07/Sv. 003

Službeni list Europske unije

32002L0059

L 208/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.2002.

DIREKTIVA 2002/59/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. lipnja 2002.

o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 251. Ugovora (4),

budući da:

(1)

U svojoj komunikaciji od 24. veljače 1993. o zajedničkoj politici o sigurnim morima, Komisija je naznačila da je jedan od ciljeva na razini Zajednice bio uvođenje obveznog informacijskog sustava kojim se državama članicama omogućava brzi pristup svim važnim podacima u vezi kretanja brodova koji prevoze opasne ili onečišćujuće materijale i o točnoj prirodi njihovog tereta.

(2)

Direktivom 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (5), uveden je sustav kojim nadležna tijela primaju podatke o brodovima koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari i o nezgodama na moru. Ta Direktiva zahtijeva od Komisije da sastavi nove prijedloge za uvođenje potpunijeg informacijskog sustava za Zajednicu koji bi po mogućnosti obuhvaćao brodove koji plove u tranzitu duž obala država članica.

(3)	Rezolucijom Vijeća od 8. lipnja 1993. o zajedničkoj politici o sigurnim morima (6), dogovoreno je da glavni ciljevi akcije Zajednice uključuju donošenje potpunijeg informacijskog sustava.

(4)

Uspostava sustava nadzora i upravljanja pomorskim prometom i informacijskog sustava Zajednice trebala bi pomoći u sprječavanju nesreća i onečišćenja mora i svesti na najmanju moguću mjeru njihov utjecaj na morski i obalni okoliš, gospodarstvo i zdravlje lokalnih zajednica. Učinkovitost pomorskog prometa, a posebno upravljanja zahtjevima za pristajanje brodova u luke, također ovisi o tome najavljuju li brodovi dovoljno rano svoj dolazak.

(5)	Duž europskih obala uspostavljeno je nekoliko obveznih sustava izvješćivanja s brodova, u skladu s odgovarajućim propisima koje je donijela Međunarodna pomorska organizacija (IMO). Treba osigurati da brodovi ispunjavaju zahtjeve o izvješćivanju koji su na snazi prema tim sustavima.

(6)

Također su uvedene službe za nadzor i upravljanje pomorskim prometom i sustavi usmjerene i odijeljene plovidbe koji imaju važnu ulogu u sprječavanju nesreća i onečišćenja u određenim pomorskim područjima koja su preopterećena ili opasna za plovidbu. Nužno je da brodovi koriste službe za nadzor i upravljanje pomorskim prometom te slijede propise primjenjive na sustave usmjerene i odijeljene plovidbe koje je odobrio IMO.

(7)

Došlo je do ključnog tehnološkog napretka na području opreme koja se ugrađuje na brodove koja omogućava automatsko utvrđivanje identiteta brodova (AIS sustavi) radi pojačanog praćenja brodova, kao i za bilježenje podataka o plovidbi (VDR sustavi ili „crne kutije”) kako bi se olakšala istraga nakon nesreća. Uzimajući u obzir značaj ove opreme prilikom utvrđivanja politike za sprječavanje brodskih nesreća, takva bi oprema morala biti obvezna na brodovima koji pristaju u lukama Zajednice u nacionalnoj ili međunarodnoj plovidbi. Podaci dobiveni VDR sustavom mogu se koristiti nakon nesreće za istraživanje njezinih uzroka, ali i u preventivne svrhe kako bi se iz takvih situacija izvukle potrebne pouke. Države članice trebale bi poticati upotrebu ovih podataka u obje svrhe.

(8)	Države članice moraju osigurati da, pored odgovarajuće tehničke opreme, obalne postaje nadležnih tijela imaju na raspolaganju dovoljno propisno kvalificiranog osoblja.

(9)

Za pripremu i učinkovitost postupaka za sprječavanje onečišćenja ili rizika od onečišćenja mora, bitno je točno znati koji se opasni ili onečišćujući tereti prevoze brodovima, kao i druge odgovarajuće podatke vezane za sigurnost, npr. podatke o pomorskim nesrećama. Brodovi koji napuštaju luke država članica ili su na putu prema njima, moraju te podatke javiti nadležnim tijelima ili lučkim upravama tih država članica.

(10)

Kako bi se pojednostavio i ubrzao prijenos i korištenje velike količine podataka o teretu, takvi se podaci, kad god je to izvedivo, moraju elektronskim putem slati zainteresiranim nadležnim tijelima ili lučkim upravama. Iz istih razloga, razmjena podataka među nadležnim tijelima država članica mora se odvijati elektronskim putem.

(11)

Ako su dotične kompanije, udovoljavajući zahtjevima država članica, uvele interne postupke kako bi osigurale pravovremeno slanje podataka koje zahtijeva Direktiva nadležnim tijelima, mora postojati mogućnost da se redovne linije između dviju ili više država, od kojih je barem jedna država članica, izuzmu od zahtjeva za izvješćivanje za svako putovanje.

(12)

Zbog svojeg ponašanja ili stanja, neki brodovi predstavljaju potencijalni rizik za sigurnost plovidbe i okoliš. Države članice morale bi posvetiti posebnu pažnju praćenju tih brodova, poduzeti odgovarajuće mjere za sprječavanje svakog pogoršanja rizika koji predstavljaju te dostavljati sve odgovarajuće podatke koje o ovim brodovima posjeduju dotične države članice. Takve odgovarajuće mjere mogu biti mjere predviđene djelatnostima nadzora države luke.

(13)

Države članice moraju paziti na sigurnost pomorskog prometa, sigurnost osoba te morskog i obalnog okoliša s obzirom na nesreće, nezgode ili određene druge situacije na moru i prisustvo onečišćujućih mrlja ili paketa koji plutaju morem. S tim ciljem, zapovjednici brodova koji plove unutar područja pretraživanja i spašavanja/isključive gospodarske ili istovjetne zone države članice moraju o takvim pojavama izvijestiti obalne vlasti i dostaviti im sve odgovarajuće podatke. U svijetlu njihove specifične situacije, državama članicama treba omogućiti da odaberu koja će od gore spomenutih geografskih područja biti obuhvaćena obvezom izvješćivanja.

(14)	U slučaju nesreće ili nezgode na moru, potpuna suradnja strana uključenih u prijevoz značajno doprinosi učinkovitosti djelovanja nadležnih tijela.

(15)

Ako nadležno tijelo koje odredi država članica smatra, na temelju stanja mora i vremenske prognoze dobivene od stručne meteorološke službe, da izuzetno loše vrijeme ili uvjeti na moru predstavljaju ozbiljnu prijetnju za sigurnost ljudskih života ili bi mogli dovesti do onečišćenja, ono o toj situaciji mora obavijestiti zapovjednika broda koji namjerava uploviti u luku ili iz nje isploviti, a može poduzeti i druge odgovarajuće mjere. Ne dovodeći u pitanje obvezu pomaganja brodovima u pogibelji, ovo može uključiti zabranu uplovljavanja ili isplovljavanja iz luka sve dok se okolnosti ponovno ne normaliziraju. U slučaju mogućeg rizika u vezi sigurnosti ili od onečišćenja i uzimajući u obzir posebne okolnosti dotične luke, nadležno tijelo može preporučiti brodovima da ne izlaze iz luke. Ako zapovjednik odluči napustiti luku, to u svakom slučaju čini na vlastitu odgovornost te treba navesti razloge za svoju odluku.

