32008R0376

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 376/2008

od 23. travnja 2008.

o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava uvoznih i izvoznih dozvola i potvrda o utvrđivanju unaprijed za poljoprivredne proizvode

(Kodificirana verzija)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1784/2003 od 29. rujna 2003. o zajedničkoj organizaciji tržišta žitarica (1), a posebno njezin članak 9. stavak 2., članak 12. stavke 1. i 4. i članak 18., te odgovarajuće članke ostalih uredaba o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda,

budući da:

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE UREDBE

Članak 1.

Podložno određenim iznimkama utvrđenim pravilima Zajednice koja se odnose na određene proizvode, ovom se Uredbom utvrđuju detaljna pravila za primjenu sustava uvoznih i izvoznih dozvola i potvrda o utvrđivanju unaprijed (dalje u tekstu: dozvole i potvrde) utvrđena ili predviđena:

POGLAVLJE II.

PODRUČJE PRIMJENE DOZVOLA I POTVRDA

Članak 2.

Dozvola ili potvrda ne zahtijeva se i nije ju potrebno predočiti za proizvode:

Članak 3.

1.   Ako su proizvodi koji podliježu postupku unutarnje proizvodnje i koji ne sadrže osnovne proizvode kao što je navedeno u stavku 2. točki (a) pušteni u slobodan promet onda se, ukoliko proizvodi koji su stvarno pušteni u slobodan promet podliježu uvoznoj dozvoli, takva dozvola mora predočiti.

2.   Ako su proizvodi koji podliježu bilo kojem od pravila navedenih u stavku 1. i koji sadrže i:

pušteni u slobodan promet onda, neovisno o članku 7. stavku 1. ove Uredbe, za svaki osnovni proizvod iz točke (b) ovog stavka koji je stvarno uporabljen i koji je proizvod koji podliježe uvoznoj dozvoli, takva se dozvola predočuje.

Međutim, uvozna dozvola ne zahtijeva se ako proizvod stvarno pušten u slobodan promet ne podliježe takvoj dozvoli.

3.   Uvozna dozvola ili dozvole predočene ako se proizvod naveden u stavku 1. ili 2. pušta u slobodan promet ne podliježu utvrđivanju subvencije unaprijed.

4.   Pri izvozu proizvoda koji podliježu bilo kojem od pravila navedenih u stavku 1. i koji sadrže jedan ili više osnovnih proizvoda iz stavka 2. točke (a), onda se za svaki takav osnovni proizvod, koji je proizvod koji podliježe izvoznoj dozvoli, takva dozvola predočuje.

Međutim, podložno trećem podstavku u vezi s unaprijed utvrđenom subvencijom, izvozna dozvola ne zahtijeva se ako stvarno izvezen proizvod ne podliježe takvoj dozvoli.

Pri izvozu složenih proizvoda koji ispunjavaju uvjete za unaprijed utvrđenu izvoznu subvenciju na temelju jedne ili više njihovih sastavnica, carinski status svake takve sastavnice jedini je element koji treba uzeti u obzir pri primjeni sustava dozvola i potvrda.

Članak 4.

1.   Dozvola se ne zahtijeva i nije ju potrebno predočiti u smislu djelatnosti:

Neovisno o prvom podstavku, dozvola se mora predočiti ako je uvoz ili izvoz obavljen pod preferencijalnim uvjetima odobrenim putem dozvola.

Države članice poduzimaju mjere predostrožnosti protiv zloporabe pri primjeni ovog stavka, posebno ako je sam uvozni ili izvozni postupak obuhvaćen jednom ili više uvoznih ili izvoznih deklaracija koje su očito bez gospodarske ili druge osnove.

2.   Za potrebe stavka 1. „djelatnosti nekomercijalne naravi” znači:

3.   Države članice ovlaštene su da ne zahtijevaju izvoznu dozvolu ili dozvole za proizvode i/ili robu koju šalju privatni pojedinci ili skupine privatnih pojedinaca s ciljem besplatne distribucije u svrhu humanitarne pomoći u trećim zemljama ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Sljedeći navod umeće se u odjeljak 44. izvozne deklaracije: „Bez subvencije - članak 4. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 376/2008”.

Članak 5.

Dozvola ili potvrda ne zahtijeva se i nije ju potrebno predočiti ako su proizvodi pušteni u slobodan promet u okviru glave VI. poglavlja 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 kojom se uređuje postupanje s vraćenom robom.

Članak 6.

1.   Izvozna dozvola ne zahtijeva se i nije ju potrebno predočiti pri prihvaćanju deklaracije o ponovnom izvozu za proizvode za koje izvoznik pruži dokaz da je bila donesena pozitivna odluka za povrat ili oslobođenje od plaćanja uvoznih carina u vezi s onim proizvodima u okviru glaveVII. poglavlja 5. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

2.   Ako proizvodi pri izvozu podliježu predočenju izvozne dozvole i nadležne vlasti prihvate deklaraciju o ponovnom izvozu prije odluke o zahtjevu za povrat ili oslobođenje od plaćanja uvoznih carina, izvozna dozvola mora se predočiti. Utvrđivanje izvozne subvencije ili pristojbe unaprijed nije dopušteno.

POGLAVLJE III.

OPĆE ODREDBE

ODJELJAK 1.

Područje primjene dozvola, potvrda i izvadaka

Članak 7.

1.   Uvozna ili izvozna dozvola daje pravo i predstavlja obavezu uvoza ili izvoza navedene količine proizvoda ili robe u okviru dozvole, tijekom njezinog roka valjanosti, osim u slučajevima više sile.

Obveze iz ovog stavka glavni su zahtjev u smislu članka 20. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2220/85 (22).

2.   Izvozna dozvola kojom se unaprijed utvrđuje izvozna subvencija predstavlja obavezu izvoza određene količine odgovarajućeg proizvoda u okviru dozvole, tijekom njezinog roka valjanosti, osim u slučajevima više sile.

Ako izvoz proizvoda podliježe predočenju izvozne dozvole, izvozna dozvola s unaprijed utvrđenom subvencijom utvrđuje pravo na izvoz i pravo na subvenciju.

Ako izvoz proizvoda ne podliježe predočenju izvozne dozvole, izvozna dozvola s unaprijed utvrđenom subvencijom utvrđuje samo pravo na izvoznu subvenciju.

Obveze iz ovog stavka glavni su zahtjev u smislu članka 20. Uredbe (EEZ) br. 2220/85.

3.   U slučajevima utvrđenim člankom 47. i ukoliko je takav zahtjev predviđen posebnim pravilima Zajednice za odgovarajući sektor, izdavanje dozvole ili potvrde dovodi do obveze uvoza ili izvoza u državu ili skupinu država koje su u njima navedene.

4.   Ako je uvezena ili izvezena količina za najviše 5 % veća od količine naznačene u dozvoli ili potvrdi, smatra se da je uvezena ili izvezena u okviru navedene dozvole ili potvrde.

5.   Ako je uvezena ili izvezena količina za najviše 5 % manja od količine naznačene u dozvoli ili potvrdi, smatra se da je ispunjena obveza uvoza ili izvoza.

6.   U smislu stavaka 4. i 5., ako je dozvola ili potvrda izdana na temelju subvencije po broju grla, gore navedeni rezultat 5-postotnog izračuna, prema potrebi, zaokružuje se na sljedeći veći cijeli broj grla.

7.   Ako se na temelju članka 3. stavka 4. Uredbe (EEZ) br. 1182/71, dozvola ili potvrda kojom se unaprijed utvrđuje izvozna pristojba ili izvozna subvencija upotrebljava prvi radni dan od posljednjeg dana njezinog normalnog roka valjanosti, smatra se da je dozvola ili potvrda uporabljena posljednji dan njezinog normalnog roka valjanosti u smislu unaprijed utvrđenih iznosa.

Članak 8.

1.   Obveze koje proizlaze iz dozvola ili potvrda nisu prenosive. Prava koja proizlaze iz dozvola ili potvrda prenosiva su od strane korisnika dozvole tijekom njihovog roka valjanosti. Takav se prijenos može izvršiti u korist samo jednog primatelja prijenosa za svaku dozvolu ili potvrdu ili njezin izvadak. Odnosi se na količine koje još nisu iskorištene na dozvoli ili potvrdi ili izvatku.

2.   Primatelji prijenosa ne smiju dalje prenositi svoja prava, ali ih mogu prenijeti natrag na korisnika dozvole. Prijenosi natrag na korisnika dozvole odnose se na količine koje još nisu iskorištene na dozvoli ili potvrdi ili izvatku.

U takvim slučajevima tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde u odjeljku 6. dozvole ili potvrde upisuje jedan od navoda navedenih u Prilogu III., dijelu A.

