07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

280

32009L0018

L 131/114

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.

DIREKTIVA 2009/18/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. travnja 2009.

o određivanju temeljnih načela o istraživanju nesreća u području pomorskog prometa i o izmjeni Direktive Vijeća 1999/35/EZ i Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora, s obzirom na zajednički tekst koji je odobrio Odbor za mirenje 3. veljače 2009. (3),

budući da:

(1)

Trebalo bi održavati visoku opću razinu sigurnosti pomorskog prometa u Europi te poduzimati sve napore kako bi se smanjio broj pomorskih nesreća i nezgoda.

(2)

Brzom provedbom tehničkih istraga pomorskih nesreća poboljšava se sigurnost plovidbe jer se time pridonosi sprečavanju ponavljanja tih nesreća, čije su posljedice gubitak ljudskih života, gubitak brodova i onečišćenje morskog okoliša.

(3)

Europski parlament, u svojoj rezoluciji od 21. travnja 2004. o poboljšanju sigurnosti plovidbe (4), zahtijeva od Komisije da predloži direktivu o istraživanju pomorskih nesreća.

(4)

Člankom 2. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (dalje u tekstu: UNCLOS) utvrđuje se pravo obalnih država da istraže uzrok svake pomorske nesreće koja se dogodi unutar njihovog teritorijalnog mora, a može predstavljati opasnost za ljudske živote ili okoliš, uključivati tijela obalne države nadležna za traganje i spašavanje, ili na neki drugi način utjecati na obalnu državu.

(5)

Članak 94. UNCLOS-a određuje da država zastave mora pokrenuti istragu o određenim pomorskim nesrećama ili nezgodama na otvorenom moru, koju provodi odgovarajuće osposobljena osoba ili osobe ili se ta istraga provodi pred takvom osobom.

(6)

Pravilo I/21 Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenoga 1974. (dalje u tekstu: SOLAS 74), Međunarodna konvencija o teretnim linijama od 5. travnja 1966. i Međunarodna konvencija za sprečavanje onečišćenja s brodova od 2. studenoga 1973. propisuju obveze država zastave da provode istraživanja o nesrećama i da rezultate tih istraživanja dostavljaju Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO).

(7)

Kodeks za provedbu obveznih dokumenata IMO-a, koji je priložen rezoluciji A.996(25) Skupštine IMO-a od 29. studenoga 2007. podsjeća da je obveza država zastave osigurati da pomorske sigurnosne istrage provode odgovarajuće osposobljeni istražitelji, mjerodavni za pitanja u vezi s pomorskim nesrećama i nezgodama. Navedeni kodeks nadalje zahtijeva da države zastave budu spremne osigurati osposobljene istražitelje za tu svrhu, bez obzira na mjesto nesreće ili nezgode.

(8)

Treba uzeti u obzir Kodeks o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda, priložen rezoluciji A.849(20) Skupštine IMO-a od 27. studenoga 1997. (dalje u tekstu Kodeks IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda), kojim se osigurava provedba zajedničkog pristupa sigurnosnim istragama pomorskih nesreća i nezgoda, te suradnja među državama u utvrđivanju odlučujućih faktora koji su prouzrokovali pomorske nesreće i nezgode. Isto tako, treba uzeti u obzir rezoluciju A.861(20) Skupštine IMO-a od 27. studenoga 1997. i rezoluciju MSC.163(78) Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a od 17. svibnja 2004., u kojima se navodi definicija zapisivača podataka o putovanju.

(9)

Pomorci su priznati kao posebna kategorija radnika te, s obzirom na globalni značaj brodarskoga gospodarstva i različitih područja nadležnosti s kojima mogu biti povezani, trebaju posebnu zaštitu, posebno u kontaktima s javnim tijelima. U interesu povećane pomorske sigurnosti, pomorcima bi trebalo omogućiti da se pouzdaju u pravedno postupanje kod pomorske nesreće. U svakom trenutku treba štititi njihova ljudska prava i dostojanstvo, a sve sigurnosne istrage treba provoditi pravedno i brzo. Radi toga države članice trebaju, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, uzeti u obzir i odgovarajuće odredbe smjernica IMO-a o pravednom postupanju prema pomorcima kod pomorske nesreće.

(10)

Države članice trebaju, u okviru svog pravnog sustava, zaštititi izjave svjedoka nakon nesreće te spriječiti njihovo korištenje u neke druge svrhe osim sigurnosne istrage, kako bi se izbjegle sve diskriminirajuće ili protupravne mjere protiv svjedoka zbog njihovog sudjelovanja u istragama.

(11)

Direktiva Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila (5), od država članica zahtijeva da u okviru svog pravnog sustava odrede pravni status koji će njima i svim drugim bitno zainteresiranim državama članicama omogućiti sudjelovanje, suradnju ili, ako je to predviđeno Kodeksom IMO-a, o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda, provođenje istraga o svim pomorskim nesrećama ili nezgodama koje uključuju ro-ro putničke brodove ili brza putnička plovila.

(12)

Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice (6), zahtijeva da države članice postupaju u skladu s Kodeksom IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda, te da osiguraju objavljivanje rezultata istraživanja o nesreći što je prije moguće nakon završetka istrage.

(13)

Nepristrano provođenje sigurnosnih istraga o nesrećama i nezgodama, koje uključuju morska plovila ili druga plovila u lukama ili drugim ograničenim morskim područjima, od temeljne je važnosti za učinkovito utvrđivanje okolnosti i uzroka takvih nesreća i nezgoda. Zato te istrage trebaju obavljati osposobljeni istražitelji pod nadzorom neovisnog tijela ili subjekta s potrebnim ovlastima, da bi se spriječio svaki sukob interesa.

