03/Sv. 003

Službeni list Europske unije

185

32006R0509

L 093/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.03.2006.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

od 20. ožujka 2006.

o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Proizvodnja, izrada i distribucija poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda imaju važnu ulogu u gospodarstvu Zajednice.

(2)

Trebalo bi poticati raznolikost poljoprivredne proizvodnje. Promicanje tradicionalnih proizvoda s posebnim svojstvima značajno bi doprinijelo ruralnom gospodarstvu, posebno u područjima težih uvjeta gospodarenja ili u udaljenim područjima, kako poboljšanjem prihoda poljoprivrednika tako i zadržavanjem ruralnog stanovništva na tim područjima.

(3)	Radi pouzdanog djelovanja unutarnjeg tržišta prehrambenim proizvodima, gospodarski subjekti bi trebali raspolagati instrumentima koji im omogućavaju povećavanje tržišne vrijednosti njihovih proizvoda, štiteći istodobno potrošače od nepoštene prakse i jamčeći poštenu trgovinu.

(4)

Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2082/92 od 14. srpnja 1992. o potvrdama o posebnim svojstvima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2) definiraju se potvrde o posebnim svojstvima, a izraz „garantirano tradicionalni specijalitet” uveden je Uredbom Komisije (EEZ) br. 1848/93 (3) kojom se propisuju detaljna pravila za primjenu Uredbe (EEZ) br. 2082/92. Potvrde o posebnim svojstvima, češće nazivane „garantirano tradicionalnim specijalitetima” zadovoljavaju potražnju potrošača za tradicionalnim proizvodima s posebnim svojstvima. S obzirom na široku raznolikost proizvoda stavljenih na tržište i na mnoštvo informacija o tim proizvodima, potrošaču se moraju pružiti jasne i jezgrovite informacije o podrijetlu proizvoda, kako bi mu se omogućio bolji izbor.

(5)

Zbog bolje jasnoće, izraz „potvrda o posebnim svojstvima” trebalo bi napustiti i zamijeniti izrazom „garantirano tradicionalni specijalitet” koji je lakše razumljiv, a kako bi cilj ove Uredbe bio jasniji i proizvođačima i potrošačima, trebalo bi precizno definirati izraz „posebna svojstva” i definirati izraz „tradicionalni”.

(6)

Neki proizvođači žele polučiti tržišnu vrijednost iz tradicionalnih poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koja se po svojim svojstvenim osobinama jasno razlikuje od sličnih proizvoda ili prehrambenih proizvoda. U svrhu zaštite potrošača, potreban je nadzor garantirano tradicionalnih specijaliteta. Ovakav dobrovoljan sustav, koji gospodarskim subjektima omogućava upoznavanje cijele Zajednice s kvalitetom nekog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda, trebao bi pružiti sva jamstva kako bi se osigurala utemeljenost bilo kakvih obavijesti o kvaliteti danih u trgovini.

(7)

Označivanje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda podliježe općim pravilima propisanim u Direktivi 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, predstavljanju i oglašavanju prehrambenih proizvoda (4). Međutim, zbog njihovih posebnih svojstava, za garantirano tradicionalne specijalitete potrebno je usvojiti posebne dodatne odredbe. Kako bi se omogućila lakša i brža identifikacija garantirano tradicionalnih specijaliteta proizvedenih unutar Zajednice, kod njihovog označivanja trebala bi biti obvezna uporaba oznake „garantirano tradicionalni specijalitet” ili s njom povezanog simbola Zajednice, pri tome ostavljajući gospodarskim subjektima razuman rok za prilagodbu ovom zahtjevu.

(8)

Kako bi se osigurala sukladnost i dosljednost garantirano tradicionalnih specijaliteta, proizvođači organizirani u skupine trebali bi u specifikaciji proizvoda sami definirati posebna svojstva. Mogućnost registriranja garantirano tradicionalnog specijaliteta trebala bi biti dostupna proizvođačima iz trećih zemalja.

(9)

Garantirano tradicionalni specijaliteti koji su zaštićeni unutar Zajednice trebali bi podlijegati postupcima kontrole temeljenim na Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (5), kao i postupcima kontrole kojima se osigurava da se gospodarski subjekti pridržavaju specifikacije proizvoda prije stavljanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na tržište.

(10)	Kako bi bili zaštićeni, garantirano tradicionalni specijaliteti trebali bi biti registrirani na razini Zajednice. Upis u registar također bi trebao pružiti informaciju sudionicima u trgovini i potrošačima.

