07/Sv. 14

HR

Službeni list Europske unije

127

L 131/101

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Donošenjem Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), Europska unija ojačala je svoje sposobnosti za sprečavanje situacija koje predstavljaju opasnost za sigurnost ljudskog života na moru i zaštitu morskog okoliša.

(2)

Kako se ova Direktiva odnosi na izmjenu Direktive 2002/59/EZ, većina obveza koje ona sadrži neće se primjenjivati na države članice bez morskih obala i morskih luka. Stoga se na Austriju, Češku Republiku, Mađarsku, Luksemburg ili Slovačku primjenjuju samo one obveze koje se odnose na brodove koji plove pod zastavom tih država članica, ne dovodeći u pitanje dužnost suradnje država članica u osiguravanju kontinuiteta između službi upravljanja pomorskim prometom i drugim vrstama prometa, posebno riječnim informacijskim službama.

(3)

U skladu s ovom Direktivom, države članice koje su obalne države trebale bi biti sposobne razmjenjivati informacije koje prikupe tijekom nadzora pomorskog prometa u područjima pod njihovom nadležnosti. Sustav Zajednice za razmjenu pomorskih informacija „SafeSeaNet”, koji je razvila Komisija u suglasnosti s državama članicama, obuhvaća mrežu razmjene podataka s jedne strane, te standardizaciju glavnih raspoloživih informacija o brodovima i njihovom teretu (prethodna obavijest i izvješćivanje) s druge strane. Tako omogućava pronalaženje točnih i ažurnih informacija o brodovima u europskim vodama, njihovom kretanju i njihovim opasnim ili onečišćujućim teretima, te o pomorskim nezgodama, i njihovo dostavljanje svim tijelima.

(4)

U skladu s tim, kako bi se zajamčila operativna uporaba tako prikupljenih informacija, nužno je da se infrastruktura potrebna za prikupljanje i razmjenu podataka iz ove Direktive, koju primjenjuju nacionalne administracije, uključi u SafeSeaNet.

(5)

Od informacija koje se dostavljaju i razmjenjuju prema Direktivi 2002/59/EZ, posebno su važne one koje se odnose na točne karakteristike opasnih ili onečišćujućih tvari koje se prevoze morem. U skladu s tim, te u svjetlu nedavnih pomorskih nesreća, trebalo bi obalnim tijelima omogućiti lakši pristup karakteristikama ugljikovodika koji se prevoze morem, bitnog čimbenika u odabiru najpogodnijih tehnika nadzora, te u hitnim slučajevima osigurati izravnu vezu s brodarima koji najbolje poznaju tvari koje se prevoze.

(6)

Sustavi za automatsku identifikaciju broda (AIS – automatski identifikacijski sustav), navedeni u Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenoga 1974., omogućuju ne samo bolji nadzor tih brodova, već prije svega veću sigurnost u slučajevima plovidbe u opasnoj blizini. Na temelju toga, AIS je uključen u odredbe Direktive 2002/59/EZ. Uzimajući u obzir velik broj sudara u kojima sudjeluju ribarski brodovi, a koje trgovački brodovi očito nisu jasno vidjeli ili koji nisu vidjeli trgovačke brodove oko sebe, proširenje te mjere na ribarske brodove duljine preko 15 metara treba biti vrlo poželjno. U okviru Europskog fonda za ribarstvo može se pružiti financijska pomoć za opremanje ribarskih brodova sigurnosnom opremom kao što je AIS. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) prepoznala je da bi objava podataka sustava AIS na Internetu li drugdje u komercijalne svrhe mogla biti štetna za sigurnost i zaštitu brodova i lučkih objekata, te je pozvala vlade država članica da one koji podatke sustava AIS stavljaju na raspolaganje drugima radi objave na Internetu ili drugdje, odvrati od toga u skladu s odredbama svog nacionalnog zakonodavstva. Osim toga, treba osigurati tajnost podataka koji se šalju državama članicama u skladu s ovom Direktivom, a države članice trebale bi koristiti te podatke u skladu s ovom Direktivom.

(7)

Obveza ugradnje sustava AIS trebala bi podrazumijevati i zahtjev da AIS neprekidno radi, osim ako se međunarodnim pravilima i normama ne predviđa zaštita informacija o plovidbi.

