03/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

363

L 328/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.10.2006.

(1)

Životinje i proizvodi akvakulture pripadaju u područje primjene Priloga I. Ugovoru kao žive životinje, ribe, mekušci i rakovi. Razmnožavanje, uzgoj i stavljanje na tržište životinja i akvakulture i njihovih proizvoda predstavlja važan izvor dohotka za osobe koje rade u ovom sektoru.

(2)

U okviru unutarnjeg tržišta, utvrđena su posebna zdravstvena pravila za životinje za stavljanje na tržište i uvoz iz trećih zemalja proizvoda koji su obuhvaćeni Direktivom Vijeća 91/67/EEZ od 28. siječnja 1991. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje stavljanje na tržište životinja akvakulture i njihovih proizvoda (2).

(3)

Izbijanja bolesti životinja akvakulture mogu uzrokovati velike gubitke u dotičnoj industriji. Minimalne mjere koje se moraju primjenjivati u slučaju izbijanja najznačajnijih bolesti u riba i mekušaca utvrđene su Direktivom Vijeća 93/53/EEZ od 24. lipnja 1993. o uvođenju minimalnih mjera Zajednice za suzbijanje određenih bolesti riba (3) i Direktivom Vijeća 95/70/EZ od 22. prosinca 1995. o uvođenju minimalnih mjera Zajednice za suzbijanje određenih bolesti koje napadaju školjkaše (4).

(4)

Postojeće zakonodavstvo Zajednice sastavljeno je uglavnom kako bi se uzeo u obzir uzgoj lososa, pastrve i kamenica. Od donošenja tog zakonodavstva u Zajednici se značajno razvio sektor akvakulture. U akvakulturi se danas koriste i brojne druge riblje vrste, posebno morske. Sve se više primjenjuju i novi načini uzgoja koji uključuju i druge riblje vrste, naročito nakon nedavnog proširenja Zajednice. Nadalje, uzgoj rakova, dagnji, prnjavica i puzlatki postaje sve važniji.

(5)

Sve mjere kontrole bolesti imaju ekonomski učinak na akvakulturu. Neodgovarajući način kontrole može dovesti do širenja patogena, što može izazvati velike gubitke i ugroziti zdravlje riba, mekušaca i rakova koji se koriste u akvakulturi Zajednice. S druge strane, pretjerano uređenje propisima moglo bi bespotrebno ograničiti slobodnu trgovinu.

(6)

Priopćenje Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 19. rujna 2002. utvrđuje strategiju održivog razvoja europske akvakulture. U Priopćenju je opisan niz mjera namijenjenih stvaranju dugoročne zaposlenosti u sektoru akvakulture, uključujući poticanje visokih standarda zdravlja i dobrobiti životinja, te mjere zaštite okoliša kako bi se osigurala zdrava industrija. Te se mjere moraju uzeti u obzir.

(7)

Od donošenja Direktive 91/67/EEZ Zajednica je ratificirala Sporazum Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (Sporazum SFS). Sporazum SFS se odnosi na norme Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE). Zahtjevi zdravlja životinja za stavljanje živih životinja akvakulture i njihovih proizvoda na tržište unutar Zajednice koji su određeni u Direktivi 91/67/EEZ stroži su od tih normi. Ova Direktiva, stoga, treba uzeti u obzir OIE-ov Kodeks o zdravlju životinja akvakulture i Priručnik o dijagnostičkim testovima za akvatične životinje.

(8)

Kako bi se osigurao racionalan razvoj sektora akvakulture i povećala produktivnost, zdravstvena pravila za životinje akvakulture treba utvrditi na razini Zajednice. Ta su pravila potrebna, između ostalog, i da bi se pridonijelo uspostavi unutarnjeg tržišta te spriječilo širenje zaraznih bolesti. Zakonodavstvo mora biti prilagodljivo kako bi se uzeo u obzir trajni razvoj i raznolikost sektora akvakulture kao i zdravlje akvatičnih životinja u Zajednici.

(9)

Ova se Direktiva treba obuhvatiti životinje akvakulture kao i onaj okoliš koji može utjecati na zdravstveni status tih životinja. Općenito, odredbe ove Direktiva trebale bi se primjenjivati na slobodnoživuće akvatične životinje jedino ako bi stanje okoliša moglo narušavati zdravstveni status životinja akvakulture ili kada je to potrebno za postizanje ciljeva drugog zakonodavstva Zajednice, kao što je Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (5) ili za zaštitu vrsta navedenih na popisu koji je izradila Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES). Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje donošenje strožih pravila o unošenju stranih vrsta.

(10)

Nadležna tijela imenovana za potrebe ove Direktive moraju obavljati svoje zadaće i obveze u skladu s općim načelima koja su utvrđena u Uredbi (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (6) i Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenoj kontroli koja se provodi radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja (7).

(11)

Za razvoj akvakulture u Zajednici nužno je kod nadležnih tijela i subjekata u poslovanju akvakulture povećati svijest i pripravnost u pogledu sprečavanja, kontrole i iskorjenjivanja bolesti akvatičnih životinja.

(12)

Nadležnim tijelima država članica trebaju biti dostupne najsuvremenije tehnike i znanja u području procjene rizika i epidemiologije te ih trebaju primjenjivati. To je od sve veće važnosti jer se međunarodne obveze u vezi s donošenjem sanitarnih mjera danas temelje na procjeni rizika.

(13)

Uputno je na razini Zajednice uvesti sustav autorizacije za poslovanja akvakulture. Takav bi sustav autorizacije omogućio nadležnim tijelima da uspostave potpuni pregled sektora akvakulture, a što bi pomoglo u sprečavanju, kontroli i iskorjenjivanju bolesti akvatičnih životinja. Nadalje, sustav autorizacije omogućuje utvrđivanje posebnih zahtjeva koje poslovanja akvakulture moraju ispunjavati da bi mogli poslovati. Taj bi sustav autorizacije, gdje je to moguće, trebao biti povezan s ili uključen u sustav autorizacije koji su države članice možda već uspostavile za ostale namjene, na primjer u okviru zakonodavstva o zaštiti okoliša. Takav sustav autorizacije ne bi, stoga, trebao predstavljati dodatni teret za sektor akvakulture.

(14)

Države članice trebaju uskratiti izdavanje autorizacije ako bi dotična djelatnost predstavljala neprihvatljiv rizik od širenja bolesti na druge životinje akvakulture ili slobodnoživuće akvatične životinje. Prije donošenja odluke o odbijanju autorizacije, treba razmotriti mjere za smanjenje rizika ili mogućnost alternativnog smještaja dotične aktivnosti.

(15)

U Uredbi (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (8), uzgoj životinja akvakulture za prehranu ljudi definira se kao primarna proizvodnja. Obveze uvedene za pojedinačna poslovanja akvakulture predviđena ovom Direktivom, kao što je vođenje evidencije, te unutarnji sustavi koji poslovanjima akvakulture omogućuju da dokažu nadležnim tijelima da udovoljavaju potrebnim zahtjevima ove Direktive trebaju, koliko god je to moguće, povezati s obvezama utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 852/2004.

(16)

Veću pozornost treba posvetiti sprečavanju pojave bolesti nego njezinoj kontroli nakon što se već pojavila. Stoga je primjereno utvrditi minimalne mjere za sprečavanje bolesti i smanjenje rizika koje će se primjenjivati na cijeli proizvodni lanac akvakulture, od oplodnje i valjenja do prerade životinja akvakulture za prehranu ljudi, uključujući prijevoz.

