17/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

74

L 157/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.04.2004.

(1)

Uspostavljanje unutarnjeg tržišta ima za posljedicu ukidanje ograničenja slobode kretanja i narušavanja tržišnog natjecanja, istovremeno stvarajući okolinu koja je poticajna za inovacije i ulaganja. U ovom kontekstu, zaštita intelektualnog vlasništva bitan je element za uspješnost unutarnjeg tržišta. Zaštita intelektualnog vlasništva važna je ne samo za poticanje inovacija i stvaralaštva, već i za razvoj zapošljavanja i poboljšanja konkurentnosti.

(2)

Zaštita intelektualnog vlasništva izumitelju ili stvaratelju trebala bi omogućiti da od svog izuma ili kreacije ostvari zakonitu dobit. Također bi trebala omogućiti najšire moguće širenje djela, ideja i novih znanja i iskustva. Istovremeno ne bi trebala kočiti slobodu izražavanja, slobodan protok informacija ili zaštitu osobnih podataka, uključujući i one na Internetu.

(3)

Međutim, bez djelotvornih sredstava provedbe prava intelektualnog vlasništva, inovativnost i stvaralaštvo se obeshrabruju, dok se ulaganja smanjuju. Stoga je potrebno osigurati da se materijalno pravo intelektualnog vlasništva koje je danas u velikom dijelu dio pravne stečevine, učinkovito primjenjuje u Zajednici. U tom pogledu, sredstva za provedbu prava intelektualnog vlasništva od najveće su važnosti za uspješnost unutarnjeg tržišta.

(4)

Na međunarodnoj razini, sve države članice, kao i sama Zajednica u pogledu predmeta u njezinoj nadležnosti, vezani su Sporazumom o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasništva (Sporazum TRIPS), koji je kao dio multilateralnih pregovora Urugvajske runde odobren Odlukom Vijeća 94/800/EZ (3) i sklopljen u okviru Svjetske trgovinske organizacije.

(5)

Sporazum TRIPS osobito sadrži odredbe o sredstvima za provedbu prava intelektualnog vlasništva, koja predstavljaju zajedničke standarde primjenjive na međunarodnoj razini i uvedene u svim državama članicama. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na međunarodne obveze država članica, uključujući i one prema Sporazumu TRIPS.

(6)

Postoje također i međunarodne konvencije kojih su stranke sve države članice i koje također sadrže odredbe o sredstvima za provedbu prava intelektualnog vlasništva. One osobito uključuju Parišku konvenciju za zaštitu industrijskog vlasništva, Bernsku konvenciju za zaštitu književnih i umjetničkih djela i Rimsku konvenciju za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju.

(7)

Iz konzultacija koje je Komisija održala po ovom pitanju proizlazi da u državama članicama, usprkos Sporazumu TRIPS, i dalje postoje značajne razlike u odnosu na sredstva za provedbu prava intelektualnog vlasništva. Na primjer, načini primjene privremenih mjera, koje se osobito upotrebljavaju za očuvanje dokaza, procjenu šteta, ili načini primjene sudskih zabrana, vrlo se razlikuju od jedne do druge države članice. U nekim državama članicama nema mjera, postupaka ili pravnih sredstava kao što su pravo na dobivanje informacija i povlačenje robe stavljene na tržište kojom je počinjena povreda, na trošak počinitelja povrede.

(8)

Razlike između sustava država članica u odnosu na sredstva za provedbu prava intelektualnog vlasništva štetne su za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i onemogućavaju da prava intelektualnog vlasništva uživaju jednaku razinu zaštite u cijeloj Zajednici. Ova situacija ne potiče slobodno kretanje na unutarnjem tržištu niti stvara okolinu koja vodi prema zdravom tržišnom natjecanju.

(9)

Sadašnje razlike također vode do slabljenja materijalnog prava intelektualnog vlasništva i do cjepkanja unutarnjeg tržišta na ovom području. Poslovni krugovi zbog toga gube povjerenje u unutarnje tržište što ima za posljedicu smanjenje ulaganja u inovacije i stvaralaštvo. Povrede prava intelektualnog vlasništva pokazuju se sve više povezanima s organiziranim kriminalom. Rastuće korištenje interneta omogućuje brzu distribuciju piratskih proizvoda širom svijeta. Učinkovitu provedbu materijalnog prava intelektualnog vlasništva trebalo bi osigurati posebnom akcijom na razini Zajednice. Usklađivanje zakonodavstva država članica na ovom području stoga je bitan preduvjet za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(10)

Cilj je ove Direktive usklađivanje zakonodavnih sustava radi osiguravanja visoke, jednake i istovrsne razine zaštite na unutarnjem tržištu.