3.   U slučaju zahtjeva za prijenos od strane korisnika dozvole ili prijenos natrag na korisnika dozvole od strane primatelja prijenosa, tijelo koje izdaje dozvolu ili potvrdu ili agencija ili agencije koje je imenovala svaka država članica na dozvolu ili potvrdu ili ako je prikladno na njihov izvadak upisuju sljedeće:

4.   Prijenos ili prijenos natrag na imatelja dozvole stupa na snagu na dan navoda.

Članak 9.

Izvaci iz dozvola ili potvrda proizvode jednake pravne učinke kao i dozvole ili potvrde iz kojih su izvađeni, u okviru količine za koju se izdaju.

Članak 10.

Dozvole ili potvrde i izdani izvaci te navodi i ovjere koje su napravila tijela države članice proizvode jednake pravne učinke u svakoj drugoj državi članici kao izdani dokumenti te navodi i ovjere koje su napravila tijela navedenih država članica.

Članak 11.

1.   Ako se dozvola kojom se utvrđuje subvencija unaprijed koristi za izvoz mješavine, takva mješavina pri izvozu ne ispunjava uvjete za tako unaprijed utvrđenu stopu ako carinska klasifikacija sastavnica s obzirom na koju se izračunava izvozna subvencija koja se primjenjuje na mješavinu ne odgovara klasifikaciji mješavine.

2.   Ako se dozvola ili potvrda kojom se unaprijed utvrđuje izvozna subvencija koristi za izvoz robe u sklopovima, unaprijed utvrđena stopa primjenjuje se samo na sastavnicu koja ima jednaku carinsku klasifikaciju kao i sklop.

ODJELJAK 2.

Zahtjevi za izdavanje i izdavanje dozvola i potvrda

Članak 12.

1.   Niti jedan zahtjev za dozvolu ili potvrdu ne prihvaća se ako nije poslan ili predan nadležnom tijelu na obrascima tiskanim i/ili izdanim u skladu s člankom 17.

Međutim, nadležna tijela mogu prihvatiti pisanu telekomunikacijsku i elektroničku poruku kao valjane zahtjeve, pod uvjetom da uključuju sve podatke koji bi bili prikazani na obrascu da je uporabljen. Države članice mogu zatražiti da nakon pisane telekomunikacijske i/ili elektroničke poruke slijedi zahtjev na obrascu tiskanom ili izdanom u skladu s člankom 17., poslanom ili dostavljenom izravno nadležnom tijelu; u takvim slučajevima datum kada je pisana telekomunikacijska ili elektronička poruka dospjela kod nadležnog tijela smatra se datumom predavanja zahtjeva. Ovaj zahtjev ne utječe na valjanost zahtjeva poslanih pisanom telekomunikacijskom ili elektroničkom porukom.

Ako su zahtjevi za dozvole ili potvrde podnešeni elektroničkim putem, nadležne vlasti države članice određuju kako se vlastoručni potpis može zamijeniti na drugi način, što se može temeljiti na uporabi šifri.

2.   Zahtjevi za dozvole i potvrde mogu se poništiti samo putem pisma, pisane telekomunikacijske ili elektroničke poruke koju je primilo nadležno tijelo, osim u slučajevima više sile, do 13:00 sati na dan predavanja zahtjeva.

Članak 13.

1.   Odjeljak 16. zahtjeva za dozvole s unaprijed utvrđenom subvencijom i samih dozvola nosi dvanaesteroznamenkastu tarifnu oznaku proizvoda uzetu iz nomenklature poljoprivrednih proizvoda za uporabu s izvoznim subvencijama.

Međutim, ako je stopa subvencije jednaka za nekoliko tarifnih oznaka u istoj kategoriji, što se utvrđuje u skladu s postupkom iz članka 195. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i odgovarajućih članaka ostalih uredaba kojima se uređuje organizacija tržišta, navedene oznake mogu se upisati i na zahtjeve za dozvolu i na same dozvole.

2.   Ako se stope povrata razlikuju s obzirom na odredište, državu ili područje odredišta, što može biti slučaj, navedeno mora biti navedeno u odjeljku 7. i na zahtjevima i na samim dozvolama.

3.   Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak stavka 1., ako se određuje skupina proizvoda kako je navedeno u drugoj alineji prvoga podstavka članka 4. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 800/1999, oznake proizvoda koji pripadaju skupini mogu se upisati u odjeljak 22. zahtjeva za dozvolu i dozvola, kojima prethodi izjava „skupina proizvoda iz članka 4. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 800/1999”.

Članak 14.

1.   Zahtjevi koji sadrže uvjete koji nisu predviđeni pravilima Zajednice odbijaju se.

2.   Niti jedan zahtjev za dozvolu ili potvrdu ne prihvaća se ukoliko prikladna sredstva osiguranja nisu položena nadležnom tijelu najkasnije do 13:00 sati na dan predavanja zahtjeva.

3.   Ako je iznos sredstava osiguranja na dozvoli ili potvrdi 100 EUR ili manje, ili ako je dozvola ili potvrda sastavljena u ime interventne agencije, ne zahtijevaju se nikakva sredstva osiguranja.

4.   Ako države članice iskoriste opcije iz članka 5. Uredbe (EEZ) br. 2220/85, iznos sredstava osiguranja potražuje se istekom roka od dva mjeseca od datuma isteka valjanosti dozvola.

5.   Nikakva sredstva osiguranja ne zahtijevaju se u slučaju izvozne dozvole izdane za izvoz u treće zemlje u vezi s djelatnostima pomoći u hrani za zemlje koje ne pripadaju Zajednici, a provode ih humanitarne agencije koje je u tu svrhu odobrila država članica izvoznica. Država članica odmah obavješćuje Komisiju o takvim odobrenim humanitarnim agencijama.

6.   Ako se primjenjuju stavci 3., 4. i 5., treći podstavak članka 4. stavka 1. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 15.

Zahtjevi za dozvole i dozvole s unaprijed utvrđenom subvencijom sastavljeni u vezi s mjerama pomoći u hrani u smislu članka 10. stavka 4. Sporazuma o poljoprivredi, zaključenog kao dio Urugvajskoga kruga višestranih trgovinskih pregovora, u odjeljku 20. sadrže najmanje jedan od navoda navedenih u Prilogu III. dijelu B ove Uredbe.

Država odredišta navodi se u odjeljku 7. Ova dozvola vrijedi samo za izvoz u kontekstu takvih mjera pomoći u hrani.

Članak 16.

1.   Dan predavanja zahtjeva za dozvolu ili potvrdu označava dan kada je nadležno tijelo isti zaprimilo, pod uvjetom da je primljen najkasnije do 13:00 sati, bez obzira na to je li zahtjev dostavljen izravno nadležnom tijelu ili mu je poslan putem pisma ili pisane telekomunikacijske ili elektroničke poruke.

2.   Smatra se da je zahtjev za dozvolu ili potvrdu, koji je nadležno tijelo zaprimilo u subotu, nedjelju ili na državni praznik ili nakon 13:00 sati radnog dana, predan prvog sljedećeg radnog dana od dana kada je uistinu zaprimljen.

3.   Ako je razdoblje od određenog broja dana utvrđeno za predavanje zahtjeva za dozvole ili potvrde i ako zadnji dan razdoblja pada na subotu, nedjelju ili državni praznik, dotično razdoblje završava prvog sljedećeg radnog dana u 13:00 sati.

Međutim, takva se produljenja ne uzimaju u obzir pri izračunu iznosa utvrđenih u dozvoli ili potvrdi ili za određivanje njihovog roka valjanosti.

4.   Rokovi navedeni u ovoj Uredbi navedeni su po belgijskom lokalnom vremenu.

Članak 17.

1.   Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak članka 12. stavka 1. i članka 18. stavka 1., zahtjevi za dozvole ili potvrde, dozvole i potvrde i njihovi izvaci sastavljaju se na obrascima koji odgovaraju uzorcima utvrđenim u Prilogu I. Takvi se obrasci moraju ispuniti u skladu s u njima zadanim uputama i u skladu s posebnim odredbama Zajednice primjenjivim na odgovarajući sektor proizvoda.

2.   Obrasci za dozvole i potvrde sastavljaju se u setovima koji sadrže primjerak br. 1, primjerak br. 2 i zahtjev, zajedno sa svim dodatnim primjercima dozvola ili potvrda, tim slijedom.

Međutim, države članice mogu zatražiti od podnositelja zahtjeva da ispune samo obrazac zahtjeva za izdavanje dozvole, umjesto setova predviđenih prvim podstavkom.

