32004L0107

DIREKTIVA 2004/107/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. prosinca 2004.

o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ciljevi

Ciljevi su ove Direktive:

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se definicije iz članka 2. Direktive 96/62/EZ, s iznimkom definicije „ciljne vrijednosti”.

Primjenjuju se također sljedeće definicije:

Članak 3.

Ciljne vrijednosti

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere koje ne iziskuju nerazmjerne troškove kako bi osigurale da od 31. prosinca 2012. koncentracije arsena, kadmija, nikla i benzo(a)pirena, koje se koriste kao pokazatelji kancerogenog rizika policikličkih aromatskih ugljikovodika u zraku, procijenjene u skladu s člankom 4., ne prekoračuju ciljne vrijednosti utvrđene u Prilogu I.

2.   Države članice sastavljaju popis zona i aglomeracija u kojima su razine arsena, kadmija, nikla i benzo(a)pirena niže od odgovarajućih ciljnih vrijednosti. Države članice održavaju razine tih onečišćujućih tvari u dotičnim zonama i aglomeracijama ispod odgovarajućih ciljnih vrijednosti i nastoje očuvati najvišu kvalitetu zraka spojivu s održivim razvojem.

3.   Države članice sastavljaju popis zona i aglomeracija u kojima su prekoračene ciljne vrijednosti utvrđene u Prilogu I.

Za takve zone i aglomeracije države članice navode područja u kojima se vrijednosti prekoračuju, kao i izvore koji tome doprinose. Na dotičnim područjima države članice poduzimaju sve potrebne mjere koje ne iziskuju nerazmjerne troškove, a koje su usmjerene posebno prema glavnim izvorima emisije, kako bi se dostigle ciljne vrijednosti. U slučaju industrijskih postrojenja na koje se odnosi Direktiva 96/61/EZ, to znači upotrebu BAT-a kako je propisano u članku 2. stavku 11. te Direktive.

Članak 4.

Procjena koncentracija u zraku i stopa taloženja

1.   Kvaliteta zraka s obzirom na arsen, kadmij, nikal i benzo(a)piren procjenjuje se na čitavom državnom području država članica.

2.   U skladu s kriterijima navedenima u stavku 7., mjerenje je obvezno u sljedećim zonama:

Mjerenja se mogu zamijeniti tehnikama modeliranja kako bi se osigurala odgovarajuća razina podataka o kvaliteti zraka.

3.   Kombinacija mjerenja, uključujući indikativna mjerenja iz Priloga IV. odjeljka I., i tehnike modeliranja može se upotrijebiti za procjenu kvalitete zraka u zonama i aglomeracijama u kojima se razine unutar reprezentativnog vremenskog razdoblja kreću između gornjeg i donjeg praga procjene koje treba utvrditi sukladno Prilogu II. odjeljku II.

4.   U zonama i aglomeracijama u kojima su razine ispod donjeg praga procjene koji se utvrđuje sukladno Prilogu II. odjeljku II. moguće je koristiti jedino tehnike modeliranja ili objektivne procjene za procjenu razina.

5.   Kada je potrebno mjeriti onečišćujuće tvari, mjerenja se obavljaju na stalnim mjestima neprekinuto ili nasumičnim uzorkovanjem. Broj mjerenja mora biti dovoljan da bi se razine mogle odrediti.

6.   Gornji i donji pragovi procjene za arsen, kadmij, nikal i benzo(a)piren u zraku utvrđeni su u odjeljku I. Priloga II. Klasifikacija svake zone ili aglomeracije za potrebe ovog članka preispituje se barem svakih pet godina u skladu s postupkom utvrđenim u odjeljku II. Priloga II. Klasifikacija se preispituje ranije u slučaju relevantne promjene u aktivnostima vezanima uz koncentracije arsena, kadmija, nikla i benzo(a)pirena u zraku.

