06/Sv. 9

HR

Službeni list Europske unije

260


32009L0111


L 302/97

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


DIREKTIVA 2009/111/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. rujna 2009.

o izmjeni direktiva 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2007/64/EZ vezano za banke povezane sa središnjim institucijama, određene stavke jamstvenog kapitala, velike izloženosti, nadzorne aranžmane i upravljanje u kriznim situacijama

(Tekst značajan za EGP)

EURPOSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

U skladu sa Zaključcima Europskog Vijeća i Ecofina te međunarodnim inicijativama kao što je sastanak na vrhu skupine država G-20 od 2. travnja 2009., ova Direktiva predstavlja prvi korak u otklanjanju nedostataka otkrivenih financijskom krizom, slijedit će daljnje inicijative koje je najavila Komisija u svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod naslovom „Poticanje oporavka europskoga gospodarstva”.

(2)

Članak 3. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (4) dopušta državama članicama osiguravanje posebnih režima bonitetnog nadzora za kreditne institucije koje su trajno povezane sa nekim središnjim tijelom od 15. prosinca 1977., pod uvjetom da su ti režimi uvedeni u nacionalno zakonodavstvo najkasnije do 15. prosinca 1979. Ti rokovi onemogućavaju državama članicama, posebno onima koje su pristupile Europskoj uniji nakon 1980. uvođenje ili održavanje takvih posebnih bonitetnih režima za slično povezane kreditne institucije koje su osnovane na njihovim područjima. Stoga je primjereno ukinuti rokove određene člankom 3. spomenute Direktive kako bi se osigurali jednaki konkurentski uvjeti kreditnim institucijama u državama članicama. Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo trebao bi odrediti smjernice kako bi se s time u vezi pojačala konvergencija nadzornih praksi.

(3)

Hibridni instrumenti tržišta kapitala imaju važnu ulogu u kontinuiranom upravljanju kapitalom kreditnih institucija. Ti instrumenti omogućavaju kreditnim institucijama ostvarivanje diversificirane strukture kapitala te pristup velikom broju financijskih ulagača. Baselski odbor za nadzor banaka je 28. listopada 1998. donio sporazum o kriterijima primjerenosti i ograničenjima vezano uz uključivanje određenih vrsta hibridnih instrumenata u osnovni kapital kreditnih institucija.

(4)

Stoga je nužno odrediti kriterije za spomenute instrumente tržišta kapitala, na temelju kojih će se određivati njihova primjerenost za uključivanje u osnovni kapital kreditnih institucija te uskladiti odredbe Direktive 2006/48/EZ sa spomenutim sporazumom. Izmjene Priloga XII. Direktivi 2006/48/EZ proizlaze neposredno iz određivanja spomenutih kriterija. Osnovni kapital kreditnih institucija iz članka 57. točke (a) Direktive 2006/48/EZ trebao bi uključivati sve instrumente koji se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom smatraju vlasničkim kapitalom, koji nose ista prava kao obične dionice u postupku likvidacije te u cijelosti pokrivaju gubitke u tijeku redovitog poslovanja jednako kao obične dionice. Trebalo bi omogućiti da ti instrumenti uključuju instrumente koji nose povlaštena prava za isplatu dividendi na nekumulativnoj osnovi, ako su obuhvaćeni člankom 22. Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (5), da budu jednakovrijedni običnim dionicama u postupku likvidacije te u potpunosti pokrivaju gubitke u sklopu redovitog poslovanja kao i obične dionice. Kapital iz članka 57. točke (a) Direktive 2006/48/EZ trebao bi uključivati i sve druge instrumente kreditnih institucija koji su u skladu s odredbama njihovog statuta, uzimajući u obzir poseban status uzajamnih društava, zadruga i sličnih institucija, a koji su jednaki običnim dionicama u smislu kvalitete kapitala, posebno što se tiče pokrivanja gubitaka. Instrumenti koji nisu jednaki običnim dionicama u postupku likvidacije ili ne pokrivaju gubitke u tijeku redovitog poslovanja na jednak način kao obične dionice trebaju biti uključeni u skupinu hibrida iz članka 57. točke (ca) Direktive 2006/48/EZ.

(5)

Kako bi se izbjeglo narušavanje tržišta te osigurao kontinuitet ukupne razine jamstvenog kapitala primjereno je osigurati posebne prijelazne aranžmane za nov režim povezan s instrumentima tržišta kapitala. Kad oporavak bude osiguran, potrebno je pojačati kvalitetu osnovnog kapitala. Komisija o tome treba izvijestiti Europski parlament i Vijeće zajedno sa svim prikladnim prijedlozima do 31. prosinca 2011.

(6)

S ciljem osnaživanja okvira Zajednice za upravljanje kriznim situacijama ključno je da nadležna tijela usuglase svoje aktivnosti sa drugim nadležnim tijelima i, ako je potrebno, sa središnjim bankama, između ostalog s ciljem smanjenja sistemskog rizika. Kako bi se osnažila učinkovitost bonitetnog nadzora grupe banaka na konsolidiranoj osnovi, potrebno je učinkovitije uskladiti nadzornih aktivnosti. Potrebno je osnovati kolegije nadzornika. Osnivanje kolegija nadzornika ne smije utjecati na prava i odgovornosti nadležnih tijela u skladu s Direktivom 2006/48/EZ. Osnivanje kolegija nadzornika treba biti instrument za snažniju suradnju, putem koje će se nadležna tijela dogovoriti o ključnim nadzornim zadacima. Kolegiji nadzornika trebali bi olakšati provođenje redovitog nadzora i rješavanje hitnih situacija. Konsolidacijski nadzornik trebao bi, u suradnji s drugim članovima kolegija, moći odlučiti o sazivanju sastanaka ili aktivnosti koje nisu u općem interesu te tako prema potrebi racionalizirati nazočnost.

(7)

Mandati nadležnih tijela trebaju na adekvatan način voditi računa o utjecaju na Zajednicu. Stoga, nadležna tijela trebaju posvetiti dužnu pažnju utjecajima svojih odluka na stabilnost financijskih sustava svih ostalih država članica. Ovisno o nacionalnom zakonodavstvu, spomenuto načelo treba razumjeti kao širi cilj za poticanje financijske stabilnosti u Europskoj uniji te ne smije pravno obvezivati nadležna tijela da ostvare određeni rezultat.

(8)

Potrebno je omogućiti nadležnim tijelima sudjelovanje u kolegijima za nadzor kreditnih institucija s matičnim društvom u trećoj zemlji. Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo trebao bi, prema potrebi, osigurati smjernice i preporuke s ciljem jačanja konvergencije nadzornih praksi u skladu s Direktivom 2006/48/EZ. S ciljem izbjegavanja nedosljednosti ili regulatorne arbitraže zbog različitih pristupa i pravila koja primjenjuju različiti kolegiji te primjene diskrecijskih prava država članica, Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo trebao bi sastaviti smjernice koje reguliraju postupke i pravila djelovanja kolegija.

(9)

Članak 129. stavak 3. Direktive 2006/48/EZ ne bi smio promijeniti raspodjelu odgovornosti među nadležnim tijelima na konsolidiranoj, subkonsolidiranoj i pojedinačnoj razini.

(10)

Nedostatak informacija između nadležnih tijela matične države i države domaćina može se pokazati škodljivim za financijsku stabilnost država članica domaćina. Stoga je potrebno ojačati prava nadzora države članice domaćice, posebno tijekom krize koja uključuje važne podružnice. S tim ciljem potrebno je definirati pojam važne podružnice. Nadležna tijela trebala bi razmjenjivati informacije koje su ključne za obavljanje zadataka središnjih banaka te zadataka ministarstava financija vezano za financijske krize i smanjenje sistemskog rizika.

(11)

Potrebno je nastaviti razvijati postojeće nadzorne aranžmane. Kolegiji nadzornika predstavljaju dodatan i važan korak naprijed ka usklađivanju nadzorne suradnje i konvergencije u Europskoj uniji.

(12)

Suradnja nadležnih tijela koja nadziru grupe, holdinge, njihova društva kćeri i podružnice u kolegijima je razvojna faza na putu daljnje regulatorne konvergencije i nadzorne integracije. Međusobno povjerenje nadzornika i poštovanje njihovih odgovornosti je ključno. U slučaju spora između članova kolegija vezano za te različite odgovornosti, ključni su nepristrani i neovisni, savjeti te mehanizmi za mirenje i rješavanje sporova na razini Zajednice.

(13)

Kriza na međunarodnim financijskim tržištima je dokazala da je potrebno dalje ispitati potrebu reformiranja regulatornog i nadzornog modela financijskog sektora Europske unije.

(14)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 29. listopada 2008. pod naslovom „Od financijske krize do oporavka: europski okvir djelovanja” objavila da je imenovala skupinu stručnjaka, kojima predsjeda gospodin Jacques de Larosière (Larosièrova skupina) kako bi razmotrili organizaciju europskih financijskih institucija s ciljem osiguravanja bonitetnog poslovanja, urednog funkcioniranja tržišta i snažnije europske suradnje u nadzoru financijske stabilnosti, mehanizmima ranog upozoravanja i upravljanja krizom, uključujući upravljanje prekograničnim i nadsektorskim rizicima te razmotrili suradnju Europske unije i drugih velikih pravnih sustava kao doprinos zaštiti financijske stabilnosti na svjetskoj razini.

(15)

S ciljem ostvarivanja potrebne razine nadzorne konvergencije i suradnje na razini Europske unije te podupiranja stabilnosti financijskog sustava nužno su potrebne daljnje opsežne reforme regulatornog i nadzornog modela financijskog sektora Europske unije koje bi Komisija trebala brzo provesti, poštujući pri tome zaključke Larosièrove skupine koji su predstavljeni 25. veljače 2009.

(16)

Komisija bi do 31. prosinca 2009. trebala dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te predložiti zakonodavstvo potrebno da bi se otklonili utvrđeni nedostaci vezano za odredbe koje se odnose na povezivanje nadzornih tijela, uzimajući u obzir da je potrebno uspostaviti snažniju ulogu nadzornog sustava na razini Europske unije do 31. prosinca 2011.

(17)

Izražena koncentracija izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba može dovesti do neprihvatljivog rizika nastanka gubitka. Za takvo stanje može se smatrati da ugrožava solventnost kreditne institucije. Nadzor i kontrola velikih izloženosti kreditnih institucija stoga treba biti sastavni dio nadzora kreditnih institucija.

(18)

Postojeći režim velikih izloženosti uspostavljen je 1992. Zato bi trebalo revidirati postojeće zahtjeve vezane za velike izloženosti određene Direktivom 2006/48/EZ te Direktivom 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (6).

(19)

Budući da kreditne institucije međusobno izravno konkuriraju na unutrašnjem tržištu, trebalo bi bolje uskladiti nadzor i kontrolu velikih izloženosti kreditnih institucija. S ciljem smanjivanja administrativnog opterećenja kreditnih institucija, trebalo bi smanjiti broj opcija ponuđenih državama članicama vezano za velike izloženosti.

(20)

Pri određivanju postojanja grupe povezanih klijenata te izloženosti koje posljedično predstavljaju jedinstvenih rizik također je važno uzeti u obzir rizike koji proizlaze iz zajedničkog izvora značajnog financiranja koji pruža sama kreditna investicijska ili financijsko društvo, njezina financijska grupa ili povezane osobe.

(21)

Iako je poželjno da se izračun izloženosti temelji na izračunu predviđenom za potrebe izračuna minimalnog jamstvenog kapitala, prikladno je donijeti pravila za nadzor velikih izloženosti bez primjene pondera ili stupnjeva rizika. K tome, tehnike za smanjenje kreditnog rizika koje se primjenjuju u režimu solventnosti pretpostavljaju dobru diversifikaciju kreditnog rizika. U slučaju velikih izloženosti koje uključuju rizik koncentracije na jednu izloženost (single name) kreditni rizik nije dobro diversificiran. Zato na učinke spomenutih tehnika treba primjenjivati bonitetnu zaštitu. U tom kontekstu, nužno je osigurati učinkovit oporavak kreditne zaštite za potrebe velikih izloženosti.

(22)

Budući da gubitak koji proizlazi iz izloženosti kreditnoj instituciji ili investicijskom društvu može biti jednako velik kao i gubitak koji proizlazi iz drugih izloženosti, spomenute izloženosti je potrebno tretirati i prijavljivati na isti način kao i sve druge izloženosti. Da bi se smanjio nerazmjeran učinak takvog pristupa na manje institucije predviđeno je alternativno kvantitativno ograničenje. K tome, izloženosti vrlo kratkog roka koje se odnose na prijenos novca, uključujući obavljanje usluga platnog prometa, obračuna, namire i skrbničkih usluga za klijente izuzimaju se, kako bi se olakšalo neometano funkcioniranje financijskih tržišta i povezane infrastrukture. Spomenute usluge obuhvaćaju, primjerice, obavljanje obračuna i namire gotovinskih transakcija te slične aktivnosti koje olakšaju namiru. Povezane izloženosti obuhvaćaju izloženosti koje možda nije moguće predvidjeti te ih zato kreditna institucija ne može u cijelosti nadzirati, kao što su, između ostalog, stanja na međubankovnim računima koja proizlaze iz platnih aktivnosti klijenata, uključujući naknade i kamate knjižene u koristi ili na teret te iz drugih plaćanja usluga za klijente te dane ili primljene instrumente osiguranja.