(16)

Nepostojanje mjesta zakloništa može imati ozbiljne posljedice u slučaju nesreće na moru. Stoga, države članice moraju sastaviti planove prema kojima brodovi u pogibelji mogu, ako tako nalaže situacija, dobiti mjesto zakloništa u njihovim lukama ili bilo kojem drugom zaklonjenom području u najboljim mogućim uvjetima. Kada je to potrebno i izvedivo, ovi planovi morali bi sadržavati odredbe za pružanje odgovarajućih načina i sredstava pomoći, spašavanja i uklanjanja onečišćenja. Luke koje prihvaćaju brodove u pogibelji morale bi imati mogućnost brze naknade svih troškova i šteta nastalih u ovoj operaciji. Komisija stoga treba ispitati mogućnosti za uvođenje odgovarajućeg sustava naknada za luke u Zajednici koje prihvaćaju brodove u pogibelji i provedivosti zahtjeva da brodovi koji ulaze u luku Zajednice imaju odgovarajuće osiguranje.

(17)

Treba uspostaviti okvir za suradnju između država članica i Komisije kako bi se poboljšala provedba sustava obavješćivanja i sustava nadzora pomorskog prometa, s odgovarajućim komunikacijskim vezama koje treba uspostaviti između nadležnih tijela i luka država članica. Štoviše, područje djelovanja sustava za utvrđivanje identiteta broda i sustava praćenja treba poboljšati u onim područjima u kojima se odvija pomorski promet u Zajednici, gdje je to nedostatno. Osim toga, u pomorskim regijama Zajednice treba osnovati centre za upravljanje podacima kako bi se olakšala razmjena ili upotreba korisnih podataka u vezi praćenja prometa i provedbe ove Direktive. U svrhu postizanja ovih ciljeva, države članice i Komisija trebaju također uložiti napore u suradnju s trećim zemljama.

(18)

Učinkovitost ove Direktive najviše ovisi o dosljednoj primjeni od strane država članica. Radi toga države članice moraju redovito provoditi odgovarajuće preglede ili bilo koju drugu aktivnost potrebnu za zadovoljavajuće funkcioniranje komunikacijskih veza uspostavljenih u svrhu ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Također, treba uvesti sustav sankcija koje će osigurati da će dotične stranke ispunjavaju zahtjeve za izvješćivanje i opremu utvrđene ovom Direktivom.

(19)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive moraju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(20)

Određene odredbe ove Direktive mogu se izmijeniti tim postupkom kako bi se vodilo računa o razvoju Zajednice i međunarodnim instrumentima te o iskustvu stečenom pri provedbi ove Direktive, u mjeri u kojoj te izmjene ne proširuju područje primjene ove Direktive. Odgovarajuće izvješćivanje država članica o toj provedbi može za Komisiju biti korisno sredstvo procjene stečenog iskustva u provedbi Direktive.

(21)	Odredbe Direktive 93/75/EEZ znatno su poboljšane, proširene i izmijenjene ovom Direktivom. U skladu s tim, Direktivu 93/75/EEZ treba staviti izvan snage.

(22)

Budući da države članice ne mogu na zadovoljavajući način postići ciljeve predloženih mjera, to jest jačanje sigurnosti i učinkovitosti pomorskog prometa, a zbog razmjera ili učinaka predložene se mjere mogu bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi okvire onoga što je potrebno za postizanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive utvrditi sustav za praćenje prometa brodova i obavješćivanje s ciljem jačanja sigurnosti i učinkovitosti pomorskog prometa, poboljšanja odziva nadležnih tijela u slučaju nesreća, nezgoda ili potencijalno opasnih situacija na moru, uključujući postupke traženja i spašavanja te doprinosa sprječavanju i otkrivanju onečišćenja s brodova.

Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da zapovjednici, brodari ili agenti brodova, kao i krcatelji ili vlasnici opasnih ili onečišćujućih tereta koji se na takvim brodovima prevoze, ispunjavaju zahtjeve u skladu s ovom Direktivom.

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Direktiva primjenjuje na brodove od 300 tona bruto tonaže i više, osim ako je drukčije navedeno.

2. Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

(a)	ratne brodove, pomoćna pomorska plovila i druge brodove koji su u vlasništvu ili pod upravom država članica i koji se upotrebljavaju u nekomercijalne javne svrhe;

(b)	ribarske brodove, tradicionalne brodove i plovila za razonodu duljine manje od 45 metara;

(c)	bunkere manje od 5 000 t, brodska spremišta i opremu za upotrebu na brodovima.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„relevantni međunarodni instrumenti” znači sljedeće instrumente:

—	MARPOL znači Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora s brodova, iz 1973. i njezin Protokol iz 1978.;

—	SOLAS znači Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru, zajedno s njezinim protokolima i izmjenama;

—	Međunarodna konvencija o baždarenju brodova iz 1969.;

—	Međunarodna konvencija o intervenciji na otvorenim morima u slučajevima nesreća uzrokovanih onečišćenjem naftom, iz 1969. i njezin Protokol iz 1973. o intervenciji na otvorenim morima u slučajevima onečišćenja tvarima koje nisu nafta;

—	SAR Konvencija znači Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru, iz 1979.;

—	ISM Kodeks znači Međunarodni kodeks upravljanja sigurnošću;

—	IMDG Kodeks znači Međunarodni pomorski kodeks opasnih tvari;

—	IBC Kodeks znači Međunarodni kodeks IMO-a za gradnju i opremanje brodova za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom stanju;

—	IGC Kodeks znači Međunarodni kodeks IMO-a za gradnju i opremanje brodova za prijevoz ukapljenih plinova u razlivenom stanju;

—	BC Kodeks znači IMO-ov Kodeks za sigurno rukovanje s krutim rasutim teretima;

—	INF Kodeks znači IMO-ov Kodeks za siguran prijevoz ozračenog nuklearnoga goriva, plutonija i visoko radioaktivnog otpada u posudama na brodovima;

—	IMO Rezolucija A.851(20) je Rezolucija 851(20) Međunarodne pomorske organizacije nazvana „Opća načela za brodske sustave izvješćivanja i zahtjeve za izvješćivanje, uključujući smjernice za izvješćivanje o nesrećama koje uključuju opasne terete, štetne tvari i/ili onečišćivače mora”;

(b)	„brodar” znači vlasnik ili upravitelj broda;

(c)	„agent” znači svaka osoba koja ima mandat ili je ovlaštena za dostavu podataka u ime brodara;

(d)	„krcatelj” znači bilo koja osoba koja zaključi ugovor o prijevozu roba s prijevoznikom, ili se u njezino ime ili po njezinom ovlaštenju takav ugovor zaključuje;

(e)	„kompanija” znači kompanija u smislu značenja Propisa 1.(2), poglavlja IX., SOLAS Konvencije;

(f)	„brod” znači svaki pomorski brod ili plovilo;

(g)

„opasni tereti” znači:

—	tereti razvrstani u IMDG Kodeks,

—	opasne tekuće tvari navedene u poglavlju 17. IBC Kodeksa,

—	ukapljeni plinovi navedeni u poglavlju 19. IGC Kodeksa,

—	krutine navedene u Dodatku B. BC Kodeksa.