(11)

Kako bi se osiguralo da je određeni poljoprivredni ili prehrambeni proizvod tradicionalan i da ima posebna svojstva, državna tijela države članice trebaju ispitati svaki zahtjev za registraciju sukladno minimalnim zajedničkim pravilima, koja uključuju postupak povodom prigovora na nacionalnoj razini. Komisija bi potom trebala provesti ispitivanje u svrhu osiguranja jednoobraznog pristupa zahtjevima za registraciju koje su podnijeli proizvođači iz država članica i iz trećih zemalja.

(12)

Kako bi se poboljšala djelotvornost postupka registracije, nije potrebno razmatrati zlonamjerne i neutemeljene prigovore te je potrebno navesti osnove na temelju kojih Komisija procjenjuje dopuštenost podnesenih prigovora. Pravo prigovora trebalo bi se omogućiti građanima trećih zemalja s pravnim interesom, pod istim uvjetima koji se primjenjuju na proizvođače iz Zajednice. Ovi uvjeti se trebaju procijeniti u odnosu na područje Zajednice. Na temelju stečenog iskustva, trebalo bi prilagoditi rok za savjetovanja povodom podnesenih prigovora.

(13)	Trebalo bi usvojiti odredbe za pojašnjenje opsega zaštite koju pruža ova Uredba, naglašavajući posebno da se ova Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje postojeća pravila o zaštićenim trgovačkim oznakama i zemljopisnim oznakama.

(14)

Kako bi se izbjeglo stvaranje nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja, svaki proizvođač, uključujući i proizvođače iz trećih zemalja, treba imati mogućnost uporabe ili registriranog naziva zajedno s određenom oznakom i, tamo gdje je to prikladno, sa simbolom Zajednice povezanim s oznakom „garantirano tradicionalni specijaliteti”, ili naziva registriranog kao takvog, pod uvjetom da je poljoprivredni ili prehrambeni proizvod sukladan odgovarajućoj specifikaciji i da proizvođač sukladno ovoj Uredbi koristi usluge ovlaštenih certifikacijskih tijela.

(15)	Kako bi bile privlačne za proizvođače i pouzdane za potrošače, oznakama, koje se odnose na posebno svojstvo poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda, potrebno je pružiti zakonsku zaštitu i podvrgnuti ih kontrolama.

(16)	Države članice bi trebale biti ovlaštene zaračunavati naknadu radi pokrivanja nastalih troškova.

(17)	Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za provedbu izvršnih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6).

(18)

Trebalo bi unijeti odredbe koje bi utvrdile koja pravila ove Uredbe se primjenjuju na zahtjeve za registraciju primljene u Komisiji prije njezinog stupanja na snagu. Gospodarskim subjektima trebalo bi dopustiti određeno razdoblje prilagodbe u pogledu akreditacijskih nadzornih tijela i označivanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji se stavljaju na tržište kao garantirano tradicionalni specijaliteti.

(19)	Zbog jasnoće i transparentnosti, Uredbu (EEZ) br. 2082/92 trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Područje primjene

1. Ovom Uredbom se propisuju pravila prema kojima se kao garantirano tradicionalni specijaliteti mogu priznati:

(a)	poljoprivredni proizvodi namijenjeni za prehranu ljudi, koji su navedeni u Prilogu I. Ugovoru;

(b)	prehrambeni proizvodi navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi.

Prilog I. ovoj Uredbi može se izmijeniti sukladno postupku navedenim u članku 18. stavku 2.

2. Ova Uredba se primjenjuje ne dovodeći u pitanje druge specifične odredbe Zajednice.

3. Na garantirano tradicionalne specijalitete na koje se odnosi ova Uredba ne primjenjuje se Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. kojom se utvrđuje postupak osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila za Usluge informatičkog društva (7).

Članak 2.

Definicije

1. Za potrebe ove Uredbe:

(a)	„posebna svojstva” znači svojstvo ili skup svojstava po kojima se poljoprivredni ili prehrambeni proizvod jasno razlikuje od drugih sličnih prehrambenih proizvoda ili drugih proizvoda iste kategorije;

(b)	„tradicionalan” znači dokazana uporaba na tržištu Zajednice kroz vremensko razdoblje koje pokazuje prenošenje s generacije na generaciju; ovo vremensko razdoblje je razdoblje koje se općenito pripisuje jednoj ljudskoj generaciji, a to je najmanje 25 godina;

(c)	„garantirano tradicionalni specijalitet” znači tradicionalni poljoprivredni ili prehrambeni proizvod, kojem Zajednica kroz registraciju sukladno ovoj Uredbi priznaje posebna svojstva;

(d)	„skupina” znači svako udruženje proizvođača ili prerađivača koji se bave istim poljoprivrednim ili prehrambenim proizvodom, bez obzira na njihov pravni oblik ili sastav.

