19/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

250

L 328/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.11.2009.

(1)

Europska unija postavila si je kao cilj održavanje i razvijanje područje slobode, sigurnosti i pravde.

(2)

Haški program (1) za jačanje slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji, kojeg je Europsko Vijeće odobrilo na sastanku 4. i 5. studenoga 2004., od država članica zahtijeva da razmotre zakonodavstvo u vezi sporova o nadležnosti, s ciljem povećanja učinkovitosti kaznenih progona uz istodobno jamčenje pravičnog suđenja, kako bi dovršile sveobuhvatan program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja sudskih odluka u kaznenim stvarima.

(3)

Cilj mjera predviđenih u ovoj Okvirnoj odluci trebao bi biti sprečavanje slučajeva u kojima se protiv iste osobe vode usporedni kazneni postupci u različitim državama članicama u odnosu na iste činjenice, što može odvesti do pravomoćne odluke u tim postupcima u dvjema ili više država članica. Okvirna odluka stoga nastoji spriječiti povredu načela „ne bis in idem”, kako je određeno u članku 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (2), kako ga tumači Sud Europskih zajednica.

(4)

Između nadležnih tijela država članica treba uspostaviti izravna savjetovanja s ciljem postizanja konsenzusa o učinkovitom rješavanju kako bi se izbjegle štetne posljedice koje proizlaze iz usporednih postupaka te gubljenje vremena i sredstava dotičnih nadležnih tijela. Takvo učinkovito rješenje moglo bi se posebno sastojati u koncentraciji kaznenih postupaka u jednoj državi članici, na primjer prijenosom kaznenih postupaka. Moglo bi se sastojati i u bilo kojem drugom koraku kojim se omogućuje učinkovito i razumno vođenje tih postupka, uključujući u pogledu raspodjele vremena, na primjer putem upućivanja predmeta Eurojustu kada nadležna tijela nisu sposobna postići konsenzus. U vezi s tim, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti pitanju prikupljanja dokaza, na što može utjecati vođenje usporednih postupaka.

(5)

Ako nadležno tijelo u državi članici ima opravdane razloge vjerovati da se vode usporedni kazneni postupci u drugoj državi članici u odnosu na iste činjenice i protiv iste osobe, što bi moglo dovesti do pravomoćne odluke u tim postupcima u dvije ili više država članica, dotično bi tijelo trebalo kontaktirati nadležno tijelo te druge države članice. Pitanje postoje li ili ne postoje opravdani razlozi razmatra isključivo tijelo koje uspostavlja kontakt. Opravdani razlozi mogu, između ostalog, uključivati slučajeve kada se osumnjičena ili optužena osoba, uz navođenje podrobnosti, poziva na činjenicu da se protiv nje vodi usporedni kazneni postupak u odnosu na iste činjenice u drugoj državi članici ili kada se na temelju odgovarajućeg zahtjeva za uzajamnu pravnu pomoć nadležnog tijela u drugoj državi članici otkrije moguće postojanje takvog usporednog kaznenog postupka ili kada redarstvene vlasti dostave takve informacije.

(6)

Postupak razmjene informacija među nadležnim tijelima trebao bi se temeljiti na obveznoj razmjeni posebnog minimalnog skupa informacija, koje bi uvijek trebalo osigurati. Dotične bi informacije trebale posebno olakšati postupak kojim se osigurava ispravna identifikacija dotične osobe te naravi i stadija odgovarajućih usporednih postupaka.

(7)

Nadležno tijelo s kojim nadležno tijelo druge države članice uspostavi kontakt trebalo bi biti općenito obvezno odgovoriti na dostavljeni mu zahtjev. Tijelo koje uspostavlja kontakt potiče se da odredi rok u kojem bi mu kontaktirano tijelo, ako je to moguće, trebalo odgovoriti. Nadležna bi tijela tijekom postupka uspostavljanja kontakta trebala u cijelosti voditi računa o specifičnoj situaciji osobe koja je lišena slobode.

(8)

Uspostavljanje izravnog kontakta među nadležnim tijelima trebalo bi biti vodeće načelo suradnje koja se uspostavlja ovom Okvirnom odlukom. Države članice trebale bi imati mogućnost odlučiti koja su tijela nadležna djelovati u skladu s ovom Okvirnom odlukom, uz poštovanje načela nacionalne postupovne neovisnosti, pod uvjetom da su takva tijela nadležna intervenirati i odlučivati u skladu s njezinim odredbama.

