13/Sv. 021

Službeni list Europske unije

32002L0024

L 124/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.03.2002.

DIREKTIVA 2002/24/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 18. ožujka 2002.

o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/61/EEZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom propisanim u članku 251. ovog Ugovora (3),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača (4) propisuje homologacijski postupak na razini zajednice za motorna vozila s dvama ili trima kotačima, komponente i posebne tehničke cjeline proizvedene u skladu s tehničkim zahtjevima propisanima u posebnim direktivama.

(2)	Usvojene su sve posebne direktive, u kojima su dani detaljni popisi sustava, komponenti i posebnih tehničkih cjelina, što će se regulirati na razini Zajednice.

(3)	Početak primjene Direktive 97/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1997. o pojedinim sastavnim dijelovima i značajkama motornih vozila na dva ili tri kotača (5) omogućuje primjenu postupka odobravanja u cijelosti.

(4)

Jasno da je nužno, radi ispravnog funkcioniranja sustava homologacije, pojasniti određene administrativne upute i dopuniti norme koje se nalaze u prilozima Direktivi 92/61/EEZ. Imajući to na umu, nužno je uvesti harmonizirane norme koje se odnose posebno na sustav numeriranja certifikata o homologaciji tipa, kao i iznimke za serije vozila koja su izvan proizvodnje, kao i za vozila, komponente i posebne tehničke cjeline koje podrazumijevaju primjenu tehnologija koje još nisu uključene u propise Zajednice, na temelju analognih normi Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (6).

(5)

Uzete su u obzir trenutačno prihvaćene tehnologije, ispitivanja komponenti i karakteristika navedenih vozila, što je dovelo do zadržavanja samo onih koje su navedene u Prilogu I. ovoj Direktivi jer se ostale ne uklapaju u zakonodavne svrhe. Međutim, s obzirom na tehnološki napredak, bit će potrebno istražiti bilo koje daljnje komponente i karakteristike, posebno one koje se odnose na sekundarnu sigurnost, što će se dodati već navedenima u spomenutom Prilogu I.

(6)

Namjera je da postupak dodjele homologacije na razini Zajednice omogući svakoj državi članici da potvrdi da je svaki tip vozila podvrgnut odgovarajućim provjerama koje su propisane u posebnim direktivama i da mu je dodijeljen certifikat o homologaciji tipa. Također je namjera proizvođačima omogućiti pripremu potvrda o sukladnosti (COC dokumenata) za sva vozila koja su sukladna homologiranom tipu vozila. Kad vozilo u svojoj dokumentaciji ima taj certifikat, ono se može staviti na tržište, prodano i registrirano za uporabu na području cijele Zajednice.

(7)

Budući da se ciljevi namijenjeni poboljšanju funkcioniranja sustava za homologaciju tipova vozila na razini Zajednice ne mogu postići u dovoljnoj mjeri samo preko pojedinačnih država članica, pa se ti ciljevi, uzevši u obzir raspon i utjecaj predloženih mjera, mogu bolje postići na razini Zajednice. Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom o međusobnoj ovisnosti koje je propisano u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti koje je navedeno u istom članku, ova Direktiva neće ići dalje od onoga što je nužno za postizanje ovih ciljeva.

(8)	Mjere nužne za provedbu ove Direktive treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(9)	Radi jasnoće, preporučuje se stavljanje izvan snage Direktive Vijeća 92/61/EEC i njezino zamjenjivanje ovom Direktivom.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opseg i definicije

Članak 1.

1. Ova se Direktiva odnosi na sva motorna vozila s dvama ili trima kotačima, s dvostrukim kotačima ili ne, koja su namijenjena za cestovni promet, i na komponente ili posebne tehničke cjeline takvih vozila.

Ova se Direktiva ne odnosi na sljedeća vozila:

(a)	vozila čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 6 km/h;

(b)	vozila kojima upravljaju pješaci;

(c)	vozila koja upotrebljavaju invalidne osobe smanjene pokretljivosti;

(d)	vozila namijenjena za uporabu na natjecanjima, na cesti ili u terenskim uvjetima;

(e)	vozila koja su već bila u uporabi prije početka primjene ove Direktive 92/61/EEZ;

(f)	traktore i strojeve koji se upotrebljavaju za poljoprivredne ili slične namjene;

(g)	vozila namijenjena prije svega za rekreaciju izvan javnih cesta, s trima simetrično postavljenim kotačima, jednim prednjim i dva stražnja;

(h)	bicikle s pedalama koji su opremljeni jednim pomoćnim električnim motorom najveće kontinuirane nazivne snage od 0,25 kW, čija se izlazna vrijednost stalno smanjuje i konačno isključuje kad vozilo postigne brzinu od 25 km/h, ili prije, ako biciklist prestane gaziti pedale,

niti na komponente ili tehničke cjeline spomenutih vozila ako nisu namijenjene za ugradnju u vozila na koja se odnosi ova Direktiva.

