32002L0055

DIREKTIVA VIJEĆA 2002/55/EZ

od 13. lipnja 2002.

o stavljanju na tržište sjemena povrća

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom,

budući da:

DONIJELO JE SLJEDEĆU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na proizvodnju sjemena povrća s ciljem stavljanja na tržište i na stavljanje sjemena povrća na tržište na području Zajednice.

Direktiva se ne odnosi na sjeme povrća namijenjeno izvozu u treće zemlje.

Članak 2.

1.   Za potrebe ove Direktive:

(a)   „stavljanje na tržište”: znači prodaja, držanje s ciljem prodaje, nuđenje na prodaju i bilo kakvo raspolaganje, opskrbu ili prijenos trećim stranama usmjeren na komercijalnu uporabu.

Stavljanjem na tržište se ne smatra ona trgovina sjemenom koja nije usmjerena na komercijalnu uporabu sorte, poput sljedećih postupaka:

dostava sjemena službenim tijelima za ispitivanje i provjeru,

dostava sjemena pružateljima usluga prerade ili pakiranja pod uvjetom da pružatelji usluga ne stječu pravo vlasništva na tako isporučeno sjeme.

Pod određenim uvjetima, dostava sjemena pružateljima usluga za proizvodnju određenih poljoprivrednih sirovina u industrijske svrhe, ili razmnožavanje sjemena u tu svrhu, ne smatra se stavljanjem na tržište, pod uvjetom da pružatelj usluga ne stječe pravo vlasništva ni na tako ni na tako dostavljeno sjeme niti na žetveni proizvod. Dobavljač sjemena dostavlja tijelu nadležnom za certifikaciju presliku bitnih dijelova ugovora sklopljenog s pružateljem usluga, uključujući standarde i uvjete kojima u tom trenutku udovoljava isporučeno sjeme.

Uvjeti za primjenu ove odredbe utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.;

(b)   „povrće”: znači sljedeće vrste koje su namijenjene poljoprivrednoj ili hortikulturnoj proizvodnji, ali ne za ukrasnu primjenu:

(c)   „osnovno sjeme”: znači sjeme:

(d)   „certificirano sjeme”: znači sjeme:

(e)   „standardno sjeme”: znači sjeme:

(f)   „službene mjere”: znači mjere koje poduzimaju:

pod uvjetom da osobe navedene pod ii. i iii. ne ostvaruju privatni dobitak od tih mjera;

(g)   „mala pakiranja EZ-a”: znači pakiranja koja sadrže sjeme do najveće neto mase od:

2.   Izmjene popisa vrsta iz stavka 1. točke (b) usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

3.   Različite vrste sorata, uključujući komponente, mogu se zasebno odrediti i opisati u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

Članak 3.

1.   Države članice predviđaju da se sjeme povrća ne može certificirati, potvrditi kao standardno sjeme niti staviti na tržište ako ta sorta nije službeno priznata u jednoj ili više država članica.

2.   Svaka država članica uspostavlja jedan ili više kataloga sorata koje su službeno priznate za certificiranje, utvrđivanje kao standardnog sjemena i za stavljanje na tržište na njezinom državnom području. Katalozi se dijele prema sortama:

Svakome je dopušten uvid u kataloge.

3.   Zajednički katalog sorata vrsta povrća izrađuje se u skladu s odredbama članaka 16. i 17. na temelju nacionalnih kataloga država članica.

4.   Države članice mogu predvidjeti da priznavanje sorte za uvrštenje u zajednički katalog ili u katalog druge države članice bude jednako priznavanju za uvrštenje u vlastite kataloge. Države članice koje usvoje takve odredbe oslobođene su obveza predviđenih člankom 7., člankom 9. stavkom 4. i člankom 10. stavcima 2. do 5.

Članak 4.

1.   Države članice osiguravaju priznavanje sorte samo ako je sorta prepoznatljiva, postojana i dovoljno ujednačena.

U slučaju industrijske cikorije, sorta se mora odlikovati zadovoljavajućom vrijednosti za uzgoj i uporabu.

2.   U slučaju genetski modificirane sorte u smislu članka 2. stavaka 1. i 2. Direktive Vijeća 90/220/EEZ, sorta se priznaje samo ako su poduzete sve odgovarajuće mjere kako bi se izbjegli štetni učinci za zdravlje ljudi i okoliš.

3.   Međutim, u slučaju kada je materijal dobiven od neke biljne sorte namijenjen uporabi kao hrana ili sastojak hrane koji je obuhvaćen opsegom Uredbe (EZ) br. 258/97, ta hrana ili sastojci hrane ne smiju:

4.   U interesu očuvanja biljnih genetskih resursa kako je određeno u članku 44. stavku 2., države članice mogu odstupiti od kriterija za priznavanje koji su određeni u stavku 1. prvoj točki ako su utvrđeni posebni uvjeti u skladu s postupkom iz članka 46., uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 44. stavka 3.

Članak 5.

1.   Smatra se da je neka sorta prepoznatljiva ako se bez obzira na podrijetlo izvornog materijala od kojeg potječe, umjetnog ili prirodnog, jasno razlikuje po jednoj ili više važnih značajki od svake druge sorte koja je poznata u Zajednici.