(17)

Kako bi se poboljšalo opće zdravlje životinja i pomoglo sprečavanju i kontroli bolesti životinja putem bolje sljedivosti, treba evidentirati kretanje životinja akvakulture. Prema potrebi, ta se kretanja trebaju također biti podložna zdravstvenoj svjedodžbi životinja.

(18)

Kako bi se imao pregled nad stanjem bolesti, omogućilo brzo reagiranje u slučaju sumnje na bolest i zaštitila uzgajališta ili područja uzgoja mekušaca koja imaju visoki standard zdravlja životinja, na svim takvim uzgajalištima i područjima uzgoja mekušaca treba primijeniti nadziranje zdravstvenog statusa životinja na temelju rizika.

(19)

Nužno je spriječiti širenje glavnih bolesti akvatičnih životinja na razini Zajednice. Treba, stoga, što se tiče stavljanja na tržište, utvrditi usklađene odredbe o zdravlju životinja, s posebnim odredbama koje se primjenjuju na vrste koje su prijemljive na te bolesti. Stoga treba odrediti popis tih bolesti i vrsta koje su na njih prijemljive.

(20)

Prevalencija takvih bolesti akvatičnih životinja nije jednaka u čitavoj Zajednici. Stoga je potrebno odrediti upućivanje na pojam država članica koje su proglašene slobodnima od bolesti, a ako se radi o dijelovima određenog državnog područja, pojam zona ili kompartmenta. Treba utvrditi opće kriterije i postupke za odobravanje, održavanje, suspenziju, ponovnu uspostavu i povlačenje takvog statusa.

(21)

Ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 90/425/EEZ od 26. lipnja 1990. o veterinarskim i zootehničkim kontrolama koje se primjenjuju u trgovini određenim živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (9), a s ciljem održavanja i poboljšanja općeg zdravstvenog stanja akvatičnih životinja u Zajednici, države članice, zone ili kompartmente koji su proglašeni slobodnim od jedne ili više bolesti uvrštenih u popis trebalo bi zaštiti od unošenja takve bolesti.

(22)

Prema potrebi, države članice mogu poduzeti privremene zaštitne mjere u skladu s člankom 10. Direktive 90/425/EEZ i člankom 18. Direktive Vijeća 91/496/EEZ od 15. srpnja 1991. o utvrđivanju načela o organizaciji veterinarskih pregleda životinja koje ulaze u Zajednicu iz trećih zemalja te o izmjeni Direktiva 89/662/EEZ, 90/425/EEZ i 90/675/EEZ (10).

(23)

Kako bi se izbjeglo stvaranje nepotrebnih trgovinskih ograničenja, trebalo bi dopustiti trgovinu životinjama akvakulture između država članica, zona ili kompartmenta u kojima je prisutna jedna ili više tih bolesti, pod uvjetom da su poduzete odgovarajuće mjere smanjenja rizika, uključujući i tijekom prijevoza.

(24)

Pri klanju i preradi životinja iz akvakulture na koje se primjenjuju mjere kontrole bolesti može doći do širenja bolesti, između ostalog i zbog otpadnih voda koje sadrže patogene, a koje ispuštaju objekti za preradu. Stoga je potrebno da države članice imaju pristup objektima za preradu koji su propisno ovlašteni za klanje i preradu na način koji ne ugrožava zdravstveni status uzgajanih ili slobodnoživućih akvatičnih životinja, uključujući u pogledu ispuštanja otpadnih voda.

(25)

Imenovanjem referentnih laboratorija Zajednice i nacionalnih referentnih laboratorija trebalo bi se doprinijeti visokoj kvaliteti i ujednačenosti dijagnostičkih rezultata. Taj se cilj može postići primjenom potvrđenih dijagnostičkih testova i organiziranjem usporednih testiranja te osposobljavanjem laboratorijskog osoblja.

(26)

Laboratoriji koji su uključeni u ispitivanje službenih uzoraka trebali bi raditi u skladu s međunarodno odobrenim postupcima ili kriterijima koji se temelje na standardima uspješnosti te bi trebali koristiti dijagnostičke metode koje su, koliko god je to moguće, potvrđene. Za niz aktivnosti vezanih za ta ispitivanja, Europski odbor za normizaciju (CEN) i Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) razvili su europske norme (norme EN) odnosno međunarodne norme (norme ISO) koje su potrebne za potrebe ove Direktive. Te se norme posebno odnose na djelovanje i ocjenjivanje laboratorija te na djelovanje i akreditaciju nadzornih tijela.

(27)

Kako bi se osiguralo rano otkrivanje svakog mogućeg izbijanja bolesti akvatičnih životinja, potrebno je obvezati one koji dolaze u kontakt s akvatičnim životinjama prijemljivih vrsta da nadležnome tijelu prijave svaki sumnjivi slučaj bolesti. U državama članicama trebalo bi provoditi rutinske inspekcije kako bi se osiguralo da subjekti u poslovanju akvakulture budu upoznati s općim pravilima o kontrole bolesti i biološke sigurnosti koji su utvrđeni u ovoj Direktivi i da ih primjenjuju.

(28)

Potrebno je spriječiti širenje neegzotičnih ali ozbiljnih bolesti životinja akvakulture čim se one pojave, i to tako što će se pomno pratiti kretanje živih životinja akvakulture i njihovih proizvoda kao i korištenje opreme koja bi mogla biti kontaminirana. Mjere koje će primjenjivati nadležna tijela treba odabrati ovisno o epidemiološkoj situaciji u dotičnoj državi članici.

(29)

Kako bi se poboljšalo zdravstveni status životinja u Zajednici, prikladno je da države članice podnesu programe kontrole i iskorjenjivanja određenih bolesti koji se temelje na epidemiološkim podacima, u svrhu njihovog priznanja na razini Zajednice.

(30)

Ako se radi o bolestima koje nisu podložne mjerama Zajednice, ali koje su od značaja na lokalnoj razini, sektor akvakulture treba, uz pomoć nadležnih tijela država članica, preuzeti veću odgovornost u sprečavanju unošenja tih bolesti ili u kontroli takvih bolesti, i to putem samoreguliranja i razvoja „kodeksa ponašanja”. Međutim, može se pokazati potrebnim da države članice provode i određene nacionalne mjere. Te nacionalne mjere moraju biti opravdane, nužne i razmjerne ciljevima koji se žele ostvariti. Nadalje, one ne bi smjele utjecati na trgovinu među državama članicama, osim ako je to potrebno da bi se spriječilo unošenje bolesti ili da bi se bolest kontrolirala, te ih treba odobriti i redovito preispitivati na razini Zajednice. Do utvrđivanja takvih mjera predviđenih ovom Direktivom, trebaju ostati na snazi dodatna jamstva odobrena u Odluci Komisije 2004/453/EZ od 29. travnja 2004. o provedbi Direktive Vijeća 91/67/EEZ u pogledu mjera protiv određenih bolesti životinja akvakulture (11).

