19/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

57

32004D0017

L 005/79

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.2003.

ODLUKA VIJEĆA

od 22. prosinca 2003.

o izmjeni dijela V. točke 1.4. Zajedničkih konzularnih uputa i dijela I. točke 4.1.2. Zajedničkog priručnika u pogledu uključivanja zahtjeva o putnom zdravstvenom osiguranju kao jednog od zahtjeva za dobivanje jedinstvene ulazne vize

(2004/17/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 789/2001 od 24. travnja 2001. o zadržavanju provedbenih ovlasti Vijeća u pogledu određenih detaljnih odredaba i praktičnih postupaka za razmatranje zahtijeva za vize (1),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 790/2001 od 24. travnja 2001. o zadržavanju provedbenih ovlasti Vijeća u pogledu određenih detaljnih pravila i praktičnih postupaka za provođenje granične kontrole i nadzora (2),

uzimajući u obzir inicijativu Helenske Republike,

budući da:

(1)

Točka 22. Zaključaka Europskog vijeća iz Tamperea je naglasilo da se „zajednička aktivna politika o vizama i krivotvorenim ispravama mora dalje razvijati, uključujući blisku suradnju između konzularnih ureda EU u trećim državama …”

(2)

Bitan preduvjet za primjenu zajedničke politike o izdavanju viza je što brže usklađivanje uvjeta za izdavanje viza, a posebno u odnosu na dokazne isprave u vezi sa sredstvima za uzdržavanje koji su priloženi u svrhu dokazivanja opravdanosti zahtjeva.

(3)

Nužno je za podnositelja zahtijeva za vize da imaju, osim drugih dokaznih ispravama koje su dužni priložiti u svrhu dokazivanja zahtijeva, priložiti dokaz o pojedinačnom ili grupnom putnom osiguranju za pokrivanje svih troškova koji mogu nastati u vezi s povratkom u domovinu zbog zdravstvenih razloga, hitne liječničke pomoći i/ili hitnog bolničkog zbrinjavanja tijekom njihovog boravka na teritoriju države članice koja u potupnosti primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine.

(4)

Podnositelji zahtjeva moraju u načelu biti osigurani u državama u kojima imaju prebivalište. Ako to nije moguće, te osobe moraju zatražiti osiguranje u nekoj drugoj zemlji.

(5)

Izuzeće od zahtjeva za podnošenje dokaza o putnom osiguranju se može primijeniti na nositelje diplomatskih i službenih putovnica te kada se, u okviru lokalne konzularne suradnje, utvrdi da državljani određenih trećih zemalja ne mogu ispuniti ovaj zahtjev. Nadalje, trebalo bi biti moguće za diplomatski ili konzularni ured koji ocjenjuje zahtjev da ukine ovaj zahtjev u posebnim slučajevima kada ocijeni to prikladnim.

(6)

Poželjno je da se unese opaska u rubrici za nacionalni unos na viznoj naljepnici radi razjašnjavanja je li imatelj vize oslobođen obveze posjedovanja putničkog osiguranja. Zajednički priručnik treba se izmijeniti kako bi se omogućilo nositeljima viza koji ne mogu pružiti dokaz o takvom osiguranju pri prelasku granice, da odgovorni službenik provjeri je li takva opaska navedena.

(7)

Sukladno člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europskoj zajednici, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, nije njome vezana niti ju je obvezna primjenjivati. S obzirom da se ova Odluka nadograđuje na schengensku pravnu stečevinu prema pravilima Poglavlja IV. trećeg dijela Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska je dužna, sukladno članku 5. spomenutog Protokola, u roku od 6 mjeseci, nakon što Vijeće donese ovu Odluku, odlučiti hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(8)

Vezano uz Republiku Island i Kraljevinu Norvešku, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma koji je zaključen između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju ovih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (3) koja spada u područje članka 1. točka A. Odluke Vijeća br. 1999/437/EZ o nekim rješenjima za provedbu Sporazuma (4).

(9)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, sukladno Odluci Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (5); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, nije njome vezana niti ju je obvezna primjenjivati.

(10)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, sukladno Odluci Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (6); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, nije njome vezana niti ju je obvezna primjenjivati.

(11)

Ova Odluka predstavlja akt nadogradnje schengenske pravne stečevine ili se na drugi način na nju odnosi u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

ODLUČILO JE:

Članak 1.

U treći redak, nakon riječi „(vidjeti Prilog 7) (1);”, drugog podstavka točke 1.4. dijela V. Zajedničkih konzularnih uputa dodaje se sljedeće:

„Nadalje, radi dokazivanja zahtjeva za vize za kratkotrajni boravak ili putničke vize, podnositelji zahtijeva moraju pokazati da imaju odgovarajuće i valjano pojedinačno ili grupno putničko osiguranje za pokrivanje troškova koji mogu proizaći u vezi s povratkom zbog zdravstvenih razloga, hitne liječničke pomoći i/ili hitnog bolničkog zbrinjavanja.

Podnositelji zahtjeva moraju u načelu biti osigurani u državama u kojima imaju prebivalište. Ako to nije moguće, te osobe moraju zatražiti osiguranje u nekoj drugoj zemlji. Ako domaćin osigura podnositelja zahtjeva, on to mora učiniti u njegovom mjestu boravka.

Osiguranje mora vrijediti na državnom području država članica koje u potpunosti primjenjuju odredbe schengenske pravne stečevine i mora pokrivati cjelokupno razdoblje boravka osobe. Minimalno pokriće iznosi EUR 30 000.

U pravilu se dokaz o ovom osiguranju podnosi prilikom izdavanja vize.

Diplomatska misija ili konzularni ured koji je nadležan za razmatranje zahtjeva za izdavanje vize može odlučiti da je ovaj zahtjev ispunjen ako se utvrdi da se može pretpostaviti primjerena razina osiguranja u svjetlu poslovne situacije podnositelja zahtjeva.

Diplomatske misije ili konzularni uredi mogu, od slučaja do slučaja, donositi odluke o izuzeću od ovog zahtjeva za imatelje diplomatskih i službenih putovnica, ili kada se time štite nacionalni interesi na području vanjske politike, razvojne politike ili drugih područja od ključnog javnog interesa.

Izuzeće od zahtjeva za podnošenje dokaza o putnom osiguranju se može primijeniti i kada se, u okviru lokalne konzularne suradnje, utvrdi da državljani određenih trećih zemalja ne mogu ishoditi takvo osiguranje.

Prilikom ocjene je li osiguranje primjereno, države članice mogu utvrđivati mogu li se zahtjevi prema osiguravajućem društvu naplatiti u državi članici, Švicarskoj ili Lihtenštajnu.”

Članak 2.

Sljedeći stavci dodaju se na kraj točke 4.1.2. dijela I. Zajedničkog priručnika:

„U skladu s dijelom V., točka 1.4., drugi paragraf treća alineja Zajedničkih konzularnih uputa podnositelji zahtjeva moraju dokazati u prilog svom zahtjevu za vizu za kratkotrajni boravak ili putničku vize, podnositelji zahtijeva, da posjeduju primjereno i valjano pojedinačno ili grupno putničko osiguranje za pokrivanje troškova koji mogu proizaći u vezi s povratkom u domovinu zbog zdravstvenih razloga, hitne liječničke pomoći i/ili hitnog bolničkog zbrinjavanja.

Ipak, državljani trećih zemalja, na koje se odnosi zahtjev za vize, mogu se osloboditi prethodno navedenog zahtjeva. U takvim slučajevima, diplomatska misija, konzularni ured ili središnja tijela za graničnu kontrolu će dodati u rubriku opasku – „OSIGURANJE NIJE POTREBNO” – na naljepnici vize u odjeljku za nacionalne unose.”

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 1. lipnja 2004.

Ova je Odluka upućena svim državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. prosinca 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

A. MATTEOLI

(1)  SL L 116, 26.4.2001., str. 2.

(2)  SL L 116, 26.4.2001., str. 5.

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(6)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.