Mora postojati mogućnost preciznog prepoznavanja i točne definicije značajki.

Sorta u Zajednici je svaka sorta koja je, u vrijeme urednog podnošenja zahtjeva za priznavanje sorte koja se treba procijeniti:

osim u slučaju da gore navedeni uvjeti više nisu ispunjeni u svim dotičnim državama članicama prije nego što se donese odluka o zahtjevu za priznavanjem sorte koja se treba ocijeniti.

2.   Smatra se da je neka sorta postojana ako nakon uzastopnog umnažanja ili na kraju svakog ciklusa (kada uzgajivač definira određeni ciklus umnažanja) odgovara opisu svojih bitnih značajki.

3.   Smatra se da je sorta u dovoljnoj mjeri ujednačena ako su, s iznimkom manjih odstupanja, biljke od kojih se sastoji, uz uvažavanje prepoznatljivih svojstava reproduktivnog sustava biljaka, slične ili genetski identične cjelini u pogledu značajki koje se razmatraju u ovu svrhu.

Članak 6.

Države članice osiguravaju da sorte koje potječu iz drugih država članica podliježu istim zahtjevima, posebno u pogledu postupka priznavanja, kao što su oni koji se primjenjuju na domaće sorte.

Članak 7.

1.   Države članice predviđaju da priznavanje sorata mora počivati na rezultatima službenih ispitivanja, posebno ispitivanja uzgoja, pri čemu se mora obuhvatiti dostatan broj značajki sorte koja se treba opisati. Metode koje se koriste za utvrđivanje značajki moraju biti precizne i pouzdane. Kako bi se utvrdila prepoznatljivost, ispitivanja uzgoja sadržavaju barem raspoložive usporedne sorte koje su sorte poznate u Zajednici u smislu članka 5. stavka 1. Za potrebe primjene članka 9. uključuju se ostale usporedive sorte. U slučaju sorata čije se sjeme može verificirati samo kao standardno sjeme, u obzir se u odnosu na rezultate službenog ispitivanja mogu uzeti rezultati neslužbenih ispitivanja i znanje stečeno na temelju praktičnog iskustva za vrijeme uzgoja.

U skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. se može propisati da će se, počevši od određenih datuma, sorte određenih povrtnih vrsta priznavati isključivo na temelju službenih ispitivanja.

2.   U skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. utvrđuje se sljedeće uz uvažavanje dosadašnjeg znanstvenog i stručnog znanja:

3.   U slučajevima kada je potrebno ispitivanje genealoških komponenti kako bi se proučavali hibridi i sintetske sorte, države članice osiguravaju, ako to uzgajivač zahtijeva, čuvanje tajnosti rezultata ispitivanja i opisa genealoških komponenti.

Članak 8.

Države članice traže da kod podnošenja zahtjeva za priznavanjem sorte podnositelj zahtjeva naznači je li već podnesen zahtjev za priznavanjem u nekoj drugoj državi članici, koja je to država članica i je li zahtjev odobren.

Članak 9.

1.   Države članice organiziraju službeno objavljivanje kataloga sorata koje su priznate na njihovom državnom području i, ako je potreban uzgoj u svrhu održanja, imena osobe ili osoba koje su za to odgovorne u njihovim zemljama. Ako je za održavanje sorte odgovorno nekoliko osoba, imena se ne moraju objaviti. Ako se imena ne objave, u katalogu se navodi nadležno tijelo koje raspolaže popisom imena osoba koje su odgovorne za održavanje sorte.

2.   Države članice osiguravaju, u mjeri u kojoj je to moguće, da je prilikom priznavanja sorte ta sorta poznata pod istim nazivom u svim državama članicama.

Ako je poznato da se sjeme ili reprodukcijski materijal određene sorte stavljanju na tržište u nekoj drugoj zemlji pod drugačijim nazivom, taj se naziv također navodi u katalogu.

U slučaju sorata koje su dobivene od sorata čije je službeno priznavanje određeno prema članku 12. stavku 3., drugoj i trećoj podtočki, a koje su priznate u jednoj ili više država članica kao rezultat službenih mjera iz te odredbe, može se donijeti odluka u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. da sve države članice u kojima je sorta priznata osiguraju da te sorte imaju nazive koji su utvrđeni po istom postupku i koji odgovaraju gore navedenim načelima.

3.   Kada uzimaju u obzir raspoložive informacije, države članice također osiguravaju da sorta koja se jasno ne razlikuje:

ima naziv te sorte. Ova se odredba ne primjenjuje ako postoji vjerojatnost da taj naziv može dovesti u zabludu ili uzrokovati pomutnju u pogledu dotične sorte ili ako prema svim odredbama dotične države članice, a koje se odnose na naziv sorata, neke druge činjenice spriječe njegovu uporabu ili ako prava trećih strana spriječe slobodnu uporabu tog naziva u vezi dotične sorte.

4.   Države članice za svaku priznatu sortu sastavljaju poseban spis koji sadrži opis sorte i jasan pregled svih činjenica na kojima počiva njezino priznavanje. Opis sorata se odnosi na biljke koje se proizvode izravno od sjemena iz kategorije „certificirano sjeme” ili kategorije „standardno sjeme”.