(8)

Država članica koja to zahtijeva trebala bi imati pravo od druge države članice tražiti informacije o brodu i opasnim ili onečišćujućim tvarima koje prevozi. Te informacije trebale bi biti dostupne preko sustava SafeSeaNet i trebale bi se zahtijevati samo radi sigurnosti plovidbe ili sigurnosti ili zaštite morskog okoliša. Stoga je nužno da Komisija ispita moguće probleme u pogledu sigurnosne zaštite mreže i informacija.

(9)

Direktiva 2002/59/EZ predviđa da države članice moraju usvojiti posebne mjere za brodove koji predstavljaju potencijalnu opasnost zbog njihovog ponašanja ili stanja. Zato bi bilo poželjno da se popisu tih brodova dodaju oni koji nemaju zadovoljavajuće pokriće osiguranjem ili financijska jamstva ili oni za koje su peljari ili lučka tijela prijavili očite nepravilnosti koje mogu ugroziti sigurnost plovidbe ili predstavljati opasnost za okoliš.

(10)

U skladu s Direktivom 2002/59/EZ, čini se potrebnim, u vezi s opasnostima koje predstavljaju iznimno loši vremenski uvjeti, uzeti u obzir potencijalnu opasnost za plovidbu zbog stvaranja leda. Stoga, ako nadležno tijelo koje je odredila država članica smatra, na temelju prognoze o stanju leda koju daje kvalificirana meteorološka služba za informiranje, da je zbog uvjeta plovidbe ozbiljno ugrožena sigurnost ljudskog života ili da postoji ozbiljna opasnost od onečišćenja, o tome bi trebalo obavijestiti zapovjednike brodova koji se nalaze u području njegove nadležnosti ili namjeravaju uploviti u luku ili luke u dotičnom području ili isploviti iz tih luka. Dotično tijelo treba biti sposobno poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osiguralo sigurnost ljudskog života na moru i zaštitilo okoliš. Države članice trebale bi imati i mogućnost provjere pruža li potrebna dokumentacija na brodu dokaz da brod ispunjava zahtjeve u pogledu čvrstoće i snage razmjerno stanju leda u dotičnom području.

(11)

Direktiva 2002/59/EZ predviđa da države članice moraju izraditi planove za prihvat brodova u pogibelji, ako situacija to zahtijeva, u svojim lukama ili na bilo kojem drugom zaštićenom mjestu u najboljim mogućim uvjetima, kako bi se ograničile posljedice pomorske nesreće. Međutim, uzimajući u obzir Smjernice o mjestima zakloništa za brodove koji trebaju pomoć, priložene rezoluciji A.949(23) Međunarodne pomorske organizacije od 13. prosinca 2003. (rezolucija IMO-a A.949(23)), koje su donesene nakon Direktive 2002/59/EZ a odnose se na brodove koji trebaju pomoć umjesto na brodove u pogibelji, ta se Direktiva treba na odgovarajući način izmijeniti. Ova Direktiva ne utječe na pravila koja se primjenjuju na akcije spašavanja kao što su one utvrđene Međunarodnom konvencijom o traganju i spašavanju na moru, ako je ugrožena sigurnost ljudskog života na moru.

(12)

Kako bi se pobrinuli za brodove koji trebaju pomoć, kako je navedeno u rezoluciji IMO-a A.949(23), trebalo bi biti određeno jedno ili više nadležnih tijela za donošenje odluka s ciljem da se opasnost za sigurnost plovidbe i za sigurnost ljudskog života i okoliš smanji na najmanju mjeru.

(13)

Na temelju rezolucije IMO-a A.949(23) te zajedničkog rada Komisije, Europske agencije za pomorsku sigurnost (Agencija) i država članica, potrebno je donijeti osnovne odredbe koje bi trebali sadržavati planovi za prihvat brodova koji trebaju pomoć, kako bi se osigurala usklađena i djelotvorna provedba te mjere te pojasnio opseg obveza koje moraju ispunjavati države članice.

(14)

Rezolucija IMO-a A.949(23) mora biti osnova za sve planove država članica kako bi uspješno odgovorile na moguće opasnosti koju predstavljaju brodovi koji trebaju pomoć. Međutim, pri procjeni rizika povezanog s tim opasnostima, države članice mogu, s obzirom na posebne okolnosti tih opasnosti, uzeti u obzir druge čimbenike, kao što je uporaba morske vode za proizvodnju vode za piće te za proizvodnju električne energije.

