02/Sv. 017

HR

Službeni list Europske unije

132


32003R1335


L 187/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.07.2003.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1335/2003

od 25. srpnja 2003.

o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2700/2000 Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 247. i članak 247.a,

budući da:

(1)

Člankom 220. stavkom 2. točkom (b) i člankom 239. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice utvrđuje se da se u nekim slučajevima uvozne ili izvozne carine ne smiju naknadno knjižiti ili zbog jednakosti vratiti ili otpustiti.

(2)

S obzirom na to da su sukladno članku 8. Odluke Vijeća 2000/597/EZ, Euratom od 29. rujna 2000. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (3) države članice prvenstveno odgovorne za prikupljanje tradicionalnih vlastitih sredstava, tijela država članica trebala bi prvenstveno odlučiti trebaju li se uvozne ili izvozne carine naknadno knjižiti sukladno članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ili vratiti ili otpustiti sukladno članku 239. te Uredbe.

(3)

Međutim, kako bi se osiguralo jedinstveno postupanje s trgovcima i zaštitili financijski interesi Zajednica, obveza predaje dokumentacije Komisiji na odlučivanje treba ostati ako države članice smatraju da bi odluka trebala biti povoljna te (a) kada se navodi stvarna greška ili propust od strane Komisije ili (b) kada su okolnosti slučaja povezane s istragama koje Zajednica provodi na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (4) ili (c) ako predmetne carine iznose 500 000 eura ili više.

(4)

Međutim, predaja dokumentacije nije potrebna ako je Komisija već donijela odluku o nekom slučaju usporedivom na temelju činjenica i zakona, budući da države članice tada svoju vlastitu konačnu odluku mogu temeljiti na najnovijoj odluci Komisije koja je usporediva na temelju činjenica i zakona.

(5)

Uredbu Komisije (EEZ) br. 2454/93 (5) kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 881/2003 (6) treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Odbor za Carinski zakonik nije dostavio mišljenje u roku koji je odredio njegov predsjednik. Stoga je Komisija Vijeću poslala prijedlog o predmetnim mjerama. Budući da Vijeće nije donijelo odluku prije isteka roka utvrđenog u članku 6. stavku 5. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7), Komisija stoga mora donijeti navedene mjere,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 2454/93 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 869. mijenja se kako slijedi:

(a)

podstavak (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

u slučajevima u kojima smatraju da su uvjeti iz članka 220. stavka 2. točke (b) Zakonika ispunjeni, osim slučajeva u kojima se dokumentacija mora na temelju članka 871. poslati Komisiji. Međutim, u slučaju kada se primjenjuje članak 871. stavak 2. druga alineja, carinska tijela ne smiju donijeti odluku kojom se odriču knjiženja predmetnih carina do kraja postupka koji je pokrenut u skladu s člancima 871. do 876.”;

(b)

podstavak (c) se briše;

(c)

dodaju se sljedeća dva stavka:

„U slučaju kada se podnosi zahtjev za povrat ili otpust na temelju članka 236. Zakonika u vezi s člankom 220. stavkom 2. točkom (b) Zakonika, podstavak (b) prvog stavka ovog članka te članci 871. do 876. primjenjuju se mutatis mutandis.

Za potrebe primjene gornjih stavaka države članice pružaju jedna drugoj uzajamnu pomoć, posebno kada se radi o greški carinskih tijela države članice osim one koja je odgovorna za donošenje dotične odluke.”

2.

Članci 870. do 872. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 870.

1.   Svaka država članica Komisiji šalje popis slučajeva u kojima su se primijenile sljedeće odredbe:

članak 869. točka (a),

članak 236. Zakonika u vezi s člankom 220. stavkom 2. točkom (b) Zakonika, gdje na temelju stavka 2. nije potrebno nikakvo priopćavanje,

članak 869. točka (b), gdje na temelju stavka 2. nije potrebno nikakvo priopćavanje.

2.   Svaka država članica dostavlja Komisiji popis slučajeva u kojima je iznos s naslova jedne ili više uvoznih ili izvoznih aktivnosti koji nije naplaćen od predmetnog subjekta zbog posljedica jedne greške veći od 50 000 eura te u kojima su primijenjene odredbe članka 236. u vezi s člankom 220. stavkom 2. točkom (b) Zakonika ili članka 869. točke (b), zajedno s priloženim kratkim sažetkom svakog slučaja. Takvo se priopćenje šalje tijekom prvog i trećeg tromjesečja svake godine za sve slučajeve u kojima je odlučeno da se carine koje nisu naplaćene ne knjiže u prethodno polugodište.

Članak 871.

1.   Carinsko tijelo šalje slučaj Komisiji na rješavanje sukladno postupku iz članaka 872. do 876. ako smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 220. stavka 2. točke (b) Zakonika i:

ako smatra da je Komisija počinila grešku u smislu članka 220. stavka 2. točke (b) Zakonika,

ako su okolnosti slučaja vezane uz nalaze istrage koju je Zajednica provela na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (8) ili na temelju bilo kojeg drugog zakonodavstva Zajednice ili sporazuma kojeg je Zajednica sklopila sa zemljom ili skupinom zemalja, a koji predviđa da Zajednica provodi takve istrage, ili

ako je iznos s naslova jedne ili više uvoznih ili izvoznih aktivnosti koji nije naplaćen od predmetnog subjekta zbog posljedica jedne greške veći od 50 000 eura.

2.   Međutim, slučajevi iz stavka 1. ne šalju se:

ako je Komisija već donijela odluku sukladno postupku predviđenom u člancima 872. do 876. u slučaju koji uključuje usporediva pitanja činjenica i zakona,

ako Komisija već razmatra slučaj koji uključuje usporediva pitanja činjenica i zakona.

3.   Dokumentacija dostavljena Komisiji sadrži sve podatke potrebne za potpuno razmatranje slučaja. Sadrži detaljne podatke o ponašanju dotičnog subjekta, posebno o njegovom stručnom iskustvu, dobroj vjeri i revnosti. Ta procjena popraćena je svim podacima koji bi mogli pokazati da je subjekt djelovao u dobroj vjeri. Dokumentacija također sadrži izjavu koju je potpisao podnositelj zahtjeva za povrat ili otpust, a kojom se potvrđuje da je podnositelj pročitao dokumentaciju i u kojoj se navodi da podnositelj nema ništa za dodati ili se navode svi podaci koje podnositelj smatra da bi trebalo uključiti.

4.   Čim zaprimi dokumentaciju, Komisija o tome obavješćuje dotičnu državu članicu.

5.   Ako se utvrdi da podaci koje je dostavila država članica nisu dostatni kako bi se odluka o dotičnom slučaju donijela na temelju potpunog poznavanja činjenica, Komisija smije zatražiti dostavu dodatnih podataka.

6.   U slučaju jedne od sljedećih situacija, Komisija vraća dokumentaciju carinskom tijelu te se smatra da postupak iz članaka 872. do 876. nikada nije bio pokrenut:

dokumentacija pokazuje da postoji neslaganje između carinskog tijela koje je poslalo dokumentaciju i osobe koja je potpisala izjavu iz stavka 3. u vezi s opisom činjenica,

dokumentacija je očigledno nepotpuna, budući da ne sadrži ništa što bi opravdalo njezino razmatranje od strane Komisije,

na temelju stavaka 1. i 2. ne bi trebalo slati dokumentaciju,

nije utvrđeno postojanje carinskog duga,

carinsko tijelo je Komisiji tijekom njenog razmatranja dokumentacije dostavilo nove podatke u vezi s tom dokumentacijom, a priroda tih podataka bitno mijenja njezino iznošenje činjenica ili pravnu ocjenu.

Članak 872.

Komisija državama članicama šalje primjerak dokumentacije iz članka 871. stavka 3. u roku od 15 dana od datuma kada je tu dokumentaciju primila.

Razmatranje predmetnog slučaja uvrštava se što je prije moguće na dnevni red sastanka skupine stručnjaka predviđene u članku 873.

3.

Članci 873. do 875. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 873.

Nakon savjetovanja sa skupinom stručnjaka koja se sastoji od predstavnika svih država članica, koji se sastaju u okviru Odbora da razmotre predmetni slučaj, Komisija odlučuje jesu li okolnosti koje se razmatraju takve da predmetne carine nije potrebno knjižiti.

Takva se odluka donosi u roku od devet mjeseci od dana kada je Komisija primila dokumentaciju iz članka 871. stavka 3. Međutim, u slučaju kada izjava ili detaljna procjena ponašanja subjekta iz članka 871. stavka 3. nije uvrštena u dokumentaciju, razdoblje od devet mjeseci računa se tek od datuma kada Komisija zaprimi te dokumente. Komisija u skladu s time obavješćuje carinsko tijelo i dotičnu osobu.

U slučaju kada Komisija utvrdi da je od države članice potrebno zatražiti dodatne podatke kako bi donijela svoju odluku, razdoblje od devet mjeseci se produžuje za razdoblje jednako onome koje je proteklo od datuma kada je Komisija poslala zahtjev za dodatne podatke do datuma kada je te podatke zaprimila. Komisija dotičnu osobu obavješćuje o produženju postupka.

U slučaju kada Komisija sama vodi istrage u svrhu donošenja odluke, razdoblje od devet mjeseci se produžuje za razdoblje koje je potrebno za dovršetak istraga. Takvo produženje ne premašuje devet mjeseci. Komisija obavješćuje carinsko tijelo i dotičnu osobu o datumima početka i završetka istraga.

U slučaju kada je Komisija dotičnu osobu obavijestila o svojim primjedbama u skladu s člankom 872.a, razdoblje od devet mjeseci produžuje se za mjesec dana.

Članak 874.

Dotičnu državu članicu obavješćuje se što je prije moguće o odluci iz članka 873., a u svakom slučaju u roku od mjesec dana od isteka razdoblja navedenog u tom članku.

Komisija obavješćuje države članice o odlukama koje je donijela kako bi pomogla carinskim tijelima da donesu odluke u situacijama koje uključuju usporediva pitanja činjenica i zakona.

Članak 875.

U slučaju kada je odlukom iz članka 873. utvrđeno da su razmatrane okolnosti takve da predmetne carine nije potrebno knjižiti, Komisija može odrediti uvjete pod kojima se države članice smiju uzdržati od naknadnog knjiženja u slučajevima koji uključuju usporediva pitanja činjenica i zakona.”

4.

Članak 899. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Članak 899.

1.   U slučaju kada carinsko tijelo nadležno za donošenje odluka utvrdi da se zahtjev za povrat ili otpust koji mu je podnesen na temelju članka 239. stavka 2. Zakonika:

temelji na razlozima koji odgovaraju nekoj od okolnosti iz članaka 900.do 903., i da te okolnosti nisu posljedica prijevare ili očite nemarnosti dotične osobe, odobrava povrat ili otpust iznosa predmetnih uvoznih ili izvoznih carina,

temelji na razlozima koji odgovaraju jednoj od okolnosti iz članka 904., ne odobrava povrat ili otpust iznosa predmetnih uvoznih ili izvoznih carina.

2.   U drugim slučajevima, osim onih u kojima se Komisiji dokumentacija podnosi na temelju članka 905., carinsko tijelo nadležno za donošenje odluka samo odlučuje o povratu ili otpustu uvoznih ili izvoznih carina ako se radi o posebnoj situaciji koja proizlazi iz okolnosti u kojima predmetnoj osobi nije moguće pripisati nikakvu prijevaru ili očitu nemarnost.

U slučaju kada se primjenjuje članak 905. stavak 2. druga alineja, carinska tijela ne smiju odlučivati o odobrenju povrata ili otpusta predmetnih carina do kraja postupka koji je pokrenut u skladu s člancima 906. do 909.

3.   Za potrebe članka 239. stavka 1. Zakonika i ovog članka, ‚dotična osoba’ znači osoba ili osobe iz članka 878. stavka 1. ili njihovi predstavnici, te bilo koja druga osoba koja je bila uključena u ispunjenje carinskih formalnosti koje se odnose na predmetnu robu ili koja je davala upute potrebne za ispunjenje tih formalnosti.

4.   Za potrebe primjene stavaka 1. i 2., države članice pružaju jedna drugoj uzajamnu pomoć, posebno kada se radi o greški carinskih tijela države članice osim one koja je odgovorna za donošenje dotične odluke.”

5.

Sljedeći se članak umeće nakon članka 904.:

„Članak 904.a

1.   U slučaju kada sukladno stavku 2. nije potrebna nikakva obavijest, svaka država članica Komisiji daje na raspolaganje popis slučajeva u kojima je primijenjen članak 899. stavak 2.

2.   Svaka država članica Komisiji dostavlja popis slučajeva u kojima je primijenila odredbe članka 899. stavka 2. i u kojima je iznos koji je vraćen ili otpušten za jednu ili više uvoznih ili izvoznih aktivnosti, ali kao posljedica jedne posebne situacije, veći od 50 000 EUR, te prilaže kratki sažetak svakog slučaja. Takvo se priopćenje šalje tijekom prvog i trećeg tromjesečja svake godine za sve slučajeve u kojima je odlučeno da se carine vrate ili otpuste tijekom prethodnog polugodišta.”

6.

Članci 905. i 906. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 905.

1.   U slučaju kada je zahtjev za povrat ili otpust podnesen na temelju članka 239. stavka 2. Zakonika poduprijet dokazima koji bi mogli predstavljati posebnu situaciju koja proizlazi iz okolnosti u kojima se nikakve prijevarne namjere ili očita nemarnost ne mogu pripisati dotičnoj osobi, država članica kojoj pripada carinsko tijelo nadležno za donošenje odluka prosljeđuje slučaj Komisiji na rješavanje u okviru postupka utvrđenog u člancima 906. do 909.:

ako tijelo smatra da je posebna situacija rezultat neispunjenja obveza od strane Komisije,

ako su okolnosti slučaja povezane s nalazima istrage koju je Zajednica provela na temelju Uredbe (EZ) br. 515/97 ili na temelju bilo kojeg drugog zakonodavstva Zajednice ili sporazuma kojeg je Zajednica sklopila s državom ili skupinom država, a koji predviđa provedbu takvih istraga Zajednice, ili

ako je iznos koji bi dotična osoba mogla biti obvezna platiti u vezi s jednom ili više uvoznih ili izvoznih aktivnosti, ali kao posljedica jedne posebne situacije, veći od 50 000 EUR.

Izraz ‚dotična osoba’ tumači se na isti način kao u članku 899.

2.   Međutim, slučajevi iz stavka 1. ne šalju se:

ako je Komisija već donijela odluku u okviru postupka predviđenog u člancima 906. do 909. u slučaju koji uključuje usporediva pitanja činjenica i zakona,

ako Komisija već razmatra slučaj koji uključuje usporediva pitanja činjenica i zakona.

3.   Dokumentacija dostavljena Komisiji sadrži sve podatke potrebne za potpuno razmatranje slučaja. Sadrži detaljne podatke o ponašanju dotičnog subjekta, posebno o njegovom stručnom iskustvu, dobroj vjeri i revnosti. Ta procjena popraćena je svim podacima koji bi mogli pokazati da je subjekt djelovao u dobroj vjeri. Dokumentacija također sadrži izjavu koju je potpisao podnositelj zahtjeva za povrat ili otpust, a kojom se potvrđuje da je podnositelj pročitao dokumentaciju i u kojoj se navodi da podnositelj nema ništa za dodati ili se navode svi podaci koje podnositelj smatra da bi trebalo uključiti.

4.   Čim zaprimi dokumentaciju, Komisija o tome obavješćuje dotičnu državu članicu.

5.   Ako se utvrdi da podaci koje je dostavila država članica nisu dostatni kako bi se odluka o dotičnom slučaju donijela na temelju potpunog poznavanja činjenica, Komisija smije zatražiti dostavu dodatnih podataka.

6.   U slučaju jedne od sljedećih situacija, Komisija vraća dokumentaciju carinskom tijelu te se smatra da postupak iz članaka 906. do 909. nikada nije bio pokrenut:

dokumentacija pokazuje da postoji neslaganje između carinskog tijela koje je poslalo dokumentaciju i osobe koja je potpisala izjavu iz stavka 3. u vezi s opisom činjenica,

dokumentacija je očigledno nepotpuna, budući da ne sadrži ništa što bi opravdalo njezino razmatranje od strane Komisije,

na temelju stavaka 1. i 2. ne bi trebalo slati dokumentaciju,

nije utvrđeno postojanje carinskog duga,

carinsko tijelo je Komisiji tijekom njenog razmatranja dokumentacije dostavilo nove podatke u vezi s tom dokumentacijom, a priroda tih podataka bitno mijenja njezino iznošenje činjenica ili pravnu ocjenu.

Članak 906.

Komisija državama članicama šalje primjerak dokumentacije iz članka 905. stavka 3. u roku od 15 dana od dana kada je tu dokumentaciju zaprimila.

Razmatranje predmetnog slučaja uvrštava se što je prije moguće na dnevni red sastanka skupine stručnjaka predviđene u članku 907.”

7.

Članci 907. i 908. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 907.

Nakon savjetovanja sa skupinom stručnjaka koja se sastoji od predstavnika svih država članica, koji se sastaju u okviru Odbora da razmotre predmetni slučaj, Komisija odlučuje opravdava li ili ne situacija koja je razmotrena povrat ili otpust.

Takva se odluka donosi u roku od devet mjeseci od dana kada je Komisija primila dokumentaciju iz članka 905. stavka 3. Međutim, u slučaju kada izjava ili detaljna procjena ponašanja subjekta iz članka 905. stavka 3. nije uvrštena u dokumentaciju, razdoblje od devet mjeseci računa se tek od datuma kada Komisija zaprimi te dokumente. Carinsko tijelo i osoba koja je podnijela zahtjev za povrat ili otpust obavješćuju se u skladu s time.

U slučaju kada Komisija utvrdi da je od države članice potrebno zatražiti dodatne podatke kako bi donijela svoju odluku, razdoblje od devet mjeseci se produžuje za razdoblje jednako onome koje je proteklo od datuma kad je Komisija poslala zahtjev za dodatne podatke do datuma kada je te podatke zaprimila. Komisija osobu koja je podnijela zahtjev za povrat ili otpust obavješćuje o produženju postupka.

U slučaju kada Komisija sama vodi istrage u svrhu donošenja odluke, razdoblje od devet mjeseci se produžuje za razdoblje koje je potrebno za dovršetak istraga. Takvo produženje ne premašuje devet mjeseci. Carinsko tijelo i osoba koja je podnijela zahtjev za povrat ili otpust obavješćuju se o datumima početka i završetka istraga.

U slučaju kada je Komisija osobu koja je podnijela zahtjev za povrat ili otpust obavijestila o svojim primjedbama u skladu s člankom 906.a, razdoblje od devet mjeseci produžuje se za mjesec dana.

Članak 908.

1.   Dotičnu državu članicu obavješćuje se što je prije moguće o odluci iz članka 907., a u svakom slučaju u roku od mjesec dana od isteka razdoblja navedenog u tom članku.

Komisija obavješćuje države članice o odlukama koje je donijela kako bi pomogla carinskim tijelima da donesu odluke u situacijama koje uključuju usporediva pitanja činjenica i zakona.

2.   Tijelo nadležno za donošenje odluka odlučuje hoće li prihvatiti ili odbiti zahtjev koji mu je poslan na temelju odluke Komisije o kojoj je obaviješteno u skladu sa stavkom 1.

3.   Ako iz odluke iz članka 907. proizlazi da razmotrene okolnosti opravdavaju povrat ili otpust, Komisija može, pod uvjetima koje sama odredi, jednu ili više država članica ovlastiti da vrate ili otpuste carine u slučajevima koji uključuju usporediva pitanja činjenica i zakona.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. se primjenjuje od 1. kolovoza 2003. na sve slučajeve koji prije tog datuma nisu poslani na odlučivanje Komisiji.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama

Sastavljeno u Bruxellesu 25. srpnja 2003.

Za Komisiju

Frederik BOLKESTEIN

Član Komisije


(1)  SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

(2)  SL L 311, 12.12.2000., str. 17.

(3)  SL L 253, 7.10.2000., str. 42.

(4)  SL L 82, 22.3.1997., str. 1.

(5)  SL L 253, 11.10.1993., str. 1.

(6)  SL L 134, 29.5.2003., str. 1.

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL L 82, 22.3.1997., str. 1.”