5.   Države članice osiguravaju da se genetski modificirane sorte koje su priznate jasno označene kao takve u katalogu sorata. Osim toga osiguravaju da svaka osoba koja takvu sortu stavlja na tržište u svom prodajnom katalogu jasno navede da je ta sorta genetski modificirana.

6.   Što se tiče prikladnosti oznake sorte, primjenjuje se članak 63. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o zaštiti biljnih sorata Zajednice (7).

Detaljna provedbena pravila o prikladnosti oznaka sorata se mogu usvojiti u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

Članak 10.

1.   Svaki zahtjev ili povlačenje zahtjeva za priznavanjem sorte, svaki upis u katalog sorata, kao i njegove izmjene, odmah se priopćavaju ostalim državama članicama i Komisiji.

2.   Države članice za svaku novu priznatu sortu šalju drugim državama članicama i Komisiji kratki opis značajki sorte koje su primijećene kao rezultat postupka priznavanja. One na zahtjev također dostavljaju opis posebnih značajki na temelju kojih se ta sorta može razlikovati od ostalih sličnih sorata.

3.   Svaka država članica ostalim državama članicama i Komisiji stavlja na raspolaganje spise iz članka 9. stavka 4. o sortama koje su priznate ili koje više nisu priznate. Informacije koje se razmjenjuju u vezi tih spisa smatraju se povjerljivima.

4.   Države članice osiguravaju da su spisi o priznavanju sorte na raspolaganju za osobnu i isključivu uporabu bilo kojoj osobi koja pokaže legitiman interes. Ove se odredbe ne primjenjuju u slučajevima kada se prema članku 7. stavku 3. te informacije smatraju povjerljivima.

5.   U slučajevima odbijanja ili opoziva priznavanja sorte, rezultati ispitivanja stavljaju se na raspolaganje osobama na koje utječe takva odluka.

Članak 11.

1.   Države članice osiguravaju održavanje priznatih sorata putem priznatih postupaka za održavanje sorte.

2.   U svakom trenutku mora postojati mogućnost provjere održavanja u evidenciji koju vodi osoba ili osobe odgovorne za određenu sortu. Ta evidencija također obuhvaća proizvodnju svih generacija koje prethode osnovnom sjemenu.

3.   Od osobe koja je odgovorna za određenu sortu mogu se zatražiti uzorci. Ako je to potrebno, uzorci se mogu uzeti službeno.

4.   U slučajevima kada se održavanje sorte odvija u državi članici različitoj od države članice u kojoj je ta sorta bila priznata, dotične države članice pružaju jedna drugoj upravnu pomoć kod kontrola.

Članak 12.

1.   Priznavanje vrijedi do kraja desete kalendarske godine od priznavanja.

Priznavanje sorata od strane tijela bivše Demokratske Republike Njemačke prije njemačkog ujedinjenja vrijedi najkasnije do kraja desete kalendarske godine nakon njihovog upisa u katalog sorata Savezne Republike Njemačke u skladu s člankom 3. stavkom 1.

2.   Priznavanje sorte može se obnavljati u određenim vremenskim razmacima ako se sorta još uvijek uzgaja u opsegu koji to opravdava ili se treba održati u interesu očuvanja biljnih genetskih resursa, a pod uvjetom da su još uvijek ispunjeni zahtjevi u pogledu prepoznatljivosti, ujednačenosti i postojanosti, odnosno kriteriji određeni u članku 44. stavcima 2. i 3. Osim u slučaju biljnih genetskih resursa u smislu članka 44., zahtjevi za obnavljanjem priznavanja podnose se najkasnije dvije godine prije isteka priznavanja.

3.   Rok važenja priznavanja privremeno se produljuje do donošenja odluke o zahtjevu za produljenje.

U slučaju sorata koje su priznate prije 1. srpnja 1972., odnosno, u pogledu Danske, Irske i Ujedinjenoga Kraljevstva, prije 1. siječnja 1973., razdoblje iz stavka 1. prvog podstavka može se produljiti u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. najkasnije do 30. lipnja 1990. za pojedine sorte, u slučaju kada su službene mjere na razini Zajednice poduzete prije 1. srpnja 1982. kako bi se osiguralo ispunjavanje uvjeta za obnovu njihova priznavanja ili za priznavanje sorata koje su od njih dobivene.

Za Grčku, Španjolsku i Portugal istek roka priznavanja za određene sorte koje su u tim državama članicama priznate prije 1. siječnja 1986. može se također na zahtjev tih država članica odrediti na 30. lipnja 1990. u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., a dotične sorte mogu se uključiti u službene mjere iz drugog podstavka.

Članak 13.

1.   Države članice osiguravaju uklanjanje svih sumnji koje nastupe nakon priznavanja sorte u vezi ocjene njezine prepoznatljivosti ili njezinog naziva u trenutku priznavanja.

2.   U slučaju kada se, nakon priznavanja sorte, utvrdi da uvjet prepoznatljivosti u smislu članka 5. nije bio ispunjen u trenutku priznavanja, priznavanje se zamjenjuje drugom odlukom ili se u odgovarajućem slučaju opoziva u skladu s ovom Direktivom.