(15)

Pomorci su priznati kao posebna kategorija radnika koja, s obzirom na globalnu prirodu pomorske industrije i različite nadležnosti s kojima mogu doći u doticaj, treba posebnu zaštitu, posebno u kontaktima s tijelima javne vlasti. U interesu povećanja pomorske sigurnosti, pomorcima bi trebalo biti omogućeno da se pouzdaju u pravedno postupanje u slučaju pomorske nesreće. Treba u svakom trenutku očuvati njihova ljudska prava i dostojanstvo, a sve istrage u vezi sa sigurnošću trebaju se voditi pravedno i žurno. U tu bi svrhu države članice trebale, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvima, uzeti u obzir i odgovarajuće odredbe smjernica IMO-a o pravednom postupanju prema pomorcima u slučaju pomorske nesreće.

(16)

Kada brodu treba pomoć, možda će se morati donijeti odluka o prihvatu tog broda u mjestu zakloništa. To je posebno važno u situaciji koja bi mogla uzrokovati gubitak plovila ili opasnost za okoliš ili za plovidbu. U tom slučaju, nužno je da se može pozvati nadležno tijelo u državi članici, ovisno o unutarnjoj strukturi te države članice, koje ima potrebno stručno znanje i ovlasti za donošenje samostalnih odluka o prihvatu broda u mjestu zakloništa. Također je važno da se odluka donese nakon prethodne ocjene situacije na temelju podataka sadržanih u odgovarajućem planu za prihvat brodova u mjestu zakloništa. Poželjno je da nadležna tijela budu stalna.

(17)

U planovima za prihvat brodova koji trebaju pomoć treba biti točno opisan lanac odlučivanja u vezi s uzbunjivanjem i postupanjem u dotičnoj situaciji. Trebaju biti jasno opisana dotična tijela i njihove ovlasti te sredstva komunikacije između uključenih stranaka. Sredstva koja se primjenjuju trebala bi osigurati brzo donošenje odgovarajuće odluke, na temelju posebnog pomorskog stručnog znanja i odgovarajućih informacija koje su dostupne nadležnom tijelu.

(18)

Luke koje prihvate brod trebale bi imati mogućnost da se pouzdaju u brzu nadoknadu troškova i svih šteta proizišlih iz te aktivnosti. U tu svrhu, važno je da se primjenjuju odgovarajuće međunarodne konvencije. Države članice trebale bi nastojati da uspostave pravni okvir na temelju kojega bi mogle, u iznimnim okolnostima i u skladu s zakonodavstvom Zajednice, nadoknaditi luci ili drugom subjektu troškove i gospodarski gubitak pretrpljen zbog prihvata broda. Nadalje, Komisija bi trebala ispitati postojeće mehanizme u državama članicama za nadoknadu potencijalnog gospodarskog gubitka koji je pretrpjela luka ili tijelo, te bi na temelju tog ispitivanja trebala predložiti i ocijeniti različite mogućnosti djelovanja.

(19)

Pri izradi planova, države članice bi trebale prikupljati informacije o potencijalnim mjestima zakloništa na obali kako bi omogućile nadležnom tijelu da, u slučaju nesreće ili nezgode na moru, jasno i brzo utvrdi najpogodnija područja za prihvat brodova koji trebaju pomoć. Te bitne informacije trebale bi sadržavati opis određenih karakteristika mjesta koja dolaze u obzir te raspoložive opreme i uređaja kojima će se olakšati prihvat brodova koji trebaju pomoć ili rješavanje posljedica nesreće ili onečišćenja.

(20)

Važno je da se popis nadležnih tijela odgovornih za donošenje odluke o prihvatu broda u mjestu zakloništa, te popis tijela odgovornih za primanje upozorenja i postupanje s njima, objavljuju na odgovarajući način. Pristup relevantnim podacima može se pokazati korisnim i za stranke uključene u pomoć na moru, uključujući i tvrtke za pomoć i tegljenje, te za tijela susjednih država članica koje bi mogle biti pogođene opasnošću na moru.