Ako, kao posljedica mjera Zajednice, količina za koju se izdaje dozvola ili potvrda može biti manja od količine za koju je zahtjev za dozvolu ili potvrdu prvobitno predan, zatražena količina i iznos jamstva vezan uz nju upisuje se samo na obrazac zahtjeva za izdavanje dozvole.

Obrasci za izvatke dozvola ili potvrda sastavljaju se u setovima koji sadrže primjerak br. 1 i primjerak br. 2, tim slijedom.

3.   Obrasci, uključujući dodatne stranice, tiskaju se na bijelom pisaćem papiru koji ne sadrži mehaničku celulozu, obrađenom za pisanje i težine najmanje 40 grama po četvornom metru. Njihova veličina iznosi 210 × 297 mm, dopuštena duljina iznosi najmanje 5 mm manje do najviše 8 mm više; razmak između redaka iznosi 4,24 mm (jedna šestina inča); izgled obrasca treba precizno slijediti. Obje strane primjerka br. 1 i strana dodataka na kojima se vrši otpisivanje iskorištenja pored toga u pozadini imaju tiskani guilloche uzorak što omogućuje vizualno primjećivanje svakoga pokušaja mehaničkoga ili kemijskoga krivotvorenja. Guilloche pozadina je zelena za obrasce koji se odnose na uvoz i crveno smeđa za obrasce koji se odnose na izvoz.

4.   Države članice odgovorne su za tiskanje obrazaca. Obrasce također mogu tiskati tiskare koje su odredile države članice u kojima imaju poslovni nastan. U potonjem slučaju, pozivanje na odobrenje države članice mora se nalaziti na svakom obrascu. Svaki obrazac ima naznačeni naziv i adresu tiskare ili znak po kojem se tiskara može identificirati i, osim na obrascima zahtjeva za izdavanje dozvole i dodatnih stranica, individualni serijski broj. Broju prethode sljedeća slova prema državi članici koja izdaje dokument: „AT” za Austriju, „BE” za Belgiju, „BG” za Bugarsku, „CZ” za Češku, „CY” za Cipar, „DE” za Njemačku, „DK” za Dansku, „EE” za Estoniju, „EL” za Grčku, „ES” za Španjolsku, „FI” za Finsku, „FR” za Francusku, „HU” za Mađarsku, „IE” za Irsku, „IT” za Italiju, „LU” za Luksemburg, „LT” za Litvu, „LV” za Latviju, „MT” za Maltu, „NL” za Nizozemsku, „PL” za Poljsku, „PT” za Portugal, „RO” za Rumunjsku, „SE” za Švedsku, „SI” za Sloveniju, „SK” za Slovačku i „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu.

U vrijeme njihovog izdavanja, dozvole ili potvrde i izvaci mogu imati otisnut broj izdavanja koji im je dodijelilo tijelo koje ih izdaje.

5.   Zahtjev, dozvole i potvrde i izvaci ispisuju se pisaćim strojem ili na računalu. Tiskaju se i ispunjavaju na jednom od službenih jezika Zajednice, kako su to utvrdile nadležne vlasti države članice koja izdaje dokumente. Međutim, države članice mogu dopustiti da se zahtjevi ispune samo ručno tintom i velikim slovima.

6.   Pečati tijela koje izdaju dozvole ili potvrde i tijela koja dodjeljuju količine otiskuju se metalnim pečatom, po mogućnosti čeličnim. Međutim, pečat tijela koje izdaje dozvole ili potvrde može se zamijeniti suhim žigom u kombinaciji sa slovima ili brojkama dobivenim perforacijom.

7.   Nadležne vlasti odnosnih država članica mogu, ukoliko je potrebno, zahtijevati da se dozvole ili potvrde i njihovi izvaci prevedu na službeni jezik ili jedan od službenih jezika navedenih država članica.

Članak 18.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 17., dozvole i potvrde mogu se izdati i koristiti pomoću računalnih sustava u skladu s detaljnim pravilima koja su utvrdile nadležne vlasti. U daljnjem tekstu poznati su kao „elektroničke dozvole i potvrde”.

Sadržaj elektroničkih dozvola i potvrda mora biti jednak sadržaju dozvole i potvrde na papiru.

2.   Ako korisnici dozvole ili primatelji prijenosa dozvola ili potvrda moraju koristiti dokumente u elektroničkom obliku u državi članici koja nije povezana s računalnim sustavom izdavanja, oni zahtijevaju izvadak dokumenta.

Takvi se izvaci izdaju bez odlaganja i bez dodatnih troškova u obliku kako je predviđeno člankom 17.

U državama članicama koje su povezane s računalnim sustavom izdavanja, takvi se izvaci koriste u obliku izvatka na papiru.

Članak 19.

1.   Ako iznosi koji proizlaze iz pretvorbe eura u iznose u nacionalnoj valuti i koji se upisuju u dozvole ili potvrde sadrže tri ili više decimala, samo se prve dvije decimale upisuju. U takvim slučajevima, ako je treća decimala pet ili više, druga se decimala zaokružuje prema gore do sljedeće jedinice, a ako je treća decimala manja od pet, druga decimala se ne mijenja.

2.   Međutim, ako su iznosi izraženi u eurima pretvoreni u funte sterlinge, pozivanje na prve dvije decimale u stavku 1. smatra se pozivanjem na prve četiri decimale. U takvim slučajevima, ako je peta decimala pet ili više, četvrta decimala zaokružuje se prema gore do sljedeće jedinice, a ako je peta decimala manja od pet, četvrta decimala se ne mijenja.

Članak 20.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 18. koji se odnosi na elektroničke dozvole i potvrde, dozvole i potvrde sastavljaju se u najmanje dva primjerka, od kojih se prvi, zvan „primjerak za korisnika” i označen kao „br. 1”, bez odlaganja dostavlja podnositelju zahtjeva, a drugi, zvan „primjerak za izdavatelja” i označen kao „br. 2”, zadržava tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde.

2.   Ako je dozvola ili potvrda izdana za količinu manju od one zahtijevane, tijelo koje ih izdaje navodi:

Sredstva osiguranja položena za količinu za koju dozvola ili potvrda nije bila izdana smjesta se oslobađa.

Članak 21.

1.   Na zahtjev korisnika dozvole ili potvrde ili primatelja prijenosa, i uz predočenje primjerka br. 1 dokumenta, tijelo koje ih izdaje ili agencija ili agencije imenovane od strane svake države članice mogu izdati jedan ili više izvadaka dokumenta.

Izvaci se sastavljaju u najmanje dva primjerka, od kojih se prvi, zvan „primjerak za korisnika” i označen kao „br. 1”, dostavlja ili naslovljava na podnositelja zahtjeva, a drugi, zvan „primjerak za izdavatelja” i označen kao „br. 2”, zadržava tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde.

Tijelo koje izdaje izvadak na primjerak br. 1 dozvole ili potvrde upisuje količinu za koju je bio izdan izvadak, uvećan za odgovarajuće odstupanje. Riječ „izvadak” upisuje se pored količine upisane na primjerak br. 1 dozvole ili potvrde.

2.   Nije moguće napraviti daljnje izvatke izvatka dozvole ili potvrde.

3.   Primjerak br. 1 izvatka koji je bio uporabljen ili mu je istekao rok korisnik dozvole vraća tijelu koje je izdalo dozvolu ili potvrdu, zajedno s primjerkom br. 1 dozvole ili potvrde od koje potječe, tako da tijelo može prilagoditi navode na primjerku br. 1 dozvole ili potvrde u svjetlu navoda na primjerku br. 1 izvatka.

Članak 22.

1.   Za potrebe određivanja njihovog roka valjanosti, smatra se da su dozvole i potvrde bile izdane na dan podnošenja zahtjeva za iste, s time da je taj dan uključen u izračun takvog roka valjanosti. Međutim, dozvole i potvrde ne smiju se koristiti do njihovog stvarnog izdavanja.

2.   Može se navesti da dozvola ili potvrda postaje valjana na dan njezinog stvarnog izdavanja, u kojem slučaju je taj dan uključen u izračun njezinog roka valjanosti.

ODJELJAK 3.

Uporaba dozvola i potvrda

Članak 23.

1.   Primjerak br. 1 dozvole ili potvrde podnosi se carinskom uredu koji je prihvatio:

Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 1. točku (i) Uredbe (EZ) br. 800/1999, carinsku deklaraciju mora napraviti korisnik dozvole ili, prema potrebi, primatelj prijenosa dozvole ili potvrde, ili njihov predstavnik u smislu članka 5. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

2.   Primjerak br. 1 dozvole ili potvrde predaje se ili stavlja na raspolaganje carinskim vlastima, u vrijeme prihvaćanja deklaracije iz stavka 1.