(14)

Države članice trebaju osigurati, u skladu sa svojim zakonodavstvom u pogledu ovlasti tijela nadležnih za sudsku istragu i u suradnji s tim tijelima, ako je potrebno, da se osobama odgovornima za tehničku istragu omogući obavljanje njihovih zadataka pod najboljim mogućim uvjetima.

(15)

Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (7).

(16)

Države članice trebaju osigurati da njihovi pravni sustavi omoguće njima i svim drugim bitno zainteresiranim državama članicama sudjelovanje i suradnju ili provođenje istraživanja o nesrećama na temelju odredaba Kodeksa IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda.

(17)

U načelu, svaka pomorska nesreća ili nezgoda trebala bi biti podvrgnuta samo jednoj istrazi koju provodi država članica ili država članica koja vodi istragu uz sudjelovanje svih drugih bitno zainteresiranih država. U iznimnim propisno utemeljenim slučajevima koji uključuju dvije ili više država članica u vezi sa zastavom dotičnog broda, mjestom nesreće ili državljanstvom žrtava, mogu se provoditi paralelne istrage.

(18)

Država članica može povjeriti drugoj državi članici dužnost vođenja sigurnosne istrage o pomorskoj nesreći ili nezgodi (dalje u tekstu: sigurnosna istraga) ili posebne zadatke te istrage, ako se o tome međusobno dogovore.

(19)

Države članice trebaju poduzeti sve napore da ne naplaćuju troškove za pomoć koja se zahtijeva u okviru sigurnosnih istraga, u kojima su uključene dvije ili više država članica. Ako se pomoć traži od države članice koja nije uključena u sigurnosnu istragu, države članice bi se trebale sporazumjeti o naknadi nastalih troškova.

(20)

U skladu s pravilom V/20 SOLAS 74, putnički brodovi i drugi brodovi čija je bruto tonaža 3 000 i više, izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma, moraju imati zapisivače podataka o putovanju koji će pomoći u istraživanju nesreće. Zbog njene važnosti u pripremi mjera za sprečavanje pomorskih nesreća, takva bi se oprema trebala sustavno zahtijevati na brodovima koji obavljaju nacionalna ili međunarodna putovanja te pristaju u lukama Zajednice.

(21)

Podaci koje osigurava sustav za zapisivanje podataka o putovanju, te drugi elektronički uređaji, mogu se koristiti i retroaktivno nakon pomorske nesreće ili nezgode da bi se istražili njeni uzroci te preventivno da bi se steklo iskustvo o okolnostima koje mogu uzrokovati takve događaje. Države članice trebaju osigurati da se takvi podaci, ako su dostupni, pravilno upotrebljavaju u obje svrhe.

(22)

Uredba (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8) zahtijeva da Europska agencija za sigurnost pomorskog prometa (dalje u tekstu Agencija) surađuje s državama članicama na razvoju tehničkih rješenja i pružanju tehničke pomoći u vezi s provedbom zakonodavstva Zajednice. U području istraživanja nesreća, Agencija ima poseban zadatak da potakne suradnju između država članica i Komisije u razvoju zajedničke metodologije za istraživanje pomorskih nesreća prema dogovorenim međunarodnim načelima, vodeći računa o različitim pravnim sustavima država članica.

(23)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1406/2002, Agencija potiče suradnju u pružanju podrške država članica u djelatnostima vezanima za istraživanja te u analiziranju postojećih izvješća o istrazi nesreće.

(24)

Prilikom razvoja ili izmjena zajedničke metodologije za istraživanje pomorskih nesreća i nezgoda, treba uzeti u obzir sve korisne primjere iz istraživanja nesreća.

(25)

Države članice i Zajednica trebaju uredno voditi računa o sigurnosnim preporukama koje proizlaze iz sigurnosne istrage.

(26)

Budući da je svrha tehničke sigurnosne istrage sprečavanje pomorskih nesreća i nezgoda, zaključci i sigurnosne preporuke ni u kom slučaju ne bi smjeli određivati odgovornost ili pripisivati krivnju.

(27)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj ove Direktive, to jest poboljšati pomorsku sigurnost u Zajednici i time smanjiti opasnost od pomorskih nesreća u budućnosti, a taj se cilj zbog opsega ili učinaka mjera može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(28)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive moraju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (9).

(29)

Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za izmjene ove Direktive radi primjene daljnjih izmjena na međunarodne konvencije, protokole, pravilnike i rezolucije povezane s ovom Direktivom, te za donošenje ili izmjene zajedničke metodologije za istraživanje pomorskih nesreća i nezgoda. Kako su te mjere općeg opsega, a namijenjene su za izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim i njenim dopunjavanjem novim elementima koji nisu ključni, moraju se donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(30)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (10), države članice se potiču da, za svoje potrebe i u interesu Zajednice, sastave i objave vlastite tablice u kojima će što bolje prikazati korelaciju između ove Direktive i mjera prenošenja,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

1.   Svrha je ove Direktive poboljšati pomorsku sigurnost i spriječiti onečišćenje s brodova te na taj način smanjiti opasnost od pomorskih nesreća u budućnosti:

(a)

poticanjem brze provedbe sigurnosnih istraga i pravilne analize pomorskih nesreća i nezgoda radi utvrđivanja njihovih uzroka; i

(b)

osiguravanjem pravovremenog i točnog izvješćivanja o sigurnosnim istragama te predlaganjem korektivnih mjera.