(21)

Nedostatak financijskog osiguranja ne oslobađa državu članicu obveze obavljanja preliminarne ocjene i odlučivanja o prihvatu broda u mjestu zakloništa. Iako nadležna tijela mogu provjeriti ima li brod pokriće osiguranjem ili nekim drugim djelotvornim oblikom financijskog jamstva koje omogućuje odgovarajuću nadoknadu troškova i šteta povezanih s njegovim prihvatom u mjestu zakloništa, traženje tih informacija ne smije odgoditi akciju spašavanja.

(22)

Posebna je funkcija sustava nadzora pomorskog prometa i sustava usmjeravanja plovidbe brodova da državama članicama pruži točne informacije o brodovima koji plove u vodama pod njihovom jurisdikcijom, te im tako omogući da prema potrebi poduzimaju djelotvornije mjere protiv potencijalnih opasnosti. Razmjena prikupljenih informacija pomaže poboljšanju njihove kvalitete i olakšava njihovu obradu.

(23)

U skladu s Direktivom 2002/59/EZ, države članice i Komisija ostvarile su značajan napredak u usklađivanju razmjene elektroničkih podataka, posebno u pogledu prijevoza opasnih ili onečišćujućih tvari. Sustav SafeSeaNet, koji se razvija od 2002. godine, danas bi trebao biti uspostavljen kao referentna mreža na razini Zajednice. SafeSeaNet bi trebao biti usmjeren na smanjivanje administrativnih opterećenja i troškova za industriju i države članice. Također bi trebao imati za cilj da prema potrebi omogući ujednačenu provedbu međunarodnih pravila o izvještavanju i obavješćivanju.

(24)

Napredak ostvaren u novim tehnologijama, a posebno u njihovim prostornim aplikacijama, kao što su sustavi s radiofarom za nadzor brodova, slikovni sustavi ili globalni navigacijski satelitski sustavi (GNSS), danas omogućuje da se nadzor pomorskog prometa proširi dalje od obale te da se time osigura bolja pokrivenost europskih voda, uključujući i sustave identifikacije i praćenja brodova na velikoj udaljenosti (LRIT). Pri tome se mora osigurati potpuna suradnja unutar Zajednice, kako bi ta sredstva postala sastavni dio sustava za nadzor i upravljanje pomorskim prometom utvrđenog Direktivom 2002/59/EZ.

(25)

Da bi se omogućile uštede troškova te izbjegla nepotrebna ugradnja opreme na brodove koji plove u morskim područjima koja su pokrivena fiksnim baznim postajama sustava AIS, države članice i Komisija trebale bi surađivati radi određivanja zahtjeva u vezi s ugradnjom opreme za odašiljanje informacija LRIT, te bi trebale dostaviti IMO-u sve odgovarajuće mjere.

(26)

Objava podataka sustava AIS i LRIT koje odašilju brodovi ne bi trebala ugrožavati sigurnost, zaštitu i očuvanje okoliša.

(27)

Da bi se na razini Zajednice osigurala najbolja moguća usklađena uporaba podataka prikupljenih u skladu s Direktivom 2002/59/EZ u vezi sa sigurnošću plovidbe, Komisija bi trebala biti sposobna prema potrebi obrađivati, koristiti i prenositi te podatke tijelima koja odrede države članice.

(28)

U tom kontekstu, razvoj sustava „Equasis” pokazuje koliko je važno poticati kulturu „sigurnih mora”, posebno kod brodara u pomorskom prijevozu. Komisija bi trebala biti sposobna da doprinese prenošenju svih informacija u vezi sa sigurnošću plovidbe, posebno pomoću tog sustava.

(29)

Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) (5) centralizirani su zadaci odbora osnovanih u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Zajednice o pomorskoj sigurnosti, sprečavanju onečišćenja s brodova i zaštiti uvjeta života i rada na brodu. Zato bi COSS trebao zamijeniti postojeći odbor.

(30)

Treba uzeti u obzir i izmjene navedenih međunarodnih instrumenata.

(31)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive usvajaju se u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6).

(32)

Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za izmjene Direktive 2002/59/EZ da bi se uključile naknadne izmjene međunarodnih konvencija, protokola, kodeksa i rezolucija povezanih s tom Direktivom. Kako su te mjere općeg opsega i namijenjene su za izmjenu elemenata te Direktive koji nisu ključni, između ostalog, dopunjavanjem novim elementima koji nisu ključni, moraju se donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(33)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o osnivanju Europske agencije za pomorsku sigurnost (7), Agencija Komisiji i državama članicama pruža potrebnu potporu u provedbi Direktive 2002/59/EZ.