Ova se Direktiva ne odnosi na homologaciju pojedinačnih vozila, s tim da će države članice koje dodjeljuju homologaciju prihvatiti svaku homologaciju tipa dijelova i posebnih tehničkih cjelina koja je izdana prema ovoj Direktivi umjesto prema odgovarajućim nacionalnim zahtjevima.

2. Vozila iz stavka 1. dijele se kako slijedi:

(a)

mopedi, tj. vozila na dva kotača (kategorija L1e) ili na tri kotača (kategorija L2e) čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 45 km/h i imaju sljedeće karakteristike:

u slučaju tipa s dva kotača, njihov motor ima sljedeće karakteristike:

—	radni obujam cilindra nije veći od 50 cm3 za motore s unutarnjim izgaranjem, ili

—	najveća nazivna neto-snaga nije veća od 4 kW u slučaju električnog motora;

ii.

u slučaju tipa na tri kotača, motor ima sljedeće karakteristike:

—	radni obujam cilindra nije veći od 50 cm3 ako se radi o motorima s paljenjem na iskru (pozitivno paljenje), ili

—	najveća kontinuirana nazivna snaga nije veća od 4 kW u slučaju drugih motora s unutarnjim izgaranjem, ili

—	najveća nazivna neto-snaga nije veća od 4 kW u slučaju električnog motora;

(b)	motocikli, odnosno vozila na dva kotača bez bočne prikolice (kategorija L3e) ili s bočnom prikolicom (kategorija L4e), opremljena motorom radnog obujma većeg od 50 cm3 za tipove motora s unutarnjim izgaranjem i/ili čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 45 km/h;

(c)	motorni tricikli, tj. vozila na tri simetrično postavljena kotača (kategorija L5e), čiji je radni obujam cilindra motora veći od 50 cm3 ako je to motor s unutarnjim izgaranjem i/ili čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 45 km/h.

3. Ova se Direktiva odnosi i na četverocikle, tj. motorna vozila na četiri kotača sljedećih karakteristika:

(a)

lagani četverocikli, pri čemu je masa neopterećenog vozila manja od 350 kg (kategorija L6e), što ne uključuje masu akumulatora električnih vozila, čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 45 km/h, i:

i.	čiji radni obujam cilindra nije veći od 50 cm3 ako se radi o motorima s paljenjem na iskru (pozitivno paljenje), ili

ii.	čija najveća neto-snaga nije veća od 4 kW u slučaju drugih motora s unutarnjim izgaranjem, ili

iii.	čija najveća kontinuirana nazivna snaga ne prelazi 4 kW u slučaju električnih motora.

Ova vozila trebaju zadovoljavati tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na mopede na tri kotača iz kategorije L2e ako nije drugačije navedeno u posebnim direktivama;

(b)

četverocikli s iznimkom onih koji su navedeni pod točkom (a) ako masa praznog vozila nije veća od 400 kg (kategorija L7e) (550 kg za vozila koja su namijenjena prijevozu roba), što ne uključuje masu akumulatora u slučaju električnih vozila, a čija najveća neto-snaga motora nije veća od 15 kW. Ta vozila se smatraju motornim triciklima i moraju ispunjavati sve tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na motorne tricikle kategorije L5e ako nije drugačije navedeno u posebnim direktivama.

Članak 2.

U smislu ove Direktive:

„tip vozila” znači vozilo ili skupinu vozila (varijante) koja:

(a)	pripadaju istoj kategoriji (mopedi na dva kotača L1e, mopedi na tri kotača L2e itd., u skladu s definicijom iz članka 1.);

(b)	je konstruirao isti proizvođač;

(c)	imaju istu šasiju, okvir, donji okvir, pod ili strukturu na koju se ugrađuju glavne komponente;

(d)	imaju napajanje i pogon s istim načelom rada (unutarnje izgaranje, električno, hibridno itd.);

(e)	imaju istu oznaku koju im je dodijelio proizvođač.