(31)

Neprestano se dolazi do novih spoznaja u pogledu do sada nepoznatih bolesti akvatičnih životinja. Stoga može biti potrebno da države članice primjenjuju kontrolne mjere u slučaju tih novih bolesti. Te mjere trebaju biti brze i prilagođene svakom pojedinom slučaju, ali ne bi se smjele ostati na snazi dulje nego što je potrebno za postizanje njihovog cilja. S obzirom da takve nove bolesti mogu napasti i druge države članice, sve države članice i Komisiju treba obavijestiti o prisutnosti nove bolesti i o svim poduzetim kontrolnim mjerama.

(32)

Kako bi se ostvario osnovni cilj, a to je održavanje i, u slučaju izbijanja bolesti, ponovno dobivanje statusa slobodnog od bolesti u državama članicama, potrebno je i primjereno utvrditi pravila o mjerama za povećanje pripravnosti za slučaj bolesti. Izbijanja bolesti treba kontrolirati što je moguće brže, ako je potrebno i putem hitnog cijepljenja, kako bi se ograničili štetni učinci na proizvodnju i trgovinu živim životinjama akvakulture i njihovim proizvodima.

(33)

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/82/EZ od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice koji se odnosi na veterinarsko-medicinske proizvode (12) i Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka Zajednice za odobravanje i nadzor nad lijekovima za ljudsku i veterinarsku upotrebu i o osnivanju Europske agencije za lijekove (13) zahtijevaju da uz manje iznimke svi veterinarsko-medicinski proizvodi koji se stavljaju na tržište unutar Zajednice moraju imati autorizaciju za stavljanje na tržište. Općenito, sva cjepiva koja se koriste u Zajednici trebaju imati autorizaciju za stavljanje na tržište. Međutim, države članice mogu pod određenim uvjetima, i u skladu s Uredbom (EZ) br. 726/2004, dopustiti uporabu proizvoda bez autorizaciju za stavljanje na tržište u slučaju ozbiljne epidemije. Cjepiva protiv egzotičnih i novih bolesti životinja akvakulture mogu se uzeti u obzir za takvo izuzeće.

(34)

Ovom bi Direktivom trebalo utvrditi odredbe za osiguranje potrebne razine pripravnosti za izvanredne situacije vezane za jedno ili više izbijanja ozbiljnih egzotičnih ili novih bolesti koje utječu na akvakulturu, naročito putem izrade kriznih planova za borbu protiv tih bolesti. Ti se krizni planovi trebaju redovito preispitivati i ažurirati.

(35)

Ako se na suzbijanje ozbiljne bolesti akvatičnih životinja primjenjuju mjere iskorjenjivanja usklađene na razini Zajednice, državama članicama trebalo bi dopustiti korištenje financijskih doprinosa Zajednice u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom fondu za ribarstvo (14). Svaki zahtjev za potporom Zajednice treba pomno ispitati kako bi se provjerila sukladnost s odredbama o suzbijanju bolesti koje su utvrđene u ovoj Direktivi.

(36)

Žive životinje akvakulture i njihovi proizvodi koji se uvoze iz trećih zemalja ne smiju predstavljati opasnost za zdravlje akvatičnih životinja u Zajednici. U tu svrhu, ova bi Direktiva trebala odrediti mjere za sprečavanje unošenja epizootskih bolesti.

(37)

Kako bi se zaštitilo zdravstveno stanje akvatičnih životinja u Zajednici treba, isto tako, osigurati da pošiljke živih životinja akvakulture koje su u provozu kroz Zajednicu udovoljavaju odgovarajućim zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju na dotičnu vrstu.

(38)

Stavljanje na tržište ukrasnih akvatičnih životinja uključuje cijeli niz vrsta akvatičnih životinja, često tropskih vrsta, isključivo u ukrasne svrhe. Te se ukrasne akvatične životinje obično drže u privatnim akvarijima ili ribnjacima, vrtnim centrima ili izložbenim akvarijima, a ne u izravnom dodiru s vodama Zajednice. Ukrasne akvatične životinje koje se drže u takvim uvjetima ne predstavljaju, stoga, istu opasnost za druge sektore akvakulture Zajednice ili slobodnoživuće populacije. Zbog toga je primjereno utvrditi posebne odredbe za stavljanje na tržište, provoz i uvoz ukrasnih akvatičnih životinja koje se drže u takvim uvjetima.

(39)

Međutim, ako se ukrasne akvatične životinje drže izvan zatvorenih sustava ili akvarija i ako su u izravnom dodiru s prirodnim vodama Zajednice, mogle bi predstavljati značajan rizik za akvakulturu Zajednice ili slobodnoživuće populacije. To je posebno slučaj kod populacija šarana (Cyprinidae) jer su popularne ukrasne ribe, kao što je šaran koi, prijemljive na neke bolesti koje pogađaju i druge vrste šarana koje se uzgajaju u Zajednici ili koje žive u prirodi. U tim se slučajevima trebaju primjenjivati opće odredbe ove Direktive.

(40)

U smislu pojednostavljenja, ključna je uspostava elektroničkih sredstava razmjene informacija, što je od koristi za sektor akvakulture i za nadležna tijela. Radi ispunjavanja te obveze, treba uvesti zajedničke kriterije.

(41)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o kaznama koja će se primjenjivati u slučaju kršenja odredaba ove Direktive te bi trebale osigurati njihovu provedbu. Te kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(42)

U skladu sa stavkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (15), države članice se potiču da, za vlastite potrebe i u interesu Zajednice, izrađuju i objavljuju vlastite tablice koje će, koliko god je to moguće, prikazivati korelaciju između ove Direktive i mjera njezinog prenošenja u nacionalno zakonodavstvo.

(43)

S obzirom da ciljeve ove Direktive, a to je usklađivanje pojmova, načela i postupaka koji čine zajedničku osnovu za zakonodavstvo o zdravlju akvatičnih životinja u Zajednici, ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti same države članice nego se oni, zbog opsega i učinaka, mogu bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je određeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi okvire onog što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(44)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (16).

(45)

Primjereno je ažurirati zakonodavstvo Zajednice o zdravlju životinja koje se odnosi na životinje akvakulture i njihove proizvode. U skladu s tim, direktive 91/67/EEZ, 93/53/EEZ i 95/70/EZ treba staviti izvan snage i zamijeniti ovom Direktivom,

(a)

zahtjevi zdravlja životinja za stavljanje na tržište, uvoz i provoz životinja i proizvoda akvakulture;

(b)

minimalne preventivne mjere čiji je cilj povećati svijest i pripravnost nadležnih tijela, subjekta u poslovanju akvakulture i drugih koji su povezani s tom djelatnošću, za bolesti životinja akvakulture;

(c)

minimalne mjere kontrole koje se moraju primijeniti u slučaju sumnje ili izbijanja određenih bolesti akvatičnih životinja.

(a)

ukrasne akvatične životinje koje se uzgajaju u nekomercijalnim akvarijima;

(b)

slobodnoživuće akvatične životinje koje su sakupljene ili izlovljene u svrhu izravnog unošenja u prehrambeni lanac;

(c)

akvatične životinje koje su ulovljene s ciljem proizvodnje ribljeg brašna, hrane za ribe, ribljeg ulja ili sličnih proizvoda.

(a)

ne postoji nikakav izravan dodir s prirodnim vodama u Zajednici;

ili

(b)

postoji sustav obrade otpadnih voda kojim se rizik od prenošenja bolesti u otvorene vode smanjuje na prihvatljivu razinu.