7.   Kriteriji za određivanje lokacije točaka uzorkovanja za mjerenje arsena, kadmija, nikla i benzo(a)pirena u zraku radi utvrđivanja sukladnosti s ciljnim vrijednostima popisani su u odjeljcima I. i II. Priloga III. Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnom mjestu koncentracija svake od onečišćujućih tvari određuje se kako je propisano u odjeljku IV. Priloga III., a ona će biti smještena u svakoj zoni ili aglomeraciji u kojoj je potrebno mjerenje, ako je mjerenje na stalnom mjestu jedini izvor podataka o koncentracijama unutar tih zona i aglomeracija.

8.   Radi procjene doprinosa benzo(a)pirena u zraku, svaka država članica prati druge relevantne policiklične aromatske ugljikovodike na ograničenom broju mjernih mjesta. Među tim spojevima nalaze se barem: benzo(a)antracen, benzo(b)fluoranten, benzo(j)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren i dibenz(a,h)antracen. Mjesta za praćenje tih policikličkih aromatskih ugljikovodika nalaze se na mjestima uzorkovanja za benzo(a)piren te se odabiru tako da je moguće utvrditi geografske varijacije i dugoročne trendove. Primjenjuju se odjeljci I., II. i III. Priloga III.

9.   Bez obzira na razine koncentracije, na svakih 100 000 km2 nalazi se po jedna pozadinska točka uzorkovanja za indikativno mjerenje arsena, kadmija, nikla, ukupne plinovite žive, benzo(a)pirena i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika iz članka 8. u zraku, kao i ukupnog taloženja arsena, kadmija, žive, nikla, benzo(a)pirena i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika iz članka 8. Svaka država članica postavlja barem jednu mjernu postaju; države članice mogu, međutim, dogovorom i u skladu sa smjernicama koje treba sastaviti prema postupku utvrđenom u članku 6., postaviti jednu ili više zajedničkih mjernih postaja, koje pokrivaju susjedne zone u susjednim državama članicama, kako bi se postigla nužna prostorna pokrivenost. Također se preporučuje mjerenje dvovalentne žive u plinovitom i krutom stanju. Praćenje se, prema potrebi, usklađuje sa strategijom praćenja i programom mjerenja Europskog praćenja i procjene onečišćujućih tvari (EMEP). Mjesta uzorkovanja za te tvari odabiru se tako da je moguće odrediti geografske varijacije i dugoročne trendove. Primjenjuju se odjeljci I., II. i III. Priloga III.

10.   Upotreba bio-indikatora može se razmotriti ako je potrebno procijeniti regionalne uzorke utjecaja na ekosustave.

11.   Za zone i aglomeracije unutar kojih se podaci iz stalnih mjernih postaja zamjenjuju podacima iz drugih izvora, poput registra emisija, indikativnih mjernih metoda i modeliranja kvalitete zraka, broj stalnih mjernih postaja koje treba postaviti i prostorna pokrivenost drugih tehnika treba biti dovoljna za određivanje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku u skladu s odjeljkom I. Priloga III. i odjeljkom I. Priloga IV.

12.   Ciljevi kvalitete podataka utvrđeni su u odjeljku I. Priloga IV. Kada se za procjenu koriste modeli kvalitete zraka, primjenjuje se odjeljak II. Priloga IV.

13.   Referentne metode za uzorkovanje i analizu arsena, kadmija, žive, nikla i policikličkih aromatskih ugljikovodika u zraku utvrđene su u odjeljcima I., II. i III. Priloga V. odjeljak IV. Priloga V. utvrđuje referentne tehnike za mjerenje ukupnog taloženja arsena, kadmija, žive, nikla i policikličkih aromatskih ugljikovodika, a odjeljak V. Priloga V. odnosi se na referentne tehnike modeliranja kvalitete zraka ako su takve tehnike dostupne.

14.   Datum do kojega države članice obavješćuju Komisiju o metodama korištenima za preliminarnu procjenu kvalitete zraka prema članku 11. stavku 1. točki (d) Direktive 96/62/EZ jest datum iz članka 10. ove Direktive.

15.   Bilo kakve izmjene potrebne za prilagodbu odredaba ovog članka i odjeljka II. Priloga II. te Priloga III. do V. znanstvenom i tehničkom napretku usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 6., ali ne moraju nužno uzrokovati nikakve izravne ni neizravne promjene ciljnih vrijednosti.