3.   Nakon što je ured naveden u stavku 1. otpisao iskorištenje i ovjerio primjerak br. 1 dozvole ili potvrde, vraća je stranki. Međutim, države članice mogu zahtijevati ili dopustiti stranki da na dozvoli ili potvrdi otpiše iskorištenje; u svim takvim slučajevima nadležni ured treba pregledati i ovjeriti otpis.

4.   Ako uvezena ili izvezena količina ne odgovara količini otpisanoj na dozvoli ili potvrdi, otpis na dozvoli ili potvrdi ispravlja se na stvarno uvezenu ili izvezenu količinu, u granicama količine za koju je dozvola ili potvrda bila izdana.

Članak 24.

1.   Neovisno o članku 23., država članica može dopustiti:

2.   Država članica određuje slučajeve u kojima se primjenjuje stavak 1. i uvjete koje je stranka dužna ispuniti da bi iskoristila postupke utvrđene u navedenom stavku. Pored toga, odredbe koje je usvojila država članica moraju osigurati jednako postupanje za sve potvrde izdane unutar Zajednice.

3.   Država članica odlučuje koje tijelo otpisuje iskorištenja i ovjerava dozvolu ili potvrdu.

Međutim, otpis iskorištenja i njegova valjanost i ovjera na dozvoli ili potvrdi također se smatraju provedenim ako:

Datum otpisa iskorištenja smatra se datumom prihvaćanja deklaracije iz članka 23. stavka 1.

4.   U vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije, stranka na deklaraciji mora navesti da se ovaj članak primjenjuje i navesti referentni broj dozvole ili potvrde koja se treba uporabiti.

5.   U slučaju dozvole ili potvrde kojom se odobrava uvoz ili izvoz, roba može biti puštena samo ako je nadležno tijelo obavijestilo carinarnicu iz članka 23. stavka 1. da je dozvola ili potvrda naznačena na carinskom dokumentu valjana za odnosni proizvod i ima upisane utvrđene količine.

6.   Ako izvezeni proizvodi ne podliježu predočenju izvozne dozvole, već je izvozna subvencija bila utvrđena izvoznom dozvolom s unaprijed utvrđenom subvencijom, i ako, zbog pogreške, dokument uporabljen pri izvozu za dokazivanje prava na izvoznu subvenciju ne navodi ovaj članak i/ili broj dozvole ili potvrde, ili ako su informacije netočne, postupak je moguće regulirati pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Članak 25.

1.   Navodi upisani na dozvole, potvrde ili izvatke ne smiju se mijenjati nakon izdavanja.

2.   Ako se sumnja na točnost navoda na dozvoli, potvrdi ili izvatku, takva se dozvola, potvrda ili izvadak, na inicijativu stranke ili nadležne vlasti države članice, vraća tijelu koje ih izdaje.

Ako tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde smatra da je potrebna ispravka, povlači izvadak ili dozvolu ili potvrdu kao i sve prethodno izdane izvatke i bez odlaganja izdaje ispravljeni izvadak ili ispravljenu dozvolu ili potvrdu i odgovarajuće ispravljene izvatke. Na takvim daljnjim dokumentima, koji uključuju navod „dozvola (ili potvrda) ispravljena dana …” ili „izvadak ispravljen dana …”, svi prijašnji navodi ponavljaju se na svakom primjerku.

Ako tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde ne smatra potrebnim ispraviti dozvolu, potvrdu ili izvadak, na nju upisuje ovjeru „provjereno dana … u skladu s člankom 25. Uredbe (EZ) br. 376/2008” i stavlja pečat.

Članak 26.

1.   Na zahtjev tijela koje izdaje dozvolu, korisnik dozvole je istome dužan vratiti dozvolu ili potvrdu i njene izvatke.

2.   Ako se sporni dokument vrati ili zadrži u skladu s ovim člankom ili člankom 25., nadležna državna tijela stranki na zahtjev daju potvrdu primitka.

Članak 27.

Ako prostor rezerviran za otpise na dozvolama, potvrdama ili njihovim izvacima nije dostatan, vlasti koje upisuju otpise mogu im prikačiti jednu ili više dodatnih stranica koje sadrže prostor za otpise kako je prikazano na poleđini primjerka br. 1 navedene dozvole, potvrde ili izvadaka. Navedene vlasti stavljaju pečat tako da je jedna polovica pečata na dozvoli, potvrdi ili njihovom izvatku a druga na dodatnoj stranici, a za svaku daljnju dodatnu stranicu daljnji pečat se stavlja na isti način preko takve stranice i prethodne stranice.

Članak 28.

1.   Ako nema sumnje u vjerodostojnost dozvole, potvrde ili izvatka, ili navoda ili ovjera na njima, nadležna državna tijela vraćaju sporni dokument, ili fotokopiju istog, nadležnim vlastima na pregled.

Dokumenti se također mogu vratiti nasumičnom provjerom; u tom se slučaju vraća samo fotokopija dokumenta.

2.   Ako je sporni dokument vraćen u skladu sa stavkom 1., nadležna državna tijela stranki na zahtjev izdaju potvrdu primitka.

Članak 29.

1.   Ukoliko je potrebno, za pravilnu primjenu ove Uredbe, nadležne vlasti država članica razmjenjuju informacije o dozvolama, potvrdama i njihovim izvacima i o nepravilnostima i povredama u vezi s njima.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju čim saznaju za nepravilnosti i povrede u vezi s ovom Uredbom.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju imena i adrese tijela koja izdaju dozvole ili potvrde i njihove izvatke, ubiru izvozne pristojbe i isplaćuju izvozne subvencije. Komisija te podatke objavljuje u Službenom listu Europske unije.

4.   Države članice Komisiji također prosljeđuju otiske službenih pečata i, ukoliko je potrebno, suhih žigova koje koriste ovlaštena tijela. Komisija o tome odmah obavješćuje ostale države članice.

ODJELJAK 4.

Oslobađanje sredstava osiguranja

Članak 30.

Vezano uz rok valjanosti dozvola i potvrda:

Članak 31.

Ispunjavanje osnovnog zahtjeva dokazuje se predočenjem dokaza:

Međutim, ako je protekao 60-dnevni krajnji rok iz točke (b) alineje i. prvoga stavka ili 30-dnevni krajnji rok iz točke (b) alineje ii. prvoga stavka, sredstva osiguranja se oslobađaju u skladu s člankom 23. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2220/85.

Sredstva osiguranja se ne zadržavaju u okviru drugoga stavka u slučaju količina za koje je subvencija smanjena u skladu s člankom 50. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 800/1999 zbog nepoštovanja krajnjih rokova iz članka 7. stavka 1. i članka 40. stavka 1. navedene uredbe.

Članak 32.

1.   Dokaz zahtijevan u okviru članka 31. pruža se kako slijedi:

2.   Pored toga, u slučaju izvoza iz Zajednice ili opskrbe na odredište u smislu članka 36. Uredbe (EZ) br. 800/1999 ili postupanja s proizvodima prema pravilima kako je predviđeno člankom 40. navedene uredbe, zahtijeva se dodatni dokaz.

Takav dodatni dokaz pruža se kako slijedi:

Ako je jedina svrha kontrolnog primjerka T5 oslobađanje sredstava osiguranja, kontrolni primjerak T5 u odjeljku 106. sadrži jedan od navoda navedenih u Prilogu III. dijelu C ove Uredbe.

Međutim, ako se koristi izvadak dozvole ili potvrde, zamjenske dozvole ili potvrde ili zamjenskog izvatka, taj navod također mora sadržavati broj izvorne dozvole ili potvrde i naziv i adresu tijela koje ih izdaje.

Dokumenti iz točke (b) alineja i. i ii. šalju se službenim putem tijelu koje izdaje dozvole ili potvrde.

3.   Ako je nakon prihvaćanja izvozne deklaracije, kako je navedeno u članku 23. stavku 1. točki (b), proizvod stavljen pod jedan od pojednostavnjenih postupaka predviđenih člancima 412. do 442.a Uredbe (EEZ) br. 2454/93 ili glavom X. poglavljem I. Dodatka I. Konvenciji od 20. svibnja 1987. o zajedničkom provoznom postupku za prijevoz u odredišnu stanicu ili dostavu primatelju izvan carinskog područja Zajednice, kontrolni primjerak T5 zahtijevan na temelju stavka 2. točke (b) ovog članka šalje se službenim putem tijelu koje izdaje dozvole ili potvrde. Jedan od navoda navedenih u Prilogu III. dijelu D ove Uredbe upisuje se u odjeljak „J” kontrolnog primjerka T5 pod naslov „Napomene”.

U slučaju navedenom u prvome podstavku, polazna carinarnica može dopustiti izmjenu ugovora o prijevozu tako da se prijevoz završi unutar Zajednice samo ako je utvrđeno:

Ako su sredstva osiguranja oslobođena bez da je proizvod bio izvezen, države članice poduzimaju potrebne radnje.

