15/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

218

L 354/34

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2008.

(1)

Direktivu Vijeća 88/388/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o aromama za uporabu u hrani i o sirovinama za njihovu proizvodnju (3) treba ažurirati u svjetlu tehničkog i znanstvenog razvoja. Radi jasnoće i učinkovitosti, Direktivu 88/388/EEZ bi trebalo zamijeniti ovom Uredbom.

(2)

Odlukom Vijeća 88/389/EEZ od 22. lipnja 1988. o popisu izvornih sirovina i tvari korištenih u proizvodnji aroma, koji sastavlja Komisija (4), predviđa se izrada tog popisa u roku od 24 mjeseca od njezinog donošenja. Ta je Odluka sada zastarjela i trebalo bi je staviti izvan snage.

(3)

Direktivom Komisije 91/71/EEZ od 16. siječnja 1991. o usklađivanju zakonodavstava država članica o aromama za uporabu u hrani i o sirovinama za njihovu proizvodnju (5), utvrđuju se pravila za označivanje aroma. Ta se pravila zamjenjuju ovom Uredbom, pa bi stoga tu Direktivu sada trebalo staviti izvan snage.

(4)

Slobodno kretanje sigurne i zdrave hrane je bitan aspekt unutarnjeg tržišta i značajno doprinosi zdravlju i dobrobiti građana, te njihovim socijalnim i gospodarskim interesima.

(5)

Radi zaštite zdravlja ljudi, ova bi Uredba trebala obuhvatiti arome, izvorne sirovine za arome i prehrambene proizvode koji sadrže arome. Ona bi također trebala obuhvatiti neke sastojke hrane s osobinama aroma, koji se dodaju hrani s glavnom namjenom dodavanja arome i koji značajno doprinose prisutnosti nekih prirodno prisutnih nepoželjnih tvari u hrani (dalje u tekstu „sastojci hrane s osobinama aroma”), njihove izvorne sirovine i prehrambene proizvode koji ih sadrže.

(6)

Sirove prehrambene namirnice koje nisu bile podvrgnute nikakvoj obradi i prehrambene namirnice koje nisu složene, poput začina, aromatičnih biljaka, čajeva i oparaka (npr. voćni ili biljni čaj), te mješavina začina i/ili aromatičnih biljaka, mješavina čajeva i mješavina za oparak, ako se konzumiraju kao takve i/ili se ne dodaju hrani, ne pripadaju u područje primjene ove Uredbe.

(7)

Arome se upotrebljavaju za poboljšanje ili promjenu mirisa i/ili okusa hrane radi potrošača. Arome i sastojci hrane s osobinama aroma trebali bi se upotrebljavati samo ako ispunjavaju mjerila utvrđena u ovoj Uredbi. Njihova upotreba mora biti sigurna, pa bi stoga neke arome trebalo podvrgnuti ocjeni rizika prije nego što se dopusti njihova upotreba u hrani. Ako je moguće, trebalo bi usmjeriti pažnju na pitanje može li upotreba nekih aroma imati negativne posljedice na osjetljive skupine. Upotreba aroma ne smije dovesti potrošača u zabludu, te bi se stoga njihova prisutnost u hrani trebala uvijek naznačiti pomoću odgovarajuće oznake. Arome se posebno ne bi trebale koristiti tako da zbunjuju potrošača u vezi s pitanjima povezanih, između ostalog, s prirodom, svježinom, kvalitetom upotrijebljenih sastojaka, prirodnošću proizvoda ili proizvodnog procesa, ili s nutritivnom kvalitetom proizvoda. Pri odobravanju bi se aroma trebalo također uzeti u obzir druge čimbenike koji su važni za problem koji se razmatra, uključujući socijalne, gospodarske, tradicijske, etičke i okolišne čimbenike, načelo predostrožnosti te izvedivost nadzora.

(8)

Znanstveni odbor za hranu i kasnije Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu Agencija) osnovana Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (6), od 1999. godine daju svoje mišljenje o raznim tvarima koje se prirodno pojavljuju u izvornim sirovinama za arome i sastojke hrane s osobinama aroma, koje po mišljenju Odbora stručnjaka za aromatične tvari Vijeća Europe izazivaju zabrinutost radi toksikološke opasnosti. Tvari za koje Znanstveni odbor za hranu potvrdi toksikološku zabrinutost, trebalo bi smatrati nepoželjnim tvarima koje se ne bi trebale kao takve dodavati hrani.