Tip vozila može uključivati varijante i izvedbe vozila;

„varijanta” znači vozilo ili skupinu vozila (izvedbe vozila) koja pripadaju istom tipu u odnosu na sljedeće:

(a)	imaju isti oblik karoserije (osnovne karakteristike);

(b)	unutar iste skupine vozila (izvedbe) razlike u masi vozila u stanju pripremljenom za vožnju između najniže i najviše vrijednosti ne smiju biti veće od 20 % najniže vrijednosti;

(c)	unutar iste skupine vozila (izvedbe) razlika u najvećoj dopuštenoj masi između najniže i najviše vrijednosti ne smije biti veća od 20 % najniže vrijednosti;

(d)	imaju isti radni ciklus (dva ili četiri takta, paljenje iskrom ili kompresijsko paljenje);

(e)	unutar iste skupine vozila (izvedbe) razlika u radnom obujmu motora (u slučaju unutarnjeg izgaranja) između najniže i najviše vrijednosti ne smije biti veća od 30 % najniže vrijednosti,

(f)	imaju isti broj i raspored cilindara;

(g)	unutar iste skupine vozila (izvedbe) razlika u snazi između najniže i najviše vrijednosti na smije biti veća od 30 % najniže vrijednosti;

(h)	imaju isti način rada (za električne motore);

(i)	imaju isti tip kutije mjenjača (ručni, automatski itd.);

„izvedba” znači vozila istog tipa i varijante, ali može podrazumijevati bilo koji dio opreme, komponenti ili sustava navedenih u informacijskom dokumentu u Prilogu II. pod uvjetom da postoji:

(a)

samo jedna vrijednost navedena za:

i.	masu u stanju pripremljenom za vožnju;

ii.	najveću dopuštenu masu;

iii.	izlaznu snagu motora;

iv.	radni obujam cilindra motora; i

(b)	jednako izvješće o rezultatima testiranja u skladu s Prilogom VII.;

4.	„sustav” znači bilo koji sustav u vozilu kao što su kočni sustav, oprema za kontrolu ispuštanja štetnih sastojaka itd., koji mora ispunjavati zahtjeve navedene u bilo kojoj od posebnih direktiva;

„posebna tehnička cjelina” znači napravu, kao što je zamjenski prigušivač za ispušni sustav, koja mora ispunjavati zahtjeve navedene u bilo kojoj od posebnih direktiva, namijenjenu da bude dio vozila i koja može odvojeno dobiti homologaciju tipa, ali samo u odnosu na specifične tipove vozila, u slučajevima kad posebna direktiva sadrži odredbe da se to učini;

6.	„komponenta” znači sklop, primjerice svjetlo, koji mora ispuniti zahtjeve posebne direktive i koja je namijenjena ugradnji u vozilo i koja može dobiti homologaciju tipa zasebno od vozila, u slučajevima kad posebna direktiva sadrži odredbe da se to učini;

7.	„homologacija” znači postupak kojim država članica potvrđuje da tip vozila, sustav, posebna tehnička cjelina ili komponenta, ispunjava tehničke zahtjeve navedene u ovoj Direktivi i provjerava valjanost proizvođačevih podataka, kako su navedeni u sveobuhvatnom popisu u Prilogu I.;

8.	„dvostruki kotači” znači dva kotača koja su postavljena na istu osovinu, a udaljenost između središta njihovog područja dodira s tlom manja je od 460 mm. Dvostruki se kotači smatraju jednim kotačem;

9.	„vozila s dvostrukom propulzijom” znači vozila s dvama različitim sustavima propulzije, primjerice električni sustav i toplinski sustav;

10.

„proizvođač” znači osobu ili tijelo odgovorno prema nadzornim ustanovama za homologaciju za sve aspekte procesa homologacije i za osiguranje sukladnosti proizvodnje. Nije važno da ta osoba ili tijelo bude izravno uključena u sve faze proizvodnje vozila, komponenti ili posebnih tehničkih cjelina na koje se odnosi proces homologacije;

11.	„stanica za ispitivanje vozila” znači organizaciju ili tijelo koje je imenovano kao ispitni laboratorij za provedbu ispitivanja ili pregleda u ime nadležnog tijela za homologaciju države članice. Tu funkciju može obnašati i samo nadležno tijelo za homologaciju.

POGLAVLJE II.

Postupci za dodjelu certifikata o homologaciji

Članak 3.