(23)

Odredbe koje se odnose na vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) iz Direktive 2006/48/EZ trebale bi biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (7). Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo trebao bi prije svega revidirati svoje smjernice o priznavanju vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika kako bi se izbjeglo udvostručavanje posla te smanjilo opterećenje koje proizlazi iz postupka priznavanja, ako je VIPKR registrirana kao agencija za kreditni rejting na razini Zajednice.

(24)

Potrebno je također otkloniti neusklađenosti između interesa društava koja preoblikuju kredite u vrijednosne papire za trgovanje i druge financijske instrumente (inicijatora i sponzora) te društava koja ulažu u spomenute vrijednosne papire ili instrumente (ulagača). Također je potrebno da interesi inicijatora ili sponzora i interesi ulagača budu usklađeni. Da bi se to ostvarilo, inicijatori ili sponzori trebaju zadržati značajan udio u odnosnoj imovini. Stoga je važno da inicijatori ili sponzori zadrže izloženost riziku kredita o kojima je riječ. Nadalje, sekuritizacijske transakcije ne bi smjele biti tako strukturirane da se izbjegne primjena zahtjeva za zadržavanjem, posebno preko strukture provizije ili premije ili obje. Spomenuto zadržavanje trebalo bi se primjenjivati u svim situacijama gdje se primjenjuje ekonomska namjena posla prema definiciji iz Direktive 2006/48/EZ, neovisno o tome koja pravna sredstva ili instrument se koristi za ostvarivanje spomenute ekonomske namjene. Posebno u situacijama u kojima se kreditni rizik prenosi sekuritizacijom, ulagači bi trebali donositi odluke nakon provođenja detaljnog dubinskog snimanja za koju su im potrebne adekvatne informacije o sekuritizaciji.

(25)

Mjere za rješavanje mogućih neusklađenosti spomenutih struktura moraju biti dosljedne i usklađene u sveukupnoj relevantnoj regulativi financijskog sektora. Komisija bi trebala pripremiti odgovarajuće zakonske prijedloge kako bi se osigurala dosljednost i usklađenost. Zahtjev za zadržavanje ne bi smio imati više primjena. Za pojedinu sekuritizaciju, dostatno je da se zahtjev odnosi na samo jednog između inicijatora, sponzora ili prvotnog kreditora. Također, zahtjevi za zadržavanje trebali bi se rabiti samo za sekuritizaciju koja je predmet ulaganja ako su osnovne izloženosti sekuritizacije pozicije druge sekuritizacije. Zahtjev za zadržavanje ne bi se trebao odnositi na otkupljena potraživanja koja proizlaze iz korporativne aktivnosti te su prenesene ili prodane uz diskont radi financiranja spomenute aktivnosti. Nadležna tijela trebaju odrediti ponder rizika u vezi s nepoštovanjem obveze provođenja dubinskog snimanja pri sekuritizaciji za značajna kršenja politika i postupaka relevantnih za analiziranje odnosnih rizika.

(26)

U svojoj Izjavi o jačanju financijskog sustava od 2. travnja 2009. vođe država skupine G20 zatražili su da Baselski odbor za nadzor banaka i tijela do 2010. razmotre zahtjeve za obavljanje dubinskog snimanja i kvantitativne zahtjeve za zadržavanje za sekuritizaciju. Vezano uz spomenuti međunarodni razvoj događaja te s ciljem smanjivanja sistemskih rizika koji nastaju na sekuritizacijskim tržištima na najbolji mogući način, Komisija bi trebala, prije isteka 2009. te nakon savjetovanja s Odborom europskih nadzornih tijela za bankarstvo, odlučiti je li potrebno predložiti strože zahtjeve za zadržavanje te da li metode za izračun spomenutih zahtjeva dovode do usklađivanja interesa inicijatora ili sponzora i ulagača.

(27)

Trebalo bi rabiti dubinsko snimanje kako bi se adekvatno ocijenili rizici za knjigu trgovanja te knjigu banke koji proizlaze iz sekuritizacijskih izloženosti. K tome, zahtjevi koji se odnose na dubinsko snimanje trebaju biti razmjerni. Postupci dubinskog snimanja trebali bi doprinijeti boljem povjerenju između inicijatora, sponzora i ulagača. Stoga je poželjna primjerena objava relevantnih informacija koje se odnose na postupke dubinskog snimanja.

(28)

Države članice trebale bi osigurati da nadležna tijela imaju dovoljno djelatnika i sredstava za poštovanje nadzornih obveza iz Direktive 2006/48/EZ te da zaposlenici uključeni u nadzor kreditnih institucija u skladu s navedenom Direktivom raspolažu primjerenim znanjem i iskustvom za obavljanje dužnosti koje su im povjerene.

(29)

Potrebno je prilagoditi Prilog III. Direktivi 2006/48/EZ kako bi se pojasnile određene odredbe s ciljem jačanja konvergencije nadzornih praksi.

(30)

Iz razvoja tržišta u posljednje vrijeme postalo je vidljivo da je upravljanje likvidonosnim rizikom ključni čimbenik za sigurnost kreditnih institucija i njihovih podružnica. Potrebno je pojačati primjenu kriterija navedenih u prilozima V. i XI. Direktivi 2006/48/EZ s ciljem usklađivanja tih odredbi s radom koji obavlja Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo i Baselski odbor za nadzor banaka.

(31)

Trebalo bi donijeti mjere potrebne za primjenu Direktive 2006/48/EZ u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (8).

(32)

Posebno, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti za izmjenu i Priloga III. Direktivi 2006/48/EZ s ciljem uzimanja u obzir razvoja događaja na financijskim tržištima ili razvoja računovodstvenih standarda ili zahtjeva koji vode računa o zakonodavstvu Zajednice ili se odnose na konvergenciju nadzornih praksi. Budući da su te mjere općenitog opsega te su namijenjene izmjenama elemenata Direktive 2006/48/EZ koji nisu ključni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(33)

Financijska kriza je otkrila potrebu za boljom analizom i odgovorom na makrobonitetne probleme koji se nalaze na spoju makroekonomske politike i reguliranja financijskog sustava. To uključuje i potrebu razmatranja mjera koje ublažuju vrhove i dolove poslovnog ciklusa, uključujući i potrebu kreditnih institucija da u trenutku uspjeha odvajaju protucikličke rezerve koje se mogu koristiti tijekom gospodarske recesije, a koje mogu uključivati mogućnost odvajanja dodatnih rezervi, „dinamične rezervacije” i mogućnost smanjivanja kapitalnih rezervi tijekom teških trenutaka, osiguravajući tako adekvatnu raspoloživost kapitala tijekom ciklusa; argumente za izračun kapitalnih zahtjeva iz Direktive 2006/48/EZ; dodatne mjere za kreditne institucije, koje se temelje na riziku, s ciljem ograničavanja nastanka financijskih poluga u bankarskom sustavu.

(34)

Stoga bi Komisija do 31. prosinca 2009. trebala u cijelosti preispitati Direktivu 2006/48/EZ kako bi se riješila spomenuta pitanja te podnijeti izvješće i moguće adekvatne prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću.

(35)

S ciljem osiguravanja financijske stabilnosti te izvještavanja o mjerama za jačanje preglednosti tržišta neuvrštenih izvedenih instrumenata, čime bi se smanjila izloženost riziku druge strane te općenito smanjila izloženost riziku, primjerice obračunom kreditnih izvedenica na temelju nastanka statusa neispunjavanja obveza preko središnjih drugih stranaka. Potrebno je poticati primjenu visokih operativnih i bonitetnih standarda za uspostavljanje i razvoj središnjih drugih stranaka u Europskoj uniji. Komisija bi trebala podnijeti svoje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno sa svim prikladnim prijedlozima, uzimajući pritom, prema potrebi, u obzir usporedne inicijative na globalnoj razini.

(36)

Komisija bi trebala razmotriti primjenu i podnijeti izvješće o primjeni članka 113. stavka 4. Direktive 2006/48/EZ, uključujući i pitanje da li izuzeća trebaju biti predmet nacionalnih diskrecijskih prava. Komisija bi trebala podnijeti navedeno izviješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno sa svim prikladnim prijedlozima. Izuzeća i različite mogućnosti treba ukinuti u slučajevima kad nije dokazana potreba za njihovo zadržavanje s ciljem ostvarivanja jedinstvenog seta dosljednih pravila u cijeloj Zajednici.

(37)

Pri procjeni rizika trebalo bi uzeti u obzir posebne karakteristike mikro kredita te je potrebno poticati njihov razvoj. K tome, zbog nedostatnog razvoja mikro kredita, trebalo bi potaknuti razvoj adekvatnih rejting sustava, uključujući i razvoj rejting sustava prilagođenih mikrokreditnih aktivnosti. Države članice trebaju nastojati postići razmjernost između bonitetne regulative i nadzora mikrokreditnih aktivnosti na nacionalnoj razini.

(38)

Budući da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, uvođenje pravila vezanih uz osnivanje i poslovanje kreditnih institucija i njihova bonitetni nadzor, jer to zahtjeva usklađivanje mnogobrojnih različitih pravila koja trenutačno postoje u pravnim sustavima različitih država članica, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz spomenutog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(39)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (9), države članice se potiču da za svoje potrebe i u interesu Zajednice pripreme i objave vlastite tablice koje će prikazivati, u mjeri u kojoj je to moguće, korelaciju između ove Direktive i mjera za transponiranje u nacionalno pravo.

(40)

Direktive 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2007/64/EZ (10) treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2006/48/EZ

Direktiva 2006/48/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

u prvom podstavku uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Jedna ili više kreditnih institucija u istoj državi članici, a koje su trajno povezane sa središnjim tijelom koje ih nadzire te koje je osnovano u toj državi članici mogu se izuzeti od zahtjeva iz članka 7. i članka 11. stavka 1. ako nacionalno zakonodavstvo predviđa da:”;

(b)

drugi i treći stavak se brišu.

2.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.

‚institucije’ u smislu odjeljaka 2., 3. i 5. glave V. poglavlja 2. su institucije iz članka 3. stavka 1. točke (c) Direktive 2006/49/EZ;”;

(b)

u točki 45. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole kao što je opisano u točki (a), ali se smatra da predstavljaju jedinstveni rizik budući da su međusobno tako povezane da ako se jedna nađe u financijskim problemima, posebno ako je riječ o poteškoćama u financiranju ili otplati, vjerojatno je da će i druga imati poteškoća u financiranju ili otplati.”;

(c)

dodaje se sljedeća točka:

„48.

‚konsolidacijski nadzornik’ znači nadležno tijelo odgovorno za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi nadređenih kreditnih institucija u Europskoj uniji i kreditnih institucija pod kontrolom nadređenih financijskih holdinga u Europskoj uniji.”

3.

U članku 40. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Nadležna tijela jedne države članice pri provođenju svojih dužnosti na temelju informacija koje su im na raspolaganju u određenom trenutku trebaju voditi dužnu pažnju o potencijalnom učinku njihovih odluka na stabilnost financijskog sustava u ostalim državama članicama.”.

4.

Dodaju se sljedeći članci:

„Članak 42.a

1.   Nadležna tijela države članice domaćina mogu zatražiti od konsolidacijskog nadzornika, kada se primjenjuje članak 129. stavak 1., ili od nadležnih tijela matične države članice da se podružnica kreditne institucije smatra značajnom.

U tom zahtjevu navode se razlozi zbog kojih se podružnica treba smatrati značajnom, s posebnim osvrtom na sljedeće:

(a)

prelazi li tržišni udio podružnice kreditne institucije u državi članici sa aspekta depozita 2 %;

(b)

vjerojatne posljedice prekida ili prestanka poslovanja kreditne institucije na tržišnu likvidnost te platni i klirinški sustav te sustav namire u državi članici domaćinu; te

(c)

veličinu i važnost podružnice s aspekta broja klijenata u kontekstu bankovnog i financijskog sustava države članice domaćina.

Nadležna tijela države članice domaćina i matične države članice te konsolidacijski nadzornik, kada se primjenjuje članak 129. stavak 1., obvezna su poduzeti sve što je u njihovoj moći da dođu do zajedničke odluke vezano za definiranje podružnice kao značajne podružnice.

Ako zajednička odluka nije donesena u roku od dva mjeseca nakon zaprimanja zahtjeva, nadležna tijela države članice domaćina obvezna su donijeti svoju odluku o tome da li je podružnica značajna u roku od sljedeća dva mjeseca. Pri donošenju odluke, nadležna tijela države članice domaćina obvezna su uzeti u obzir sve stavove i zadrške konsolidacijskog nadzornika ili nadležnih tijela matične države članice.

Odluke iz trećeg i četvrtog podstavka obrazlažu se u dokumentu koji uključuje potpuno obrazložene odluke, šalje se relevantnim nadležnim tijelima te se smatra konačnim i primijenjenim od strane nadležnih tijela u državama članicama o kojima je riječ.

Određivanje podružnice značajnom ne dovodi u pitanje prava i odgovornosti nadležnih tijela u skladu s ovom Direktivom.

2.   Nadležna tijela matične države članice obvezna su izvijestiti nadležna tijela države članice domaćina gdje značajna podružnica ima sjedište te o informacijama iz članka 132. stavka 1. točaka (c) i (d) te ispuniti zadatke iz članka 129. stavka 1. točke (c) u suradnji s nadležnim tijelima države članice domaćina.

