32009L0039

DIREKTIVA 2009/39/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 6. svibnja 2009.

o hrani za posebne prehrambene potrebe

(preinačeno)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva odnosi na hranu za posebne prehrambene potrebe.

2.   Hrana za posebne prehrambene potrebe je hrana koja se zbog svog posebnog sastava ili posebnog načina proizvodnje jasno razlikuje od sve ostale hrane, koja je prikladna zbog svojih navedenih prehrambenih svojstava i koja se stavlja na tržište tako da je ta prikladnost naznačena.

3.   Hrana za posebne prehrambene potrebe mora ispunjavati posebne prehrambene zahtjeve:

Članak 2.

1.   Hrana na koju se odnose točke (a) i (b) članka 1. stavka 3. može se označiti kao „dijetetska” ili „dijetna”.

2.   Pri označivanju, predstavljanju ili oglašavanju hrane za uobičajenu prehranu zabranjeno je:

Međutim, u skladu s odredbama koje će donijeti Komisija, bit će moguće na hrani za uobičajenu prehranu koja je prikladna za posebne prehrambene potrebe označiti tu prikladnost.

Takve odredbe mogu propisati zahtjeve za označivanje takve prikladnosti.

Mjere iz drugog podstavka, namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3.

Članak 3.

1.   Hrana iz članka 1. mora biti takvog sastava ili svojstava da je primjerena za posebne prehrambene potrebe.

2.   Hrana iz članka 1. mora također biti sukladna svim obveznim odredbama koje se primjenjuju na svu ostalu hranu, osim u pogledu promjena koje osiguravaju njihovu sukladnost definicijama iz članka 1.

Članak 4.

1.   Posebne odredbe koje se upotrebljavaju za skupine hrane za posebne prehrambene potrebe iz Priloga I. propisat će se putem posebnih direktiva.

Takve posebne direktive mogu posebno uključivati:

Takve posebne direktive se donose:

Odredbe koje mogu imati učinak na javno zdravlje donose se nakon savjetovanja s Europskom agencijom za sigurnost hrane.

2.   Da bi hrana za posebne prehrambene potrebe i koja je rezultat znanstvenog i tehnološkog napretka brzo došla na tržište, Komisija može nakon savjetovanja s Europskom agencijom za sigurnost hrane dozvoliti razdoblje od dvije godine za stavljanje na tržište hrane koja ne udovoljava pravilima u pogledu sastava propisanim u posebnim direktivama za skupine hrane za posebne prehrambene potrebe iz Priloga I. Te mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3.

Ako je potrebno, Komisija može dodati u odluci o odobrenju pravila za označivanje koja se odnose na promjene u sastavu.

3.   Komisija donosi popis tvari s posebnim prehrambenim svojstvima kao što su vitamini, mineralne soli, aminokiseline i druge tvari koje se dodaju hrani za posebne prehrambene potrebe zajedno s kriterijima o čistoći koji se odnose na njih i kad je potrebno s uvjetima pod kojima se koriste.

Te mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3.

U slučaju hitnosti, Komisija može pribjeći hitnom postupku iz članka 15. stavka 4.

Članak 5.

Komisija usvaja pravila za korištenje izraza u pogledu smanjenog udjela ili neprisutnosti natrija ili soli (natrijev klorid, kuhinjska sol) ili neprisutnosti glutena, koji se mogu koristiti za opis proizvoda iz članka 1.

Te mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3.

Članak 6.

Prije 8. srpnja 2002. Komisija nakon savjetovanja s Europskom agencijom za sigurnost hrane predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću izviješće o mogućnosti posebnih odredbi za hranu namijenjenu osobama koje pate od poremećaja metabolizma ugljikohidrata (dijabetes).

U svjetlu zaključaka tog izvješća Komisija:

Mjere iz točke (a) namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3.

Članak 7.

Komisija može donijeti uvjete pod kojima je pri označivanju, predstavljanju ili oglašavanju moguće upućivanje na dijetu ili na kategoriju ljudi kojima je proizvod iz članka 1. namijenjen.

Te mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3.

Članak 8.

1.   Označivanje i način označivanja, predstavljanje i oglašavanje hrane iz članka 1. ne smije hrani pripisivati svojstva prevencije, liječenja bolesti ljudi niti upućivati na takva svojstva.

Odstupanja od prvog podstavka mogu se predvidjeti u iznimnim i jasno definiranim slučajevima. Te mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3. Odstupanja se mogu nastaviti do završetka postupka.

2.   Stavak 1. ne sprečava širenje bilo kojih korisnih informacija ili preporuka isključivo namijenjenih osobama koje imaju odgovarajuće obrazovanje u nutricionizmu, medicini ili farmaciji.

Članak 9.

1.   Direktiva 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na označivanje, predstavljanje i oglašavanje hrane (6) primjenjuje se na proizvode iz članka 1. ove Direktive pod uvjetima iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka.

2.   Uz naziv pod kojim se proizvod stavlja na tržište navode se njegova posebna prehrambena svojstva. Međutim, u slučaju proizvoda iz točke (c) članka 1. stavka 3. navodi se svrha tih proizvoda.

3.   Označivanje proizvoda za koje nije donesena niti jedna direktiva u skladu s člankom 4. također uključuje:

Međutim, ako je energetska vrijednost manja od 50 kJ (12 kcal) na 100 g ili 100 ml gotovog proizvoda, navedeni se podaci mogu zamijeniti riječima „energetska vrijednost manja od 50 kJ (12 kcal) na 100 g” ili riječima „energetska vrijednost manja od 50 kJ (12 kcal) na 100 ml”.