Također su uključeni tereti za čiji su prijevoz utvrđeni odgovarajući preduvjeti u skladu sa stavkom 1.1.3. IBC Kodeksa ili stavkom 1.1.6. IGC Kodeksa;

(h)

„onečišćujući tereti” znači:

—	ulja kako su definirana u Prilogu I., MARPOL konvencije,

—	štetne tekuće tvari kako su definirane u Prilogu II., MARPOL konvencije,

—	štetne tvari kako su definirane u Prilogu III., MARPOL konvencije;

(i)	„jedinica za prijevoz tereta” znači cestovno teretno vozilo, željeznički teretni vagon, teretni kontejner, cestovna cisterna, željeznički vagon ili prijenosni tank;

(j)	„naslov” znači naziv i komunikacijske veze putem kojih se, prema potrebi, može uspostaviti kontakt s brodarom, agentom, lučkom upravom, nadležnim tijelom ili bilo kojom drugom ovlaštenom osobom ili tijelom koje posjeduje detaljne podatke o brodskom teretu;

(k)	„nadležna tijela” znači tijela i organizacije koje države članice odrede za primanje i prosljeđivanje podataka koji se dostavljaju u skladu s ovom Direktivom;

(l)	„lučka uprava” znači nadležna uprava ili tijelo koje, za svaku luku, države članice odrede za primanje i prosljeđivanje podataka koji se dostavljaju u skladu s ovom Direktivom;

(m)	„mjesto zakloništa” znači luka, dio luke ili drugog zaštitnog pristaništa ili sidrišta ili bilo koje drugo zaklonjeno područje koje država članica odredi za smještaj brodova u pogibelji;

(n)

„obalna postaja” znači bilo koje od sljedećeg, kako su sukladno ovoj Direktivi odredile države članice: služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom; uređaj na kopnu odgovoran za obvezni sustav obavješćivanja koji je odobrio IMO; ili tijelo odgovorno za koordinaciju operacija traženja i spašavanja ili operacija za rješavanje onečišćenja mora;

(o)	„služba za nadzor i upravljanje pomorskim prometom (VTS)” znači služba kojoj je svrha da poboljša sigurnost i učinkovitost pomorskog prometa i zaštiti okoliš, koja može djelovati na promet i reagirati na prometne situacije koje se javljaju na području VTS-a;

(p)

„sustav usmjerene i odijeljene plovidbe” znači svaki sustav jednog ili više plovnih putova ili mjera usmjerene i odijeljene plovidbe usmjeren smanjenju rizika od nesreća; uključuje sheme odijeljene plovidbe, dvosmjerne plovne putove, preporučene pravce, područja koja treba izbjegavati, priobalne prometne zone, zaobilazne putove, područja opreza i plovidbene putove za brodove duboka gaza;

(q)	„tradicionalni brodovi” znači sve vrste povijesnih brodova i njihove replike, uključujući one projektirane za poticanje i promicanje tradicionalnih vještina pomoraca, koji zajedno služe kao živući spomenici kulture, kojima se upravlja u skladu s tradicionalnim načelima pomorskih vještina i tehnika;

(r)	„nezgoda” znači nezgoda u okviru značenja IMO-vog Kodeksa za istraživanje pomorskih nezgoda i nesreća.

GLAVA I.

IZVJEŠĆIVANJE S BRODOVA I NADZOR

Članak 4.

Prijava prije ulaska u luke država članica

1. Brodar, agent ili zapovjednik broda koji je na putu za luku države članice, prijavljuje lučkoj upravi podatke iz Priloga I. točke 1.:

(a)	najmanje dvadeset četiri sata unaprijed; ili

(b)	najkasnije u vrijeme kad brod napušta prethodnu luku, ako je vrijeme putovanja kraće od dvadeset četiri sata; ili

(c)	ako luka pristajanja nije poznata ili je promijenjena tijekom putovanja, čim ti podaci budu poznati;

2. Brodovi koji dolaze iz luke izvan Zajednice i na putu su za luku države članice a prevoze opasne ili onečišćujuće tvari, moraju ispunjavati obveze prijave iz članka 13.

Članak 5.

Nadzor brodova koji ulaze u područje sustava obveznog izvješćivanja s brodova

1. Dotična država članica mora nadzirati i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da svi brodovi koji ulaze u područje sustava obveznog izvješćivanja s brodova, koji je donio IMO u skladu s Propisom 11., poglavljem V. Konvencije SOLAS, a kojim upravlja jedna ili više država, od kojih je najmanje jedna država članica, u skladu s odgovarajućim smjernicama i kriterijima koje je razvio IMO, zadovoljavaju taj sustav te da javljaju tražene podatke, ne dovodeći u pitanje dodatne podatke koje zahtijeva država članica u skladu s Rezolucijom IMO A.851(20).

2. Prilikom dostavljanja novog sustava obveznog izvješćivanja s brodova IMO-u na usvajanje ili prijedloga izmjena postojećeg sustava izvješćivanja, država članica u svoj prijedlog mora uključiti najmanje one podatke navedene u Prilogu I. točki 4.

Članak 6.

Upotreba automatskog identifikacijskog sustava

1. Svaki brod koji pristaje u luci države članice, mora, u skladu s rasporedom utvrđenim u Prilogu II. točki I., imati AIS sustav koji ispunjava standarde izvedbe koje je utvrdio IMO.

2. Brodovi opremljeni AIS sustavom moraju taj sustav imati stalno uključen, osim kada međunarodni ugovori, pravila ili standardi predviđaju zaštitu podataka o plovidbi.

Članak 7.

Upotreba sustava usmjerene i odijeljene plovidbe

1. Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da svi brodovi koji ulaze u područje obveznog sustava usmjerene i odijeljene plovidbe koji je donio IMO u skladu s Propisom 10. poglavlja V. Konvencije SOLAS, a koji upotrebljava jedna ili više država, od kojih je barem jedna država članica, koriste sustav u skladu s odgovarajućim preporukama i kriterijima koje je razvio IMO.

2. Kada države članice na svoju odgovornost provode sustav usmjerene i odijeljene plovidbe koji nije donio IMO, države članice moraju uzeti u obzir, kadgod je to moguće, smjernice i kriterije koje je razvio IMO i javno objaviti sve podatke potrebne za sigurnu i učinkovitu upotrebu sustava usmjerene i odijeljene plovidbe.

Članak 8.