Ako nadležna tijela matične države članice saznaju za izvanrednu situaciju u kreditnoj instituciji iz članka 130. stavka 1., obvezna su, što je prije moguće, o tome obavijestiti tijela iz četvrtog stavka članka 49. te iz članka 50.

3.   U slučajevima kad se ne primjenjuje članak 131.a, nadležna tijela koje provode nadzor nad kreditnom institucijom sa značajnim podružnicama u drugim državama članica obvezna su osnovati i predsjedati kolegijem nadzornika kako bi olakšala suradnju u skladu sa stavkom 2. ovog članka i člankom 42. Osnivanje i djelovanje kolegija mora se temeljiti na pismenom aranžmanu koji je nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima odredilo nadležno tijelo matične države članice. Nadležno tijelo matične države članice odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastanku odnosno u aktivnostima kolegija.

Nadležno tijelo matične države članice u svojoj odluci uzima u obzir koliko je za spomenuta nadležna tijela važna nadzorna aktivnost koju treba isplanirati i koordinirati, a posebno njezin potencijalni učinak na stabilnost financijskog sustava u relevantnim državama članicama iz članka 40. stavka 3. te obveze iz stavka 2. ovog članka.

Nadležno tijelo matične države članice obvezno je unaprijed obavijestiti sve članove kolegija o organizaciji sastanaka, glavnim temama o kojima će se raspravljati te aktivnostima koje će se razmatrati. Nadležno tijelo matične države članice također je obvezno sve članove kolegija u cijelosti i pravodobno obavijestiti o koracima poduzetim na spomenutim sastancima odnosno provedenim mjerama.

Članak 42.b

1.   Pri obavljanju svojih dužnosti, nadležna tijela obvezna su uzeti u obzir konvergenciju u području nadzornih alata i nadzornih praksi u primjeni zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom. S tim ciljem, Države članice obvezne su osigurati:

(a)

sudjelovanje nadležnih tijela u aktivnostima Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo;

(b)

da nadležna tijela poštuju smjernice, preporuke, standarde i druge mjere koje je donio Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo te su obvezne navesti razlog ako to nije slučaj;

(c)

da nacionalne ovlasti dodijeljene nadležnim tijelima ne sprečavaju njihovo ispunjavanje dužnosti kao članova Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo u skladu s ovom Direktivom.

2.   Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo obvezan je izvještavati Europski parlament, Vijeće i Komisiju o napretku ostvarenom na putu ka nadzornoj konvergenciji, počevši od 1. siječnja 2011.”

5.

Članak 49. mijenja se kako slijedi:

(a)

u prvom stavku točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

središnje banke Europskog sustava središnjih banaka i druga tijela slične funkcije u svojstvu monetarne vlasti, kad je ta informacija važna za obavljanje njihovih zakonom propisanih zadataka, uključujući vođenje monetarne politike i s njome povezanim osiguravanjem likvidnosti, nadzorom plaćanja, klirinškog sustava i sustava namire te zaštitu stabilnosti financijskog sustava;”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„U izvanrednim situacijama iz članka 130. stavka 1. države članice obvezne su dopustiti nadležnim tijelima da posreduju informacije središnjim bankama Europskoga sustava središnjih banaka kada su te informacije važne za obavljanje njihovih zakonom propisanih zadataka, uključujući vođenje monetarne politike i s njome povezanim osiguravanjem likvidnosti, nadzorom, plaćanja, klirinškog sustava i sustava namire te zaštitu stabilnosti financijskog sustava.”

6.

U članku 50. dodaje se sljedeći stavak:

„U izvanrednim situacijama iz članka 130. stavka 1. države članice obvezne su omogućiti nadležnim tijelima objavu relevantnih informacija odjelima iz prvog stavka ovog članka u svim državama članicama na koje se one odnose.”

7.

Članak 57. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

kapital u smislu članka 22. Direktive 86/635/EEZ, ako je uplaćen, uključujući višak uplaćenog kapitala od dioničke premije, te ako u cijelosti pokriva gubitke tijekom redovitog poslovanja te je u slučaju stečaja ili likvidacije rangiran iza svih ostalih potraživanja;”;

(b)

dodaje se sljedeća točka:

„(ca)

instrumenti, koji nisu instrumenti iz točke (a), koji udovoljavaju zahtjevima iz točaka (a), (c), (d) i (e) članka 63. stavka 2. i članka 63.a;”;

(c)

treći stavak se zamjenjuje se sljedećim:

„U svrhe točke (b) države članice dopuštaju uključivanje privremene dobiti ili dobiti na kraju godine prije donošenja formalne odluke samo ako su tu dobit potvrdile osobe odgovorne za reviziju računovodstvenih izvješća, ako se nadležnim tijelima dokaže da je njezin iznos vrednovan u skladu s načelima iz Direktive 86/635/EEZ te je iskazan neto bez predviđenih naknada ili dividendi.”

8.

Prvi stavak članka 61. zamjenjuje se sljedećim:

„Koncept jamstvenog kapitala iz članka 57. točaka od (a) do (h) predstavlja najveći mogući broj stavki i iznosa. Države članice mogu se odlučiti za uporabu tih stavki i odbitak onih stavki koje nisu navedene članku 57. točkama od (i) do (r).”

9.

U članku 63. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Instrumenti iz članka 57. točke (ca) moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka (a), (c), (d) i (e) ovog članka.”

10.

Dodaje se sljedeći članak:

„Članak 63.a

1.   Instrumenti iz točke (ca) članka 57. moraju ispunjavati zahtjeve iz stavaka od 2. do 5. ovog članka.

2.   Instrumenti nisu datirani i imaju ugovoreno (izvorno) dospijeće od najmanje 30 godina. Spomenuti instrumenti mogu u skladu s isključivim diskrecionim pravom izdavatelja uključivati jednu ili više opcija prijevremenog otkupa, ali ih se ne može otkupiti prije isteka razdoblja od pet godina od datuma izdavanja. Ako odredbe koje uređuju nedatirane instrumente uključuju umjereni poticaj za kreditnu instituciju za otkup instrumenta koji određuju nadležna tijela taj se poticaj ne smije iskoristiti u razdoblju od deset godina od datuma izdavanja. Odredbe koje uređuju datirane instrumente ne smiju dopustiti poticaj za otkup na dan koji nije dan dospijeća.

Za poziv na prijevremeni otkup ili otkup datiranih i nedatiranih instrumenata potrebna je prethodna suglasnost nadležnih tijela. Nadležna tijela mogu dopustiti navedeno pod uvjetom da je zahtjev podnesen na inicijativu kreditne institucije te da to nema utjecaja na financijsku stabilnost ili solventnost kreditne institucije. Nadležna tijela mogu naložiti institucijama da instrument zamijene stavkama iste ili bolje kvalitete iz točke (a) ili točke (ca) članka 57.

Nadležna tijela obvezna su zahtijevati prekid otkupa datiranih instrumenata ako kreditna institucija ne udovolji kapitalnim zahtjevima iz članka 75. te na temelju financijskog stanja i solventnosti kreditne institucije mogu naložiti takav prekid i u drugim trenucima.

Nadležno tijelo može u bilo kojem trenutku odobriti prijevremeni otkup datiranih ili nedatiranih instrumenata ako dođe do promjene u poreznom tretmanu ili regulatornom razvrstavanju navedenih instrumenata, što se nije moglo predvidjeti na dan izdavanja.

3.   Odredbe koje uređuju instrument omogućavaju kreditnim institucijama da prema potrebi otkažu isplatu kamata ili dividendi na neodređeno razdoblje na nekumulativnoj osnovi.

Međutim, kreditne institucije obvezne su otkazati spomenute isplate ako ne udovoljavaju kapitalnim zahtjevima iz članka 75.

Nadležna tijela mogu na temelju financijskog stanja i solventnosti kreditne institucije zahtijevati otkazivanje spomenutih plaćanja. Spomenuta otkazivanja ne dovode u pitanje pravo kreditne institucije da nadomjesti plaćanje kamata ili dividendi putem isplate u obliku instrumenata iz članka 57. točke (a) pod uvjetom da takav mehanizam omogućuje kreditnoj instituciji očuvanje financijskih resursa. Spomenuta zamjena može biti predmet posebnih uvjeta koje određuju nadležna tijela.

4.   Odredbe koje uređuju instrument propisuju da glavnica, neisplaćene kamate ili dividende pokrivaju gubitke te ne sprečavaju dokapitalizaciju kreditne institucije putem adekvatnih mehanizama kako je odredio Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo u skladu sa stavkom 6.

5.   U slučaju stečaja ili likvidacije kreditne institucije, instrumenti su rangirani iza stavaka iz članka 63. stavka 2.

6.   Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo priprema smjernice za konvergenciju nadzornih praksi u vezi s instrumentima iz stavka 1. ovog članka i članka 57. točke (a) te nadzire njihovu primjenu. Komisija je obvezna do 31. prosinca 2011. razmotriti primjenu ovog članka, izvijestiti Europski parlament i Vijeće te pripremiti adekvatne prijedloge za osiguravanje kvalitete jamstvenog kapitala.”

11.

U članku 65. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

bilo kakvi manjinski interesi u smislu članka 21. Direktive 83/349/EEZ, ako se rabi globalna integracijska metoda. Instrumenti iz točke (ca) članka 57., koji se iskazuju kao manjinski interesi moraju zadovoljiti zahtjeve iz točaka (a), (c), (d) i (e) članka 63. stavka 2. i članaka 63.a i 66.;”

12.

Članak 66. se mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Sljedeća ograničenja odnose se na stavke iz članka 57. točaka od (d) do (h):

(a)

ukupna vrijednost stavaka iz članka 57. točaka od (d) do (h) ne smije preći 100 % ukupne vrijednosti stavaka iz točaka (a) do (ca), umanjene za vrijednost stavaka iz točaka (i), (j) i (k) tog članka; te

(b)

ukupna vrijednost stavaka iz članka 57. točaka od (g) do (h) ne smije preći 50 % ukupne vrijednosti stavaka iz točaka od (a) do (ca), umanjene za vrijednost stavaka iz točaka (i), (j) i (k) tog članka.

1.a   Ne dovodeći u pitanje stavak 1.ovog članka, sljedeća ograničenja odnose se na ukupnu vrijednost stavaka iz članka 57. točke (ca):

(a)

instrumenti čija je pretvorba potrebna u izvanrednim situacijama, a koji mogu na temelju financijske situacije i solventnosti izdavatelja u bilo kojem trenutku na inicijativu nadležnog tijela biti pretvoreni u stavke iz članka 57. točke (a) u okviru unaprijed određenog raspona, ne smiju preći 50 % ukupne vrijednosti stavaka iz točaka od (a) do (ca), umanjene za vrijednost stavaka iz točaka (i), (j) i (k) navedenog članka;

(b)

u okviru ograničenja iz točke (a) ovog stavka, ostali instrumenti ne smiju prijeći 35 % ukupne vrijednosti stavaka iz točaka od (a) do (ca), umanjene za vrijednost stavaka iz točaka (i), (j) i (k) članka 57.;

(c)

u okviru ograničenja iz točaka (a) i (b) ovog stavka, datirani instrumenti i instrumenti za koje odredbe uključuju poticaj za otkup instrumenata od strane kreditne institucije ne smiju preći 15 % ukupne vrijednosti stavaka iz točaka od (a) do (ca), umanjene za vrijednost stavaka iz točaka (i), (j) i (k) članka 57.;

(d)

za iznos stavaka koji prelazi ograničenja iz točaka (a), (b) i (c) vrijede ograničenja iz stavka 1. ovog članka.

2.   Polovica ukupne vrijednosti stavaka iz članka 57. točaka od (l) do (r) odbija se od ukupnog iznosa točaka od (a) do (ca), umanjenog za iznos stavaka iz točaka (i), (j) i (k) tog članka, a druga polovica od ukupnog iznosa stavaka iz točaka od (d) do (h) navedenog članka, uz primjenu ograničenja iz stavka 1. ovog članka. Ako polovica ukupne vrijednosti stavaka iz točaka od (l) do (r) članka 57. prelazi ukupnu vrijednost stavaka iz točaka od (d) do (h) navedenog članka taj se višak odbija od ukupne vrijednosti stavaka iz točaka od (a) do (ca), umanjene za vrijednosti stavaka iz točaka (i), (j) i (k) navedenog članka. Stavke iz članka 57. točke (r) se ne odbijaju, ako su uključene u iznos rizikom ponderirane izloženosti svrhu članka 75. kako je navedeno u dijelu 4. Priloga IX.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Nadležna tijela mogu kreditnim institucijama odobriti da privremeno u izvanrednim situacijama prekorače ograničenja iz stavka 1. i 1.a.”

13.

Podnaslov glave V. poglavlja 2. odjeljka 2. odsjeka 2. „Izračun zahtjeva” zamjenjuje se podnaslovom „Zahtjevi vezani za izračun i izvještavanje”.

14.

U članku 74. stavku 2. nakon prvog podstavka dodaje se sljedeći podstavak:

„Nadležna tijela obvezna su odrediti jedinstveni oblik, učestalost i datume izvještavanja za dostavljanje navedenih izračuna kreditnih institucija od 31. prosinca 2012. Radi olakšavanja spomenutog, Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo prije 31. siječnja 2012. priprema smjernice o uvođenju jedinstvenog oblika izvještavanja u Zajednici. Oblici izvještavanja moraju biti razmjerni vrstama, opsegu i složenosti aktivnosti kreditnih institucija.”

15.