2. Svojstvo ili skup svojstava iz stavka 1. točki (a) mogu biti povezani sa svojstvenim značajkama proizvoda, kao što su njegove fizikalne, kemijske, mikrobiološke ili organoleptičke značajke, ili s metodom proizvodnje proizvoda ili sa specifičnim uvjetima koji moraju biti zadovoljeni tijekom njegove proizvodnje.

Prezentacija poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda ne smatra se svojstvom u smislu stavka 1. točke (a).

Posebno svojstvo definirano u stavku 1. točki (a) ne može se ograničiti na kvalitativan ili kvantitativan sastav ili na način proizvodnje propisan u zakonodavstvu Zajednice ili nacionalnom propisima, u normama koje su donijela tijela za normizaciju ili u proizvoljnim standardima; međutim, ovo se pravilo ne primjenjuje kada su gore spomenutim propisima ili standardima propisana posebnost proizvoda.

Skupini iz stavka 1. točki (d). mogu se pridružiti druge zainteresirane strane.

Članak 3.

Registar

Komisija vodi registar garantirano tradicionalnih specijaliteta priznatih u Zajednici sukladno ovoj Uredbi.

Registar ima dvije liste garantirano tradicionalnih specijaliteta, ovisno o tome je li uporaba naziva proizvoda ili prehrambenog proizvoda rezervirana ili nije, za proizvođače koji se pridržavaju specifikacije proizvoda.

Članak 4.

Zahtjevi u odnosu na proizvode i nazive

1. Da bi se uvrstio u registar naveden u članku 3., poljoprivredni ili prehrambeni proizvod mora biti ili proizveden uporabom tradicionalnih sirovina ili ga mora karakterizirati tradicionalni sastav ili način proizvodnje i/ili prerade, koji odražava tradicionalni tip proizvodnje i/ili prerade.

Nije dopuštena registracija poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda čija posebna svojstva proizlaze iz njegovog izvor ili zemljopisnog podrijetla. Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 1. u nazivu je dozvoljena uporaba zemljopisnih izraza.

2. Za registraciju, naziv mora:

(a)	biti specifičan sam po sebi, ili

(b)	izražavati posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda.

3. Specifičan naziv iz stavka 2. točke (a) mora biti tradicionalan i u skladu s nacionalnim odredbama ili mora biti ustaljen na temelju uobičajenog korištenja.

Naziv koji izražava posebna svojstva, kako je navedeno u stavku 2. točki (b) ne može se registrirati u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se odnosi samo na tvrdnje općenite prirode koje se upotrebljavaju za određene poljoprivredne ili prehrambene proizvoda, ili one propisane posebnim zakonodavstvom Zajednice;

(b)	ako je zbunjujući, čiji je poseban primjer upućivanje na očigledno svojstvo proizvoda ili je svojstvo takvo da ne odgovara specifikaciji pa stoga može navesti potrošača na pogrešno mišljenje o karakteristikama proizvoda.

Članak 5.

Ograničenja uporabe naziva

1. Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravila Zajednice ili država članica koja se odnose na intelektualno vlasništvo te posebno ona pravila koja se odnose na zemljopisne oznake i žigove.

2. Naziv biljne sorte ili životinjske pasmine može biti dio naziva garantirano tradicionalnog specijaliteta, uz uvjet da ne djeluje zbunjujuće u odnosu na prirodu proizvoda.

Članak 6.

Specifikacija proizvoda

1. Da bi se kvalificirao kao garantirano tradicionalni specijalitet (GTS), poljoprivredni ili prehrambeni proizvod mora biti u skladu sa specifikacijom proizvoda.

2. Specifikacija proizvoda uključuje:

(a)	naziv iz članka 4. stavka 2. na jednom ili više jezika s naznakom zahtijeva li skupina registraciju sa ili bez rezervacije naziva i želi li skupina primjenjivati odredbe iz članka 13. stavka 3.;

(b)	opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda uključujući njegova glavna fizikalna, kemijska, mikrobiološka i organoleptička svojstva;

(c)	opis metode proizvodnje koju proizvođač mora slijediti, uključujući, tamo gdje je to prikladno, prirodu i svojstva upotrijebljenih sirovina ili sastojaka i metodu pripreme poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda;

(d)	ključne elemente koji određuju posebna svojstva proizvoda i, prema potrebi, upotrijebljene referencije;

(e)	ključne elemente koji dokazuju tradicionalni karakter proizvoda sukladno prvom podstavku članka 4. stavka 1.;

(f)	minimalne zahtjeve i postupke za provjeru posebnih svojstava.