2.   Istraživanja u skladu s ovom Direktivom nisu namijenjena za utvrđivanje odgovornosti ili pripisivanje krivnje. Međutim, države članice osiguravaju da se istražno tijelo ili subjekt (dalje u tekstu: istražno tijelo) ne uzdrži od potpunog izvješćivanja o uzrocima pomorske nesreće ili nezgode jer se iz rezultata može zaključiti o krivnji ili odgovornosti.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na pomorske nesreće i nezgode:

(a)

u kojima sudjeluju brodovi koji plove pod zastavom jedne od država članica;

(b)

koje se dogode unutar teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda država članica, kao što je određeno u UNCLOS-u; ili

(c)

koje uključuju druge bitne interese država članica.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na pomorske nesreće i nezgode u kojima sudjeluju isključivo:

(a)

ratni brodovi i brodovi za prijevoz trupa te drugi brodovi koji su u vlasništvu ili pod upravljanjem države članice, a upotrebljavaju se isključivo za državne negospodarske svrhe;

(b)

brodovi bez mehaničkog poriva, drveni brodovi jednostavne gradnje, jahte za razonodu i plovila za razonodu koja nisu uključena u gospodarsku djelatnost, osim ako imaju ili će imati posadu i prevoze više od 12 putnika za gospodarske svrhe;

(c)

plovila unutarnje plovidbe koja plove na plovnim putovima unutarnje plovidbe;

(d)

ribarska plovila duljine manje od 15 metara;

(e)

nepomični odobalni objekti za eksploataciju podmorja.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Direktive:

1.

„Kodeks IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda” je Kodeks o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda priložen rezoluciji A.849(20) Skupštine IMO-a od 27. studenoga 1997. sa svim izmjenama;

2.

sljedeći izrazi se podrazumijevaju u skladu s definicijama iz Kodeksa IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda:

(a)

„pomorska nesreća”;

(b)

„vrlo ozbiljna nesreća”;

(c)

„pomorska nezgoda”;

(d)

„sigurnosna istraga pomorske nesreće ili nezgode”;

(e)

„država koja vodi istragu”;

(f)

„bitno zainteresirana država”;

3.

izraz „ozbiljna nesreća” podrazumijeva se u skladu s ažuriranom definicijom iz okružnice MSC-MEPC.3/Circ.3 Odbora IMO-a za pomorsku sigurnost i zaštitu morskog okoliša od 18. prosinca 2008.;

4.

„smjernice IMO-a o pravednom postupanju prema pomorcima u slučaju pomorske nesreće” su smjernice priložene rezoluciji LEG.3(91) Pravnog odbora IMO-a od 27. travnja 2006., koje je odobrilo upravno tijelo Međunarodne organizacije rada na svojoj 296. sjednici od 12. do 16. lipnja 2006.;

5.

izrazi „ro-ro putnički brod” i „brzo putničko plovilo” podrazumijevaju se u skladu s definicijama iz članka 2. Direktive 1999/35/EZ;

6.

„zapisivač podataka o putovanju” (dalje u tekstu VDR) podrazumijeva se u skladu s definicijom iz rezolucije A.861(20) Skupštine IMO-a i rezolucije MSC.163(78) Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a;

7.

„sigurnosna preporuka” je svaki prijedlog, pa i onaj radi registracije i nadzora, koji daje:

(a)

istražno tijelo države koja provodi ili vodi sigurnosnu istragu, na temelju podataka dobivenih iz te istrage; ili ako je potrebno,

(b)

Komisija, na temelju dokumentirane analize podataka i rezultata obavljenih sigurnosnih istraživanja.

Članak 4.

Status sigurnosnih istraga

1.   Države članice, u skladu sa svojim pravnim sustavima, određuju pravni status sigurnosne istrage tako da se omogući što učinkovitije i što brže obavljanje tih istraga.

Države članice, u skladu sa svojim zakonodavstvom, te prema potrebi suradnjom s tijelima nadležnima za sudsku istragu, osiguravaju da sigurnosne istrage:

(a)

budu neovisne o kaznenim ili drugim paralelnim istragama kojima se utvrđuje odgovornost ili određuje stupanj krivnje; i

(b)

ne budu nepropisno zabranjene, obustavljene ili odgođene zbog navedenih istraga.

2.   Pravila koja moraju uspostaviti države članice, u skladu sa stalnim okvirom suradnje iz članka 10., uključuju odredbe koje omogućuju:

(a)

suradnju i uzajamnu pomoć u sigurnosnim istragama koje vode druge države članice, ili povjeravanje dužnosti vođenja takve istrage drugoj državi članici u skladu s člankom 7.; i

(b)

usklađivanje djelatnosti njihovih istražnih tijela u mjeri potrebnoj za postizanje cilja ove Direktive.

Članak 5.

Obveza istraživanja

1.   Svaka država članica osigurava da istražno tijelo iz članka 8. obavi sigurnosnu istragu nakon vrlo ozbiljnih pomorskih nesreća:

(a)

u kojima sudjeluje brod koji plovi pod njenom zastavom, bez obzira na mjesto nesreće;

(b)

koje su se dogodile unutar njezinog teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda, kao što je određeno u UNCLOS-u, bez obzira na zastavu broda ili brodova uključenih u nesreću; ili

(c)

koje uključuju bitan interes države članice, bez obzira na mjesto nesreće i zastavu broda ili brodova uključenih u nesreću.

2.   Nadalje, kod ozbiljnih nesreća, istražno tijelo obavlja prethodnu procjenu da bi odlučilo o tome hoće li poduzeti sigurnosnu istragu. Ako istražno tijelo odluči da neće poduzeti sigurnosnu istragu, razlozi za takvu odluku moraju se zabilježiti i izvijestiti u skladu s člankom 17. stavkom 3.