Članak 81. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Nadležna tijela prihvaćaju VIPKR za potrebe članka 80. samo ako se uvjere da njihova metodologija procjene udovoljava zahtjevima objektivnosti, neovisnosti, kontinuirane provjere i transparentnosti te da njihovi kreditni rejtinzi udovoljavaju zahtjevima vjerodostojnosti i transparentnosti. U te svrhe, nadležna tijela moraju voditi računa o tehničkim kriterijima iz Priloga VI. dijela 2. Ako je VIPKR registriran kao agencija za kreditni rejting u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 od 16. rujna 2009. Europskog parlamenta i vijeća o agencijama za kreditni rejting (*), nadležna tijela smatraju da su ispunjeni zahtjevi objektivnosti, neovisnosti, kontinuirane provjere i transparentnosti vezano uz metodologiju procjene.”

16.

Članak 87. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„11.   Kada izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima ispunjavaju kriterije iz Priloga VI. dijela 1. točaka 77. i 78 te kreditna institucija ima odgovarajuće informacije o cjelokupnom portfelju odnosnih izloženosti investicijskog fonda, kreditna institucija dužna je izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanog gubitka prema metodama iz ovog pododjeljka. Stavak 12. primjenjuje se na dio odnosnih izloženosti investicijskog fonda s kojima kreditna institucija nije upoznata ili nije mogla upoznati. Stavak 12. primjenjuje se u slučajevima kada bi za kreditne institucije bilo previše opterećujuće da za izračun rizikom ponderiranih izloženosti i iznosa očekivanog gubitka u skladu s metodama iz ovog Odsjeka moraju pregledavati odnosne izloženosti.

Ako kreditna institucija ne ispunjava uvjete za uporabu metoda iz ovog pododjeljka za sve ili dijelove odnosnih izloženosti investicijskih fondova, iznosi rizikom ponderiranih izloženosti i očekivanih gubitaka izračunavaju se prema sljedećim pristupima:

(a)

za izloženosti koje pripadaju u kategoriju izloženosti iz članka 86. stavka 1. točke (e), prema pristupu iz Priloga VII. dijela 1. točaka od 19. do 21.;

(b)

za druge odnosne izloženosti, prema pristupima iz članaka od 78. do 83. uz sljedeće izmjene:

i.

za izloženosti na koje se odnosi određeni ponder rizika za neocijenjene izloženosti ili za koje vrijedi stupanj kreditne kvalitete s najvišim ponderom rizika za navedenu kategoriju izloženosti, ponder rizika množi se sa faktorom 2, ali ne smije iznositi više od 1 250 %;

ii.

za ostale izloženosti, ponder rizika množi se sa faktorom 1.1 te se mora poštovati minimum od 5 %.

Ako u svrhe točke (a) kreditne institucija ne može razlikovati između izloženosti po vlasničkim ulaganjima, po vlasničkim ulaganjima koja kotiraju na burzi i ostalih izloženosti po vlasničkim ulaganjima, obvezna je tretirati sve izloženosti kao izloženosti po ostalim vlasničkim ulaganjima. Ne dovodeći u pitanje članak 154. stavak 6. ako te izloženosti zajedno s izravnim izloženostima kreditne institucije u toj kategoriji izloženosti nisu značajne u smislu članka 89. stavka 2. uz odobrenje nadležnih tijela može se primjenjivati članak 89. stavak 1.”;

(b)

u stavku 12., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Umjesto metode opisane u prvom podstavku, kreditne institucije mogu same izračunati prosječne iznose rizikom ponderiranih izloženosti na temelju odnosnih izloženosti investicijskih fondova u skladu s pristupima iz točaka (a) i (b) stavka 11. ili prepustiti trećim osobama da za njih izračunaju te iznose te ih o tomu izvijestite, pod uvjetom da je točnost izračuna i izvješća adekvatno osigurana.”

17.

U članku 89. stavku 1. točki (d), uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

izloženosti prema središnjim državama država članica i tijelima njihove lokalne vlasti pod uvjetom da:”

18.

Članak 97. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Nadležna tijela prihvaćaju VIPKR u smislu stavka 1. ovog članka samo ako se uvjere da su ispunjeni zahtjevi iz članka 81., uzimajući u obzir tehnička kriterije iz Priloga VI. dijela 2. te ako je dokazao sposobnost u području sekuritizacije koju je moguće potvrditi širokom tržišnom prihvaćenošću. Ako je VIPKR registriran kao agencija za kreditni rejting u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009, nadležna tijela smatraju da su ispunjeni zahtjevi objektivnosti, neovisnosti, kontinuirane provjere i transparentnosti vezano za metodologiju procjene.”

19.

Članak 106. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Izloženosti ne uključuju:

(a)

kod transakcija sa stranim valutama, izloženosti koje nastaju u uobičajenom tijeku namire u razdoblju od dva dana nakon isplate;

(b)

kod transakcija kupnje ili prodaje vrijednosnih papira, izloženosti koje nastaju u uobičajenom tijeku namire u razdoblju od pet dana od plaćanja ili dostave vrijednosnih papira, ovisno što nastupi ranije;

(c)

kod obavljanja usluga prijenosa novca, uključujući obavljanje usluga platnog prometa, obračuna i namire u bilo kojoj valuti te usluge korespondentnog bankarstva, obračuna i namire financijskih instrumenata te skrbništva za klijenta, zakašnjeli primitci pri financiranju i druge izloženosti koje proizlaze iz djelatnosti klijenta te ne traju duže od sljedećeg radnog dana;

(d)

kod obavljanja usluga prijenosa novca, uključujući obavljanje usluga platnog prometa, obračuna i namire u bilo kojoj valuti i usluga korespondentnog bankarstva, izloženosti unutar jednog dana prema institucijama koje pružaju navedene usluge.

Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo donosi smjernice s ciljem snažnije konvergencije nadzornih praksi u primjeni izuzetaka iz točaka (c) i (d).”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Kako bi se utvrdilo postojanje skupine povezanih klijenata vezano za izloženosti iz točaka (m), (o) i (p) članka 79. stavka 1, ako postoji izloženost prema odnosnoj imovini, kreditna institucija obvezna je procijeniti shemu, njezine odnosne izloženosti ili oboje. U te svrhe, kreditna institucija obvezna je procijeniti ekonomsku namjenu i rizike povezane sa strukturom transakcije.”

20.

Članak 107. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 107.

Radi izračunavanja vrijednosti izloženosti u skladu s ovim Odjeljkom, pojam ‚kreditna institucija’ predstavlja također svako privatno ili javno poduzeće, uključujući njegove podružnice, koje odgovara definiciji ‚kreditne institucije’, a dobilo je odobrenje za rad u trećoj zemlji.”

21.

Članak 110. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 110.

1.   Kreditne institucije obvezne su dostaviti nadležnim tijelima sljedeće informacije o svim velikim izloženostima, uključujući velike izloženosti, koje su izuzete od primjene članaka 111. stavka 1.:

(a)

identitet osobe ili skupine povezanih osoba prema kojima kreditna institucija ima veliku izloženost;

(b)

prema potrebi, vrijednost izloženosti prije uzimanja u obzir učinaka smanjenja kreditnog rizika;

(c)

gdje se primjenjuje, vrstu materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite;

(d)

vrijednost izloženosti nakon uzimanja u obzir učinaka smanjenja kreditnog rizika izračunanih u smislu članka 111. stavka 1.

Ako se članci 84. do 89. odnose na kreditnu instituciju, njezinih 20 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi, osim onih koje su izuzete iz primjene članka 111. stavka 1., moraju biti stavljene na uvid nadležnim tijelima.

2.   Države članice obvezne su osigurati izvještavanje barem dva puta godišnje. Nadležna tijela obvezna su primjenjivati jedinstveni oblik, učestalost i datume izvještavanja od 31. prosinca 2012. Radi olakšavanja spomenutog, Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo prije 31. siječnja 2012. priprema smjernice o uvođenju jedinstvenog oblika izvještavanja u Zajednici. Oblici izvještavanja moraju biti razmjerni vrstama, opsegu i složenosti aktivnosti kreditnih institucija.

3.   Države članice će zahtijevati od kreditnih institucija, da u najvećoj mogućoj mjeri analiziraju moguće koncentracije svojih izloženosti prema izdavateljima instrumenata osiguranja, nematerijalne kreditne zaštite i odnosne imovine u skladu s člankom 106. stavkom 3. te prema potrebi poduzimaju aktivnosti te izvještavaju svoja nadležna tijela o značajnim nalazima.”

22.

Članak 111. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Kreditna institucija ne smije preuzimati izloženosti prema osobi ili skupini povezanih osoba čija vrijednost prelazi 25 % jamstvenog kapitala nakon uzimanja u obzir učinaka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 112. do 117.

Ako je spomenuta osoba institucija ili ako skupina povezanih osoba uključuje jednu ili više institucija, navedena vrijednost ne smije preći 25 % jamstvenog kapitala kreditne institucije odnosno 150 milijuna EUR, što je više, pod uvjetom da iznos vrijednosti izloženosti, nakon uzimanja u obzir učinaka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 112. do 117., prema svim povezanim klijentima koji nisu institucije ne prelazi 25 % jamstvenog kapitala kreditne institucije.

Ako iznos od 150 milijuna EUR prelazi 25 % jamstvenog kapitala kreditne institucije, vrijednost izloženosti, nakon uzimanja u obzir učinaka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 112. do 117., ne smije preći razumnu razinu jamstvenog kapitala kreditne institucije. Navedenu razinu, u skladu s politikama i postupcima iz Priloga V. točke 7., određuje kreditna institucija, koja na taj način kontrolira rizik koncentracije, pri čemu ta razina ne smije preći 100 % jamstvenog kapitala kreditne institucije.

Države članice mogu odrediti iznos koji je niži od 150 milijuna EUR te o tome obavješćuju Komisiju.”;

(b)

stavci 2. i 3. brišu se;

(c)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Kreditna institucija je obvezna u svakom trenutku poštovati relevantno ograničenje iz stavka 1. Ako, u iznimnim slučajevima, izloženosti pređu spomenuti iznos, o vrijednosti izloženosti potrebno je bez odlaganja obavijestiti nadležna tijela koja mogu, ako to okolnosti dopuštaju, kreditnoj instituciji dopustiti ograničeno vremensko razdoblje za poštovanje ograničenja.

Ako se primjenjuje iznos od 150 milijuna EUR iz stavka 1. nadležna tijela mogu u pojedinačnim slučajevima dopustiti prekoračenje iznosa ograničenja od 100 % jamstvenog kapitala.”

23.

Članak 112. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   U skladu sa stavkom 3. ovog članka, ako se, na temelju članaka od 113. do 117. dopusti priznavanje materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite, obvezno je zahtijevati ispunjavanje zahtjeva o primjerenosti i drugih minimalnih zahtjeva iz članaka od 90. do 93.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Za potrebe ovog odjeljka, kreditna institucija ne uzima u obzir instrumente osiguranja iz Priloga VIII. dijela 1. točaka od 20. do 22. osima ako to nije dopušteno u skladu s člankom 115.”

24.

Članak 113. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. i 2. brišu se;

(b)

stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.

uvodni stavak zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Sljedeće izloženosti izuzete su iz primjene članka 111. stavka 1.:”;

ii.

točke (e) i (f) zamjenjuju se sljedećim:

„(e)

stavke sredstava koja predstavljaju potraživanja od jedinica lokalne samouprave država članica, ako bi se tim potraživanjima u skladu s člancima od 78. do 83. dodijelio ponder rizika 0 % i ostale izloženosti prema ili za koje garantiraju spomenute jedinice lokalne samouprave, potraživanja kojima bi se u skladu s člancima od 78. do 83. dodijelio ponder rizika 0 %;

(f)

izloženosti drugim strankama iz stavka 7. ili stavka 8. članka 80., ako bi im se na temelju članaka od 78. do 83. dodijelio ponder rizika 0 %; izloženosti koje ne udovoljavaju spomenutim kriterijima, neovisno da li su izuzete iz članka 111. stavka 1. ili ne, tretiraju se kao izloženosti trećim osobama.”;

iii.

točka (i) zamjenjuje se sljedećim:

„(i)

izloženosti koje proizlaze iz neiskorištenih kreditnih aranžmana, koji su svrstani u izvanbilančne stavke niskog rizika u Prilogu II. te pod uvjetom da je sklopljen ugovor s osobom ili grupom povezanih osoba u skladu s kojim aranžman može biti iskorišten samo ako se procjeni da neće biti prekoračeno ograničenje iz članka 111. stavka 1.”;

iv.

točke od (j) do (t) brišu se;

v.

treći, četvrti i peti podstavak brišu se;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Države članice mogu, u cijelosti ili djelomično, iz primjene članka 111. stavka 1. izuzeti sljedeće izloženosti:

(a)

pokrivene obveznice u smislu Priloga VI. dijela 1. točaka 68., 69. i 70.;

(b)

stavke imovine, koje predstavljaju potraživanja prema jedinicama regionalne ili lokalne samouprave države članice ako bi navedenim potraživanjima u skladu s člancima od 78. do 83. bio dodijeljen ponder rizika 20 % ili druge izloženosti prema ili za koje garantiraju spomenute jedinice kojima bi u skladu s člancima od 78. do 83. bio dodijeljen ponder rizika 20 %;

