

Matična država članica može zahtijevati da se u razdoblju koje odredi ta država članica društva za osiguranje prestanu istodobno baviti djelatnostima životnog i neživotnog osiguranja kojima su se bavila na datum iz prvog podstavka.

Članak 74.

Zasebno upravljanje djelatnostima životnog i neživotnog osiguranja

1.   Zasebno upravljanje iz članka 73. organizirano je tako da je djelatnost životnog osiguranja odvojena od djelatnosti neživotnog osiguranja.

Interesi ugovaratelja osiguranja koji imaju policu životnog osiguranja i ugovaratelja osiguranja koji imaju policu neživotnog osiguranja ne smiju biti dovedeni u pitanje, a posebno ugovaratelji osiguranja koji imaju policu životnog osiguranja moraju imati koristi od dobiti od životnog osiguranja kao da se društvo za životno osiguranje bavi samo djelatnošću životnog osiguranja.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 100. i 128., društva za osiguranje iz članka 73. stavaka 2. i 5. izračunavaju:

3.   Društva za osiguranje iz članka 73. stavaka 2. i 5. pokrivaju jednakim iznosom stavki prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava najmanje sljedeće:

Minimalne financijske obveze iz prvog podstavka s obzirom na djelatnost životnog osiguranja i djelatnost neživotnog osiguranja ne smije snositi druga djelatnost.

4.   Sve dok su ispunjene minimalne financijske obveze iz stavka 3. i pod uvjetom da je obaviješteno nadzorno tijelo, društvo može pokrivati potrebni solventni kapital iz članka 100. upotrebljavajući izričite stavke prihvatljivih vlastitih sredstava koje su još na raspolaganju za jednu ili drugu djelatnost.

5.   Nadzorna tijela analiziraju rezultate djelatnosti životnog osiguranja i djelatnosti neživotnog osiguranja kako bi osigurale da su ispunjeni zahtjevi iz stavaka 1. do 4.

6.   Financijski izvještaji se sastavljaju tako da se zasebno prikažu izvori rezultata za djelatnost životnog i djelatnost neživotnog osiguranja. Sveukupni prihod, a posebno premije, plaćanja od strane reosiguratelja i prihod od ulaganja, te rashodi, posebno namire obveza osiguranja, dodaci tehničkim pričuvama, premije reosiguranja i troškovi poslovanja s obzirom na djelatnost osiguranja dijele se prema porijeklu. Stavke koje su zajedničke objema djelatnostima unose se u financijske izvještaje u skladu s metodom raspodjele koju je prihvatilo nadzorno tijelo.

Na osnovi financijskih izvještaja, društva za osiguranje pripremaju izjavu u kojoj su stavke prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava koje pokrivaju svaki pretpostavljeni potrebni minimalni kapital iz stavka 2. jasno utvrđene u skladu s člankom 98. stavkom 4.

7.   Ako je iznos stavki prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava s obzirom na jednu od djelatnosti nedostatan da pokrije minimalne financijske obveze iz prvog podstavka stavka 3., nadzorna tijela na tu manjkavu djelatnost primjenjuju mjere predviđene ovom Direktivom, bez obzira na rezultate druge djelatnosti.

Iznimno od drugog podstavka stavka 3., te mjere mogu uključivati odobrenje prijenosa izričitih stavki prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava iz jedne djelatnosti u drugu.

POGLAVLJE VI.

Pravila o vrednovanju imovine i obveza, tehničkih pričuva, vlastitih sredstava, potrebnog solventnog kapitala, minimalnog potrebnog kapitala i pravila o ulaganjima

Odjeljak 1.

Vrednovanje imovine i obveza

Članak 75.

Vrednovanje imovine i obveza

1.   Države članice osiguravaju da, osim ako nije drukčije navedeno, društva za osiguranje i društva za reosiguranje vrednuju imovinu i obveze na sljedeći način:

Prilikom vrednovanja obveza iz točke (b), ne pravi se prilagodba s obzirom na kreditni položaj društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

2.   Komisija donosi provedbene mjere kojima određuje metode i pretpostavke koje se upotrebljavaju u vrednovanju imovine i obveza iz stavka 1.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Odjeljak 2.

Pravila o tehničkim pričuvama

Članak 76.

Opće odredbe

1.   Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje oblikuju tehničke pričuve u skladu sa svojim obvezama iz osiguranja i obvezama iz reosiguranja prema ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja iz ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju.

2.   Vrijednost tehničkih pričuva odgovara sadašnjem iznosu koji bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje morala platiti kad bi svoje obveze osiguranja i obveze reosiguranja odmah prenijela na drugo društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje.

3.   U izračunu tehničkih pričuva upotrebljavaju se informacije koje pružaju financijska tržišta i opće dostupni podaci o preuzetim rizicima osiguranja i on je dosljedan tim informacijama i podacima (tržišna dosljednost).

4.   Tehničke pričuve izračunavaju se na razborit, pouzdan i objektivan način.

5.   Na temelju načela iz stavaka 2., 3. i 4. i uzimajući u obzir načela iz članka 75. stavka 1., izračun tehničkih pričuva obavlja se u skladu s odredbama članaka 77. do 82. i članka 86.

Članak 77.

Izračun tehničkih pričuva

1.   Vrijednost tehničkih pričuva jednaka je zbroju najbolje procjene i dodatka za rizik, kako je navedeno u stavcima 2. i 3.

2.   Najbolja procjena jednaka je prosjeku budućih novčanih tokova koji je ponderiran vjerojatnošću, uzimajući u obzir vremensku vrijednost novca (očekivana sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova), uz uporabu odgovarajuće vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa.

Izračun najbolje procjene temelji se na ažuriranim i vjerodostojnim informacijama te realnim pretpostavkama, a obavlja se pomoću odgovarajućih, primjenjivih i relevantnih aktuarskih i statističkih metoda.

Projekcija novčanog toka koja se upotrebljava u izračunu najbolje procjene uzima u obzir sve novčane priljeve i odljeve koji su potrebni za namiru obveza osiguranja i obveza reosiguranja tijekom njihovog trajanja.

Najbolja procjena izračunava se na bruto osnovi, bez odbitaka iznosa koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene. Ti iznosi izračunavaju se zasebno u skladu s člankom 81.

3.   Dodatak za rizik mora biti takav da osigurava da je vrijednost tehničkih pričuva istovjetna iznosu koji bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje zahtijevala za preuzimanje i ispunjavanje obveza osiguranja i obveza reosiguranja.

4.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje zasebno vrednuju najbolju procjenu i dodatak za rizik.

Međutim, kad se budući novčani tokovi povezani s obvezama osiguranja ili obvezama reosiguranja mogu pouzdano nadomjestiti uporabom financijskih instrumenata za koje postoji vidljiva pouzdana tržišna vrijednost, vrijednost tehničkih pričuva povezanih s tim budućim novčanim tokovima određuje se na temelju tržišne vrijednosti tih financijskih instrumenata. U tom slučaju nisu potrebni zasebni izračuni najbolje procjene i dodatka za rizik.

5.   Kad društva za osiguranje i društva za reosiguranje zasebno vrednuju najbolju procjenu i dodatak za rizik, dodatak za rizik izračunava se tako da se odredi trošak osiguranja iznosa prihvatljivih vlastitih sredstava koji je jednak potrebnom solventnom kapitalu koji je potreban za potporu obveza osiguranja i obveza reosiguranja tijekom njihovog trajanja.

Stopa koja se upotrebljava u određivanju troška osiguranja tog iznosa prihvatljivih vlastitih sredstava (stopa troška kapitala) jednaka je za sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje i redovito se pregledava.

Upotrijebljena stopa troška kapitala jednaka je dodatnoj stopi iznad odgovarajuće nerizične kamatne stope koju bi snosilo društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje ima iznos prihvatljivih vlastitih sredstava iz odjeljka 3., koji je jednak potrebnom solventnom kapitalu potrebnom za potporu obveza osiguranja i reosiguranja tijekom trajanja tih obveza.

Članak 78.

Ostali elementi koje treba uzeti u obzir pri izračunu tehničkih pričuva

Uz članak 77., pri izračunu tehničkih pričuva, društva za osiguranje i društva za reosiguranje u obzir uzimaju:

Članak 79.

Vrednovanje financijskih jamstava i ugovornih mogućnosti uključenih u ugovore o osiguranju i ugovore o reosiguranju

Pri izračunu tehničkih pričuva, društva za osiguranje i društva za reosiguranje uzimaju u obzir vrijednost financijskih jamstava i bilo kojih ugovornih mogućnosti uključenih u police osiguranja i police reosiguranja.

Sve pretpostavke društava za osiguranje i društava za reosiguranje o vjerojatnosti da ugovaratelji osiguranja iskoriste svoje ugovorne mogućnosti, uključujući istek osiguranja i otkup, moraju biti realne i utemeljene na sadašnjim i vjerodostojnim informacijama. Pretpostavke moraju uzeti u obzir, eksplicitno ili implicitno, utjecaj koji bi na te mogućnosti mogle imati buduće promjene financijskih i nefinancijskih uvjeta.

Članak 80.

Segmentacija

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje pri izračunu svojih tehničkih pričuva segmentiraju svoje obveze osiguranja i obveze reosiguranja u homogene grupe rizika, a najmanje prema vrstama osiguranja.

Članak 81.

Iznosi koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju iznose koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene u skladu s odredbama članaka 76. do 80.

Pri izračunu iznosa koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene, društva za osiguranje i društva za reosiguranje uzimaju u obzir vremensku razliku između naplaćenih iznosa i izravnih plaćanja.

Rezultat tog izračuna prilagođava se kako bi se u obzir uzeli očekivani gubici nastali zbog neispunjenja obveza druge ugovorne strane. Ta prilagodba temelji se na procjeni vjerojatnosti neispunjenja obveze druge ugovorne strane i prosječnoga gubitka koji proizlazi iz toga (gubitak nastao zbog neispunjenja obveze).

Članak 82.

Kvaliteta podataka i primjena približnih vrijednosti, uključujući pristupe u kojima se razmatra svaki slučaj posebno, za izračun tehničkih pričuva

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene unutarnje procese i postupke za osiguranje primjerenosti, potpunosti i točnosti podataka koje upotrebljavaju pri izračunu svojih tehničkih pričuva.