Na temelju ove druge odluke, sorta se od datuma početnog priznavanja više ne smatra sortom koja je poznata u Zajednici u smislu članka 5. stavka 1.

3.   Kada se nakon priznavanja sorte utvrdi da njezin naziv nije bio prihvatljiv u smislu članka 9. u trenutku kada je sorta priznata, naziv se prilagođava tako da bude u skladu s ovom Direktivom. Države članice mogu dozvoliti da se raniji naziv privremeno koristi kao dodatni naziv. Modaliteti prema kojima se raniji naziv može koristiti kao dodatni naziv mogu se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

4.   U skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., mogu se utvrditi pravila za primjenu stavaka 1., 2. i 3.

Članak 14.

1.   Države članice osiguravaju opoziv priznavanja sorte:

2.   Države članice mogu opozvati priznavanje sorte:

Članak 15.

1.   Države članice osiguravaju brisanje sorte iz svojih kataloga ako je priznavanje sorte opozvano ili ako je istekao rok važenja priznavanja sorte.

2.   Države članice mogu na svom državnom području dozvoliti rok za certificiranje, verifikaciju kao standardno sjeme i stavljanje sjemena na tržište najkasnije do 30. lipnja treće godine od isteka priznavanja sorte.

U slučaju sorata koje su u zajednički katalog sorata iz članka 18. uključene prema članku 17. stavku 1., na stavljanje na tržište u svim državama članicama primjenjuje se rok koji istječe zadnji među rokovima koje su pojedine države članice priznanja odobrile prema prvoj točki ovog članka, a pod uvjetom da sjeme dotične sorte ne podliježe ograničenjima stavljanja na tržište koja se odnose na tu sortu.

3.   U slučaju sorata čije je priznavanje obnovljeno u skladu s člankom 12. stavkom 3., države članice mogu dozvoliti da se nazivi koji su korišteni prije takve obnove koriste do 30. lipnja 1994.

Članak 16.

1.   Države članice osiguravaju da, s učinkom od objavljivanja iz članka 17., sjeme sorata koje su priznate u skladu s odredbama ove Direktive ili u skladu s načelima koja odgovaraju načelima ove Direktive ne podliježe ograničenjima stavljanja na tržište koja se odnose na sortu.

2.   Države članice mogu, na zahtjev koji će se rješavati prema odredbama članka 46. stavka 2. ili članka 46. stavka 3. u slučaju genetski modificiranih sorata, biti ovlaštene zabraniti uporabu određene sorte na cijelom svom državnom području ili jednom njegovom dijelu ili utvrditi odgovarajuće uvjete za uzgoj sorte u slučajevima iz stavka (b) u skladu s uvjetima za uporabu proizvoda koji potječu iz takvog uzgoja:

Članak 17.

Temeljem podataka koje joj dostave države članice i nakon njihovog zaprimanja, Komisija u seriji C Službenog lista Europskih zajednica pod naslovom „Zajednički katalog sorata poljoprivrednih biljnih vrsta” objavljuje popis svih sorata čije sjeme prema članku 16. ne podliježe ograničenjima stavljanja na tržište koja se odnose na sortu, a isto tako podatke koji se zahtijevaju na temelju članka 9. stavka 1. u pogledu osobe ili osoba koje su odgovorne za održavanje sorte. Objavljena obavijest navodi države članice koje su dobile ovlaštenje prema članku 16. stavku 2. ili članku 18.

Objavljena obavijest sadrži popis sorata za koje je podnesen zahtjev za određenim rokom u skladu s drugom točkom članka 15. stavka 2. U tom je popisu navedena duljina roka i, kada je to primjereno, one države članice na koje se taj rok ne odnosi.

U objavljenoj obavijesti se jasno naznačuju one sorte koje su genetski modificirane.

Članak 18.

Ako se ustanovi da bi uzgoj neke sorte koja je uvrštena u zajednički katalog sorata mogao u bilo kojoj državi članici sa stanovišta zdravstvenog stanja bilja biti štetan za uzgoj drugih sorata ili vrsta ili predstavljati opasnost za okoliš ili zdravlje ljudi, ta država članica može na zahtjev biti ovlaštena u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. ili članka 46. stavka 3. u slučaju genetski modificirane sorte zabraniti stavljanje na tržište sjemena ili reprodukcijskog materijala te sorte na cijelom svom državnom području ili jednom njegovom dijelu. U slučajevima kada postoji neposredna opasnost od širenja štetnih organizama ili neposredna opasnost za zdravlje ljudi ili okoliš, tu zabranu dotična država članica može uvesti čim se podnese zahtjev do trenutka donošenja konačne odluke. Ta se odluka donosi u roku od tri mjeseca u skladu s postupkom utvrđenim u članku 46. stavku 2. ili članku 46. stavku 3. u slučaju genetski modificirane sorte.

Članak 19.

U slučajevima kada prvobitno priznata sorta prestane biti priznata u određenoj državi članici, jedna ili više drugih država članica mogu nastaviti priznavati tu sortu pod uvjetom da su na njihovom državnom području i nadalje ispunjene pretpostavke za priznavanje sorte. Ako je riječ o sorata kod koje se zahtijeva održanje, ono se mora osigurati.