4.   Ako kontrolni primjerak T5 iz stavka 2. točke (b) nije moguće predočiti u roku od tri mjeseca od izdavanja zbog okolnosti koje su izvan kontrole odnosne stranke, potonja može od nadležnog tijela zahtijevati da prihvati druge dokumente kao jednakovrijedne, navodeći razloge za takav zahtjev i dostavljajući popratne dokumente.

Popratni dokumenti koje je potrebno predati zajedno sa zahtjevom su oni navedeni u drugom podstavku članka 49. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 800/1999.

Članak 33.

Za potrebe članka 37. Uredbe (EZ) br. 800/1999, zadnji dan u mjesecu smatra se danom prihvaćanja deklaracije iz članka 23. stavka 1. točke (b) ove Uredbe.

Članak 34.

1.   Na zahtjev korisnika dozvole, države članice mogu osloboditi sredstva osiguranja na rate, razmjerno količini proizvoda za koju je predočen dokaz kako je navedeno u članku 31., pod uvjetom da je predočen dokaz da je uvezena ili izvezena količina koja je barem 5 % one naznačene u dozvoli ili potvrdi.

2.   Podložno primjeni članaka 39., 40. ili 47., ako obveza uvoza ili izvoza nije bila ispunjena sredstva osiguranja se zadržavaju u iznosu koji je jednak razlici između:

Ako je dozvola izdana na osnovu broja grla, rezultat 95-postotnog naprijed navedenog izračuna se, prema potrebi, zaokružuje na sljedeći manji cijeli broj grla.

Međutim, ako uvezena ili izvezena količina iznosi manje od 5 % količine naznačene u dozvoli ili potvrdi, sredstva osiguranja se zadržavaju u cijelosti.

Pored toga, ako ukupan iznos sredstava osiguranja koje bi se trebalo zadržati iznosi 100 eura ili manje za određenu dozvolu ili potvrdu, država članica oslobađa čitav iznos sredstava osiguranja.

Ako su sredstva osiguranja u cijelosti ili djelomično nepravilno oslobođena, sredstva osiguranja se ponovno polažu razmjerno količini tijelu koje je izdalo dozvolu ili potvrdu.

Međutim, naputak da se oslobođena sredstva osiguranja ponovno polože može se dati samo u roku od četiri godine od njihovog oslobađanja, pod uvjetom da gospodarski subjekt postupa u dobroj vjeri.

3.   S obzirom na izvozne dozvole s unaprijed utvrđenom subvencijom:

Prvi podstavak primjenjuje se samo na dozvole i njihove izvatke vraćene tijelu koje ih izdaje tijekom GATT godine za koju su dozvole bile izdane i pod uvjetom da su vraćene više od 30 dana prije kraja navedene godine.

Prvi podstavak se primjenjuje osim ako nije privremeno obustavljen. Ako je subvencija za jedan ili više proizvoda povećana, Komisija, postupajući u skladu s postupkom iz članka 195. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ili iz odgovarajućih članaka ostalih uredaba o zajedničkoj organizaciji tržišta, može obustaviti primjenu prvoga podstavka za dozvole zatražene prije povećanja povrata i koje nisu vraćene tijelu koje ih izdaje do dana prije povećanja.

Smatra se da su dozvole predane na temelju članka 24. ove Uredbe bile vraćene tijelu koje ih izdaje na datum kada potonje prima zahtjev od korisnika dozvole za oslobađanje sredstava osiguranja.

4.   Dokaz iz članka 32. stavka 1. mora se predočiti u roku od dva mjeseca od isteka dozvole ili potvrde, osim ako to nije moguće zbog više sile.

5.   Dokaz o napuštanju carinskog područja ili o dostavi na odredište u smislu članka 36. Uredbe (EZ) br. 800/1999 ili o stavljanju proizvoda u postupke predviđene člankom 40. ove Uredbe, kako je navedeno u članku 32. stavku 2. ove Uredbe, mora se predočiti u roku od 12 mjeseci od isteka dozvole ili potvrde, osim ako to nije moguće zbog više sile.

6.   Iznos koji se zadržava s obzirom na količine za koje dokaz u vezi s izvoznom dozvolom s unaprijed utvrđenom subvencijom nije pružen u roku utvrđenom u stavku 4. smanjuje se:

7.   U slučajevima osim onih iz stavka 6., iznos koji se zadržava s obzirom na količine za koje nije predočen dokaz u roku utvrđenom u stavcima 4. i 5., ali je predočen najkasnije u 24-om mjesecu od isteka dozvole ili potvrde, iznosi 15 % od iznosa koji bi bio potpuno zadržan da proizvodi nisu bili uvezeni ili izvezeni. Ako, za određeni proizvod, postoje dozvole ili potvrde s različitim razinama sredstava osiguranja, najniža stopa koja se primjenjuje na uvoz ili izvoz upotrebljava se za izračun iznosa koji se zadržava.

8.   Nadležne vlasti mogu se odreći obveze da se predoči dokaz naveden u stavcima 4. i 5. ako već posjeduju potrebne podatke.

9.   Ako odredba Zajednice određuje, pozivanjem na ovaj stavak, da je obaveza ispunjena predočenjem dokaza da je proizvod stigao do određenog odredišta, taj se dokaz mora predočiti u skladu s člankom 16. Uredbe (EZ) br. 800/1999, u nedostatku kojeg se sredstva osiguranja položena za dozvolu ili potvrdu zadržavaju razmjerno količini.

Taj se dokaz također predočuje u roku od 12 mjeseci od datuma isteka dozvole ili potvrde. Međutim, ako se dokumenti zahtijevani na temelju članka 16. Uredbe (EZ) br. 800/1999 ne mogu predati unutar propisanog razdoblja iako je izvoznik postupio sa svom dužnom pažnjom da ih dobije u navedenom razdoblju, može mu se odobriti produljenje roka za predavanje navedenih dokumenata.

10.   U slučaju uvoznih dozvola za koje odredba Zajednice čini ovaj stavak primjenjivim, bez obzira na stavke 4. do 8., dokaz o uporabi dozvole kako je navedeno u članku 32. stavku 1. točki (a) mora se predočiti u roku od 45 dana od isteka dozvole, osim ako to nije moguće zbog više sile.

Ako je dokaz o uporabi dozvole kako je utvrđeno u članku 32. stavku 1. točki (a) predočen nakon propisanog roka:

ODJELJAK 5.

Gubitak dozvola i potvrda

Članak 35.

1.   Ovaj se članak primjenjuje ako je izvozna subvencija veća od nule bila utvrđena unaprijed, a odgovarajuća dozvola ili potvrda ili njezin izvadak izgubljen.

2.   Tijelo koje izdaje dozvolu ili potvrdu na zahtjev korisnika dozvole ili primatelja prijenosa ukoliko je dozvola, potvrda ili izvadak bio prenijet, izdaje zamjensku dozvolu ili potvrdu ili zamjenski izvadak, podložno drugom podstavku.

Nadležne vlasti u državama članicama mogu odbiti izdati zamjensku dozvolu ili potvrdu ili zamjenski izvadak ako:

3.   Izvozna subvencija utvrđena u kontekstu postupka javnog natječaja smatra se unaprijed utvrđenom izvoznom subvencijom.

4.   Zamjenska dozvola, potvrda ili izvadak sadrži podatke i navode upisane na dokument koji zamjenjuje. Izdaje se za količinu robe koja je, zajedno s granicom odstupanja, jednaka raspoloživoj količini kako je prikazano na izgubljenom dokumentu. Podnositelji zahtjeva tu količinu navode pisanim putem. Ako informacije koje posjeduje tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde pokazuju da je količina koju je naveo podnositelj zahtjeva prevelika, ona se u skladu s time umanjuje ne dovodeći u pitanje drugi podstavak stavka 2.

Jedan od navoda navedenih u Prilogu III. dijelu E, podcrtan crvenom bojom, upisuje se u odjeljak 22. zamjenske dozvole, potvrde ili izvadaka.

5.   Ako je zamjenska dozvola ili potvrda ili zamjenski izvadak izgubljen, ne izdaju se daljnja zamjenska dozvola ili potvrda ili izvadak.

6.   Izdavanje zamjenske dozvole, potvrde ili izvatka podliježe polaganju sredstava osiguranja. Iznos ovih sredstava osiguranja izračunava se množenjem:

Iznos za koji se sredstva osiguranja povećavaju ne iznosi manje od 3 eura na 100 kilograma neto težine. Sredstva osiguranja se polažu tijelu koje je izdalo izvornu dozvolu ili potvrdu.