Kad u posebnim okolnostima društva za osiguranje i društva za reosiguranje nemaju dovoljno podataka primjerene kvalitete za primjenu pouzdane aktuarske metode za skup ili podskup svojih obveza osiguranja i obveza reosiguranja ili za iznose koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene, pri izračunu najbolje procjene mogu se primijeniti primjerene približne vrijednosti, uključujući pristupe u kojima se razmatra svaki slučaj posebno.

Članak 83.

Usporedba s iskustvom

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene procese i postupke kako bi osigurala da se najbolje procjene i pretpostavke na kojima se temelji izračun najboljih procjena redovito uspoređuju s iskustvom.

Ako se usporedbom utvrdi sustavno odstupanje između iskustva i izračuna najboljih procjena društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje, predmetno društvo primjereno prilagođava aktuarske metode koje upotrebljava i/ili učinjene pretpostavke.

Članak 84.

Primjerenost razine tehničkih pričuva

Na zahtjev nadzornih tijela, društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati primjerenost razine svojih tehničkih pričuva, te primjenjivost i relevantnost primijenjenih metoda, kao i primjerenost upotrijebljenih statističkih podataka na kojima se pričuve temelje.

Članak 85.

Povećanje tehničkih pričuva

Ako izračun tehničkih pričuva društava za osiguranje i društava za reosiguranje nije u skladu s odredbama članaka 76. do 83., nadzorna tijela mogu zahtijevati da društva za osiguranje i društva za reosiguranje povećaju iznos tehničkih pričuva kako bi one odgovarale razini koja je određena u skladu s odredbama tih članaka.

Članak 86.

Provedbene mjere

Komisija donosi provedbene mjere kojima propisuje:

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Odjeljak 3.

Vlastita sredstva

Pododjeljak 1.

Određivanje vlastitih sredstava

Članak 87.

Vlastita sredstva

Vlastita sredstva obuhvaćaju zbroj osnovnih vlastitih sredstava iz članka 88. i pomoćnih vlastitih sredstava iz članka 89.

Članak 88.

Osnovna vlastita sredstva

Osnovna vlastita sredstva sastoje se od sljedećih stavki:

Višak iznosa iz točke (1) umanjuje se za iznos vlastitih dionica koje drži društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje.

Članak 89.

Pomoćna vlastita sredstva

1.   Pomoćna vlastita sredstva sastoje se od stavki koje nisu osnovna vlastita sredstva, a koje mogu biti pozvane da se plate radi pokrića gubitaka.

Pomoćna vlastita sredstva mogu obuhvaćati sljedeće stavke pod uvjetom da nisu stavke osnovnih vlastitih sredstava:

U slučaju udruženja za uzajamno osiguranje ili udruženja koja djeluju po načelu uzajamnosti s promjenjivim doprinosima, pomoćna vlastita sredstva mogu također obuhvaćati bilo koja buduća potraživanja koja ta udruženja mogu imati u odnosu na svoje članove putem poziva da se plate dodatni doprinosi tijekom sljedećih 12 mjeseci.

2.   Kad je stavka pomoćnih vlastitih sredstava plaćena ili pozvana da se plati, smatra se sredstvom i prestaje biti dio stavki pomoćnih vlastitih sredstava.

Članak 90.

Odobrenje nadzornih tijela za pomoćna vlastita sredstva

1.   Iznos stavki pomoćnih vlastitih sredstava koji se uzima u obzir pri određivanju vlastitih sredstava podliježe dobivanju prethodnog odobrenja nadzornih tijela.

2.   Iznos koji je pripisan svakoj stavki pomoćnih vlastitih sredstava mora odražavati sposobnost te stavke da pokrije gubitke i biti utemeljen na razboritim i realnim pretpostavkama. Kad stavka pomoćnih vlastitih sredstava ima fiksnu nominalnu vrijednost, iznos te stavke jednak je njezinoj nominalnoj vrijednosti kad taj iznos primjereno odražava njezinu sposobnost pokrića gubitka.

3.   Nadzorna tijela odobravaju jedno od sljedećeg:

4.   Nadzorna tijela odobravaju svaku stavku pomoćnih vlastitih sredstava na temelju procjene:

Članak 91.

Višak sredstava

1.   Viškom sredstava smatra se akumulirana dobit koja nije stavljena na raspolaganje za raspodjelu ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja.

2.   Ako to dozvoljava nacionalno pravo, višak sredstava ne smatra se obvezama osiguranja i obvezama reosiguranja u mjeri u kojoj ispunjava kriterije navedene u članku 94. stavku 1.

Članak 92.

Provedbene mjere

1.   Komisija donosi provedbene mjere kojima određuje:

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

2.   Sudjelovanja u financijskim i kreditnim institucijama iz stavka 1. točke (b) obuhvaćaju:

Pododjeljak 2.

Razvrstavanje vlastitih sredstava

Članak 93.

Svojstva i značajke koje se upotrebljavaju za razvrstavanje vlastitih sredstava u kategorije

1.   Stavke vlastitih sredstava razvrstavaju se u tri kategorije. Razvrstavanje tih stavki ovisi o tome jesu li one stavke osnovnih vlastitih sredstava ili stavke pomoćnih vlastitih sredstava i o tome u kojoj mjeri te stavke imaju sljedeća svojstva:

2.   Prilikom procjene u kojoj mjeri stavke vlastitih sredstava imaju svojstva navedena u točkama (a) i (b) stavka 1., sada i u budućnosti, primjerenu pažnju treba obratiti na trajanje stavke, posebno na to ima li stavka rok dospijeća ili nema. Kad stavka vlastitih sredstava ima rok dospijeća, u obzir se uzima relativno trajanje stavke u usporedbi s trajanjem obveza osiguranja i obveza reosiguranja društva (dovoljno trajanje).

Povrh toga, razmatraju se sljedeće značajke:

Članak 94.

Glavni kriteriji za razvrstavanje u kategorije

1.   Stavke osnovnih vlastitih sredstava se razvrstavaju u kategoriju 1 kad u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavke 1. točaka (a) i (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

2.   Stavke osnovnih vlastitih sredstava razvrstavaju se u kategoriju 2 kad u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavka 1. točke (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

Stavke pomoćnih vlastitih sredstava razvrstavaju se u kategoriju 2 kad u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavka 1. točaka (a) i (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

3.   Sve stavke osnovnih i pomoćnih vlastitih sredstava koje nisu obuhvaćene stavcima 1. i 2. razvrstavaju se u kategoriju 3.

Članak 95.

Razvrstavanje vlastitih sredstava u kategorije

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje razvrstavaju svoje stavke vlastitih sredstava na temelju kriterija iz članka 94.

U tu svrhu, društva za osiguranje i društva za reosiguranje pozivaju se, prema potrebi, na popis stavki vlastitih sredstava iz članka 97. stavka 1. točke (a).

Kad stavka vlastitih sredstava nije obuhvaćena tim popisom, društva za osiguranje i društva za reosiguranje procjenjuju je u skladu s prvim stavkom. Za to je razvrstavanje potrebno dobiti odobrenje nadzornog tijela.

Članak 96.

Razvrstavanje posebnih stavki vlastitih sredstava

Ne dovodeći u pitanje članak 95. i članak 97. stavak 1. točku (a) u smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeća razvrstavanja:

U skladu s drugim podstavkom stavka 2. članka 94., sva buduća potraživanja koja udruženja za uzajamno osiguranje ili udruženja koja djeluju po načelu uzajamnosti s promjenjivim doprinosima imaju u odnosu na svoje članove putem poziva da se plate dodatni doprinosi tijekom sljedećih 12 mjeseci, a koja nisu obuhvaćena točkom (3) prvog podstavka razvrstavaju se u kategoriju 2 ako u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavka 1. točaka (a) i (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

Članak 97.

Provedbene mjere

1.   Komisija donosi provedbene mjere kojima propisuje:

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

2.   Komisija redovito preispituje i, prema potrebi, ažurira popis iz stavka 1. točke (a) u svjetlu tržišnih kretanja.

Pododjeljak 3.

Prihvatljivost vlastitih sredstava

Članak 98.

Prihvatljivost i ograničenja koja se primjenjuju na kategorije 1, 2 i 3

1.   U pogledu usklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom, prihvatljivi iznosi stavki kategorije 2 i kategorije 3 podliježu kvantitativnim ograničenjima. Ta ograničenja moraju biti takva da osiguraju ispunjavanje najmanje sljedećih uvjeta:

2.   U pogledu usklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom, iznos stavki osnovnih vlastitih sredstava koje su prihvatljive za pokriće minimalnog potrebnog kapitala, a koje su razvrstane u kategoriju 2 podliježe kvantitativnim ograničenjima. Ta ograničenja moraju biti takva da osiguraju najmanje da je udjel stavki kategorije 1 u prihvatljivim osnovnim vlastitim sredstvima veći od jedne polovine ukupnog iznosa prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava.

3.   Prihvatljivi iznos vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala iz članka 100. jednak je zbroju iznosa kategorije 1, prihvatljivog iznosa kategorije 2 i prihvatljivog iznosa kategorije 3.

4.   Prihvatljivi iznos osnovnih vlastitih sredstava za pokriće minimalnog potrebnog kapitala iz članka 128. jednak je zbroju iznosa kategorije 1 i prihvatljivog iznosa stavki osnovnih vlastitih sredstava koje su razvrstane u kategoriju 2.

Članak 99.

Provedbene mjere

Komisija donosi provedbene mjere kojima propisuje:

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Odjeljak 4.

Potrebni solventni kapital

Pododjeljak 1.

Opće odredbe za izračun potrebnog solventnog kapitala uporabom standardne formule ili unutarnjeg modela

Članak 100.

Opće odredbe

Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju prihvatljiva vlastita sredstva za pokriće potrebnog solventnog kapitala.

Potrebni solventni kapital izračunava se u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2. ili uporabom unutarnjeg modela, kako je navedeno u pododjeljku 3.

Članak 101.

Izračun potrebnog solventnog kapitala

1.   Potrebni solventni kapital izračunava se u skladu sa stavcima 2. do 5.

2.   Potrebni solventni kapital se izračunava na temelju pretpostavke trajnosti poslovanja društva.

3.   Potrebni solventni kapital kalibrira se tako da se osigura da su u obzir uzeti svi mjerljivi rizici kojima je izloženo društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje. On pokriva postojeće poslove kao i nove poslove čije se sklapanje očekuje tijekom sljedećih 12 mjeseci. U pogledu postojećih poslova, on pokriva samo neočekivane gubitke.