Kod svih drugih pomorskih nesreća ili nezgoda, istražno tijelo odlučuje o tome hoće li se poduzeti sigurnosna istraga.

Prilikom odlučivanja iz prvog i drugog podstavka, istražno tijelo uzima u obzir težinu pomorske nesreće ili nezgode, vrstu dotičnog broda i/ili tereta, te mogućnosti da će rezultati sigurnosne istrage utjecati na sprečavanje budućih pomorskih nesreća i nezgoda.

3.   Područje primjene i praktične upute za obavljanje sigurnosnih istraga određuje istražno tijelo države članice koja vodi istragu u suradnji s odgovarajućim tijelima drugih bitno zainteresiranih država, na način koji smatra najpogodnijim za postizanje cilja ove Direktive, te radi sprečavanja budućih nesreća i nezgoda.

4.   Prilikom obavljanja sigurnosnih istraga, istražno tijelo postupa po zajedničkoj metodologiji za istraživanje pomorskih nesreća i nezgoda, razvijenoj u skladu s člankom 2. točkom (e) Uredbe (EZ) br. 1406/2002. Istražitelji mogu odstupiti od te metodologije u određenom slučaju ako je to prema njihovom stručnom mišljenju opravdano, te ako je potrebno za postizanje ciljeva istrage. Komisija prihvaća ili mijenja tu metodologiju u smislu ove Direktive uzimajući u obzir sve korisne primjere iz sigurnosnih istraga.

Ta mjera, namijenjena za izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njenim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 19. stavka 3.

5.   Sigurnosna istraga započinje u najkraćem mogućem roku nakon pomorske nesreće ili nezgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca nakon tog događaja.

Članak 6.

Obveza obavješćivanja

Država članica, u okviru svog pravnog sustava, zahtijeva da nadležna tijela i/ili uključene strane bez odlaganja obavijeste njezino istražno tijelo o svim nesrećama i nezgodama koje spadaju u područje primjene ove Direktive.

Članak 7.

Vođenje i sudjelovanje u sigurnosnim istragama

1.   U načelu, svaka pomorska nesreća ili nezgoda predmet je samo jedne istrage koju obavlja država članica ili država članica koja vodi istragu uz sudjelovanje svih drugih bitno zainteresiranih država članica.

U slučaju sigurnosnih istraga koje uključuju dvije ili više država članica, dotične države članice surađuju kako bi se što prije sporazumjele o tome koja će od njih biti država članica koja vodi istragu. One ulažu sve napore da bi se dogovorile o postupcima istrage. U okviru tog dogovora, druge bitno zainteresirane države imaju jednaka prava i pristup svjedocima i dokazima kao država članica koja provodi sigurnosnu istragu. One isto tako imaju pravo da država članica koja vodi istragu uzme u obzir njihovo mišljenje.

Provođenje paralelnih sigurnosnih istraga o istoj pomorskoj nesreći ili nezgodi strogo je ograničeno na iznimne slučajeve. U takvim slučajevima, države članice obavješćuju Komisiju o razlozima provođenja tih paralelnih istraga. Države članice koje provode paralelne sigurnosne istrage međusobno surađuju. Osobito, zainteresirana istražna tijela razmjenjuju sve korisne podatke koje su prikupili tijekom istraga, posebno da bi postigli što je više moguće zajedničke zaključke.

Države članice dužne su uzdržati se od svih mjera kojima bi se moglo nepropisno zabraniti, obustaviti ili odgoditi provođenje sigurnosne istrage koja spada u područje primjene ove Direktive.

2.   Neovisno o stavku 1., svaka država članica ostaje odgovorna za sigurnosnu istragu i koordinaciju s drugim bitno zainteresiranim državama članicama sve dok se međusobno ne dogovore koja od njih će voditi istragu.

3.   Ne dovodeći u pitanje svoje obveze u skladu s ovom Direktivom i međunarodnim pravom, država članica može, za svaki pojedini slučaj, međusobnim dogovorom povjeriti drugoj državi članici dužnost vođenja sigurnosne istrage ili posebne zadatke povezane s provođenjem takve istrage.

4.   Ako je u pomorsku nesreću ili nezgodu uključen ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo, postupak sigurnosne istrage pokreće država članica u čijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama, kao što je određeno u UNCLOS-u, nesreća ili nezgoda dogodila ili, ako se nesreća ili nezgoda dogodila u drugim vodama, posljednja država članica u koju je uplovio taj putnički brod ili plovilo. Ta država ostaje odgovorna za sigurnosnu istragu i koordinaciju s drugim bitno zainteresiranim državama članicama dok se međusobno ne dogovore koja od njih će voditi istragu.

Članak 8.

Istražna tijela

1.   Države članice osiguravaju da se sigurnosne istrage provode u nadležnosti stalnog i nepristranog istražnog tijela koje će dobiti potrebne ovlasti i odgovarajuće osposobljene istražitelje, mjerodavne za pitanja u vezi s pomorskim nesrećama i nezgodama.

Za nepristrano obavljanje sigurnosne istrage, istražno tijelo mora biti nezavisno organizacijski, pravno i u donošenju odluka od svih strana čiji bi interesi mogli biti u sukobu s dužnosti koja mu je povjerena.

Neobalne države članice koje nemaju brodova ni plovila pod svojom zastavom, odredit će neovisnu kontaktnu točku za suradnju u istrazi u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (c).