(9)

Radi prirodnog pojavljivanja u biljkama, nepoželjne tvari mogu biti prisutne u aromatičnim pripravcima i sastojcima hrane s osobinama aroma. Biljke se tradicionalno upotrebljavaju kao hrana ili kao sastojci hrane. Trebalo bi utvrditi odgovarajuće najviše dopuštene razine prisutnosti takvih nepoželjnih tvari u hrani koja najviše doprinosi unosu tih tvari u ljudski organizam, uzimajući u obzir kako potrebu za zaštitom zdravlja ljudi, tako i njihovu neizbježnu prisutnost u tradicionalnoj hrani.

(10)

Pri određivanju najviših dopuštenih razina za neke nepoželjne tvari koje se prirodno pojavljuju, trebalo bi se usredotočiti na hranu ili kategorije hrane koje najviše doprinose unosu tih tvari putem prehrane. Ako dodatne nepoželjne tvari koje se prirodno pojavljuju predstavljaju opasnost za zdravlje potrošača, najviše bi dopuštene razine trebalo odrediti na temelju mišljenja Agencije. Države bi članice trebale organizirati nadzor na temelju rizika u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenom nadzoru koji se provodi radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja (7). Kada za pripremu hrane upotrebljavaju sastojke hrane s osobinama aroma i/ili arome, proizvođači hrane moraju uvažavati prisutnost ovih tvari kako bi se osiguralo da se hrana koja nije sigurna ne stavlja na tržište.

(11)

Na razini bi Zajednice trebalo utvrditi odredbe kako bi se zabranila ili ograničila upotreba nekih biljnih, životinjskih, mikrobioloških ili mineralnih tvari, koje pobuđuju zabrinutost za zdravlje ljudi, u proizvodnji aroma i sastojaka hrane s osobinama aroma te u njihovoj upotrebi u proizvodnji hrane.

(12)

Procjenu rizika provodi Agencija.

(13)

Kako bi se osigurala usklađenost, procjenu rizika i odobravanje aroma i izvornih sirovina koje se moraju podvrgnuti ocjeni trebalo bi obavljati u skladu s postupkom utvrđenim Uredbom (EZ) br. 1331/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkog postupka odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma (8).

(14)

Aromatične tvari su definirane kemijske tvari, koje uključuju aromatične tvari dobivene kemijskom sintezom ili izolirane upotrebom kemijskih procesa, te prirodne aromatične tvari. Program ocjenjivanja aromatičnih tvari je u tijeku i obavlja se u skladu s Uredbom (EZ) br. 2232/96 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 1996. o utvrđivanju postupka Zajednice za aromatične tvari upotrijebljene ili namijenjene za uporabu u ili na hrani (9). U skladu s tom Uredbom, u roku od pet godina od donošenja tog programa, treba donijeti popis aromatičnih tvari. Za donošenje tog popisa trebalo bi utvrditi novi rok. Predložit će se da se taj popis uključi u popis iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1331/2008.

(15)

Aromatični pripravci su arome, osim definiranih kemijskih tvari, koje se odgovarajućim fizičkim, enzimskim ili mikrobiološkim procesima dobivaju iz materijala biljnog, životinjskog ili mikrobiološkog podrijetla, bilo u sirovom stanju materijala ili nakon prerade za prehranu ljudi. Aromatični pripravci proizvedeni od hrane ne podliježu postupku ocjene i odobrenju za upotrebu u i na hrani, osim ako postoji sumnja u njihovu sigurnost. Međutim, sigurnost aromatičnih pripravaka od neprehrambenog materijala trebalo bi ocijeniti i odobriti.

(16)

Uredbom (EZ) br. 178/2002 hrana se definira kao bilo koja tvar ili proizvod, bilo da je prerađena, djelomično prerađena ili neprerađena, koja je namijenjena za ljudsku prehranu ili se utemeljeno očekuje da će je ljudi uzeti kao hranu. Materijali biljnog, životinjskog ili mikrobiološkog podrijetla, za koje se može zadovoljavajuće dokazati da su se do sada upotrebljavali za proizvodnju aroma, smatraju se u ovom smislu prehrambenim materijalima, iako se neke od tih izvornih sirovina, kao što su ružino drvo i lišće jagoda, možda ne upotrebljavaju kao takve za hranu. Te tvari ne treba ocjenjivati.