Članak 5.

Prijenos informacija i izvješćivanje

1.   S obzirom na zone i aglomeracije u kojima se prekorači neka od ciljnih vrijednosti utvrđenih Prilogom I., države članice prosljeđuju Komisiji sljedeće podatke:

Države članice također podnose izvješće o svim podacima procijenjenima u skladu s člankom 4., osim ako su o njima već podnijele izvješće prema Odluci Vijeća 97/101/EZ od 27. siječnja 1997. o uspostavi recipročne razmjene informacija i podataka iz mreža i individualnih postaja za praćenje kvalitete zraka (7).

Podaci se dostavljaju za svaku kalendarsku godinu, najkasnije do 30. rujna sljedeće godine, a prvi put za kalendarsku godinu nakon 15. veljače 2007.

2.   Uz zahtjeve utvrđene u stavku 1., države članice također izvješćuju o svim mjerama poduzetima sukladno članku 3.

3.   Komisija osigurava da svi podaci dostavljeni sukladno stavku 1. odmah budu dostupni javnosti putem odgovarajućih medija, kao što su internet, tisak i drugi lako dostupni mediji.

4.   U skladu s postupkom iz članka 6., Komisija usvaja sve detaljne postupke za dostavu podataka dobivenih sukladno stavku 1. ovog članka.

Članak 6.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 12. stavkom 2. Direktive 96/62/EZ.

2.   Kod upućivanja na ovaj članak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 7.

Obavješćivanje javnosti

1.   Države članice osiguravaju da javnost i relevantne organizacije, kao što su okolišne organizacije, organizacije potrošača, organizacije koje zastupaju interese osjetljivih skupina stanovništva i druga relevantna tijela zdravstvene zaštite, imaju pristup te da su im redovito dostupni jasni i cjeloviti podaci o koncentracijama arsena, kadmija, žive, nikla i benzo(a)pirena i ostalih policikličkih aromatskih ugljikovodika u zraku iz članka 4. stavka 8., kao i podaci o stopama taloženja arsena, kadmija, žive, nikla i benzo(a)pirena i ostalih policikličkih aromatskih ugljikovodika iz članka 4. stavka 8.

2.   Ti podaci također pokazuju sva godišnja prekoračenja ciljnih vrijednosti arsena, kadmija, nikla i benzo(a)pirena utvrđenih u Prilogu I. Podaci uključuju razloge za prekoračenje tih vrijednosti te područje na koje se odnose. Sadrže i kratku procjenu u odnosu na ciljnu vrijednost te prikladne podatke u vezi s učincima na zdravlje i na okoliš.

Podaci o svim mjerama poduzetima sukladno članku 3. dostupni su organizacijama iz stavka 1. ovog članka.

3.   Ti su podaci dostupni putem sredstava kao što su internet, tisak i drugi lako dostupni mediji.

Članak 8.

Izvješće i preispitivanje

1.   Najkasnije do 31. prosinca 2010., Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće utemeljeno na:

2.   Izvješće iz stavka 1. uzima u obzir:

S obzirom na najnovija znanstvena i tehnička dostignuća Komisija preispituje i učinak arsena, kadmija i nikla na zdravlje ljudi, radi kvantificiranja njihove genotoksične kancerogenosti. Uzimajući u obzir mjere usvojene u skladu sa strategijom za živu, Komisija razmatra i moguće prednosti poduzimanja daljnjih radnji u vezi sa živom, uzimajući u obzir tehničku izvedivost i isplativost troškova te svaki značajniji dodatni oblik zaštite zdravlja i okoliša koji bi se time postigao.

3.   S ciljem postizanja razina koncentracija u zraku koje bi nadalje smanjile štetne učinke na zdravlje ljudi te bi dovele do visoke razine zaštite okoliša kao cjeline, uzimajući u obzir tehnički razvoj i isplativost troškova daljnjih radnji, izvješće iz stavka 1. može, ako je potrebno, biti popraćeno prijedlozima za izmjene ove Direktive, uzimajući u obzir posebno rezultate dobivene u skladu sa stavkom 2. Uz to, Komisija razmatra i reguliranje taloženja arsena, kadmija, žive, nikla i specifičnih policikličkih aromatskih ugljikovodika.

Članak 9.

Sankcije

Države članice određuju sankcije primjenjive na povredu nacionalnih odredaba prihvaćenih sukladno ovoj Direktivi te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se one provode. Sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

Članak 10.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive najkasnije do 15. veljače 2007. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 11.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 12.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 110, 30.4.2004., str. 16.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 20.4.2004. (još nije objavljeno u Službenom listu), Odluka Vijeća od 15. studenoga 2004.

(3)  SL L 242, 10.9.2002., str. 1.

(4)  SL L 296, 21.11.1996., str. 55. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(5)  SL L 257, 10.10.1996., str. 26. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003.

(6)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(7)  SL L 35, 5.2.1997., str. 14., Odluka kako se izmjenjuje Odlukom Komisije 2001/752/EZ (SL L 282, 26.10.2001., str. 69.).

PRILOG I.

Ciljne vrijednosti za arsen, kadmij, nikal i benzo(a)piren

(1)  Za ukupni sadržaj u frakciji PM10 usrednjeno na jednu kalendarsku godinu.

PRILOG II.

Određivanje zahtjevâ za procjenu koncentracija arsena, kadmija, nikla i benzo(a)pirena u zraku unutar zone ili aglomeracije

I.   Gornji i donji pragovi procjene

Primjenjuju se sljedeći gornji i donji pragovi procjene:

II.   Određivanje prekoračenja gornjeg i donjeg praga procjene

Prekoračenja gornjeg i donjeg praga procjene moraju se odrediti na temelju koncentracija u prethodnih pet godina ako o tome postoji dovoljno podataka. Smatrat će se da je prag procjene prekoračen ako je prekoračen u barem tri od prethodnih pet kalendarskih godina.

Ako postoje podaci za manje od pet godina, kako bi odredile prekoračenja gornjih i donjih pragova procjene, države članice mogu kombinirati kratkoročne kampanje mjerenja tijekom razdoblja od godine dana, na lokacijama koje su vjerojatno tipične za najviše razine onečišćenja, s rezultatima dobivenima na temelju podataka iz registra emisija i modeliranja.

PRILOG III.

Lokacije i najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenje koncentracija u zraku i stopa taloženja

I.   Razmještaj na makro razini

Mjesta točaka uzorkovanja treba odabirati tako da:

Točke uzorkovanja općenito trebaju biti smještene tako da se izbjegne mjerenje vrlo malih mikro-sredina u njihovoj neposrednoj blizini. Točka uzorkovanja treba pokazivati reprezentativnu kvalitetu zraka u okolnom području ne manjem od 200 m2 za prometna mjerna mjesta, barem 250 m × 250 m za industrijska mjerna mjesta, ako je izvedivo, te nekoliko kvadratnih kilometara za gradska pozadinska mjerna mjesta.

Ako je cilj određivanje pozadinskih razina, na mjesto uzorkovanja ne bi trebale utjecati aglomeracije ili industrijske lokacije u blizini, tj. one bliže od nekoliko kilometara.

Ako se procjenjuje doprinos iz industrijskih izvora, barem jedna točka uzorkovanja smješta se niz vjetar od izvora u najbližem naseljenom području. Ako je pozadinska koncentracija nepoznata, dodatna se mjerna postaja smješta unutar glavnog smjera vjetra. Posebno tamo gdje se primjenjuje članak 3. stavak 3., točke uzorkovanja trebaju biti smještene tako da je moguće pratiti primjenu BAT-a.

Točke uzorkovanja trebaju također, ako je moguće, biti reprezentativne za slične lokacije u njihovoj neposrednoj blizini. One se, ako je to moguće, trebaju nalaziti na točkama uzorkovanja za PM10.

II.   Razmještaj na mikrorazini

Potrebno je, koliko je to izvedivo, pridržavati se sljedećih smjernica:

Sljedeći se čimbenici također mogu uzeti u obzir:

III.   Dokumentacija i preispitivanje odabira mjernog mjesta

Postupci odabira mjernog mjesta trebaju biti potpuno dokumentirani u fazi klasifikacije pomoću orijentacijskih fotografija okolnog područja i preciznih zemljovida. Mjerna mjesta treba preispitivati u pravilnim intervalima uz ponovno dokumentiranje, kako bi se osiguralo da kriteriji odabira ostanu valjani u vremenu.

IV.   Kriteriji za određivanje broja točaka uzorkovanja za fiksna mjerenja koncentracija arsena, kadmija, nikla i benzo(a)pirena u zraku

Najmanji broj točaka uzorkovanja za fiksna mjerenja u svrhu procjene sukladnosti s ciljnim vrijednostima za zaštitu zdravlja ljudi u zonama i aglomeracijama kada su mjerenja na stalnom mjestu jedini izvor podataka.

(1)  Uključiti barem jednu gradsku pozadinsku postaju te za benzo(a)piren također jednu postaju na prometnom mjestu, ako to ne povećava broj točaka uzorkovanja.

PRILOG IV.

Ciljevi kvalitete podataka i zahtjevi za modele kvalitete zraka

I.   Ciljevi kvalitete podataka

Sljedeći ciljevi kvalitete podataka daju se kao vodič za osiguravanje kvalitete.

Nesigurnost (izražena sa sigurnošću od 95 %) metoda korištenih za procjenu koncentracija u zraku procjenjuje se u skladu s načelima CEN Uputa za izražavanje nesigurnosti u mjerenju (ENV 13005-1999), metodologijom ISO 5725:1994 te smjernicama predviđenima u Izvješću CEN-a „Kvaliteta zraka – Pristup procjeni nesigurnosti za referentne metode mjerenja za zrak” (CR 14377:2002E). Postoci za nesigurnost dani su za pojedinačna mjerenja, koja se usrednjavaju kroz tipična razdoblja uzorkovanja, za 95 %-tni interval pouzdanosti. Nesigurnost mjerenja treba tumačiti kao primjenjivu na području određene ciljne vrijednosti. Mjerenja na stalnom mjestu i indikativna mjerenja moraju se ravnomjerno rasporediti kroz godinu kako bi se izbjegla nesimetričnost rezultata.

Zahtjevi za minimalni obuhvat podataka i vremensku pokrivenost ne uključuju gubitke podataka zbog redovitog umjeravanja ili uobičajenog održavanja mjernih uređaja. Za mjerenje benzo(a)pirena i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika potrebno je uzorkovanje dvadeset četiri sata na dan. Pojedinačni uzorci uzeti kroz razdoblje od najviše jednog mjeseca mogu se pažljivo kombinirati i analizirati kao složeni uzorak, pod uvjetom da metoda osigurava stabilne uzorke u tom razdoblju. Tri srodna spoja benzo(b)fluoranten, benzo(j)fluoranten, benzo(k)fluoranten može biti teško analitički razlučiti. U takvim slučajevima, oni se u izvješćima mogu pojavljivati kao zbroj. Uzorkovanje dvadeset četiri sata na dan preporuča se i za mjerenje koncentracija arsena, kadmija i nikla. Uzorkovanje mora biti ravnomjerno raspoređeno kroz radne dane i kroz godinu. Za mjerenje stopa taloženja preporučuje se uzorkovanje jednom mjesečno ili tjedno kroz cijelu godinu.

Države članice mogu koristiti mokro uzorkovanje umjesto uzorkovanja ukupnog taloženja ako mogu dokazati da je razlika između njih unutar 10 %. Stope taloženja općenito se navode u μg/m2 po danu.

Države članice mogu primijeniti minimalnu vremensku pokrivenost nižu od one navedene u tablici, ali ona ne smije biti niža od 14 % za mjerenja na stalnom mjestu i od 6 % za indikativna mjerenja, pod uvjetom da države članice mogu dokazati da će ispuniti proširenu nesigurnost od 95 % za srednju godišnju vrijednost, izračunanu prema ciljevima kvalitete podataka iz tablice, u skladu s normom ISO 11222:2002 – „Određivanje nesigurnosti vremena usrednjavanja za mjerenja kvalitete zraka”.

II.   Zahtjevi za modele kvalitete zraka

Kada se za procjenu koristi model kvalitete zraka, sastavljaju se napomene s opisom modela i informacije o nesigurnosti. Nesigurnost za modeliranje definirana je kao najveće odstupanje izmjerenih i izračunanih razina koncentracije, kroz cijelu godinu, ne uzimajući u obzir vremenski raspored tih događaja.

III.   Zahtjevi za tehnike objektivne procjene

Pri korištenju tehnika objektivne procjene, nesigurnost ne prelazi 100 %.

IV.   Standardizacija

Da bi se tvari analizirale u PM10 frakciji, volumen uzorkovanja ovisi o uvjetima u okolišu.

(1)  Indikativna mjerenja su ona mjerenja koja se izvode manje redovito, ali koja ispunjavaju ostale ciljeve za kvalitetu podataka.

PRILOG V.

Referentne metode za procjenu koncentracija u zraku i stopa taloženja

I.   Referentna metoda za uzorkovanje i analizu arsena, kadmija i nikla u zraku

Referentna metoda za mjerenje koncentracija arsena, kadmija i nikla u zraku trenutačno se standardizira pri CEN-u, a bit će utemeljena na ručnom uzorkovanju PM10 ekvivalentnom normi EN 12341, nakon čega slijedi digestija uzoraka i analiza atomskom apsorpcijskom spektrometrijom ili ICP masenom spektrometrijom. U nedostatku standardizirane CEN metode, države članice smiju koristiti nacionalne standardne metode ili ISO standardne metode.

Država članica može koristiti i bilo koju drugu metodu za koju može dokazati da daje rezultate ekvivalentne rezultatima iz gore navedenih metoda.

II.   Referentna metoda za uzorkovanje i analizu policikličkih aromatskih ugljikovodika u zraku

Referentna metoda za mjerenje koncentracija benzo(a)pirena u zraku trenutačno se standardizira pri CEN-u, a bit će utemeljena na ručnom uzorkovanju PM10 ekvivalentnom normi EN 12341. U nedostatku standardizirane CEN metode, države članice smiju koristiti nacionalne standardne metode ili ISO metode kao što je ISO standard 12884 za benzo(a)piren ili druge policiklične aromatske ugljikovodike iz članka 4. stavka 8.

Država članica može koristiti i bilo koju drugu metodu za koju može dokazati da daje rezultate ekvivalentne rezultatima iz gore navedenih metoda.

III.   Referentna metoda za uzorkovanje i analizu žive u zraku

Referentna metoda za mjerenje koncentracija ukupne plinovite žive u zraku je automatska metoda utemeljena na atomskoj apsorpcijskoj spektrometriji ili atomskoj fluorescencijskoj spektrometriji. U nedostatku standardizirane CEN metode, države članice smiju koristiti nacionalne standardne metode ili ISO standardne metode.

Država članica može koristiti i bilo koju drugu metodu za koju može dokazati da daje rezultate ekvivalentne rezultatima iz gore navedenih metoda.

IV.   Referentna metoda za uzorkovanje i analizu taloga arsena, kadmija, žive, nikla i policikličkih aromatskih ugljikovodika

Referentna metoda za uzorkovanje nataloženog arsena, kadmija, žive, nikla i policikličkih aromatskih ugljikovodika temelji se na otvaranju cilindričnih mjerača taloga standardiziranih dimenzija. U nedostatku standardizirane CEN metode, države članice smiju koristiti nacionalne standardne metode.

V.   Referentne tehnike modeliranja kvalitete zraka

Referentne tehnike modeliranja kvalitete zraka u ovom trenutku nije moguće odrediti. Svaka izmjena u svrhu prilagođavanja ove točke znanstvenom i tehničkom napretku mora biti usvojena postupkom utvrđenim u članku 6.