(a)

„akvakultura” znači uzgoj ili kultivacija akvatičnih organizama korištenjem tehnika čiji je cilj povećanje proizvodnje tih organizama iznad mogućnosti koje pružaju prirodni uvjeti okoliša, pri čemu organizmi ostaju vlasništvo jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba u svim fazama uzgoja ili kultivacije sve do i uključujući sakupljanje/izlov;

(b)

„životinja akvakulture” znači svaka akvatična životinja u svim fazama razvoja, uključujući ikru i mliječ/gamete, koja se uzgaja u uzgajalištu ili u području uzgoja mekušaca, uključujući sve akvatične životinje iz prirode koje su namijenjene unošenju u uzgajalište ili područje za uzgoj mekušaca;

(c)

„poslovanje akvakulture” znači svaka djelatnost, bez obzira ostvaruje li se dobit ili ne, javna ili privatna, kojom se obavlja bilo koja aktivnost vezanu za uzgoj, držanje ili kultivaciju životinja akvakulture;

(d)

„subjekt u poslovanju akvakulture” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za provedbu odredbi ove Direktive u poslovanju akvakulture koje je pod njegovom kontrolom;

(e)

„akvatične životinje” znači:

(f)

„autorizirani objekt za preradu” znači svako poslovanje s hranom koje je odobreno u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (17), a u kojemu se prerađuju životinje akvakulture namijenjene za prehranu ljudi i koji je autoriziran u skladu s člancima 4. i 5. ove Direktive;

(g)

„subjekt koji posluje u autoriziranom objektu za preradu” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za provedbu odredaba ove Direktive u autoriziranom objektu za preradu pod njegovom kontrolom;

(h)

„uzgajalište” znači svaki prostor, ograđeno područje ili instalacija kojim upravlja poslovanje akvakulture i u kojemu se uzgajaju životinje akvakulture s ciljem njihovog stavljanja na tržište, osim onih u kojima se sakupljene ili izlovljene slobodnoživuće akvatične životinje koje su namijenjene prehrani ljudi privremeno drže prije klanja, bez hranjenja;

(i)

„uzgoj” znači uzgoj životinja akvakulture u uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca;

(j)

„područje za uzgoj mekušaca” znači proizvodno područje ili područje za ponovno polaganje na kojemu se svi poslovi u poslovanju akvakulture provode u zajednički sustav biološke sigurnosti;

(k)

„ukrasna akvatična životinja” znači akvatična životinja koja se drži, uzgaja ili stavlja na tržište isključivo u ukrasne svrhe;

(l)

„stavljanje na tržište” je prodaja, uključujući i nuđenje na prodaju ili bilo koji drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, kao i svaki oblik premještanja životinja akvakulture;

(m)

„proizvodno područje” znači bilo koje slatkovodno, morsko, estuarijsko ili kopneno područje ili područje lagune u kojemu se nalaze prirodna staništa mekušaca ili mjesta koja se koriste za uzgoj mekušaca i iz kojih se mekušci sakupljaju;

(n)

„lovišta u kojima se u svrhu rekreativnog ribolova provodi organizirano poribljavanje” znači ribnjak ili druga instalacija u kojemu se populacija održava isključivo za rekreativni ribolov, pri čemu se za poribljavanje koriste životinje akvakulture;

(o)

„područje za ponovno polaganje” znači slatkovodno, morsko, estuarijsko područje ili područje lagune čije su granice jasno označene plutačama, stupovima ili drugim učvršćenim oznakama, a koje se upotrebljava isključivo za prirodno pročišćavanje živih mekušaca;

(p)

„slobodnoživuća akvatična životinja” znači akvatična životinja koja nije životinja akvakulture.

(a)

tehničke definicije utvrđene u Prilogu I.;

(b)

prema potrebi, definicije utvrđene u:

(a)

instalacije, osim poslovanja akvakulture, u kojima se drže akvatične životinje koje nisu namijenjene stavljanju na tržište;

(b)

lovišta u kojima se u svrhu rekreativnog ribolova provodi organizirano poribljavanje;

(c)

poslovanja akvakulture koja stavljaju na tržište životinje akvakulture isključivo u svrhu prehrane ljudi u skladu s člankom 1. stavkom 3. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 853/2004.

(a)

ispunjava odgovarajuće zahtjeve iz članaka 8., 9. i 10;

(b)

ima uspostavljen sustav koji omogućava da subjekt nadležnomu tijelu dokaže ispunjavanje odgovarajućih zahtjeva;

i

(c)

ostaje pod nadzorom nadležnog tijela koje izvršava obveze iz članka 54. stavka 1.

(a)

svim premještanjima životinja akvakulture i njihovih proizvoda na ili iz uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca;

(b)

uginućima u svakoj epidemiološkoj jedinici prema vrsti proizvodnje;

i

(c)

rezultatima programa nadziranja zdravlja životinja koji se temelji na procjeni rizika predviđenoj u članku 10.

(a)

uginućima tijekom prijevoza, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na vrstu prijevoza i vrste koje se prevoze;

(b)

uzgajalištima, područjima za uzgoj mekušaca i objektima za preradu u koje je ulazilo prijevozno sredstvo;

i

(c)

svakoj zamjeni vode tijekom prijevoza, posebno o podrijetlu svježe vode i mjestu ispuštanja vode.

(a)

svako povećano uginuće na svim uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca, ovisno o vrsti proizvodnje;

i

(b)

bolesti koje su navedene u Prilogu IV. dijelu II. na uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca u kojima se nalaze vrste prijemljive na te bolesti.

(a)

tijekom prijevoza životinja akvakulture primjenjuju potrebne mjere sprečavanja bolesti kako se ne bi promijenilo zdravstveni status tih životinja tijekom prijevoza i kako bi se smanjio rizik od širenja bolesti;

i

(b)

životinje akvakulture prevoze pod uvjetima koji ne mijenjaju njihovo zdravstveni status niti ugrožavaju zdravstveni status odredišta i, prema potrebi, mjesta provoza.

(a)

životinja akvakulture koje se prevoze;

(b)

akvatičnih životinja na mjestu mijenjanja vode;

i

(c)

akvatičnih životinja na mjestu odredišta.

(a)

uzgoj i poribljavanje;

ili

(b)

daljnje prerade prije uporabe za prehranu ljudi, osim ako su:

(a)

o premještanjima životinja akvakulture između država članica ako se certificiranje zdravlja životinja zahtijeva u skladu sa stavcima 1. ili 2. ovog članka;

i

(b)

o svim drugim premještanjima živih životinja akvakulture između država članica koja se obavljaju u svrhu uzgoja ili poribljavanja ako se prema ovoj Direktivi ne zahtijeva certificiranje zdravlja životinja.

(a)

moraju biti klinički zdrave;

i

(b)

ne dolaze iz uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca u kojemu postoji neobjašnjivo povećano uginuće životinja.

(a)

ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1.;

i

(b)

potječu iz uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca čiji je zdravstveni status u smislu Priloga III. dijela A najmanje istovrijedan zdravstvenom statusu voda u koje se te životinje puštaju.

(a)

potječu iz druge države članice, zone ili kompartmenta koji je proglašen slobodnim od te određene bolesti;

ili

(b)

se drže u karantenskom prostoru u vodama slobodnim od dotičnog patogena, kroz odgovarajuće vremensko razdoblje, ako je na temelju znanstvenih podataka ili praktičnog iskustva to dovoljno za smanjenje rizika od prijenosa određenih bolesti do razine prihvatljive za sprečavanje prijenosa dotične bolesti.