Praćenje usklađenosti brodova sa sustavom nadzora i upravljanja pomorskim prometom

Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi osigurale:

(a)	da brodovi koji ulaze u područje primjene VTS-a kojim upravlja jedna ili više država, od kojih je barem jedna država članica, unutar njihovog teritorijalnog mora, a koji se temelji na smjernicama koje je razvio IMO, sudjeluju u VTS-u i poštuju njegova pravila;

(b)	da brodovi koji plove pod zastavom države članice ili brodovi koji plove prema luci države članice i ulaze u područje primjene takvog VTS-a izvan teritorijalnog mora države članice, a koji se temelji na smjernicama koje je razvio IMO, su usklađeni s pravilima tog VTS-a;

(c)

da brodovi koji plove pod zastavom treće zemlje i nisu na putu za luku države članice, koji ulaze u područje VTS-a izvan teritorijalnog mora države članice, poštuju pravila tog VTS-a, kadgod je to moguće. Države članice moraju izvješćivati dotičnu državu zastave o svakom očitom i ozbiljnom kršenju tih pravila u takvom VTS području.

Članak 9.

Infrastruktura sustava izvješćivanja s brodova, sustava usmjerene i odijeljene plovidbe i službi za nadzor i upravljanje pomorskim prometom

1. Države članice moraju poduzeti sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi postepeno, prema vremenskom redoslijedu usklađenom s rasporedom navedenim u Prilogu II. točki I., nabavile odgovarajuću opremu i kopnene uređaje za primanje i korištenje AIS podataka, vodeći računa o dometu nužnom za prijenos izvješća.

2. Postupak postavljanja sve potrebne opreme i kopnenih uređaja za provedbu ove Direktive dovršit će se do kraja 2007. Države članice moraju osigurati da odgovarajuća oprema za prenošenje podataka i međusobnu razmjenu istih između nacionalnih sustava država članica bude u upotrebi najkasnije godinu dana nakon toga.

3. Države članice moraju osigurati da obalne postaje zadužene za praćenje usklađenosti sa sustavima za nadzor i upravljanje pomorskim prometom i sustavima usmjerene i odijeljene plovidbe imaju na raspolaganju dovoljno kvalificiranog osoblja, kao i odgovarajuća sredstva komunikacije i praćenja broda te da rade u skladu s odgovarajućim smjernicama IMO-a.

Članak 10.

Sustavi bilježenja podataka o plovidbi

1. Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da brodovi koji pristaju u luku države članice imaju sustav bilježenja podataka o plovidbi (VDR) u skladu s propisima utvrđenim u Prilogu II. točki II. Sva izuzeća koja su odobrena ro-ro putničkim brodovima ili brzim putničkim plovilima sukladno članku 4. stavku 1. točki (d) Direktive Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila (8), prestaju važiti 5. kolovoza 2002.

2. Podaci koji su prikupljeni pomoću sustava VDR moraju biti dostupni dotičnoj državi članici u slučaju istrage nakon nesreće koja se dogodila u vodama u nadležnosti države članice. Države članice pobrinut će se da se ti podaci upotrijebe u istrazi i da se na odgovarajući način analiziraju. Države članice pobrinut će se da se nalazi istrage objave što je ranije moguće, tj. čim ona bude završena.

Članak 11.

Istraga o nezgodi

Ne dovodeći u pitanje članak 12. Direktive 1999/35/EZ, države članice pridržavaju se odredbe IMO-vog Kodeksa za istraživanje pomorskih nezgoda i nesreća kad provode istragu o bilo kojoj pomorskoj nezgodi ili nesreći koja uključuje brod naveden u ovoj Direktivi. Države članice moraju surađivati u istrazi pomorskih nezgoda i nesreća koje uključuju brodove koji plove pod njihovom zastavom.

GLAVA II.

OBAVJEŠĆIVANJE O OPASNIM ILI ONEČIŠĆUJUĆIM TERETIMA NA BRODOVIMA (HAZMAT)

Članak 12.

Obveze brodara

U luci države članice ne smije se za prijevoz nuditi ili na brod uzimati opasni ili onečišćujući teret, neovisno o njegovoj veličini, osim ako se zapovjedniku ili brodaru dostavi izjava koja sadrži podatke navedene u Prilogu I. točki 2.

Obveza je brodara da zapovjedniku ili brodaru dostavi takvu izjavu i osigura da pošiljka koja se nudi za prijevoz bude zaista ona deklarirana u skladu s prvim podstavkom.

Članak 13.

Obavješćivanje o opasnim ili onečišćujućim teretima koji se prevoze na brodu

1. Brodar, agent ili zapovjednik broda, neovisno o njegovoj veličini, koji prevozi opasne ili onečišćujuće terete i napušta luku države članice, najkasnije u trenutku isplovljavanja, podatke navedene u Prilogu I. točki 3., prijavljuje nadležnom tijelu koje odredi ta država članica.

2. Brodar, agent ili zapovjednik broda, neovisno o njegovoj veličini, koji prevozi opasne ili onečišćujuće terete pri dolasku iz luke izvan Zajednice na putu za luku države članice ili sidrište smješteno u teritorijalnim vodama države članice, najkasnije nakon isplovljavanja iz luke ukrcaja ili čim je poznata luka odredišta ili mjesto sidrišta, ako ovaj podatak nije bio na raspolaganju u trenutku isplovljavanja, prijavljuje podatke navedene u Prilogu I. točki 3., nadležnom tijelu države članice u kojoj se nalazi prva luka odredišta ili sidrište.

3. Države članice mogu odrediti postupak kojim se ovlašćuje brodar, agent ili zapovjednik broda naveden u stavcima 1. i 2. da prema potrebi lučkim upravama luke isplovljavanja ili odredišta u Zajednici prijavi podatke navedene u Prilogu I. točki 3.

Taj postupak mora, u svakom trenutku, bude li to potrebno, osigurati nadležnom tijelu pristup podacima navedenima u Prilogu I. točki 3. U tu svrhu, dotična lučka uprava mora zadržati podatke navedene u Prilogu I. točki 3. dovoljno dugo kako bi se mogli koristiti u slučaju nesreće ili nezgode na moru. Lučka uprava mora poduzeti potrebne mjere za dostavu ovih podataka u elektroničkom obliku nadležnom tijelu bez odlaganja, 24 sata na dan.

4. Brodar, agent ili zapovjednik broda moraju dostaviti podatke o teretu navedene u Prilogu I. točki 3. lučkoj upravi ili nadležnom tijelu.

Podaci se šalju elektroničkim putem kadgod je to moguće. Razmjena elektroničkih poruka mora upotrebljavati sintakse i postupke navedene u Prilogu III.

Članak 14.

Računalna razmjena podataka među državama članicama

Države članice surađuju kako bi osigurale međupovezanost i međuoperativnost nacionalnih sustava koji se upotrebljavaju za rukovanje podacima navedenim u Prilogu I.

Komunikacijski sustavi uspostavljeni sukladno prvom podstavku moraju imati sljedeće značajke:

(a)	razmjena podataka mora biti elektronička i mora omogućivati primanje i obradu poruka primljenih u skladu s člankom 13.;

(b)	sustav mora omogućavati prijenos podataka 24 sata na dan;

(c)	svaka država članica na zahtjev mora moći bez odlaganja poslati podatke o brodu i opasnim ili onečišćujućim teretima nadležnom tijelu druge države članice.

Članak 15.