(34)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (8), države članice potiču se da za svoje potrebe i u interesu Zajednice izrade i objave vlastite tablice u kojima će što je više moguće prikazati korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje.

(35)

Direktivu 2002/59/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 2. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 6.a

Uporaba automatskih identifikacijskih sustava (AIS) na ribarskim brodovima

Svaki ribarski brod čija je ukupna duljina veća od 15 metara, a koji plovi pod zastavom države članice i upisan je u Zajednici, ili plovi u unutarnjim vodama ili teritorijalnom moru države članice ili iskrcava svoj ulov u luci države članice, opremljen je, u skladu s vremenskim rasporedom iz Priloga II. dijela I. točke 3., sustavom AIS (klasa A) koji ispunjava izvedbene standarde IMO-a.

Ribarski brodovi opremljeni sustavom AIS taj sustav stalno održavaju u radu. U iznimnim okolnostima AIS se može isključiti ako zapovjednik smatra da je to potrebno radi sigurnosti i zaštite njegovog broda.

Članak 6.b

Uporaba sustava za identifikaciju i praćenje brodova na velikoj udaljenosti (LRIT)

1.   Brodovi na koje se primjenjuje pravilo SOLAS V./19.-1. te izvedbeni standardi i funkcionalni zahtjevi koje je donio IMO, imaju opremu LRIT u skladu s tim pravilom kada pristaju u luci države članice.

Države članice i Komisija surađuju radi određivanja zahtjeva u vezi s ugradnjom opreme za odašiljanje informacija LRIT na brodove koji plove u vodama pokrivenima fiksnim baznim postajama sustava AIS država članica, te dostavljaju IMO-u sve odgovarajuće mjere.

2.   Komisija surađuje s državama članicama u uspostavljanju europskog centra podataka LRIT zaduženog za obradu podataka sustava za identifikaciju i praćenje brodova na velikoj udaljenosti.”

4.

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Potrebne informacije u vezi s prijevozom opasnih tvari

1.   Opasne ili onečišćujuće tvari ne smiju se predati radi prijevoza ni preuzeti na brod, bez obzira na njegovu veličinu, u luci države članice ako se zapovjedniku ili brodaru prije ukrcavanja robe na brod ne dostavi izjava koja sadrži sljedeće podatke:

2.   Plovila koja dolaze iz luke izvan Zajednice i pristaju u luci države članice, a koja prevoze opasne ili onečišćujuće tvari, imaju izjavu koju osigurava krcatelj, a koja sadrži podatke koji se zahtijevaju prema stavku 1. točkama (a), (b) i (c).

3.   Dužnost je i obveza krcatelja da dostavi zapovjedniku ili brodaru tu izjavu, te da osigura da je pošiljka predana radi prijevoza stvarno ona koja je prijavljena u skladu sa stavkom 1.”

5.

U drugom stavku članka 14., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

6.

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Izuzeća

1.   Države članice mogu izuzeti od zahtjeva iz članaka 4. i 13. redovne linije između luka smještenih na njihovom državnom području ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

U smislu prvog podstavka, linija se ne može smatrati redovnom linijom ako nije namijenjena da prometuje najmanje jedan mjesec.

Izuzeća od zahtjeva iz članaka 4. i 13. ograničena su na putovanja s redovnim trajanjem do 12 sati.

2.   Kada međunarodna redovna linija prometuje između dviju ili više država, od kojih je najmanje jedna država članica, svaka uključena država članica može zahtijevati da druge države članice odobre izuzeće za tu liniju. Sve uključene države članice, uključujući i dotične obalne države, surađuju u odobravanju izuzeća dotičnoj liniji u skladu s uvjetima iz stavka 1.

3.   Države članice periodično provjeravaju jesu li ispunjeni uvjeti navedeni u stavcima 1. i 2. Ako se najmanje jedan od tih uvjeta više ne ispunjava, države članice odmah povlače mogućnost izuzeća za dotičnu kompaniju.

4.   Države članice dostavljaju Komisiji popis kompanija i brodova kojima je odobreno izuzeće prema ovom članku te sva ažuriranja tog popisa.”

