15/Sv. 28

HR

Službeni list Europske unije

29

32005F0667

L 255/164

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2005/667/PUP

od 12. lipnja 2005.

o jačanju kaznenopravnog okvira za provedbu zakonodavstva protiv onečišćenja mora s brodova

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. stavak 1. točku (e) i članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Akcijski plan Vijeća i Komisije o tome kako najbolje provesti odredbe Amsterdamskog ugovora u području slobode, sigurnosti i pravde (2) i zaključci sa sjednice Europskog vijeća u Tampereu od 15. i 16. listopada 1999., a posebno njihova točka 48., zahtijevaju prijedloge zakonodavstva za borbu protiv kaznenih djela na štetu okoliša, a posebno zajedničke sankcije i usporediva jamstva u postupku.

(2)

Borba protiv namjernog ili teškim nemarom izazvanog onečišćenja mora s brodova jedan je od prioriteta Unije. Točke 32. do 34. zaključaka sa sjednice Europskog vijeća u Kopenhagenu od 12. i 13. prosinca 2002., a posebno izjava Vijeća za PUP od 19. prosinca 2002. nakon brodoloma tankera Prestige, izražavaju odlučnost Unije da donese sve mjere potrebne kako bi se izbjeglo ponavljanje takve štete.

(3)

S tim je ciljem, kako je izjavila Komisija u Priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o povećanju sigurnosti na moru s obzirom na nezgodu tankera Prestige, potrebno uskladiti zakonodavstvo država članica.

(4)

Takvo usklađivanje zakonodavstva svrha je Direktive 2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o onečišćenju mora s brodova i o uvođenju sankcija za kršenja (3) te ove Okvirne odluke, koja dopunjuje Direktivu 2005/35/EZ detaljnim kaznenim odredbama.

(5)

Ova Okvirna odluka, koja se temelji na članku 34. Ugovora o Europskoj uniji, pravi je instrument kojim se državama članicama nalaže obveza da predvide sankcije za kaznena djela.

(6)

Zbog posebne prirode predmetnog postupanja potrebno je uvesti zajedničke sankcije za pravne osobe.

(7)

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., koju su potpisale sve države članice, i u kojoj kao ugovorna strana sudjeluje i Europska zajednica, od posebnog je značaja za suradnju.

(8)

Potrebno je organizirati najbolju moguću suradnju među državama članicama kako bi se zajamčilo brzo prenošenje informacija iz jedne države članice u drugu. Trebalo bi odrediti i definirati kontaktne točke.

(9)

Budući da ciljeve ove Okvirne odluke ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog prekogranične prirode štete koju može nanijeti spomenuto postupanje može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Sukladno načelu proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Okvirna odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(10)

Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava i načela prepoznata u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji, a koja su sadržana u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

(11)

Ova Okvirna odluka za države članice, koje graniče na morskim tjesnacima korištenim za međunarodnu plovidbu u skladu s režimom tranzitnog prolaza utvrđenoga Dijelom III. odjeljkom 2. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., ne sadrži izričitu obvezu utvrđivanja nadležnosti povezane s kaznenim djelima počinjenima u tim morskim tjesnacima. Nadležnost bi s obzirom na kaznena djela trebalo utvrditi u skladu s međunarodnim pravom, a posebno s člankom 34. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982.

(12)

Praktičnu primjenu mjera, koje su države članice poduzele radi provedbe ove Okvirne odluke trebala bi pratiti Komisija, koja u roku pet godina od datuma početka provedbe ove Okvirne odluke Vijeću predaje izvješće. To izvješće može sadržavati odgovarajuće prijedloge,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

Članak 1.

Definicije

U ovoj Okvirnoj odluci primjenjuju se definicije iz članka 2. Direktive 2005/35/EZ.

Članak 2.

Kaznena djela

1.   Podložno članku 4. stavku 2. ove Okvirne odluke svaka država članica poduzima mjere kojima osigurava da se kršenje u smislu članaka 4. i 5. Direktive 2005/35/EZ smatra kaznenim djelom.

2.   Stavak 1. ne odnosi se na članove posade za kršenja počinjena u morskim tjesnacima koji se koriste za međunarodnu plovidbu, u isključivim gospodarskim pojasevima i na otvorenom moru, kad su ispunjeni uvjeti iz Priloga I. Pravila 11. točke (b) ili Priloga II. Pravila 6. točke (b) Konvencije Marpol 73/78.

Članak 3.

Sudioništvo i poticanje

Svaka država članica u skladu s nacionalnim zakonodavstvom poduzima mjere kojima osigurava sankcije za sudioništvo i poticanje na kaznena djela iz članka 2.

Članak 4.

Sankcije

1.   Svaka država članica poduzima mjere kojima osigurava da se kaznena djela iz članaka 2. i 3. kazne učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama koje, barem za teške slučajeve, uključuju maksimalne kazne zatvora od najmanje jedne do tri godine.

2.   U lakšim slučajevima, kada počinjeno djelo ne uzrokuje pogoršanje kakvoće mora, država članica može predvidjeti drukčije sankcije od onih iz stavka 1.

3.   Uz sankcije za kaznena djela iz stavka 1. mogu se predvidjeti i druge sankcije ili mjere, a posebno novčane kazne, ili za fizičke osobe zabrana obavljanja djelatnosti koje zahtijevaju službenu dozvolu ili odobrenje, ili zabrana osnivanja, upravljanja ili rukovođenja poduzećem ili zakladom, kada činjenice koje su dovele do osude osobe ukazuju na očit rizik od ponavljanja kriminalne aktivnosti iste vrste.

4.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da se namjerno počinjena kaznena djela iz članka 2. kazne maksimalnom kaznom zatvora od najmanje pet do deset godina, kad je takvo kazneno djelo prouzročilo znatnu štetu većih razmjera za kakvoću mora, životinjske i biljne vrste ili neke njihove dijelove te smrt ili teške povrede osoba.

5.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da se namjerno počinjena kaznena djela iz članka 2. kazne maksimalnom kaznom zatvora od najmanje dvije do pet godina, gdje je:

(a)

kazneno djelo prouzročilo znatnu štetu većih razmjera za kakvoću mora, životinjske i biljne vrste ili neke njihove dijelove; ili

(b)

kazneno djelo počinjeno u okviru zločinačke organizacije u smislu Zajedničke akcije Vijeća 98/733/PUP od 21. prosinca 1998. o kažnjivosti sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji u državama članicama Europske unije (4), bez obzira na visinu sankcije iz te Zajedničke akcije.

6.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da se kazneno djelo iz članka 2., kada je počinjeno iz teškog nemara, kazni maksimalnom kaznom zatvora od najmanje dvije do pet godina, ako je to kazneno djelo prouzročilo znatnu štetu većih razmjera za kakvoću mora, životinjske i biljne vrste ili neke njihove dijelove te smrt ili teške povrede osoba.

7.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da se kazneno djelo iz članka 2., kada je počinjeno iz teškog nemara, kazni maksimalnom kaznom zatvora od najmanje jedne do tri godine, ako je to kazneno djelo prouzročilo znatnu štetu većih razmjera za kakvoću mora, životinjske i biljne vrste ili neke njihove dijelove.

8.   Kad je riječ o kaznama zatvora, ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo, a posebno članak 230. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982.

Članak 5.

Odgovornost pravnih osoba

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da pravne osobe mogu odgovarati za kaznena djela iz članaka 2. i 3., koja u njihovu korist počini osoba bilo samostalno ili kao član tijela te pravne osobe, čiji se rukovodeći položaj kod te pravne osobe temelji na:

(a)

ovlaštenju za zastupanje pravne osobe; ili

(b)

ovlaštenju za donošenje odluka u ime pravne osobe; ili

(c)

ovlaštenju za obavljanje nadzora unutar pravne osobe.

2.   Osim slučajeva iz stavka 1., države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da pravna osoba može odgovarati u slučajevima kada je pomanjkanje nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1. omogućilo da njoj podređena osoba počini kazneno djelo iz članka 2. u korist te pravne osobe.

3.   Odgovornost pravne osobe u skladu sa stavcima 1. i 2. ne isključuje kaznene postupke protiv fizičkih osoba koje kao počinitelji, poticatelji ili pomagači sudjeluju u kaznenim djelima iz članaka 2. i 3.

Članak 6.

Sankcije za pravne osobe

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da se pravna osoba odgovorna u skladu s člankom 5. stavkom 1., kazni učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama. Te sankcije:

(a)

uključuju kaznene ili nekaznene novčane kazne, za koje je, barem u slučajevima kad je pravna osoba odgovorna za kaznena djela iz članka 2.:

i.

maksimalni iznos najmanje od 150 000 do 300 000 EUR;

ii.

maksimalni iznos najmanje od 750 000 do 1 500 000 EUR za najteže slučajeve, među koje spadaju barem namjerno počinjena kaznena djela iz članka 4. stavaka 4. i 5.

(b)

mogu za sve slučajeve uključivati sankcije koje nisu novčane kazne, kao što su:

i.

isključivanje iz prava na državne potpore ili pomoć;

ii.

privremena ili stalna zabrana obavljanja trgovačke djelatnosti;

iii.

stavljanje pod sudski nadzor;

iv.

sudski nalog za likvidaciju;

v.

obveza donošenja posebnih mjera za uklanjanje posljedica kaznenog djela za koje je odgovorna pravna osoba.

2.   U svrhu provedbe stavka 1. točke (a) i ne dovodeći pritom u pitanje stavak 1. prvu rečenicu, države članice koje nisu uvele euro primjenjuju devizni tečaj eura i vlastite valute objavljen u Službenom listu Europske unije od 12. srpnja 2005.

3.   Država članica može provesti stavak 1. točku (a) primjenom sustava u kojem je novčana kazna razmjerna prometu pravne osobe, financijskoj koristi ostvarenoj ili planiranoj pri počinjenju kaznenog djela, ili bilo kojoj drugoj vrijednosti koja prikazuje financijsko stanje pravne osobe, pod uvjetom da takav sustav predviđa maksimalne novčane kazne koje su barem jednako visoke kao i najniže maksimalne novčane kazne utvrđene u stavku 1. točki (a).

4.   Država članica koja provodi Okvirnu odluku u skladu sa stavkom 3., o svojoj namjeri obavješćuje Glavno tajništvo Vijeća i Komisiju.

5.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da se pravna osoba odgovorna u skladu s člankom 5. stavkom 2. kazni učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama ili mjerama.

Članak 7.

Nadležnost

1.   Koliko je to dopušteno međunarodnim pravom, svaka država članica poduzima potrebne mjere za utvrđivanje svoje nadležnosti za kaznena djela iz članaka 2. i 3., gdje je kazneno djelo počinjeno:

(a)

u cijelosti ili djelomično na njezinu teritoriju;

(b)

u njezinom isključivom gospodarskom pojasu ili istovrsnom pojasu utvrđenom u skladu s međunarodnim pravom;

(c)

na brodu koji plovi pod njezinom zastavom;

(d)

od strane počinitelja koji je njezin državljanin, ako je to djelo kažnjivo prema kaznenom pravu mjesta u kojem je počinjeno, ili ako mjesto u kojem je počinjeno ne spada ni pod čiju teritorijalnu nadležnost;

(e)

u korist pravne osobe sa sjedištem na njezinu teritoriju;

(f)

izvan njezina teritorija, ali je uzrokovalo, ili bi lako moglo uzrokovati, onečišćenje na njezinu teritoriju ili u njezinom gospodarskom pojasu, a brod se dobrovoljno nalazi u luci ili odobalnom terminalu te države članice; ili

(g)

na otvorenom moru, a brod je dobrovoljno u luci ili odobalnom terminalu te države članice.

2.   Svaka država članica može odlučiti da neće primjenjivati, ili da će primjenjivati samo u određenim slučajevima ili okolnostima, pravila o nadležnosti navedena u:

(a)

stavku 1. točki (d);

(b)

stavku 1. točki (e).

3.   Ako države članice odluče primjenjivati stavak 2., o tome obavješćuju Glavno tajništvo Vijeća navodeći, ako je to potrebno, određene slučajeve ili okolnosti u kojima se odluka primjenjuje.

4.   Ako je kazneno djelo u nadležnosti više od jedne države članice, dotična država članica nastoji uskladiti njihove mjere na odgovarajući način, a posebno u pogledu uvjeta sudskog progona i detaljnog uređenja uzajamne pomoći.

5.   Uzimaju se u obzir sljedeće povezane okolnosti:

(a)

država članica na čijem je teritoriju, isključivom gospodarskom pojasu ili istovrsnom pojasu počinjeno kazneno djelo;

(b)

država članica na čijem se teritoriju, isključivom gospodarskom pojasu ili istovrsnom pojasu osjećaju posljedice kaznenog djela;

(c)

država članica preko čijeg teritorija, isključivog gospodarskog pojasa ili istovrsnog pojasa plovi brod s kojeg je počinjeno kazneno djelo;

(d)

država članica čiji je državljanin počinitelj kaznenog djela ili u kojoj ima prebivalište;

(e)

država članica na čijem je teritoriju registrirano sjedište pravne osobe u čije ime je počinjeno kazneno djelo;

(f)

država članica pod čijom zastavom plovi brod s kojeg je počinjeno kazneno djelo.

6.   Za potrebe primjene ovog članka teritorij obuhvaća područja iz članka 3. stavka 1. točaka (a) i (b) Direktive 2005/35/EZ.

Članak 8.

Obavješćivanje

1.   Kad je država članica obaviještena o počinjenju kaznenog djela na koje se primjenjuje članak 2., ili o riziku od počinjenja takvog kaznenog djela koje uzrokuje ili bi moglo uzrokovati neposredno onečišćenje, ona o tome odmah obavješćuje one druge države članice koje bi toj šteti mogle biti izložene, te Komisiju.

2.   Kad je država članica obaviještena o počinjenju kaznenoga djela na koje se primjenjuje članak 2. ili o riziku od počinjenja kaznenog djela koje bi moglo biti u nadležnosti jedne od država članica, ona o tome odmah obavješćuje tu državu članicu.

3.   Države članice odmah obavješćuju državu zastave ili neku drugu dotičnu državu o mjerama poduzetim u skladu s ovom Okvirnom odlukom, a posebno u skladu s člankom 7.

Članak 9.

Određivanje kontaktnih točaka

1.   Svaka država članica određuje postojeće kontaktne točke ili, prema potrebi, uspostavlja nove kontaktne točke, ponajprije radi razmjene podataka iz članka 8.

2.   Svaka država članica obavješćuje Komisiju o tome koja njezina služba ili službe djeluje kao kontaktna točka u skladu sa stavkom 1. Komisija obavješćuje ostale države članice o tim kontaktnim točkama.

Članak 10.

Teritorijalno područje primjene

Ova se Okvirna odluka primjenjuje na istom teritorijalnom području kao i Direktiva 2005/35/EZ.

Članak 11.

Provedba

1.   Države članice donose mjere potrebne za usklađivanje s odredbama ove Okvirne odluke do 12. siječnja 2007.

2.   Do 12. siječnja 2007. države članice dostavljaju Glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji tekst odredaba kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze koje proizlaze iz ove Okvirne odluke. Na temelju te informacije i pisanog izvješća Komisije, Vijeće najkasnije do 12. siječnja 2009. ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice udovoljile odredbama ove Okvirne odluke.

3.   Komisija do 12. siječnja 2012. na temelju informacija koje države članice dostave o praktičnoj primjeni provedbenih odredaba ove Okvirne odluke, šalje Vijeću izvješće i daje prijedloge koje smatra prikladnima, a koji mogu uključivati prijedloge čija je svrha da države članice, vezano s kaznenim djelima počinjenima u njihovom teritorijalnom moru ili u njihovom isključivom gospodarskom ili istovrsnom pojasu, ne smatraju brod koji plovi pod zastavom druge države članice stranim brodom u smislu članka 230. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982.

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. lipnja 2005.

Za Vijeće

Predsjednik

G. BROWN

(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 13. siječnja 2004. (SL C 92, 16.4.2004., str. 19.).

(2)  SL C 19, 23.1.1999., str. 1.

(3)  SL L 255, 30.9.2005., str. 11.

(4)  SL L 351, 29.12.1998., str. 1.