2.   Istražno tijelo osigurava da svaki istražitelj ima stručno znanje i praktično iskustvo u područjima koja se odnose na njihove uobičajene istražne poslove. Osim toga, istražno tijelo dužno je osigurati brzu dostupnost odgovarajućeg stručnog mišljenja ako je to potrebno.

3.   Poslovi povjereni istražnom tijelu mogu se proširiti na prikupljanje i analizu podataka u vezi s pomorskom sigurnosti, posebno u preventivne svrhe, u mjeri u kojoj ti poslovi ne utječu na njegovu neovisnost i ne povlače odgovornost za regulatorna, administrativna ili normizacijska pitanja.

4.   Države članice, u okviru svojih pravnih sustava, osiguravaju da istražitelji njihovih istražnih tijela ili bilo kojeg drugog istražnog tijela ovlaštenog za sigurnosnu istragu, prema potrebi u suradnji s tijelima nadležnima za sudsku istragu, dobiju sve podatke korisne za provođenje sigurnosne istrage te da mogu:

(a)

imati slobodan pristup svim relevantnim područjima i mjestu nesreće te svim brodovima, podrtinama ili objektima, uključujući teret, opremu ili ostatke;

(b)

odmah osigurati popis dokaza te kontrolirano traganje i uklanjanje podrtine, ostataka i drugih dijelova ili tvari radi ispitivanja ili analize;

(c)

zahtijevati ispitivanje ili analizu predmeta iz točke (b) te imati slobodan pristup rezultatima tih ispitivanja ili analize;

(d)

imati slobodan pristup svim bitnim informacijama i zabilježenim podacima, uključujući i podatke VDR-a, koji se odnose na brod, putovanje, teret, posadu ili druge osobe, predmete, uvjete ili okolnosti, kopirati ih i koristiti;

(e)

imati slobodan pristup rezultatima pregleda tijela žrtava ili ispitivanja obavljenih na uzorcima s tijela žrtava;

(f)

zahtijevati i imati slobodan pristup rezultatima pregleda ili ispitivanja obavljenih na uzorcima uzetima od ljudi koji su uključeni u radni proces na brodu i svih drugih bitnih osoba;

(g)

razgovarati sa svjedocima u odsutnosti svih osoba za čije bi se interese moglo smatrati da ometaju sigurnosnu istragu;

(h)

dobiti dokumentaciju o pregledu i odgovarajuće podatke koje imaju država zastave, vlasnici, klasifikacijska društva ili druge mjerodavne strane, uvijek kada te strane ili njihovi predstavnici imaju sjedište u državi članici;

(i)

tražiti pomoć mjerodavnih vlasti u dotičnim državama, uključujući inspektore države zastave i države luke, službenike obalne straže, operatere sustava nadzora plovidbe, ekipe za traganje i spašavanje, peljare i drugo lučko ili pomorsko osoblje.

5.   Istražnom tijelu se mora omogućiti da reagira odmah čim dobije obavijest o nesreći te da dobije odgovarajuća sredstva za samostalno obavljanje svojih dužnosti. Njegovi istražitelji dobivaju status koji im daje potrebna jamstva za neovisnost.

6.   Istražno tijelo može kombinirati svoje dužnosti na temelju ove direktive s istraživanjem drugih događaja koji nisu pomorske nesreće, pod uvjetom da ti događaji ne ugrožavaju njegovu neovisnost.

Članak 9.

Povjerljivost

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 95/46/EZ, države članice u okviru svojih pravnih sustava osiguravaju da sljedeća dokumentacija ne bude dostupna osim u svrhu sigurnosne istrage, ako nadležno tijelo u toj državi članici ne odredi da postoji opravdani javni interes za otkrivanje te dokumentacije:

(a)

svi iskazi svjedoka i druge izjave, izvješća i bilješke koje je istražno tijelo zabilježilo ili primilo tijekom sigurnosne istrage;

(b)

dokumentacija kojom se otkriva identitet osoba koje su dale iskaz u vezi sa sigurnosnom istragom;

(c)

posebno osjetljivi i privatni podaci koji se odnose na osobe uključene u pomorsku nesreću ili nezgodu, uključujući zdravstvene podatke.

Članak 10.

Stalni okvir suradnje

1.   Države članice, u uskoj suradnji s Komisijom, uspostavljaju stalni okvir suradnje koji omogućuje njihovim istražnim tijelima da međusobno surađuju u mjeri potrebnoj za postizanje cilja ove Direktive.

2.   Pravilnik o stalnom okviru suradnje i u tu svrhu predviđen organizacijski sustav određuju se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 19. stavka 2.

3.   Unutar stalnog okvira suradnje, istražna tijela u državama članicama posebno se dogovaraju o najboljim načinima suradnje radi:

(a)

omogućavanja zajedničke uporabe uređaja, objekata i opreme za tehničko istraživanje podrtina i brodske opreme te drugih predmeta bitnih za sigurnosnu istragu, uključujući izvlačenje i vrednovanje podataka iz VDR-a i drugih elektroničkih naprava;

(b)

osiguravanja međusobne suradnje ili stručnog mišljenja potrebnog za obavljanje posebnih zadataka;

(c)

pribavljanja i zajedničkog korištenja informacija bitnih za analizu podataka o nesreći i izradu odgovarajućih sigurnosnih preporuka na razini Zajednice;

(d)

sastavljanja zajedničkih načela za daljnje sigurnosne preporuke i prilagodbu istražnih metoda razvoju tehničkog i znanstvenog napretka;

(e)

odgovarajuće upotrebe sustava za rano uzbunjivanje iz članka 16.;

(f)

uspostavljanja pravila o povjerljivosti za zajedničko korištenje iskaza svjedoka te obradu podataka i druge dokumentacije iz članka 9., i u odnosima s trećim zemljama, u skladu s nacionalnim propisima;

(g)

organiziranja, ako je potrebno, odgovarajućeg osposobljavanja za pojedine istražitelje;

(h)

razvijanja suradnje s istražnim tijelima trećih zemalja i s međunarodnim organizacijama za istraživanje pomorskih nesreća u područjima koje obuhvaća ova Direktiva;

(i)

pružanja svih korisnih informacija istražnim tijelima koja provode sigurnosne istrage.

