uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (1), a posebno njezin članak 18. točke 9. i 10.,

Za potrebe ove Uredbe, „trihinela” znači svaki oblić koji pripada vrsti roda trihinela.

1. Trupovi domaćih svinja moraju se sustavno uzorkovati u klaonicama kao dio post mortem pregleda.

Uzorak se uzima sa svakog trupa i pretražuje na trihinelu u laboratoriju koji je određen od nadležnog tijela, korištenjem jedne od sljedećih metoda pretraživanja:

2. Do dobivanja rezultata pretrage na trihinelu i ako subjekt u poslovanju s hranom jamči potpunu sljedivost:

3. Trupovi konja, divljih svinja i drugih uzgojenih ili divljih vrsta životinja prijemljivih na invaziju trihinelom, moraju se sustavno uzorkovati u klaonicama ili objektima za obradu i rasijecanje divljači, u sklopu post mortem pregleda.

Ovakvo se uzorkovanje ne smije provoditi ako je nadležno tijelo na temelju procjene rizika utvrdilo da je rizik od invazije trihinelom za određene uzgojene ili divlje vrste životinja zanemariv.

Uzorak se uzima sa svakog trupa i pretražuje se u skladu s prilozima I. i III. u laboratoriju koji je odredilo nadležno tijelo.

1. Odstupajući od članka 2. stavka 1., meso domaćih svinja koje je podvrgnuto postupku zamrzavanja u skladu s Prilogom II. pod nadzorom nadležnog tijela, izuzima se od pretrage na trihinelu.

2. Odstupajući od članka 2. stavka 1., trupovi i meso domaćih svinja koje se drže isključivo za tov i klanje izuzimaju se od pretrage na trihinelu kada životinje dolaze iz:

3. Kada nadležno tijelo primjeni odstupanje navedeno u stavku 2., ta država članica podnosi Komisiji godišnje izvješće koje sadrži informacije navedene u poglavlju II. točki (D) Priloga IV. u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive 2003/99/EZ.

Ako država članica ne dostavi to godišnje izvješće ili je godišnje izvješće nezadovoljavajuće u smislu ovog članka, tada za tu državu prestaje primjena ovog odstupanja.

1. Trupovi navedeni u članku 2. ili njihovi dijelovi, osim onih navedenih u članku 2. stavku 2. točki (b), ne smiju napustiti prostorije objekta prije nego što se utvrdi da je rezultat pretrage na trihinelu negativan.

Slično tome, ostali dijelovi životinje namijenjeni za prehranu ljudi ili hranidbu životinja, koji sadrže tkivo poprečno-prugastih mišića, ne smiju napustiti prostorije objekta prije nego što se utvrdi da je rezultat pretrage na trihinelu negativan.

2. Otpad životinjskog podrijetla i nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi i koji ne sadrže poprečno-prugaste mišiće mogu napustiti prostorije objekta prije nego što su poznati rezultati pretrage na trihinelu.

Međutim, nadležno tijelo može zahtijevati da se nusproizvodi životinjskog podrijetla podvrgnu pretrazi na trihinelu ili prethodnoj obradi, prije nego što se dopusti njihovo iznošenje iz prostorija.

3. Kada se u klaonici primjenjuje postupak koji osigurava da niti jedan dio trupa koji se pretražuje ne napusti prostorije objekta prije nego što se utvrdi da je rezultat pretrage na trihinelu negativan i kada je taj postupak službeno odobren od nadležnog tijela, oznaka zdravstvene ispravnosti o kojoj se govori u članku 5. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 854/2004 može se upotrijebiti prije nego što rezultati pretrage na trihinelu budu poznati.

Nadležno tijelo osigurava da cjelokupno osoblje uključeno u pretragu uzoraka za otkrivanje trihinele prođe odgovarajuću izobrazbu i da sudjeluje:

1. Za pretragu uzoraka iz članka 2. koristiti će se metode pretraživanja navedene u poglavljima I. i II. Priloga I.:

2. Svi se pozitivni uzorci šalju u nacionalni referentni laboratorij ili u referentni laboratorij Zajednice, da bi se odredilo o kojoj vrsti trihinele je riječ.

Nadležna tijela država članica moraju do 31. prosinca 2006. pripremiti krizni plan u kojem se opisuju sve aktivnosti koje se poduzimaju kada su uzorci, kako je navedeno u člancima 2. i 16. pozitivni na trihinelu. Ovaj plan mora sadržavati podatke koji uključuju:

Nadležno tijelo može službeno priznati gospodarstva ili kategorije gospodarstava slobodnima od trihineloze, ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

Subjekti u poslovanju s hranom čija su gospodarstva priznata kao slobodna od trihineloze moraju izvijestiti nadležno tijelo o svim zahtjevima propisanim u Prilogu IV. poglavlju I. i poglavlju II. točki (B) koji više nisu ispunjeni ili o bilo kakvoj drugoj promjeni koja bi mogla utjecati na status gospodarstva slobodnog od trihineloze.

Nadležno tijelo osigurava provođenje povremenih pregleda gospodarstava priznatih kao slobodnih od trihineloze.

Učestalost tih pregleda temelji se na procjeni rizika, uzimajući u obzir povijest bolesti i prevalenciju, prethodne nalaze, geografsko područje, prijemljivosti životinjskih vrsta na tom području, način gospodarenja životinjama, veterinarski nadzor i pravilno postupanje poljoprivrednika.

Nadležno tijelo osigurava da se sve rasplodne krmače i nerastovi koji dolaze iz gospodarstava slobodnih od trihineloze, pretraže u skladu s člankom 2. stavkom 1.

Nadležno tijelo provodi program praćenja koji obuhvaća domaće svinje, konje i ostale vrste životinja prijemljive na trihinelu koje dolaze iz gospodarstava ili kategorija gospodarstava priznatih kao slobodnih od trihineloze, ili iz regija gdje je rizik od trihineloze priznat kao zanemariv, kako bi se potvrdilo da su životinje uistinu slobodne od trihinele.

Programom praćenja se propisuje učestalost pretraživanja, broj životinja koje se pretražuju i plan uzorkovanja. U tu svrhu, uzorci mesa moraju biti prikupljeni i pretraženi na prisustvo parazita trihinela u skladu s poglavljem I. ili II. Priloga I.

Program praćenja može uključivati serološke metode kao dodatne metode pretrage, kada referentni laboratorij Zajednice validira prikladan test.

Opozivanje službenog priznatih statusa gospodarstava slobodnih od trihineloze ili regija sa zanemarivim rizikom

1. Kada se u domaće svinje ili neke druge vrste životinje prijemljive na invaziju trihinelom, podrijetlom sa gospodarstva koje je službeno priznato kao slobodno od trihineloze, dokaže prisutvo trihinele, nadležno tijelo bez odgode:

(2) Nadležno tijelo opoziva status službeno priznatih gospodarstava ili kategorija gospodarstava slobodnih od trihineloze, ako:

3. Kada informacije iz programa praćenja ili iz programa praćenja divljih životinja pokažu da se regija više ne može smatrati regijom sa zanemarivim rizikom od trihineloze u domaćih svinja, Komisija povlači tu regiju s liste i o tome obavješćuje druge države članice.

4. Nakon što se priznanje povuče, gospodarstva se mogu ponovno proglasiti kao službeno slobodna od trihineloze čim se utvrđeni nedostaci uklone i kada se nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokaže da su ispunjeni svi zahtjevi navedeni u poglavlju II. točki (A) Priloga IV.

Meso vrsta životinja koje može biti nositelji trihinele, koje sadrži poprečno-prugaste mišiće i koje dolazi iz treće zemlje, može se uvesti u Zajednicu ako je prije izvoza u toj trećoj zemlji bilo pretraženo na trihinelu.

To se pretraživanje obavlja u skladu s člankom 2. na cijelom trupu, ili ako to nije učinjeno, na svakoj njegovoj polovici, četvrtini, dijelu ili komadu trupa.

1. Meso domaćih svinja može se uvesti bez obavljene pretrage navedene u članku 13., ako dolazi iz gospodarstva u trećoj zemlji koje je Komisija potvrdila kao službeno slobodno od trihineloze, u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 854/2004 na temelju zahtjeva nadležnog tijela te države, koje prati izvješće upućeno Komisiji s dokazom da su ispunjeni i zahtjevi navedeni u poglavlju I. Priloga IV.

2. Meso domaćih svinja može se uvesti bez obavljene pretrage navedene u članku 13., ako je prethodno podvrgnuto postupku zamrzavanja, u skladu s Prilogom II. pod nadzorom nadležnog tijela treće zemlje.

Zdravstveni certifikat koji prati uvoz mesa, kako je navedeno u članku 13., mora sadržavati izjavu službenog veterinara kojom se potvrđuje:

Ovaj dokument u izvorniku prati meso, osim ako je bilo dopušteno odstupanje u skladu s člankom 14. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 854/2004.

1. Država članica može u izuzetnim slučajevima dopustiti korištenje trihineloskopske metode navedene u poglavlju III. Priloga I. za pretragu domaćih i divljih svinja do 31. prosinca 2009., kada:

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

PRILOG I.

Metode pretraživanja

POGLAVLJE I.

REFERENTNA METODA PRETRAŽIVANJA

Metoda umjetne probave na magnetskoj miješalici za skupne uzorke

1. Oprema i reagensi

(a)	Nož ili škare i pinceta za rezanje uzoraka.

(b)	Podlošci razdijeljeni na 50 kvadrata, od kojih se u svaki može staviti uzorak od oko 2 g mesa, ili druga oprema koja pruža jednaka jamstva u vezi sa sljedivošću uzoraka.

(c)

Miješalica s oštrim oštricama za usitnjavanje. Kada su uzorci veći od 3 g, mora se koristiti uređaj za mljevenje mesa s otvorima veličine od 2 do 4 mm ili škare. Ako se radi o zamrznutom mesu ili jeziku (nakon uklanjanja površinskog sloja koji se ne može probaviti), potreban je uređaj za mljevenje mesa, a veličina uzorka se mora značajno povećati.

(d)	Magnetska miješalice s termostatski kontroliranom pločom za zagrijavanje i štapićima presvučenim teflonom, dužine približno 5 cm.

(e)	Konični stakleni separator s lijevkom, zapremnine najmanje 2 litre, po mogućnosti s ugrađenim sigurnosnim teflonskim ventilima.

(f)	Stalci, prsteni i stezaljke.

(g)	Sita vanjskog promjera 11 cm, sa mrežicom od nehrđajućeg čelika čiji su otvori promjera 180 μm.

(h)	Lijevci s unutarnjim promjerom ne manjim od 12 cm, za potporu sita.

(i)	Staklene posude, zapremnine 3 litre.

(j)	Stakleni mjerni cilindri zapremnine 50 do 100 ml ili kivete za centrifugiranje.

(k)	Trihineloskop s vodoravnim stolićem ili binokularni mikroskop s vlastitim izvorom svjetlosti čiji se intenzitet može podešavati.

(l)	Veći broj petrijevih zdjelica promjera 9 cm (za upotrebu s binokularnim mikroskopom), kojima su na donjoj strani zašiljenim instrumentom označena kvadratna polja za pregled dimenzija 10 × 10 mm.

(m)

Posuda za brojanje ličinki (za upotrebu s trihineloskopom), izrađena od akrilnih ploča debljine 3 mm, na sljedeći način:

i.	dno posude ima dimenzije 180 × 40 mm i iscrtano je u kvadrate;

ii.	dimenzije stranica su 230 × 20 mm;

iii.	dimenzije ruba su 40 × 20 mm. Dno i rubovi se moraju umetnuti između stranica, tako da se na rubovima formiraju dvije male ručke. Gornja strana dna mora biti izdignuta 7 do 9 mm iznad baze okvira kojeg čine stranice i rubovi. Ovi se dijelovi moraju zalijepiti ljepilom prikladnim za taj materijal.

(n)	Aluminijska folija.

(o)	25 % klorovodična kiselina.

(p)	Pepsin aktivnosti 1:10 000 NF (US National Formulary), što odgovara 1:12 500 BP (British Pharmacopoea) i 2 000 FIP (Fédération internatiomnale de pharmacie).

(q)	Voda iz slavine zagrijana na 46 do 48 °C.

(r)	Vaga s točnošću od najmanje 0,1 g.

(s)	Metalne posude zapremnine 10 do 15 l za sakupljanje korištenog soka iz umjetne probave.

(t)	Pipete različitih zapremnina (1, 10 i 25 ml) i pipetori.

(u)	Termometar s točnošću od 0,5 °C, s mjernim rasponom od 1 do 100 °C.

(v)	Sifon za vodu iz slavine.

2. Prikupljanje uzoraka i količina za umjetnu probavu

(a)

Kada se radi o cijelom trupu domaće svinje, uzima se uzorak težine najmanje 1 g sa korijena ošita na prijelazu mišićnog u tetivasti dio. Mogu se koristiti posebna kliješta za trihinelu za uzimanje uzorka s osiguranom točnošću između 1,00 i 1,15 g.

U slučaju rasplodnih krmača i nerastova, uzima se veći uzorak, težine najmanje 2 g, sa korijena ošita, na prijelazu mišićnog u tetivasti dio.

U nedostatku korijena ošita, uzima se dvostruko veći uzorak od 2 g (ili 4 g kod rasplodnih krmača i nerastova) sa rebrenog ili prsnog dijela ošita, ili sa žvačnih mišića, jezika ili trbušnih mišića.

(b)	Za meso rasječeno na komade, uzima se uzorak od najmanje 5 g poprečno prugastog mišića sa što manje masnog tkiva, po mogućnosti što bliže kosti ili tetiva. Uzorak iste veličine se uzima od mesa koje nije namijenjeno kuhanju ili kojem drugom načinu prerade nakon klanja.

(c)

Kod zamrznutih uzoraka, za analizu se uzima uzorak poprečno-prugastog mišićnog tkiva, težak najmanje 5 g.

Težina uzoraka mesa odnosi se na uzorak mesa bez masnog i vezivnog tkiva. Posebno treba paziti kod uzimanja uzoraka mišićnog tkiva jezika, kako bi se izbjegla kontaminacija s površinskim slojem jezika, koji je neprobavljiv i koji može onemogućiti očitavanje sedimenta.

3. Postupak

I. Skupni uzorci (u ukupnoj količini od 100 g uzoraka istodobno)

(a)	16 ± 0,5 ml klorovodične kiseline dodaje se u posudu zapremnine 3 litre u kojoj se nalazi 2 litre vode iz slavine prethodno zagrijane na 46 do 48 °C; u posudu se uroni štapić za miješanje, a posuda se postavi na prethodno zagrijanu ploču i tada započinje miješanje.

(b)	Dodaje se 10 ± 0,2 g pepsina.

(c)	100 g uzorka prikupljenog u skladu s točkom 2. usitni se u miješalici.

(d)	Usitnjeno meso prebacuje se u posudu zapremnine od 3 litre u kojoj se nalaze voda, pepsin i klorovodična kiselina.

(e)	Nož uređaja za usitnjavanje se više puta uranja u posudu sa probavnim sokom, a posuda u kojoj se usitnjavalo meso se ispere s malom količinom probavnog soka da bi se odstranilo sve meso koje još uz nju prianja.

(f)	Posuda se pokrije aluminijskom folijom.

(g)	Magnetska miješalica se mora podesiti tako da tijekom rada održava stalnu temperaturu od 44 do 46 °C. Tijekom miješanja, probavni sok se mora rotirati dovoljno velikom brzinom da bi se stvorio duboki vir bez da prska iz posude.

(h)	Probavni sok se miješa dok se dijelovi mesa ne razgrade (oko 30 minuta). Tada se miješalica isključi, a probavni sok izlije kroz sito u taložni lijevak. Duže vrijeme probave (najduže 60 minuta. može biti potrebno ako se probavljaju određene vrste mesa (jezik, meso divljači itd.).

(i)	Postupak umjetne probave se smatra zadovoljavajućim kada na situ ne zaostane više od 5 % početne težine uzorka.

(j)	Probavni sok se taloži u lijevku 30 minuta.

(k)	Nakon 30 minuta, 40 ml probavnog soka brzo se odlije u mjerni cilindar ili kivetu za centrifugiranje.

(l)	Probavni sokovi i ostali tekući otpad se čuvaju u posudi dok se ne završi očitavanje rezultata.

(m)	40 ml uzorka se ostavi stajati 10 minuta. Zatim se 30 ml površinskog sloja tekućine pažljivo izvuče usisavanjem da bi se odstranio i da bi ostalo ne više od 10 ml.

(n)	Preostali uzorak sedimenta od 10 ml izlije se u posudu za brojanje ličinki ili u petrijevu zdjelicu.

(o)

Cilindar ili kiveta za centrifugiranje se isperu s ne više od 10 ml vode iz slavine, te se dodaje prethodno uzetom uzorku u posudi za brojanje ličinki ili u petrijevoj zdjelici. Nakon toga se uzorak pretražuje trihineloskopom ili binokularnim mikroskopom pod povećanjem od 15 do 20 puta. Dopušteno je vizualno pretraživanje upotrebom drugih tehnika, pod uvjetom da su provjerene na pozitivnim kontrolnim uzorcima te da je dokazano da daju jednako dobre ili bolje rezultate od uobičajenih metoda pretrage. U svim slučajevima sumnjivih područja ili pojave parazitima sličnih oblika, mora se koristiti veće povećanje i to od 60 do 100 puta.

(p)

Uzorci dobiveni umjetnom probavom moraju se pregledati čim su gotovi. Ni u kojem se slučaju pretraga ne smije odgoditi za sljedeći dan.

Ako se sadržaj umjetne probave ne pretražuje u roku od 30 minuta nakon pripreme, on se mora razbistriti na sljedeći način. Dobiveni uzorak od oko 40 ml se izlije u mjerni cilindar i ostavi se da odstoji 10 minuta. Zatim se ukloni 30 ml površinskog sloja tekućine, tako da ostane volumen od 10 ml. On se nadopuni vodom iz slavine do volumena od 40 ml. Nakon daljnjeg taloženja u trajanju od 10 minuta, 30 ml površinskog sloja tekućine odstranjuje se isisavanjem, tako da preostane volumen od 10 ml za pretragu u petrijevoj zdjelici ili u posudi za brojanje ličinki. Mjerni cilindar se ispere s najviše 10 ml vode iz slavine i taj se ispirak dodaje uzroku za pretragu u petrijevoj zdjelici ili u posudi za brojanje ličinki.

Ako se kod pretraživanja utvrdi da sediment nije bistar, uzorak se izlije u mjerni cilindar i nadolije do 40 ml vodom iz slavine te se ponavlja gore opisani postupak. Ovaj se postupak može ponoviti 2 do 4 puta, dok tekućina ne postane dovoljno bistra za pouzdano očitavanje.

II. Uzorci manji od 100 g

Ako je potrebno, skupnom uzroku od 100 g može se dodati do 15 g i pretražiti zajedno s tim uzorcima u skladu s točkom 3.(I). Ako je uzorak veći od 15 g mora se pregledati kao zasebni uzorak. Za skupne uzorke do 50 g, probavni sok i sastojci se mogu smanjiti na 1 litru vode, 8 ml klorovodične kiseline i 5 g pepsina.

III. Pozitivni ili sumnjivi rezultati

Kada pregled skupnog uzorka da pozitivan ili sumnjiv rezultat, uzima se dodatni uzorak od 20 g od svake svinje u skladu s točkom 2.(a). Uzorci od po 20 g od 5 svinja pretražuju se kao skupni uzorak upotrebom gore opisane metode. Na taj se način pretražuju uzorci iz 20 grupa od po pet svinja.

Kada se trihinela dokaže u skupnom uzroku od pet svinja, uzimaju se dodatni uzorci od 20 g od svake pojedine svinje iz te grupe, i svaki se od njih posebno pretražuje upotrebom prethodno opisane metode.

Uzorci parazita se drže u 90 % etilnom alkoholu u svrhu konzerviranja i identifikacije na razini vrste u referentnom laboratoriju Zajednice ili u nacionalnom referentnom laboratoriju.

Nakon prikupljanja parazita, pozitivne tekućine (probavni sok, površinski sloj tekućine, ispirci itd.) moraju se dekontaminirati zagrijavanjem na najmanje 60 °C.

POGLAVLJE II.

EKVIVALENTNE METODE

A. Mehanička metoda probave skupnog uzorka/tehnika sedimentacije

1. Oprema i reagensi

(a)	Nož ili škare za rezanje uzoraka.

(b)	Podlošci razdijeljeni na 50 kvadrata, od kojih se u svaki može staviti uzorak od oko 2 g mesa, ili druga oprema koja pruža jednaka jamstva u vezi sa sljedivošću uzoraka.

(c)	Uređaj za mljevenje mesa ili električna sjeckalica.

(d)	Miješalica tipa Stomacher lab-blender 3 500 thermo.

(e)	Plastične vrećice prikladne za Stomacher lab-blender.

(f)	Konični separatori, zapremnine 2 litre, po mogućnosti s ugrađenim sigurnosnim teflonskim ventilima.

(g)	Stalci, prsteni i stezaljke.

(h)	Sita vanjskog promjera 11 cm, sa mrežicom od nehrđajućeg čelika ili mjedi čiji su otvori promjera 180 μm.

(i)	Lijevci s unutarnjim promjerom ne manjim od 12 cm, za potporu sita.

(j)	Stakleni mjerni cilindri zapremnine 100 ml.

(k)	Termometar s točnošću od 0,5 °C u rasponu od 1 do 100 °C.

(l)	Naprava za vibriranje, na primjer električni aparat za brijanje bez glave.

(m)	Sklopka koja se uključuje i isključuje u razmacima od jedne minute.

(n)	Trihineloskop s vodoravnim stolićem ili binokularni mikroskop, s izvorom svjetlosti čiji se intenzitet može podešavati.

(o)	Posuda za brojanje ličinki i veći broj petrijevih zdjelica promjera 9 cm, kao u poglavlju I. točkama 1. (l) i (m);

(p)	17,5 % klorovodična kiselina.

(q)	Pepsin aktivnosti 1:10 000 NF (US National Formulary), što odgovara 1:12 500 BP (British Pharmacopoea) i 2 000 FIP (Fédération internatiomnale de pharmacie).

(r)	Veći broj posuda zapremnine 10 litara za dekontaminaciju opreme, npr. pomoću formalina te za preostali probavni sok kada je test uzoraka pozitivan.

(s)	Vaga s točnošću od najmanje 0,1 g.

2. Sakupljanje uzoraka i količina potrebna za probavu

Postupiti u skladu s u poglavljem I. točkom 2.

3. Postupak

I. Mljevenje

Ako se uzorci mesa prethodno samelju u stroju za mljevenje mesa, poboljšava se kvaliteta probave. Ako se koristi električna miješalica, ona se mora uključivati tri do četiri puta, svaki put po jednu sekundu.

II. Postupak probave

Ovaj postupak se može provoditi na skupnim uzorcima (istovremeno 100 g uzoraka) ili na uzorcima manjim od 100 g.

(a)

Skupni uzorci (100 g uzoraka istodobno):

i.	Na uređaj Stomacher lab-blender 3 500 stavlja se dvostruka plastična vrećica, a temperatura se podesi na 40 do 41 °C;

ii.	U unutrašnju plastičnu vrećicu se ulije jedna i pol litre prethodno zagrijane vode na 40 do 41 °C;

iii.	Vodi u Stomacheru se doda 25 ml 17,5 % klorovodične kiseline;

iv.	Tome se doda 100 uzoraka od kojih je svaki težak oko 1 g (na temperaturi od 25 do 30 °C), koji su uzeti iz pojedinačnih uzoraka u skladu s točkom 2.;

v.	Na kraju se dodaje 6 g pepsina. Ovaj se redoslijed mora strogo poštovati da bi se izbjegla razgradnja pepsina;

vi.	Stomacher zatim 25 minuta miješa sadržaj vrećice;

vii.	Plastična vrećica se izvadi iz Stomachera, a probavni sok se filtrira kroz sito u laboratorijsku čašu zapremnine 3 litre;

viii.

Plastična vrećica se ispire s oko 100 ml vode, koja se zatim upotrijebi za ispiranje sita te se na kraju doda filtratu unutar laboratorijske čaše;

ix.	Skupnom uzorku od 100 uzoraka može se dodati do 15 pojedinačnih uzoraka i pregledati zajedno s tim uzorcima;

(b)

Manji skupni uzroci (manje od 100 uzoraka):

i.	Na uređaj Stomacher lab-blender 3 500 stavlja se dvostruka plastična vrećica, a temperatura se podesi na 40 do 41 °C;

ii.	Probavni sok se priprema miješanjem oko jedne i pol litre vode i 25 ml 17,5 % klorovodične kiseline. Tome se dodaje 6 g pepsina i sve se pomiješa pri temperaturi od 40 do 41 °C. Ovaj se redoslijed mora strogo poštovati da bi se izbjegla razgradnja pepsina;

iii.

Od probavnog soka se odvoji volumen koji odgovara omjeru od 15 ml po gramu uzorka (npr. za 30 uzoraka bio bi potreban volumen 30 × 15 ml = 450 ml) i stavi se u unutrašnju od dvije plastične vrećice zajedno s uzorcima mesa teškim oko 1 g (pri temperaturi od 25 do 30 °C), koji su uzeti iz svakog pojedinog uzorka u skladu s točkom 2.;

iv.	U vanjsku se vrećicu ulije voda zagrijana na oko 41 °C, tako da ukupni volumen ovih vrećica bude jedna i pol litra. Stomacher zatim 25 minuta miješa sadržaj vrećice;

v.	Plastična vrećica se izvadi iz Stomachera, a probavni sok se filtrira kroz sito u laboratorijsku čašu zapremnine 3 litre;

vi.	Plastična vrećica se ispire s oko 100 ml vode (na 25 do 30 °C), koja se zatim upotrijebi za ispiranje sita te se na kraju doda filtratu unutar laboratorijske čaše.

III. Sakupljanje ličinaka sedimentacijom

—	Probavnom soku se dodaje led (300 do 400 g leda u listićima ili zdrobljenog leda), tako da se njegov volumen poveća na oko 2 litre. Probavni sok se zatim miješa dok se ne otopi led. U slučaju manjih skupnih uzoraka (pogledajte točku II. (b)) količina leda se mora proporcionalno smanjiti.

—	Rashlađeni probavni sok se prenese u separator zapremnine 2 litre, koji je opremljen napravom za vibraciju u posebnoj obujmici.

—	Tijekom sedimentacije koja traje 30 minuta, sedimentacijski lijevak vibrira s prekidima, tj. izmjenjuju se jedna minuta vibriranja i jedna minuta stanke.

—	Nakon 30 minuta, 60 ml uzorka taloga brzo se odlije u mjerni cilindar od 100 ml (lijevak se nakon upotrebe ispere otopinom deterdženta).

—	60 ml uzorka ostavi se da odstoji 10 minuta, a zatim se površinski sloj tekućine pažljivo izdvoji usisavanjem, tako da ostane volumen od 15 ml za pregled na prisutnost ličinaka.

—	Za usisavanje se može upotrijebiti brizgalica za jednokratnu upotrebu, opremljena plastičnom cjevčicom. Dužina te cjevčice mora biti takva, da kada se krilca brizgalice postave na rub mjerenog cilindra, u cilindru ostane 15 ml.

—	Preostalih 15 ml izlijeva se u posudu za brojanje ličinki ili u dvije petrijeve zdjelice te se pretražuje upotrebom trihineloskopa ili binokularnog mikroskopa.

—	Mjerni cilindar se ispere s 5 do 10 ml vode iz slavine i taj se ispirak doda uzorku.

—	Sadržaj umjetne probave se mora pregledati čim je gotov. Ni u kojem se slučaju pretraga ne smije odgoditi za sljedeći dan.

Kad sadržaj umjetne probave nije bistar ili se ne pregledava u roku od 30 minuta nakon njegove pripreme, on se mora razbistriti na sljedeći način:

—	konačni uzorak od oko 60 ml izlije se u mjerni cilindar i ostavi da odstoji 10 minuta; zatim se usisavanjem otkloni 45 ml površinskog sloja tekućine, a preostalih 15 ml se nadopuni s 45 ml vode iz slavine,

—	nakon daljnjeg stajanja od 10 minuta, opet se isisa 30 ml površinskog sloja tekućine, a preostalih 15 ml za pregled ulije se u petrijevu zdjelicu ili u posudu za brojanje ličinki,

—	mjerni cilindar se ispere s 10 ml vode iz slavine i taj se ispirak dodaje uzorku za pregled u petrijevoj zdjelici ili u posudi za brojanje ličinki.

IV. Pozitivni ili sumnjivi rezultati

Kada je rezultat pozitivan ili sumnjiv, primjenjuju se odredbe utvrđene u poglavlju I. točki 3. III.

B. Mehanička metoda umjetne probave skupnog uzorka/tehnika „izdvajanje na filteru”

1. Oprema i reagensi

kako je određeno u poglavlju II. točki (A) 1.

Dodatna oprema:

(a)	Gelmanov separator zapremnine 1 litre, opremljen držačem za filter (promjer 45 mm);

(b)

filterske ploče koje se sastoje od okrugle mreže izrađene od nehrđajućeg čelika s porama od 35 mikrona (promjer ploče: 45 mm), dva gumena prstena debljine 1 mm (promjer vanjskog prstena: 45 mm; promjer unutrašnjeg prstena: 38 mm), s tim da se okrugla mreža postavi između dva gumena prstena i za njih pričvrsti upotrebom dvokomponentnog ljepila prikladnog za lijepljenje oba materijala;

(c)	Erlenmeyerova tikvica zapremnine 3 litre, opremljena postraničnom cjevčicom za usisavanje;

(d)	filterska pumpa;

(e)	plastične vrećice, zapremnine najmanje 80 ml;

(f)	naprava za plombiranje plastičnih vrećica;

(g)	renilaza, jakosti 1: 150 000 Sokslet jedinica na gram.

2. Sakupljanje uzoraka

Kako je određeno u poglavlju I. točki 2.

3. Postupak

I. Mljevenje

II. Postupak probave

Ovaj se postupak može provoditi na skupnim uzorcima (istodobno 100 g uzoraka) ili na skupnim uzorcima manjim od 100 g.

(a)	Skupni uzorci (100 uzoraka istodobno) Pogledajte poglavlje II. točku (A) 3. II. (a).

(b)	Manji skupni uzroci (manje od 100 uzoraka) Pogledajte poglavlje II. točku (A) 3. II. (b).

III. Sakupljanje ličinaka filtriranjem

(a)	Probavnom soku se dodaje led (300 do 400 g leda u listićima ili zdrobljenog leda), tako da se njegov volumen poveća na oko 2 litre. Kada su uzroci manji količina leda se mora proporcionalno smanjiti.

(b)	Probavni sok se zatim miješa dok se ne otopi led. Rashlađena digestivna tekućina se ostavi najmanje tri minute, da bi se ličinke sklupčale.

(c)	Gelmanov separator opremljen držačem za filter i diskom s filterom, stavlja se na Erlenmeyerovu tikvicu koja je povezana s pumpom filtera.

(d)	Probavni sok se ulije u Gelmanov separator i filtrira. Pred kraj filtriranja, prolaz probavnog soka kroz filter može se potpomoći primjenom usisavanja pomoću pumpe filtra. Usisavanje se mora prekinuti prije nego što filter postane suh, tj. kada u lijevku ostane 2 do 5 ml tekućine.

(e)	Kada je sav probavni sok profiltriran, disk s filterom se skida i stavlja u plastičnu vrećicu zapremnine 80 ml zajedno s 15 do 20 ml otopine renilaze. Otopina ranilaze se priprema dodavanjem 2 g renilaze u 100 ml vode iz slavine.

(f)	Plastična vrećica se dva puta plombira i postavi između unutrašnje i vanjske vrećice Stomachera.

(g)	Pusti se Stomacher da usitnjava kroz tri minute, npr. dok radi na skupnom ili nepotpunom uzorku.

(h)

Nakon tri minute, plastična se vrećica zajedno s diskom s filterom i otopinom ranilaze vadi iz Stomachera i otvara škarama. Tekući sadržaj se izlije u posudu za brojanje ličinki ili u petrijevu zdjelicu. Vrećica se ispere s 5 do 10 ml vode, koja se zatim doda u posudu za brojanje ličinki u svrhu pregleda pomoću trihelonoskopa, ili u petrijevu zdjelicu u svrhu pretrage pomoću binokularnog mikroskopa.

(i)

Sadržaj umjetne probave mora se pretražiti čim je gotov. Ni u kojem se slučaju pretraga ne smije odgoditi za sljedeći dan.

Opaska: Diskovi s filterom ne smiju se nikad koristiti ako nisu posve čisti. Ne smije se nikad dozvoliti da se diskovi koji nisu čisti osuše. Diskovi s filterom mogu se čistiti tako da se tijekom noći ostave uronjeni u otopinu renilaze. Prije upotrebe, moraju se oprati u svježoj otopini renilaze upotrebom Stomachera.

IV. Pozitivni ili sumnjivi rezultati

Kada je rezultat pozitivan ili nejasan, primjenjuju se odredbe utvrđene u poglavlju I. točki 3. III.

C. Metoda automatske umjetne probave za skupni uzorak težak do 35 g

1. Oprema i reagensi

(a)	Nož ili škare za rezanje uzoraka.

(b)	Podlošci razdijeljeni na 50 kvadrata, od kojih se u svaki može staviti uzorak od oko 2 g mesa, ili druga oprema koja pruža jednaka jamstva u vezi sa sljedivošću uzoraka.

(c)	Miješalica Trichomatic 35® s umetkom za filtriranje.

(d)	Klorovodična kiselina težine 8,5 ± 0,5 %.

(e)	Prozirni polikarbonatni membranski filteri s promjerom od 50 mm i veličinom pora od 14 mikrona.

(f)	Pepsin aktivnosti 1:10 000 NF (US National Formulary), što odgovara 1:12 500 BP (British Pharmacopoea) i 2 000 FIP (Fédération internatiomnale de pharmacie).

(g)	Vaga s točnošću od 0,1 g.

(h)	Pinceta s ravnim vrhovima.

(i)	Više mikroskopskih stakalaca s dužinom stranice najmanje 5 cm, ili više petrijevih zdjelica s promjerom najmanje 6 cm, koji su s donje strane zašiljenim instrumentom iscrtani u kvadrate veličine 10 × 10 mm.

(j)	Binokularni mikroskop s izvorom svjetlosti (povećanje 15 do 60 puta) ili trihineloskop s vodoravnom pločom.

(k)	Posuda za prikupljanje otpadnih tekućina.

(l)	Veći broj posuda od 10 litara za dekontaminaciju opreme, npr. pomoću formalina te za preostali probavni sok kada je test uzoraka pozitivan.

(m)	Termometar s točnošću od 0,5 °C u rasponu od 1 do 100 °C.

2. Sakupljanje uzoraka

Kako je određeno u poglavlju I. točki 2.

3. Postupak

I. Postupak probave

(a)	Namjestite umetak za filtriranje u miješalicu, spojite odvodnu cijev i postavite je tako da se otpad odlijeva u posudu za otpad.

(b)	Kada se miješalica uključi, započinje grijanje.

(c)	Prije toga treba otvoriti i zatvoriti donji ventil koji je smješten ispod reakcijske komore.

(d)	Tada se dodaje do 35 uzoraka od kojih je svaki težak oko 1 g (na temperaturi od 25 do 30 °C), koji su uzeti iz pojedinačnih uzoraka u skladu s točkom 2. Provjerite da li su odstranjeni veći komadi tetiva, budući da oni mogu začepiti membranski filter.

(e)	Nalijte vodu do ruba komore za tekućinu koja je spojena s miješalicom (oko 400 ml).

(f)	Ulijte oko 30 ml klorovodične kiseline (8,5 %) do ruba manje, spojene komore za tekućinu.

(g)	Postavite membranski filter ispod grubog filtera u držač uloška filtra.

(h)	Na kraju se dodaje 7 g pepsina. Ovaj se redoslijed mora strogo poštovati da bi se izbjegla razgradnja pepsina.

(i)	Zatvorite poklopac reakcijske komore i komore za tekućinu.

(j)	Odaberite vrijeme trajanja probave. Kratko vrijeme probave (5 minuta) mora se postaviti za svinje u normalnoj dobi za klanje dok se za druge uzorke postavlja duže vrijeme (8 minuta).

(k)	Kada se uključi tipka za početak na miješalici, postupak dijeljenja i probave počinje automatski, nakon kojeg slijedi filtriranje. Nakon 10 do 13 minuta, postupak je završen i automatski se prekida.

(l)	Otvorite poklopac reakcijske komore nakon što ste provjerili da je komora prazna. Ako je u komori ostalo pjene ili bilo kojeg drugog probavnog soka, ponovite postupak u skladu s točkom V.

II. Prikupljanje ličinki

(a)	Odstranite držač filtera i prenesite membranski filter na stakalce ili petrijevu zdjelicu.

(b)	Pretražite membranski filter upotrebom binokularnog mikroskopa ili trihineloskopa.

III. Čišćenje opreme

(a)

Kada je rezultat pozitivan, napunite dvije trećine reakcijske komore miješalice kipućom vodom. Obična se voda iz slavine nalije u povezujuću komoru za tekućinu tako da pokrije donji senzor. Tada započinje automatsko čišćenje. Dekontaminirajte držač filetra i svu drugu opremu, npr. upotrebom formalina.

(b)	Kada je posao za taj dan gotov, napunite vodom komoru za tekućinu u miješalici i propustite je kroz standardni ciklus.

IV. Upotreba membranskog filetra

Svaki polikarbonatni membranski filter može se upotrijebiti najviše pet puta. Filter se nakon svake upotrebe mora okrenuti. Osim toga, treba ga nakon svake upotrebe provjeriti i utvrditi da nema nikakvih oštećenja zbog kojih bi bio neprikladan za daljnju upotrebu.

V. Metoda koja se upotrebljava kada je probava nepotpuna i kada se ne može izvesti filtriranje

Kada je proveden automatski ciklus miješalice u skladu s točkom (C) 3. I., otvorite poklopac reakcijske komore i provjerite da li je u komori ostalo pjene ili bilo kakve tekućine. U tom slučaju, učinite kao što slijedi:

(a)	zatvorite donji ventil ispod reakcijske komore;

(b)	uklonite držač filtera i prenesite membranski filter na stakalce ili u petrijevu zdjelicu;

(c)	stavite novi membranski filter u držač filtera i pričvrstite držač filetra;

(d)	komoru miješalice za tekućinu napunite vodom dok se ne pokrije donji senzor;

(e)	izvedite ciklus automatskog čišćenja;

(f)	kada je ciklus automatskog čišćenja gotov, otvorite poklopac reakcijske komore i provjerite da li ima preostale tekućine;

(g)	ako je komora prazna, izvadite držač filtera i pomoću pincete prenesite membranski filter na stakalce ili u petrijevu zdjelicu;

(h)	pregledajte oba membranska filtera u skladu s točkom (C) 3. II. Ako se filteri ne mogu pregledati, ponovite cijeli postupak probave s dužim vremenom probave u skladu s točkom (C) 3. I.

VI. Pozitivni ili sumnjivi rezultati

Kada je rezultat pozitivan ili sumnjiv, primjenjuju se odredbe utvrđene u poglavlju I. točki 3. III.

POGLAVLJE III.

TRIHINELOSKOPSKI PREGLED

1. Oprema

(a)	Trihineloskop opremljen svjetiljkom sa žarnom niti koja ima povećanje 30 do 40 puta i 80 do 100 puta, ili binokularni mikroskop s vlastitim izvorom svjetlosti čiji se intenzitet može prilagoditi.

(b)	Kompresor, tj. staklo za potiskivanje koje se sastoji od dvije staklene ploče (od kojih je jedna podijeljena na jednaka polja).

(c)	Male zakrivljene škare.

(d)	Male pincete.

(e)	Nož za rezanje uzoraka.

(f)	Male numerirane posude za odvojeno pohranjivanje uzoraka.

(g)

Kapaljka.

(h)	Čaša octene kiseline i čaša otopine kalijevog hidroksida za prosvjetljivanje bilo kakvih kalcifikacija i za razmekšavanje osušenog mesa.

2. Sakupljanje uzoraka

U slučaju cijelih trupova, od svake se životinje uzima nekoliko uzoraka veličine lješnjaka:

(a)	kod domaćih svinja, takvi se uzorci uzimaju iz oba potporna mišića sa korijena ošita na prijelazu u tetivasti dio;

(b)	kod divljih svinja, uzorci se uzimaju iz oba potporna mišića sa korijena ošita na prijelazu u tetivasti dio, a osim toga iz žvačnih mišića, mišića donjeg dijela noge, međurebrenih mišića te jezičnih mišića, što je ukupno šest uzoraka svake pojedine životinje;

(c)	ako neki mišići nisu dostupni za uzorkovanje, uzima se ukupno četiri uzorka iz mišića koji su na raspolaganju;

(d)	kod rasiječenog mesa, uzimaju se sa različitih mjesta, po mogućnosti u blizini kosti ili tetiva, četiri uzorka tkiva poprečno-prugastih mišića veličine lješnjaka, ako je moguće bez masti.

3. Postupak

(a)	Općenito, u kompresor se stavlja 1,0 ± 0,1 g mesa, što normalno odgovara količini od 28 isječaka mesa veličine zrna zobi. Ako je potrebno, pune se dva kompresora da bi se pregledalo 56 isječaka veličine zrna zobi.

(b)	Ako su kod domaće svinje prisutna oba potporna mišića ošita, pregledavač trihinele izreže 28 isječaka veličine zrna zobi iz svakog od gornjih uzoraka uzetih iz cijelog trupa, što je ukupno 56 isječaka.

(c)	Ako je prisutan samo jedan dio potpornog mišića korijena ošita, 56 isječaka se izreže sa različitih mjesta, ako je moguće iz područja na prijelazu u tetivasti dio.

(d)	Svaki od uzoraka prikupljenih iz ostala četiri mišića divlje svinje izreže se na sedam isječaka veličine zrna zobi, što daje ukupno 28 isječaka.

(e)	Pregledavač trihinele tada komprimira 56 (ili 84) isječaka između staklenih ploča tako da se kroz tako pripremljen preparat može jasno čitati normalni tisak.

(f)	Ako je meso uzoraka uzetih za pretraživanje suho i staro, preparat se prije pritiskanja mora omekšavati 10 do 20 minuta mješavinom jednog dijela otopine kalijevog hidroksida i oko dva dijela vode.

(g)	Od svakog uzorka uzetog iz komada mesa, pregledavač trihinele izreže 14 isječaka veličine zrna zobi, što čini ukupno 56 isječaka.

(h)	Mikroskopski se pregled mora izvoditi polaganim i pažljivim pregledom svakog polja s povećanjem od 30 do 40 puta.

(i)	Ako se trihineloskopskim pregledom uoče sumnjiva područja, ona se moraju pregledati pod najjačim trihineloskopskim povećanjem (80 do 100 puta).

(j)	Ako je rezultat nesiguran, pretraživanje se ponavlja na drugim uzorcima i preparatima dok se ne dobije potrebna informacija. Trihineloskopski pregled se mora izvoditi najmanje šest minuta.

(k)	Minimalno vrijeme određeno za pretragu ne uključuje vrijeme potrebno za uzorkovanje i pripremu preparata.

(l)	U pravilu, osoba koja obavlja pregled na trihineloskopu ne bi smjela pregledavati više od 840 polja na dan, što odgovara pretrazi 15 domaćih svinja ili 10 divljih svinja.

PRILOG IV.

Detaljni uvjeti za gospodarstva slobodna od trihineloze i za regije sa zanemarivim rizikom od trihineloze

U smislu ovog Priloga,

izraz „kontrolirani uvjeti držanja u integriranom proizvodnom sustavu” označava vrstu uzgoja u kojem se drže svinje cijelo vrijeme u uvjetima koje subjekt u poslovanju s hranom kontrolira u odnosu na hranidbu i držanje.

POGLAVLJE I.

OBVEZE SUBJEKTA U POSLOVANJU S HRANOM

Subjekti u poslovanju s hranom moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve, kako bi bili službeno priznati kao gospodarstva slobodna od trihineloze:

(a)	subjekt u poslovanju s hranom mora poduzeti sve praktične mjere predostrožnosti u vezi s izgradnjom i održavanjem objekta kako bi se spriječio pristup glodavcima i drugim vrstama sisavaca te velikim pticama mesojedima u objekte u kojima se drže životinje;

(b)	subjekt u poslovanju s hranom mora primjenjivati program za kontrolu štetočina, posebno glodavaca, na djelotvoran način za sprečavanje invazije svinja. Subjekt u poslovanju s hranom mora voditi evidencije o provođenju tog programa, kako to zahtijeva nadležno tijelo;

(c)	subjekt u poslovanju s hranom mora osigurati da se sva hrana za životinje nabavlja iz objekta koji proizvodi hranu za životinje u skladu s načelima opisanim u Uredbi (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o utvrđivanju zahtjeva za higijenu hrane za životinje (1);

(d)

subjekt u poslovanju s hranom mora hranu za životinje koja je namijenjena za vrste prijemljive na trihinelu skladištiti u zatvorenim silosima ili drugim spremnicima u koje ne mogu prodrijeti glodavci. Sva se ostala hrana za životinje mora toplinski obraditi ili proizvesti i skladištiti na način koji zahtijeva nadležno tijelo;

(e)	subjekt u poslovanju s hranom mora osigurati da se uginule životinje sakupe za uklanjanje na higijenski način u roku od 24 sati od njihovog uginuća. Međutim, uginuli odojci se mogu sakupiti i do odlaganja skladištiti na gospodarstvu u odgovarajuće zatvorenom spremniku;

(f)	ako je u blizini gospodarstva smješteno odlagalište otpada, subjekt u poslovanju s hranom o tome mora obavijestiti nadležno tijelo. Nakon toga, nadležno tijelo mora procijeniti rizike i odlučiti da li će se gospodarstvo priznati kao slobodno od trihineloze;

(g)	subjekt u poslovanju s hranom mora osigurati da su odojci koji dolaze na gospodarstvo izvana kao i kupljene svinje, opraseni i uzgajani u kontroliranim uvjetima držanja u integriranom proizvodnom sustavu;

(h)	subjekt u poslovanju s hranom mora osigurati označivanje svinja tako da se svakoj životinji može pratiti trag natrag do gospodarstva;

(i)

subjekt u poslovanju s hranom može na gospodarstvo primiti nove životinje, samo:

i.	ako one dolaze iz gospodarstava službeno priznatih kao slobodnih od trihineloze; ili

ii.	ako su praćene certifikatom ovjerenim od strane nadležnog tijela države izvoznice u kojem se potvrđuje da životinje dolaze sa gospodarstva priznatog kao slobodnog od trihineloze; ili

iii.	ako se te životinje drže izdvojene dok se ne dokaže da su rezultati serološkog testa koji je odobrio referentni laboratorij Zajednice negativni. Uzimanje seroloških uzoraka mora započeti tek nakon što su životinje na gospodarstvu proboravile četiri tjedna;

(j)	subjekt u poslovanju s hranom mora osigurati da niti jedna svinja namijenjena za klanje ne izlazi van objekta tijekom cijelog proizvodnog razdoblja;

(k)

izlazak izvan objekta tijekom prvih nekoliko tjedana života, prije odbića, dopušta se ako su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

i.	ako u državi nije utvrđena infekcija domaćih životinja trihinelom u posljednjih 10 godina;

ii.

ako postoji godišnji plan nadziranja divljih životinja prijemljivih na trihinelu. Program se temelji na procjeni rizika i provodi se na području koje je epidemiološki povezano s geografskom lokacijom farme koja je proglašena slobodnom od trihineloze. Programom se pretražuju relevantne indikatorske vrste na temelju prethodnih nalaza. Rezultati moraju pokazivati prevalenciju trihinele na indikatorskim životinjama, manju od 0,5 %;

iii.	kada su vani, životinje se moraju držati na propisno ograđenom prostoru;

iv.	mora se primjenjivati program nadziranja iz članka 11. i osigurati učestalije nadziranje na uključenim gospodarstvima;

v.	od svih krmača i nerastova koji se na gospodarstvu drže u svrhu rasploda, moraju se kod klanja sustavno uzimati uzroci za pretragu upotrebom referentne metode pretraživanja opisane u poglavlju I. Priloga I. ili upotrebom ekvivalentnih metoda opisanih u poglavlju II. Priloga I.; i

vi.	moraju se poduzeti mjere za sprečavanje pristupa velikim pticama mesojedima ili svejedima (npr. vrane, ptice grabljivice).

B.	Subjekti u poslovanju s hranom čija gospodarstva su priznata kao slobodna od trihineloze, moraju obavijestiti nadležno tijelo kada se više ne ispunjavaju zahtjevi iz točke A., ili u slučaju bilo kakve druge promjene koja bi mogla utjecati na status tog gospodarstva kao slobodnog od trihineloze.

POGLAVLJE II.

OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA

Nadležna tijela države članice u kojoj je trihinela u posljednjih 10 godina otkrivena kod domaćih svinja, mogu priznati određeno gospodarstvo kao slobodno od trihineloze pod sljedećim uvjetima:

(a)	ako su obavljena najmanje dva kontrolna posjeta tijekom 12 mjeseci koji prethode priznavanju gospodarstva da bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima iz poglavlja I., točke (A) Priloga IV.; i

(b)

ako su tijekom posljednja 24 mjeseca prije priznavanja, ili kroz duže vremensko razdoblje ako nadležno tijelo to smatra potrebnim, sve svinje koje se šalju na klanje pretražene kako bi se nadležnom tijelu dokazalo da je pretražen dovoljan broj životinja s tog gospodarstva upotrebom jedne od metoda za otkrivanje parazita, opisanih u poglavljima I. i II. Priloga I.; i

(c)	ako su rezultati testova bili negativni; i

(d)

ako se primjenjuje program praćenja divljih životinja koji se temelji na procjeni rizika na onim područjima na kojima postoji kontakt divljih životinja i gospodarstva koja podnose zahtjev za status gospodarstva slobodnog od trihineloze; ovakav program praćenja optimizira otkrivanje parazita primjenom najprikladnije indikatorske životinje i metode utvrđivanja, uzimanjem uzoraka od što većeg broja životinja i uzimanjem, što većih uzoraka mesa; paraziti otkriveni kod divljih životinja identificiraju se, na razini vrsta u referentnom laboratoriju Zajednice ili u nacionalnom referentnom laboratoriju; referentni laboratorij Zajednice može pomoći izradom standardiziranog protokola za program praćenja divljih životinja. Za ispunjavanje zahtjeva navedenih u ovom dijelu, mogu se upotrijebiti povijesni podaci.

B.	Nadležna tijela države članice u kojoj trihinela u posljednjih 10 godina nije utvrđena kod domaćih svinja, može priznati određeno gospodarstvo kao slobodno od trihineloze pod uvjetom, da su ispunjeni zahtjevi iz prethodno navedene točke A (d).

Nadležno tijelo može odlučiti da prizna kategoriju gospodarstava kao slobodne od trihineloze, kada su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

(a)	svi zahtjevi navedeni u poglavlju I. točki A Priloga IV., izuzev točke (k) koja se ovdje ne primjenjuje; i

(b)

kada u državi u posljednjih 10 godina nije utvrđena niti jedna autohtona invazija trihinelom kod domaćih životinja, tijekom kojih se provelo kontinuirano pretraživanje na populaciji zaklanih svinja, tako da postoji najmanje 95 postotna pouzdanost utvrđivanja svake invazije kada je prevalencija trihinele veća od 0,0001 %; i

(c)	mora biti dostupan jasan opis kategorije gospodarstva, način uzgoja i vrste odgovarajućih životinja; i

(d)	mora se uspostaviti program praćenja divljih životinja, na temelju procjene rizika, u skladu s poglavljem II. točkom A (d) Priloga IV.

Osim zahtjeva propisanih u Prilogu IV. Direktivi 2003/99/EZ, početno izvješće i daljnja godišnja izvješća Komisiji moraju sadržavati sljedeće informacije:

(a)	broj slučajeva (uvezenih ili autohtonih) trihineloze kod ljudi, uključujući epidemiološke podatke;

(b)

rezultate pretraga na trihinelu kod domaćih svinja koje nisu uzgojene u kontroliranim uvjetima držanja u integriranom proizvodnom sustavu; ovi rezultati moraju uključivati dob i spol invadiranih životinja, vrstu sustava upravljanja, vrstu upotrijebljene dijagnostičke metode, razinu invadiranosti (ako je poznata) i bilo koje druge korisne dodatne informacije;

(c)	rezultate pretraživanja na trihinelu kod rasplodnih krmača i nerastova; rezultati moraju uključivati informacije navedene u točki (b);

(d)	rezultate pretraživanja na trihinelu na trupovima divljih svinja, konja, divljači i bilo kojih drugih indikatorskih životinja;

(e)	rezultate seroloških testova kako je navedeno u članku 11., čim referentni laboratorij Zajednice validira odgovarajući test;

(f)	druge slučajeve kod kojih se sumnja na trihinelu, bilo uvezene ili autohtone te sve relevantne laboratorijske rezultate;

(g)	detalje o svim pozitivnim rezultatima i vrstama trihinele verificiranih u referentnom laboratoriju Zajednice ili nacionalnom referentnom laboratoriju;

(h)	ovi se podaci predaju u obliku i prema vremenskom rasporedu koji donosi EFSA (Europska agencija za sigurnost hrane) za izvještaje o zoonozama;

(i)

što se tiče izvješća o gospodarstvima ili kategorijama gospodarstava slobodnih od trihineloze: informacije o broju gospodarstava slobodnih od trihineloze i sažeti rezultati pregleda gospodarstava slobodnih od trihineloze, uključujući informacije o tome koliko se vlasnik gospodarstva pridržava propisa;

(j)

što se tiče regija sa zanemarivim rizikom, dostavljaju se informacije o:

i.	programima praćenja koji se provode u skladu s prethodno navedenim dijelom A, točkom (d), ili ekvivalentne informacije;

ii.	programima praćenja divljih životinja, koji se temelje na procjeni rizika, koji se provode u skladu s prethodno navedenim dijelom A, točkom (d), ili ekvivalentne informacije.

(1) SL L 35, 8.2.2005., str. 1.