Trebao bi odgovarati rizičnoj vrijednosti osnovnih vlastitih sredstava društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje sa stupnjem pouzdanosti od 99,5 % tijekom jednogodišnjeg razdoblja.

4.   Potrebni solventni kapital pokriva najmanje sljedeće rizike:

Operativni rizik iz točke (f) prvog podstavka obuhvaća pravni rizik, a isključuje rizike koji proizlaze iz strateških odluka, te reputacijske rizike.

5.   Pri izračunu potrebnog solventnog kapitala, društva za osiguranje i društva za reosiguranje uzimaju u obzir učinak tehnika smanjenja rizika pod uvjetom da su kreditni rizik i ostali rizici koji proizlaze iz uporabe tih tehnika primjereno odraženi u potrebnom solventnom kapitalu.

Članak 102.

Učestalost izračunavanja

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju potrebni solventni kapital najmanje jedanput godišnje, a rezultat tog izračuna priopćuju nadzornim tijelima.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju prihvatljiva vlastita sredstva koja pokrivaju barem posljednji priopćeni potrebni solventni kapital.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje kontinuirano prate iznos prihvatljivih vlastitih sredstava i potrebnog solventnog kapitala.

Ako profil rizičnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji posljednji priopćeni potrebni solventni kapital, predmetno društvo bez odgađanja ponovno izračunava potrebni solventni kapital i priopćuje ga nadzornim tijelima.

2.   Kad postoje dokazi koji ukazuju da se profil rizičnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno promijenio od dana kad je posljednji put priopćen potrebni solventni kapital, nadzorna tijela mogu zahtijevati da predmetno društvo ponovno izračuna potrebni solventni kapital.

Pododjeljak 2.

Potrebni solventni kapital– standardna formula

Članak 103.

Struktura standardne formule

Potrebni solventni kapital izračunan na temelju standardne formule jednak je zbroju sljedećih stavki:

Članak 104.

Oblik osnovnog potrebnog solventnog kapitala

1.   Osnovni potrebni solventni kapital obuhvaća pojedine module rizika koji se agregiraju u skladu s točkom 1. Priloga IV.

Obuhvaća najmanje sljedeće module rizika:

2.   U smislu točki (a), (b) i (c) stavka 1., poslovi osiguranja i poslovi reosiguranja dodjeljuju se onom modulu preuzetog rizika osiguranja koji najbolje odražava tehničku prirodu rizika koji proizlaze iz osiguranja.

3.   Koeficijenti korelacije za agregiranje modula rizika iz stavka 1., kao i kalibracija kapitalnih zahtjeva za svaki modul rizika tvore ukupni potrebni solventni kapital koji je u skladu s načelima iz članka 101.

4.   Svaki od modula rizika iz stavka 1. kalibrira se uporabom mjere rizične vrijednosti sa stupnjem pouzdanosti od 99,5 % tijekom jednogodišnjeg razdoblja.

Prema potrebi, učinci diversifikacije uzimaju se u obzir pri oblikovanju svakog od modula rizika.

5.   Sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje upotrebljavaju isti oblik i specifikacije za module rizika, i s obzirom na osnovni potrebni solventni kapital i s obzirom na bilo koje pojednostavljene izračune iz članka 109.

6.   U pogledu rizika koji proizlaze iz katastrofa, za izračun modula preuzetog rizika životnog, neživotnog odnosno zdravstvenog osiguranja mogu se upotrebljavati geografske specifikacije.

7.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu, uz odobrenje nadzornih tijela, unutar oblika standardne formule, zamijeniti podskup svojih parametara parametrima koji su specifični za predmetno društvo pri izračunu modula preuzetog rizika životnog, neživotnog odnosno zdravstvenog osiguranja.

Ti se parametri kalibriraju uporabom standardiziranih metoda na temelju unutarnjih podataka predmetnog društva ili podataka koji su izravno relevantni za poslovanje tog društva.

Pri izdavanju odobrenja, nadzorna tijela provjeravaju potpunost, točnost i primjerenost upotrijebljenih podataka.

Članak 105.

Izračun osnovnog potrebnog solventnog kapitala

1.   Osnovni potrebni solventni kapital izračunava se u skladu s odredbama stavaka 2. do 6.

2.   Modul preuzetog rizika neživotnog osiguranja odražava rizik koji proizlazi iz obveza neživotnog osiguranja, a koji je u vezi s pokrivenim opasnostima i postupcima koji se upotrebljavaju u obavljanju poslova.

On uzima u obzir nesigurnost rezultata društava za osiguranje i društava za reosiguranje koji su povezani s postojećim obvezama osiguranja i obvezama reosiguranja kao i novih poslova čije se sklapanje očekuje tijekom sljedećih 12 mjeseci.

Izračunava se u skladu s točkom 2. Priloga IV., kao kombinacija potrebnog kapitala za najmanje sljedeće podmodule:

3.   Modul preuzetog rizika životnog osiguranja odražava rizik koji proizlazi iz obveza životnog osiguranja, a koji je u vezi s pokrivenim opasnostima i procesima koji se upotrebljavaju u vođenju poslova.

Izračunava se u skladu s točkom 3. Priloga IV., kao kombinacija kapitalnih zahtjeva za najmanje sljedeće podmodule:

4.   Modul preuzetog rizika zdravstvenog osiguranja odražava rizik iz preuzetih obveza zdravstvenog osiguranja, bez obzira na to pruža li se na sličnoj tehničkoj podlozi kao životno osiguranje, a koji je u vezi s pokrivenim opasnostima i procesima koji se upotrebljavaju u vođenju poslova.

Obuhvaća najmanje sljedeće rizike:

5.   Modul tržišnog rizika odražava rizik koji proizlazi iz razine ili volatilnosti tržišnih cijena financijskih instrumenata koje utječu na vrijednost imovine i obveza društva. On primjereno odražava strukturnu neusklađenost između imovine i obveza, posebno s obzirom na njihovo trajanje.

Izračunava se u skladu s točkom 4. Priloga IV., kao kombinacija kapitalnih zahtjeva za najmanje sljedeće podmodule:

6.   Modul rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane odražava moguće gubitke zbog neočekivanog neispunjenja obveza ili pogoršanja kreditnog položaja drugih ugovornih strana i dužnika društava za osiguranje i društava za reosiguranje tijekom sljedećih 12 mjeseci. Modul rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane obuhvaća ugovore za smanjenje rizika, kao što su ugovori o reosiguranju, sekuritizacije i izvedenice te potraživanja od posrednika, kao i sve druge kreditne izloženosti koje nisu obuhvaćene podmodulom rizika prinosa. Na primjeren način uzima u obzir kolateral ili druga osiguranja koje ima društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili koje netko drugi drži za račun društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje te s njima povezane rizike.

Za svaku drugu ugovornu stranu, modul rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane uzima u obzir ukupnu izloženost riziku druge ugovorne strane predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje toj drugoj ugovornoj strani bez obzira na pravni oblik njenih ugovornih obveza prema tom društvu.

Članak 106.

Izračun podmodula rizika vlasničkih vrijednosnih papira: mehanizam simetrične prilagodbe

1.   Podmodul rizika vlasničkih vrijednosnih papira izračunan u skladu sa standardnom formulom uključuje simetričnu prilagodbu za kapitalni zahtjev za vlasničke vrijednosne papire koji se primjenjuje za pokriće rizika koji proizlazi iz promjena u razini cijena vlasničkih vrijednosnih papira.

2.   Simetrična prilagodba standardnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire, kalibriranog u skladu s člankom 104. stavkom 4., koji pokriva rizik iz promjena u razini cijena vlasničkih vrijednosnih papira, temelji se na funkciji sadašnje razine odgovarajućeg dioničkog indeksa i ponderiranog prosjeka razine tog indeksa. Ponderirani prosjek izračunava se tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja koje je jednako za sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

3.   Simetrična prilagodba standardnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire koji pokriva rizik koji proizlazi iz promjena u razini cijena vlasničkih vrijednosnih papira ne smije dovesti do toga da kapitalni zahtjev za vlasničke vrijednosne papire koji se primjenjuje bude manji za 10 postotnih bodova ili veći za 10 postotnih bodova od standardnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire.

Članak 107.

Potrebni kapital za operativni rizik

1.   Potrebni kapital za operativni rizik odražava operativne rizike u mjeri u kojoj nisu odraženi u modulima rizika iz članka 104. Taj se zahtjev kalibrira u skladu s člankom 101. stavkom 3.

2.   S obzirom na ugovore o životnom osiguranju kod kojih rizik ulaganja snosi ugovaratelj osiguranja, izračun potrebnog kapitala za operativni rizik uzima u obzir iznos godišnjih troškova koji su nastali u vezi s tim obvezama osiguranja.

3.   S obzirom na poslove osiguranja i poslove reosiguranja koji nisu navedeni u stavku 2., izračun potrebnog kapitala za operativni rizik uzima u obzir opseg tih poslova, u smislu zarađenih premija i tehničkih pričuva koje se odnose na te obveze osiguranja i obveze reosiguranja. U tom slučaju potrebni kapital za operativni rizik ne premašuje 30 % osnovnog potrebnog solventnog kapitala koji se odnosi na te poslove osiguranja i poslove reosiguranja.

Članak 108.

Prilagodba za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da pokriju gubitke

Prilagodba iz članka 103. točke (c) za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da pokriju gubitke odražava potencijalnu naknadu neočekivanih gubitaka kroz istodobno smanjenje tehničkih pričuva ili odgođenih poreza ili kombinaciju obaju smanjenja.

Ta prilagodba uzima u obzir učinak smanjenja rizika koji proizlazi iz budućih diskrecijskih naknada iz ugovora o osiguranju, u opsegu u kojem društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu utvrditi da se smanjenje tih naknada može upotrijebiti za pokriće neočekivanih gubitaka kad nastanu. Učinak smanjenja rizika koji proizlazi iz budućih diskrecijskih naknada ne smije biti veći od zbroja tehničkih pričuva i odgođenih poreza koji se odnose na te buduće diskrecijske naknade.

U smislu drugog stavka, vrijednost budućih diskrecijskih naknada u nepovoljnim okolnostima uspoređuje se s vrijednošću tih naknada prema pretpostavkama na kojima se temelji izračun najbolje pretpostavke.

Članak 109.

Pojednostavljenja standardne formule

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu upotrijebiti pojednostavljeni izračun za specifični podmodul ili modul rizika kad to opravdavaju priroda, opseg i složenost rizika s kojima se suočavaju i kad bi bilo neproporcionalno zahtijevati od svih društava za osiguranje i društava za reosiguranje da primjenjuju standardni izračun.

Pojednostavljeni izračuni kalibriraju se u skladu s člankom 101. stavkom 3.

Članak 110.

Značajna odstupanja od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli

Kad nije primjereno izračunavati potrebni solventni kapital u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2. zbog toga što profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli, nadzorna tijela mogu, odlukom u kojoj su navedeni razlozi, od predmetnog društva zahtijevati da podskup parametara koji se upotrebljavaju u izračunu prema standardnoj formuli zamijeni parametrima koji su specifični za to društvo prilikom izračuna modula preuzetog rizika životnog, neživotnog i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u članku 104. stavku 7. Ti specifični parametri izračunavaju se na način koji osigurava da je društvo usklađeno s člankom 101. stavkom 3.

Članak 111.

Provedbene mjere

1.   Kako bi se osiguralo da se jednaki tretman primjenjuje na sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja izračunavaju potrebni solventni kapital na temelju standardne formule, te kako bi se u obzir uzela tržišna kretanja, Komisija donosi provedbene mjere kojima propisuje:

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

2.   Komisija može donijeti provedbene mjere kojima propisuje kvantitativna ograničenja i kriterije prihvatljivosti sredstava kako bi ovladala rizicima koji nisu primjereno pokriveni podmodulom. Te provedbene mjere primjenjuju se na imovinu za pokriće tehničke pričuve, osim sredstava koja se drže u vezi s ugovorima o životnom osiguranju kod kojih rizik ulaganja snose ugovaratelji osiguranja. Komisija preispituje te mjere u svjetlu razvoja standardne formule i financijskih tržišta.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Pododjeljak 3.

Potrebni solventni kapital – potpuni i djelomični unutarnji modeli

Članak 112.

Opće odredbe o izdavanju odobrenja za uporabu potpunih i djelomičnih unutarnjih modela

1.   Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu izračunavati potrebni solventni kapital uporabom potpunog ili djelomičnog unutarnjeg modela za koji su dobila odobrenje nadzornih tijela.

2.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu upotrebljavati djelomične unutarnje modele za izračun jednog ili više od sljedećih:

Povrh toga, djelomično modeliranje može se primijeniti na cjelokupno poslovanje društava za osiguranje i društava za reosiguranje ili samo na jednu glavnu poslovnu jedinicu odnosno nekoliko njih.

3.   U svakom zahtjevu za izdavanje odobrenja, društva za osiguranje i društva za reosiguranje dostavljaju barem dokumentirane dokaze da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz članaka 120. do 125.

Kad se zahtjev za izdavanje odobrenja odnosi na djelomični unutarnji model, zahtjevi iz članaka 120. do 125. prilagođavaju se kako bi se u obzir uzeo ograničeni opseg primjene modela.

4.   Nadzorna tijela donose odluku o zahtjevu u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja potpunog zahtjeva.

5.   Nadzorna tijela odobravaju zahtjev samo ako su uvjerena da su sustavi društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i izvješćivanje o rizicima primjereni, a posebno da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz stavka 3.

6.   U odluci nadzornih tijela da odbiju zahtjev za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela moraju se navesti razlozi na kojima se odbijanje temelji.

7.   Nakon što od nadzornih tijela dobiju odobrenje za uporabu unutarnjeg modela, od društava za osiguranje i društava za reosiguranje može se zahtijevati, odlukom u kojoj su navedeni razlozi, da nadzornim tijelima osiguraju procjenu potrebnog solventnog kapitala koji je određen u skladu sa standardnom formulom, kako je navedeno u pododjeljku 2.

Članak 113.

Posebne odredbe o izdavanju odobrenja za uporabu djelomičnih unutarnjih modela

1.   U slučaju djelomičnog unutarnjeg modela, odobrenje nadzornih tijela izdaje se samo kad taj model ispunjava zahtjeve iz članka 112. i sljedeće dodatne uvjete:

2.   Pri procjenjivanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za uporabu djelomičnog unutarnjeg modela koji pokriva samo određene podmodule specifičnog modula rizika ili neke poslovne jedinice društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje s obzirom na specifični modul rizika, ili dijelove jednih i drugih, nadzorna tijela mogu zahtijevati da predmetna društva za osiguranje i društva za reosiguranje dostave realan prijelazni plan za proširenje opsega modela.

Prijelazni plan određuje način na koji društva za osiguranje i društva za reosiguranje planiraju proširiti opseg primjene modela na druge podmodule ili poslovne jedinice kako bi se osiguralo da taj modul pokriva prevladavajući dio njihovih poslova osiguranja s obzirom na taj specifični modul rizika.

Članak 114.

Provedbene mjere

Komisija donijeti provedbene mjere kojima određuje sljedeće:

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 115.

Politika u vezi izmjena potpunih i djelomičnih unutarnjih modela

U okviru početnog postupka za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela, nadzorna tijela odobravaju politiku u vezi izmjena modela društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje. Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu mijenjati svoj unutarnji model u skladu s tom politikom.

Politika uključuje specifikaciju manjih i većih izmjena unutarnjeg modela.

Za veće izmjene unutarnjeg modela, kao i za izmjene te politike, uvijek je potrebno dobiti prethodno odobrenje nadzornih tijela iz članka 112.

Za manje izmjene unutarnjeg modela nije potrebno dobiti prethodno odobrenje nadzornih tijela ako su te izmjene uvedene u skladu s tom politikom.

Članak 116.

Odgovornosti upravnih, upravljačkih ili nadzornih organa

Upravni, upravljački ili nadzorni organi društava za osiguranje i društava za reosiguranje odobravaju zahtjev, koji se podnosi nadzornim tijelima, za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela iz članka 112., kao i zahtjev za bilo kakve naknadne veće izmjene tog modela.

Upravni, upravljački ili nadzorni organ odgovoran je za uspostavu sustava koji osiguravaju kontinuirano i pravilno funkcioniranje unutarnjeg modela.

Članak 117.

Povratak na standardnu formulu

Nakon dobivanja odobrenja u skladu s člankom 112., društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne mogu se vratiti na izračun cijelog ili djelomičnog potrebnog solventnog kapitala u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2., osim u primjereno opravdanim okolnostima i pod uvjetom da za to dobiju odobrenje nadzornih tijela.

Članak 118.

Neusklađenost unutarnjeg modela

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja nakon dobivanja odobrenja nadzornih tijela za uporabu unutarnjeg modela prestanu ispunjavati zahtjeve iz članaka 120. do 125. moraju bez odlaganja nadzornim tijelima predočiti plan za ponovno uspostavljanje usklađenosti u razumnom vremenskom razdoblju ili dokazati da učinak neusklađenosti nije značajan.

2.   U slučaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne provedu plan iz stavka 1., nadzorna tijela mogu zahtijevati od društava za osiguranje i društava za reosiguranje da potrebni solventni kapital ponovno izračunavaju u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2.

Članak 119.

Značajna odstupanja od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli

Kad nije primjereno izračunavati potrebni solventni kapital u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2. zbog toga što profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli, nadzorna tijela mogu, odlukom u kojoj su navedeni razlozi, od predmetnog društva zahtijevati da za izračun potrebnog solventnog kapitala upotrebljava unutarnji model ili njegove relevantne module rizika.

Članak 120.

Test upotrebljivosti

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da njihov unutarnji model ima široku primjenu i da ima važnu ulogu u njihovom sustavu upravljanja iz članaka 41. do 50., a posebno u:

Povrh toga, društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da je učestalost izračuna potrebnog solventnog kapitala uporabom unutarnjeg modela u skladu s učestalošću kojom upotrebljavaju svoj unutarnji model za druge svrhe obuhvaćene prvim stavkom.

Upravni, upravljački ili nadzorni organ odgovoran je osigurati kontinuiranu primjerenost oblika i djelovanja unutarnjeg modela i da unutarnji model kontinuirano i primjereno odražava profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

Članak 121.

Standardi statističke kvalitete

1.   Unutarnji model, a posebno izračun prognoze distribucije vjerojatnosti na kojoj se model temelji mora zadovoljavati kriterije iz stavaka 2. do 9.

2.   Metode koje se upotrebljavaju za izračun prognoze distribucije vjerojatnosti temelje se na primjerenim, primjenjivim i relevantnim aktuarskim i statističkim tehnikama i usklađene su s metodama koje se upotrebljavaju za izračun tehničkih pričuva.

Metode koje su upotrebljavaju za izračun prognoze distribucije vjerojatnosti temelje se na tekućim i vjerodostojnim informacijama i realnim pretpostavkama.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju pred nadzornim tijelima moći opravdati pretpostavke na kojima se temelji njihov unutarnji model.

3.   Podaci koji se upotrebljavaju za unutarnji model moraju biti točni, potpuni i primjereni.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje ažuriraju skupove podataka koje upotrebljavaju u izračunu prognoze distribucije vjerojatnosti najmanje jedanput godišnje.

4.   Za izračun prognoze distribucije vjerojatnosti nije propisana posebna metoda.

Bez obzira na odabranu metodu izračuna, sposobnost unutarnjeg modela da rangira rizike mora biti dovoljna osigurati da model ima široku primjenu i da ima važnu ulogu u sustavu upravljanja društava za osiguranje i društava za reosiguranje, posebno u njihovom sustavu upravljanja rizicima i postupcima odlučivanja, te raspodjeli kapitala u skladu s člankom 120.

Unutarnji model obuhvaća sve značajne rizike kojima su izložena društva za osiguranje i društva za reosiguranje. Unutarnji model obuhvaća najmanje rizike iz članka 101. stavka 4.

5.   U pogledu diversifikacijskih učinaka, društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu u svojem unutarnjem modelu uzeti u obzir ovisnosti unutar kategorija rizika i između njih, pod uvjetom da su nadzorna tijela uvjerena u primjerenost sustava koji se upotrebljava za mjerenje tih diversifikacijskih učinaka.

6.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu u svojem unutarnjem modelu u potpunosti uzeti u obzir učinak tehnika smanjenja rizika, pod uvjetom da unutarnji model primjereno odražava kreditni rizik i druge rizike koji proizlaze iz uporabe tehnika smanjenja rizika.