Izuzeća

1. Države članice mogu izuzeti linijske plovidbe koje se odvijaju među lukama na njihovom državnom području od zahtjeva utvrđenih člankom 13. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)	kompanija koja obavlja gore navedene linijske plovidbe drži i obnavlja popis dotičnih brodova i šalje ga dotičnom nadležnom tijelu,

za svaku obavljenu plovidbu, podaci navedeni u Prilogu I. točki 3., moraju se, na njihov zahtjev, staviti na raspolaganje nadležnom tijelu. Kompanija mora uspostaviti unutarnji sustav kako bi se osiguralo da se 24 sata na dan, na zahtjev i bez odlaganja, navedeni podaci mogu u elektroničkom obliku poslati nadležnom tijelu, sukladno članku 13. stavku 4.

2. Kada se međunarodna linijska plovidba odvija između dvije ili više država, od kojih je najmanje jedna država članica, svaka od uključenih država članica može od druge države članice zahtijevati da se na tu plovidbu primijeni izuzeće. Sve uključene države članice, uključujući i zainteresirane obalne države, moraju surađivati na odobravanju izuzeća za dotičnu plovidbu u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 1.

3. Države članice povremeno provjeravaju zadovoljavaju li se uvjeti utvrđeni stavcima 1. i 2. Tamo gdje samo jedan od tih uvjeta nije udovoljen, države članice moraju odmah povući privilegiju izuzeća za dotičnu kompaniju.

4. Države članice Komisiji dostavljaju popis kompanija i brodova kojima je prema ovom članku odobreno izuzeće, kao i sve dopune tog popisa.

GLAVA III.

PRAĆENJE OPASNIH BRODOVA I INTERVENCIJE U SLUČAJU NESREĆA I NEZGODA NA MORU

Članak 16.

Prijenos podataka u vezi određenih brodova

1. Brodovi koji ispunjavaju dolje navedene kriterije smatraju se brodovima koji predstavljaju potencijalnu opasnost za brodarstvo ili prijetnju pomorskoj sigurnosti, sigurnosti pojedinaca ili okoliša:

(a)

brodovi koji su tijekom svoga putovanja:

—	sudjelovali u nesrećama ili nezgodama na moru navedenim u članku 17.; ili

—	nisu ispunili zahtjeve o izvješćivanju koje nalaže ova Direktiva, ili

—	nisu poštovali primjenjive propise za sustave usmjerene i odijeljene plovidbe i VTS sustave za koje je odgovorna država članica;

(b)	brodovi za koje postoji dokaz ili vjerojatni dokaz o namjernom ispuštanju nafte ili drugim kršenjima Konvencije MARPOL u vodama pod nadležnošću države članice;

(c)	brodovi kojima je odbijen pristup lukama država članica ili koji su predmet prijave države članice sukladno Prilogu I-1. Direktive Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o pomorskom nadzoru države luke (9).

2. Obalne postaje koje imaju odgovarajuće podatke o brodovima navedenima u stavku 1., iste šalju dotičnim obalnim postajama u drugim državama članicama smještenima duž planiranog plovidbenog puta broda.

3. Države članice osiguravaju da podaci koji su im dostavljeni sukladno stavku 2. budu proslijeđeni odgovarajućoj lučkoj upravi i/ili bilo kojem drugom tijelu koje odredi država članica. Ovisno o broju raspoloživog osoblja, države članice provode odgovarajući inspekcijski pregled ili provjeru u svojim lukama, bilo na svoju vlastitu inicijativu ili na zahtjev druge države članice, ne dovodeći u pitanje bilo koju obvezu nadzora države luke. One sve zainteresirane države članice obavješćuju o rezultatima akcija koje su poduzele.

Članak 17.

Izvješćivanje o nesrećama i nezgodama na moru

1. Ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i imajući u vidu sprječavanje ili ublažavanje svake značajne prijetnje pomorskoj sigurnosti, sigurnosti pojedinaca ili okoliša, države članice prate i poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da će zapovjednik broda koji plovi unutar njihovog područja traganja i spašavanja ili isključivog gospodarskog pojasa ili istovjetnog područja, odmah izvijestiti obalne postaje odgovorne za to geografsko područje:

(a)	o svakoj nesreći ili nezgodi koja utječe na sigurnost broda, kao što je sudar, nasukavanje, oštećenje, kvar ili lom, naplavljivanje ili premještanje tereta, svako oštećenje trupa ili oštećenje konstrukcije broda;

(b)

o svakoj nesreći ili nezgodi koja ugrožava sigurnost pomorskog prijevoza, kao što su kvarovi koji mogu utjecati na sposobnost manevriranja ili sposobnost broda za plovidbu ili bilo koji nedostaci koji utječu na pogonski sustav ili kormilarski mehanizam, sustav proizvodnje električne energije, navigacijsku opremu ili komunikacijsku opremu;

(c)	o svakoj situaciji koja bi mogla dovesti do onečišćenja voda ili obale države članice, kao što je ispuštanje ili opasnost od ispuštanja onečišćujućih proizvoda u more;

(d)	o svakoj mrlji od onečišćujućih materijala i spremnicima ili paketima koji su uočeni kako plutaju morem.

2. U izvješću poslanom u svrhu primjene stavka 1. navode se najmanje podaci o identitetu broda, njegovom položaju, luci polaska, luci odredišta, adresi na kojoj se mogu pribaviti podaci o opasnim i onečišćujućim teretima koji se prevoze na brodu, broju osoba na brodu, pojedinostima o nesreći i svim odgovarajućim podacima navedenima u IMO Rezoluciji A.851(20).

Članak 18.

Mjere u slučaju izuzetno lošeg vremena

1. Kada u slučaju izuzetno lošeg vremena ili stanja mora nadležna tijela koja odrede države članice smatraju da postoji ozbiljna prijetnja od onečišćenja njihovih plovnih područja ili obalnih zona, ili plovnih područja ili obalnih zona drugih država, ili da je sigurnost ljudskih života u opasnosti, ona moraju:

(a)	gdje je to moguće, detaljno obavijestiti zapovjednika broda koji se nalazi u dotičnom lučkom području i namjerava uploviti ili isploviti iz luke, o stanju mora i vremenskim prilikama, i kada je to značajno i moguće, o opasnosti koju iste predstavljaju za njegov/njezin brod, teret, posadu i putnike;

(b)

ne dovodeći u pitanje dužnost pomaganja brodovima u pogibelji i sukladno članku 20., poduzeti bilo koje druge odgovarajuće mjere koje mogu uključiti preporuku ili zabranu, bilo za određeni brod ili za brodove općenito, uplovljavanja ili isplovljavanja iz luke na pogođenim područjima sve dok se ne utvrdi da više ne postoji rizik za ljudski život i/ili za okoliš;

(c)	poduzeti odgovarajuće mjere da bi se što je moguće više ograničilo ili, ako je potrebno, zabranilo krcanje goriva na brodove u njihovim teritorijalnim vodama.

2. Zapovjednik obavješćuje kompaniju o odgovarajućim mjerama ili preporukama navedenima u stavku 1. Ovo, međutim, ne dovodi u pitanje odluku zapovjednika koja se temelji na njegovoj stručnoj procjeni u skladu s Konvencijom SOLAS. Kada odluka koju donese zapovjednik broda nije u skladu s mjerama navedenima u stavku 1., o razlozima za svoju odluku obavješćuje nadležna tijela.