(a)

potječu iz druge države članice, zone ili kompartmenta koji je proglašen slobodnim od dotične bolesti;

(b)

prerađeni su u autoriziranom objektu za preradu u uvjetima koji sprečavaju širenje bolesti;

(c)

u odnosu na ribe, zaklane su i eviscerirane prije otpreme;

ili

(d)

u odnosu na mekušce i rakove, otpremljeni su kao neprerađeni ili prerađeni proizvodi.

(a)

potječu iz druge države članice, zone ili kompartmenta koji je proglašen slobodnom od dotične bolesti;

ili

(b)

ako se privremeno drže u otpremnim centrima, centrima za pročišćavanje ili sličnim objektima koji su opremljeni sustavom za obradu otpadnih voda kojim se inaktiviraju dotični patogeni ili u kojima se otpadne vode obrađuju na neki drugi način kojim se opasnost od prijenosa bolesti u prirodne vode smanjuje na prihvatljivu razinu.

(a)

zakonodavstvu treće zemlje;

(b)

organizaciji nadležnog tijela i njegovih inspekcijskih službi u trećoj zemlji, ovlasti tih službi, nadzor kojemu podliježu te sredstva kojima raspolažu, uključujući ljudske resurse, za učinkovitu primjenu zakonodavstva;

(c)

važećim zahtjevima zdravlja životinja za akvatične životinje koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, rukovanje, skladištenje i otpremanje živih životinja akvakulture koje su namijenjene Zajednici;

(d)

jamstvima koja nadležno tijelo treće zemlje može dati u pogledu sukladnosti ili istovrijednosti s zahtjevima zdravlja životinja za akvatične životinje;

(e)

svim iskustvima u stavljanju na tržište živih životinja akvakulture iz treće zemlje i rezultati provedenih kontrola pri uvozu;

(f)

rezultatima ocjenjivanja koje je obavila Zajednica, posebno rezultatima ocjenjivanja koja su provela nadležna tijela u dotičnoj trećoj zemlji ili, ako Komisija to zahtijeva, izvješće nadležnih tijela treće zemlje o provedenim inspekcijskim pregledima;

(g)

zdravstvenom statusu akvatičnih životinja u trećoj zemlji, kako onih iz uzgoja tako i slobodnoživućih, s posebnim naglaskom na neegzotične bolesti životinja i sve vidove općeg zdravstvenog stanja akvatičnih životinja u zemlji koji bi mogli ugrožavati zdravlje akvatičnih životinja u Zajednici;

(h)

redovitosti, brzini i točnosti s kojom treća zemlja dostavlja podatke o prisutnosti infektivnih ili zaraznih bolesti akvatičnih životinjama na svom državnom području, a posebno onih bolesti koje se moraju obvezno prijavljivati, koje su navedene na popisu Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE);

i

(i)

propisima o sprečavanju i kontroli bolesti akvatičnih životinja koji su na snazi u trećoj zemlji te njihova provedba, uključujući propise o uvozu iz drugih zemalja.

(a)

zahtjeve koji su za takvu vrstu robe utvrđeni u skladu s ovom Direktivom;

i

(b)

sve posebne uvjete za uvoz koji su utvrđeni u skladu s člankom 25. točkom (a).

(a)

posebne uvjete za uvoz za svaku treću zemlju, dijelove trećih zemalja ili skupine trećih zemalja;

(b)

kriterije za razvrstavanje trećih zemalja i dijelova trećih zemalja s obzirom na bolesti akvatičnih životinja;

(c)

uporabu dokumenata u elektroničkom obliku;

(d)

modele certifikata o zdravlju životinja i ostalih dokumenata;

i

(e)

postupke i certificiranje za provoz.

(a)

ako postoji bilo koji razlog za sumnju na postojanje bolesti navedene u Priloga IV. dijelu II., ili ako je potvrđena prisutnost takve bolesti u akvatičnih životinja, takva se sumnja i/ili potvrda mora odmah prijaviti nadležnome tijelu;

i

(b)

ako se pojavi povećano uginuće životinja akvakulture, takvo se uginuće mora odmah prijaviti nadležnome tijelu ili privatnom veterinaru u svrhu daljnjih istraživanja.

(a)

vlasnika i sve osobe koje brinu o akvatičnim životinjama;

(b)

sve osobe koje prate životinje akvakulture tijekom prijevoza;

(c)

veterinare i druge stručnjake koji su uključeni u službe za praćenje zdravlja akvatičnih životinja;

(d)

službene veterinare i voditelje veterinarskih ili drugih službenih ili privatnih laboratorija;

i

(e)

sve druge osobe čija je profesionalna aktivnost povezana s akvatičnim životinjama prijemljivih vrsta ili njihovim proizvodima.

(a)

egzotične bolesti navedenih u Prilogu IV. dijelu II.;

(b)

neegzotične bolesti navedenih u Prilogu IV. dijelu II. ako su dotična država članica, zona ili kompartment proglašeni slobodnim od te bolesti.

(a)

uzimanje odgovarajućih uzoraka koji se pretražuju u laboratoriju određenom u skladu s člankom 57.;

(b)

do dobivanja rezultata pretraživanja predviđenog u točki (a):

(a)

egzotične bolesti navedene u dijelu II. Priloga IV. u bilo kojoj državi članici;

ili

(b)

neegzotične bolesti navedene u Prilogu IV. dijelu II. u državama članicama, zonama ili kompartmentima čiji zdravstveni status u pogledu dotične bolesti spada u I. ili III. kategoriju kako je navedeno u Prilogu III. dijelu A.

(a)

utvrditi moguće porijeklo i načine kontaminacije;

(b)

istražiti jesu li životinje akvakulture napustile uzgajalište ili područje za uzgoj mekušaca tijekom određenog razdoblja prije prijavljivanja sumnje kako je predviđeno u članku 26. stavku 1;

(c)

istražiti jesu li zaražena druga uzgajališta.

(a)

da uzgajalište ili područje za uzgoj mekušaca bude službeno proglašeno zaraženim;

(b)

da se oko uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca koje je proglašeno zaraženim uspostavi područje u kojem se provode mjere za suzbijanje bolesti primjereno dotičnoj bolesti, koje će uključivati zaraženo i ugroženo područje;

(c)

da se ne obavlja poribljavanje te da se životinje akvakulture ne premještaju u, unutar ili iz područja u kojem se provode mjere za suzbijanje bolesti bez odobrenja nadležnog tijela;

i

(d)

provedbu svih dodatnih mjera koje su potrebne da se spriječi daljnje širenje bolesti.

(a)

ne provedu mjere iskorjenjivanja bolesti predviđene u ovom odjeljku;

(b)

u području u kojem se provode mjere za suzbijanje bolesti ne provede uzorkovanje i nadziranje primjereni odnosnoj bolesti i tipovima poslovanja akvakulture s negativnim rezultatima.

(a)

primijeniti mjere predviđene u odjeljku 3. kako bi ponovno stekla status zemlje slobodne od bolesti;

ili

(b)

izraditi program iskorjenjivanja bolesti u skladu s člankom 44. stavkom 2.