7.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u svojem unutarnjem modelu točno procjenjuju posebne rizike povezane s financijskim jamstvima i bilo kojim ugovornim mogućnostima, ako su oni značajni. Također procjenjuju rizike povezane s mogućnostima ugovaratelja osiguranja i ugovornim mogućnostima za društva za osiguranje i društva za reosiguranje. U tu svrhu, ona uzimaju u obzir učinak koji buduće promjene financijskih i nefinancijskih uvjeta mogu imati na provedbu tih mogućnosti.

8.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu u svojem unutarnjem modelu uzeti u obzir buduće mjere uprave za koje je realno očekivati da bi bile provedene u posebnim okolnostima.

U slučaju navedenom u prvom podstavku, predmetno društvo uzima u obzir vrijeme koje je potrebno za provedbu takvih mjera.

9.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u svojem unutarnjem modelu uzimaju u obzir sva plaćanja ugovarateljima osiguranja i korisnicima koja očekuju da će obaviti, bez obzira na to jesu li ta plaćanja zajamčena ugovorom.

Članak 122.

Standardi kalibracije

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu za potrebe oblikovanja unutarnjeg modela upotrijebiti drukčije vremensko razdoblje ili mjeru rizika od onih iz članka 101. stavka 3. pod uvjetom da ta društva mogu upotrijebiti rezultate unutarnjeg modela za izračun potrebnog solventnog kapitala na način koji ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja osigurava istovjetnu razinu zaštite onoj iz članka 101.

2.   Ako je moguće, društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju potrebni solventni kapital izravno iz prognoze distribucije vjerojatnosti koja je dobivena unutarnjim modelom tih društava, pri čemu se upotrebljava mjera rizične vrijednosti iz članka 101. stavka 3.

3.   Kad društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne mogu izračunani potrebni solventni kapital izravno iz prognoze distribucije vjerojatnosti koja je dobivena unutarnjim modelom, nadzorna tijela mogu dopustiti da se u postupku izračuna potrebnog solventnog kapitala upotrijebe približne vrijednosti pod uvjetom da ta društva mogu nadzornim tijelima dokazati da je ugovarateljima osiguranja osigurana razina istovjetna onoj iz članka 101.

4.   Nadzorna tijela mogu zahtijevati da društva za osiguranje i društva za reosiguranje upotrijebe svoj unutarnji model na relevantnim referentnim portfeljima, pri čemu upotrebljavaju pretpostavke koje se temelje na vanjskim, a ne unutarnjim podacima, kako bi provjerila kalibraciju unutarnjeg modela i jesu li njegove specifikacije u skladu s općeprihvaćenom tržišnom praksom.

Članak 123.

Raspodjela dobiti i gubitka

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju najmanje jedanput godišnje preispitati uzroke i izvore dobiti i gubitaka u svakoj većoj poslovnoj jedinici.

Ona moraju predočiti kako kategorizacija rizika koja je odabrana u unutarnjem modelu objašnjava uzroke i izvore dobiti i gubitaka. Kategorizacija rizika i raspodjela dobiti i gubitaka moraju odražavati profil rizičnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

Članak 124.

Standardi validacije

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju redoviti ciklus validacije modela koji uključuje praćenje rezultata unutarnjeg modela, preispitivanje trajne primjerenosti njegovih specifikacija i testiranje njegovih rezultata u odnosu na iskustvo.

Postupak validacije modela uključuje djelotvoran statistički postupak validacije unutarnjeg modela koji omogućuje društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje da svojim nadzornim tijelima dokažu da je dobiveni potrebni kapital primjeren.

Statističke metode koje se primjenjuju testiraju primjerenost prognoze distribucije vjerojatnosti ne samo u usporedbi s iskustvom s gubicima već i s obzirom na sve značajne nove podatke i informacije koje su s njom povezane.

Postupak validacije modela uključuje analizu stabilnosti unutarnjeg modela, a posebno testiranje osjetljivosti rezultata unutarnjeg modela na promjene ključnih pretpostavki na kojima se temelji. Postupak također uključuje procjenu točnosti, potpunosti i primjerenosti podataka koje upotrebljava unutarnji model.

Članak 125.

Dokumentacijski standardi

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje dokumentiraju oblik i pojedinosti o djelovanju njihovog unutarnjeg modela.

Dokumentacijom se dokazuje usklađenost s odredbama članaka 120. do 124.

Dokumentacija sadržava detaljan opis teorije, pretpostavki i matematičkih i empirijskih podloga na kojima se temelji unutarnji model.

U dokumentaciji se navode sve okolnosti u kojima unutarnji model ne funkcionira učinkovito.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje dokumentiraju sve veće promjene svojeg unutarnjeg modela, kako je određeno u članku 115.

Članak 126.

Vanjski modeli i podaci

Uporaba modela ili podataka dobivenih od treće strane ne smatra se opravdanjem za izuzeće od bilo kojeg zahtjeva u vezi unutarnjeg modela iz članaka 120. do 125.

Članak 127.

Provedbene mjere

Kako bi osigurala usklađen pristup uporabi unutarnjih modela na cijelom području Zajednice i poboljšala procjenu profila rizičnosti i upravljanje poslovanjem društava za osiguranje i društava za reosiguranje, Komisija donosi provedbene mjere u vezi s odredbama iz članaka 120. do 126.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Odjeljak 5.

Minimalni potrebni kapital

Članak 128.

Opće odredbe

Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju prihvatljiva osnovna vlastita sredstva za pokriće minimalnog potrebnog kapitala.

Članak 129.

Izračun minimalnog potrebnog kapitala

1.   Minimalni potrebni kapital izračunava se u skladu sa sljedećim načelima:

2.   Podložno uvjetima iz stavka 3., minimalni potrebni kapital izračunava se kao linearna funkcija skupa ili podskupa sljedećih varijabli: tehničkih pričuva društva, zaračunatih premija osiguranja, rizikom ponderiranog kapitala, odgođenih poreza i administrativnih troškova. Upotrijebljene varijable izračunavaju se neto od reosiguranja.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (d), minimalni potrebni kapital ne smije biti manji od 25 % niti veći od 45 % potrebnog solventnog kapitala predmetnog društva, izračunanog u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 4. pododjeljcima 2. ili 3., uključujući bilo koji kapitalni dodatak koji je uveden u skladu s člankom 37.

Države članice svojim nadzornim tijelima dopuštaju da u razdoblju koje završava najkasnije 31. listopada 2014. zahtijevaju da društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje primjenjuje postotke iz prvog podstavka isključivo na potrebni solventni kapital izračunan u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 4. pododjeljkom 2.

4.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju minimalni potrebni kapital najmanje jedanput u tromjesečju, a rezultat tog izračuna priopćuju nadzornim tijelima.

Kad minimalni potrebni kapital društva određuje neko od ograničenja iz stavka 3., to društvo mora nadzornom tijelu osigurati informacije koje joj omogućuju pravilno razumijevanje razloga za to ograničenje.

5.   Komisija će Europskom parlamentu i Odboru europskih nadzornika osiguranja i strukovnih mirovina, koji je osnovan Odlukom Komisije 2004/9/EZ (35), do 31. listopada 2017. dostaviti izvješće o pravilima država članica i praksama nadzornih tijela donesenim u skladu sa odredbama stavaka 1. do 4.

To će izvješće posebno obuhvatiti uporabu i razinu donjeg i gornjeg praga iz stavka 3., kao i bilo koje probleme s kojima se nadzorna tijela i društva suočavaju u primjeni ovog članka.

Članak 130.

Provedbene mjere

Komisija donosi provedbene mjere kojima određuje izračun minimalnog potrebnog kapitala iz članaka 128. i 129.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 131.

Prijelazne odredbe o usklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom

Iznimno od članaka 139. i 144., kad su društva za osiguranje i društva za reosiguranje 31. listopada 2012. usklađena s potrebnom granicom solventnosti iz članka 28. Direktive 2002/83/EZ, članka 16.a Direktive 73/239/EEZ odnosno članaka 37., 38. ili 39. Direktive 2005/68/EZ, ali nemaju dovoljna prihvatljiva osnovna vlastita sredstva za pokriće minimalnog potrebnog kapitala, predmetna društva moraju se uskladiti s člankom 128. do 31. listopada 2013.

Kad se predmetno društvo ne uspije uskladiti s člankom 128. u roku navedenom u prvom stavku, tom se društvu oduzima odobrenje za rad, pri čemu se poštuju primjenjivi postupci koji su predviđeni u nacionalnom zakonodavstvu.

Odjeljak 6.

Ulaganja

Članak 132.

Načelo razboritosti

1.   Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje ulažu svoju imovinu u skladu s načelom razboritosti kako je navedeno u odredbama stavaka 2., 3. i 4.

2.   U pogledu cjelokupnog portfelja imovine, društva za osiguranje i društva za reosiguranje ulažu samo u imovinu i instrumente čije rizike ta društva mogu primjereno utvrditi, mjeriti i pratiti, kojima mogu primjereno upravljati, nadzirati ih i izvješćivati o njima i koji na primjeren način uzimaju u obzir prilikom procjene svojih ukupnih potreba za solventnošću u skladu s točkom (a) drugog podstavka članka 45. stavka 1..

Sva imovina, a posebno ona kojom se pokrivaju minimalni potrebni kapital i potrebni solventni kapital, ulaže se na način koji osigurava sigurnost, kvalitetu, likvidnost i profitabilnost portfelja u cjelini. Povrh toga, lokalizacija te imovine mora biti takva da se osigura njezina raspoloživost.

Imovina za pokriće tehničkih pričuva također se ulaže na način koji je primjeren prirodi i trajanju obveza osiguranja i obveza reosiguranja. Ta imovina ulaže se u najboljem interesu svih ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja uzimajući u obzir bilo koji objavljeni cilj u skladu s policom osiguranja. U slučaju sukoba interesa, društva za osiguranje, ili subjekt koji upravlja portfeljem njihove imovine, osigurava da je ulaganje napravljeno u najboljem interesu ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., u pogledu imovine s obzirom na ugovore o životnom osiguranju kod kojih rizik ulaganja snose ugovaratelji osiguranja, primjenjuju se drugi, treći i četvrti podstavak ovog stavka.