3. Odgovarajuće mjere ili preporuke navedene u stavku 1. temelje se na stanju mora i vremenskoj prognozi pribavljenoj od stručne meteorološke službe koju priznaje država članica.

Članak 19.

Mjere koje se odnose na nesreće ili nezgode na moru

1. U slučaju nesreća ili nezgoda na moru navedenih u članku 17., države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere sukladno međunarodnom pravu kada je potrebno osigurati sigurnost pomorskog prijevoza i osoba i zaštititu morskog i obalnog okoliša.

U Prilogu IV. naveden je neiscrpni popis mjera koje su na raspolaganju državama članicama sukladno ovome članku.

2. Brodar, zapovjednik broda i vlasnik opasnih ili onečišćujućih tereta koji se prevoze na brodu, mora, u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom, na njihov zahtjev u potpunosti surađivati s nadležnim nacionalnim tijelima radi umanjivanja posljedica nesreće ili nezgode na moru.

3. Zapovjednik broda na koji se primjenjuju odredbe ISM Kodeksa, u skladu s tim Kodeksom, obavješćuje kompaniju o svakoj nesreći ili nezgodi, kako je navedeno u članku 17. stavku 1., koja se dogodila na moru. Čim je obaviještena o takvoj situaciji, kompanija mora kontaktirati nadležnu obalnu postaju i staviti im se na raspolaganje ako je to potrebno.

Članak 20.

Mjesta zakloništa

Države članice, nakon što su se savjetovale s dotičnim strankama sastavljaju vodeći računa o odgovarajućim smjernicama IMO-a, planove za zbrinjavanje brodova koji su u pogibelji u vodama pod njihovom nadležnosti. Takvi planovi sadržavaju potrebna rješenja i postupke uzimajući u obzir operativna i okolišna ograničenja, kako bi se osiguralo da brodovi u pogibelji mogu odmah krenuti prema mjestu zakloništa, podložno odobrenju nadležnog tijela. Kada država članica smatra da je to potrebno i izvedivo, planovi sadržavaju rješenja za osiguranje odgovarajućih sredstava i opreme za pomoć, kao i za spašavanje i uklanjanje onečišćenja.

Planovi za zbrinjavanje brodova u pogibelji raspoloživi su na zahtjev. Države članice obavješćuje Komisiju do 5. veljače 2004. o mjerama poduzetima radi primjene prvog stavka.

Članak 21.

Obavješćivanje dotičnih stranaka

1. Nadležna obalna postaja dotične države članice radijom prenosi, prema potrebi, unutar odgovarajućih područja svaku nesreću ili nezgodu prijavljenu sukladno članku 17. stavku 1., kao i podatke o svakom brodu koji predstavlja prijetnju pomorskoj sigurnosti, sigurnosti pojedinaca ili okoliša.

2. Nadležna tijela koja posjeduju podatke prijavljene u skladu s člancima 13. i 17. donose odgovarajuća rješenja za davanje takvih podataka na zahtjev iz sigurnosnih razloga u svakom trenutku nadležnom tijelu druge države članice.

3. Bilo koja država članica čija su nadležna tijela obaviještena, sukladno ovoj Direktivi ili na neki drugi način, o činjenicama koje za drugu državu članicu predstavljaju ili povećavaju rizik od opasnosti koja prijeti određenim područjima pomorskog prijevoza i obalnim zonama, poduzimaju odgovarajuće mjere da o tome što prije obavijeste sve zainteresirane države članice i savjetuje se s njima u vezi predviđenih aktivnosti. Prema potrebi, države članice surađuju radi poduzimanja zajedničke akcije.

Svaka država članica donosi potrebna rješenja kako bi u potpunosti iskoristila izvješća koje su brodovi dužni proslijediti sukladno članku 17.

GLAVA IV.

PRATEĆE MJERE

Članak 22.

Određivanje i objavljivanje popisa nadležnih tijela

1. Svaka država članica imenuje nadležna tijela, lučku upravu i obalne postaje kojima treba prijaviti podatke u skladu sa zahtjevima ove Direktive.

2. Svaka država članica se brine da brodarska industrija bude primjereno i redovito obaviještena o tijelima i stanicama određenim sukladno stavku 1., uključujući, prema potrebi, geografskom području za koje je nadležna i postupcima utvrđenima za prijavu podataka koji se zahtijevaju ovom Direktivom.

3. Države članice dostavljaju Komisiji popis tijela i postaja koje su odredile sukladno stavku 1., kao i ažuriranje tog popisa.

Članak 23.

Suradnja država članica i Komisije

Države članice i Komisija surađuju na postizanju sljedećih ciljeva:

(a)	optimalnom iskorištavanju podataka primljenih sukladno ovoj Direktivi, poglavito razvijanjem odgovarajućih telematskih veza između obalnih postaja i lučke uprave radi razmjene podataka koji se odnose na kretanje brodova, njihova procijenjena vremena dolaska u luke i njihov teret;

(b)	razvijanju i povećanju učinkovitosti telematskih veza između obalnih postaja država članica radi dobivanja jasnije slike o prometu, unaprjeđenja nadzora brodova u prolazu i usklađivanja te, koliko je to moguće, pojednostavljenja izvješća koji se zahtijevaju od brodova koji plove;

(c)

proširivanju pokrivanja i/ili dopunjavanja sustava Zajednice za praćenje pomorskog prometa i obavješćivanje radi poboljšanog utvrđivanja identiteta i praćenja brodova. U tu svrhu države članice i Komisija zajednički rade na uspostavi, kada je potrebno, obveznog sustava izvješćivanja, obveznih službi za nadzor i upravljanje pomorskim prometom i primjerenih sustava za planiranje plovidbenih putova broda, radi njihovog podnošenja IMO-u na odobrenje;

(d)	sastavljanju, prema potrebi, zajedničkih planova za zbrinjavanje brodova u pogibelji.

Članak 24.

Povjerljivost podataka

Države članice u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, poduzimaju potrebne mjere kako bi se osigurala povjerljivost podataka koji su im dostavljeni u skladu s ovom Direktivom.

Članak 25.

Praćenje provedbe ove Direktive i sankcije

1. Države članice provode redovne preglede i sve druge aktivnosti koje su potrebne za provjeru funkcioniranja kopnenih telematskih sustava uspostavljenih radi ispunjavanja zahtjeva ove Direktive, a posebno njihovu sposobnost da bez odlaganja, 24 sata na dan primaju ili odašilju podatke prijavljene sukladno člancima 13. i 15.

2. Države članice utvrđuju sustav sankcija za slučaj kršenja nacionalnih odredbi donesenih sukladno ovoj Direktivi i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala primjena tih sankcija. Tako predviđene sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

3. Države članice bez odlaganja obavješćuju državu zastave i svaku drugu dotičnu državu o mjerama poduzetim u vezi s brodovima koji ne plove pod njihovom zastavom sukladno člancima 16. i 19. i stavku 2. ovog članka.