Članak 20.

1.   Države članice predviđaju da se sjeme industrijske cikorije može staviti na tržište samo ako je službeno certificirano kao „osnovno sjeme” ili „certificirano sjeme”.

2.   Države članice predviđaju da se sjeme drugih vrsta povrća ne može staviti na tržište ako nije službeno certificirano kao „osnovno sjeme” ili „certificirano sjeme” ili ako se ne radi o standardnom sjemenu.

3.   Međutim, prema postupku iz članka 46. stavka 2. može se predvidjeti da se nakon određenih datuma sjeme određenih vrsta povrća ne može staviti na tržište ako nije službeno certificirano kao „osnovno sjeme” ili „certificirano sjeme”.

4.   Države članice osiguravaju provedbu službenih ispitivanja sjemena u skladu s postojećim međunarodnim metodama, ako one postoje.

Članak 21.

Neovisno o članku 20. stavcima 1. i 2., države članice predviđaju:

mogu staviti na tržište.

Članak 22.

Međutim, odstupajući od odredaba članka 20. države članice mogu:

Ove se odredbe ne odnose na sjeme koje se uvozi iz trećih zemalja, osim u slučaju drugačijih odredbi iz članka 36. u pogledu umnažanja izvan Zajednice.

Države članice koje se koriste odstupanjima predviđenima u podstavku (a) ili (b) pružaju jedna drugoj upravnu pomoć kod pregleda.

Članak 23.

1.   Neovisno o članku 20. stavcima 1. i 2. države članice mogu:

2.   Uvjeti pod kojima države članice mogu dati ovlaštenja iz stavka (b) ovog članka utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., posebno u pogledu prikupljanja podataka, vrste podataka, skladištenja i naziva sorte i označivanja pakiranja.

3.   Ovlaštenja koja države članice prije 14. prosinca 1998. izdaju proizvođačima na svom državnom području za potrebe navedene u stavku 1. ostaju na snazi do utvrđivanja odredbi iz stavka 2. Nakon toga, sva takva ovlaštenja moraju poštovati odredbe utvrđene u skladu sa stavkom 2.

Članak 24.

U pogledu uvjeta utvrđenih u prilozima I. i II., države članice mogu uvesti dodatne ili strože uvjete za certificiranje sjemena koje je proizvedeno na njihovom vlastitom državnom području.

Članak 25.

1.   Države članice traže da se za ispitivanje sjemena za certificiranje i naknadnu kontrolu službeno uzmu uzorci u skladu s odgovarajućim metodama.

Ove se odredbe također primjenjuju u slučajevima kada se službeno uzimaju uzorci za naknadnu kontrolu.

2.   Za ispitivanje sjemena za certificiranje i naknadnu kontrolu uzimaju se uzorci iz homogenih partija; najveća masa partije i najmanja masa uzorka dani su u Prilogu III.

Članak 26.

1.   Države članice zahtijevaju da se osnovno sjeme, certificirano sjeme i standardno sjeme stavljaju na tržište samo u dostatno homogenim partijama i u plombiranim pakiranjima na kojima se, a kako je predviđeno u člancima 27. i 28., nalaze plomba i oznake.

2.   Države članice mogu, za stavljanje malih količina na tržište krajnjem potrošaču, predvidjeti iznimke od odredbi stavka 1. ovog članka u pogledu pakiranja, plombiranja i označivanja.

3.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, države članice mogu ovlastiti svoje proizvođače da na tržište stave mala pakiranja mješavina standardnog sjemena različitih sorata iste vrste. U slučajevima na koje se odnosi ova odredba, vrste, pravila za najveću moguću veličinu malih pakiranja i zahtjevi u pogledu označivanja utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

Članak 27.

1.   Države članice traže da se pakiranja osnovnog i certificiranog sjemena, a koja nisu sačinjena u obliku malih pakiranja EZ-a, plombiraju službeno ili pod službenim nadzorom tako da se ne mogu otvoriti, a da se pri tom ne ošteti plomba, odnosno da ne ostanu tragovi oštećenja bilo na službenoj oznaci predviđenoj u članku 28. stavku 1. ili na pakiranju.

Kako bi se osigurala plomba, način plombiranja uključuje barem službenu oznaku ili stavljanje službene plombe.

Mjere koje su predviđene u drugom podstavku nisu potrebne u slučajevima kada se koristi način plombiranja koji se ne može koristiti višekratno.

U skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., može se utvrditi je li određena vrsta plombe u skladu s odredbama ovog stavka.

2.   Pakiranja koja su službeno plombirana ne smiju se, osim službeno ili pod službenim nadzorom, ponovno plombirati jednom ili više puta. Ako se pakiranja ponovno plombiraju, na oznaci propisanoj člankom 28. stavkom 1. navodi se činjenica ponovnog plombiranja, zadnji datum ponovnog plombiranja i nadležno službeno tijelo.