Kad su naknade koje su predviđene ugovorom izravno povezane s vrijednošću udjela u subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u skladu s definicijom iz Direktive 85/611/EEZ ili s vrijednošću imovine sadržane u unutarnjem fondu koji drže društva za osiguranje, a koji je obično podijeljen u udjele, tehničke pričuve koje se odnose na te naknade moraju što je više moguće biti povezane s tim udjelima ili, u slučaju kad udjeli nisu uspostavljeni, s tom imovinom.

Kad su naknade koje su predviđene ugovorom izravno povezane s dioničkim indeksom ili nekom drugom referentnom vrijednošću osim onih iz drugog podstavka, tehničke pričuve koje se odnose na te naknade moraju što je više moguće biti povezane s udjelima za koje se smatra da predstavljaju referentnu vrijednost ili, u slučaju da udjeli nisu uspostavljeni, s imovinom odgovarajuće sigurnosti i utrživosti koja što je više moguće odgovara imovini na kojoj se temelji određena referentna vrijednost.

Kad naknade iz drugog i trećeg podstavka uključuju jamstvo za uspješnost ulaganja ili neku drugu zajamčenu naknadu, na imovinu za pokriće odgovarajućih posebnih tehničkih pričuva primjenjuje se stavak 4.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., u pogledu imovine koja nije obuhvaćena stavkom 3. primjenjuju se odredbe podstavaka 2. do 5. ovog stavka.

Uporaba izvedenih instrumenata moguća je ako oni pridonose smanjenju rizika ili olakšavaju učinkovito upravljanje portfeljem.

Ulaganja i imovina koja nije uvrštena za trgovanje na uređenom financijskom tržištu zadržavaju se na razboritim razinama.

Imovina mora biti primjereno diversificirana na način kojim se izbjegava pretjerano oslanjanje na bilo koju vrstu imovine, izdavatelja ili grupu društava, geografsko područje kao i pretjerana akumulacija rizika u portfelju kao cjelini.

Ulaganja u imovinu koju je izdao isti izdavatelj ili izdavatelji koji pripadaju istoj grupi ne smiju društva za osiguranje izložiti pretjeranoj koncentraciji rizika.

Članak 133.

Sloboda ulaganja

1.   Države članice od društava za osiguranje i društava za reosiguranje ne zahtijevaju da ulažu u određene kategorije imovine.

2.   Države članice ne podvrgavaju odluke o ulaganjima društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje odnosno njihovog upravitelja ulaganjima nikakvom prethodnom odobrenju ili zahtjevima za sustavno obavješćivanje.

3.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje zahtjeve država članica koji ograničavaju vrste imovine ili referentne vrijednosti s kojima mogu biti povezane naknade na temelju polica osiguranja. Sva takva pravila primjenjuju se samo kad rizik ulaganja snosi ugovaratelj osiguranja koji je fizička osoba i ta pravila ne smiju biti više ograničavajuća od pravila iz Direktive 85/611/EEZ.

Članak 134.

Lokalizacija imovine i zabrana zalaganja imovine

1.   S obzirom na rizike osiguranja koji se nalaze u Zajednici, države članice ne zahtijevaju da imovina za pokriće tehničkih pričuva povezanih s tim rizicima bude lokalizirana unutar Zajednice ili u bilo kojoj određenoj državi članici.

Povrh toga, s obzirom na iznose koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju od društava koja su dobila odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom ili društava koja imaju sjedište u trećoj zemlji čiji se regulatorni sustav solventnosti smatra istovjetnim u skladu s člankom 172., države članice ne zahtijevaju da imovina koja predstavlja iznose koji se mogu naplatiti bude lokalizirana unutar Zajednice.

2.   Države članice za oblikovanje tehničkih pričuva ne smiju zadržati ili uvesti sustav s bruto oblikovanjem pričuva koji zahtijeva zalaganje imovine za pokriće nezarađenih premija i rezervacija za neplaćene odštetne zahtjeve ako je reosiguratelj društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom.

Članak 135.

Provedbene mjere

1.   Kako bi se osigurala jednaka primjena ove Direktive, Komisija može donijeti provedbene mjere kojima će odrediti kvalitativne zahtjeve u sljedećim područjima:

2.   Kako bi se osigurala međusektorska dosljednost i uklonile neusklađenosti između interesa tvrtki koje „preoblikuju” kredite u vrijednosne papire namijenjene trgovanju i druge financijske instrumente (inicijatori) i interesa društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje koja ulažu u te vrijednosne papire ili instrumente, Komisija donosi provedbene mjere kojima propisuje:

3.   Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

POGLAVLJE VII.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u poteškoćama ili u stanju nepravilnosti

Članak 136.

Utvrđivanje i obavješćivanje o pogoršanju financijskog stanja društva za osiguranje i društva za reosiguranje

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene postupke za utvrđivanje pogoršanja financijskog stanja, a kad dođe do takvog pogoršanja o tome odmah obavješćuju nadzorna tijela.

Članak 137.

Neusklađenost s tehničkim pričuvama

Kad društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje nije usklađeno s poglavljem VI., odjeljkom 2., nadzorna tijela njegove matične države članice mogu zabraniti slobodno raspolaganje njegovom imovinom nakon što o svojim namjerama obavijeste nadzorna tijela država članica domaćina. Nadzorna tijela matične države članice određuju imovinu koja će biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 138.

Neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje odmah obavješćuju nadzorno tijelo kad utvrde da više nisu usklađena s potrebnim solventnim kapitalom ili kad postoji rizik da se ta neusklađenost pojavi u sljedeća tri mjeseca.

2.   U roku od dva mjeseca od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom predmetno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje dostavlja na odobrenje nadzornom tijelu realan plan oporavka.

3.   Nadzorno tijelo zahtijeva da predmetno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje poduzme potrebne mjere kako bi, u roku od šest mjeseci od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom, ponovno dosegnulo razinu prihvatljivih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala ili smanjilo svoj profil rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom.

Nadzorno tijelo može, prema potrebi, produljiti to razdoblje za još tri mjeseca.

4.   U slučaju iznimnog pada na financijskim tržištima, nadzorna tijela mogu produljiti razdoblje iz drugog podstavka stavka 3. na primjereno vremensko razdoblje uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike.

Predmetno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje mora svaka tri mjeseca dostaviti svom nadzornom tijelu izvješće o napretku u kojemu će navesti poduzete mjere i napredak ostvaren u ponovnom dosizanju razine prihvatljivih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala ili napredak u smanjenju profila rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom.

Produljenje roka iz prvog podstavka ukida se ako izvješće o napretku pokazuje da nije ostvaren značajan napredak u ponovnom dosizanju razine prihvatljivih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala ili napredak u smanjenju profila rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom u razdoblju od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom do dana dostavljanja izvješća o napretku.

5.   U iznimnim okolnostima, kad nadzorno tijelo smatra da će se financijsko stanje predmetnog društva dodatno pogoršati, nadzorno tijelo može također ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje imovinom tog društva. To nadzorno tijelo obavješćuje nadzorna tijela država članica domaćina o svim mjerama koje je poduzelo. Ta tijela, na zahtjev nadzornog tijela matične države članice, poduzimaju iste mjere. Nadzorno tijelo matične države članice određuje koja će imovina biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 139.

Neusklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom

1.   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje odmah obavješćuju nadzorno tijelo kad utvrde da više nisu usklađena s potrebnim minimalnim kapitalom ili kad postoji rizik da se ta neusklađenost pojavi u sljedeća tri mjeseca.

2.   U roku od mjesec dana od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom predmetno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje dostavlja na odobrenje nadzornom tijelu realan kratkoročni financijski plan kako bi u roku od tri mjeseca od dana tog utvrđivanja prihvatljiva osnovna vlastita sredstva vratilo najmanje na razinu minimalnog potrebnog kapitala ili smanjilo svoj profil rizičnosti kako bi se osigurala usklađenosti s potrebnim minimalnim kapitalom.

3.   Nadzorno tijelo matične države članice može također ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje imovinom tog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje. O tome obavješćuje nadzorna tijela država članica domaćina. Na zahtjev nadzornog tijela matične države članice, ta tijela poduzimaju iste mjere. Nadzorno tijelo matične države članice određuje koja će imovina biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 140.

Zabrana slobodnog raspolaganja imovinom koja se nalazi na državnom području države članice

Države članice poduzimaju mjere koje su potrebne kako bi, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, mogle na zahtjev matične države članice društva zabraniti slobodno raspolaganje imovinom koja se nalazi na njihovom državnom području u slučajevima iz članaka 137. do 139. i članka 144. stavka 2., a matična država članica određuje koja će imovina biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 141.

Nadzorne ovlasti u slučaju pogoršanja financijskog stanja

Bez obzira na članke 138. i 139, kad se stanje solventnosti društva nastavlja pogoršavati, nadzorna tijela ovlaštena su poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitile interese ugovaratelja osiguranja u slučaju ugovora o osiguranju ili obveza koje proizlaze iz ugovora o reosiguranju.

Te su mjere razmjerne i odražavaju razinu i trajanje pogoršanja stanja solventnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

Članak 142.

Plan oporavka i financijski plan

1.   Plan oporavka iz članka 138. stavka 2. i financijski plan iz članka 139. stavka 2. uključuju najmanje pojedinosti ili dokaze o sljedećem:

2.   Nadzorna tijela koja su zahtijevala plan oporavka iz članka 138. stavka 2. ili financijski plan iz članka 139. stavka 2. u skladu sa stavkom 1. ovog članka, neće izdati potvrdu u skladu s člankom 39. sve dok smatraju da su ugrožena prava ugovaratelja osiguranja ili ugovorne obveze društva za reosiguranje.

Članak 143.

Provedbene mjere

Komisija donosi provedbene mjere kojima određuje čimbenike koji se trebaju uzeti u obzir za potrebe primjene članka 138. stavka 4., uključujući maksimalno primjereno vremensko razdoblje, izraženo u ukupnom broju mjeseci, koje je jednako za sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz članka 138. stavka 4. prvog podstavka

Kad je potrebno poboljšati usklađenost, Komisija može donijeti provedbene mjere kojima pobliže propisuje pojedinosti u pogledu plana oporavka iz članka 138. stavka 2., financijskog plana iz članka 139. stavka 2. ili u pogledu članka 141., pri čemu će učiniti sve što je potrebno kako bi se izbjegli prociklički učinci.

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

Članak 144.