4. Kada država članica utvrdi, u slučaju nesreće ili nezgode na moru navedene u članku 19., da kompanija nije bila u mogućnosti uspostaviti i održati vezu s brodom ili s dotičnim obalnim postajama, ona o tome obavješćuje državu koja je izdala ili u čije je ime izdana ISM isprava o usklađenosti i pripadajuća svjedodžba o upravljanju sigurnošću.

Kada ozbiljnost kvara pokazuje da postoji velika učestalost u neusklađenom funkcioniranju sustava upravljanja sigurnošću kompanije koja je osnovana u državi članici, država članica koja je brodu izdala ispravu o usklađenosti ili svjedodžbu o upravljanju sigurnošću odmah poduzima potrebne mjere protiv dotične kompanije s ciljem povlačenja isprave o usklađenosti i pripadajuće svjedodžbe o upravljanju sigurnošću.

Članak 26.

Ocjenjivanje

1. Države članice moraju do 5. veljače 2007. izvijestiti Komisiju o napretku u provođenju Direktive, posebno odredaba članaka 9., 10., 18., 20., 22., 23. i 25. Države članice moraju do 31. prosinca 2009. izvijestiti Komisiju o potpunoj provedbi Direktive.

2. Na temelju izvješća navedenih u stavku 1., Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provođenju ove Direktive šest mjeseci nakon toga. U svojim izvješćima, Komisija utvrđuje pomažu li i u kojoj mjeri odredbe ove Direktive, na način kako ih države članice primjenjuju, povećanju sigurnosti i učinkovitosti pomorskog prometa i sprječavanju onečišćenja s brodova.

3. Komisija ispituje jesu li na razini Zajednice potrebne i izvedive mjere koje olakšavaju povrat ili naknadu troškova i šteta nastalih zbog zbrinjavanja brodova u pogibelji, uključujući odgovarajuće zahtjeve za osiguranjem ili druga financijska jamstva.

Komisija do 5. veljače 2007. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima takvog ispitivanja.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27.

Postupak za izmjenu

1. Definicije iz članka 3., upućivanja na instrumente Zajednice i IMO-a i Prilozi mogu se mijenjati u skladu s postupkom utvrđenim u članku 28. stavku 2. kako bi se uskladili s pravom Zajednice ili međunarodnim pravom koji su doneseni, izmijenjeni ili su stupili na snagu, u mjeri u kojoj takve izmjene ne proširuju područje primjene ove Direktive.

2. Nadalje, Prilozi I., III. i IV. mogu se mijenjati u skladu s postupkom utvrđenim u članku 28. stavku 2. u svjetlu iskustva stečenog ovom Direktivom, u mjeri u kojoj takve izmjene ne proširuju područje primjene ove Direktive.

Članak 28.

Postupak Odbora

1. Komisiji pomaže Odbor.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

3. Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 29.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, najkasnije do 5. veljače 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 30.

Ovime se stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 93/75/EEZ počevši od 5. veljače 2004.

Članak 31.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 32.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 27. lipnja 2002.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

M. ARIAS CAÑETE

(1) SL C 120 E, 24.4.2001., str. 67. i

SL C 362 E, 18.12.2001., str. 255.

(2) SL C 221, 7.8.2001., str. 54.

(3) SL C 357, 14.12.2001., str. 1.

(4) Mišljenje Europskog parlamenta od 14. lipnja 2001. (SL C 53 E, 28.2.2002., str. 304.), Zajedničko stajalište Vijeća od 19. prosinca 2001. (SL C 58 E, 5.3.2002., str. 14.) i Odluka Europskog parlamenta od 10. travnja 2002. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Vijeća od 25. lipnja 2002.

(5) SL L 247, 5.10.1993., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/74/EZ (SL L 276, 13.10.1998., str. 7.)

(6) SL C 271, 7.10.1993., str. 1.

(7) SL L 184., 17.7.1999., str. 23.

(8) SL L 138, 1.6.1999., str. 1.

(9) SL L 157, 7.7.1995., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 19, 22.1.2002., str. 17.).

PRILOG I.

POPIS PODATAKA KOJI SE PRIJAVLJUJU

1. Podaci koji se prijavljuju u skladu s člankom 4. – Opći podaci:

(a)	identifikacija broda (ime, pozivni znak, IMO broj za identifikaciju ili MMSI broj),

(b)	luka odredišta;

(c)	procijenjeno vrijeme dolaska u luku odredišta ili pilotsku stanicu, kako zahtijeva nadležno tijelo i procijenjeno vrijeme odlaska iz te luke;

(d)	ukupan broj osoba na brodu.

2. Podaci koji se prijavljuju u skladu s člankom 12. – Podaci o teretu:

(a)

ispravni tehnički nazivi opasnih ili onečišćujućih tereta, brojevi Ujedinjenih naroda (UN) ako postoje, klase rizika prema IMO-u u skladu s Kodeksima IMDG, IBC i IGC te, prema potrebi, klasa broda potrebna za INF terete sukladno definiciji Uredbe VII/14.2., količine takvih tereta i, ako se prevoze u jedinicama za prijevoz tereta koje nisu tankovi, njihov identifikacijski broj;

(b)	adresa na kojoj se mogu pribaviti detaljni podaci o teretu.

3. Podaci koji se prijavljuju u skladu s člankom 13.:

A. Opći podaci:

(a)	identifikacija broda (naziv, pozivni znak, IMO broj za identifikaciju ili MMSI broj);

(b)	luka odredišta;

(c)	za brod koji napušta luku u državi članici: procijenjeno vrijeme odlaska iz luke odlaska ili pilotske stanice, kako to zahtijeva nadležno tijelo i procijenjeno vrijeme dolaska u luku odredišta;

(d)	za brod koji dolazi iz luke koja je izvan Zajednice i na putu je za luku u državi članici: procijenjeno vrijeme dolaska u luku odredišta ili pilotsku stanicu, kako zahtijeva nadležno tijelo;

(e)	ukupan broj osoba na brodu.

B. Podaci o teretu:

(a)

ispravni tehnički nazivi opasnih ili onečišćujućih tereta, brojevi Ujedinjenih naroda (UN) ako postoje, klase rizika prema IMO-u u skladu s Kodeksima IMDG, IBC i IGC te, prema potrebi, klasa broda kako je definirana Kodeksom INF, količine tih tereta i njihov smještaj na brodu te, ako se prevoze u jedinicama za prijevoz tereta koje nisu tankovi, njihov identifikacijski broj;

(b)	potvrda da se na brodu nalazi popis ili brodski tovarni list ili odgovarajući plan utovara u kojem su detaljnije opisane opasne ili onečišćujuće tvari te njihov smještaj na brodu;

(c)	adresa na kojoj se mogu pribaviti detaljni podaci o teretu.

4. Podaci iz članka 5.:

—

identifikacija broda (ime, pozivni znak, IMO broj za identifikaciju ili MMSI broj),

—

datum i vrijeme,

—

C ili D.

položaj prema zemljopisnoj širini i dužini ili stvarni smjer i udaljenost u nautičkim miljama od jasno označene oznake na kopnu,

—

smjer,

—

brzina,

—

luka odredišta i procijenjeno vrijeme dolaska,

—

teret i, ako je na brodu prisutan opasan teret, količina i IMO klasa,

—

adresa za dostavljanje podataka o teretu,

—

ukupni broj osoba na brodu,

—

različiti podaci:

—	značajke i procijenjena količina goriva u bunkeru, za brodove koji prevoze više od 5 000 tona goriva u bunkeru,

—	navigacijski status.