(c)

neovisno o stavku 3. točki (f) ovog članka, izloženosti, uključujući sudjelovanja i druge vrste udjela, kreditne institucije prema njezinom matičnom poduzeću, drugim poduzećima kćerima tog matičnog poduzeća ili vlastitim poduzećima kćerima ako su ona uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi u koju je uključena kreditna institucija, u skladu s ovom Direktivom ili jednakovrijednim standardima na snazi u trećoj zemlji, izloženosti koje ne udovoljavaju spomenutim kriterijima, neovisno o tome da li su izuzete iz članka 111. stavka 1. ili ne, tretiraju se kao izloženosti trećoj osobi;

(d)

stavke imovine, koje predstavljaju potraživanja i druge izloženosti, uključujući sudjelovanja i druge vrste udjela, prema regionalnim ili središnjim kreditnim institucijama s kojima je kreditna institucija umrežena u skladu s odredbama zakona ili statuta te koje su, prema tim odredbama, odgovorne, za poslove gotovinskog kliringa mreže;

(e)

stavke izloženosti, koje predstavljaju potraživanja i druge izloženosti prema kreditnim institucijama koje posluju na nekonkurentnoj osnovi pružajući zajmove na temelju zakonski određenih programa ili njihovih statuta kao poticaj određenim sektorima gospodarstva pod određenim oblikom vladinog nadzora i ograničenja vezanih uz korištenje zajmova, pod uvjetom da spomenute izloženosti proizlaze iz tih kredita koji se prosljeđuju korisnicima preko drugih kreditnih institucija;

(f)

stavke imovine, koje predstavljaju potraživanja i ostale izloženosti prema institucijama, pod uvjetom da spomenute izloženosti ne predstavljaju jamstveni kapital tih institucija, ne traju duže od jednog radnog dana i nisu nominirane u glavnoj trgovačkoj valuti;

(g)

stavke imovine, koje predstavljaju potraživanja prema središnjim bankama u obliku zahtijevanih obvezni rezervi koje se pohranjuju u središnjim bankama te su nominirane u njihovim nacionalnim valutama;

(h)

stavke imovine, koje predstavljaju potraživanja prema središnjim državama u obliku zakonom propisanih likvidnosnih zahtjeva u državnim vrijednosnim papirima, koji su nominirani i uplaćeni u njihovim nacionalnim valutama, pod uvjetom da prema diskrecijskom pravu nadležnih tijela kreditna procjena navedenih jedinica središnje države, koja je povjerena imenovanom VIPKR-u, odgovara investicijskom razredu;

(i)

50 % izvanbilančnih dokumentarnih akreditiva i neiskorištenih kreditnih aranžmana nižeg srednjeg rizika iz Priloga II., uz suglasnost nadležnih tijela, 80 % garancija osim kreditnih garancija koje se temelje na zakonskim ili podzakonskim propisima te ih za svoje članove izdaju uzajamne jamstvene sheme koje imaju status kreditnih institucija;

(j)

zakonom predviđena osobna jamstva, koja se rabe, kad hipotekarni kredit, koji se financira izdavanjem hipotekarnih obveznica, isplaćuje hipotekarnom zajmoprimcu prije konačne registracije upisa u zemljišnim knjigama, pod uvjetom da se osobno jamstvo ne upotrebljava za smanjivanje rizika pri izračunu rizikom ponderirane imovine.”

25.

Članak 114. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U skladu sa stavkom 3. ovog članka, u svrhe izračuna vrijednosti izloženosti za potrebe članka 111. stavka 1., kreditna institucija može rabiti ‚u potpunosti prilagođenu vrijednost izloženosti’ izračunanu na temelju članaka od 90. do 93., vodeći računa o smanjenju kreditnog rizika, vrijednosnom usklađivanju i mogućoj ročnoj neusklađenosti (E*).”;

(b)

stavak 2. mijenja se kako slijedi:

i.

prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U skladu sa stavkom 3. ovog članka, kreditnim institucijama kojima je dopuštena uporaba vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora za kategoriju izloženosti prema člancima od 84. do 89., dopušteno je priznavanje takvih učinaka pri izračunavanju vrijednosti izloženosti u svrhe članka 111. stavka 1. ako dokažu nadležnim tijelima da su u stanju ocijeniti učinke instrumenata osiguranja na svoje izloženosti zasebno od drugih aspekata koji su značajni za LGD.”;

ii.

četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Kreditne institucije, kojima je dopuštena uporaba vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora za kategoriju izloženosti prema člancima od 84. do 89., koje ne izračunavaju vrijednost svojih izloženosti pomoću metode iz prvog podstavka ovog stavka mogu koristiti složenu metodu za financijske kolaterale ili pristup iz članka 117. stavka 1. točke (b) za izračun vrijednosti izloženosti.”;

(c)

stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.

prvih stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Kreditne institucije, koje upotrebljavaju složenu metodu za financijske kolaterale ili im je dopuštena uporaba metode iz stavka 2. ovog člana pri izračunavanju vrijednosti izloženosti za potrebe članka 111. stavka 1. obvezne su obavljati redovito testiranje otpornosti na stres svojih koncentracija kreditnih rizika, uključujući vezano uz unovčivu vrijednost svakog primljenog instrumenta osiguranja.”;

ii.

četvrti stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju da takvo testiranje otpornosti na stres pokaže manju unovčivu vrijednost primljenih instrumenata kolaterala nego što bi bilo dopušteno uzeti u obzir pri uporabi složene metode za financijske kolaterale ili metode opisane u stavku 2. ovog članka, prema potrebi, vrijednost instrumenta osiguranja koja može biti priznata pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 111. stavka 1. umanjuje se u skladu s time.”;

iii.

u petom podstavku, točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

politike i postupci u slučajevima da testiranje otpornosti na stres pokažu manju unovčivu vrijednosti primljenih instrumenata osiguranja, nego što je bila uzeta u obzir pri uporabi složene metode za financijske kolaterale ili metode iz stavka 2; i”;

(d)

stavak 4. briše se.

26.

Članak 115. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 115.

1.   U smislu ovog odjeljka, kreditna institucija može umanjiti vrijednost izloženosti za 50 % vrijednosti odnosne stambene nekretnine, ako je ispunjen jadan od sljedećih uvjeta:

(a)

izloženost je osigurana hipotekama na stambenim nekretninama ili udjelima u finskim stambenim društvima koja posluju u skladu s finskim Zakonom o stambenim društvima iz 1991. ili naknadno donesenim istovjetnim zakonodavstvom; ili

(b)

izloženost se odnosi na poslove financijskog zajma, pri kojima zajmodavac zadržava potpuno vlasništvo nad stambenom nekretninom sve dok zajmoprimac ne iskoristi svoju mogućnost otkupa.

Vrijednost nekretnine izračunava se po nalogu nadležnih tijela na temelju bonitetnih standarda vrednovanja koje određuje zakon ili drugi propisi. Vrednovanje se obavlja barem jednom u tri godine za stambene nekretnine.

Zahtjevi iz Priloga VIII. dijela 2. točke 8. i Priloga VIII. dijela 3. točaka od 62. do 65. primjenjuju se za potrebe ovog stavka.

‚Stambena nekretnina’ znači prostor za stanovanje kojeg vlasnik koristi ili daje u najam.

2.   Za potrebe ovog odjeljka, kreditna institucija može umanjiti vrijednosti izloženosti za 50 % vrijednosti odnosne poslovne nekretnine ako relevantna nadležna tijela u državi članici gdje se nekretnina nalazi dopuštaju da sljedeće nekretnine imaju ponder rizika od 50 % u skladu s člancima od 78. do 83.:

(a)

izloženosti osigurane hipotekama na urede ili druge gospodarske objekte, ili udjelima u Finskim stambenim društvima posluju u skladu s finskim Zakonom o stambenim društvima iz 1991. ili naknadno donesenim istovjetnim zakonodavstvom; ili

(b)

izloženosti povezane s financijskim zajmom nekretnina koji uključuje urede ili druge gospodarske objekte.

Vrijednost nekretnine izračunava se po nalogu nadležnih tijela na temelju bonitetnih standarda vrednovanja koje određuje zakon ili drugi propisi.

Poslovna nekretnina je u potpunosti izgrađena, dana u zakup te prihoduje odgovarajući prihod od najamnine.”

27.

Članak 116. briše se.

28.

Članak 117. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako za izloženost prema nekoj osobi garantira treća osoba, ili je ona osigurana instrumentom osiguranja koji je izdala treća osoba, kreditna institucija može:

(a)

tretirati dio izloženosti za koji postoji garancija kao da je nastala prema izdavatelju garancije, a ne prema osobi, pod uvjetom da se neosiguranoj izloženosti prema davatelju garancije dodjeli jednaki ili niži ponder rizika od pondera rizika dodijeljenog neosiguranoj izloženosti prema klijentu u skladu s člancima od 78. do 83.;

(b)

tretirati dio izloženosti osiguran tržišnom vrijednošću priznatih instrumenata osiguranja kao izloženost prema trećoj osobi a ne toj osobi, ako je izloženost osigurana instrumentom osiguranja, pod uvjetom da se tom osiguranom djelu izloženosti dodijeli jednaki ili niži ponder rizika od pondera rizika dodijeljenog neosiguranoj izloženosti prema klijentu u skladu s člancima od 78. do 83.

U slučaju postojanja ročne neusklađenosti između izloženosti i instrumenata osiguranja kreditna institucija ne upotrebljava pristup iz točke (b) prvog stavka.

U smislu ovog odjeljka, kreditna institucija može upotrebljavati kako složenu metodu za financijske kolaterale tako i tretman iz točke (b) prvog podstavka samo ako joj je dopušteno koristiti obje, složenu metodu za financijske kolaterale i jednostavnu metodu za financijske kolaterale, za potrebe članka 75. točke (a)”;

(b)

u stavku 2. uvodni stavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako kreditna institucija primjenjuje stavak 1. točku (a):”

29.

Članak 119. briše se.

30.

U poglavlju 2. dodaje se sljedeći odjeljak:

Odjeljak 7.

Izloženosti prenesenom kreditnom riziku

Članak 122.a

1.   Kreditna institucija, kad ne djeluje kao inicijator, sponzor ili prvotni kreditor, izložena je kreditnom riziku sekuritizacijske pozicije u svojoj knjizi trgovanja ili bankovnoj knjizi ako su inicijator, sponzor ili prvotni kreditor jasno obavijestili kreditnu instituciju da će trajno zadržati značajan neto ekonomski udjel koji ni u kojem slučaju neće biti manji od 5 %.

U smislu ovog članka ‚zadržavanje neto ekonomskog udjela’ znači:

(a)

zadržavanje najmanje 5 % nominalne vrijednosti svake tranše prodane ili prenesene na ulagače;

(b)

kod sekuritizacije obnavljajućih izloženosti, zadržavanje udjela inicijatora u visini od najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti;

(c)

zadržavanje nasumično odabranih izloženosti, koje su jednake najmanje 5 % nominalnog iznosa sekuritiziranih izloženosti, ako bi te izloženosti bile i inače sekuritizirane u sekuritizaciji, pod uvjetom da broj potencijalno sekuritiziranih izloženosti pri inicijaciji sekuritizacije nije manji od 100; ili

(d)

zadržavanje prve tranše gubitka te prema potrebi drugih tranši koje imaju isti ili rizičniji profil rizika kao one koje su prenesene ili prodane ulagačima te koje ne dospijevaju ranije nego one koje su prenesene ili prodane ulagačima, tako da ukupno zadržavanje ne bude manje od 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti.

Neto ekonomski udjel se mjeri pri inicijaciji te se održava na trajnoj osnovi. On nije predmet umanjivanja kreditnog rizika niti kratkih pozicija ili bilo koje druge zaštite. Neto ekonomski udjel se za vanbilančne stavke određuje na temelju zamišljene vrijednosti.

U smislu ovog članka, ‚trajna osnova’ znači da zadržane pozicije, kamate ili izloženosti nisu zaštićene ili prodane.

Na pojedinu sekuritizaciju ne odnosi se više od jednog zahtjeva za zadržavanje.

2.   Ako nadređena kreditna institucija u EU ili financijskih holding u EU, ili jedno od njegovih društava kćeri kao inicijator ili sponzor, sekuritizira izloženosti više kreditnih institucija, investicijskih društava ili drugih financijskih institucija, uključenih u nadzor na konsolidiranoj osnovi, zahtjevu iz stavka 1. može se udovoljiti na konsolidiranoj osnovi povezane nadređene kreditne institucije u EU ili financijskog holdinga u EU. Taj stavak se primjenjuje samo ako su se kreditne institucije, investicijska društva ili financijske institucije koje su ostvarile sekuritizirane izloženosti obvezale da će se pridržavati zahtjeva iz stavka 6. te inicijatoru ili sponzoru te nadređenoj kreditnoj instituciji u EU ili financijskom holdingu u EU pravovremeno dostaviti informacije potrebne za ispunjavanje zahtjev iz stavka 7.

3.   Stavak 1. se ne primjenjuje ako su sekuritizirane izloženosti potraživanja ili potencijalna potraživanja za koja u potpunosti, bezuvjetno i neopozivo garantiraju:

(a)

središnje države ili središnje banke;

(b)

jedince lokalne ili regionalne samouprave ili osobe iz javnog sektora država članica;

(c)

institucije kojima je dodijeljen ponder rizika 50 % ili manje u skladu s člancima od 78. do 83; ili

(d)

multilateralne razvojne banke.