Članak 7.

Zahtjev za registraciju

1. Zahtjev za registraciju garantirano tradicionalnog proizvoda ima pravo podnijeti samo skupina.

Više skupina iz različitih država članica ili trećih zemalja može podnijeti zajednički zahtjev.

2. Skupina može podnijeti zahtjev za registraciju samo za poljoprivredne ili prehrambeni proizvodi koje ona proizvodi ili nabavlja.

3. Zahtjev za registraciju uključuje najmanje:

(a)	naziv i adresu skupine koja podnosi zahtjev;

(b)	specifikaciju proizvoda navedenu u članku 6.;

(c)	naziv i adresu ovlaštenih tijela koja provjeravaju sukladnost s odredbama specifikacije, te njihove specifične zadaće;

(d)	dokumente koji dokazuju osobit i tradicionalan karakter proizvoda.

4. Ako je skupina osnovana u državi članici, zahtjev se podnosi u toj državi članici.

Država članica na odgovarajući način ispituje svaki zahtjev radi provjere opravdanosti zahtjeva i ispunjavanja uvjeta propisanih ovom Uredbom.

5. Kao dio ispitivanja u stavku 4. država članica provodi nacionalni postupak povodom prigovora, osiguravajući odgovarajuće objavljivanje zahtjeva i određujući razuman rok u kojem svaka fizička ili pravna osoba s pravnim interesom i koja ima poslovni nastan ili boravište na njezinom državnom području može podnijeti prigovor na taj zahtjev.

Država članica razmatra dopuštenost primljenih prigovora u odnosu na kriterije navedene u prvom podstavku članka 9. stavka 3.

6. Ako država članica smatra da su ispunjeni zahtjevi iz članaka 4., 5. i 6., država članica prosljeđuje Komisiji:

(a)	naziv i adresu skupine koja je podnijela zahtjev;

(b)	specifikaciju proizvoda iz članka 6.;

(c)	naziv i adresu ovlaštenih tijela koja provjeravaju sukladnost s odredbama specifikacija, i njihove specifične zadaće;

(d)	izjavu države članice da ona smatra da zahtjev koji je podnijela skupina ispunjava uvjete propisane ovom Uredbom i njezinim provedbenim odredbama.

7. Kada zahtjev za registraciju poljoprivrednog ili prehrambenog proizvod dolazi iz treće zemlje, isti se šalje Komisiji izravno ili putem ovlaštenih tijela te zemlje, i mora sadržavati podatke navedene u stavku 3.

8. Dokumenti iz ovog članka koji se šalju Komisiji moraju biti napisani na jednom od službenih jezika institucija Europske unije ili moraju biti praćeni ovjerenim prijevodom na jedan od tih jezika.

Članak 8.

Postupak ispitivanja Komisije

1. Komisija na odgovarajući način ispituje zahtjev zaprimljen sukladno članku 7., radi provjere utemeljenosti i ispunjavanja uvjeta propisanih ovom Uredbom. Ovaj postupak ispitivanja ne bi trebao trajati duže od 12 mjeseci.

Komisija svaki mjesec objavljuje popis naziva za čiju registraciju su predani zahtjevi, kao i datume njihovog podnošenja Komisiji.

2. Kada na temelju ispitivanja provedenog sukladno prvom podstavku stavka 1. Komisija smatra da su ispunjeni uvjeti predviđeni ovom Uredbom, u Službenom listu Europske unije objavljuj podatke navedene u članku 7. stavku 3. točkama (a), (b) i (c).

U protivnome Komisija odbija zahtjev, pridržavajući se postupka iz članka 18. stavka 2.

Članak 9.

Prigovori

1. Svaka država članica ili treća zemlja može u roku od šest mjeseci od dana objave u Službenom listu Europske unije iz prvog podstavka članka 8. stavka 2. podnijeti prigovor na predloženu registraciju tako da Komisiji podnese propisno obrazloženu izjavu.

2. Svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes i koja ima poslovni nastan ili boravište u nekoj drugoj državi članici različitoj od one koja je podnijela zahtjev za registraciju ili u nekoj trećoj zemlji, može također podnijeti prigovor na predloženu registraciju tako da podnese propisno obrazloženu izjavu.