7.   Ako je količina proizvoda izvezenih u okviru dozvole ili potvrde i zamjenske dozvole ili potvrde, ili u okviru izvatka i zamjenskog izvatka, veća od one koja je mogla biti izvezena u okviru izvorne dozvole, potvrde ili izvatka, sredstva osiguranja iz stavka 6. koja se odnose na premašenu količinu zadržavaju se, a time se subvencija smatra nadoknađenom.

8.   Pored toga, ukoliko se primjenjuje stavak 7. i ako se izvozna pristojba primjenjuje na datum prihvaćanja deklaracije iz članka 23. stavka 1. točke (b) za premašenu količinu, ubire se izvozna pristojba primjenjiva na taj dan.

Premašena količina:

Članak 3. stavak 1. Uredbe Komisije (EEZ) br. 120/89 (23) ne primjenjuje se na slučajeve obuhvaćene ovim stavkom.

9.   Ako sredstva osiguranja iz stavka 6. nisu bila zadržana na temelju stavka 7., oslobađaju se 15 mjeseci nakon isteka roka valjanosti dozvole ili potvrde.

10.   Ako je izgubljena dozvola, potvrda ili izvadak pronađen, ne smiju se uporabiti i moraju se vratiti tijelu koje je izdalo zamjensku dozvolu, potvrdu ili izvadak. Ako je u takvom slučaju raspoloživa količina prikazana na izvornoj dozvoli, potvrdi ili izvatku jednaka ili veća od količine za koju je izdana zamjenska dozvola, potvrda ili izvadak, zajedno s granicom odstupanja, sredstva osiguranja iz stavka 6. odmah se oslobađaju.

Međutim, ako je raspoloživa količina veća, stranka može zatražiti izdavanje izvatka za količinu, uključujući granicu odstupanja, jednaku preostaloj raspoloživoj količini.

11.   Nadležne vlasti država članica jedna drugoj pružaju informacije potrebne za primjenu ovog članka.

Ako vlasti te informacije pružaju putem kontrolnog primjerka T5 kako je utvrđeno u članku 912.a Uredbe (EEZ) br. 2454/93 i izdanog u smislu pridobivanja dokaza o napuštanju carinskog područja Zajednice, broj izvorne dozvole ili potvrde umeće se u odjeljak 105. kontrolnog primjerka T5. Ako se koristi izvadak dozvole ili potvrde, zamjenska dozvola ili potvrda ili zamjenski izvadak, broj izvorne dozvole ili potvrde umeće se u odjeljak 105. kontrolnog primjerka T5.

Članak 36.

1.   Osim u slučajevima iz stavka 2., nadležna vlast odbija izdati zamjensku dozvolu ili potvrdu ili zamjenski izvadak ako je izdavanje dozvole ili potvrde za dotični proizvod obustavljeno ili ako je izdavanje dozvole ili potvrde obavljeno u okviru kvantitativne kvote.

2.   Ako korisnik dozvole ili primatelj prijenosa uvozne ili izvozne dozvole ili potvrde o utvrđivanju unaprijed može dokazati nadležnim vlastima i da dozvola ili potvrda ili njezin izvadak nije bio uporabljen u cijelosti ili djelomično i da se više ne može koristiti, naročito zato što je sasvim ili djelomično uništena, tijelo koje je izdalo izvornu dozvolu ili potvrdu izdaje zamjensku dozvolu, potvrdu ili izvadak za količinu robe, uključujući granicu odstupanja ukoliko je potrebno, koja je jednaka količini koja je ostala na raspolaganju. U tom slučaju primjenjuje se prva rečenica članka 35. stavka 4.

Članak 37.

Države članice u tromjesečnim intervalima Komisiju obavješćuju o:

Komisija navedene informacije prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 38.

1.   Ako je dozvola ili potvrda ili njezin izvadak izgubljen, a izgubljeni dokument se upotrebljavao u cijelosti ili djelomično, tijela koja ih izdaju mogu, iznimno, stranki dostaviti duplikat iste, sastavljan i ovjeren na isti način kao i izvorni dokument i jasno označen kao „duplikat” na svakom primjerku.

2.   Duplikati se ne mogu upotrebljavati za obavljanje uvoznih ili izvoznih postupaka.

3.   Duplikati se predočuju uredima gdje je deklaracija iz članka 23. bila prihvaćena u okviru izgubljene dozvole, potvrde ili izvatka, ili drugim nadležnim vlastima koje je imenovala država članica u kojoj se uredi nalaze.

4.   Nadležna vlast upisuje navode i ovjerava duplikat.

5.   Tako ispunjeni duplikat zamjenjuje izgubljeni primjerak br. 1 dozvole, potvrde ili izvatka pri dokazivanju u svrhu oslobađanja sredstava osiguranja.

ODJELJAK 6.

Viša sila

Članak 39.

1.   Ako se, kao posljedica događaja koji korisnik smatra višom silom, uvoz ili izvoz ne može obaviti tijekom roka valjanosti dozvole ili potvrde, korisnik dozvole nadležnom tijelu države članice izdavanja podnosi zahtjev ili za produljenje roka valjanosti dozvole ili potvrde ili za poništenje dozvole ili potvrde. Gospodarski subjekti predočuju dokaz o okolnosti koju smatraju višom silu u roku od šest mjeseci od isteka roka valjanosti dozvole ili potvrde.

Ako ne mogu predočiti dokaz u navedenom roku unatoč tome što su postupili sa svom dužnom pažnjom da ga dobiju i proslijede, može im se odobriti dodatno vrijeme.

2.   Zahtjevi za produljenje roka valjanosti dozvole ili potvrde zaprimljeni više od 30 dana od isteka takvog roka valjanosti odbijaju se.

3.   Ako se okolnosti koje bi mogle predstavljati višu silu odnose na državu izvoza i/ili državu podrijetla, u slučaju uvoza, ili na državu uvoza, u slučaju izvoza, takve okolnosti mogu se prihvatiti kao takve samo ako je tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde ili druga službena agencija u istoj državi članici obaviješteno o državama na koje se isto odnosi pravovremeno i pisanim putem.

Smatra se da je obavijest o državi izvoza, državi podrijetla ili državi uvoza poslana pravovremeno ako okolnosti koje bi mogle predstavljati višu silu podnositelj zahtjeva nije mogao predvidjeti u vrijeme slanja obavijesti.

4.   Nadležno tijelo iz stavka 1. odlučuje predstavljaju li opisane okolnosti višu silu.

Članak 40.

1.   Ako okolnosti predstavljaju višu silu, nadležno tijelo države članice u kojoj je dozvola ili potvrda bila izdana odlučuje da se obveza uvoza ili izvoza poništi i sredstva osiguranja oslobode, ili da se rok valjanosti dozvole ili potvrde produlji na ono razdoblje koje se smatra potrebnim u pogledu svih okolnosti slučaja. Takvo produljenje ne smije prelaziti šest mjeseci od isteka izvornog roka valjanosti dozvole ili potvrde. Takvo se produljenje može obaviti nakon isteka valjanosti dozvole ili potvrde.

2.   Odluka koju je donijelo nadležno tijelo može se razlikovati od odluke koju je zatražio korisnik dozvole ili potvrde.

Ako korisnik dozvole zahtijeva poništenje dozvole koja uključuje unaprijed utvrđenu subvenciju, čak ako je taj zahtjev predan više od 30 dana od isteka roka valjanosti dozvole, nadležno tijelo može produljiti navedeni rok valjanosti ako je unaprijed utvrđena stopa, sa svim prilagodbama, manja od trenutne stope u slučaju iznosa koji treba isplatiti ili veća od trenutne stope u slučaju iznosa koji treba uplatiti.

3.   Odluka da se poništi ili produlji dozvola odnosi se samo na količinu proizvoda koji se nisu mogli uvesti ili izvesti kao posljedica više sile.

4.   Ako je rok valjanosti dozvola produljen, tijelo koje ih izdaje ovjerava dozvolu i njezine izvatke i vrši potrebne prilagodbe iste.

5.   Bez obzira na članak 8. stavak 1., ako je rok valjanosti dozvole koja uključuje utvrđivanje subvencije unaprijed produljen, prava koja proizlaze iz navedene dozvole nisu prenosiva. Međutim, ako okolnosti dotičnog slučaja to jamče, takav se prijenos odobrava ako se zahtijeva u isto vrijeme kao i produljenje.

6.   Država članica kojoj nadležno tijelo pripada savjetuje Komisiju u slučaju više sile; Komisija o tome obavješćuje ostale države članice.

Članak 41.