3.   Države članice traže da se pakiranja standardnog sjemena i mala pakiranja sjemena iz kategorije certificiranog sjemena plombiraju tako da se ne mogu otvoriti, a da se pri tom ne ošteti plomba, odnosno da ne ostanu tragovi oštećenja bilo na oznaci predviđenoj u članku 28. stavku 3. ili na pakiranju. Osim u slučaju malih pakiranja, na sebi moraju imati olovo ili drugu odgovarajuću plombu koju stavlja osoba odgovorna za stavljanje oznaka. U skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., može se utvrditi je li određena vrsta plombe u skladu s odredbama ovog stavka. U slučaju malih pakiranja iz kategorije certificiranog sjemena, pakiranja se ne smiju ponovno plombirati jednom ili više puta, osim pod službenim nadzorom.

4.   Države članice mogu predvidjeti iznimke od stavaka 1. i 2. u slučaju malih pakiranja osnovnog sjemena koja se plombiraju na njihovom državnom području. Uvjeti koji se odnose na te iznimke mogu se odrediti u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

Članak 28.

1.   Države članice zahtijevaju da pakiranja osnovnog sjemena i certificiranog sjemena, osim u slučaju kada se sjeme potonje kategorije pojavljuje u obliku malih pakiranja:

2.   Države članice mogu predvidjeti iznimke od stavka 1. u slučaju malih pakiranja koja su plombirana na njihovom državnom području. Uvjeti koji se odnose na te iznimke mogu se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

3.   Pakiranja standardnog sjemena i mala pakiranja sjemena iz kategorije „certificirano sjeme” imaju, kako se zahtijeva u Prilogu IV dijelu B, oznaku dobavljača ili žigom otisnutu obavijest na jednom od službenih jezika Zajednice. Oznaka je plave boje za certificirano sjeme, a tamnožute za standardno sjeme.

Osim u slučaju malih pakiranja standardnog sjemena, podaci koji su propisani ili dozvoljeni na temelju ove odredbe strogo su odvojeni od ostalih podataka koji se navode na oznaci ili pakiranju, uključujući one koji su predviđeni u članku 30.

Nakon 30. lipnja može se, u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., donijeti odluka da se mala pakiranja standardnog sjemena svih vrsta ili nekih vrsta trebaju podvrgnuti ovom zahtjevu ili da se podaci koji su propisani ili dozvoljeni trebaju na neki drugi način razlikovati od svih ostalih podataka, ako se razlikovno svojstvo izrijekom istakne kao takvo na oznaci ili pakiranju.

4.   U slučaju vrsta koje su opće poznate 1. srpnja 1970., na oznaci se također može nalaziti uputa na održavanje sorte koje je proglašeno ili će biti proglašeno prema odredbama članka 41. stavka 2. Zabranjeno je pozivanje na posebna svojstva koja bi se mogla povezati s takvim održavanjem.

Datum je:

Ova uputa slijedi nakon naziva sorte od kojeg treba biti jasno odvojeno, po mogućnosti crticom. Ne smije biti istaknutije od naziva sorte.

Članak 29.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se u slučaju malih pakiranja certificiranog sjemena može provjeriti identitet, posebno prilikom dijeljenja partije sjemena. U tu svrhu mogu zahtijevati da se mala pakiranja sačinjena na njihovom državnom području plombiraju službeno ili pod službenim nadzorom.

Članak 30.

1.   U skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., može se predvidjeti da u slučajevima različitim od onih koji su već predviđeni u ovoj Direktivi, pakiranja osnovnog sjemena, certificiranog sjemena bilo koje vrste ili standardnog sjemena nose oznaku dobavljača (koja može biti oznaka odvojena od službene oznake ili imati oblik podataka dobavljača koji su otisnuti na samom pakiranju).

Pojedinosti koje se trebaju navesti na takvoj oznaci se također utvrđuju u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

2.   U slučaju osnovnog i certificiranog sjemena, oznaka ili tisak iz stavka 1. izrađuju se tako da se ne mogu zamijeniti sa službenom oznakom iz članka 28. stavka 1.

Članak 31.

U slučaju sjemena sorte koja je genetski modificirana, na svakoj oznaci ili službenoj i drugoj ispravi koja je prema odredbama ove Direktive pričvršćena na partiju sjemena ili je prati, jasno se navodi da je sorta genetski modificirana.

Članak 32.

Države članice traže da svako kemijsko tretiranje osnovnog sjemena, certificiranog sjemena ili standardnog sjemena bude naznačeno na službenoj oznaci ili na oznaci dobavljača i na pakiranju ili u pakiranju. Kod malih pakiranja taj se podatak može otisnuti izravno na pakiranje ili u pakiranju.

Članak 33.

S ciljem pronalaženja poboljšanih alternativa određenim odredbama utvrđenima u ovoj Direktivi, osim onih koje se odnose na zdravstveno stanje bilja, može se odlučiti o provedbi privremenih pokusa pod određenim uvjetima na razini Zajednice, a u skladu s odredbama iz članka 46. stavka 2.

U okviru takvih pokusa, države članice mogu se osloboditi od određenih obveza utvrđenih u ovoj Direktivi. Opseg tog oslobađanja određuje se s obzirom na odredbe na koje se primjenjuje. Trajanje pokusa ne smije biti dulje od sedam godina.