Zahtjeve za homologacijom proizvođač podnosi nadležnom tijelu u dotičnoj državi članici. Zahtjevima se prilaže informacijski dokument, čiji je primjerak, za potrebe homologacije tipa vozila, naveden u Prilogu II., a za potrebe homologacije sustava, posebne tehničke cjeline ili komponente, primjerak je sadržan u Prilogu ili prilogu uz odgovarajuću posebnu direktivu o odgovarajućem sustavu, tehničkoj cjelini ili komponenti, a isto se tako prilažu i ostali dokumenti navedeni u informacijskom dokumentu. Zahtjevi za određeni tip vozila, posebnu tehničku cjelinu ili komponentu mogu se podnijeti samo u jednoj državi članici.

Članak 4.

1. Svaka država članica dodjeljuje certifikat o homologaciji za sve tipove vozila, sustave, posebne tehničke cjeline ili komponente ako oni ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	tip vozila ispunjava tehničke zahtjeve posebnih direktiva i odgovara opisu proizvođača u skladu s podacima predviđenima u sveobuhvatnom popisu iz Priloga I.;

(b)	sustav, posebna tehnička cjelina ili komponenta ispunjava tehničke zahtjeve iz odgovarajuće posebne direktive i odgovara opisu proizvođača u skladu s podacima predviđenima u sveobuhvatnom popisu iz Priloga I.

2. Prije provedbe homologacije nadležno tijelo države članice koja provodi te aktivnosti dužno je poduzeti sve potrebne mjere kako bi osiguralo, ako je potrebno u suradnji s nadležnim tijelima države članice u kojoj se odvija proizvodnja ili se proizvod unosi u Zajednicu, poštivanje odredbe Priloga VI. da nova vozila, sustavi, posebne tehničke cjeline ili proizvedene komponente koje se nude na prodaju ili stavljaju u uporabu budu u skladu s odobrenim tipom.

3. Nadležna tijela iz stavka 2. dužna su osigurati, ako je to potrebno u suradnji s nadležnim tijelima države članice u kojoj se odvija proizvodnja ili se proizvod unosi u Zajednicu, da se i nadalje poštuju odredbe Priloga VI.

4. U slučajevima kad se zahtjevu za homologaciju tipa vozila prilaže jedan ili više certifikata o homologaciji tipa za sustav, posebnu tehničku cjelinu ili komponentu, koji je izdala jedna ili više drugih država članica, država članica koja provodi homologacijski postupak dužna ih je prihvatiti te neće provoditi preglede sustava, posebnih tehničkih cjelina i/ili komponenti koje već imaju homologacijski certifikat koji se traži u stavku 1. točki (b).

5. Svaka je država članica odgovorna za dodjelu homologacije sustava, posebne tehničke cjeline ili komponenti koje sama izda. Nadležna tijela u državi članici koja dodjeljuju homologaciju tipa vozila dužna su provjeriti sukladnost proizvodnje, po potrebi u suradnji s onim nadležnim tijelima drugih država članica koja su dodijelila certifikate o homologaciji za sustave, posebne tehničke cjeline ili komponente.

6. Međutim, ako država članica ustanovi da vozilo, sustav, posebna tehnička cjelina ili komponenta, koja je sukladna odredbama stavka 1., unatoč tome predstavlja ozbiljan rizik u smislu sigurnosti prometa na cestama, ona može odbiti dodijeliti certifikat o homologaciji. O tome je dužna obavijestiti druge države članice i Komisiju navodeći razloge na kojima temelji tu odluku.

Članak 5.

1. Nadležno tijelo u državi članici dužno je popuniti obrazac za certifikat o homologaciji iz Priloga III. za sve tipove vozila za koje provodi homologaciju tipa vozila te je dužno dodatno pod odgovarajućim naslovima navesti rezultate ispitivanja na obrascu koji se prilaže certifikatu o homologaciji za tip vozila, čiji je uzorak dan u Prilogu VII.

2. Nadležno tijelo države članice popunjava obrazac certifikata o homologaciji iz priloga ili dodatka odgovarajućoj posebnoj direktivi, za svaki tip sustava, posebne tehničke cjeline ili komponente za koju se provodi homologacija.

3. Certifikati o homologaciji tipa za vozilo, posebnu tehničku cjelinu ili komponentu trebaju biti numerirani u skladu s metodom opisanom u Prilogu V. dijelu A.

Članak 6.