Oduzimanje odobrenja za rad

1.   Nadzorno tijelo matične države članice može oduzeti odobrenje za rad koje je izdano društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje u sljedećim slučajevima:

Nadzorno tijelo matične države članice oduzet će odobrenje za rad koje je izdano društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje u slučaju da to društvo nije usklađeno s minimalnim potrebnim kapitalom, a nadzorno tijelo smatra da je dostavljeni financijski plan očito neodgovarajući ili ako se predmetno društvo ne uskladi s odobrenim planom u roku od tri mjeseca od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom.

2.   U slučaju oduzimanja ili prestanka važenja odobrenja za rad, nadzorno tijelo matične države članice o tome obavješćuje nadzorna tijela drugih država članica, a ta tijela poduzimaju primjerene mjere kako bi spriječile društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje da započne nove poslove unutar njihovih državnih područja.

Nadzorno tijelo matične države članice, zajedno s tim tijelima, poduzima sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitili interesi osiguranika, a posebno ograničavaju slobodno raspolaganje imovinom društva za osiguranje u skladu s člankom 140.

3.   Svaka odluka o oduzimanju odobrenja za rad mora sadržavati potpune razloge za oduzimanje odobrenja za rad i dostavlja se predmetnom društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje.

POGLAVLJE VIII.

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

Odjeljak 1.

Osnivanje društava za osiguranje

Članak 145.

Uvjeti za osnivanje podružnice

1.   Države članice osiguravaju da društvo za osiguranje koje namjerava osnovati podružnicu na državnom području druge države članice obavijesti nadzorna tijela svoje matične države članice.

Svaka se trajna prisutnost društva na državnom području države članice tretira na isti način kao podružnica, čak i kad ta prisutnost nema oblik podružnice i sastoji se samo od ureda kojim upravlja vlastito osoblje društva ili osoba koja je neovisna i ima trajnu ovlast zastupati društvo kao što bi ga zastupala agencija.

2.   Države članice zahtijevaju od svakog društva za osiguranje koje namjerava osnovati podružnicu na državnom području druge države članice da u obavijesti iz stavka 1. dostavi sljedeće informacije:

Osigurane osobe u slučaju sudskog postupka protiv udruge individualnih osiguratelja Lloyd’s u državi članici domaćinu koji proizlazi iz preuzetih obveza ne smiju biti tretirane ništa manje povoljno nego što bi bile tretirane u sudskom postupku protiv uobičajenih društava za osiguranje.

3.   Kad društvo za neživotno osiguranje namjerava preko svoje podružnice pokrivati rizike iz vrste osiguranja 10 u dijelu A Priloga I., isključujući odgovornost prijevoznika, ono mora predočiti izjavu da je postalo član nacionalnog ureda za osiguranje i nacionalnog garancijskog fonda države članice domaćina.

4.   U slučaju bilo koje promjene informacija dostavljenih u skladu s točkama (b), (c) ili (d) stavka 2., društvo za osiguranje dostavlja pisanu obavijest o promjeni nadzornim tijelima matične države članice i države članice u kojoj se podružnica nalazi barem jedan mjesec prije uvođenja promjene tako da nadzorna tijela matične države članice i nadzorna tijela države članice u kojoj se podružnica nalazi mogu ispuniti obveze iz članka 146.

Članak 146.

Dostavljanje informacija

1.   Ako nadzorna tijela matične države članice nemaju razloga sumnjati u primjerenost sustava upravljanja ili financijsku situaciju društva za osiguranje ili u zahtjeve u vezi posjedovanja poslovnog ugleda i iskustva ovlaštenog zastupnika u skladu s člankom 42., uzimajući u obzir planirane poslove, one će u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja svih informacija iz članka 145. stavka 2. dostaviti te informacije nadzornim tijelima države članice domaćina i o tome obavijestiti predmetno društvo za osiguranje.

Nadzorna tijela matične države članice također potvrđuju da društvo za osiguranje pokriva potrebni solventni kapital i minimalni potrebni kapital koje se izračunava u skladu s odredbama članaka 100. i 129.

2.   Ako nadzorna tijela matične države članice odbiju dostaviti informacije iz članka 145. stavka 2. nadzornim tijelima države članice domaćina, one će predmetnom društvu za osiguranje navesti razloge za odbijanje u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja svih informacija.

Takvo odbijanje ili propust u djelovanju podliježu pravu obraćanja sudovima matične države članice.

3.   Prije nego što podružnica društva za osiguranje počne poslovati, nadzorna tijela države članice domaćina obavješćuju, prema potrebi, u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja informacija iz stavka 1., nadzorno tijelo matične države članice o uvjetima pod kojima, u interesu općeg dobra, to poslovanje mora biti obavljano u državi članici domaćinu. Nadzorno tijelo matične države članice dostavlja te informacije predmetnom društvu za osiguranje.

Društvo za osiguranje može osnovati podružnicu i početi poslovati od datuma kad nadzorno tijelo matične države članice primiti takve informacije ili, ako ih ne primi, po isteku razdoblja iz prvog podstavka.

Odjeljak 2.

Sloboda pružanja usluga društava za osiguranje

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 147.

Prethodna obavijest matičnoj državi članici

Bilo koje društvo za osiguranje koje u skladu sa slobodom pružanja usluga namjerava po prvi put obavljati djelatnost u jednoj ili više država članica o tome prvo obavješćuje nadzorna tijela matične države članice i navodi prirodu rizika ili obveze koje namjerava pokrivati.

Članak 148.

Obavijest matične države članice

1.   U roku od jednog mjeseca od zaprimanja obavijesti iz članka 147., nadzorna tijela matične države članice dostavljaju državi članici ili državama na čijem državnom području društvo za osiguranje namjerava obavljati djelatnost u skladu sa slobodom pružanja usluga sljedeće:

Istodobno, nadzorna tijela matične države članice o navedenom obavješćuju predmetno društvo za osiguranje.

2.   Države članice na čijem državnom području društvo za neživotno osiguranje namjerava, u skladu sa slobodom pružanja usluga, pokrivati rizike iz vrste osiguranja 10 u dijelu A Priloga I., osim odgovornosti prijevoznika, mogu zahtijevati od tog društva za osiguranje da dostavi sljedeće:

3.   Ako nadzorna tijela matične države članice ne dostave informacije iz stavka 1. u roku koji je u njemu propisan, one će društvu za osiguranje navesti razloge za odbijanje u istom roku.

Takvo odbijanje ili propust u djelovanju podliježe pravu obraćanja sudovima u matičnoj državi članici.

4.   Društvo za osiguranje može početi poslovati od datuma kad dobije obavijest o dostavljanju informacija iz prvog podstavka stavka 1.

Članak 149.

Promjene prirode rizika ili obveza

Sve promjene koje društvo za osiguranje namjerava napraviti u vezi s informacijama iz članka 145. podliježu postupku iz članaka 147. i 148.

Pododjeljak 2.

Osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Članak 150.

Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

1.   Kad društvo za neživotno osiguranje, preko poslovnog nastana koji se nalazi u jednoj državi članici, pokriva rizik, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstan u vrstu osiguranja 10 u dijelu A Priloga I. koji se nalazi u drugoj državi članici, država članica domaćin zahtijeva od tog društva da postane član i da sudjeluje u financiranju svog nacionalnog ureda za osiguranje odnosno nacionalnog garancijskog fonda.

2.   Financijski doprinos iz stavka 1. se izdvaja samo za rizike, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstane u vrstu osiguranja 10 u dijelu A Prilogu I. koje se pokriva u sklopu pružanja usluga. Taj se doprinos izračunava na istoj osnovi kao za društva za neživotno osiguranje koja pokrivaju te rizike preko poslovnog nastana koji se nalazi u toj državi članici.

Pri izračunu se u obzir uzimaju premijski prihodi društva za osiguranje iz te vrste osiguranja u državi članici domaćinu ili broj rizika u toj vrsti osiguranja koje se pokriva u toj državi članici.

3.   Država članica domaćin može zahtijevati od društva za osiguranje koje pruža usluge da poštuje pravila u toj državi članici o pokriću povećanih rizika u mjeri u kojoj se ona primjenjuju na društva za neživotno osiguranje osnovana u toj državi.

Članak 151.

Nediskriminacija osoba koje su podnijele odštetne zahtjeve

Država članica domaćin zahtijeva da društvo za neživotno osiguranje osigura da osobe koje su podnijele odštetne zahtjeve koji proizlaze iz događaja koji su se dogodili na njezinom državnom području ne budu stavljeni u manje povoljan položaj zbog činjenice što društvo pokriva rizike, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstane u vrstu osiguranja 10 u dijelu A Priloga I. u sklopu pružanja usluga, a ne preko poslovnog nastana koji se nalazi u toj državi.

Članak 152.

Predstavnik

1.   U smislu članka 151. država članica domaćin zahtijeva da društvo za neživotno osiguranje imenuje predstavnika s boravištem ili poslovnim nastanom na njezinom državnom području koji će prikupljati sve potrebne informacije u vezi s odštetnim zahtjevima i imati dostatne ovlasti da zastupa društvo u odnosu na osobe koje su pretrpjele štetu, a koje mogu podnijeti odštetne zahtjeve, uključujući isplate po tim zahtjevima, i da zastupa ili da, prema potrebi, osigura zastupanje društva pred sudovima i tijelima te države članice u vezi s takvim zahtjevima.

Od tog predstavnika također može se zahtijevati da zastupa društvo za neživotno osiguranje pred nadzornim tijelima države članice domaćina s obzirom na provjeru postojanja i valjanosti polica obveznog osiguranja vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranja od automobilske odgovornosti).

2.   Država članica domaćin neće zahtijevati od tog predstavnika da poduzima aktivnosti, osim onih navedenih u stavku 1., u ime društva na neživotno osiguranje koje ga je imenovalo.

3.   Imenovanje predstavnika samo po sebi ne predstavlja osnivanje podružnice u smislu članka 145.

4.   Kad društvo za osiguranje propusti imenovati predstavnika, države članice mogu predstavniku za rješavanje odštetnih zahtjeva, imenovanom u skladu s člankom 4. Direktive 2000/26/EZ, dati suglasnost za preuzimanje funkcije predstavnika iz stavka 1. ovog članka.

Odjeljak 3.

Nadležnosti nadzornih tijela države članice domaćina

Pododjeljak 1.

Osiguranje

Članak 153.

Jezik

Nadzorna tijela države članice domaćina mogu zahtijevati da im informacije, za koje su ovlaštena zahtijevati o djelatnosti društava za osiguranje koja posluju na državnom području te države članice, budu dostavljane na službenom jeziku ili jezicima te države.