1.   Ako je gospodarski subjekt, zbog slučaja više sile, podnio zahtjev za produljenje roka valjanosti dozvole koja uključuje utvrđivanje izvozne pristojbe unaprijed ili izvozne subvencije, a nadležno tijelo još nije donijelo odluku o takvom zahtjevu, gospodarski subjekt može tijelu podnijeti zahtjev za drugu dozvolu. Druga dozvola izdaje se u skladu s uvjetima koji se primjenjuju u vrijeme podnošenja zahtjeva osim što:

2.   Ako nadležno tijelo odluči produljiti rok valjanosti prve dozvole:

3.   Ako nadležno tijelo zaključi da nije bilo slučaja više sile ili ako odluči, na temelju članka 40., da je prvu dozvolu potrebno poništiti, onda prava i obveze koje proizlaze iz druge dozvole ostaju.

POGLAVLJE IV.

POSEBNE ODREDBE

Članak 42.

1.   Proizvodi koji podliježu sustavu izvoznih dozvola ili imaju pravo na utvrđivanje subvencije unaprijed ili ostalih iznosa primjenjivih na izvoz mogu imati pravo na tretman kao vraćena roba u okviru glave VI. poglavlja 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 samo ako su zadovoljene sljedeće odredbe:

2.   Ako se vraćena roba ponovno uvozi:

3.   Stavak 1. točka (a) ne primjenjuje se u slučajevima predviđenim člankom 844. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

Članak 43.

1.   Ako obaveza izvoza nije ispunjena, u slučajevima iz članka 42., države članice poduzimaju sljedeće mjere:

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako je roba vraćena zbog više sile, ili u slučajevima iz članka 844. stavka 2. točke (b) Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

Članak 44.

1.   Ako sredstva osiguranja koja se odnose na dozvolu ili potvrdu uporabljenu za izvoz proizvoda koji su ponovno uvezeni na temelju sustava vraćene robe trebaju biti zadržana u skladu s člankom 43., navedena sredstva osiguranja oslobađaju se na zahtjev odnosnih stranaka ako ponovnom uvozu slijedi izvoz jednakovrijednih proizvoda istog podbroja Kombinirane nomenklature.

2.   Izvozni postupak:

Izvoznik mora dati sve potrebne informacije o značajkama proizvoda i odredištu, na zadovoljstvo izvozne carinarnice.

3.   Sredstva osiguranja se oslobađaju ako je tijelu koje je izdalo dozvolu ili potvrdu pružen dokaz da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovom članku. Takav se dokaz sastoji od sljedećih dokumenata:

Članak 45.

1.   Za potrebe članka 896. Uredbe (EEZ) br. 2454/93, potvrdu da su poduzete mjere za otklanjanje posljedica puštanja robe u slobodan promet osigurava tijelo koje je izdalo dozvolu ili potvrdu, podložno stavku 4. ovog članka.

Uvoznik tijelo koje je izdalo dozvolu ili potvrdu obavješćuje o:

Ako dozvola ili potvrda nije bila vraćena tijelu koje ju je izdalo, uvoznik je predaje navedenom tijelu.

Prije slanja potvrde navedene u prvom podstavku, tijelo koje je izdalo dozvolu ili potvrdu mora osigurati da:

Međutim, ne zahtijeva se da se sredstva osiguranja ponovno polože za količine koje premašuju količinu za koju se smatra da je obaveza uvoza ispunjena.

Dozvola ili potvrda vraća se stranki.

2.   Ako je povrat ili oslobođenje plaćanja uvozne carine odbijen, carinska vlast koja donosi odluke o tome obavješćuje tijelo koje je izdalo dozvolu ili potvrdu. Sredstva osiguranja koja obuhvaćaju dotičnu količinu oslobađaju se.

3.   Ako je povrat ili oslobođenje plaćanja carine odobren, otpis na dozvoli ili potvrdi za dotičnu količinu poništava se, čak i ako dozvola ili potvrda više nije valjana. Zainteresirana stranka vraća dozvolu ili potvrdu tijelu koje ju je izdalo čim prestane vrijediti. Sredstva osiguranja za dotičnu količinu zadržavaju se podložno pravilima koja se primjenjuju na dotični slučaj.

4.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako:

5.   Prva rečenica stavka 3.:

Članak 46.

1.   Ako su posljedice puštanja robe u slobodan promet otklonjene i sredstva osiguranja za dozvolu ili potvrdu zadržana na temelju članka 45., sredstva osiguranja se oslobađaju na zahtjev stranke ako su uvjeti utvrđeni u stavku 2. ovog članka ispunjeni.

2.   Stranka na zadovoljstvo nadležne vlasti mora dokazati da je, u roku od dva mjeseca od datuma prvobitnog uvoza, jednaka količina jednakovrijednih proizvoda iz istog podbroja Kombinirane nomenklature bila uvezena iz iste države izvoza i od istog dobavljača da bi zamijenila proizvode na koje se primjenjivao članak 238. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

Članak 47.

1.   Ovaj se članak primjenjuje na dozvole kojima se unaprijed utvrđuje izvozna subvencija zatražene u vezi s pozivom na podnošenje ponuda objavljenima u trećoj zemlji uvoznici.

Izraz „poziv na podnošenje ponuda” podrazumijeva javne pozive koje su objavile javne agencije u trećim zemljama ili međunarodna tijela kojima upravlja javno pravo, na dostavljanje ponuda do zadanog datuma, o kojima odluku donose navedene agencije ili tijela.

Za potrebe ovog članka, oružane snage iz članka 36. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 800/1999 smatraju se državom uvoza.

2.   Izvoznici koji su dostavili ili žele dostaviti ponudu kao odgovor na poziv na podnošenje ponude kako je navedeno u stavku 1. mogu, pod uvjetom da su uvjeti utvrđeni u stavku 3. ispunjeni, zatražiti jednu ili više dozvola, koje se izdaju podložno dodjeli ugovora.

3.   Ovaj članak primjenjuje se samo ako su barem sljedeće pojedinosti navedene u pozivu na podnošenje ponuda:

Stranka u zahtjevu za dozvolu navedene pojedinosti dostavlja tijelu koje taj dokument izdaje.

Zahtjev za dozvolu moguće je predati najviše 15 dana prije zadnjeg dana za dostavu ponuda, a najkasnije do 13:00 sati na datum zatvaranja javnog natječaja.

Količina za koju se zahtijeva dozvola ili dozvole ne smije prelaziti količinu navedenu u pozivu na podnošenje ponuda. Ne uzimaju se u obzir odstupanja ili opcije predviđene pozivom na podnošenje ponuda.

Države članice Komisiju odmah obavješćuju o pojedinostima navedenim u prvome podstavku.

4.   Neovisno o članku 14. stavku 2., sredstva osiguranja ne treba položiti pri predaji zahtjeva za dozvolu.

5.   U roku od 21-og dana od zadnjeg dana za podnošenje ponuda, osim u slučaju više sile, podnositelj zahtjeva obavješćuje tijelo koje izdaje dozvole ili potvrde putem pisma ili sredstvima pisane telekomunikacije koje do tijela koje izdaje dozvole ili potvrde mora stići najkasnije do datuma isteka 21-dnevnog roka, bilo:

6.   Zahtjevi za dozvole ne prihvaćaju se ako je, tijekom razdoblja izdavanja kojemu zahtjevi za dozvole za određene proizvode podliježu, poduzeta posebna mjera koja sprječava izdavanje dozvole.

Niti jedna posebna mjera poduzeta po isteku navedenog razdoblja ne može spriječiti izdavanje jedne ili više dozvola izdanih za dotični poziv na podnošenje ponuda ako je podnositelj zahtjeva ispunio sljedeće uvjete:

Dozvola ili dozvole izdaju se samo za zemlje iz točke (a) prvog podstavka stavka 3. Poziv na podnošenje ponude navodi se na njima.

Ukupna količina za koju se dozvola ili dozvole izdaju je ukupna količina za koju je podnositelju zahtjeva dodijeljen ugovor za koju je predao ugovor ili dokumentaciju iz točke (e) drugog podstavka ovog stavka; takva količina ne smije prelaziti zatraženu količinu.

Nadalje, ako je zatraženo nekoliko dozvola, količina za koju se dozvola ili dozvole izdaju ne smije prelaziti prvobitno zatraženu količinu za svaku dozvolu.

Za potrebe određivanja roka valjanosti dozvole, primjenjuje se članak 22. stavak 1.

Niti jedna dozvola ne smije se izdati za količinu za koju podnositelju zahtjeva nije dodijeljen ugovor ili nije udovoljio nijednom uvjetu utvrđenom u točkama (a), (b), (c), (d) ili (a), (b), (c), (e) drugoga podstavka ovog stavka.