(9)

Prilikom nastojanja za postizanje konsenzusa oko bilo kakvog učinkovitoga rješenja čiji je cilj izbjegavanje štetnih posljedica koje proizlaze iz usporednih postupaka koji se vode u dvjema ili više država članica, nadležna bi tijela trebala voditi računa o specifičnosti svakog slučaja te razmotriti sve činjenice i dokaze u vezi s njim. Da bi se postigao konsenzus, nadležna bi tijela trebala razmotriti odgovarajuće kriterije koji mogu uključivati i kriterije utvrđene u Smjernicama koje su objavljene u godišnjem izvješću Eurojusta za godinu 2003. i koji su sastavljeni za potrebe stručnih djelatnika te voditi računa, na primjer, o mjestu gdje se dogodio najveći dio kaznenog djela, o mjestu gdje je prouzročeno najviše štete, o mjestu gdje se nalazi osumnjičena ili optužena osoba te o mogućnosti osiguravanja njezine predaje ili izručenja drugim nadležnostima, o državljanstvu ili boravištu osumnjičene ili optužene osobe, o značajnim interesima osumnjičene ili optužene osobe, o značajnim interesima žrtava i svjedoka, o dopuštenosti dokaza ili o bilo kakvoj odgodi koja bi mogla uslijediti.

(10)

Obveza nadležnih tijela da započnu izravna savjetovanja radi postizanja konsenzusa u skladu s ovom Okvirnom odlukom ne bi trebala isključivati mogućnost da se takva izravna savjetovanja vode uz pomoć Eurojusta.

(11)

Nijedna država članica ne bi trebala biti obvezna odustati od nadležnosti ili ostvarivati nadležnosti osim ako to sama želi. Sve dok se ne postigne konsenzus oko koncentracije kaznenih postupaka, nadležna bi tijela država članica trebala imati mogućnost nastaviti s kaznenim postupcima za sva kaznena djela koja na temelju njihovog nacionalnog prava pripadaju u njihovu nadležnost.

(12)

Budući da je cilj ove Okvirne odluke spriječiti nepotrebne usporedne kaznene postupke koji bi mogli prouzročiti povredu načela ne bis in idem, njezina primjena ne bi trebala prouzročiti spor oko ostvarivanja nadležnosti, do kojeg inače ne bi došlo. U zajedničkom području slobode, sigurnosti i pravde, načelo obveznog kaznenog progona, kojim se uređuje postupovno pravo u više država članica, trebalo bi se tumačiti i primjenjivati tako da se smatra ispunjenim kada država članica osigura kazneni progon za pojedino kazneno djelo.

(13)

Ako je postignut konsenzus o koncentraciji kaznenih postupaka u jednoj državi članici, nadležna bi tijela u drugoj državi članici trebala djelovati na način koji je u skladu s tim konsenzusom.

(14)

Budući da je Eurojust posebno primjeren za pružanje pomoći u rješavanju sporova o nadležnosti, upućivanje predmeta Eurojustu trebao bi biti uobičajeni korak kada nije bilo moguće postići konsenzus. Treba napomenuti da, u skladu s člankom 13. stavkom 7. točkom (a) Odluke Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. o osnivanju Eurojusta s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (3) („Odluka o Eurojustu”), kako je nedavno promijenjena Odlukom Vijeća 2009/426/PUP od 16. prosinca 2008. o jačanju Eurojusta (4), Eurojust mora biti obaviješten o svakom slučaju spora o nadležnosti do kojeg je došlo ili je vjerojatno da će doći te da se predmet u svakom trenutku može uputiti Eurojustu ako barem jedno nadležno tijelo koje je uključeno u izravno savjetovanje to smatra primjerenim.

(15)

Ova Okvirna odluka ne dovodi u pitanje postupke u skladu s Europskom konvencijom o prijenosu postupaka u kaznenim stvarima, koja je potpisana u Strasbourgu 15. svibnja 1972., kao ni druge aranžmane o prijenosu postupaka u kaznenim stvarima među državama članicama.

(16)

Ova Okvirna odluka ne bi trebala prouzročiti nepotrebno upravno opterećenje u slučajevima kada su dostupne druge prikladnije mogućnosti. U slučajevima za koje među državama članicama postoje fleksibilniji instrumenti ili aranžmani, oni bi trebali imati prednost pred ovom Okvirnom odlukom.