Ako se radi o fizičkoj ili pravnoj osobi s poslovnim nastanom ili boravištem u državi članici, izjava se podnosi u toj državi članici u roku za prigovore propisanom u stavku 1.

Ako se radi o fizičkoj ili pravnoj osobi s poslovnim nastanom ili boravištem u trećoj zemlji, izjava se podnosi Komisiji bilo izravno ili putem ovlaštenih tijela te treće zemlje u roku propisanom stavka 1.

3. Izjave o prigovoru su dopuštene samo ako ih Komisija primi unutar roka propisanog u stavku 1. i ako se utvrdi:

(a)	nepoštivanje uvjeta navedenih u člancima 2., 4. i 5.; ili

(b)	u slučaju zahtjeva iz članka 13. stavka 2., da je korištenje naziva zakonito, općepoznato i gospodarski značajno za slične poljoprivredne ili prehrambene proizvode.

Komisija provjerava dopuštenost prigovora.

Uvjeti navedeni u prvom podstavku ocijenit će se u odnosu na područje Zajednice.

4. Ako Komisija ne primi niti jedan prigovor sukladno stavku 3., naziv se registrira.

Registracija se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

5. Ako je prigovor dopušten sukladno stavku 3., Komisija poziva zainteresirane strane da se uključe u odgovarajuće savjetovanje.

Ako zainteresirane strane postignu dogovor u roku od šest mjeseci, zainteresirane strane obavještavaju Komisiju o svim čimbenicima koji su omogućili postizanje tog dogovora, uključujući mišljenja podnositelja zahtjeva i podnositelja prigovora. Ako podaci objavljeni sukladno članku 8. stavku 2. nisu izmijenjeni ili su izmjene manje, Komisija postupa sukladno s stavku 4. ovog članka. U protivnom Komisija ponavlja postupak iz članka 8. stavka 1.

Ako se ne postigne dogovor, Komisija donosi odluku sukladno postupku iz članka 18. stavka 2., uzimajući u obzir poštenu i tradicionalnu uporabu i stvarnu vjerojatnost zabune.

Odluka se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

6. Dokumenti navedeni u ovom članku koji se šalju Komisiji moraju biti napisani na službenom jeziku institucija Europske unije ili moraju biti praćeni ovjerenim prijevodom na jedan od tih jezika.

Članak 10.

Poništenje

Kada Komisija u skladu s detaljnim pravilima iz članka 19. točke (f) zauzme stajalište kako više nije osigurana sukladnost s uvjetima specifikacije za poljoprivredni ili prehrambeni proizvod koji nosi oznaku garantirano tradicionalnog specijaliteta, Komisija pokreće postupak iz članka 18. stavka 2. za poništenje registracije, koji se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 11.

Izmjena specifikacije proizvoda

1. Izmjenu specifikacije proizvoda može zatražiti država članica na zahtjev skupine s poslovnim nastanom na njezinom državnom području ili skupine s poslovnim nastanom u trećoj zemlji. U ovom drugom slučaju, zahtjev se šalje Komisiji ili izravno ili putem državnih tijela te treće zemlje.

Ovi zahtjevi moraju pokazivati utemeljen gospodarski interes i sadržavati opis zatraženih izmjena te njihovo opravdanje.

Na zahtjeve za odobrenje izmjena se primjenjuje postupak iz članaka 7., 8. i 9.

Međutim, ako su predložene izmjene manje, Komisija odlučuje o odobrenju promjene bez primjene postupka iz članka 8. stavka 2. i članka 9.

Komisija objavljuje manje izmjene, ako je to prikladno, u Službenom listu Europske unije.

2. Država članica osigurava da se o objavljivanju obavijesti svaki proizvođač ili prerađivač koji koristi specifikaciju proizvoda za koju je zatražena izmjena. Osim izjava prigovora iz članka 9. stavka 3., dopuštene su i izjave prigovora koje pokazuju gospodarski interes za proizvodnju garantirano tradicionalnih specijaliteta.

3. Kada se izmjena odnosi na privremenu promjenu specifikacije zbog obveznih sanitarnih ili fitosanitarnih mjera koje su uvela tijela javne vlasti, zahtjev Komisiji upućuje država članica na zahtjev skupine proizvođača ili skupina s poslovnim nastanom u trećoj zemlji. Pritom se primjenjuje postupak iz četvrtog podstavka stavka 1.

Članak 12.

Nazivi, oznaka i simbol

1. Samo proizvođači koji se pridržavaju specifikacije proizvoda mogu pri označivanju, oglašavanju ili na drugoj dokumentaciji koja se odnosi na poljoprivredni ili prehrambeni proizvod, navesti garantirano tradicionalni specijalitet.