Stavak 1. ne primjenjuje se na:

(a)

transakcije koje se temelje na jasnom, preglednom i dostupnom indeksu, ako su osnovni referentni subjekti jednaki onima koji sačinjavaju indeks subjekata s kojima se često trguje ili su drugi utrživi vrijednosni papiri osim sekuritizacijskih pozicija; ili

(b)

sindicirani zajmovi, otkupljena potraživanja ili kreditne izvedenice na temelju nastanaka statusa neispunjavanja obveza, ako se ti instrumenti ne koriste za oblikovanje i/ili zaštitu sekuritizacije koja iz stavka 1.

4.   Kreditne institucije moraju prije ulaganja i prema potrebi nakon ulaganja biti u stanju dokazati nadležnim tijelima za svaku svoju poziciju sekuritizacije da dobro razumiju te provode formalne politike i postupke, primjerene njihovoj knjizi trgovanja ili knjizi banke, koje su razmjerne rizičnom profilu njihovih ulaganja u sekuritizirane pozicije, za analizu i evidentiranje:

(a)

informacije, koje inicijatori ili sponzori objavljuju u skladu sa stavkom 1. radi određivanja neto ekonomskog udjela koji trajno održavaju u sekuritizaciji;

(b)

obilježja rizika pojedinih sekuritizacijskih pozicija;

(c)

obilježja rizika odnosnih izloženosti sekuritizacijskih pozicija;

(d)

reputaciju i dosadašnje gubitke u prijašnjih sekuritizacijama inicijatora ili sponzora u relevantnim kategorijama izloženosti odnosnih sekuritizacijskih pozicija;

(e)

izjave i objave inicijatora ili sponzora, njihovog zastupnika ili savjetnika o provedenim dubinskim snimanjima sekuritizacijskih izloženosti i prema potrebi kvalitete instrumenata osiguranja sekuritiziranih izloženosti;

(f)

prema potrebi, metodologija i koncepata, na kojima se temelji vrednovanje instrumenata osiguranja sekuritiziranih izloženosti te politike koje su donijeli inicijatori ili sponzori kako bi osigurali neovisnost ocjenjivača; te

(g)

sve strukturne odlike sekuritizacije koje mogu značajno utjecati na kvalitetu sekuritizacijske pozicije kreditne institucije.

Kreditne institucije redovito provode vlastita testiranja na stres koja odgovaraju njihovim sekuritizacijskim pozicijama. S tim ciljem, kreditne institucije mogu se osloniti na financijske modele koje je razvio neki VIPKR, pod uvjetom da kreditne institucije, na zahtjev, mogu dokazati da su prije ulaganja posvetile dužnu pažnju verificiranju relevantnih pretpostavki i strukturiranju modela te razumjele metodologiju, pretpostavke i rezultate.

5.   Kreditne institucije, kad ne djeluju kao inicijatori ili sponzori ili prvotni kreditori, uspostavljaju formalne postupke koji odgovaraju njihovoj knjizi trgovanja i knjizi banke te razmjerno rizičnom profilu njihovih ulaganja u sekuritizirane pozicije kako bi trajno i pravodobno nadzirale informacije o kvaliteti odnosnih izloženosti njihovih sekuritizacijskih pozicija. Prema potrebi, to uključuje vrstu izloženosti, postotak kredita dospjelih prije više od 30, 60 i 90 dana, stopu slučajeva nastupanja nepoštovanja obveza, stopu prijevremenih otplata, kredite u ovršnom postupku, vrstu instrumenata osiguranja i zauzetost, distribuciju frekvencije kreditnih ocjena ili druge mjere kreditne sposobnosti za osnovne izloženosti, sektorsku i geografsku diversifikaciju, distribuciju frekvencije omjera kredita i vrijednosti s opsezima koji omogućuju adekvatnu analizu osjetljivosti. Ako su osnovne izloženosti same sekuritizacijske pozicije, kreditne institucije osim informacijama iz ovog podstavka o tranšama koje su osnovne sekuritizacijske izloženosti, npr. imena izdavatelja i kreditna kvaliteta, moraju raspolagati i informacijama o obilježjima i kvaliteti paketa odnosnih izloženosti navedenih sekuritizacijskih tranši.

Kreditne institucije dobro poznaju sva strukturna obilježja sekuritizacijske transakcije koja mogu značajno utjecati na kvalitetu njihovih izloženosti prema transakciji kao što su ispunjavanje ugovornih obveza prema kaskadnom načelu i s njim povezanih otponaca, kreditnih poboljšanja, likvidnosnih poboljšanja, otponaca tržišne vrijednosti te definicija situacija nepoštovanja obveza koje vrijede za pojedinačnu transakciju.

Ako zahtjevi iz stavaka 4. i 7. te ovog stavka nisu ispunjeni u značajnom dijelu zbog nemarnosti ili propusta kreditne institucije, države članice osiguravaju da nadležna tijela nalože razmjerni dodatni ponder rizika, koji iznosi najmanje 250 % pondera rizika (a najviše 1 250 %) koji bi se, da nije ovog članka, primjenjivao na relevantne sekuritizacijske pozicije u skladu s dijelom 4. Priloga IX. te postupno povećavaju ponder rizika za svako sljedeće kršenje odredbi o primjerenom postupku. Nadležna tijela vode računa o iznimkama za pojedine slučajeve sekuritizacije predviđenima u stavku 3. smanjivanjem pondera rizika koji bi inače bio naložen u skladu s ovim člankom vezano za sekuritizaciju na koju se primjenjuje stavak 3.

6.   Kreditna institucija sponzor i kreditna institucija inicijator primjenjuju iste dobre i jasno određene kriterije kreditiranja u skladu sa zahtjevima iz Priloga V. točke 3. na izloženosti koje se sekuritiziraju kao što primjenjuju na izloženosti koje drže u knjizi. S tim ciljem kreditne institucije sponzori i kreditne institucije inicijatori rabe iste postupke za odobravanje i, prema potrebi, izmjenu, obnavljanje te refinancirane kredita. Kreditne institucije također primjenjuju iste standarde analize sudjelovanja ili pokroviteljstva izdanih sekuritizacija od trećih osoba, neovisno o tome da li ih se namjerava držati u knjizi trgovanja ili knjizi banke.

Ako zahtjevi iz prvog podstavka ovog stavka nisu ispunjeni, kreditna institucija inicijator ne primjenjuje članak 95. stavak 1. te se kreditnoj instituciji inicijatoru ne dopušta izuzimanje sekuritizirane izloženosti iz izračuna kapitalnih zahtjeva u skladu s ovom Direktivom.

7.   Kreditne institucije sponzori i inicijatori obvezni su informirati ulagače o opsegu svoje obveze iz stavka 1. da održavaju neto ekonomski udio u sekuritizaciji. Kreditne institucije sponzori i inicijatori obvezne su potencijalnim ulagačima osigurati pristup svim značajnim podacima o kreditnoj kvaliteti i rezultatima pojedinih odnosnih izloženosti, novčanih tokova i instrumenata osiguranja od rizika izloženosti sekuritizaciji kao i informacije potrebne za provođenje sveobuhvatnog i dobro utemeljenog testiranja otpornosti na stres. S tim ciljem, značajni podaci određuju se na dan zaključivanja sekuritizacije ili kasnije, prema potrebi, radi naravi sekuritizacije.

8.   Stavci od 1. do 7. primjenjuju se na nove sekuritizacije izdane na ili nakon 1. siječnja 2011. Nakon 31. prosinca 2014. stavci od 1. do 7. primjenjuju se na postojeće sekuritizacije kod kojih su nove odnosne izloženosti dodane ili zamijenjene nakon tog datuma. Nadležna tijela mogu odlučiti privremeno isključiti zahtjeve iz stavaka 1. i 2. tijekom razdoblja stresa za opću tržišnu likvidnost.

9.   Nadležna tijela obvezna su objaviti sljedeće podatke:

(a)

do 31. prosinca 2010. opće kriterije i metodologije donesene radi pregleda poštovanja stavaka od 1. do 7.;

(b)

ne dovodeći u pitanje odredbe iz poglavlja 1. odjeljka 2., kratki opis ishoda nadzornog pregleda te opis naloženih mjera u slučajevima nepoštovanja stavaka od 1. do 7., svake godine od 31. prosinca 2011.

Na zahtjeve iz ovog stavka primjenjuje se drugi podstavak članka 144.

10.   Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo jednom godišnje izvješćuje Komisiju o tome da li nadležna tijela ispunjavaju zahtjeve iz ovog članka. Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo priprema smjernice za konvergenciju nadzornih praksi u vezi s ovim člankom, uključujući mjere koje se poduzimaju u slučaju kršenja obveze provođenja dubinskog snimanja i upravljanja rizikom.”

31.

Članak 129. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

planiranje i koordiniranje nadzornih aktivnosti u okviru redovitog poslovanja, uključujući vezano uz aktivnosti iz članaka 123., 124., 136. poglavlja 5. i Priloga V. u suradnji s relevantnim nadležnim tijelima;

(c)

planiranje i koordiniranje nadzornih aktivnosti u suradnji s relevantnim nadležnim tijelima i prema potrebi središnjim bankama u pripremanju za i tijekom izvanrednih situacija, uključujući negativne događaje u kreditnim institucijama i na financijskim tržištima, uporabom, prema potrebi, postojećih definiranih kanala komunikacije za olakšavanje kriznog upravljanja.

Planiranje i koordinacija nadzornih aktivnosti iz točke (c) uključuju iznimne mjere iz članka 132. stavka 3. točke (b), pripremu zajedničkih ocjena, provedbu planova postupanja u kriznim situacijama i obavješćivanje javnosti.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Konsolidacijski nadzornik i nadležna tijela odgovorna za nadzor društava kćeri nadređene kreditne institucije u EU ili nadređenog financijskog holdinga u EU u državi članici obvezni su poduzeti sve što je u njihovoj moći da dođu do zajedničke odluke o primjeni članaka 123. i 124. za određivanje adekvatnosti konsolidirane razine jamstvenog kapitala grupe u odnosu na njezinu financijsku situaciju i rizični profil te zahtijevanu razinu jamstvenog kapitala za primjenu članka 136. stavka 2. na sve subjekte grupe banaka na konsolidiranoj osnovi.

Zajednička odluka donosi se u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidacijski nadzornik drugim nadležnim organima podnese izvješće o procjeni rizika grupe u skladu s člancima 123. i 124. U zajedničkoj se odluci također uzima u obzir ocjena rizika društava kćeri koju je provelo odgovarajuće nadležno tijelo u skladu s člancima 123. i 124.

Zajednička odluka navodi se u dokumentu koji sadrži cjelovito obrazloženje odluke te ga konsolidacijski nadzornik dostavlja nadređenoj kreditnoj instituciji u EU. U slučaju neslaganja, na zahtjev bilo kojeg drugog relevantnog nadležnog tijela, konsolidacijski nadzornik savjetuje se s Odborom europskih nadzornih tijela za bankarstvo. Konsolidacijski nadzornik može se posavjetovati s Odborom europskih nadzornih tijela za bankarstvo na vlastitu inicijativu.

Ako nadležna tijela u roku od četiri mjeseca ne donesu zajedničku odluku, odluku o primjeni članaka 123. i 124. te članka 136. stavka 2. donosi na konsolidiranoj osnovi konsolidacijski nadzornik nakon primjerenog razmatranja procjene rizika društava kćeri koju su izvršila relevantna nadležna tijela.

Odluku o primjeni članaka 123. i 124. i članka 136. stavka 2. donosi odgovarajuće nadležno tijelo odgovorno za nadzor društava kćeri nadređenih kreditnih institucija u Europskoj uniji ili nadređenih financijskih holdinga u Europskoj uniji na pojedinačnoj ili subkonsolidiranoj osnovi nakon primjerenog razmatranja gledišta i rezervacija koje je iznio konsolidacijski nadzornik.

Odluke se navode u dokumentu koji sadrži u potpunosti obrazložene odluke te uzima u obzir procjenu rizika, stavove i zadrške drugih nadležnih tijela iznesenih tijekom razdoblja od četiri mjeseca. Konsolidacijski nadzornik šalje navedeni dokument svim relevantnim nadležnim tijelima i nadređenoj kreditnoj instituciji u EU.

Ako je konzultiran Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo, sva nadležna tijela obvezna su uzeti u obzir spomenute savjete te moraju obrazložiti sva značajna odstupanja od spomenutih savjeta.

Zajednička odluka iz prvog podstavka i odluke koje donosu nadležna tijela kad nije donesena zajednička odluka priznaju se kao konačne te su ih nadležna tijela predmetnih država članica obvezna primjenjivati.

Zajednička odluka iz prvog podstavka i odluke koje donose nadležna tijela kad nije donesena zajednička odluka u skladu četvrtim i petim podstavkom, ažuriraju se godišnje ili, u iznimnim okolnostima, ako nadležno tijelo odgovorno za nadzor društava kćeri nadređene kreditni institucije u EU ili nadređeni financijski holding u EU podnese pisani i obrazloženih zahtjev konsolidacijskom nadzorniku za ažuriranjem odluke o primjeni članka 136. stavka 2. U potonjem slučaju, ažuriranje se može riješiti na bilateralnoj osnovi između konsolidacijskog nadzornika i nadležnog tijela koje je podnijelo zahtjev.

Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo priprema smjernice za konvergenciju nadzornih praksi u vezi s postupkom zajedničkog odlučivanja iz ovog stavka u vezi s primjenom članaka 123. i 124. te članka 136. stavka 2. s ciljem olakšavanja donošenja zajedničkih odluka.”