(17)

Ova je Okvirna odluka ograničena na uspostavljanje odredaba o razmjeni informacija i izravnim savjetovanjima među nadležnim tijelima država članica te stoga ne utječe ni na kakvo pravo pojedinaca da tvrde da ih se treba kazneno goniti u njihovoj vlastitoj ili nekoj drugoj nadležnosti ako takvo pravo postoji u okviru nacionalnog prava.

(18)

Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (5) trebalo bi primjenjivati na obradu osobnih podataka koji se razmjenjuju na temelju ove Okvirne odluke.

(19)

Kada države članice daju izjavu o jezičnom režimu, potiču se da uz svoj službeni jezik uključe još barem jedan jezik koji se obično koristi u Europskoj uniji.

(20)

Ovom se Okvirnom odlukom poštuju temeljna prava i načela koja su priznata člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, a odražavaju se u Povelji o temeljnim pravima Europske unije,

(a)

spriječiti slučajeve kada se protiv iste osobe vode usporedni kazneni postupci u različitim državama članicama u odnosu na iste činjenice, što može odvesti do pravomoćne odluke u postupku u dvjema ili više država članica i tako predstavljati povredu načela „ne bis in idem” i

(b)

postići konsenzus o svim učinkovitim rješenjima s ciljem izbjegavanja štetnih posljedica koje proizlaze iz takvih usporednih postupaka.

(a)

postupak za uspostavljanje kontakta između nadležnih tijela država članica, s ciljem potvrđivanja postojanja usporednih kaznenih postupaka u odnosu na iste činjenice i protiv iste osobe;

(b)

razmjenu informacija putem izravnih savjetovanja između nadležnih tijela dviju ili više država članica koje vode usporedne kaznene postupke u odnosu na iste činjenice i protiv iste osobe, u slučaju kada već znaju za postojanje usporednih kaznenih postupaka, s ciljem postizanja konsenzusa o svim učinkovitim rješenjima usmjerenima ka izbjegavanju štetnih posljedica koje proizlaze iz takvih usporednih postupaka.

(a)

„usporedni postupci” znači kaznene postupke, uključujući postupak koji prethodi suđenju, kao i suđenje, koji se vode u dvjema ili više država članica u odnosu na iste činjenice i protiv iste osobe;

(b)

„nadležno tijelo” znači pravosudno tijelo ili drugo tijelo koje je prema pravu svoje države članice nadležno za djelovanja predviđena člankom 2. stavkom 1. ove Okvirne odluke;

(c)

„tijelo koje uspostavlja kontakt” znači nadležno tijelo države članice koje uspostavlja kontakt s nadležnim tijelom druge države članice radi potvrđivanja postojanja usporednih postupaka;

(d)

„tijelo s kojim se uspostavlja kontakt” znači nadležno tijelo od kojeg tijelo koje uspostavlja kontakt traži da potvrdi postojanje usporednih kaznenih postupaka.

(a)

kontaktne podatke o nadležnom tijelu;

(b)

opis činjenica i okolnosti koje su predmet dotičnog kaznenog postupka;

(c)

sve odgovarajuće podatke o identitetu osumnjičene ili optužene osobe te o žrtvama, ako je primjenjivo;

(d)

informacije o stadiju u kojem se kazneni postupak nalazi;

(e)

informacije o privremenom oduzimanju slobode ili pritvoru osumnjičene ili optužene osobe, ako je primjenjivo.

(a)

vodi li se ili je li se vodio kazneni postupak u odnosu na činjenice koje su dijelom ili u potpunosti jednake činjenicama koje podliježu kaznenom postupku iz zahtjeva za informacije, koji je podnijelo tijelo koje uspostavlja kontakt, te jesu li umiješane iste osobe;

u slučaju potvrdnoga odgovora na temelju točke (a):

(b)

kontaktne podatke nadležnog tijela i

(c)

informacije o fazi u kojoj se postupci nalaze ili, ako je donesena pravomoćna odluka, o naravi te pravomoćne odluke.

(a)

nastaviti s primjenom bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili aranžmana koji su na snazi nakon što ova Okvirna odluka stupi na snagu;

(b)

sklopiti bilateralne ili multilateralne sporazume ili aranžmane nakon što ova Okvirna odluka stupi na snagu.