(a)

proglašavanje uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca zaraženim;

(b)

uspostavljanje područja u kojem se provode mjere za suzbijanje bolesti koje je primjereno za dotičnu bolest, uključujući zaraženo i ugroženo područje, oko uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca koje je proglašeno zaraženim;

(c)

ograničavanje premještanja životinja akvakulture iz područja u kojem se provode mjere za suzbijanje bolesti, tako da se te životinje smiju jedino:

(d)

uklanjanje i uništavanje uginulih riba i rakova, pod nadzorom nadležnog tijela u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002, u odgovarajućem roku uzimajući u obzir vrstu proizvodnje i rizik koji te životinje predstavljaju u pogledu daljnjeg širenja bolesti.

(a)

smatra da mjere predviđene u ovom poglavlju nisu prikladne za epidemiološku situaciju;

ili

(b)

pokaže da se bolest širi unatoč mjerama poduzetim u skladu s ovim poglavljem.

(a)

opis epidemiološkog stanja bolesti prije datuma početka programa;

(b)

analizu procijenjenih troškova i očekivane koristi od programa;

(c)

pretpostavljeno trajanje programa i cilj koji se treba postići do datuma okončanja programa;

i

(d)

opis i razgraničenje zemljopisnog i upravnog područja u kojemu će se program primjenjivati.

(a)

se ne ispune zahtjevi utvrđeni u Prilogu V. i dok se država članica, zona ili kompartment ne proglase slobodnim od bolesti;

ili

(b)

nadležno tijelo dotične države članice ili Komisija ne ukinu program zbog toga što više ne ispunjava svoju svrhu.

(a)

pružati nadležnom tijelu ovlasti i sredstva za pristup svim objektima, opremi, osoblju i ostalim odgovarajućim materijalima koji su potrebni za brzo i učinkovito iskorjenjivanje bolesti;

(b)

osigurati koordinaciju i usklađenost sa susjednim državama članicama i poticati suradnju sa susjednim trećim zemljama;

i

(c)

prema potrebi, pružati detaljne podatke o zahtjevima za cjepivom i uvjetima cijepljenja neophodnim u slučaju hitnog cijepljenja.

(a)

ako na njezinom državnom području nije prisutna niti jedna vrsta koja je prijemljiva na dotičnu bolest;

ili

(b)

ako je poznato da patogen ne može preživjeti u državi članici i u njezinim vodenim resursima;

ili

(c)

država članica ispunjava uvjete utvrđene u Prilogu V. dijelu I.

(a)

u toj zoni ili kompartmentu i, prema potrebi, u njegovim vodenim resursima, nije prisutna niti jedna vrsta koja je prijemljiva na dotičnu bolest;

ili

(b)

je poznato da patogen ne može preživjeti u toj zoni ili kompartmentu i, prema potrebi, u njegovim vodenim resursima;

ili

(c)

zona ili kompartment ispunjava uvjete utvrđene u Prilogu V. dijelu II.

(a)

izjavu o proglašenju podupiru dokazi u obliku koji se utvrđuje u skladu s postupkom iz članka 62. stavka 2. i ona mora biti dostupna Komisiji i državama članicama elektroničkim putem u skladu sa zahtjevima iz članka 59.;

(b)

Komisija stavlja obavijest o izjavi kao informativnu točku na dnevni red sljedeće sjednice Odbora iz članka 62. stavka 1. Proglašenje stupa na snagu 60 dana od datuma sjednice;

(c)

u tom roku Komisija ili države članice mogu od države članice koja daje izjavu o proglašenju tražiti pojašnjenje ili dodatne informacije o popratnim dokazima;

(d)

ako najmanje jedna država članica ili Komisija dostave pismene primjedbe u roku iz točke (b) u kojima navode značajnu i objektivnu zabrinutost u vezi s popratnim dokazima, Komisija i dotične države članice zajednički ispituju dostavljene dokaze kako bi riješili to pitanje. U tom se slučaju rok iz točke (b) može produžiti za 30 dana. Navedene se primjedbe dostavljaju državi članici koja daje izjavu o proglašenju i Komisiji;

(e)

ako arbitraža iz točke (d) ne uspije, Komisija može donijeti odluku da se obavi inspekcijski pregled na licu mjesta u skladu s člankom 58. kako bi se provjerila sukladnost dostavljene izjave o proglašenju s kriterijima koji su određeni u stavku 1., osim ako država članica koja je dostavila izjavu o proglašenju ne povuče svoju izjavu;

(f)

kada je na temelju rezultata pregleda to potrebno, u skladu s postupkom iz članka 62. stavka 2. donosi se odluka o privremenom ukidanju dotičnog proglašenja kojim se zoni ili kompartmentu daje status zone ili kompartmenta slobodnog od bolesti.

(a)

se laboratorijska pretraživanja u svrhu ove Direktive obavljaju u laboratorijima koje je u tu svrhu imenovalo nadležno tijelo;

(b)

se laboratorijska pretraživanja u slučaju sumnje i u svrhu potvrđivanja prisutnosti bolesti koje su navedene u Prilogu IV. dijelu II. provode primjenom dijagnostičkih metoda koje se određuju u skladu s postupkom iz članka 62. stavka 2;

i

(c)

laboratoriji koji su imenovani za pružanje dijagnostičkih usluga u skladu s ovim člankom poštuju poslove i zadatke koji su utvrđeni u Prilogu VI. dijelu III.

(a)

„kompartment” znači jedno ili više uzgajališta koja djeluju u okviru zajedničkog sustava biološke sigurnosti i u kojima se nalazi populacija akvatičnih životinja s posebnim zdravstvenim statusom s obzirom na određenu bolest;

(b)

„zajednički sustav biološke sigurnosti” znači da se u svrhu nadzora zdravlja akvatičnih životinja, sprečavanja i kontrole bolesti primjenjuju iste mjere;

(c)

„područje u kojem se provode mjere za suzbijanje bolesti” znači područje oko zaraženog uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca na kojemu se primjenjuju mjere kontrole bolesti kako bi se spriječilo njeno širenje;

(d)

„bolest” znači klinička ili inaparentna infekcija akvatičnih životinja povezana s prisutnošću jednog ili više etioloških uzročnika bolesti;

(e)

„zone ili kompartmenti slobodni od bolesti” znači zone ili kompartmenti koji su proglašeni slobodnim od bolesti u skladu s člankom 49. ili 50;

(f)

„nova bolest” znači novootkrivena ugrožavajuća bolest, s utvrđenim ili još uvijek neutvrđenim uzrokom, koja se može širiti unutar ili između populacija, primjerice trgovinom akvatičnim životinjama i/ili proizvodima životinja akvakulture. Ona označava i bolest koja se već nalazi na popisu, ali koja je utvrđena u novoj vrsti domaćinu koja još nije uvrštena u Prilog IV. dio II. kao prijemljiva vrsta;

(g)

„epidemiološka jedinica” znači skupina akvatičnih životinja koje su približno jednako izložene riziku od uzročnika bolesti unutar određenog područja. Rizik može postojati zbog toga što životinje žive u istom akvatičnom okolišu ili zbog načina gospodarenja koji omogućava brzo širenje uzročnika bolesti iz jedne skupine životinja u drugu;

(h)

„odmor” znači postupak koji se poduzima u svrhu suzbijanja bolesti pri kojemu se iz uzgajališta uklanjaju životinje akvakulture prijemljive na bolest koja se suzbija ili za koje je poznato da mogu prenositi uzročnika te bolesti, te, ako je izvodivo, i voda u kojoj su životinje živjele;

(i)