4.   Posebni zahtjevi za označivanje za onu hranu za koju je donesena posebna direktiva propisuju se u toj Direktivi.

Članak 10.

1.   Hrana iz članka 1. može se stavljati u maloprodaju samo kao pretpakirani proizvod, a pakiranje mora u cijelosti pokrivati hranu.

2.   Države članice mogu predvidjeti odstupanja od stavka 1. za potrebe maloprodaje pod uvjetom da je proizvod popraćen detaljima iz članka 9. u trenutku stavljanja u prodaju.

Članak 11.

1.   Za učinkovito službeno praćenje hrane za posebne prehrambene potrebe koja ne spada u skupine iz Priloga I. primjenjuju se sljedeće posebne odredbe:

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o identitetu nadležnih tijela u smislu stavka 1. te dostavljaju druge korisne informacije o njima.

Komisija objavljuje ove podatke u Službenom listu Europske unije.

3.   Detaljna pravila za provedbu stavka 2. mogu se donijeti u skladu s regulatornim postupkom iz članka 15. stavka 2.

4.   Svake tri godine, a prvi put prije 8. srpnja 2002., Komisija šalje Europskom parlamentu i Vijeću izviješće o provedbi ovog članka.

Članak 12.

1.   Države članice ne smiju zbog razloga vezanih za sastav, proizvodne specifikacije, predstavljanje ili označivanje zabraniti ili ograničiti trgovinu hranom iz članka 1. koji su sukladni s ovom Direktivom i kad je primjereno s direktivama donesenim za provođenje ove Direktive.

2.   Stavak 1. nema utjecaja na nacionalne odredbe koje se primjenjuju u odsutnosti direktiva donesenih za provođenje ove Direktive.

Članak 13.

1.   Kad država članica utemeljeno utvrdi da hrana za posebne prehrambene potrebe, koja ne spada u skupine navedene u Prilogu I. nije sukladna s člankom 1. stavcima 2. i 3. ili ugrožava zdravlje ljudi, i usprkos tome slobodno cirkulira u jednoj ili više država članica, ta država članica može privremeno obustaviti ili ograničiti trgovinu tim proizvodom unutar svog područja. O tome odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice te daje razloge za svoju odluku.

2.   Komisija će što je prije moguće proučiti razloge koje je navela država članica o kojoj je riječ, posavjetovati se s državama članicama unutar odbora iz članka 15. stavka 1. te donijeti svoje mišljenje bez odgode i poduzeti odgovarajuće mjere.

3.   Ako Komisija smatra da nacionalna mjera treba biti ukinuta ili izmijenjena, ona usvaja odgovarajuće mjere u skladu s regulatornim postupkom iz članka 15. stavka 2.

Članak 14.

1.   Kad država članica kao rezultat novih informacija ili nove procjene postojećih informacija, a nakon donošenja jedne od posebnih direktiva, ima utemeljene razloge za utvrditi da hrana za posebne prehrambene potrebe ugrožava zdravlje ljudi iako je sukladna s relevantnom posebnom direktivom, ta država članica može privremeno obustaviti ili ograničiti primjenu relevantnih odredbi unutar svog područja. Ona o tome odmah obavješćuje Komisiju i države članice i daje razloge za svoju odluku.

2.   Komisija će što je prije moguće proučiti razloge koje je navela država članica o kojoj je riječ, posavjetovati se s državama članicama unutar odbora iz članka 15. stavka 1. te donijeti svoje mišljenje bez odgode i poduzeti odgovarajuće mjere.

3.   Ako Komisija smatra da su potrebne izmjene ove Direktive ili posebnih direktiva kako bi riješila poteškoće iz stavka 1. i osigurala zaštitu zdravlja ljudi, ona usvaja te izmjene.

Te mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 3. U slučaju hitnosti, Komisija može pribjeći hitnom postupku iz članka 15. stavka 4.

Država članica koja je donijela zaštitne mjere može ih u tom slučaju zadržati do donošenja izmjena.

Članak 15.

1.   Komisiji će pomagati Stalni odbor za lanac prehrane i zdravlje životinja, osnovan člankom 58. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ određen je na tri mjeseca.

3.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

4.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1., 2., 4. i 6. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Članak 16.

Direktiva 89/398/EEZ, kako je izmijenjena aktima navedenim u Prilogu II. dijelu A, stavlja se izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu vremenskih rokova za prenošenje u nacionalno pravo i primjenu direktiva iz Priloga II. dijela B.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 17.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 18.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 211, 19.8.2008., str. 44.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 23. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 30. ožujka 2009.

(3)  SL L 186, 30.6.1989., str. 27.

(4)  Vidjeti Prilog II. dio A.

(5)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(6)  SL L 109, 6.5.2000., str. 29.

(7)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta propisa o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane i utvrđivanju postupaka o pitanjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

PRILOG I.

(1)  Podrazumijeva se da za proizvode koji su već na tržištu u trenutku donošenja posebne direktive, ta direktiva nema utjecaja.

PRILOG II.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage s popisom njezinih uzastopnih izmjena

(iz članka 16.)

DIO B

Vremenski rokovi za prijenos u nacionalno pravo i primjena

(iz članka 16.)

(1)  U skladu s člankom 15. Direktive 89/398/EEZ:

(2)  U skladu s člankom 2. Direktive 1999/41/EZ:

„Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive najkasnije do 8. srpnja 2000. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Ove mjere se primjenjuju tako da:

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.”

PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA