05/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

212

L 255/160

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.09.2005.

(1)

U svojim zaključcima od 5. lipnja 2003. o poboljšanju ugleda brodarstva u Zajednici i privlačenju mladih pomorskoj profesiji Vijeće je naglasilo potrebu za poticanjem profesionalne pokretljivosti pomoraca unutar Europske unije, s posebnim naglaskom na postupcima priznavanja svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca i potrebi da se zajamči potpuna usklađenost sa zahtjevima Konvencije o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca Međunarodne pomorske organizacije (IMO) u ažuriranoj verziji iz 1978. (Konvencija STCW).

(2)

Pomorski je prijevoz područje s izrazito međunarodnim značajkama, koje se intenzivno i brzo razvija. U skladu s tim, s obzirom na sve veći nedostatak pomoraca u Zajednici, ravnoteža između ponude i potražnje za osobljem može se učinkovitije održati na razini Zajednice nego na nacionalnoj razini. Zbog toga je ključno da se primjena zajedničke prometne politike na području pomorskog prijevoza proširi radi lakšeg kretanja pomoraca unutar Zajednice.

(3)

Što se tiče kvalifikacija pomoraca, Zajednica je propisala niz minimalnih uvjeta za obrazovanje, izobrazbu i izdavanje svjedodžbi pomorcima, u Direktivi 2001/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnoj razini osposobljenosti pomoraca (3). Ta Direktiva u pravo Zajednice uvodi međunarodne standarde za izobrazbu, izdavanje svjedodžbi i držanje straže, koje su propisane Konvencijom STCW.

(4)

U Direktivi 2001/25/EZ propisano je da pomorci moraju imati svjedodžbu o osposobljenosti, koju je u skladu s navedenom Direktivom izdalo i potvrdilo nadležno tijelo države članice i koja zakonitom vlasniku omogućuje rad na brodu u svojstvu, na funkcijama i s odgovornostima koje su tamo navedene.

(5)

Prema Direktivi 2001/25/EZ uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice, bilo da su oni građani jedne od država članica ili nisu, uvjetovano je direktivama 89/48/EEZ (4) i 92/51/EEZ (5), kojima se uspostavlja prvi odnosno drugi opći sustav priznavanja stručnog obrazovanja i izobrazbe. Tim direktivama nije predviđeno automatsko priznavanje formalne osposobljenosti pomoraca, s obzirom na to da se na njih mogu odnositi kompenzacijske mjere.

(6)

Svaka bi država članica trebala priznati svjedodžbe i druge dokaze o formalnoj osposobljenosti koje je u skladu s Direktivom 2001/25/EZ izdala druga država članica. Dakle svaka bi država članica trebala dopustiti pomorcima koji su svoje svjedodžbe o osposobljenosti, koje zadovoljavaju zahtjeve te Direktive, primili u drugoj državi članici, da se počnu ili nastave baviti pomorskom profesijom za koju su kvalificirani, bez dodatnih preduvjeta u odnosu na one koje je predvidjela za vlastite državljane.

(7)

S obzirom na to da je cilj ove Direktive olakšati uzajamno priznavanje svjedodžbi, njome se ne uređuju uvjeti koji se odnose na pristup zapošljavanju.

(8)

Konvencijom STCW utvrđeni su zahtjevi koji se tiču jezičnih sposobnosti pomoraca. Te je zahtjeve potrebno uvesti u pravo Zajednice, kako bi se zajamčila djelotvorna komunikacija na brodovima i olakšalo slobodno kretanje pomoraca unutar Zajednice.

(9)

Širenje svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca koje su dobivene prijevarom danas predstavlja ozbiljnu opasnost za sigurnost na moru i zaštitu morskog okoliša. U većini slučajeva vlasnici lažnih svjedodžbi o osposobljenosti ne ispunjavaju minimalne uvjete o izdavanju svjedodžbi iz Konvencije STCW. Ti bi pomorci vrlo vjerojatno mogli biti uključeni u pomorske nesreće.

(10)

Države članice stoga bi trebale usvojiti i provesti posebne mjere sprečavanja i kažnjavanja prijevare povezane sa svjedodžbama o osposobljenosti te se u okviru IMO-a nastaviti zalagati za postizanje strogih i primjenjivih sporazuma za borbu protiv takvih praksi na svjetskoj razini. Odbor za pomorsku sigurnost i zaštitu od onečišćenja s brodova (COSS) primjereni je forum za izmjenu informacija, iskustava i najboljih praksi u tom području.

(11)

Uredbom (EZ) br. 1406/2002 (6) uspostavljena je Europska agencija za pomorsku sigurnost („Agencija”) kako bi se zajamčila visoka, jednaka i djelotvorna razina sigurnosti na moru i sprečavanja onečišćenja s brodova. Jedna je od zadaća Agencije pomoći Komisiji pri izvođenju svih zadaća koje joj budu dodijeljene na temelju propisa Zajednice o izobrazbi, izdavanju svjedodžbi i držanju straže posada brodova.

(12)

Agencija bi dakle trebala pomoći Komisiji kad bude provjeravala zadovoljavaju li države članice zahtjeve predviđene ovom Direktivom i Direktivom 2001/25/EZ.