2. Kada se pri označivanju poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda proizvedenog unutar Zajednice navodi garantirano tradicionalni specijalitet, na njemu se pojavljuje registrirani naziv praćen ili simbolom Zajednice ili oznakom „garantirano tradicionalni specijalitet”.

3. Kod označivanja garantirano tradicionalnih specijaliteta proizvedenih izvan Zajednice, uporaba oznake navedene u stavku 2. nije obvezna.

Članak 13.

Detaljna pravila za registrirani naziv

1. Od datuma objave iz članka 9. stavka 4. ili 5., naziv upisan u registar iz članka 3. može se koristiti samo za identifikaciju poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji odgovara specifikaciji proizvoda kao garantirano tradicionalnog specijaliteta sukladno pravilima iz članka 12. Međutim, registrirani nazivi se mogu i dalje koristiti pri označivanju proizvoda koji nisu u skladu s registriranom specifikacijom, ali bez korištenja oznake „garantirano tradicionalni specijalitet”, kratice „GTS” ili odgovarajućeg simbola Zajednice.

2. Međutim, garantirano tradicionalni specijalitet se može registrirati s rezerviranim nazivom za poljoprivredni ili prehrambeni proizvod koji ispunjava objavljenu specifikaciju proizvoda, uz uvjet da skupina to zatraži u svom zahtjevu za registraciju i da postupak iz članka 9. ne pokaže da se taj naziv već koristi na zakonit, općepoznat i gospodarski značajan način za slične poljoprivredne ili prehrambene proizvode. Od datuma objave iz članka 9. stavaka 4. ili 5., taj se naziv više ne smije upotrebljavati za označivanje sličnih poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji ne ispunjavaju registriranu specifikaciju, čak i ako nije praćen oznakom „garantirano tradicionalni specijalitet”, kraticom „GTS” ili odgovarajućim simbolom Zajednice.

3. U slučaju naziva za koje se zahtijeva registracija samo na jednom jeziku, skupina u specifikaciji proizvoda može navesti da kod stavljanja tog proizvoda na tržište oznaka može uz naziv proizvoda na originalnom jeziku sadržavati i oznaku na drugim službenim jezicima koja pokazuje da je proizvod dobiven u skladu s tradicijom područja, države članice ili treće zemlje iz koje zahtjev potječe.

Članak 14.

Službene kontrole

1. Države članice imenuju nadležno tijelo ili tijela odgovorna za kontrole glede obveza iz ove Uredbom sukladno Uredbi (EZ) br. 882/2004.

2. Države članice osiguravaju da svaki gospodarski subjekt koji djeluje sukladno ovoj Uredbi bude u sustav službene kontrole.

3. Komisija objavljuje nazive i adrese nadležnih tijela iz stavka 1. ili iz članka 15. i povremeno ih ažurira.

Članak 15.

Provjera sukladnosti sa specifikacijama

1. Za poljoprivredne ili prehrambene proizvode proizvedenu unutar Zajednice, provjeru sukladnosti specifikacijama prije stavljanja proizvoda na tržište obavlja:

—	jedno ili više nadležnih tijela navedenih u članku 14. i/ili

—	jedno ili više kontrolnih tijela u smislu članka 2. Uredbe (EZ) br. 882/2004 koja djeluju kao certifikacijska tijela.

Troškove ovakve provjere sukladnosti sa specifikacijama snose gospodarski subjekti koji su podvrgnuti tim provjerama.

2. Za poljoprivredne ili prehrambene proizvode proizvedene u trećoj zemlji, provjeru sukladnosti specifikacijama prije stavljanja proizvoda na tržište obavlja:

—	jedno ili više tijela javne vlasti koje imenuje treća zemlja, i/ili

—	jedno ili više certifikacijskih tijela.

3. Certifikacijska tijela navedena u stavcima 1. i 2. moraju se pridržavati i od 1. svibnja 2010. biti akreditirana u skladu s Europskim standardom EN 45011 ili Vodičem ISO/IEC 65 (Opći zahtjevi za tijela koja provode potvrđivanje proizvoda).

4. Kada nadležna tijela navedena u stavcima 1. i 2. odluče provjeriti sukladnost specifikacijama, ona moraju ponuditi odgovarajuća jamstva objektivnosti i nepristranosti te imati na raspolaganju kvalificirane kadrove i sredstva potrebna za obavljanje svojih funkcija.