32.

U članku 130., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako dođe od nastupanja izvanredne situacije, uključujući negativne događaje na financijskom tržištu, koja bi mogla ugroziti likvidnost tržišta i stabilnost financijskog sustava u bilo kojoj od država članica u kojoj su subjekti iz grupe dobili odobrenje za rad ili osnovane značajne podružnice iz članka 42.a, konsolidacijski nadzornik obvezan je, u skladu s poglavljem 1. odjeljkom 2., što je prije moguće, upozoriti tijela iz četvrtog podstavka članaka 49. i 50. te dostaviti sve podatke ključne za obavljanje njihovih zadataka. Spomenuta se obveza primjenjuje na sva nadležna tijela iz članaka 125. i 126. te na nadležno tijelo iz članka 129. stavka 1.

Ako tijelo iz četvrtog stavka članka 49. postane svjesno situacije iz prvog podstavka ovog stavka, obvezno je što je prije moguće obavijestiti nadležna tijela iz članaka 125. i 126.

Nadležna tijela i tijelo iz četvrtog stavka članka 49. obvezna su, gdje je to moguće, upotrebljavati postojeće definirane kanale komunikacije.”

33.

Dodaje se sljedeći članak:

„Članak 131.a

1.   Konsolidacijski nadzornik osniva kolegij nadzornika s ciljem olakšavanja obavljanja zadataka iz članka 129. i članka 130. stavka 1. te, prema potrebi, uz poštovanje zahtjeva o povjerljivosti informacija iz stavka 2. ovog članka te u skladu s pravom Zajednice osigurava adekvatnu koordinaciju i suradnju s relevantnim nadležnim tijelima trećih zemalja.

Kolegij nadzornika obvezan je uspostaviti okvir za obavljanje sljedećih zadataka konsolidacijskog nadzora i drugih relevantnih nadležnih tijela:

(a)

razmjenu informacija;

(b)

dogovor o dobrovoljnom povjeravanju zadataka i delegiranju odgovornosti, prema potrebi;

(c)

utvrđivanje programa nadzornog ispitivanja na temelju procjene rizika grupe u skladu s člankom 124.;

(d)

povećanje učinkovitosti nadzora uklanjanjem nepotrebnog dupliciranja nadzornih zahtjeva, uključujući u vezi sa zahtjevima za podacima iz članka 130. stavka 2. i članka 132. stavka 2.;

(e)

dosljednu primjenu bonitetnih zahtjeva u skladu s ovom Direktivom za sve subjekte u grupi banaka, ne dovodeći u pitanje mogućnosti i diskrecijska prava koja proizlaze iz zakonodavstva Zajednice;

(f)

primjenu članka 129. stavka 1. točke (c) uzimajući u obzir druge forume koji mogu biti osnovani na tom području.

Nadležna tijela koja sudjeluju u kolegiju nadzornika obvezna su blisko surađivati. Zahtjevi o zaštiti povjerljivosti podataka iz poglavlja 1. odjeljka 2. ne sprečavaju nadležna tijela da razmjenjuju povjerljive informacije s kolegijem nadzornika. Osnivanje i djelovanje kolegija nadzornika ne utječe na prava i odgovornosti nadležnih tijela u skladu s ovom Direktivom.

2.   Osnivanje i djelovanje kolegija temelji se na pismenim dogovorima iz članka 131., koji se utvrđuju nakon savjetovanja konsolidacijskog nadzornika s nadležnim tijelima.

Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo priprema smjernice za operativno funkcioniranje kolegija, uključujući i u vezi s člankom 42.a stavkom 3.

U nadzornim kolegijima mogu sudjelovati nadležna tijela odgovorna za nadzor društava kćeri nadređene kreditne institucije iz EU ili nadređenog financijskog holdinga iz EU te nadležnog tijela države domaćina u kojoj su osnovane značajne podružnice iz članka 42.a, prema potrebi, središnje banke i nadležna tijela trećih zemalja uz poštovanje zahtjeva o zaštiti povjerljivosti podataka koji su prema mišljenju svih nadležnih tijela jednaki zahtjevima iz poglavlja 1. odjeljka 2.

Konsolidacijski nadzornik predsjeda sastancima kolegija te odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na pojedinom sastanku ili u aktivnostima kolegija. Konsolidacijski nadzornik je obvezan unaprijed obavijestiti sve članove kolegija o organizaciji spomenutih sastanaka, glavnim temama i aktivnostima koje će se razmatrati. Konsolidacijski nadzornik pravovremeno obavješćuje sve članove kolegija o odlukama donesenim na spomenutim sastancima ili poduzetim mjerama.

Konsolidacijski nadzornik, pri donošenju svoje odluke, uzima u obzir značaj nadzorne aktivnosti koju je potrebno planirati i koordinirati za navedena tijela, a posebno potencijalni učinak na stabilnost financijskog sustava relevantnih država članica iz članka 40. stavka 3. te obveze iz članka 42.a stavka 2.

Uz poštovanje zahtjeva o zaštiti povjerljivosti podataka iz poglavlja 1. odjeljka 2. konsolidacijski nadzornik obavješćuje Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo o aktivnostima kolegija nadzornika, uključujući izvanredne situacije te obavješćuje Odbor o svim informacijama koje su značajne za potrebe nadzorne konvergencije.”

34.

Članak 132. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točki (d), pozivanje na članak 136. zamjenjuje se pozivanjem na članak 136. stavak 1.;

(b)

u stavku 3. točki (b), pozivanje na članak 136. zamjenjuje se pozivanjem na članak 136. stavak 1.

35.

Članak 150. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točke (k) i (l) zamjenjuju se sljedećim:

„(k)

popis i klasifikacija vanbilančnih stavki u prilozima II. i IV.;

(l)

prilagodba odredbi iz Priloga III. i od V. do XII. kako bi se uzeo u obzir razvoj financijskih tržišta (posebno novi financijski proizvodi) ili u računovodstvenim standardima ili zahtjevima koji uzimaju u obzir zakonodavstvo Zajednice, ili u vezi s konvergencijom nadzorne prakse.”;

(b)

u stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

pojašnjenje iznimaka iz članka 113.;”

36.

U članku 153. treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Do 31. prosinca 2015. pri izračunu rizikom ponderiranih iznosa izloženosti za potrebe Priloga VI. dijela 1. točke 4. izloženostima prema središnjim državama ili središnjim bankama država članica koje su denominirane i uplaćene u valuti bilo koje od država članica dodjeljuje se isti ponder rizika koji bi se primjenjivao na spomenute izloženosti da su denominirane ili uplaćene u njihovoj domaćoj valuti.”

37.

U članku 154. dodaju se sljedeći stavci:

„8.   Kreditne institucije koje se do 31. prosinca 2010. ne usklade s ograničenjima iz članka 66. stavka 1.a obvezne su razviti strategije i postupke vezano za potrebne mjere za rješavanje spomenute situacije prije datuma iz stavka 9. ovog članka.

Navedene mjere se preispituju u skladu s člankom 124.

9.   Za instrumente koje se do 31. prosinca 2010. prema nacionalnom zakonodavstvu smatralo istovjetnima stavkama iz točaka (a), (b) i (c) članka 57., ali nisu obuhvaćeni točkom (a) članka 57. ili ne ispunjavaju kriterije iz članka 63.a, smatra se da su obuhvaćeni člankom 57. točke (ca) do 31. prosinca 2040., uz sljedeća ograničenja:

(a)

do 20 % zbroja iz članka 57. točaka od (a) do (ca), umanjeno za zbroj točaka (i), (j) i (k) članka 57. između 10 i 20 godina nakon 31. prosinca 2010.;

(b)

do 10 % zbroja iz članka 57. točaka od (a) do (ca), umanjeno za zbroj točaka (i), (j) i (k) članka 57. između 20 i 30 godina nakon 31. prosinca 2010.

Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo nadzire izdavanje spomenutih instrumenata do 31. prosinca 2010.

10.   U svrhe iz odjeljka 5., stavke imovine koje predstavljaju potraživanja i druge izloženosti prema institucijama koje su nastale prije 31. prosinca 2009. nastavljaju se tretirati prema članku 115. stavku 2. i članku 116. kao što su bili prije 10. studenoga 2009., ali ne duže od 31. prosinca 2012.

11.   Do 31. prosinca 2012. razdoblje iz članka 129. stavka 3. je šest mjeseci.”

38.

Članak 156. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 156.

Komisija u suradnji s državama članicama te uzimajući u obzir doprinos Europske središnje banke, redovito nadzire da li ova Direktiva u cjelini, zajedno s Direktivom 2006/49/EZ, ima značajan učinak na gospodarski ciklus te, u svjetlu tog pregleda odlučuje da li su opravdane možebitne popravne mjere.

Na temelju analize i uzimajući u obzir doprinos Europske središnje banke, Komisija sastavlja dvogodišnje izvješće i podnosi ga Europskom parlamentu i Vijeću zajedno sa možebitnim prijedlozima. Pri sastavljanju izvješća adekvatno se priznaju doprinosi zajmoprimaca i zajmodavaca.

Komisija do 31. prosinca 2009. preispituje Direktivu u cijelosti kako bi odgovorila na potrebu za boljom analizom i odgovorom na makrobonitetne probleme, što uključuje i ispitivanje:

(a)

mjera koje ublažavaju uspone i padove poslovnog ciklusa, uključujući i potrebu kreditnih institucija da osiguraju protucikličke rezerve, koje se mogu koristiti tijekom razdoblja gospodarskog pada;

(b)

osnove na kojoj se temelji izračun kapitalnih zahtjeva iz ove Direktive;

(c)

dodatne mjere, za zahtjeve koji se temelje na rizicima, za kreditne institucije, koje trebaju pomoći pri ograničavanju nastanka financijske poluge u bankovnom sustavu.

Komisija o navedenim pitanjima izvješćuje Europski parlament i Vijeće te prema potrebi daje odgovarajuće prijedloge.

Komisija, što je prije moguće, a najkasnije do 31. prosinca 2009. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o potrebi daljnje reforme sustava nadzora, uključujući relevantne članke ove direktive, te, u skladu s važećim postupkom iz Ugovora, odgovarajuće zakonodavne prijedloge.

Komisija do 1. siječnja 2011. preispituje napredak Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo prema ujednačenim oblicima, učestalosti i datumima podnošenja izvješća iz članka 74. stavka 2. U svjetlu tog preispitivanja, Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće.

Komisija do 31. prosinca 2011. preispituje i izvješćuje o primjeni ove Direktive, pri čemu se posebna pozornost poklanja svim aspektima članaka od 68. do 73., članku 80. stavku 7., članku 80. stavku 8. i njezinoj primjeni na financiranje mikro kreditiranjem, te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno s mogućim odgovarajućim prijedlozima.

Komisija do 31. prosinca 2011. preispituje i izvješćuje o primjeni članaka 113. stavka 4., uključujući i to trebaju li iznimke biti pitanje nacionalnog diskrecionog prava te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno s mogućim adekvatnim prijedlozima. U vezi s mogućom eliminacijom nacionalnog diskrecionog prava iz članka 113. stavka 4. točke (c) i njegovom primjenom na razini EU, preispitivanje posebno uzima u obzir učinkovitost upravljanja rizikom grupe, pri čemu se osigurava da postoji dostatna zaštita za osiguravanje financijske stabilnosti u svim državama članicama u kojima subjekt ili grupa ima sjedište.

Komisija do 31. prosinca 2009. preispituje i izvješćuje o mjerama za povećanje preglednosti trgovanja na tržištu neuvrštenih izvedenih instrumenata, uključujući tržišta kreditnih izvedenica na temelju nastanka statusa neispunjavanja obveza, primjerice obračunom putem središnjih drugih osoba te podnosi to izviješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno s mogućim odgovarajućim prijedlozima.

Komisija do 31. prosinca 2009. izvješćuje o očekivanom učinku članka 122.a te podnosi to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno s mogućim odgovarajućim prijedlozima. Komisija će sastaviti svoje izvješće nakon savjetovanja Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo. Izvješće treba posebno razmotriti da li zahtjev za zadržavanjem minimalnog udjela iz članka 122.a stavka 1. uspijeva u boljem usklađivanju interesa inicijatora ili sponzora i ulagača te osnažuje financijsku stabilnost te da li bi bilo prikladno povećanje minimalne razine zadržavanja uzimajući u obzir međunarodna kretanja na tržištu.

Komisija do 1. siječnja 2012. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjerni i učinkovitosti članka 122.a vezano za kretanja na međunarodnom tržištu.”

39.

Prilog III. mijenja se kako slijedi:

(a)

u dijelu 1. točki 5. dodaje se sljedeća rečenica:

„U skladu s metodom navedenom u dijelu 6. ovog Priloga (IMM), svi skupovi za netiranje s jednom drugom strankom mogu se tretirati kao pojedinačni skup za netiranje ako su negativne simulirane vrijednosti pojedinih skupova za netiranje određene kao 0 pri procjeni očekivane izloženosti (EE).”;

(b)

u dijelu 2. točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Ako kreditna institucija osigura zaštitu od izloženosti koja proizlazi iz knjige banke ili od izloženosti riziku druge ugovorne stranke kupnjom kreditnih izvedenica, ona može izračunavati svoj kapitalni zahtjev za osiguranu imovinu u skladu s Prilogom VIII. dijelom 3. točkama od 83. do 92. ili na temelju odobrenja nadležnih tijela u skladu s Prilogom VII. dijelom 1. točkom 4. ili Prilogom VII. dijelom 4. točkama od 96. do 104.

