(1)

Transeuropska cestovna mreža definirana u Odluci br. 1692/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice za razvoj transeuropske prometne mreže (3) ključna je za podupiranje europske integracije i kohezije te za osiguravanje visoke kvalitete života. Prije svega je potrebno zajamčiti visok stupanj sigurnosti.

(2)

Komisija je u bijeloj knjizi od 12. rujna 2001. naslovljenoj,Europska prometna politika za 2010.: vrijeme odluke' navela da je potrebno provesti procjene učinka na sigurnost i revizije sigurnosti na cestama kako bi se utvrdile dionice unutar Zajednice s velikim brojem nesreća i kako bi se njima upravljalo. Odredila je i cilj prepolovljavanja broja smrtno stradalih u prometu u Europskoj uniji između 2001. i 2010.

(3)

U komunikaciji od 2. lipnja 2003. naslovljenoj,Europski akcijski program za sigurnost na cestama – Prepoloviti broj žrtava prometnih nesreća u Europskoj uniji do 2010.: zajednička odgovornost' Komisija je utvrdila da je cestovna infrastruktura treći stup politike sigurnosti na cestama, kojim bi se trebalo znatno doprinijeti cilju Zajednice u pogledu smanjenja broja nesreća.

(4)

Posljednjih je godina ostvaren znatan napredak u dizajnu vozila (sigurnosne mjere te razvoj i primjena novih tehnologija), što je doprinijelo smanjenju broja smrtno stradalih ili ozlijeđenih u prometnim nesrećama. Za ostvarenje cilja određenoga za 2010. nužno je poduzeti mjere i u drugim područjima. Mnogo je mogućnosti za poboljšanje upravljanja sigurnošću cestovne infrastrukture, koje treba iskoristiti na najbolji mogući način.

(5)

Uspostava odgovarajućih postupaka ključna je za poboljšanje sigurnosti cestovne infrastrukture unutar transeuropske cestovne mreže. Procjenama učinka na sigurnost na cestama trebali bi se na strateškoj razini pokazati utjecaji različitih mogućnosti planiranja infrastrukturnih projekata na sigurnost na cestama te bi one trebale imati važnu ulogu pri odabiru ruta. Rezultati procjena učinka na sigurnost na cestama mogu se navesti u više dokumenata. Osim toga, revizijama sigurnosti na cestama trebala bi se detaljno utvrditi nesigurna obilježja projekata cestovne infrastrukture. Stoga je logično razviti postupke kojih se treba pridržavati u tim dvama područjima kako bi se povećala sigurnost cestovne infrastrukture u transeuropskoj cestovnoj mreži, uz istodobno izuzimanje cestovnih tunela koji su obuhvaćeni Direktivom 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži (4).

(6)

U nekoliko država članica već postoje učinkoviti sustavi za upravljanje sigurnošću cestovne infrastrukture. Tim bi se zemljama trebalo dopustiti da nastave upotrebljavati svoje postojeće metode, pod uvjetom da su one u skladu s ciljevima ove Direktive.

(7)

Istraživanja su ključna za poboljšanje sigurnosti na cestama Europske unije. Razvoj i demonstracija sastavnih dijelova, mjera i metoda (uključujući telematiku) te širenje rezultata istraživanja imaju važnu ulogu u povećanju sigurnosti cestovne infrastrukture.

(8)

Sigurnost postojećih cesta trebala bi se poboljšati usmjeravanjem ulaganja na cestovne dionice s najvećim brojem nesreća i/ili s najvećim potencijalom za smanjenje broja nesreća. Vozače bi trebalo upozoriti na cestovne dionice s velikim brojem nesreća kako bi mogli prilagoditi svoje ponašanje i poboljšati poštovanje prometnih propisa, posebno ograničenja brzine.

(9)

Razvrstavanje mreže s obzirom na sigurnost ima visok potencijal odmah po provođenju. Nakon što se cestovne dionice s velikim brojem nesreća obrade i poduzmu se korektivne mjere, provjere sigurnosti kao preventivna mjera trebali bi dobiti važniju ulogu. Redovite provjere sigurnosti ključne su za sprječavanje mogućih opasnosti za sve sudionike u cestovnom prometu, uključujući one nezaštićene, među ostalim u slučaju radova na cestama.

(10)

Osposobljavanjem i certificiranjem sigurnosnog osoblja putem programâ osposobljavanja i alata za kvalifikaciju koje su odobrile države članice trebalo bi se osigurati da osoblje stekne potrebno i aktualno znanje.