Korisnik dozvole ili dozvola smatra se glavnim odgovornim za povrat svake nepravilno isplaćene subvencije ako se ustanovi da su se dozvola ili dozvole koristile na temelju ugovora ili obveze utvrđene u točki (e) drugoga podstavka ovog stavka, što ne odgovara pozivu na podnošenje ponuda objavljenom u trećoj zemlji.

7.   U slučajevima iz stavka 5. točaka (b), (c) i (d), nijedna se dozvola ne izdaje u vezi sa zahtjevom iz stavka 3.

8.   Ako podnositelj zahtjeva za dozvolu ne ispoštuje stavak 5., nijedna se dozvola ne izdaje.

Međutim, ako podnositelj zahtjeva pruži dokaz tijelu koje izdaje dozvole ili potvrde da je zadnji dan za podnošenje ponuda odgođen:

9.   Sljedeći uvjeti primjenjuju se na oslobađanje sredstava osiguranja:

10.   U posebnim slučajevima, iznimke od pravila predviđene stavcima 1. do 9. mogu se utvrditi prema postupku iz članka 195. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ili, prema potrebi, iz odgovarajućih članaka ostalih uredaba o zajedničkoj organizaciji tržišta.

Članak 48.

1.   Ako uvoz proizvoda podliježe predočenju uvozne dozvole i ako navedena dozvola također služi za određivanje prava na preferencijalne uvjete, količine uvezene u okviru odstupanja koje premašuju količinu prikazanu na uvoznoj dozvoli ne stječu pravo na preferencijalne uvjete.

Osim ako propisi u određenim sektorima zahtijevaju poseban tekst, u odjeljku 24. dozvole i potvrde upisuje se jedan od navoda navedenih u Prilogu III. dijelu I.

2.   Ako dozvole, kako je navedeno u stavku 1., također služe za upravljanje carinskim kvotama Zajednice, rok valjanosti dozvola ne smije se produljiti nakon datuma isteka kvote.

3.   Ako se dotični proizvod ne može uvesti izvan kvote ili ako su uvozne dozvole za dotični proizvod izdane podložno posebnim uvjetima, uvozne dozvole ne predviđaju odstupanje u vezi premašenih količina.

Brojka „0” (nula) prikazuje se u odjeljku 19. dozvole.

4.   Ako uvoz proizvoda ne podliježe predočenju uvozne dozvole i ako uvozna dozvola služi za upravljanje preferencijalnim uvjetima koji obuhvaćaju navedeni proizvod, uvozne dozvole ne predviđaju nikakvo odstupanje za premašene količine.

Brojka „0” (nula) prikazuje se u odjeljku 19. dozvole.

5.   Carinski ured koji prihvaća deklaraciju o puštanju u slobodan promet čuva primjerak dozvole ili predočenog izvatka koji daje pravo na preferencijalne uvjete. Na temelju analize rizika, primjerci najmanje 1 % predočenih dozvola, i najmanje dvije dozvole na godinu i po carinskom uredu, šalju se tijelima koja izdaju dozvole naznačenim na dozvolama kako bi se mogla provjeriti njihova vjerodostojnost. Ovaj stavak ne primjenjuje se na elektroničke dozvole ili dozvole za koje su pravilima Zajednice utvrđeni drugi načini provjere.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 49.

Uredba (EZ) br. 1291/2000 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 50.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(1)  SL L 270, 21.10.2003., str. 78. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 735/2007 (SL L 169, 29.6.2007., str. 6). Uredba (EZ) br. 1784/2003 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 (SL L 299, 16.11.2007., str. 1) od 1. srpnja 2008.

(2)  SL L 152, 24.6.2000, str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1423/2007 (SL L 317, 5.12.2007, str. 36.).

(3)  Vidi Prilog IV.

(4)  SL L 105, 23.4.1983., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 274/2008 (SL L 85, 27.3.2008., str. 1.).

(5)  SL L 253, 11.10.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 214/2007 (SL L 62, 1.3.2007., str. 6.).

(6)  SL L 102, 17.4.1999., str. 11. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 159/2008 (SL L 48, 22.2.2008., str. 19.).

(7)  SL L 124, 8.6.1971., str. 1.

(8)  SL L 282, 1.11.1975., str. 1. Uredba (EEZ) br. 2759/75 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(9)  SL L 282, 1.11.1975., str. 49. Uredba (EEZ) br. 2771/75 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(10)  SL L 282, 1.11.1975., str. 77. Uredba (EEZ) br. 2777/75 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(11)  SL L 282, 1.11.1975., str. 104.

(12)  SL L 160, 26.6.1999, str. 21. Uredba (EZ) br. 1254/1999 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(13)  SL L 160, 26.6.1999., str. 48. Uredba (EZ) br. 1255/1999 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(14)  SL L 179, 14.7.1999., str. 1.

(15)  SL L 341, 22.12.2001., str. 3. Uredba (EZ) br. 2529/2001 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(16)  SL L 270, 21.10.2003., str. 96. Uredba (EZ) br. 1785/2003 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. rujna 2008.

(17)  SL L 161, 30.4.2004., str. 97, kako je ispravljena u SL L 206, 9.6.2004., str. 37. Uredba (EZ) br. 865/2004 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(18)  SL L 172, 5.7.2005., str. 24.

(19)  SL L 312, 29.11.2005., str. 3. Uredba (EZ) br. 1947/2005 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. srpnja 2008.

(20)  SL L 58, 28.2.2006., str. 1. Uredba (EZ) br. 318/2006 zamjenjuje se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 od 1. listopada 2008.

(21)  SL L 273, 17.10.2007., str. 1.

(22)  SL L 205, 3.8.1985., str. 5.

(23)  SL L 16, 20.1.1989., str. 19.

PRILOG I.

UVOZNA DOZVOLA

IZVOZNA DOZVOLA ILI POTVRDA O UTVRĐIVANJU UNAPRIJED

PRILOG II.

Najveća količina (1) proizvoda za koje ne treba predočiti uvozne ili izvozne dozvole ili potvrde o unaprijed utvrđenoj subvenciji u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (d) (pod uvjetom da se uvoz ili izvoz ne odvija pod preferencijalnim uvjetima koji podliježu predočenju dozvola (2))

(1)  Najveća količina poljoprivrednih proizvoda koja se može uvesti ili izvesti bez dozvole ili potvrde odgovara osmeroznamenkastom podbroju Kombinirane nomenklature i, ako su izvozne subvencije uključene, dvanaesteroznamenkastom podbroju nomenklature za povrate za poljoprivredne proizvode.

(2)  U slučaju uvoza, na primjer, količine naznačene u ovom dokumentu ne pokrivaju uvoz u okviru kvantitativnih kvota ili preferencijalnih sporazuma, za koje se dozvole uvijek zahtijevaju za sve količine. Količine naznačene ovdje odnose se na uvoz u okviru normalnih dogovora, to jest plaćanjem ukupne carine i bez količinskih ograničenja.

(3)  SL L 189, 29.7.2003., str. 12.

(4)  Za potrebe ovog podbroja, „mliječni proizvodi” znači proizvodi koji ulaze u tarifni broj 0401 do 0406 i podbrojeve 1702 10 i 2106 90 51.

(5)  SL L 212, 17.8.2005., str. 13.

(6)  SL L 178, 1.7.2006., str. 24.

(7)  SL L 341, 22.12.2001., str. 29.

(8)  SL L 312, 11.11.2006., str. 1.

(9)  SL L 234, 29.8.2006., str. 4.

(10)  SL L 143, 27.6.1995., str. 35.

(11)  SL L 143, 27.6.1995., str. 7.

(12)  SL L 217, 29.8.2003., str. 35.

(13)  SL L 100, 6.4.2004., str. 8.

(14)  SL L 94, 31.3.2004., str. 33.

(15)  SL L 128, 10.5.2001., str. 1.

(16)  SL L 268, 9.10.2001., str. 8.

(17)  SL L 141, 24.6.1995., str. 28.

(18)  SL L 346, 31.12.2003., str. 19.

PRILOG III.

Dio A

Navodi iz drugog podstavka članka 8. stavka 2.

Dio B

Navodi iz prvog stavka članka 15.

Dio C

Navodi iz trećeg podstavka članka 32. stavka 2.

Dio D

Navodi iz prvoga podstavka članka 32. stavka 3.

Dio E

Navodi iz drugoga podstavka članka 35. stavka 4.

Dio F

Navodi iz članka 41. stavka 1. točke (b)

Dio G

Navodi iz članka 42. stavka 1. točke (a)

Dio H

Navodi iz članka 44. stavka 3. točke (a)

Dio I

Navodi iz drugoga podstavka članka 48. stavka 1.

PRILOG IV.

Uredba stavljena izvan snage s popisom njezinih uzastopnih izmjena

PRILOG V.

Korelacijska tablica