(11)

Ova Direktiva nije usmjerena na ustanovljenje usklađenih pravila za pravosudnu suradnju, nadležnost, priznavanje i izvršenje odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, niti se bavi mjerodavnim pravom. Postoje instrumenti Zajednice koji reguliraju ova pitanja na općeniti način i koji su, u pravilu, jednako primjenjivi na intelektualno vlasništvo.

(12)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na primjenu pravila tržišnog natjecanja, a posebno na članke 81. i 82. Ugovora. Mjere predviđene ovom Direktivom ne bi se trebale koristiti za nepropisno ograničavanje tržišnog natjecanja na način koji je suprotan Ugovoru.

(13)

Potrebno je odrediti područje primjene ove Direktive što je šire moguće kako bi se obuhvatila sva prava intelektualnog vlasništva pokrivena odredbama Zajednice u ovom području i/ili nacionalnim pravom dotične države članice. Unatoč tome, ovaj zahtjev ne utječe na mogućnost, onih država članica koje to žele, da prošire, u unutarnje svrhe, odredbe ove Direktive kako bi obuhvatile radnje koje uključuju nepošteno tržišno natjecanje, uključujući parazitske kopije ili slične aktivnosti.

(14)

Mjere predviđene člankom 6. stavkom 2., člankom 8. stavkom 1. i člankom 9. stavkom 2. trebaju se primjenjivati samo u odnosu na djela počinjena u komercijalne svrhe. To ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da te mjere primijene i u odnosu na druga djela. Djela počinjena u komercijalne svrhe su ona djela koja su počinjena radi izravne ili neizravne gospodarske ili komercijalne koristi; ovo obično isključuje radnje koje su poduzeli krajnji korisnici postupajući u dobroj vjeri.

(15)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na materijalno pravo intelektualnog vlasništva, Direktivu 95/46/EZ od 24. listopada 1995. Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (4), Direktivu 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru zajednice za elektroničke potpise (5) i Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga u informacijskom društvu, osobito elektroničkom poslovanju, na unutarnjem tržištu (6).

(16)

Odredbe ove Direktive ne bi trebale dovoditi u pitanje posebne odredbe o provedbi prava i o izuzecima u području autorskog i srodnih prava propisanih instrumentima Zajednice, a osobito onih koji se nalaze u Direktivi Vijeća 91/250/EEZ od 14. svibnja 1991. o pravnoj zaštiti računalnih programa (7) ili u Direktivi 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (8).

(17)

Mjere, postupci i pravna sredstva predviđeni ovom Direktivom trebali bi se odrediti u svakom slučaju na takav način da se propisno vodi računa o posebnim značajkama tog slučaja, uključujući i posebna obilježja svakog prava intelektualnog vlasništva i, kada je primjereno, namjernu ili nenamjernu prirodu povrede.

(18)

Osobe koje su ovlaštene zahtijevati primjenu tih mjera, postupaka i pravnih sredstava ne bi smjele biti samo nositelji prava već i osobe koje imaju izravan interes i pravni položaj u onoj mjeri u kojoj im to dopušta i u kojoj je to u skladu s primjenjivim pravom, što može uključivati profesionalne organizacije zadužene za upravljanje takvim pravima ili za zaštitu kolektivnih ili pojedinačnih interesa za koje su odgovorne.

(19)

Budući da autorsko pravo postoji od samog stvaranja djela i ne zahtijeva formalnu registraciju, primjereno je usvojiti pravilo propisano člankom 15. Bernske konvencije, koje predviđa pretpostavku prema kojoj se autor književnog ili umjetničkog djela smatra autorom ako je njegovo ime navedeno na djelu. Slična mogućnost trebala bi se primijeniti na nositelje srodnih prava jer je često slučaj da je nositelj određenog prava, kao što je proizvođač fonograma, taj koji će tražiti zaštitu prava i koji će se upustiti u borbu protiv piratskih radnji.

(20)

S obzirom da je dokaz element od presudne važnosti za utvrđivanje povrede prava intelektualnog vlasništva, primjereno je osigurati dostupnost učinkovitih sredstava podnošenja, prikupljanja i očuvanja dokaza. Postupci bi trebali voditi računa o pravima obrane i osigurati potrebna jamstva, uključujući zaštitu povjerljivih informacija. Za povrede počinjene u komercijalne svrhe također je važno da sudovi mogu narediti pristup, kada je primjereno, bankovnim, financijskim ili poslovnim dokumentima koje kontrolira navodni počinitelj povrede.

(21)

U određenim državama članicama postoje druge mjere osmišljene da bi se osigurala visoka razina zaštite i one bi trebale biti dostupne u svim državama članicama. To je slučaj s pravom na informacije koje omogućava dobivanje točnih informacija o podrijetlu robe ili usluga kojima je počinjena povreda, o distribucijskim kanalima i identitetu bilo koje treće strane uključene u povredu.

(22)

Također je važno osigurati privremene mjere za trenutno okončanje povreda bez čekanja odluke o meritumu predmeta, istovremeno poštujući prava obrane i osiguravajući razmjernost privremenih mjera koje su primjerene značajkama konkretnog predmeta, te dajući jamstva potrebna za pokrivanje troškova i štete nanesene tuženiku neopravdanim zahtjevom. Takve su mjere posebno opravdane kada bi bilo kakvo odgađanje moglo uzrokovati nepopravljivu štetu nositelju prava intelektualnog vlasništva.

(23)

Ne dovodeći u pitanje bilo koje druge raspoložive mjere, postupke i pravna sredstva, nositelji prava trebali bi imati mogućnost zahtijevati izdavanje sudskih naloga protiv posrednika čije usluge koristi treća strana radi povrede prava nositelja industrijskog vlasništva. Uvjeti i postupci koji se odnose na takve naloge trebaju biti prepušteni nacionalnom pravu država članica. Što se tiče povrede autorskog i srodnih prava, sveobuhvatna razina usklađivanja već je utvrđena Direktivom 2001/29/EZ. Ova Direktiva stoga ne bi trebala utjecati na članak 8. stavak 3. Direktive 2001/29/EZ.

(24)

Ovisno o pojedinom slučaju, te ako to opravdavaju okolnosti, mjere, postupci i pravna sredstva koji se trebaju propisati trebali bi uključivati mjere zabrane čiji je cilj sprečavanje daljnjih povreda prava intelektualnog vlasništva. Osim toga, trebale bi postojati korektivne mjere, kada je to prikladno na trošak počinitelja povrede, kao što su povlačenje i konačno uklanjanje iz trgovačkih kanala, ili uništenje robe kojom se vrši povreda, te u odgovarajućim slučajevima, materijala i sredstava uglavnom upotrijebljenih u stvaranju ili proizvodnji te robe. Ove korektivne mjere trebale bi uzeti u obzir interese uključenih trećih strana, osobito potrošača i privatnih stranaka koje postupaju u dobroj vjeri.

(25)

Kada je povreda počinjena nenamjerno i nije bilo nepažnje i kada bi korektivne mjere ili sudski nalozi utvrđeni ovom Direktivom bili nerazmjerni, države članice u odgovarajućim slučajevima trebale bi imati mogućnost predviđanja novčane naknade koja se kao alternativna mjera dodjeljuje oštećenoj strani. Međutim, kada komercijalna upotreba krivotvorene robe ili pružanje usluga predstavlja povredu zakona koji nije zakon o intelektualnom vlasništvu ili bi mogla štetiti potrošačima, takva upotreba ili pružanje usluga trebala bi ostati zabranjena.

(26)

Radi naknade štete pretrpljene kao posljedice povrede koju je izvršio počinitelj povrede koji je bio uključen u izvršenje radnje znajući, ili imajući razloga da zna, kako će one dovesti do takve povrede, iznos odštete koja se dodjeljuje nositelju prava treba uzeti u obzir sve odgovarajuće aspekte, kao što su gubitak zarade koji je imao nositelj prava ili nepoštenu dobit koju je ostvario počinitelj povrede i, kada je to prikladno, bilo kakvu moralnu štetu nanesenu nositelju prava. Kao alternativa, na primjer kada je teško utvrditi iznos stvarno pretrpljene štete, iznos odštete može biti izveden iz elemenata kao što su naknade ili pristojbe koje bi trebalo platiti da je počinitelj povrede zahtijevao odobrenje za korištenje tog prava intelektualnog vlasništva. Cilj nije uvođenje obveze za propisivanje kaznene odštete već omogućavanje naknade štete utemeljene na objektivnom kriteriju istovremeno vodeći računa o troškovima koje je imao nositelj prava, kao što su troškovi identifikacije i istraživanja.

(27)

Djelujući kao dodatno sredstvo za odvraćanje budućih počinitelja povreda i doprinoseći podizanju svijesti šire javnosti, korisno je objavljivati odluke u slučajevima povrede intelektualnog vlasništva.

(28)

Kao dodatak građanskopravnim i upravnim mjerama, postupcima i pravnim sredstvima predviđenim ovom Direktivom, kaznene sankcije u odgovarajućim slučajevima također predstavljaju sredstvo za osiguravanje provedbe prava intelektualnog vlasništva.

(29)

Industrija bi trebala aktivno sudjelovati u borbi protiv piratstva i krivotvorenja. Razvoj kodeksa ponašanja u izravno pogođenim poslovnim krugovima dodatno je sredstvo za podupiranje regulatornog okvira. Države članice, u suradnji s Komisijom, trebale bi općenito poticati razvoj kodeksa ponašanja. Nadgledanje proizvodnje optičkih diskova, osobito pomoću identifikacijske oznake koja je ugrađena u diskove proizvedene u Zajednici, pomaže u ograničavanju povreda prava intelektualnog vlasništva u ovom sektoru koji trpi velike štete od piratstva. Međutim, te se mjere tehničke zaštite ne smiju zloupotrebljavati za zaštitu tržišta i sprečavanje paralelnog uvoza.

(30)

Kako bi se olakšala ujednačena primjena ove Direktive, prikladno je ustanoviti sustave suradnje i razmjenu informacija između država članica, s jedne strane, i između države članica i Komisije s druge strane, i to osobito stvaranjem mreže izvjestitelja koje imenuju države članice te podnošenjem redovnih izvješća o procjeni primjene ove Direktive i učinkovitosti mjera koje poduzimaju različita nacionalna tijela.

(31)

S obzirom da se, zbog već opisanih razloga, cilj ove Direktive može najbolje postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za postizanje toga cilja.

(32)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i drži se načela priznatih posebno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Ova Direktiva osobito nastoji osigurati puno poštovanje intelektualnog vlasništva, u skladu s člankom 17. stavkom 2. te Povelje,

(a)

odredbe Zajednice koje uređuju materijalno pravo intelektualnog vlasništva, Direktivu 95/46/EZ, Direktivu 1999/93/EZ ili Direktivu 2000/31/EZ općenito, a posebno njezine članke 12. do 15.;

(b)

međunarodne obveze država članica, a posebno Sporazum TRIPS, uključujući one koje se odnose na kaznene postupke i kazne;

(c)

bilo koje nacionalne odredbe u državama članicama koje se odnose na kaznene postupke ili kazne u odnosu na povredu prava intelektualnog vlasništva.

(a)

nositelje prava intelektualnog vlasništva, u skladu s odredbama mjerodavnog prava;

(b)

sve druge osobe koje su ovlaštene koristiti ta prava, a posebno stjecatelje licencije, u onoj mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s odredbama mjerodavnog prava;

(c)

tijela za kolektivno ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva kojima se redovito priznaje pravo zastupanja nositelja prava intelektualnog vlasništva, u onoj mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s odredbama mjerodavnog prava;

(d)

profesionalne organizacije za zaštitu prava kojima se redovito priznaje pravo zastupanja nositelja prava intelektualnog vlasništva, u onoj mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s odredbama mjerodavnog prava.

(a)

da bi se autor književnog ili umjetničkog djela, u nedostatku suprotnih dokaza, takvim smatrao, i da bi shodno tome bio ovlašten pokrenuti postupak zbog povrede, dovoljno je da je njegovo ime navedeno na djelu na uobičajeni način;

(b)

odredba pod točkom (a) primjenjuje se mutatis mutandis na nositelje autorskom pravu srodnih prava u odnosu na njihove predmete zaštite.

(a)

za koju je utvrđeno da na komercijalnoj razini posjeduje robu koja povrjeđuje pravo;

(b)

za koju je utvrđeno da se na komercijalnoj razini koristi uslugama koje povrjeđuju pravo;

(c)

za koju je utvrđeno da na komercijalnoj razini pruža usluge koje su korištene u aktivnostima koje povrjeđuju pravo; ili

(d)

koju je osoba iz točki (a), (b) ili (c) navela kao osobu koja je sudjelovala u proizvodnji, izradi ili distribuciji robe ili pružanja usluga.

(a)

imena i adrese proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe ili usluga kao i trgovaca na veliko i malo kojima su bile namijenjene;

(b)

podatke o proizvedenim, izrađenim, dostavljenim, primljenim ili naručenim količinama, kao i o cijeni po kojoj su ta roba ili usluge plaćene.

(a)

nositelju prava priznaju pravo na dobivanje potpunijih informacija;

(b)

uređuju korištenje informacija u građanskim i kaznenim predmetima koje se priopćavaju na temelju ovog članka;

(c)

uređuju odgovornost za zloupotrebu prava na informacije; ili

(d)

pružaju mogućnost odbijanja davanja informacija koje bi osobu iz stavka 1. prisilile da prizna svoje vlastito sudjelovanje ili sudjelovanje svojih bliskih rođaka u povredi prava intelektualnog vlasništva; ili

(e)

uređuju zaštitu povjerljivosti izvora informacija ili obradu osobnih podataka.

(a)

izdati protiv navodnog počinitelja povrede privremeni sudski nalog usmjeren na sprečavanje neposredne povrede prava intelektualnog vlasništva, ili na zabranu, na privremenoj osnovi i uz, kada je prikladno, plaćanje kazne kada je tako predviđeno nacionalnim pravom, daljnje vršenje navodnih povreda tog prava, ili podlijeganju takvog vršenja daljnje povrede polaganjem jamstva koje bi nositelju prava trebalo osigurati naknadu štete; privremeni sudski nalog pod istim uvjetima također može biti izdan posredniku čije je usluge koristila treća stranka za povredu prava intelektualnog vlasništva; nalozi protiv posrednika čije je usluge koristila treća stranka za povredu autorskog ili srodnih pravo obuhvaćeni su Direktivom 2001/29/EZ;

(b)

narediti zapljenu ili predaju robe za koju se sumnja da povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva u svrhu sprečavanja njezina ulaska ili njezina kretanja trgovačkim kanalima.

(a)

povlačenje iz trgovačkih kanala;

(b)

konačno uklanjanje iz trgovačkih kanala; ili

(c)

uništenje.

(a)

uzimaju u obzir sve primjerene aspekte, kao što su negativne gospodarske posljedice, uključujući i izgubljenu dobit, koje je pretrpjela oštećena stranka, svaku nepoštenu dobit koju je ostvario počinitelj povrede i, u odgovarajućim slučajevima, elemente koji nisu gospodarski čimbenici, kao što je moralna šteta koju je povreda nanijela nositelju prava;

(b)

kao alternativa točki (a), ona mogu u odgovarajućim slučajevima odrediti naknadu štete u obliku paušalnog iznosa na temelju elemenata kao što je barem iznos naknada ili pristojbi koje bi povreditelj prava morao platiti da je zatražio odobrenje za korištenje tog prava intelektualnog vlasništva.

(a)

razvoj kodeksa ponašanja od strane trgovinskih ili stručnih udruga ili organizacija na razini Zajednice s ciljem doprinošenja provedbi prava intelektualnog vlasništva, posebno preporučujući uporabu koda na optičkim diskovima koji omogućuje identifikaciju porijekla njihove proizvodnje;

(b)

podnošenje nacrta kodeksa ponašanja Komisiji na nacionalnoj razini i razini Zajednice kao i bilo kakvih procjena primjene tih kodeksa ponašanja.