U tim slučajevima, te ako se ne primjenjuje mišljenje iz druge rečenice točke 11. Direktive 2006/49/EZ, vrijednost izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne stranke za te kreditne izvedenice određuje se kao nula.

Međutim, pojedina institucija može u svrhe izračunavanja kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne stranke odabrati dosljedno uključivanje svih kreditnih izvedenica koje nisu uključene u knjigu trgovanja i kupljene kao zaštita od izloženosti u knjizi banke ili izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne stranke ako se kreditna zaštita priznaje u skladu s ovom Direktivom.”;

(c)

u dijelu 5. točka 15. zamjenjuje se sljedećim:

„15.

Za svakog izdavatelja referentnog dužničkog instrumenta koji je osnova za kreditne izvedenice na temelju nastanka statusa neispunjavanja obveza postoji jedan skup za zaštitu. Košarica kreditnih izvedenica na temelju n-tog statusa neispunjavanja obveza tretira se kako slijedi:

(a)

veličina rizične pozicije u referentnom dužničkom instrumentu u odnosnoj košarici kreditnih izvedenica na temelju n-tog statusa neispunjavanja obveza je zamišljena vrijednost referentnog dužničkog instrumenta pomnožena modificiranim trajanjem izvedenog instrumenta n-tog statusa neispunjavanja obveza vezano uz promjenu kreditne razlike referentnog dužničkog instrumenta;

(b)

za svaki referentni dužnički instrument u košarici kreditnih izvedenica na temelju n-tog neispunjavanja obveza postoji jedan skup za zaštitu; rizične pozicije iz različitih kreditnih izvedenica na temelju nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza ne uključuju se u isti skup za zaštitu;

(c)

multiplikator CCR koji se primjenjuje za svaki skup, sastavljen za jedan od referentnih instrumenata izvedenice n-tog statusa neispunjavanja obveza je 0,3 % za referentne dužničke instrumente koji imaju kreditni rejting priznatog VIPKR-a jednak stupnju kreditne kvalitete 1 do 3 i 0,6 % za druge dužničke instrumente.”

40.

Prilog V. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8.

Rizici koji proizlaze iz sekuritizacijskih transakcija u kojima su kreditne institucije ulagač, inicijator ili sponzor, uključujući reputacijske rizike (kao što nastaju u vezi sa složenim strukturama i proizvodima) se procjenjuju i razmatraju u skladu s primjerenim politikama i postupcima da bi se osiguralo da ekonomska namjena sadržaj transakcije bude u cijelosti obuhvaćen u ocjeni rizika i odlukama uprave.”;

(b)

točka 14. zamjenjuje se sljedećim:

„14.

Uspostavljaju se čvrste politike, postupci i sustavi za utvrđivanje, mjerenje, upravljanje i nadzor likvidnosnog rizika tijekom odgovarajućih vremenskih razdoblja, uključujući i razdoblje unutar jednog dana kako bi se osiguralo da kreditne institucije raspolažu adekvatnim razinama likvidnosnih rezervi. Spomenute strategije, politike, postupci i sustavi prilagođeni su poslovnim linijama, valutama i subjektima te uključuju adekvatne mehanizme raspodjele likvidnosnih troškova, koristi i rizika.”;

(c)

dodaje se sljedeća točka:

„14.a

Strategije, politike, postupci i sustavi iz točke 14. razmjerni su složenosti, rizičnom profilu i opsegu poslovanja kreditne institucije te stupnju tolerancije rizika koji je odredilo upravljačko tijelo te odražavaju važnost kreditne institucije u svakoj državi članici u kojoj ona posluje. Kreditne institucije obvezne su obavijestiti sve relevantne poslovne linije o stupnju tolerancije rizika.”;

(d)

točka 15. zamjenjuje se sljedećim:

„15.

Kreditne institucije razvijaju metodologije za utvrđivanje, mjerenje, upravljanje i nadzor pozicija financiranja. Navedene metodologije uključuju sadašnje i očekivane tokove novca koji proizlaze iz imovine, obveza, vanbilančnih stavki, uključujući potencijalne obveze i mogući utjecaj reputacijskog rizika.

16.

Kreditne institucije rade razliku između založene i neopterećene imovine koja je raspoloživa u svako doba, posebno tijekom izvanrednih situacija. One uzimaju u obzir pravnu osobu u kojoj se nalazi imovina, državu u kojoj je imovina upisana u registar ili se nalazi na računu kao i njezinu raspoloživost te provjerava da li ju je moguće pravovremeno aktivirati.

17.

Kreditna institucija također vodi računa o pravnim, i operativnim ograničenjima mogućih prijenosa likvidnosti i neopterećene imovine među subjektima kako unutar tako i izvan EGP-a.

18.

Kreditna institucija razmatra različite alate smanjivanja rizika, uključujući i sustav ograničenja te likvidnosnih rezervi kako bi bila u stanju izdržati različite stresne događaje te adekvatno diversificiranu strukturu financiranja te pristup izvorima financiranja. Spomenuti se dogovori redovito provjeravaju.

19.

Uzimaju se u obzir alternativni scenariji likvidnosnih pozicija i instrumenata smanjivanja rizika te se redovito razmatraju pretpostavke koje su temelj za odlučivanje vezano uz pozicije financiranja. S tim ciljem, alternativni scenariji bave se posebno vanbilančnim stavkama i drugim potencijalnim obvezama, uključujući i sekuritizacijske subjekte za posebnu namjenu (SSPE) ili druge subjekte za posebnu namjenu u odnosu na koje kreditna institucija djeluje kao sponzor ili pruža značajnu likvidnosnu potporu.

20.

Kreditne institucije uzimaju u obzir potencijalni učinak različitih scenarija karakterističnih za pojedinu instituciju, tržište ili kombiniranih alternativnih scenarija. Uzimaju se u obzir različita vremenska razdoblja i različiti stupnjevi stresnih uvjeta.

21.

Kreditne institucije prilagođavaju svoje strategije, interne politike i ograničenja likvidnosnog rizika te razviti učinkovite planove postupanja u kriznim situacijama, uzimajući u obzir ishod različitih alternativnih scenarija iz točke 19.

22.

Kreditne institucije pripremaju planove postupanja u kriznim situacijama za slučaj nastupanja likvidnosnih kriznih situacije, koji utvrđuju adekvatne strategije i provedbene mjere za otklanjanje mogućih likvidonosnih nedostataka. Navedeni planovi se redovito testiraju, ažuriraju na temelju ishoda alternativnih scenarija iz točke 19., prezentiraju višem rukovodstvu koje ih odobrava kako bi se u skladu s time mogle prilagoditi interne politike i postupci.”

41.

U Prilogu IX. dijelu 3. odjeljku 2. dodaje se sljedeća točka:

„7.a

Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da, vezano za kreditne rejtinge koji se odnose na strukturirane financijske instrumente, VIPKR bude obvezan javno objaviti objašnjenje kako uspješnost paketa imovine utječe na njezine kreditne rejtinge.”

42.

Prilog XI. mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 1. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

izloženost kreditne institucije likvidnosnom riziku, te mjerenje i upravljanje likvidnosnim rizikom, uključujući i razvoj analiza alternativnih scenarija, upravljanje instrumentima smanjenja rizika (posebno, razinom, sastavom i kvalitetom likvidnosnih rezervi) i učinkovite planove postupanja u kriznim situacijama;”;

(b)

dodaje se sljedeća točka:

„1.a

U smislu točke 1. točke (e) nadležna tijela redovito provode sveobuhvatnu procjenu ukupnog upravljanja likvidnosnim rizikom od strane kreditne institucije te potiču razvoj dobrih internih metodologija. Pri provođenju spomenutih pregleda, nadležna tijela vode računa o ulozi koju kreditna institucija ima na financijskom tržištu. Nadležna tijela jedne države članice adekvatno vode računa o mogućim utjecajima svojih odluka na stabilnost financijskog sustava u svim ostalim relevantnim državama članicama.”

43.

U točki 3. dijela 2. Priloga XII. točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)

ključnim informacijama o uvjetima glavnih odlika svih stavki jamstvenog kapitala i njegovih komponenti, uključujući instrumente iz članka 57. točke (ca) čije odredbe motiviraju kreditnu instituciju na otkup i instrumente na koje se odnosi članak 154. stavci 8. i 9.;

(b)

iznos jamstvenog kapitala, sa zasebnim prikazom svih pozitivnih stavaka i odbitaka; ukupni iznos instrumenata iz članka 57. točke (ca) i instrumenata čije odredbe motiviraju kreditnu instituciju na otkup; svaki od spomenutih prikaza obvezan je navesti instrumente na koje se odnosi članak 154. stavci 8. i 9.;”

Članak 2.

Izmjene Direktive 2006/49/EZ

Direktiva 2006/49/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 12., prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Jamstveni kapital” znači zbroj točaka od (a) do (ca), umanjen za zbroj točaka (i), (j) i (k) članka 57. Direktive 2006/48/EZ.

2.

Članak 28. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Institucije, osim investicijskih društava, koje ispunjavaju kriterije iz stavaka 2. ili 3. članka 20. ove Direktive, nadziru i kontroliraju svoje velike izloženosti u skladu s člancima od 106. do 118. Direktive 2006/48/EZ.”;

(b)

stavak 3. briše se.

3.

U članku 30., stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., nadležna tijela mogu dopustiti da se imovina koja predstavlja potraživanja i druge izloženosti prema priznatim investicijskim društvima iz trećih zemalja i priznatim klirinških kućama i burzama bude tretirana na isti način kao što je navedeno u članku 111. stavku 1. Direktive 2006/48/EZ i članku 106. stavku 2. točki (c) ove Direktive.”

4.

Članak 31. mijenja se kako slijedi:

(a)

u prvom stavku točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)

izloženost iz knjige banke prema klijentu ili grupi klijenata ne prelazi ograničenje iz članka 111. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ, koja je izračunana vezano za jamstveni kapital kako je određeno spomenutom Direktivom, tako da je višak isključivo iz stavaka knjige trgovanja;

(b)

institucija ispunjava dodatne kapitalne zahtjeve vezano za prekoračenje ograničenja iz članka 111. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ, koji se izračunavaju u skladu s Prilogom VI. spomenutoj Direktivi;”;

(b)

u prvom stavku točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

institucije svaka tri mjeseca izvještavaju nadležna tijela o slučajevima prekoračenja ograničenja iz članka 111. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ tijekom prethodna tri mjeseca.”;

(c)

drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Vezano za točku (e), izvještava se o svakom slučaju u kojem je prekoračeno ograničenje, iznos prekoračenja te ime relevantnog klijenta.”

5.

U članku 32. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Nadležna tijela uspostavljaju postupke kojima onemogućuju institucije u namjernom izbjegavanju dodatnih kapitalnih zahtjeva koje bi morale ispunjavati vezano uz prekoračenje ograničenja iz članka 111. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ kad te izloženosti postoje duže od deset dana, privremenim prenošenjem tih izloženosti na drugo društvo, bilo u istoj grupi ili ne, i/ili poduzimanjem umjetnih transakcija da bi se zatvorila spomenuta izloženosti tijekom desetodnevnog razdoblja te otvaranjem nove izloženosti.”

6.

U članku 35. dodaje se sljedeći stavak:

„6.   Investicijska društva obuhvaćena su pravilima o jedinstvenom formatu, učestalosti i datumima izvještavanja iz članka 74. stavka 2. Direktive 2006/48/EZ.”

7.

U članku 38. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Članak 42.a Direktive 2006/48/EZ, osim točke (a) stavka 1., primjenjuje se na odgovarajući način na nadzor investicijskih društava, osim ako investicijska društva ne ispunjavaju kriterije iz članka 20. stavka 2., članka 20. stavka 3. ili članka 46. stavka 1. ove Direktive.”

8.

U članku 45. stavku 1. datum „31. prosinca 2010.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2014.”

9.

U članku 47. datum „31. prosinca 2009.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2010.”, a pozivanje na točke 4. i 8. Priloga V. Direktivi 93/6/EEZ zamjenjuje se pozivanjem na točke 4. i 8. Priloga VIII.

10.

U članku 48. stavku 1. datum „31. prosinca 2010." zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2014.”

Članak 3.

Izmjene Direktive 2007/64/EZ

Članak 1. stavak 1. točka (a) Direktive 2007/64/EZ zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

kreditne institucije u smislu članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/48/EZ, uključujući podružnice u smislu članka 4. stavka 3. spomenute Direktive, koje u Zajednici imaju kreditne institucije čije je sjedište u ili izvan Zajednice, u skladu s člankom 38. spomenute Direktive;”.

Članak 4.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 31. listopada 2010.

One primjenjuju te mjere od 31. prosinca 2010.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadrže uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu 20-og dana od dana objave u Službenom listu Europske Unije.

Članak 6.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. rujna 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednica

C. MALMSTRÖM


(1)  Mišljenje od 24. ožujka 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 93, 22.4.2009., str. 3.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 6. svibnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu) te Odluka Vijeća od 27. srpnja 2009.

(4)  SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

(5)  SL L 372, 31.12.1986., str. 1.

(6)  SL L 177, 30.6.2006., str. 201.

(7)  SL L 302, 17.11.2009., str. 1.

(8)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(9)  SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(10)  SL L 319, 5.12.2007., str. 1.

(*)  SL L 302, 17.11.2009., str. 1.