7.

Članku 16. stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

8.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 18.a

Mjere u slučaju opasnosti zbog pojave leda

1.   Ako nadležna tijela smatraju da je zbog stanja leda ozbiljno ugrožena sigurnost ljudskog života na moru ili zaštita njihovih plovidbenih područja ili obalnih zona, ili zaštita plovidbenih područja ili obalnih zona drugih država:

2.   Mjere poduzete sukladno stavku 1. temelje se, u pogledu podataka o stanju leda, na vremenskoj prognozi i prognozi o stanju leda koje daje kvalificirana meteorološka služba za informiranje koju priznaje država članica.”

9.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

10.

Članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 20.

Nadležno tijelo za prihvat brodova koji trebaju pomoć

1.   Države članice određuju jedno ili više nadležnih tijela s potrebnim stručnim znanjem i ovlastima da u trenutku akcije na vlastitu inicijativu donesu samostalne odluke o prihvatu brodova koji trebaju pomoć.

2.   Tijelo ili tijela iz stavka 1. mogu prema potrebi, a posebno u slučaju ugrožavanja sigurnosti plovidbe i zaštite okoliša, poduzeti bilo koju mjeru navedenu u popisu iz Priloga IV., koji je nepotpun.

3.   Tijelo ili tijela iz stavka 1. redovito se sastaju radi razmjenjivanja stručnog znanja i poboljšanja mjera koje se poduzimaju sukladno ovom članku. Mogu se sastati bilo kada zbog posebnih okolnosti.”

11.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 20.a

Planovi za prihvat brodova koji trebaju pomoć

1.   Države članice izrađuju planove za prihvat brodova kako bi odgovorile na moguće opasnosti koje predstavljaju brodovi koji trebaju pomoć u vodama pod njihovom nadležnošću, uključujući, prema potrebi, opasnosti za ljudski život i okoliš. Tijelo ili tijela iz članka 20. stavka 1. sudjeluju u izradi i provedbi tih planova.

2.   Planovi iz stavka 1. pripremaju se nakon savjetovanja s dotičnim strankama, na temelju rezolucija IMO-a A.949(23) i A.950(23), te sadrže najmanje sljedeće:

3.   Države članice objavljuju ime i adresu tijela ili više tijela iz članka 20. stavka 1. te tijela imenovanih za primanje upozorenja i postupanje s njima.

Države članice na zahtjev dostavljaju odgovarajuće informacije o planovima susjednim državama članicama.

U provedbi postupaka predviđenih u planovima za prihvat brodova koji trebaju pomoć, države članice osiguravaju da se odgovarajuće informacije stave na raspolaganje strankama koje su uključene u te akcije.

Ako države članice to zatraže, oni koji primaju informacije u skladu s drugim ili trećim podstavkom podliježu obvezi tajnosti.

4.   Države članice dužne su do 30. studenoga 2010. obavijestiti Komisiju o poduzetim mjerama u primjeni ovog članka.

Članak 20.b

Odluka o prihvatu brodova

Tijelo ili tijela iz članka 20. stavka 1. odlučuju o prihvatu broda u mjestu zakloništa nakon prethodne ocjene situacije obavljene na temelju planova iz članka 20.a. Tijelo ili tijela osiguravaju da se brodovima odobri prihvat u mjestu zakloništa ako smatraju da je taj prihvat najbolja mjera za zaštitu ljudskog života ili okoliša.

Članak 20.c

Financijsko jamstvo i nadoknada

1.   Nedostatak potvrde o osiguranju u smislu članka 6. Direktive 2009/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o osiguranju brodovlasnika za pomorska potraživanja (*) ne oslobađa državu članicu od prethodne ocjene i odluke iz članka 20.b, te se ne smatra dovoljnim razlogom zbog kojega država članica može odbiti prihvat broda u mjestu zakloništa.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., pri prihvatu broda u mjestu zakloništa država članica može od brodara, zastupnika ili zapovjednika zatražiti da predoči potvrdu o osiguranju u smislu članka 6. Direktive 2009/20/EZ. Zahtjev za predočenje potvrde ne smije uzrokovati odgađanje prihvata broda.