(11)

Radi poboljšanja sigurnosti na cestama unutar Europske unije trebalo bi uspostaviti mehanizme za češću i dosljedniju razmjenu najbolje prakse među državama članicama.

(12)

Kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti na cestama unutar Europske unije, države članice trebale bi primjenjivati smjernice za upravljanje sigurnošću cestovne infrastrukture. Dostavljanjem tih smjernica Komisiji i redovitim izvješćivanjem o njihovoj provedbi trebali bi se stvoriti uvjeti za sustavno poboljšanje sigurnosti infrastrukture na razini Zajednice te bi to trebalo poslužiti kao temelj za postupno napredovanje prema učinkovitijem sustavu. Osim toga, izvješćivanjem o provođenju tih smjernica drugim bi se državama članicama trebao omogućiti pronalazak najučinkovitijih rješenja, a sustavnim prikupljanjem podataka na temelju studija o stanju prije i nakon provođenja trebao bi se omogućiti odabir najučinkovitije mjere za buduće djelovanje.

(13)

Odredbe ove Direktive koje se odnose na ulaganja u sigurnost na cestama trebale bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica u vezi s održavanjem cestovne mreže.

(14)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno uspostavljanje postupaka kojima bi se zajamčio trajno visok stupanj sigurnosti na cestama u čitavoj transeuropskoj cestovnoj mreži, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on zbog učinaka djelovanja na bolji način može ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(15)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(16)

Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za donošenje kriterija potrebnih za poboljšanje praksi upravljanja sigurnošću na cestama i za prilagođavanje prilogâ tehničkom napretku. Budući da je riječ o mjerama s općenitim područjem primjene čiji je cilj izmijeniti odredbe ove Direktive koje nisu ključne, među ostalim dopunjujući je novim elementima koji nisu ključni, te se mjere moraju donositi u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(17)

Dovoljan broj prostora za parkiranje uz cestu vrlo je važan ne samo za sprečavanje kriminala, već i za sigurnost na cestama. Prostori za parkiranje omogućuju vozačima da se na vrijeme odmore i nastave putovanje uz potpunu koncentraciju. Stoga bi osiguravanje dovoljnog sigurnog prostora za parkiranje trebalo biti sastavni dio upravljanja sigurnošću cestovne infrastrukture.

(18)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (6) države članice potiču se da za sebe i u interesu Zajednice sastave vlastite tablice u kojima će se, koliko je to moguće, prikazivati korelacija između ove Direktive i njihovih mjera za prenošenje te da te tablice objave,

1.

2.

1.

2.

3.

4.

Revizije u bilo kojoj fazi mogu podrazumijevati potrebu za ponovnim razmatranjem kriterija iz prethodnih faza.

(a)

opis cestovne dionice;

(b)

upućivanje na moguća ranija izvješća o istoj cestovnoj dionici;

(c)

analiza mogućih izvješća o nesrećama;

(d)

broj nesreća te smrtno stradalih i teško ozlijeđenih osoba u posljednje tri godine;

(e)

niz potencijalnih sanacijskih mjera koje bi se provele u različitim vremenskim razdobljima, uzimajući pritom u obzir primjerice:

1.

što je moguće preciznije mjesto nesreće;

2.

fotografije i/ili skice mjesta nesreće;

3.

datum i sat nesreće;

4.

informacije o cesti kao što su vrsta područja, vrsta ceste, vrsta križanja, uključujući signalizaciju, broj trakova, oznake, vrstu površine ceste, rasvjetu i vremenske uvjete, ograničenje brzine, prepreke uz cestu;

5.

težinu nesreće, uključujući broj smrtno stradalih i ozlijeđenih osoba, ako je moguće prema zajedničkim kriterijima koje treba definirati u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 13. stavka 3.;

6.

podatke o sudionicima nesreće kao što su dob, spol, državljanstvo, razina alkohola u krvi, uporaba sigurnosne opreme;

7.

podatke o vozilima (vrstu, starost, zemlju, sigurnosnu opremu ako postoji, datum posljednjeg tehničkog pregleda u skladu s primjenjivim zakonodavstvom);

8.

podatke o nesreći, primjerice vrstu nesreće, vrstu sudara, kretanje vozila i vozača;

9.

kada god je to moguće, informacije o vremenu koje je proteklo od trenutka nesreće do njezina evidentiranja ili dolaska hitnih službi.