Članak 11.

Troškovi

1.   Ako sigurnosne istrage uključuju dvije ili više država članica, djelatnosti koje se odnose na te istrage su besplatne.

2.   Ako se zahtijeva pomoć države članice koja nije uključena u sigurnosnu istragu, države članice se dogovaraju o naknadi nastalih troškova.

Članak 12.

Suradnja s bitno zainteresiranim trećim zemljama

1.   Države članice u najvećoj mogućoj mjeri surađuju s drugim bitno zainteresiranim trećim zemljama u sigurnosnim istragama.

2.   Međusobnim dogovorom može se dopustiti bitno zainteresiranim trećim zemljama da se pridruže sigurnosnoj istrazi koju vodi država članica u skladu s ovom Direktivom, u bilo kojoj fazi istrage.

3.   Suradnja države članice u sigurnosnoj istrazi koju provodi bitno zainteresirana treća zemlja ne dovodi u pitanje obveze provođenja sigurnosnih istraga i izvješćivanja u skladu s ovom Direktivom. Ako bitno zainteresirana treća zemlja vodi sigurnosnu istragu koja uključuje jednu ili više država članica, države članice mogu odlučiti da neće obavljati paralelnu sigurnosnu istragu, pod uvjetom da se sigurnosna istraga koju vodi treća zemlja provodi u skladu s Kodeksom IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda.

Članak 13.

Zaštita dokaza

Države članice donose mjere kako bi osigurale da strane na koje se odnose nesreće i nezgode u skladu s ovom Direktivom, nastoje:

(a)

zaštititi sve podatke s pomorskih karata, iz brodskih dnevnika, elektroničkih i magnetskih zapisa i videovrpci, uključujući podatke iz VDR-a i drugih elektroničkih naprava, koji se odnose na razdoblje prije, za vrijeme i nakon nesreće;

(b)

spriječiti dopisivanje ili zapisivanje preko tih podataka, brisanje ili druge promjene tih podataka;

(c)

spriječiti ometanje svih drugih uređaja koji bi se opravdano mogli smatrati korisnima za sigurnosnu istragu nesreće;

(d)

u najbržem roku prikupiti i zaštititi sve dokaze u svrhu sigurnosne istrage.

Članak 14.

Izvješća o nesrećama

1.   Sigurnosne istrage koje se obavljaju u skladu s ovom Direktivom završavaju objavljenim izvješćem koje se predaje u obliku koji odredi mjerodavno istražno tijelo i u skladu s odgovarajućim odjeljcima Priloga I.

Istražna tijela mogu odlučiti da se za sigurnosnu istragu koja se ne odnosi na vrlo ozbiljnu ili ozbiljnu pomorsku nesreću, ovisno o slučaju, a čiji rezultati neće utjecati na sprečavanje budućih nesreća i nezgoda, objavi pojednostavljeno izvješće.

2.   Istražna tijela poduzimaju sve napore da izvješće iz stavka 1., uključujući i zaključke tog izvješća te sve moguće preporuke, stave na raspolaganje javnosti, posebno pomorskom sektoru, u roku od 12 mjeseci od datuma nesreće. Ako nije moguće izraditi konačno izvješće u tom roku, objavljuje se privremeno izvješće u roku od 12 mjeseci od datuma nesreće.

3.   Istražno tijelo države članice koja vodi istragu, šalje jedan primjerak konačnog, pojednostavljenog ili privremenog izvješća Komisiji. Navedeno istražno tijelo uzima u obzir moguće tehničke primjedbe Komisije na konačna izvješća, koje ne utječu na bit rezultata, kako bi se poboljšala kvaliteta izvješća na način koji najbolje doprinosi postizanju cilja ove Direktive.

Članak 15.

Sigurnosne preporuke

1.   Države članice osiguravaju da adresati propisno vode računa o sigurnosnim preporukama istražnih tijela te da se na temelju tih preporuka izrađuju odgovarajuće daljnje preporuke u skladu s pravom Zajednice i međunarodnim pravom.

2.   Ako je potrebno, istražno tijelo ili Komisija izrađuju sigurnosne preporuke na temelju dokumentirane analize podataka i ukupnih rezultata obavljenih sigurnosnih istraga.

3.   Sigurnosna preporuka ni u kom slučaju ne određuje odgovornost niti pripisuje krivnju za nesreću.

Članak 16.

Sustav za rano uzbunjivanje

Ne dovodeći u pitanje pravo na rano uzbunjivanje, istražno tijelo države članice bez odlaganja obavješćuje Komisiju o potrebi ranog uzbunjivanja, u svakoj fazi sigurnosne istrage, ako smatra da treba hitno djelovati na razini Zajednice radi sprečavanja opasnosti od novih nesreća.

Ako je potrebno, Komisija izdaje upozorenje namijenjeno nadležnim tijelima svih drugih država članica, brodarskom gospodarstvu i svim drugim zainteresiranim stranama.