Članak 20.d

Pregled koji obavlja Komisija

Komisija pregledava postojeće mehanizme u državama članicama za nadoknadu mogućih gospodarskih gubitaka koje pretrpi luka ili tijelo zbog odluke donesene u skladu s člankom 20. stavkom 1. Na temelju tog pregleda predlaže i ocjenjuje različite mogućnosti djelovanja. Komisija do 31. prosinca 2011. izvještava Europski parlament i Vijeće o rezultatima pregleda.

(*)  SL L 131, 28.5.2009., str. 128.”"

12.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

SafeSeaNet

1.   Države članice za obradu podataka iz ove Direktive uspostavljaju sustave upravljanja pomorskim informacijama na nacionalnoj ili lokalnoj razini.

2.   Sustavi uspostavljeni na temelju stavka 1. omogućuju operativnu uporabu prikupljenih informacija te ispunjavaju posebno uvjete navedene u članku 14.

3.   Kako bi jamčile djelotvornu razmjenu informacija iz ove Direktive, države članice osiguravaju da se nacionalni ili lokalni sustavi uspostavljeni za prikupljanje, obradu i pohranjivanje informacija mogu međusobno povezati sa sustavom SafeSeaNet. Komisija osigurava da SafeSeaNet djeluje 24 sata na dan. Opis i načela sustava SafeSeaNet utvrđeni su u Prilogu III.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., ako posluju na temelju sporazuma unutar Zajednice ili u okviru prekograničnih međuregionalnih ili transnacionalnih projekata unutar Zajednice, države članice dužne su osigurati da informacijski sustavi ili mreže ispunjavaju zahtjeve ove Direktive te da su usklađeni i povezani sa sustavom SafeSeaNet.”

13.

Članak 23. mijenja se kako slijedi:

14.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 23.a

Obrada i upravljanje pomorskim sigurnosnim informacijama

1.   Komisija osigurava, prema potrebi, obradu, uporabu i distribuciju informacija prikupljenih na temelju ove Direktive tijelima koja odrede države članice.

2.   Komisija prema potrebi doprinosi razvoju i djelovanju sustava za prikupljanje i distribuciju podataka u vezi sa sigurnosti plovidbe, posebno preko sustava „Equasis” ili bilo kojeg drugog jednakovrijednog javnog sustava.”

15.

Članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

Tajnost informacija

1.   Države članice, u skladu sa zakonodavstvom Zajednice ili nacionalnim zakonodavstvom, poduzimaju potrebne mjere da osiguraju tajnost informacija koje im se šalju u skladu s ovom Direktivom i upotrebljavaju te informacije samo u skladu s ovom Direktivom.

2.   Komisija ispituje moguće probleme u pogledu sigurnosne zaštite mreže i podataka, te predlaže odgovarajuće izmjene Priloga III. da bi se poboljšala sigurnosna zaštita mreže.”

16.

Članci 27. i 28. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 27.

Izmjene

1.   Upućivanje na instrumente Zajednice i IMO-a u ovoj Direktivi, definicije iz članka 3. ove Direktive i prilozi ove Direktive mogu se izmijeniti da bi se uskladili s odredbama Zajednice ili s međunarodnim zakonodavstvom, koji su doneseni ili izmijenjeni ili koji su stupili na snagu, ako te izmjene ne proširuju područje primjene ove Direktive.

Te mjere, namijenjene za izmjenu elemenata ove Direktive koji nisu ključni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 28. stavka 2.

2.   Prilozi I., III. i IV. mogu se izmijeniti na temelju iskustva stečena ovom Direktivom ako te izmjene ne proširuju njezino područje primjene.

Te mjere, namijenjene za izmjenu elemenata ove Direktive koji nisu ključni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 28. stavka 2.

Članak 28.

Postupak Odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS), osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (**).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

(**)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.”"

17.

U dijelu 4. Priloga I., alineja X. zamjenjuje se sljedećim:

18.

Dijelu I. Priloga II. dodaje se sljedeća točka:

„3.   Ribarski brodovi

Na ribarske brodove čija je duljina preko svega veća od 15 metara, primjenjuju se zahtjevi navedeni u članku 6.a, prema sljedećem vremenskom rasporedu:

Na novoizgrađene ribarske brodove čija je duljina preko svega veća od 15 metara primjenjuje se zahtjev naveden u članku 6.a od 30. studenoga 2010.”

19.

Prilog III. zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Direktivi.