(13)

Uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca između država članica, bilo da se radi o njihovim državljanima ili ne, ne bi više trebalo biti uređeno Direktivom 89/48/EEZ i 92/51/EEZ, već ovom Direktivom.

(14)

Direktivu 2001/25/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(15)

S obzirom da cilj ove Direktive, tj. uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice, države članice ne mogu ostvariti na odgovarajući način te se on bolje može ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može intervenirati u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. Sukladno načelu proporcionalnosti iz tog članka, ovom se Direktivom ne čini više od onog što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(16)

U skladu sa stavkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o poboljšanju zakonodavne djelatnosti (7), države članice bi za sebe i u interesu Zajednice trebale osmisliti vlastite tablice koje će, što je više moguće, upućivati na vezu između ove Direktive i njihovih mjera za prenošenje propisa EU-a u nacionalne propise, te da objave te tablice,

(a)

su državljani država članica;

(b)

nisu državljani država članica i imaju svjedodžbu koju je izdala država članica.

(a)

„pomorac” znači osoba koja je osposobljena i ima svjedodžbu koju je izdala država članica, najmanje u skladu sa zahtjevima iz Priloga I. Direktivi 2001/25/EZ;

(b)

„svjedodžba” znači valjani dokument u smislu članka 4. Direktive 2001/25/EZ;

(c)

„odgovarajuća svjedodžba” znači svjedodžba u smislu članka 1. stavka 27. Direktive 2001/25/EZ;

(d)

„ovjera” znači valjani dokument koji izdaje nadležno tijelo države članice, u skladu s člankom 5. stavcima 2. i 6. Direktive 2001/25/EZ;

(e)

„priznavanje” znači prihvaćanje svjedodžbe ili odgovarajuće svjedodžbe koju je izdala druga država članica putem nadležnih tijela države članice domaćina;

(f)

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj pomorac zatraži priznavanje svoje odgovarajuće(-ih) svjedodžbe(-i) ili druge(-ih) svjedodžbe(-i);

(g)

„Konvencija STCW” znači Međunarodna konvencija o standardima za izobrazbu, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca, u ažuriranoj verziji iz 1978.;

(h)

„Kodeks STCW” znači Kodeks pomoraca o izobrazbi, izdavanju svjedodžbi i držanju straže, usvojen Rezolucijom 2. konferencije stranaka potpisnica Konvencije STCW iz 1995. u ažuriranoj verziji;

(i)

„Agencija” znači Europska agencija za pomorsku sigurnost, uspostavljena Uredbom (EZ) br. 1406/2002.

1.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Svjedodžba

Svjedodžba je svaki valjani dokument, bez obzira na ime po kojem je poznat, koji izdaje nadležno tijelo države članice ili koji se izdaje prema ovlaštenju tog tijela, u skladu s člankom 5. i uvjetima iz Priloga I.”;

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 7.a

Sprečavanje prijevare i drugih nezakonitih postupaka

1.   Države članice usvajaju i provode odgovarajuće mjere sprečavanja prijevare i drugih nezakonitih postupaka, u vezi s postupkom izdavanja svjedodžbi ili svjedodžbama koje su izdala i ovjerila njihova nadležna tijela te propisuju kazne koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice imenuju nacionalna tijela koja su nadležna za otkrivanje i borbu protiv prijevare i drugih nezakonitih postupaka te za izmjenu podataka s nadležnim tijelima drugih država članica i trećih zemalja, u vezi s izdavanjem svjedodžbi pomoraca.

Države članice odmah obavješćuju druge države članice i Komisiju o pojedinostima koje se tiču tih nadležnih nacionalnih tijela.

Države članice također odmah obavješćuju treće zemlje, s kojima su preuzele obveze sukladno Pravilu I/10 stavku 1.2. Konvencije STCW, o pojedinostima koje se tiču tih nadležnih nacionalnih tijela.

3.   Na zahtjev države članice domaćina, nadležna tijela druge države članice izdaju pisanu potvrdu ili pisano pobijanje izvornosti svjedodžbi pomoraca, odgovarajućih ovjera ili bilo kojih pisanih dokaza o izobrazbi koji su izdani u toj drugoj državi članici.”;

3.

Članak 18. stavak 1. i 2. brišu se, s učinkom od 20. listopada 2007.;

4.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 21.a

Redovito praćenje usklađenosti

Ne dovodeći u pitanje svoje ovlasti prema članku 226. Ugovora, Komisija uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost osnovane Uredbom (EZ) br. 1406/2002 (8) redovito i najmanje svakih pet godina provjerava poštuju li države članice minimalne uvjete koji su propisani ovom Direktivom.

Članak 21.b

Izvješće o usklađenosti

Najkasnije 20. listopada 2010. Komisija podnosi izvješće o vrednovanju Europskom parlamentu i Vijeću, pripremljeno na temelju podataka dobivenih u skladu s člankom 21.a. U izvješću Komisija analizira usklađenost država članica s ovom Direktivom i, prema potrebi, predlaže dodatne mjere

5.

Sljedeći se stavak umeće u Prilog I. poglavlje I.:

„1.a   Države članice jamče da pomorci dovoljno dobro govore jezike, kao što je određeno u odjeljcima A-II/1., A-III/1., A-IV/2. i A-II/4. Kodeksa STCW, kako bi im se omogućilo izvršavati njihove specifične zadaće na brodovima sa zastavom države članice domaćina.”