1. Nadležno tijelo u svakoj državi članici dužno je dostaviti tijelima drugih država članica u roku od mjesec dana presliku certifikata o homologaciji tipa, zajedno s prilozima za svaku dodijeljenu ili odbijenu homologaciju.

2. Nadležno tijelo svake države članice dužno je svakog mjeseca dostavljati nadležnim tijelima drugih država članica popis certifikata o homologaciji za sustave, posebne tehničke cjeline ili komponente kojima je tijekom tog mjeseca izdan ili odbijen certifikat o homologaciji.

Osim toga, na zahtjev nadležnog tijela druge države članice dužno je dostaviti presliku certifikata o homologaciji tipa s prilozima za svaki tip sustava, posebne tehničke cjeline ili komponente.

Članak 7.

1. Potvrdu o sukladnosti čiji se uzorak nalazi u Prilogu IV.A popunjava proizvođač za svako vozilo koje se proizvede u skladu s tipom za koji je izdan certifikat o homologaciji tipa vozila. Takva potvrda mora ići uz svako vozilo. Međutim, države članice mogu zahtijevati, pod uvjetom da obavijeste i dadu rok od najmanje tri mjeseca Komisiji i drugim državama članicama radi oporezivanja vozila ili radi sastavljanja dokumenta o registraciji vozila, da potvrda o sukladnosti sadrži još neke podatke osim onih koji su navedeni u Prilogu IV.A pod uvjetom da su ti podaci izrijekom sadržani u informacijskom dokumentu.

Potvrda o sukladnosti treba biti sastavljena na način da se spriječe bilo kakvi oblici krivotvorenja. U tu svrhu će se potvrde ispisivati na papiru zaštićenom bilo bojanom grafikom bilo vodenim žigom s identifikacijskom oznakom proizvođača vozila.

2. Potvrdu o sukladnosti, čiji se uzorak nalazi u Prilogu IV.B, popunjava proizvođač za svaku neoriginalnu tehničku cjelinu ili komponentu koja je proizvedena u skladu s tipom za koji je dodijeljena homologacija tipa. Taj certifikat nije potreban za originalne posebne tehničke cjeline ili komponente.

3. U slučajevima kad posebna tehnička cjelina ili komponenta za koju se provodi homologacija vrši svoju funkciju ili posjeduje određena svojstva samo u sklopu s drugim komponentama vozila i iz tog se razloga poštivanje jednog ili više zahtjeva može provjeriti samo kad ta posebna tehnička cjelina ili komponenta koja se treba odobriti funkcionira u sklopu s ostalim komponentama vozila, bilo da su stvarne ili simulirane, potrebno je odgovarajuće ograničiti opseg homologacije tipa te posebne tehničke cjeline ili komponente. U certifikatu o homologaciji tipa za posebnu tehničku cjelinu ili komponentu potom će se definirati sva eventualna ograničenja pri uporabi i upute za ugradnju. Poštivanje tih ograničenja i zahtjeva provjerit će se pri homologaciji tipa vozila.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., svatko kome je dodijeljena homologacija za posebnu tehničku cjelinu ili komponentu koje je izdano prema članku 4. dužan je na tu cjelinu ili komponentu koja je proizvedena u skladu s tipom za koji je provedena homologacija tipa komponente staviti trgovački ili zaštitni znak, potvrdu o tipu i, ako to zahtijeva posebna direktiva, oznaku certifikata o homologaciji komponente iz članka 8. U ovom drugom slučaju nije dužan popuniti potvrdu koja je predviđena u stavku 2.

5. Svatko tko posjeduje certifikat o homologaciji tipa za posebnu tehničku cjelinu ili komponentu koja prema stavku 3. sadrži ograničenja na uporabu mora dostaviti detaljne podatke o tim ograničenjima i mora dati upute za ugradnju, po potrebi, za svaku posebnu tehničku cjelinu ili komponentu koja je proizvedena.

6. Svatko tko posjeduje certifikat o homologaciji tipa za posebnu tehničku cjelinu ili neoriginalnu opremu koja je izdana u svezi s jednim ili više tipova vozila mora uz svaku takvu cjelinu dostaviti detaljne podatke pomoću kojih se omogućuje identifikacija tih vozila.

Članak 8.

1. Svako vozilo koje je proizvedeno u skladu s tipom koji je homologiran mora nositi homologacijsku oznaku sastavljenu u skladu s odjeljcima 1., 3. i 4. broja homologacije, prema Prilogu V. dijelu A.