(17)

Slično tome, arome dobivene termičkim postupkom proizvedene od hrane u posebnim uvjetima ne podvrgavaju se postupku ocjene i odobrenja za upotrebu u hrani, osim ako postoji sumnja u njihovu sigurnost. Međutim, sigurnost aroma dobivenih termičkim postupkom od neprehrambenog materijala, ili onih koje nisu u skladu s nekim uvjetima proizvodnje, trebalo bi ocijeniti i odobriti.

(18)

Uredbom (EZ) br. 2065/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. studenoga 2003. o aromama dima koje se upotrebljavaju ili su namijenjene za upotrebu u ili na hrani (10), utvrđuje se postupak za procjenu sigurnosti i odobrenje aroma dima te se postavlja za cilj utvrđivanje popisa primarnih kondenzata dima i primarnih katranskih frakcija, čija je upotreba odobrena uz isključenje svih ostalih.

(19)

Prekursori aroma, kao što su ugljikovodici, oligo-peptidi i aminokiseline daju hrani aromu radi kemijskih reakcija koje se događaju tijekom obrade hrane. Prekursori aroma proizvedeni od hrane ne podliježu postupku ocjene i odobravanja za upotrebu u i na hrani, osim ako postoji sumnja u njihovu sigurnost. Međutim, sigurnost prekursora aroma proizvedenih od neprehrambenog materijala trebalo bi ocijeniti i odobriti.

(20)

Druge arome, koje nisu obuhvaćene definicijama prethodno navedenih aroma, mogu se upotrijebiti u i na hrani nakon postupka njihove ocjene i odobravanja. Primjer za to su arome koje se dobivaju zagrijavanjem ulja ili masti na krajnje visoku temperaturu kroz vrlo kratko vremensko razdoblje, što rezultira aromom koja podsjeća na roštilj.

(21)

Materijali biljnog, životinjskog, mikrobiološkog ili mineralnog podrijetla koji nisu hrana, mogu se odobriti za proizvodnju aroma nakon znanstvene ocjene njihove sigurnosti. Može se pokazati potrebnim da se odobri upotreba samo određenih dijelova materijala ili da se postave uvjeti za upotrebu.

(22)

Arome mogu sadržavati prehrambene aditive, dopuštene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima (11), i/ili druge sastojke hrane, radi tehnoloških razloga kao što su njihovo skladištenje, standardizacija, razrjeđivanje ili rastapanje i stabiliziranje.

(23)

Aroma ili izvorna sirovina koja spada u područje primjene Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (12), trebala bi biti odobrena u skladu s tom Uredbom, kao i s ovom Uredbom.

(24)

Arome i dalje podliježu općenitim obvezama označivanja predviđenim u Direktivi 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o označivanju, predstavljanju i oglašavanju hrane (13), te ako je primjereno, u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 i Uredbi (EZ) br. 1830/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o sljedivosti i označivanju genetski modificiranih organizama te sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene od genetski modificiranih organizama (14). Osim toga, ova bi Uredba trebala sadržavati posebne odredbe o označivanju aroma koje se kao takve prodaju proizvođaču ili krajnjem potrošaču.

(25)

Aromatične tvari ili aromatični pripravci mogu biti označeni kao „prirodni” samo ako ispunjavaju neka mjerila koja sprečavaju zavaravanje potrošača.

(26)

Posebni zahtjevi za informacijama trebali bi osigurati da se potrošači ne zavaravaju u vezi s izvornim sirovinama upotrijebljenim za proizvodnju prirodnih aroma. Posebno, ako se za opisivanje arome koristi izraz „prirodna”, upotrijebljeni aromatični bi sastojci trebali biti posve prirodnog podrijetla. Osim toga, trebalo bi označiti izvor aroma, osim ako se navedene izvorne sirovine ne prepoznaju u aromi ili okusu hrane. Ako je izvor naveden, najmanje 95 % aromatičnog sastojka bi trebalo biti dobiveno od navedenog materijala. Kako upotreba aroma ne smije zavaravati potrošača, preostalih najviše 5 % može se upotrijebiti za standardizaciju ili za postizanje, na primjer, svježije, ljuće, zrelije ili zelenije note arome. Ako se upotrijebi manje od 95 % aromatičnog sastojka dobivenog iz navedenog izvora, a aroma izvora se još uvijek može prepoznati, trebalo bi navesti izvor zajedno s izjavom da su dodane druge prirodne arome, na primjer, ekstrakt kakaa u koji su dodane druge prirodne arome da bi se postigla nota banane.

(27)

Potrošače bi trebalo obavijestiti ako je okus dimljenja kod određenih prehrambenih proizvoda postignut dodavanjem aroma dima. U skladu s Direktivom 2000/13/EZ, oznaka ne bi trebala zbunjivati potrošača u odnosu na to je li proizvod dimljen konvencionalno svježim dimom ili je obrađen aromama dima. Direktivu 2000/13/EZ treba prilagoditi definicijama aroma, aroma dima i izraza „prirodna” za opis arome, koje su utvrđene u ovoj Uredbi.

(28)

Za ocjenu sigurnosti aromatičnih tvari za zdravlje ljudi, bitne su informacije o potrošnji i upotrebi aromatičnih tvari. Stoga bi se količina aromatičnih tvari dodanih hrani trebala redovito provjeravati.

(29)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (15).

(30)

Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za izmjene Priloga ovoj Uredbi i za donošenje odgovarajućih prijelaznih mjera u vezi s uspostavljanjem popisa Zajednice. Budući da su te mjere općenitog opsega, te su namijenjene za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog, njezinim nadopunjavanjem novim elementima koji nisu ključni, one se moraju donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(31)

Kada se zbog nužne hitnosti ne mogu poštovati uobičajeni rokovi za regulatorni postupak s kontrolom, Komisija bi trebala imati mogućnost primjene hitnog postupka predviđenog člankom 5.a stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ za donošenje mjera opisanih u članku 8. stavku 2., te za izmjene priloga od II. do V. ovoj Uredbi.

(32)

Priloge od II. do V. ovoj Uredbi trebalo bi prema potrebi prilagođavati znanstvenom i tehničkom razvoju, uzimajući u obzir informacije koje dostavljaju proizvođači i korisnici aroma i/ili koje proizlaze iz nadzora i kontrola koje obavljaju države članice.

(33)

Kako bi se zakonodavstvo Zajednice o aromama razvijalo i ažuriralo na razmjeran i učinkovit način, potrebno je prikupljati podatke, razmjenjivati informacije i uskladiti rad između država članica. U tu svrhu može biti korisno provoditi studije o specifičnim pitanjima radi olakšavanja procesa donošenja odluka. Primjereno je da Zajednica financira takve studije iz vlastitog proračuna. Financiranje ovakvih mjera obuhvaćeno je Uredbom (EZ) br. 882/2004.

(34)

Dok se ne uspostavi popis Zajednice, trebalo bi predvidjeti ocjenjivanje i odobravanje aromatičnih tvari koje nisu obuhvaćene programom ocjenjivanja iz Uredbe (EZ) br. 2232/96. Stoga bi trebalo utvrditi prijelazni režim. U okviru tog režima, takve aromatične tvari bi se trebale ocjenjivati i odobravati u skladu s postupkom utvrđenim Uredbom (EZ) br. 1331/2008. Međutim, ne bi trebalo primjenjivati rokove predviđene tom Uredbom u kojima Agencija daje svoje mišljenje i u kojima Komisija dostavlja Stalnom odboru za prehrambeni lanac i zdravlje životinja prijedlog Uredbe kojom se ažurira popis Zajednice, radi toga što bi se prednost trebala dati programu ocjenjivanja koji je u tijeku.

(35)

S obzirom da države članice ne mogu na zadovoljavajući način postići ciljeve ove Uredbe, to jest utvrđivanje propisa Zajednice o upotrebi aroma i nekih sastojaka hrane s osobinama aroma u i na hrani, te se stoga u interesu jedinstva tržišta i visoke razine zaštite potrošača, oni bolje mogu postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi okvire onoga što je nužno za postizanje tih ciljeva.

(36)

Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1601/91 od 10. lipnja 1991. o utvrđivanju općih pravila o određivanju, opisivanju i prezentiranju aromatiziranih vina, aromatiziranih pića na bazi vina i aromatiziranih koktela na bazi vina (16) i Uredbu (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića (17), treba prilagoditi nekim novim definicijama utvrđenim u ovoj Uredbi.