Članak 16.

Izjave proizvođača imenovanim nadležnim tijelima

1. Prema uputama nadležnih tijela iz članka 14. stavka 1. proizvođač iz države članice koji namjerava prvi put proizvoditi garantirano tradicionalni specijalitet, čak i ako je pripadnik skupine koja je dala inicijalni zahtjev, mora unaprijed o ovoj činjenici obavijestiti imenovana nadležna tijela države članice iz članka 14. stavka 3. u kojoj ima poslovni nastan.

2. Ako je potrebno, prema uputama skupine proizvođača ili nadležnih tijela treće zemlje, proizvođač iz treće zemlje koji namjerava prvi put proizvoditi garantirano tradicionalni specijalitet, čak i ako je pripadnik skupine koja je dala inicijalni zahtjev, mora unaprijed o ovoj činjenici obavijestiti imenovana nadležna tijela iz članka 14. stavka 3.

Članak 17.

Zaštita

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale pravnu zaštitu od bilo kakve zloupotrebe ili zbunjujuće uporabe izraza „garantirano tradicionalni specijalitet”, kratice „GTS” ili odgovarajućeg simbola Zajednice te od bilo kakvog oponašanja registriranih i rezerviranih naziva sukladno članku 13. stavku 2.

2. Registrirani nazivi su zaštićeni od bilo kakvih postupaka koji bi mogli potrošača dovesti u zabludu, uključujući postupke koji pružaju dojam da je neki poljoprivredni ili prehrambeni proizvod garantirano tradicionalni specijalitet priznat u Zajednici.

3. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere da bi osigurale da prodajni opisi koji se koriste na nacionalnoj razini ne dovode do zabune s registriranim i rezerviranim nazivima sukladno članku 13. stavku 2.

Članak 18.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Stalni odbor za garantirano tradicionalne specijalitete.

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3. Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 19.

Provedbena pravila i prijelazne odredbe

1. U skladu s postupkom iz članka 18. stavka 2. donose se detaljna pravila za provedbu ove Uredbe. Navedena detaljna pravila posebice propisuju:

(a)	podatke koje mora sadržavati specifikacija iz članka 6. stavka 2.;

(b)	podnošenje zahtjeva za registraciju iz članka 7. stavka 1 skupina iz različitih država članica ili trećih zemalja.;

(c)	prosljeđivanje Komisiji zahtjeva iz članka 7. stavaka 3. i 6. i iz članka 7. stavka 7. te zahtjeva za izmjenama iz članka 11.;

(d)	registar garantirano tradicionalnih specijaliteta iz članka 3.;

(e)	prigovore iz članka 9., uključujući pravila za odgovarajuće savjetovanje između zainteresiranih strana;

(f)	poništenje registracije garantirano tradicionalnog specijaliteta iz članka 10.;

(g)	oznaku i simbol iz članka 12.;

(h)	definiciju manje izmjene iz četvrtom podstavku članka 11. stavka 1.;

(i)	uvjete za provjeru sukladnosti sa specifikacijama proizvoda.

2. Nazivi koji su na dan stupanja na snagu ove Uredbe već registrirani sukladno Uredbi (EZ) br. 2082/92, automatski se upisuju u registar iz članka 3. Odgovarajuće specifikacije se smatraju specifikacijama iz članka 6. stavka 1.

3. Na postojeće zahtjeve, izjave i prigovore koje je Komisija primila prije stupanja na snagu ove Uredbe:

(a)	ne primjenjuju se postupci iz članka 7.;

(b)	kada specifikacija uključuje elemente koji nisu navedeni u članku 6., Komisija može, ako je potrebno u svrhu obrade zahtjeva, zatražiti novu verziju specifikacije proizvoda koja je u skladu s tim člankom.

Članak 20.

Naknade

Države članice mogu zaračunati naknade za svoje troškove, uključujući troškove nastale u vezi s ispitivanjem zahtjeva za registraciju, podnošenjem prigovora, podnošenjem zahtjeva za izmjene te podnošenjem zahtjeva za poništenje sukladno ovoj Uredbi.

Članak 21.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EEZ) br. 2082/92 se stavlja izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Međutim, članak 12. stavak 2. primjenjuje se od 1. svibnja 2009. ne dovodeći u pitanje proizvode koji su prije tog datuma već stavljeni na tržište.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. ožujka 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

J. PRÖLL

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2) SL L 208, 24.7.1992., str. 9. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 806/2003 (SL L 122, 16.5.2003., str. 1.).