2. Svaka posebna tehnička cjelina ili komponenta koja je proizvedena u skladu s tipom za koji je dodijeljena homologacija tipa mora sadržavati, ako to predviđa odgovarajuća posebna direktiva, homologacijsku oznaku koja ispunjava uvjete iz Priloga V. dijela B. Homologacijski broj naveden u Prilogu V. dijelu B, točki 1.2. mora biti sastavljen u skladu s odjeljkom 4. homologacijskog broja prema Prilogu V. dijelu A.

Informacijama sadržanima u homologacijskoj oznaci mogu biti dodane još neke dodatne informacije kako bi se označile neke karakteristike specifične za posebne tehničke cjeline ili komponente koje se trebaju označiti. Te se dodatne informacije, po potrebi, navode u posebnim direktivama koje se odnose na te posebne tehničke cjeline ili komponente.

Članak 9.

1. Proizvođač je odgovoran za proizvodnju svakog vozila ili proizvodnju svakog sustava, posebne tehničke cjeline ili komponente u skladu s tipom za koji je dodijeljena homologacija. Nositelj homologacije tipa mora o konačnom prestanku proizvodnje ili izmjene informacija sadržanih u informacijskom dokumentu obavijestiti nadležna tijela države članice koja je dodijelila homologaciju tipa.

2. Ako nadležna tijela države članice iz stavka 1. budu smatrale da izmjena tipa ne povlači za sobom nikakvu izmjenu postojećeg certifikata o homologaciji tipa ni izradu novog certifikata o homologaciji tipa, o tome će proizvođaču dostaviti odgovarajuću obavijest.

3. Ako nadležna tijela u državi članici iz stavka 1. potvrde da izmjena u informacijama navedenima u informacijskom dokumentu opravdava nove preglede ili nova ispitivanja, o tome će proizvođaču dostaviti odgovarajuću obavijest i obaviti potrebna ispitivanja. Ako pregledi i ispitivanja dovedu do izmjena postojećeg certifikata o homologaciji tipa ili izradu novog certifikata o homologaciji tipa, nadležna tijela dužna su ažurirane dokumente dostaviti nadležnim tijelima u drugim državama članicama u skladu s člankom 6.

4. Kada se izmijene pojedinosti koje se navode u opisnom dokumentu za homologaciju vozila, proizvođač za homologacijsko tijelo izdaje revidirane stranice, jasno navodeći prirodu promjene i datum elektroničkog izdanja. Samo kada promjene u opisnom dokumentu povlače za sobom izmjenu jednog ili više unosa navedenih u certifikatu o suglasnosti u Prilogu IV. (osim točaka 19.1. i 45. do 51. uključivo), mijenja se referentni broj opisnog dokumenta.

5. Kada certifikat o homologaciji tipa prestane biti punovažna kao posljedica konačnog prestanka proizvodnje tipa vozila kojem je dodijeljena homologacija tipa ili sustava, posebne tehničke cjeline ili komponente kojima je dodijeljena homologacija tipa, nadležna tijela u državi članici koja je provela postupak homologacije tipa dužna su obavijestiti nadležna tijela u drugim državama članicama u roku od mjesec dana.

Članak 10.

1. Ako država članica koja je provela homologaciju ustanovi da vozilo, sustavi, posebne tehničke cjeline ili komponente nisu u skladu s tipom za koji je dodijelila homologaciju, dužna je poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala da proizvodnja svake stavke koja je homologirana bude u skladu s njim. Nadležna tijela u toj državi članici dužna su obavijestiti tijela u drugim državama članicama o mjerama koje su poduzete, a koje se po potrebi mogu proširiti na povlačenje homologacije tipa.

2. Ako država članica ustanovi da vozila, sustavi, posebne tehničke cjeline ili komponente nisu u skladu s tipom koji je homologiran, ona može zahtijevati da država članica koja je dodijelila homologaciju provjeri ustanovljene nepravilnosti. Svaka država članica koja je dodijelila homologaciju dužna je obaviti potrebni pregled u roku šest mjeseci od datuma primitka tog zahtjeva. Ako se ustanovi da ne postoji sukladnost, nadležni organi države članice koja je provela homologaciju poduzimaju mjere navedene u stavku 1.

3. Nadležna tijela u državama članicama međusobno se obavješćuju u roku od mjesec dana o svakom eventualnom povlačenju dodijeljene homologacije tipa odnosno komponente i o razlozima za poduzimanje tih mjera.

4. