32003L0097

DIREKTIVA 2003/97/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. studenoga 2003.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa uređaja za neizravno gledanje i vozila opremljenih s tim uređajima, izmjeni Direktive 70/156/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive 71/127/EEZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Cilj je ove Direktive uskladiti pravila o homologaciji uređaja za neizravno gledanje i vozila opremljenih tim uređajima.

Ta su pravila sadržana u prilozima ovoj Direktivi.

U smislu ove Direktive „vozilo” je bilo koje motorno vozilo definirano u odjeljku A Priloga II. Direktivi 70/156/EEZ.

Članak 2.

1.   Od 26. siječnja 2005. države članice, u vezi s uređajima za neizravno gledanje, ne smiju

ako vozila ili uređaji za neizravno gledanje ispunjavaju zahtjeve ove Direktive.

2.   Od 26. siječnja 2006. države članice uskraćuju izdavanje EZ homologacije tipa za bilo koji novi tip vozila u vezi s uređajima za neizravno gledanje i za bilo koji novi tip uređaja za neizravno gledanje, ako ne ispunjavaju zahtjeve ove Direktive.

Međutim, taj se dan odgađa za 12 mjeseci kod zahtjeva u vezi s prednjim zrcalom razreda VI. kao sastavnim dijelom i njegovom ugradbom na vozila.

3.   Od 26. siječnja 2006. države članice zabranjuju nacionalnu homologaciju tipa za svaki novi tip vozila u vezi s uređajima za neizravno gledanje ako zahtjevi ove Direktive nisu ispunjeni.

Međutim, taj se dan odgađa za 12 mjeseci kod zahtjeva u vezi s prednjim zrcalom razreda VI. kao sastavnim dijelom i njegovom ugradbom na vozila.

4.   Od 26. siječnja 2010. za vozila kategorija M1 i N1 odnosno od 26. siječnja 2007. za sva vozila drugih kategorija, države članice:

u vezi s uređajima za neizravno gledanje, ako vozila ne ispunjavaju zahtjeve ove Direktive.

5.   Od 26. siječnja 2010. za vozila kategorija M1 i N1 odnosno od 26. siječnja 2007. za sva vozila drugih kategorija, zahtjevi ove Direktive u vezi s uređajima za neizravno gledanje kao sastavnim dijelovima primjenjuju se u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 70/156/EEZ.

6.   Bez obzira na stavke 2. i 5., u smislu zamjenskih dijelova, države članice nastavljaju izdavati EZ homologacije tipa i dopuštati prodaju i početak uporabe sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za uporabu u tipovima vozila odobrenima prije 26. siječnja 2007., u skladu s Direktivom 71/127/EEZ i, prema potrebi, kasnijim produženjima tih odobrenja.

7.   Bez obzira na stavak 3., države članice mogu nastaviti izdavati nacionalne homologacije tipa za bilo koji novi tip zglobnih vozila kategorija M2 i M3, razreda I., kao što je određeno u Prilogu I. točki 2.1.1.1. Direktive 2001/85/EZ (6), sastavljen od barem tri zglobna čvrsta dijela, koji ne ispunjavaju odredbe ove Direktive, uz uvjet da se poštuju zahtjevi za vozačevo vidno polje kao što je navedeno u Prilogu III. točki 5. ove Direktive.

8.   Odredbe propisane ovom Direktivom pridonose također određivanju visoke razine zaštite u sklopu međunarodnog usklađivanja zakonodavstava u tom području. Stoga je Komisija u najkraćem mogućem roku nakon usvajanja ove Direktive obvezna podnijeti prijedlog Ekonomskom povjerenstvu Ujedinjenih naroda za Europu s ciljem da se usklade odredbe Uredbe 46. UNECE-a s odredbama ove Direktive.

Članak 3.

Do 26. siječnja 2010. Komisija provodi detaljniju studiju radi ocjene imaju li izmjene uvedene ovom Direktivom pozitivne učinke na cestovnu sigurnost, posebno pješaka, biciklista i drugih ugroženih cestovnih korisnika. Na temelju tih nalaza Komisija po potrebi predlaže dodatne zakonodavne mjere za daljnja poboljšanja u području neizravnoga gledanja ako će to biti potrebno.

Članak 4.

Direktiva 70/156/EEZ mijenja se kako slijedi:

Članak 5.

1.   Države članice donose zakone, propise i druge odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 24. siječnja 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 6.

Direktiva 71/127/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od 24. siječnja 2010.

Smatra se da se upute na Direktivu stavljenu izvan snage odnose na ovu Direktivu te ih treba čitati prema korelacijskoj tablici navedenoj u Prilogu IV.

Članak 7.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske Unije.

Članak 8.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 126 E, 28.5.2002., str. 225.

(2)  SL C 149, 21.6.2002., str. 5.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 9. travnja 2002. (SL C 127 E, 29.5.2003., str. 25.), Zajedničko stajalište Vijeća od 8. travnja 2003. (SL C 214 E, 9.9.2003., str. 7.), stajalište Europskog parlamenta od 1. srpnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 20. listopada 2003.

(4)  SL L 68, 22.3.1971., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(5)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 807/2003 (SL L 122, 16.5.2003., str. 36.)

(6)  Direktiva 2001/85/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2001. u odnosu na posebne odredbe za vozila za prijevoz putnika i koja imaju osim vozačeva više od osam sjedala (SL L 42, 13.2.2002., str. 1.).

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

DEFINICIJE I ADMINISTRATIVNE ODREDBE ZA EZ HOMOLOGACIJU

1.   DEFINICIJE

1.1.   „Uređaji za neizravno gledanje” znači uređaje za promatranje prometnog područja uz vozilo, koje se ne može promatrati izravnim gledanjem. Ti su uređaji uobičajena zrcala, uređaji s kamerom i monitorima i drugi uređaji koji vozaču mogu predstaviti informaciju o neizravnom vidnom polju.

1.1.1.   „Zrcalo” znači svaki uređaj, isključujući uređaje kao što su periskopi, koji je namijenjen da omogući jasan pogled unatrag, na bočnu ili prednju stranu vozila unutar vidnih polja određenih u točki 5. Priloga III.

1.1.1.1.   „Unutarnje zrcalo” znači uređaj određen u točki 1.1. koji se može ugraditi u vozilo u prostoru za putnike.

1.1.1.2.   „Vanjsko zrcalo” znači uređaj određen u točki 1.1. koji se može ugraditi na vanjskoj strani vozila.

1.1.1.3.   „Nadzorno zrcalo” znači zrcalo, koje se razlikuje od uređaja određenog u točki 1.1.1., i može se ugraditi na unutarnjoj ili vanjskoj strani vozila da bi se dobila vidna polja, osim onih koji su navedeni u točki 5. Priloga III.

1.1.1.4.   „r” znači srednju vrijednost polumjera zakrivljenosti izmjerenu na zrcalnoj plohi prema metodi opisanoj u točki 2. Dodatka 1. Prilogu II.

1.1.1.5.   „Glavni polumjer zakrivljenosti u jednoj točki zrcalne plohe (ri)” znači vrijednosti polumjera zakrivljenosti dobivene mjernom napravom, određenom u Dodatku 1. Prilogu II., izmjerene na luku zrcalne plohe koji prolazi kroz središte te plohe usporedno s odsječkom b, koji je određen u točki 2.2.1. Priloga II., i na luku koji je okomit na taj odsječak.

1.1.1.6.   „Polumjer zakrivljenosti u jednoj točki zrcalne plohe (rp)” znači aritmetičku sredinu glavnog polumjera zakrivljenosti ri i r’i, tj.:

1.1.1.7.   „Kuglasta ploha” znači plohu koja ima konstantan i jednak polumjer u svim smjerovima.

1.1.1.8.   „Nekuglasta ploha” znači plohu koja ima samo jednu ravninu s konstantnim polumjerom.

1.1.1.9.   „Nekuglasto zrcalo” znači zrcalo koje se sastoji od kuglastog i nekuglastog dijela, pri čemu je prijelaz zrcalne plohe od kuglastog prema nekuglastom dijelu označen. Zakrivljenost glavne osi zrcala određena je u koordinatnom x-y sustavu polumjerom kuglaste primarne kalote s:

1.1.1.10.   „Središte zrcalne plohe” znači središnju točku vidnog dijela zrcalne plohe.

1.1.1.11.   „Polumjer zakrivljenosti sastavnih dijelova zrcala” znači polumjer zakrivljenosti „c” luka kruga kojim se najbolje približava zakrivljeni oblik dijela o kojemu je riječ.

1.1.1.12.   „Točke vozačevih očiju” znači dvije točke međusobno udaljene 65 mm i 635 mm vertikalno iznad točke R vozačeva sjedala, kako je određeno u Dodatku 6. ovom Prilogu. Pravac koji povezuje te dvije točke prolazi okomito na vertikalnu uzdužnu središnju ravninu vozila. Središte odsječka koji spaja obje točke očiju nalazi se u vertikalnoj uzdužnoj ravnini koja prolazi kroz središte određenog vozačkog sjedećeg položaja, prema podatcima proizvođača vozila.

1.1.1.13.   „Ambinokularna vidljivost” znači ukupno vidno polje koje se dobije prekrivanjem monokularnih polja desnog i lijevog oka (vidi sliku 1. dolje).

1.1.1.14.   „Razred zrcala” znači sve uređaje koji imaju jedno ili više zajedničkih svojstava ili funkcija. Razlikuju se sljedeći razredi:

1.1.2.   „Uređaji za neizravno gledanje s kamerom s monitorom” znači uređaj određen u točki 1.1. gdje je vidno polje dobiveno pomoću kombinacije kamere i monitora, kako je određeno u točkama 1.1.2.1. i 1.1.2.2.

1.1.2.1.   „Kamera” znači uređaj koji prenosi sliku vanjskog svijeta pomoću leća na elektronički detektor osjetljiv na svjetlo koji zatim pretvara tu sliku u video signal.

1.1.2.2.   „Monitor” znači uređaj koji pretvara video signal u slike koje se prenose u vidljivi spektar.

1.1.2.3.   „Prepoznavanje” znači sposobnost razlikovanja objekta od njegove pozadine/okoline na određenoj udaljenosti.

1.1.2.4.   „Svjetljivost” znači omjer sjaja objekta i njegove neposredne pozadine/okoline koji omogućava razlikovanje objekta od njegove pozadine/okoline.

1.1.2.5.   „Razlučivanje” znači najmanji detalj koji se može razaznati perceptivnim sustavom, odnosno opaziti kao odvojen od veće cjeline. Razlučivanje ljudskog oka naziva se „oštrinom vida”

1.1.2.6.   „Kritični objekt” znači okrugli predmet promjera D0 = 0,8 m (1).

1.1.2.7.   „Kritična sposobnost raspoznavanja” znači razinu sposobnosti raspoznavanja koju je ljudsko oko općenito sposobno postići u različitim uvjetima. U cestovnom prometu, granična vrijednost kritične sposobnosti raspoznavanja je osam lučnih minuta vidnog kuta.

1.1.2.8.   „Vidno polje” znači odsječak trodimenzionalnog prostora u kojemu se kritični objekt može zamijetiti i prenijeti uređajem za neizravno gledanje. To se temelji na vidljivosti na razini tla koju daje uređaj i koja može biti ograničena s najvećom daljinom prepoznavanja koju ima uređaj.

1.1.2.9.   „Daljina prepoznavanja” znači udaljenost mjerenu na razini tla od referentne točke gledanja do krajnje točke na kojoj se kritični predmet može zamijetiti (granična vrijednost očito dostignute kritične sposobnosti raspoznavanja).

1.1.2.10.   „Kritično vidno polje” znači područje u kojemu kritični predmet treba biti prepoznat pomoću uređaja za neizravno gledanje, a koje je određeno kutom i jednom ili više daljina prepoznavanja.

1.1.2.11.   „Referentna točka gledanja” označava točku u odnosu na vozilo na koje se odnosi propisano vidno polje. Ta točka je projekcija na tlo presjeka vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju s ravninom usporednom s središnjom uzdužnom ravninom vozila koja se nalazi 20 cm od vanjske strane vozila.

1.1.2.12.   „Vidljivi spektar” znači valnu duljinu u području sposobnosti raspoznavanja ljudskog oka: 380 – 780 nm.

1.1.3.   „Drugi uređaji za neizravno gledanje” znači uređaje određene u točki 1.1., gdje se vidno polje ne dobiva pomoću zrcala ili uređaja za neizravno gledanje s kamerom i monitorom.

1.1.4.   „Tip uređaja za neizravno gledanje” znači uređaje koji se ne razlikuju po sljedećim bitnim svojstvima:

1.2.   „Vozila kategorija M1, M2, M3, N1, N2, i N3” znači kategorije vozila određene u Prilogu II. dijelu A Direktive 70/156/EEZ.

1.2.1.   „Tip vozila s obzirom na neizravno gledanje” znači motorna vozila koja su istovjetna s obzirom na sljedeće osnovne značajke:

2.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA UREĐAJA ZA NEIZRAVNO GLEDANJE

2.1.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela tipa uređaja za neizravno gledanje mora podnijeti proizvođač.

2.2.   Obrazac opisnog dokumenta prikazan je u Dodatku 1. ovom Prilogu.

2.3.   Za svaki tip uređaja za neizravno gledanje zahtjev mora biti popraćen:

3.   NATPISI

Uzorci tipa zrcala ili drugih uređaja za neizravno gledanje koji su dostavljeni za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela moraju biti jasno, vidljivo i neizbrisivo označeni trgovačkom oznakom ili nazivom i moraju imati dovoljno prostora za upisivanje EZ homologacije tipa sastavnog dijela; taj prostor mora biti prikazan na crtežima koji se navode u točki 1.2.1.2. Dodatka 1. ovom Prilogu.

4.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU UREĐAJA ZA NEIZRAVNO GLEDANJE

4.1.   Zahtjev za EZ homologaciju vozila s obzirom na uređaje za neizravno gledanje mora podnijeti proizvođač.

4.2.   Obrazac opisnog dokumenta prikazan je u Dodatku 3. ovom Prilogu.

4.3.   Za svaki tip vozila zahtjev mora biti popraćen:

4.3.1.   s vozilom kao predstavnikom tog tipa, s tim da se vozilo ako je potrebno odabire prema sporazumu s tehničkom službom odgovornom za provođenje ispitivanja.

5.   EZ HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

5.1.   Za svako zrcalo ili drugi uređaj za neizravno gledanje osim zrcala, ako su zadovoljeni odgovarajući zahtjevi, izdaju se EZ homologacija tipa sastavnog dijela i homologacijski broj, prema Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ.

5.2.   Taj se broj ne smije dodijeliti kojemu drugom tipu uređaja za neizravno gledanje.

5.3.   Obrazac certifikata o EZ homologaciji prikazan je u Dodatku 2. ovom Prilogu.

6.   OZNAČIVANJE

Svaki uređaj za neizravno gledanje koji je u skladu s tipom za koji je dodijeljena homologacija tipa sastavnog dijela prema ovoj Direktivi mora nositi oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela kao što je navedeno u Dodatku 5.

7.   EZ HOMOLOGACIJA VOZILA

7.1.   Za svaki tip vozila, ako su zadovoljeni relevantni zahtjevi, izdaje se EZ homologacija vozila.

7.2.   Obrazac certifikata o EZ homologaciji prikazan je u Dodatku 4. ovom Prilogu.

7.3.   Svakom tipu vozila izdaje se broj homologacije, prema Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ. Pojedina država članica ne smije dodijeliti isti broj kojemu drugom tipu vozila.

8.   PREINAKE TIPA I IZMJENE HOMOLOGACIJA

8.1.   Kada su učinjene preinake tipa vozila ili tipa uređaja za neizravno gledanje u skladu s ovom Direktivom, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE (VOZILA I SASTAVNI DIJELOVI)

9.1.   Poduzimaju se mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje u skladu s odredbama propisanima u članku 10. Direktive 70/156/EEZ.

(1)  Sustav za neizravno gledanje namijenjen je prepoznavanju relevantnih cestovnih korisnika. Relevantnost cestovnog korisnika određena je njegovim položajem i (potencijalnom) brzinom. Više ili manje u razmjeru s brzinom pješaka, biciklista ili vozača mopeda, povećavaju se i dimenzije tih cestovnih korisnika. U svrhu prepoznavanja cestovnog korisnika, vozač mopeda (D = 0,8) na udaljenosti od 40 m smatra se istovjetnim pješaku (D = 0,5) na udaljenosti od 25 m. S obzirom na njihove brzine, vozač mopeda je odabran kao kriterij za veličinu prepoznavanja; iz tog razloga objekt veličine 0,8 m koristi se za određivanje uspješnosti prepoznavanja.

PRILOG II.

KONSTRUKCIJSKI ZAHTJEVI I PROPISANA ISPITIVANJA ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA UREĐAJA ZA NEIZRAVNO GLEDANJE

A.   ZRCALA

1.   Opći zahtjevi

1.1.   Sva zrcala moraju biti namjestiva.

1.2.   Rub zrcalne plohe mora se nalaziti unutar zaštitnog kućišta (držača i sl.) čiji obod mora imati vrijednost „c” veću od 2,5 mm ili jednaku u svakoj točki i svim smjerovima. Ako zrcalna ploha strši iznad zaštitnog kućišta, polumjer zakrivljenosti „c” ruba dijela koji strši ne smije biti manji od 2,5 mm i zrcalna ploha mora se vraćati u zaštitno kućište pod djelovanjem sile od 50 N u točki u kojoj najviše strši u odnosu na zaštitno kućište u vodoravnom smjeru približno usporednom uzdužnoj središnjoj ravnini vozila.

1.3.   Kad je zrcalo pričvršćeno na ravnu plohu, svi dijelovi, neovisno o položaju namještanja zrcala, uključujući i dijelove koji su ostali pričvršćeni na zaštitno kućište nakon ispitivanja iz točke 4.2., koji se mogu dotaknuti s kuglom promjera 165 mm kod unutarnjeg zrcala ili 100 mm kod vanjskog zrcala, moraju imati polumjer zakrivljenosti „c” koji nije manji od 2,5 mm.

1.3.1.   Rubovi rupa za pričvršćenje ili upuštanje čiji su promjer ili dijagonala manji od 12 mm izuzeti su od zahtjeva za polumjer iz točke 1.3. pod uvjetom da su tupi.

1.4.   Nosač zrcala na vozilu mora biti konstruiran tako da valjak polumjera 70 mm, čija je os u osi, ili u jednoj od osi zakretanja ili preklapanja čime se omogućava otklon zrcala u pravcu mogućeg udarca, prolazi barem kroz dio plohe na koju je nosač pričvršćen.

1.5.   Dijelovi vanjskih zrcala, koji se spominju u točkama 1.2. i 1.3., načinjeni od materijala tvrdoće manje od 60 Shore A izuzeti su od navedenih zahtjeva.

1.6.   Ako su dijelovi unutarnjih zrcala načinjeni od materijala tvrdoće manje od 50 Shore A i pričvršćeni na kruti nosač, zahtjevi iz točaka 1.2. i 1.3. primjenjuju se samo na nosač.

2.   Dimenzije

2.1.   Unutarnji retrovizori (razred I.)

Dimenzije zrcalne plohe moraju biti takve da je u nju moguće upisati pravokutnik čija je jedna stranica duljine 40 mm, a druga duljine „a” u milimetrima gdje je:

r = polumjer zakrivljenosti.

2.2.   Glavni vanjski retrovizori (razredi II. i III.)

2.3.   „Širokokutna” vanjska zrcala (razred IV.)

Obris zrcalne plohe mora biti jednostavnoga geometrijskog oblika, a njene dimenzije takve da omogućava, prema potrebi zajedno s vanjskim zrcalom razreda II., vidno polje određeno u točki 5.4. Priloga III.

2.4.   „Blizinska” vanjska zrcala (razred V.)

Obris zrcalne plohe mora biti jednostavnoga geometrijskog oblika, a njene dimenzije takve da zrcalo omogućava vidno polje određeno u točki 5.5. Priloga III.

2.5.   Prednja zrcala (razred VI.)

Obris zrcalne plohe mora biti jednostavnoga geometrijskog oblika, a njene dimenzije takve da zrcalo omogućava vidno polje određeno u točki 5.6. Priloga III.

3.   Zrcalna ploha i koeficijenti refleksije

3.1.   Zrcalna ploha zrcala mora biti ravna ili kuglasto izbočena. Vanjska zrcala mogu biti opremljena dodatnim nekuglastim dijelom ako glavno zrcalo ispunjava zahtjeve za indirektno vidno polje.

3.2.   Razlike između polumjera zakrivljenosti zrcala

3.3.   Zahtjevi za nekuglaste dijelove zrcala

3.4.   Vrijednost „r” kuglastih zrcala ne smije biti manja od:

3.5.   Vrijednost uobičajenog koeficijenta refleksije, određena prema metodi opisanoj u Dodatku 1. ovom Prilogu, ne smije biti manja od 40 %.

Ako zrcalna ploha ima promjenjiv stupanj refleksije, „dnevni” položaj treba omogućiti prepoznavanje boja signalizacije koja se upotrebljava u cestovnome prometu. Vrijednost uobičajenog koeficijenta refleksije u „noćnome” položaju ne smije biti manja od 4 %.

3.6.   Zrcalna ploha treba zadržati svojstva utvrđena u točki 3.5. usprkos duljem izlaganju nepovoljnim vremenskim uvjetima u uobičajenoj uporabi.

4.   Ispitivanja

4.1.   Zrcala se podvrgavaju ispitivanjima koja su opisana u točki 4.2.

4.1.1.   Ispitivanje navedeno u točki 4.2. nije potrebno kod vanjskih zrcala čiji ni jedan dio, bez obzira na položaj namještanja i kada je vozilo opterećeno tako da ima najveću tehnički dopuštenu masu, nije manje od 2 m iznad tla.

To se odstupanje također primjenjuje na dijelove za pričvršćivanje zrcala (pričvrsne pločice, nosače, kuglaste zglobove itd.) koji su postavljeni manje od 2 m iznad tla i koji ne strše izvan ukupne širine vozila izmjerene u poprečnoj ravnini koja prolazi kroz dijelove za pričvršćivanje najnižeg zrcala ili kroz druge točke ispred te ravnine ako to daje veću ukupnu širinu.

U takvim slučajevima treba priložiti opis s objašnjenjem da zrcalo treba ugraditi tako da bude u skladu s navedenim uvjetima za postavljanje njegovih dijelova za pričvršćivanje na vozilo.

Pri primjeni tog odstupanja, nosač treba neizbrisivo označiti simbolom

a u certifikat o homologaciji tipa potrebno je staviti odgovarajuću napomenu.

4.2.   Ispitivanje udarom

Ispitivanje iz ovog stavka ne provodi se za uređaje integrirane u nadogradnji vozila s prednjim područjem otklona ne većim od 45 ° mjereno u odnosu prema uzdužnoj središnjoj ravnini vozila ili uređaja koji ne strše više od 100 mm, mjereno izvan okolne nadogradnje vozila prema Direktivi 74/483/EEZ.

4.2.1.   Opis ispitne naprave

4.2.1.1.   Ispitna naprava sastoji se od njihala koje se može njihati oko dviju vodoravnih međusobno okomitih osi, od kojih je jedna okomita na ravninu u kojoj leži putanja otpuštanja njihala.

Kraj njihala ima čekić u obliku krute kugle promjera 165 ± 1 mm koja je obložena slojem gume debljine 5 mm tvrdoće 50 Shore A.

Opremljena je uređajem koji omogućava određivanje pretpostavljenog najvećeg kuta kraka njihala u ravnini otpuštanja.

Podloga koja je čvrsto pričvršćena na konstrukciju njihala služi za držanje uzoraka u skladu sa zahtjevima za ispitivanje udarom koji su navedeni u točki 4.2.2.6.

Slika 2. prikazuje dimenzije ispitne naprave i posebne konstrukcijske zahtjeve:

4.2.1.2.   Središte udarca njihala leži u središtu kugle koja predstavlja čekić. Njegova udaljenost „l” od osi njihanja u ravnini otpuštanja iznosi 1 m ± 5 mm. Reducirana masa njihala je m0 = 6,8 ± 0,05 kilograma. Omjer između „m0” i ukupne mase njihala „m” i razmaka „d” između težišta njihala i njegove osi vrtnje izražen je jednadžbom:

4.2.2.   Opis ispitivanja

4.2.2.1.   Za pričvršćenje zrcala na podlogu upotrebljava se postupak koji preporuča proizvođač uređaja ili, kad je primjenjivo, proizvođač vozila.

4.2.2.2.   Postavljanje zrcala za ispitivanje

4.2.2.3.   Osim kod ispitivanja 2. za unutarnja zrcala (vidi točku 4.2.2.6.1.) kad je njihalo u uspravnome položaju, vodoravna i uzdužna vertikalna ravnina, koje prolaze kroz središte čekića, moraju prolaziti kroz središte zrcalne plohe, prema definiciji u točki 1.1.1.10. Priloga I. Uzdužni smjer njihanja njihala mora biti usporedan s uzdužnom središnjom ravninom vozila.

4.2.2.4.   Kad pri uvjetima namještanja utvrđenim u točkama 4.2.2.1. i 4.2.2.2. dijelovi zrcala ograničavaju vraćanje čekića, točku udara treba pomaknuti u smjeru okomitu na os vrtnje ili zakretanja o kojoj je riječ.

Pomak ne smije biti veći od onog nužno potrebnog za provedbu ispitivanja; pomak može biti ograničen tako:

4.2.2.5.   Ispitivanje se provodi tako da čekić padne s visine koja odgovara kutu njihala od 60 ° u odnosu na okomicu, tako da čekić udari retrovizor u trenutku kad klatno dođe u uspravni položaj.

4.2.2.6.   Ispitivanje zrcala udarom pod različitim sljedećim uvjetima

4.2.2.6.1.   Unutarnja zrcala

4.2.2.6.2.   Vanjska zrcala

Kad su retrovizori razreda II. i III. pričvršćeni na zajednički nosač s retrovizorima razreda IV., gore navedena ispitivanja provode se na nižemu retrovizoru. Ipak, tehnička služba odgovorna za ispitivanja može ponoviti jedno ili oba ispitivanja na gornjemu retrovizoru ako je on manje od 2 m iznad tla.

5.   Rezultati ispitivanja

5.1.   Kod ispitivanja opisanih u točki 4.2., njihalo mora nakon udarca nastaviti njihanje tako da projekcija pretpostavljenog položaja kraka u ravnini otpuštanja čini kut od 20 ° u odnosu na okomicu. Točnost mjerenja kuta mora biti ± 1 °.

5.1.1.   Taj se zahtjev ne primjenjuje na zrcala pričvršćena na vjetrobransko staklo, na koje se nakon ispitivanja primjenjuje zahtjev određen u točki 5.2.

5.1.2.   Propisan kut vraćanja njihala u odnosu na okomicu smanjuje se od 20 ° na 10 ° za sve retrovizore razreda II. i IV. te za retrovizore razreda III. koji su pričvršćeni na nosač koji se uobičajeno upotrebljava za zrcala razreda IV.

5.2.   Ako bi se nosač zrcala koji je pričvršćen na vjetrobransko staklo slomio za vrijeme ispitivanja opisanih u točki 4.2., preostali dio ne smije stršiti iznad podloge više od 10 mm, a njegov oblik nakon ispitivanja mora zadovoljavati zahtjeve utvrđene u točki 1.3.

5.3.   Zrcalna ploha ne smije popucati za vrijeme ispitivanja opisanih u točki 4.2. Međutim, dopušteno je pucanje zrcalne plohe ako je ispunjen jedan od ovih uvjeta:

B.   UREĐAJI ZA NEIZRAVNO GLEDANJE OSIM ZRCALA

1.   Opći zahtjevi

2.   Uređaji za neizravno gledanje s kamerom i monitorom

2.1.   Opći zahtjevi

2.2.   Funkcionalni zahtjevi

3.   Drugi uređaji za neizravno gledanje

Mora se osigurati da uređaj zadovoljava sljedeće zahtjeve:

PRILOG III.

ZAHTJEVI ZA UGRADBU ZRCALA I DRUGIH UREĐAJA ZA NEIZRAVNO GLEDANJE U VOZILA

Općenito

Zrcala

2.   Broj

2.1.   Najmanji broj obveznih zrcala

2.1.1.   Vidna polja propisana u točki 5. moraju se dobiti s najmanjim brojem obveznih zrcala prema sljedećoj tablici. Kad zrcala nisu obvezna to znači da se ne zahtijeva niti je obvezan bilo koji drugi sustav za neizravno gledanje.

2.1.2.   Ako se opisano vidno polje prednjeg zrcala zadano u točki 5.6. može dobiti drugim uređajem za neizravno gledanje koji je odobren u skladu s Prilogom II. dio B, i ako je uređaj ugrađen u skladu s ovim Prilogom, taj se uređaj može rabiti umjesto zrcala.

Ako je uporabljen uređaj s kamerom i monitorom, monitor smije pokazivati isključivo vidno polje zadano u točki 5.6. dok se vozilo kreće naprijed brzinom do 30 km/h. Ako se vozilo kreće većom brzinom ili se kreće natrag monitor se može rabiti da prikaže vidno polje drugih kamera ugrađenih na vozilo.

2.2.   Odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na nadzorna zrcala određena u točki 1.1.1.3. Priloga I. Međutim, vanjska nadzorna zrcala trebaju biti ugrađena na visini od najmanje 2 m iznad tla kad masa vozila s teretom odgovara najvećoj tehnički dopuštenoj masi.

3.   Položaj

3.1.   Zrcala moraju biti ugrađena tako da vozač iz svog sjedala u uobičajenom položaju jasno vidi cestu iza, ispred i bočno od vozila.

3.2.   Vanjska zrcala moraju biti vidljiva kroz bočne prozore ili kroz dio vjetrobranskog stakla koji prekrivaju brisači. Međutim, zbog konstrukcijskih razloga posljednja se odredba (tj. odredba u vezi s dijelom vjetrobranskog stakla koje se briše) ne primjenjuje na:

3.3.   Kod mjerenja vidnog polja na podvozju s kabinom, najveće i najmanje širine nadogradnje vozila mora dati proizvođač i prema potrebi ih simulirati profilom glave lutke. Sve ispitivane konfiguracije vozila i zrcala moraju se prikazati na certifikatu o EZ homologaciji tipa vozila s obzirom na ugradbu zrcala (vidi Prilog I. Dodatak 4.).

3.4.   Propisano vanjsko zrcalo na vozačevoj strani vozila mora biti postavljeno tako da čini kut od najviše 55 ° između središnje vertikalne ravnine vozila i vertikalne ravnine koja prolazi kroz središte zrcala i središte odsječka od 65 mm koji spaja točke vozačevih očiju.

3.5.   Zrcala ne smiju stršiti izvan vanjskog dijela nadogradnje vozila osjetno više nego je potrebno za zadovoljavanje zahtjeva za vidno polje utvrđenih u točki 5.

3.6.   Kad je razmak od donjeg ruba vanjskog zrcala do tla manji od 2 m i vozilo je opterećeno do najveće tehnički dopuštene mase, to zrcalo ne smije stršiti više od 250 mm izvan vanjske širine vozila izmjerene bez zrcala.

3.7.   Zrcala razreda V. i VI. moraju biti ugrađena na vozila tako da bez obzira na njihov položaj nakon namještanja ni jedan njihov dio ni dio njihovih držača nije manje od 2 m iznad tla kad je vozilo opterećeno tako da ima najveću tehnički dopuštenu ukupnu masu.

Međutim, ta zrcala ne smiju biti ugrađena na vozila s kabinom takve visine da bi se spriječila sukladnost s tim zahtjevom. U takvom slučaju ne zahtijeva se neki drugi uređaj za neizravno gledanje.

3.8.   U uvjetima iz točaka 3.5, 3.6 i 3.7., zrcala mogu stršiti izvan najvećih dopuštenih širina vozila.

4.   Namještanje

4.1.   Unutarnje zrcalo mora biti takvo da ga vozač može namještati iz svojeg sjedala.

4.2.   Vanjsko zrcalo na vozačevoj strani vozila mora biti moguće namještati iz vozila kad su zatvorena vrata, a otvoren prozor. Međutim, mora ga biti moguće izvana učvrstiti u jednom položaju.

4.3.   Zahtjevi iz točke 4.2. ne primjenjuju se na vanjska zrcala koja se iz sklopljenog položaja mogu vratiti u prijašnji položaj bez namještanja.

5.   Vidna polja

5.1.   Unutarnji retrovizor (razred I.)

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste, simetričan u odnosu na središnju uspravnu uzdužnu ravninu vozila, širine 20 m na udaljenosti od 60 m iza točaka vozačevih očiju do horizonta (vidi sliku 6.).

5.2.   Glavni vanjski retrovizor razreda II.

5.2.1.   Vanjski retrovizor na vozačevoj strani

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 5 m, ograničen ravninom koja je usporedna sa središnjom uspravnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila na vozačevoj strani, na udaljenosti od 30 m iza točaka vozačevih očiju do horizonta.

Dodatno, cesta mora biti vidljiva vozaču po širini preko 1 m, što je ograničeno ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila počevši od točke na 4 m iza vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju (vidi sliku 7.).

5.2.2.   Vanjski retrovizor na suvozačevoj strani

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 5 m, ograničen na suvozačevoj strani ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom vozila i prolazi kroz krajnju točku vozila na suvozačevoj strani, na udaljenosti od 30 m iza točaka vozačevih očiju do horizonta.

Dodatno, cesta mora biti vidljiva vozaču po širini preko 1 m, što je ograničeno ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila počevši od točke na 4 m iza vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju (vidi sliku 7.).

5.3.   Glavni vanjski retrovizori razreda III.

5.3.1.   Vanjski retrovizor na vozačevoj strani

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 4 m, ograničen ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila na vozačevoj strani, na udaljenosti od 20 m iza točaka vozačevih očiju do horizonta (vidi sliku 8.).

Dodatno, cesta mora biti vidljiva vozaču u širini od preko 1 m, što je ograničeno ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila počevši od točke na 4 m iza vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju.

5.3.2.   Vanjski retrovizor na suvozačevoj strani

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 4 m, ograničen na suvozačevoj strani ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom vozila i prolazi kroz krajnju točku vozila na suvozačevoj strani, na udaljenosti od 20 m iza točaka vozačevih očiju do horizonta (vidi sliku 8.).

Dodatno, cesta mora biti vidljiva vozaču u širini od preko 1 m, što je ograničeno ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila počevši od točke na 4 m iza vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju.

5.4.   „Širokokutno” vanjsko zrcalo (razred IV.)

5.4.1.   „Širokokutno” vanjsko zrcalo na vozačevoj strani

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 15 m, ograničen ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila na vozačevoj strani, na udaljenosti od najmanje 10 do 25 m iza točaka vozačevih očiju.

Dodatno, cesta mora biti vidljiva vozaču u širini od preko 4,5 m, što je ograničeno ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila počevši od točke na 1,5 m iza vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju (vidi sliku 9.).

5.4.2.   „Širokokutno” vanjsko zrcalo na suvozačevoj strani

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 15 m, ograničen na suvozačevoj strani ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom vozila i prolazi kroz krajnju točku vozila na suvozačevoj strani, na udaljenosti od najmanje 10 do 25 m iza točaka vozačevih očiju.

Dodatno, cesta mora biti vidljiva vozaču u širini od preko 4,5 m, što je ograničeno ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju točku vozila počevši od točke na 1,5 m iza vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju (vidi sliku 9.).

5.5.   „Blizinsko” vanjsko zrcalo (razred V.)

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste duž bočne strane vozila, ograničen sljedećim vertikalnim ravninama (vidi slike 10.a i 10.b):

5.5.1.   ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom vozila koja prolazi kroz krajnju točku kabine vozila na vozačevoj strani;

5.5.2.   u poprečnome smjeru, usporednom ravninom koja prolazi na razmaku od 2 m ispred ravnine navedene u točki 5.5.1.;

5.5.3.   prema natrag, ravninom koja je usporedna s vertikalnom ravninom koja prolazi kroz točke vozačevih očiju i postavljena je na razmaku od 1,75 m iza te ravnine;

5.5.4.   prema naprijed, ravninom koja je usporedna s vertikalnom ravninom koja prolazi kroz točke vozačevih očiju i postavljena je na razmaku od 1 m ispred te ravnine. Ako je vertikalna poprečna ravnina koja prolazi kroz prednji rub branika vozila manje od 1 m ispred vertikalne ravnine koja prolazi kroz točke vozačevih očiju, vidno polje mora biti ograničeno tom ravninom.

5.5.5.   Ako se vidno polje prikazano na slikama 10.a i 10.b može vidjeti pomoću kombinacije vidnih polja širokokutnog zrcala razreda IV. i prednjeg zrcala razreda VI., ugradba blizinskog zrcala razreda V. nije obvezna.

5.6.   Prednje zrcalo (razred VI.)

5.6.1.   Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste, ograničen:

Prednji dio vidnog polja nasuprot vozačeve strane može biti zaobljen polumjerom od 2 000 mm (vidi sliku 11.).

Zahtjevi za prednja zrcala obvezni su za vozila s ravnom vozačevom kabinom (kako je određeno u Direktivi 70/156/EEZ, Prilogu I. točki (a) bilješci (Z) za vozila kategorija N2 > 7,5 t i N3.

Ako vozila tih kategorija i drugih konstrukcijskih svojstava u pogledu nadogradnje ne ispunjavaju zahtjeve za uporabu prednjeg zrcala, treba uporabiti uređaj s kamerom i monitorom. Ako niti jedna od tih mogućnosti ne osigura odgovarajuće vidno polje, tada treba uporabiti neki drugi uređaj za neizravno gledanje. Taj uređaj mora moći otkriti objekt visine 50 cm i promjera 30 cm unutar polja određenog u slici 11.

5.6.2.   Međutim, ako vozač može vidjeti, uzimajući u obzir zaklanjanja zbog A-nosača, ravni pravac 300 mm ispred vozila na visini 1 200 mm iznad površine ceste koji se nalazi između uzdužne vertikalne ravnine usporedne s uzdužnom vertikalnom ravninom koja prolazi kroz krajnju vanjsku točku vozila na vozačevoj strani i uzdužne vertikalne ravnine usporedne s uzdužnom vertikalnom središnjom ravninom udaljenom 900 mm od krajnje vanjske točke vozila na strani suprotnoj od vozačeve, prednje zrcalo razreda VI nije obvezatno.

5.7.   Kod zrcala koja imaju više zrcalnih ploha različite zakrivljenosti ili su pod kutom jedna prema drugoj, barem jedna od zrcalnih ploha mora osigurati vidno polje s dimenzijama (vidi točku 2.2.2. Priloga II.) kako je određeno za razred kojem oni pripadaju.

5.8.   Zaklanjanja

5.8.1.   Unutarnji retrovizor (razred I.)

Smanjenje vidnog polja zbog postojanja naslona za glavu i posebno uređaja kao što su štitnici protiv sunca, brisači stražnjeg stakla, grijači i stop svjetla kategorije S3 te sastavni dijelovi nadogradnje kao što su prozorski nosači i razdjeljiva stražnja vrata, dopušteno je pod uvjetom da ti uređaji zajedno ne zaklanjaju više od 15 % propisanog vidnog polja projicirano na vertikalnu ravninu koja je okomita na uzdužnu središnju ravninu vozila. Stupanj zaklanjanja mjeri se naslonima za glavu namještenim u najniži mogući položaj i sa sklopljenim štitnicima protiv sunca.

5.8.2.   Vanjska zrcala (razredi II., III., IV., V. i VI.)

Zaklanjanje gore navedenih vidnih polja nadogradnjom ili nekim njezinim dijelovima, kao što su druga zrcala, ručke na vratima, gabaritna svjetla, pokazivači smjera, vanjski rubovi stražnjih branika i zrcalne plohe naprava za čišćenje, zanemaruje se ako je ukupno zaklanjanje manje od 10 % od propisanog vidnog polja.

5.9.   Postupak ispitivanja

Vidno polje određuje se postavljanjem jakih izvora svjetlosti u položaj očiju i promatranjem reflektirane svjetlosti na vertikalnom zaslonu za promatranje. Mogu se upotrebljavati druge istovjetne metode.

Uređaji za neizravno gledanje osim zrcala

6.   Uređaj za neizravno gledanje treba osigurati takvu učinkovitost da se kritični objekt može vidjeti unutar opisanog vidnog polja, uzimajući u obzir kritično zapažanje.

7.   Zaklanjanje izravnog vozačevog pogleda zbog ugrađenog uređaja za neizravno gledanje mora se ograničiti na najmanju moguću mjeru.

8.   Za određivanje daljine prepoznavanja kod uređaja za neizravno gledanje s kamerom i monitorom primjenjuje se postupak iz Dodatka ovom Prilogu.

9.   Zahtjevi pri ugradbi monitora

Smjer gledanja u monitor treba biti približan smjeru gledanja u jedan od glavnih zrcala.

10.   Vozila kategorija M2 i M3 i potpuna ili dovršena vozila kategorija N2 > 7,5 t i N3 s posebnom nadogradnjom za skupljanje smeća mogu biti opremljena u stražnjemu dijelu nadogradnje s uređajem za neizravno gledanje osim zrcala da bi se osiguralo sljedeće vidno polje.

10.1.   Vidno polje (vidi sliku 12.) mora biti takvo da vozač može vidjeti barem ravan vodoravan dio ceste koji je ograničen:

10.2.   Ako vozila tih kategorija ne mogu ispuniti zahtjeve točke 10.1. uporabom uređaja s kamerom i monitorom, mogu se rabiti drugi uređaji za neizravno gledanje. U tom slučaju uređaj mora moći otkriti objekt visine 50 cm i promjera 30 cm unutar polja određenog u točki 10.1.

PRILOG IV.

KORELACIJSKA TABLICA PREDVIĐENA U ČLANKU 6.