(37)

Uredbe (EEZ) br. 1601/91, (EZ) br. 2232/96 i (EZ) br. 110/2008, te Direktivu 2000/13/EZ bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

(a)

popis Zajednice aroma i izvornih sirovina odobrenih za upotrebu u i na hrani, koji je naveden u Prilogu I. (dalje u tekstu „popis Zajednice”);

(b)

uvjeti za upotrebu aroma i sastojaka hrane s osobinama aroma u i na hrani;

(c)

pravila označivanja aroma.

(a)

arome koje se upotrebljavaju ili su namijenjene za upotrebu u i na hrani, ne dovodeći u pitanje detaljnije odredbe predviđene Uredbom (EZ) br. 2065/2003;

(b)

sastojke hrane s osobinama aroma;

(c)

hranu koja sadrži arome i/ili sastojke hrane s osobinama aroma;

(d)

izvorne sirovine za arome i/ili izvorne sirovine za sastojke hrane s osobinama aroma.

(a)

tvari koje imaju isključivo sladak, kiseo ili slan okus;

(b)

sirovu hranu;

(c)

nesložene prehrambene proizvode i mješavine, kao što su između ostalog, svježi, sušeni ili smrznuti začini i/ili aromatično bilje, mješavine čaja i mješavine za oparak kao takve, ako se ne koriste kao sastojci hrane.

(a)

„arome” su proizvodi:

(b)

„aromatična tvar” je definirana kemijska tvar s osobinama aroma;

(c)

„prirodna aromatična tvar” je aromatična tvar dobivena odgovarajućim fizičkim, enzimskim ili mikrobiološkim procesom od materijala biljnog, životinjskog ili mikrobiološkog podrijetla, bilo u sirovom stanju ili nakon obrade za prehranu ljudi upotrebom jednog ili više tradicionalnih postupaka pripreme hrane navedenih u Prilogu II. Prirodne aromatične tvari su tvari koje su prirodno prisutne i koje nalazimo u prirodi;

(d)

„aromatični pripravak” je proizvod koji nije aromatična tvar, dobiven od:

(e)

„arome dobivene termičkim postupkom” su proizvodi dobiveni nakon obrade zagrijavanjem iz mješavine sastojaka koji sami ne moraju nužno imati osobine aroma i od kojih najmanje jedan sadrži dušik (amino skupina), a jedan je reducirajući šećer; sastojci za proizvodnju aroma dobivenih termičkim postupkom mogu biti:

(f)

„aroma dima” je proizvod dobiven frakcioniranjem i pročišćivanjem kondenziranog dima, pri čemu nastaju primarni kondenzati dima, primarne katranske frakcije i/ili derivirane arome dime, kako je definirano u članku 3. točkama 1., 2. i 4. Uredbe (EZ) br. 2065/2003;

(g)

„prekursor arome” je proizvod koji sam nema nužno osobine aroma, a koji se hotimično dodaje hrani s isključivom namjenom stvaranja arome, njegovom razgradnjom ili reakcijom s drugim sastojcima tijekom obrade hrane; može se dobiti iz:

(h)

„druga aroma” je aroma koja se dodaje ili je namijenjena za dodavanje hrani radi davanja mirisa i/ili okusa, koja nije obuhvaćena definicijama (b) do (g);

(i)

„sastojak hrane s osobinama aroma” je sastojak hrane koji nije aroma i koji se može dodati hrani prvenstveno radi dodavanja ili promjene arome i koji značajno doprinosi prisutnosti nekih prirodno prisutnih nepoželjnih tvari u hrani;

(j)

„izvorna sirovina” je sirovina biljnog, životinjskog, mikrobiološkog ili mineralnog podrijetla, od koje se proizvode arome ili sastojci hrane s osobinama aroma; to može biti:

(k)

„odgovarajući fizički proces” je fizički proces koji ne mijenja hotimično kemijsku prirodu sastojaka arome, ne dovodeći u pitanje popis tradicionalnih postupaka pripreme hrane naveden u Prilogu II., i ne uključuje, između ostalog, upotrebu singletnog kisika, ozona, anorganskih katalizatora, metalnih katalizatora, organometalnih reagensa i/ili UV zračenja.

(a)

na temelju raspoloživih znanstvenih dokaza ne ugrožavaju zdravlje potrošača;

(b)

njihova upotreba ne zbunjuje potrošača.