(3) SL L 168, 10.7.1993., str. 35. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2167/2004 (SL L 371, 18.12.2004., str. 8.).

(4) SL L 109, 6.5.2000., str. 29. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/89/EZ (SL L 308, 25.11.2003., str. 15.).

(5) SL L 165, 30.4.2004., str. 1. Ispravljena verzija u SL L 191, 28.5.2004., str. 1.

(6) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(7) SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

PRILOG I.

Hrana na koju se odnosi članak 1. stavak 1. točka (b)

—

pivo,

—	čokolada i drugi prehrambeni pripravci koji sadrže kakao,

—	slastice, kruh, peciva, kolači, keksi i drugi pekarski proizvodi,

—	tjestenina, bez obzira je li kuhana ili punjena ili ne,

—	unaprijed kuhana jela,

—	pripremljeni začinski umaci,

—	juhe ili bujoni,

—	napici izrađeni od biljnih ekstrakata,

—	sladoledi i sorbeti.

PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EEZ) br. 2082/92	Ova Uredba
Članak 1. stavak 1. prvi podstavak	Članak 1. stavak 1. prvi podstavak
Članak 1. stavak 1. drugi podstavak	Članak 1. stavak 1. drugi podstavak
Članak 1. stavci 2. i 3.	Članak 1. stavci 2. i 3.
Članak 2. stavak 1. prvi podstavak	Članak 2. stavak 1. točka (a)
Članak 2. stavak 1. drugi podstavak	Članak 2. stavak 2. drugi podstavak
Članak 2. stavak 1. treći podstavak	Članak 2. stavak 2. treći podstavak
Članak 2. stavak 2. prva rečenica	Članak 2. stavak 1. točka (d)
Članak 2. stavak 2. druga rečenica	Članak 2. stavak 2. četvrti podstavak
Članak 2. stavak 3.	Članak 2. stavak 1. točka (c)
—	Članak 2. stavak 1. točka (b)
—	Članak 2. stavak 2. prvi podstavak
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4. stavak 1.	Članak 4. stavak 1. prvi podstavak
Članak 4. stavak 2.	Članak 4. stavak 1. drugi podstavak
Članak 5. stavak 1.	Članak 4. stavak 2.
Članak 5. stavak 2.	Članak 4. stavak 3. drugi podstavak
Članak 5. stavak 3.	Članak 4. stavak 3. prvi podstavak
Članak 5. stavak 4.	Članak 4. stavak 1. druga rečenica drugog podstavka
—	Članak 5.
Članak 6. stavak 1.	Članak 6. stavak 1.
Članak 6. stavak 2.	Članak 6. stavak 2.
Članak 7. stavak 1.	Članak 7. stavak 1.
—	Članak 7. stavak 2.
Članak 7. stavak 3.	Članak 7. stavak 6.
—	Članak 7. stavci 7. i 8.
Članak 7. stavak 2.	Članak 7. stavak 3.
—	Članak 7. stavci 4. i 5.
—	Članak 8. stavak 1.
Članak 8. stavak 1. prvi podstavak	—
Članak 8. stavak 1. drugi podstavak	Članak 8. stavak 2. prvi podstavak
Članak 8. stavak 2.	—
Članak 8. stavak 3.	Članak 9. stavci 1. i 2.
—	Članak 9. stavak 3.
Članak 9. stavak 1.	Članak 9. stavak 4.
Članak 9. stavak 2.	Članak 9. stavak 5.
Članak 10.	Članak 10.
Članak 11. stavak 1.	Članak 11. stavak 1. prvi podstavak
Članak 11. stavak 2. prvi podstavak	Članak 11. stavak 1. treći podstavak
—	Članak 11. stavak 1. drugi podstavak
Članak 11. stavak 2. drugi podstavak	Članak 11. stavak 2.
Članak 12.	Članak 19. stavak 1. točka (g)
Članak 13. stavak 1.	Članak 13. stavak 1.
Članak 13. stavak 2.	Članak 13. stavak 2.
—	Članak 13. stavak 3.
Članak 14.	Članci 14. i 15.
Članak 15. stavak 1.	Članak 12. stavak 1.
—	Članak 12. stavci 2. i 3.
Članak 15. stavak 2.	Članak 16. stavak 1.
Članak 15. stavak 3.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	Članak 17. stavci 1. i 2.
Članak 18.	Članak 17. stavak 3.
Članak 19.	Članak 18.
Članak 20.	Članak 19.
Članak 21.	—
—	Članak 21.
Članak 22.	Članak 22.
Prilog	Prilog I.
—	Prilog II.