„daljnja prerada” znači prerada životinja akvakulture prije njihove uporabe za prehranu ljudi bilo kojom vrstom mjera i tehnika kojima se utječe na anatomsku cjelovitost tih životinja, kao što su iskrvarenje, uklanjanje utrobe/evisceracija, uklanjanje glave, filetiranje i rezanje na komade, pri čemu nastaje otpad ili nusproizvodi i pri čemu bi moglo doći do rizika od širenja bolesti;

(j)

„povećano uginuće” znači neobjašnjivo uginuće koje je znatno veće od onog koji se za dotično uzgajalište ili područje za uzgoj mekušaca smatra normalnim u uobičajenim okolnostima. Uzgajivač i nadležno tijelo zajednički odlučuju o tome što se smatra povećanim uginućem;

(k)

„infekcija” znači prisutnost uzročnika bolesti koji je u fazi razmnožavanja ili razvoja ili u latentnoj fazi, u ili na domaćinu;

(l)

„zaražena zona ili kompartment” znači zona ili kompartment u kojemu se pojavila infekcija;

(m)

„karantena” znači držanje skupine akvatičnih životinja u izolaciji tako da ne dolaze u izravni ili neizravni kontakt s drugim akvatičnim životinjama, s ciljem da se određeno vrijeme promatraju i da se, prema potrebi, podvrgnu testiranju i liječenju, a uključuje i odgovarajuću obradu otpadnih voda;

(n)

„prijemljiva vrsta” znači svaka vrsta kod koje se pokazala infekcija uzročnikom bolesti do koje je došlo prirodnim putem ili pokusnom infekcijom pri kojoj su se oponašali prirodni putovi;

(o)

„vektor” znači vrsta koja nije prijemljiva na bolest, ali koja može širiti infekciju prenoseći patogene s jednog domaćina na drugog;

(p)

„zona” znači jasno određeno zemljopisno područje s homogenim hidrološkim sustavom koje obuhvaća dio područja vodenog sliva od izvora do prirodne ili umjetne prepreke koja sprečava uzvodnu migraciju akvatičnih životinja iz donjih dijelova područja vodenog sliva, ili cijelo područje vodenog sliva od izvora do ušća, ili više područja vodenih slivova, uključujući njihova ušća, koja su međusobno epidemiološki povezana preko ušća.

1.

Registar koji vodi nadležno tijelo u skladu s člankom 6. mora sadržavati sljedeće minimalne podatke o svakom poslovanju akvakulture:

2.

Ako je autorizacija izdana području za uzgoj mekušaca u skladu s drugim podstavkom članka 4. stavka 1., podaci koji se zahtijevaju sukladno točki 1. podtočki (a) ovog dijela bilježe se za sva poslovanja akvakulture koja djeluju unutar dotičnog područja za uzgoj mekušaca. Podaci koji se zahtijevaju sukladno točki 1. podtočkama (b) do (g) ovog dijela bilježe se na razini područja za uzgoj mekušaca.

(a)

naziv i adrese autoriziranog objekta za preradu te podatke za kontakt (telefon, telefaks, elektronička pošta);

(b)

registracijski broj i pojedinosti o autorizaciji (tj. datumi posebnih autorizacija, identifikacijske oznake ili brojevi, posebni uvjeti proizvodnje kao i drugi podaci bitni za autorizaciju/autorizacije);

(c)

zemljopisni položaj objekta za preradu definiran odgovarajućim sustavom koordinata (po mogućnosti, koordinata GIS-a);

(d)

podatke o sustavima obrade otpadnih voda odobrenog objekta za preradu;

(e)

vrste životinja akvakulture koje se prerađuju u autoriziranom objektu za preradu.

(a)

kod kojeg postoji visoka razina rizika od širenja bolesti na druga uzgajališta ili na slobodnoživuće populacije ili od zaraze bolestima s drugih uzgajališta ili slobodnoživućih populacija;

(b)

koje radi u uvjetima uzgoja koji bi s obzirom na prisutne vrste mogli povećati opasnost od izbijanja bolesti (velika biomasa, niska kvaliteta vode);

(c)

koje prodaje žive akvatične životinje za daljnji uzgoj ili poribljavanje.

(a)

kod kojeg postoji srednja razina rizika od širenja bolesti na druga uzgajališta ili na slobodnoživuće populacije ili od zaraze bolestima s drugih uzgajališta ili slobodnoživućih populacija;

(b)

koje radi u uvjetima uzgoja koji s obzirom na prisutne vrste neće nužno povećati opasnost od izbijanja bolesti (srednja biomasa i srednja kvaliteta vode);

(c)

koje prodaje žive akvatične životinje uglavnom za prehranu ljudi.

(a)

kod kojeg postoji niska razina rizika od širenja bolesti na druga uzgajališta ili na slobodnoživuće populacije ili od zaraze bolestima s drugih uzgajališta ili slobodnoživućih populacija;

(b)

koje radi u uvjetima uzgoja koji s obzirom na prisutne vrste neće povećati opasnost od izbijanja bolesti (niska biomasa, dobra kvaliteta vode);

(c)

koje prodaje žive akvatične životinje jedino za prehranu ljudi.

(a)

rutinske inspekcijske preglede koje obavlja nadležno tijelo ili druge kvalificirane službe za zdravlje životinja u ime nadležnih tijela;

(b)

pregled populacije životinja akvakulture u uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca kako bi se provjerilo postojanje kliničkih znakova bolesti;

(c)

uzimanje uzoraka u svrhu dijagnostike u slučaju sumnje na bolest s popisa ili u slučaju povećanog uginuća uočenog tijekom inspekcijskog pregleda;

(d)

obvezno hitno prijavljivanje svake pojave ili sumnje na pojavu određene bolesti ili svakog povećanog uginuća.

(a)

rutinske inspekcijske preglede koje obavlja nadležno tijelo ili druge kvalificirane službe za zdravlje životinja u ime nadležnih tijela;

(b)

uzimanje propisanih uzoraka životinja akvakulture i njihovo ispitivanje na jedan ili više specifičnih patogena pomoću utvrđenih metoda;

(c)

obvezno hitno prijavljivanje svake pojave ili sumnje na pojavu određene bolesti ili svakog povećanog uginuća.

A.

Egzotične bolesti moraju ispunjavati sljedeće kriterije utvrđene u točki 1. te u točki 2. ili 3:

B.

Neegzotične bolesti moraju ispunjavati sljedeće kriterije utvrđene u točkama 1., 4., 5., 6. i 7. te u točki 2. ili 3:

1.

Na temelju povijesnih podataka

2.

Na temelju ciljanog nadziranja

Država članica u kojoj se zadnji poznati klinički slučaj bolesti dogodio u razdoblju od 10 godina prije podnošenja zahtjeva za priznavanje statusa države slobodne od bolesti ili u kojoj stanje infekcije prije ciljanog nadziranja nije bilo poznato, primjerice zbog nepostojanja uvjeta koji pogoduju kliničkoj manifestaciji bolesti, može se smatrati slobodnom od određene bolesti ako:

Ako u državi članici postoje dijelovi s ograničenim brojem uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca zbog čega ciljano nadziranje u tim dijelovima ne pruža dovoljno epidemioloških podataka, ali u kojima postoje slobodnoživuće populacije prijemljivih vrsta, te se slobodnoživuće populacije moraju obuhvatiti ciljanim nadziranjem.