(a)

aromatični pripravci iz članka 3. stavka 2. točke (d) podtočke i.;

(b)

arome dobivene termičkim postupkom iz članka 3. stavka 2. točke (e) podtočke i., koje ispunjavaju uvjete za proizvodnju aroma dobivenih termičkim postupkom i najviše dopuštene razine za neke tvari u aromama dobivenim termičkim postupkom navedene u Prilogu V.;

(c)

prekursori aroma iz članka 3. stavka 2. točke (g) podtočke i.;

(d)

sastojci hrane s osobinama aroma.

(a)

aromatične tvari;

(b)

aromatične pripravke iz članka 3. stavka 2. točke (d) podtočke ii.;

(c)

arome dobivene termičkim postupkom, koje se dobivaju zagrijavanjem sastojaka koji su u potpunosti ili djelomično obuhvaćeni člankom 3. stavkom 2. točkom (e) podtočkom ii. i/ili koji ne ispunjavaju uvjete za proizvodnju aroma dobivenih termičkim postupkom i/ili nisu u skladu s najvišim dopuštenim razinama nekih nepoželjnih tvari iz Priloga V.;

(d)

prekursore aroma iz članka 3. stavka 2. točke (g) podtočke ii.;

(e)

druge aroma iz članka 3. stavka 2. točke (h);

(f)

izvorne sirovine koje nisu hrana, iz članka 3. stavka 2. točke (j) podtočke ii.

(a)

identifikacija odobrene arome ili izvorne sirovine;

(b)

ako je potrebno, uvjeti pod kojima se aroma može upotrebljavati.

(a)

jesu li predmetna tvar ili mješavina tvari, materijal ili tip hrane obuhvaćeni kategorijama navedenim u članku 2. stavku 1.;

(b)

kojoj posebnoj kategoriji iz članka 3. stavka 2. točaka (b) do (j), pripada predmetna tvar;

(c)

pripada li određeni proizvod kategoriji hrane ili je hrana iz Priloga I. ili Priloga III. dijela B.

(a)

prodajni opis: ili riječ „aroma” ili detaljniji naziv ili opis arome;

(b)

riječi „za hranu” ili riječi „ograničena upotreba u hrani”, ili detaljnije upućivanje na prehrambenu upotrebu za koju su namijenjene;

(c)

ako je potrebno, posebni uvjeti skladištenja i/ili upotrebe;

(d)

oznaka serije ili partije;

(e)

silaznim slijedom po težini, popis:

(f)

naziv ili naziv tvrtke i adresa proizvođača, pakirnice ili prodavača;

(g)

oznaka najveće dopuštene količine za svaki sastojak ili skupinu sastojaka koji podliježu količinskom ograničenju u prehrambenom proizvodu, i/ili odgovarajuće informacije navedene jasnim i lako razumljivim izrazima koje kupcu omogućavaju usklađenost s ovom Uredbom ili s drugim odgovarajućim zakonodavstvom Zajednice;

(h)

neto količina;

(i)

datum minimalne trajnosti ili datum do kojeg se može upotrebljavati;

(j)

ako je primjereno, informacije o aromi ili drugim tvarima iz ovog članka i iz popisa u Prilogu III.a Direktivi 2000/13/EZ, u vezi s navođenjem sastojaka prisutnih u prehrambenim proizvodima.

1.

U točki (a) prva podalineja treće alineje zamjenjuje se sljedećim:

2.

U točki (b), prva podalineja druge alineje zamjenjuje se sljedećim:

3.

U točki (c), prva podalineja druge alineje zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Popis aromatičnih tvari iz članka 2. stavka 2. donosi se u skladu s postupkom iz članka 7. najkasnije do 31. prosinca 2010.”

1.

U članku 5. stavku 2. točka (c) se zamjenjuje se sljedećim:

2.

U članku 5. stavku 3. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

3.

U Prilogu I. točka 9. zamjenjuje se sljedećim:

4.

Prilog II. se mijenja kako slijedi:

(a)

Temperatura proizvoda tijekom obrade ne smije prijeći 180 °C.

(b)

Trajanje termičke obrade ne smije biti duže od 15 minuta pri temperaturi od 180 °C, s odgovarajuće dužim trajanjem pri nižim temperaturama, tj. vrijeme zagrijavanja se udvostručava za svako smanjenje temperature od 10 °C, do najviše 12 sati.

(c)

Vrijednost pH tijekom obrade ne smije biti veća od 8,0.