5. Zapovjednik broda mora odmah obavijestiti nadležno tijelo ili lučku upravu o svakoj promjeni podataka prijavljenih sukladno ovom Prilogu.

PRILOG II.

UPUTE KOJE SE PRIMJENJUJU NA OPREMU NA BRODU

1. Automatski sustav za utvrđivanje identiteta (AIS)

1. Brodovi izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon toga datuma

Putnički brodovi, bez obzira na veličinu, i svi brodovi bruto tonaže od 300 tona i više izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma koji pristaju u luci države članice Zajednice, podliježu zahtjevima o opremi utvrđenima u članku 6.

2. Brodovi izgrađeni prije 1. srpnja 2002.

Putnički brodovi, bez obzira na veličinu, i svi brodovi bruto tonaže od 300 tona i više izgrađeni prije 1. srpnja 2002. koji pristaju u luci države članice Zajednice, podliježu zahtjevima u vezi opreme utvrđenima u članku 6. u skladu sa sljedećim rasporedom:

(a)	putnički brodovi: najkasnije do 1. srpnja 2003.;

(b)	tankeri: najkasnije do prvog pregleda u vezi sigurnosne opreme nakon 1. srpnja 2003.;

(c)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 50 000 tona bruto tonaže i više: najkasnije 1. srpnja 2004.;

(d)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 10 000 tona bruto tonaže i više, ali manje od 50 000 tona bruto tonaže: najkasnije 1. srpnja 2005. ili za brodove u međunarodnoj plovidbi, svaki raniji datum koji se odredi u okviru IMO-a;

(e)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 3 000 tona bruto tonaže i više, ali manje od 10 000 tona bruto tonaže: najkasnije 1. srpnja 2006. ili za brodove u međunarodnoj plovidbi, svaki raniji datum koji se odredi u okviru IMO-a;

(f)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 300 tona bruto tonaže i više, ali manje od 3 000 tona bruto tonaže: najkasnije 1. srpnja 2007. ili za brodove u međunarodnoj plovidbi, svaki raniji datum koji se odredi u okviru IMO-a.

Države članice mogu putničke brodove ispod 300 tona bruto tonaže u domaćem prometu izuzeti od primjene zahtjeva koji se odnose na AIS, utvrđenih ovim Prilogom.

II. Sustavi za bilježenje podataka o plovidbi (VDR)

1. Brodovi sljedećih klasa moraju, ako pristaju u luci države članice Zajednice, imati sustav za bilježenje podataka o plovidbi koji ispunjava radne karakteristike IMO Rezolucije A.861(20) i standarde ispitivanja utvrđene Standardom br. 61996 Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC):

(a)	putnički brodovi izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma, najkasnije 1. srpnja 2002.;

(b)	ro-ro putnički brodovi izgrađeni prije 1. srpnja 2002., najkasnije do prvog pregleda na dan 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma;

(c)	putnički brodovi koji nisu ro-ro putnički brodovi, izgrađeni prije 1. srpnja 2002., najkasnije 1. siječnja 2004.;

(d)	brodovi koji nisu putnički brodovi, od 3 000 tona bruto tonaže i više, izgrađeni 1. srpnja 2002., najkasnije 5. kolovoza 2002.

2. Brodovi sljedećih klasa, izgrađeni prije 1. srpnja 2002. moraju, ako pristaju u luci države članice Zajednice, imati sustav za bilježenje podataka o plovidbi koji ispunjavaju odgovarajuće IMO standarde:

(a)	teretni brodovi od 20 000 tona bruto tonaže i više, najkasnije s datumom koji utvrdi IMO ili, u nedostatku odluke IMO-a, najkasnije 1. siječnja 2007.;

(b)	teretni brodovi od 3 000 tona bruto tonaže i više, ali manje od 20 000 tona bruto tonaže, najkasnije od datuma koji utvrdi IMO ili, u nedostatku odluke IMO-a, najkasnije 1. siječnja 2008.

3. Države članice mogu izuzeti putničke brodove koji se bave samo domaćom plovidbom u područjima mora različitih od onih pokrivenih klasom A, navedenima u članku 4. Direktive Vijeća 98/18/EZ od 17. ožujka 1998. o sigurnosnim propisima i standardima za putničke brodove (1) od zahtjeva za bilježenjem podataka o plovidbi, utvrđenih ovom Direktivom.

(1) SL L 144, 15.5.1998., str. 1.

PRILOG III.

ELEKTRONIČKE PORUKE

1. Države članice razvijaju i održavaju potrebnu infrastrukturu kako bi se omogućio prijenos, primanje i pretvorba podataka među sustavima koji upotrebljavaju sintaksu XML ili EDIFACT koja se temelji na Internetu ili uređajima za komunikaciju X.400.

2. Komisija u dogovoru s državama članicama razvija i održava „Dokument kontrole sučelja” koji opisuje svojstva sustava obzirom na predviđeni sadržaj poruka, funkciju poruka i odnos između poruka. Vremenski raspored i funkcioniranje poruka, kao i postupci i parametri razmjene podataka moraju se precizirati. U Dokumentu kontrole sučelja se još detaljnije specificira sadržaj podataka zahtijevanih funkcija poruka i opisuje te poruke.

3. Ovi postupci i infrastruktura trebali bi sadržavati, kadgod je to izvedivo, obveze izvješćivanja i razmjene podataka koji proizlaze iz drugih direktiva, kao što je Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta (1).

(1) SL L 332, 28.12.2000., str. 81.

PRILOG IV.

Mjere koje su na raspolaganju državama članicama u slučaju prijetnje pomorskoj sigurnosti i zaštiti okoliša

(sukladno članku 19. stavku 1.)

Tamo gdje, nakon nesreće ili okolnosti sličnih onima opisanima u članku 17. koje pogađaju brod, nadležno tijelo dotične države članice smatra da je, u okviru međunarodnog prava, potrebno spriječiti, umanjiti ili ukloniti ozbiljnu i opasnu prijetnju njezinoj obali ili povezanim interesima, sigurnost drugih brodova i njihove posade i putnika ili osoba na obali ili zaštititi morski okoliš, tijelo može, inter alia:

(a)	ograničiti kretanje broda ili ga usmjeriti da slijedi određeni smjer. Ovaj zahtjev ne utječe na odgovornost zapovjednika za sigurno upravljanje njegovim brodom;

(b)	dati službenu obavijest zapovjedniku broda da ukloni prijetnju okolišu ili pomorskoj sigurnosti;

(c)	poslati na brod skupinu za ocjenu stupnja rizika, da pomogne zapovjedniku u rješavanju situacije i o tome obavještava nadležnu obalnu postaju;

(d)	uputiti zapovjednika da, u slučaju neposredne opasnosti, uplovi u mjesto zakloništa ili da brod bude peljaren ili odtegljen.