Članak 17.

Europska baza podataka za pomorske nesreće

1.   Podaci o pomorskim nesrećama i nezgodama pohranjuju se i obrađuju pomoću Europske elektroničke baze podataka koju uspostavlja Komisija pod nazivom Europska informacijska platforma za pomorske nesreće (European Marine Casualty Information Platform – EMCIP).

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o ovlaštenim tijelima koja će imati pristup bazi podataka.

3.   Istražna tijela država članica obavješćuju Komisiju o pomorskim nesrećama i nezgodama u skladu s obrascem iz Priloga II. Također Komisiji dostavljaju podatke koje su dobili iz sigurnosnih istraga u skladu sa sustavom baze podataka EMCIP.

4.   Komisija i države članice razvijaju sustav baze podataka i postupak obavješćivanja o podacima u odgovarajućem vremenskom roku.

Članak 18.

Pravedno postupanje prema pomorcima

Države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, uzimaju u obzir odgovarajuće odredbe smjernica IMO-a o pravednom postupanju prema pomorcima kod pomorske nesreće u vodama pod njihovom nadležnošću.

Članak 19.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurna mora i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

2.   Ako se navodi uputa na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe članka 8. navedene Odluke.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je dva mjeseca.

3.   Tamo gdje se navodi uputa na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. te članak 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe članka 8. navedene Odluke.

Članak 20.

Ovlasti za izmjene

Komisija može ažurirati definicije iz ove Direktive te upute na akte Zajednice i dokumente IMO-a radi njihovog usklađivanja s mjerama Zajednice i IMO-a koje su stupile na snagu, u okvirima određenima ovom Direktivom.

Te mjere, namijenjene za izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njenim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 19. stavka 3.

Djelujući u skladu s istim postupkom, Komisija može izmjenjivati priloge.

Izmjene Kodeksa IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda mogu se izuzeti iz područja primjene ove Direktive u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.

Članak 21.

Dodatne mjere

Nijedna odredba ove Direktive ne sprečava državu članicu da poduzme dodatne mjere pomorske sigurnosti koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, pod uvjetom da te mjere ne krše odredbe ove Direktive niti na bilo koji način negativno utječu na postizanje njezinog cilja niti ugrožavaju postizanje njezinog cilja.

Članak 22.

Sankcije

Države članice određuju pravila o sankcijama za kršenje nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom, te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 23.

Izvješće o provedbi

Komisija svakih pet godina podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive i usklađenosti s njom, te ako je potrebno, predlaže daljnje mjere na temelju preporuka navedenih u tom izvješću.

Članak 24.

Izmjene postojećih akata

1.   Članak 12. Direktive 1999/35/EZ briše se.

2.   Članak 11. Direktive 2002/59/EZ briše se.

Članak 25.

Prenošenje u nacionalne propise

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 17. lipnja 2011.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 27.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 23. travnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

P. NEČAS

(1)  SL C 318, 23.12.2006., str. 195.

(2)  SL C 229, 22.9.2006., str. 38.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 25. travnja 2007. (SL C 74 E, 30.3.2008., str. 546.), Zajedničko stajalište Vijeća od 6. lipnja 2008. (SL C 184 E, 22.7.2008., str. 23.), Stajalište Europskog parlamenta od 24. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu), Odluka Vijeća od 26. veljače 2009. i Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. ožujka 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  SL C 104 E, 30.4.2004., str. 730.

(5)  SL L 138, 1.6.1999., str. 1.

(6)  SL L 208, 5.8.2002., str. 10.

(7)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(8)  SL L 208, 5.8.2002., str. 1.

(9)  Sl L 184, 17.7.1999., str. 23.

(10)  SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(11)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.

PRILOG I.

Sadržaj izvješća o sigurnosnoj istrazi

Predgovor

U ovom se dijelu određuje isključivi cilj sigurnosne istrage i navodi se da sigurnosna istraga ni u kom slučaju ne stvara pretpostavku odgovornosti ili krivnje, te da izvješće sadržajno i stilski nije namijenjeno za upotrebu u pravnim postupcima.

(Izvješće ne bi smjelo upućivati na iskaze svjedoka niti povezivati osobu navedenu u izvješću s osobama koje su dale iskaz tijekom sigurnosne istrage.)

1.   SAŽETAK

Ovaj dio sadrži osnovne činjenice o pomorskoj nesreći ili nezgodi: što se dogodilo, kada, gdje i kako se to dogodilo; također se navodi je li bilo poginulih, ozlijeđenih, šteta nanesenih brodu, teretu, trećim stranama ili okolišu.

2.   OBJEKTIVNI PODACI

Ovaj dio sadrži nekoliko odjeljaka u kojima se navode bitni podaci za koje je istražno tijelo utvrdilo da su točni te mogu poslužiti kao dokaz za analizu i lakše razumijevanje.

Posebno su navedeni ovi podaci:

2.1.   Podaci o brodu

Zastava/upisnik,

Identifikacija,

Glavne karakteristike,

Vlasništvo i upravljanje,

Podaci o konstrukciji

Najmanji broj članova posade,

Odobreni teret.

2.2.   Podaci o putovanju

Luke pristajanja,

Vrsta putovanja,

Podaci o teretu,

Broj članova posade.

2.3.   Podaci o pomorskoj nesreći ili nezgodi

Vrsta pomorske nesreće ili nezgode,

Datum i vrijeme,

Pozicija i mjesto pomorske nesreće ili nezgode,

Vanjski i unutarnji okoliš,

Operacije broda i dio putovanja,

Mjesto na brodu,

Podaci o ljudskom faktoru,

Posljedice (za ljude, brod, teret, okoliš, ostalo).

2.4.   Uključenost obalnih službi i djelovanje u nuždi

Tko je uključen,

Korištena sredstva,

Brzina djelovanja,

Poduzete mjere,

Postignuti rezultati.

3.   OPIS DOGAĐAJA

Ovaj dio prikazuje rekonstrukciju pomorske nesreće ili nezgode opisom slijeda događaja kronološkim redom, prije, tijekom i nakon pomorske nesreće ili nezgode, te uključenost svih sudionika (tj. osoba, materijala, okoliša, opreme ili vanjskih utjecaja). Razdoblje koje obuhvaća rekonstrukcija ovisi o trenutku zbivanja slučajnih događaja koji su izravno utjecali na pomorsku nesreću ili nezgodu. Ovaj dio sadrži i bitne podatke o obavljenoj sigurnosnoj istrazi te rezultate istraživanja ili ispitivanja.

4.   ANALIZA

Ovaj dio sadrži nekoliko odjeljaka u kojima se daje analiza svih slučajnih događaja, s napomenama o rezultatima svih potrebnih istraživanja ili ispitivanja obavljenih tijekom sigurnosne istrage te o svim sigurnosnim mjerama koje su možda bile poduzete radi sprečavanja pomorskih nesreća.

Navedeni odjeljci trebali bi obuhvatiti:

—

okolnosti i okruženje nepredvidivog događaja,

—

ljudske pogreške i propuste, događaje u vezi s opasnim tvarima, utjecaje okoliša, kvarove na opremi i vanjske utjecaje,

—

odlučujuće faktore u vezi s dužnostima pojedinih osoba, radnim procesima na brodu, obalnim službama ili regulativnim utjecajima.

Pomoću analize i napomena u izvješću se izvode logični zaključci utvrđivanjem svih odlučujućih faktora, uključujući i faktore rizika za koje se postojeća zaštita za sprečavanje slučajnog događaja i/ili za uklanjanje ili umanjivanje njegovih posljedica procijeni neodgovarajućom ili nepostojećom.

5.   ZAKLJUČCI

U ovom su dijelu navedeni odlučujući faktori koji su utjecali na pomorsku nesreću te nepostojeća ili neodgovarajuća zaštita (materijalna, funkcionalna, simbolična ili proceduralna), zbog čega bi trebalo uspostaviti sigurnosne mjere za sprečavanje pomorskih nesreća.

6.   SIGURNOSNE PREPORUKE

Ovaj dio izvješća prema potrebi sadrži sigurnosne preporuke koje se temelje na analizama i zaključcima, a odnose se na pojedina područja, kao što su zakonski propisi, projektiranje, postupci, inspekcijski nadzor, upravljanje, zaštita zdravlja i sigurnost na radu, osposobljavanje, popravci, održavanje, pomoć s obale i djelovanje u nuždi.

Sigurnosne preporuke namijenjene su onima koji su najmjerodavniji za njihovu primjenu, kao što su vlasnici brodova, kompanije, priznate organizacije, pomorske vlasti, službe nadzora i upravljanja pomorskim prometom, službe za djelovanje u nuždi, međunarodne pomorske organizacije i europske institucije, s ciljem sprečavanja pomorskih nesreća.

Ovaj dio sadrži i sve privremene sigurnosne preporuke ili sve sigurnosne mjere poduzete tijekom sigurnosne istrage.

7.   DODACI

Izvješću se prema potrebi prilaže sljedeći neiscrpan popis podataka u tiskanom i/ili elektroničkom obliku:

—

fotografije, filmovi, zvučni zapisi, pomorske karte, crteži,

—

primjenjivi standardi,

—

tehnički izrazi i kratice,

—

posebne studije o sigurnosti,

—

drugi podaci.

PRILOG II.

PODACI KOJE MORA SADRŽAVATI OBAVIJEST O POMORSKOJ NESREĆI ILI NEZGODI

(Dio Europske informacijske platforme za pomorske nesreće)

Napomena:

Podcrtani brojevi znače da treba dostaviti podatke za svaki brod ako je u pomorsku nesreću ili nezgodu uključeno više od jednog broda.

01.

Nadležna država članica/osoba za kontakt

02.

Istražitelj države članice

03.

Uloga države članice

04.

Pogođena obalna država

05.

Broj bitno zainteresiranih država

06.

Bitno zainteresirane države

07.

Tijelo koje obavješćuje

08.

Vrijeme obavijesti

09.

Datum obavijesti

10.

Ime broda

11.

IMO broj/posebna oznaka

12.

Zastava broda

13.

Vrsta pomorske nesreće ili nezgode

14.

Vrsta broda

15.

Datum pomorske nesreće ili nezgode

16.

Vrijeme pomorske nesreće ili nezgode

17.

Pozicija – geografska širina

18.

Pozicija – geografska dužina

19.

Mjesto pomorske nesreće ili nezgode

20.

Polazna luka

21.

Luka odredišta

22.

Sustav odvojene plovidbe

23.

Dio putovanja

24.

Operacije broda

25.

Mjesto na brodu

26.

Izgubljeni ljudski životi:

—

Posada

—

Putnici

—

Ostali

27.

Teško ozlijeđeni:

—

Posada

—

Putnici

—

Ostali

28.

Onečišćenje

29.

Štete na brodu

30.

Štete na teretu

31.

Ostale štete

32.

Kratki opis pomorske nesreće ili nezgode

33.

Kratki opis razloga zbog kojih se neće provesti sigurnosna istraga.