1.

Zone

2.

Kompartmenti koji se sastoje od jednog ili više uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca, čiji zdravstveni status s obzirom na određenu bolest ovisi o zdravstvenom statusu okolnih prirodnih voda s obzirom na dotičnu bolest.

3.

Kompartmenti koji se sastoje od jednog ili više pojedinačnih uzgajališta čiji zdravstveni status s obzirom na određenu bolest ne ovisi o zdravstvenom statusu okolnih prirodnih voda s obzirom na dotičnu bolest

4.

Posebne odredbe za pojedinačna uzgajališta koja prvi put ili ponovo počinju svoju djelatnost

1.

Da bi mogao biti imenovan referentnim laboratorijem Zajednice u skladu s člankom 55., laboratoriji moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve. Oni moraju:

2.

Međutim, Komisija može, uzimajući u obzir kriterije za različite metode ispitivanja koji su utvrđeni u ovoj Direktivi, imenovati samo one laboratorije koji rade i koji su ocijenjeni i ovlašteni u skladu sa sljedećim europskim normama:

3.

Akreditacija i ocjenjivanje ispitnih laboratorija o kojemu se govori u stavku 2. može se odnositi na pojedinačne testove ili na skupine testova.

4.

Referentni laboratoriji Zajednice mogu koristiti stručno znanje i kapacitete laboratorija u drugim državama članicama ili državama članicama EFTE, za jednu ili više bolesti koje pripadaju njihovoj nadležnosti, pod uvjetom da ti laboratoriji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u točkama 1., 2. i 3. ovog Priloga. Svaka namjera korištenja takvog oblika suradnje mora se navesti u podacima koji se dostavljaju u svrhu imenovanja u skladu s člankom 55. stavkom 1. Međutim, referentni laboratorij Zajednice i dalje ostaje kontaktna točka za nacionalne referentne laboratorije u državama članicama i za Komisiju.

5.

Referentni laboratoriji Zajednice:

1.

Nacionalni referentni laboratoriji imenovani u skladu s člankom 56. odgovorni su za koordinaciju dijagnostičkih standarda i metoda unutar područja svoje nadležnosti u dotičnoj državi članici. Nacionalni referentni laboratoriji:

2.

Akreditacija i ocjenjivanje ispitnih laboratorija iz točke 1. podtočke i. može se odnositi na pojedinačne testove ili na skupine testova.

3.

Država članica može imenovati nacionalne referentne laboratorije koji ne udovoljavaju zahtjevima iz točke 1. podtočke i. alineje (i) ovog dijela, ako je u praksi teško raditi u skladu s normom EN ISO/IEC 17025, pod uvjetom da laboratorij primjenjuje sustav osiguranja kvalitete koji je u skladu sa smjernicama u ISO 9001.

4.

Države članice mogu dopustiti nacionalnom referentnom laboratoriju koji se nalazi na njihovom državnom području da koristi stručno znanje i kapacitete drugih laboratorija imenovanih u skladu s člankom 57. za jednu ili više bolesti u njihovoj nadležnosti, pod uvjetom da ti laboratoriji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovom dijelu. Međutim, nacionalni referentni laboratorij i dalje ostaje kontaktna točka za središnje nadležno tijelo dotične države članice i za referentni laboratorij Zajednice.

1.

Nadležno tijelo države članice imenuje laboratorije za pružanje dijagnostičkih usluga sukladno članku 57. jedino ako oni ispunjavaju sljedeće zahtjeve. Oni moraju:

2.

Akreditacija i ocjenjivanje ispitnih laboratorija iz točke 1. podtočke (c) može se odnositi na pojedinačne testove ili na skupine testova.

3.

Država članica može imenovati laboratorije koji ne udovoljavaju zahtjevima iz točke 1. podtočke (c) alineje (i) ovog dijela, ako je u praksi teško raditi u skladu s normom EN ISO/IEC 17025, pod uvjetom da laboratorij primjenjuje sustav osiguranja kvalitete koji je u skladu sa smjernicama u ISO 9001.

4.

Nadležno tijelo ukida imenovanje ako se prestanu ispunjavati uvjeti navedeni u ovom Prilogu.

1.

Moraju se donijeti odredbe koje osiguravaju zakonske ovlasti potrebne za provedbu kriznih planova i brze i učinkovite akcije iskorjenjivanja bolesti.

2.

Moraju se donijeti odredbe koje osiguravaju pristup sredstvima fondova za izvanredne situacije, proračunskim sredstvima i izvorima financiranja kako bi se pokrili svi vidovi borbe protiv egzotičnih bolesti navedenih u Prilogu IV. dijelu II.

3.

Mora biti uspostavljen zapovjedni lanac koji jamči brzo i učinkovito donošenje odluka pri postupanju s egzotičnim bolestima navedenim u Prilogu IV. ili s novim bolestima. Središnja jedinica za donošenje odluka mora biti zadužena za sveukupno upravljanje strategijama kontrole bolesti.

4.

Države članice moraju imati na raspolaganju detaljne planove kako bi, u slučaju izbijanja egzotičnih bolesti navedenim u Prilogu IV. dijelu II. ili novih bolesti, bile spremne odmah uspostaviti lokalni stožer za kontrolu bolesti te na lokalnoj razini provesti mjere kontrole bolesti i mjere zaštite okoliša.

5.

Države članice moraju osigurati suradnju između nadležnih tijela i nadležnih uprava i tijela za pitanja okoliša kako bi se osiguralo da veterinarske mjere i mjere zaštite okoliša budu pravilno usklađene.

6.

Moraju se predvidjeti odgovarajuća sredstva, uključujući osoblje, opremu i laboratorijske kapacitete, kako bi se osiguralo brzo i učinkovito djelovanje.

7.

Na raspolaganju mora biti ažurirana verzija operativnog priručnika s detaljnim, opsežnim i praktičnim opisom svih radnji, postupaka, uputa i kontrolnih mjera koje se moraju primijeniti u vezi s egzotičnim bolestima navedenim u Prilogu IV. dijelu II. ili novim bolestima.

8.

Prema potrebi, na raspolaganju moraju biti detaljni planovi za hitno cijepljenje.

9.

Osoblje mora biti redovno uključeno u edukaciju o kliničkim znakovima, epidemiološkom istraživanju i kontroli epizootija, sudjelovati u vježbama simulacije te u programima osposobljavanja u području komunikacijskih tehnika kako bi mogli organizirati informativne kampanje o bolesti namijenjene odgovornim tijelima, uzgajivačima i veterinarima.

10.

Pri izradi kriznih planova moraju se uzeti u obzir sredstva koja su potrebna za kontrolu velikog broja izbijanja bolesti koja se javljaju u kratkom vremenskom razdoblju.

11.

Ne dovodeći u pitanje veterinarske zahtjeve utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1774/2002, krizni planovi moraju osigurati da, u slučaju izbijanja bolesti, svako masovno uništavanje lešina akvatičnih životinja i otpada akvatičnih životinja bude obavljeno na način kojim se ne ugrožava zdravlje životinja i ljudi i da se pri tom koriste postupci i metode koji sprečavaju svaki štetni učinak na okoliš, a naročito na način:

12.

U takvim planovima moraju biti navedena mjesta i subjekti za obradu i neškodljivo uklanjanje lešina i životinjskog otpada u slučaju izbijanja bolesti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002.