Članak 34.

1.   Države članice osiguravaju da sjeme koje se stavlja na tržište prema odredbama ove Direktive, bilo obvezno ili ne, ne podliježe nikakvim tržišnim ograničenjima s obzirom na njegove osobine, zahtjeve ispitivanja, označivanje i plombiranja, osim onima utvrđenima u ovoj ili bilo kojoj drugoj Direktivi Zajednice.

2.   Dok se ne donese odluka prema članku 20. stavku 3., svaka država članica može na zahtjev koji će se rješavati prema postupku iz članka 46. stavka 2. biti ovlaštena propisati da se nakon određenih datuma sjeme određene vrste povrća ne može stavljati na tržište ako nije službeno certificirano kao „osnovno sjeme” ili „certificirano sjeme”.

Članak 35.

Uvjeti pod kojima se uzgojno sjeme generacija koje prethode osnovnom sjemenu može staviti na tržište prema prvoj alineji članka 21. su sljedeći:

Članak 36.

1.   Države članice osiguravaju da je sjeme povrća:

na zahtjev i ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Direktive, službeno certificirano sjeme u bilo kojoj državi članici ako je to sjeme prošlo terensku inspekciju i zadovoljilo uvjete utvrđene u Prilogu I. za odgovarajuću kategoriju i ako je službeno ispitivanje pokazalo da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u Prilogu II. za istu kategoriju.

U slučaju kada je u tim slučajevima sjeme proizvedeno izravno od službeno certificiranog sjemena generacija koje prethode osnovnom sjemenu, države članice također mogu dopustiti službeno certificiranje kao osnovno sjeme, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni za tu kategoriju.

2.   Sjeme povrća koje je požeto u Zajednici i koje je namijenjeno certificiranju u skladu sa stavkom 1.:

Moguće je odstupiti od odredaba prve alineje o pakiranju i označivanju ako su nadležna tijela odgovorna za terensku provjeru, izradu dokumentacije za certificiranje sjemena koje nije konačno certificirano i tijela odgovorna za certificiranje ista tijela ili ako se nadležna tijela slažu u pogledu ove iznimke.

3.   Države članice također osiguravaju da je sjeme povrća:

na zahtjev certificirano kao certificirano sjeme u bilo kojoj državi članici gdje je to sjeme ili proizvedeno ili službeno certificirano ako je sjeme prošlo terensku provjeru i zadovoljilo uvjete utvrđene odlukom o jednakovaljanosti donesenom prema članku 37. stavku 1. točki (a) za odgovarajuću kategoriju i ako je službeno ispitivanje pokazalo da su ispunjeni uvjeti koji su utvrđeni u Prilogu II. za istu kategoriju. Ostale države članice također mogu dopustiti službeno certificiranje takvog sjemena.

Članak 37.

1.   Vijeće na prijedlog Komisije kvalificiranom većinom određuje:

2.   Stavak 1. primjenjuje se u pogledu svake nove države članice od datuma njezinog pristupanja do datuma na koji treba staviti na snagu zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom.

Članak 38.

1.   Kako bi se riješile bilo kakve privremene poteškoće u općoj opskrbi osnovnim ili certificiranim sjemenom koje se pojave u Zajednici, a ne mogu se riješiti ni na kakav drugi način, može se u skladu sa postupkom iz članka 46. stavka 2. odlučiti da države članice tijekom određenog razdoblja u Zajednici dozvoljavaju stavljanje na tržište sjemena one kategorije koja zadovoljava manje stroge zahtjeve, ili sjemena onih sorata koje nisu uvrštene u Zajednički katalog sorata poljoprivrednih biljnih vrsta ili u nacionalne kataloge sorata pojedinih zemalja članica, i to u onim količinama koje su potrebne kako bi se riješile poteškoće u opskrbi.

2.   Za kategoriju sjemena bilo koje sorte, službena je oznaka ona predviđena za odgovarajuću kategoriju; za sjeme onih sorata koje nisu uvrštene u gore navedene kataloge, boja službene oznake je smeđa. Na oznaci mora uvijek biti navedeno da dotično sjeme spada u kategoriju koja zadovoljava manje stroge zahtjeve.

3.   Provedbeni propisi iz stavka 1. mogu se usvojiti u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

Članak 39.

1.   Države članice osiguravaju provođenje službenog nadzora u vezi sa stavljanjem na tržište sjemena povrća barem putem nasumičnih provjera kako bi provjerile udovoljavanje zahtjevima i ispunjavanje uvjeta ove Direktive.

2.   Ne dovodeći u pitanje slobodno kretanje sjemena u Zajednici, države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da raspolažu sljedećim podacima tijekom stavljanja na tržište sjemena uvezenog iz trećih zemalja čija količina premašuje dva kilograma:

Način na koji se ove pojedinosti moraju iznijeti može se odrediti u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

Članak 40.

Države članice osiguravaju da sjeme kategorija „certificirano sjeme” i „standardno sjeme” podliježe naknadnoj službenoj kontroli na terenu kako bi se sortni identitet i sortna čistoća usporedili s rezultatima standardne kontrole.

Članak 41.

1.   Države članice osiguravaju da osobe koje su odgovorne za stavljanje oznaka za standardno sjeme namijenjeno stavljanju na tržište:

Postupci iz točaka (b) i (d) podliježu službenim nasumičnim provjerama. Obveza iz točke (c) odnosi se samo na proizvođače.

2.   Države članice osiguravaju da svaka osoba koja u skladu s člankom 28. stavkom 4. namjerava pozvati na određeno održavanje sorte unaprijed izvijesti o toj namjeri.

Članak 42.

1.   Ako se tijekom naknadne kontrole obavljene na terenu opetovano utvrdi da sjeme jedne sorte ne ispunjava na odgovarajući način uvjete utvrđene u pogledu sortnog identiteta ili sortne čistoće, države članice osiguravaju da se osobi koja stavlja to sjeme na tržište zabrani stavljanje tog sjemena na tržište u cijelosti ili djelomično (u odgovarajućim slučajevima na određeni rok).

2.   Mjere poduzete prema stavku 1. povlače se čim se utvrdi s odgovarajućom sigurnošću da će sjeme namijenjeno stavljanju na tržište u budućnosti ispunjavati uvjete sortnog identiteta i sortne čistoće.

Članak 43.

1.   Unutar Zajednice se provode usporedna ispitivanja u svrhu naknadne kontrole nasumičnih uzoraka osnovnog sjemena, uz iznimku hibridnih i sintetičkih sorata, te nasumičnih uzoraka certificiranog ili standardnog sjemena povrća. Tijekom ispitivanja u sklopu naknadne kontrole može se provjeriti ispunjava li sjeme potrebne uvjete. Postupak ispitivanja i rezultati podnose se Odboru iz članka 46. stavka 1.

2.   Ova se usporedna ispitivanja koriste za usklađenje tehničkih metoda certificiranja i naknadnih kontrola kako bi se dobili jednakovrijedni rezultati. Čim se ostvari taj cilj, izrađuju se izvještaji o provedbi usporednih ispitivanja i kao povjerljivi dokumenti se šalju državama članicama i Komisiji. Komisija u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. određuje datum za prvi izvještaj.

3.   Komisija u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. donosi mjere za provedbu usporednih ispitivanja. Sjeme povrća pobrano u trećim zemljama može se uključiti u usporedna ispitivanja.

Članak 44.

1.   Posebni uvjeti mogu se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. kako bi se uzeo u obzir razvoj u pogledu uvjeta pod kojima se na tržište može stavljati kemijski tretirano sjeme.

2.   Posebni uvjeti utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. kako bi se uzeo u obzir razvoj u pogledu održanja in situ i održivo korištenje biljnih genetskih resursa kroz uzgoj i stavljanje na tržište sjemena:

3.   Posebni uvjeti iz stavka 2. uključuju posebno sljedeće:

Članak 45.

Izmjene sadržaja Priloga u svjetlu znanstvenog i stručnog znanja usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2.

Članak 46.

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za sjeme i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu, osnovan na temelju članka 1. Odluke Vijeća 66/399/EEZ (9).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 4. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok predviđen u članku 4. stavku 3. Odluke 1999/468/EZ određuje se na mjesec dana.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok predviđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

4.   Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 47.

Osim u slučaju kada je u članku 18. i prilozima I. i II. određeno drukčije, ova Direktiva ne dovodi u pitanje nacionalne zakone opravdane razlozima zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja ili u svrhu zaštite industrijske ili komercijalne imovine.

Članak 48.

1.   Prema postupku iz članka 46. stavka 2., mogu se utvrditi posebni uvjeti kako bi se uzeo u obzir razvitak u području:

2.   Posebni uvjeti iz stavka 1. točke (b) uključuju posebno sljedeće točke:

Članak 49.

Na zahtjev države članice koji se rješava prema postupku iz članka 46. stavka 2., ta država članica se može u cijelosti ili djelomično osloboditi obveze primjene ove Direktive na određene vrste koje se obično ne razmnažaju niti stavljaju na tržište na njezinom državnom području, osim u slučaju da je to u suprotnosti s člankom 16. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1.

Članak 50.

Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba domaćeg prava koji donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 51.

1.   Direktiva 70/458/EEZ kako je izmijenjena direktivama navedenima u Prilogu VI. dijelu A ovime se stavlja izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje spomenutih direktiva navedenih u Prilogu VI. dijelu B.

2.   Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII.

Članak 52.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 53.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  Mišljenje dostavljeno 9. travnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 225, 12.10.1970., str. 7. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/96/EZ (SL L 25, 1.2.1999., str. 27.).

(3)  Vidjeti Prilog VI. dio A.

(4)  SL L 117, 8.5.1990., str. 15. Direktiva stavljena izvan snage Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).

(5)  SL L 43, 14.2.1997., str. 1.

(6)  SL 184, 17.7.1999., str. 23.

(7)  SL L 227, 1.9.1994., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2506/95 (SL L 258, 28.10.1995., str. 3.).

(8)  SL L 159, 28.6.1994., str. 1.

(9)  SL 125, 11.7.1966., str. 2289/66.

(10)  SL 193, 20.7.2002., str. 1.