Članak 154.

Prethodna obavijest i prethodna suglasnost

1.   Država članica domaćin neće donijeti odredbe koje bi zahtijevale prethodnu suglasnost ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima police osiguranja, cjenicima premija, ili, u slučaju životnog osiguranja, o tehničkim podlogama koje se posebno upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva, ili o obrascima i drugim dokumentima koje društvo za osiguranje namjerava upotrebljavati u svojem poslovanju s ugovarateljima osiguranja.

2.   Država članica domaćin od društva za osiguranje koje se namjerava obavljati djelatnost osiguranja na njezinom državnom području zahtijeva da obavlja samo nesustavno obavješćivanje o uvjetima police osiguranja i drugim dokumentima u svrhu provjere usklađenosti s njezinim nacionalnim propisima o ugovorima o osiguranju, a taj zahtjev ne predstavlja prethodni uvjet koji društvo za osiguranje mora ispuniti da bi moglo poslovati.

3.   Država članica domaćin neće zadržati ili uvesti zahtjev u vezi s prethodnom obavijesti o ili suglasnošću s namjeravanim povećanjem premijskih stopa, osim u sklopu općih sustava nadzora cijena.

Članak 155.

Društva za osiguranje koja nisu usklađena sa zakonskim odredbama

1.   Kad nadzorna tijela države članice domaćina utvrde da društvo za osiguranje koje ima podružnicu ili koje obavlja djelatnost u skladu sa slobodom pružanja usluga na njezinom državnom području nije usklađeno sa zakonskim odredbama koje se na njega primjenjuju u toj državi članici, one će zahtijevati od predmetnog društva za osiguranje da otkloni takvu nepravilnost.

2.   Kad predmetno društvo za osiguranje propusti poduzeti potrebne aktivnosti, nadzorna tijela predmetne države članice domaćina o navedenom obavješćuju nadzorna tijela matične države članice.

Nadzorna tijela matične države članice poduzimaju čim je prije moguće sve potrebne mjere kako bi osigurale da predmetno društvo za osiguranje otkloni navedenu nepravilnost.

Nadzorna tijela matične države članice o poduzetim mjerama obavješćuju nadzorna tijela države članice domaćina.

3.   Kad, unatoč mjerama koje poduzme matična država članica ili zbog toga što su te mjere bile neodgovarajuće ili nedostatne u toj državi članici, društvo za osiguranje ustraje u kršenju zakonskih odredbi koje su na snazi u državi članici domaćinu, nadzorna tijela države članice domaćina mogu, nakon što obavijeste nadzorna tijela matične države članice, poduzeti primjerene mjere kako bi spriječile ili kaznile daljnje nepravilnosti, uključujući, u mjeri u kojoj je to iznimno nužno, sprečavanje tog društva da nastavi sklapati nove ugovore o osiguranju na državnom području države članice domaćina.

Države članice osiguravaju da je na njihovom državnom području moguće uručiti pravne dokumente koji su potrebni za poduzimanje takvih mjera protiv društava za osiguranje.

4.   Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ne utječu na ovlast predmetnih država članica da poduzmu primjerene hitne mjere za sprečavanje ili kažnjavanje nepravilnosti na njihovom državnom području. Ta ovlast uključuje mogućnost sprečavanja društava za osiguranje da nastave sklapati nove ugovore o osiguranju na njihovom državnom području.

5.   Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ne utječu na ovlast država članica da kažnjavaju prekršaje na svom državnom području.

6.   Kad društvo za osiguranje koje je počinilo prekršaj ima poslovni nastan ili posjeduje imovinu u predmetnoj državi članici, nadzorna tijela te države članice mogu, u skladu s nacionalnim pravom, primijeniti nacionalne upravne kazne propisane za takav prekršaj protiv tog poslovnog nastana ili imovine.

7.   Bilo koja mjera donesena u skladu s odredbama stavaka 2. do 6. koja uključuju ograničavanje obavljanja poslova osiguranja mora biti primjereno utemeljena i priopćena društvu za osiguranje.

8.   Društva za osiguranje dostavljaju nadzornim tijelima države članice domaćina na njihov zahtjev sve dokumente koji od njih budu zatraženi u smislu stavaka 1. do 7. u mjeri u kojoj su obvezna društva za osiguranje čije se sjedište nalazi u toj državi članici.

9.   Države članice obavješćuju Komisiju o broju i vrstama slučaja koji su rezultirali odbijanjem u smislu članaka 146. i 148. i mjerama koje su bile poduzete u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

Na temelju tih informacija Komisija svake dvije godine obavješćuje Europski odbor za osiguranje i strukovne mirovine.

Članak 156.

Oglašavanje

Društva za osiguranje sa sjedištem u državama članicama mogu oglašavati svoje usluge u državi članici domaćinu putem svih dostupnih komunikacijskih sredstava pod uvjetom da je to oglašavanje u skladu s pravilima koja uređuju oblik i sadržaj takvog oglašavanja i koja su donesena u interesu općeg dobra.

Članak 157.

Porezi na premije

1.   Ne dovodeći u pitanje bilo koje naknadno usklađivanje, svaki ugovor o osiguranju isključivo podliježe neizravnim porezima i parafiskalnim troškovima vezanim uz premije osiguranja u državi članici u kojoj se nalazi rizik ili državi članici obveze.

U smislu prvog podstavka, pokretna imovina u zgradi koja se nalazi na državnom području države članice, osim roba u komercijalnom tranzitu, smatra se rizikom koji se nalazi u toj državi članici, čak i onda kad zgrada i njezin sadržaj nisu pokriveni istom policom osiguranja.

U slučaju Španjolske, ugovor o osiguranju također podliježe dodatnoj naknadi koja se po zakonu plaća španjolskom „Consorcio de Compensación de Seguros” za ispunjavanje njegovih funkcija koje se odnose na naknadu gubitaka nastalih zbog izvanrednih događaja u toj državi članici.

2.   Pravo koji se primjenjuje na ugovor prema članku 178. ove Direktive i Uredbi (EZ) br. 593/2008 neće utjecati na fiskalne režime koji se primjenjuju.

3.   Svaka država članica primjenjuju vlastite nacionalne odredbe o mjerama kojima se osigurava naplata neizravnih poreza i parafiskalnih troškova prema stavku 1. na društva za osiguranje koja pokrivaju rizike ili obveze koji se nalaze na njihovom državnom području.

Pododjeljak 2.

Reosiguranje

Članak 158.

Društva za reosiguranje koja nisu usklađena s propisima

1.   Kad nadzorna tijela države članice utvrde da društvo za reosiguranje koje ima podružnicu ili koje obavlja djelatnost u skladu sa slobodom pružanja usluga na njezinom državnom području nije usklađeno sa zakonskim odredbama koje se na njega primjenjuju u toj državi članici, one će zahtijevati od predmetnog društva za reosiguranje da otkloni takvu nepravilnost. One će istodobno o tim nalazima obavijestiti nadzorna tijela matične države članice.

2.   Kad, unatoč mjerama koje poduzme matična država članica ili zbog toga što su te mjere bile neodgovarajuće ili nedostatne u toj državi članici, društvo za reosiguranje ustraje u kršenju propisa koji se na njega primjenjuju u državi članici domaćinu, nadzorna tijela države članice domaćina mogu, nakon što obavijeste nadzorno tijelo matične države članice, poduzeti primjerene mjere kako bi spriječile ili kaznile daljnje nepravilnosti, uključujući, u mjeri u kojoj je to iznimno nužno, sprečavanje društva za reosiguranje da nastavi sklapati nove ugovore o reosiguranju na državnom području države članice domaćina.

Države članice osiguravaju da je na njihovom državnom području moguće uručiti pravne dokumente koji su potrebni za poduzimanje takvih mjera protiv društava za reosiguranje.

3.   Bilo koja mjera donesena u skladu s odredbama stavaka 1. i 2. koja uključuju kazne ili ograničavanje obavljanja poslova reosiguranja mora biti primjereno utemeljena i priopćena predmetnom društvu za reosiguranje.

Odjeljak 4.

Statističke informacije

Članak 159.

Statističke informacije o prekograničnim djelatnostima

Svako društvo za osiguranje obavješćuje nadležno nadzorno tijelo svoje matične države članice posebno o transakcijama koje obavlja u skladu s pravom nastana i transakcijama koje obavlja u skladu sa slobodom pružanja usluga, o iznosu premija, odštetnim zahtjevima i provizijama, bez umanjenja za reosiguranje, po državama članicama kako slijedi:

U pogledu vrste osiguranja 10 u dijelu A Priloga I., koja ne uključuju odgovornost prijevoznika, predmetno društvo također obavješćuje to nadzorno tijelo o učestalosti i prosječnom trošku odštetnih zahtjeva.

Nadzorno tijelo matične države članice prosljeđuje informacije iz prvog i drugog podstavka u razumnom vremenskom razdoblju i skupnom obliku nadzornim tijelima svake predmetne države članice na njihov zahtjev.

Odjeljak 5.

Tretman ugovora podružnica u postupku likvidacije

Članak 160.

Likvidacija društava za osiguranje

Prilikom likvidacije društva za osiguranje, obveze koje proizlaze iz ugovora sklopljenih preko podružnice ili u skladu sa slobodom pružanja usluga podmiruju se na isti način kao obveze koje proizlaze iz drugih ugovora o osiguranju tog društva, te se pri tome ne pravi razlika između državljanstva osiguranih osoba i korisnika osiguranja.

Članak 161.

Likvidacija društava za reosiguranje

Prilikom likvidacije društva za reosiguranje, obveze koje proizlaze iz ugovora sklopljenih preko podružnice ili u skladu sa slobodom pružanja usluga podmiruju se na isti način kao obveze koje proizlaze iz drugih ugovora o reosiguranju tog društva.

POGLAVLJE IX.

Podružnice osnovane unutar Zajednice koje pripadaju društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje sa sjedištem izvan Zajednice

Odjeljak 1.

Početak obavljanja poslova

Članak 162.

Načelo odobrenja za rad i uvjeti

1.   Države članice predviđaju da je, za pristupanje obavljanju djelatnosti iz članka 2. stavka 1. prvog podstavka, svakom društvu čije se sjedište nalazi izvan Zajednice potrebno odobrenje za rad.

2.   Država članica može izdati odobrenje za rad ako društvo ispunjava najmanje sljedeće uvjete: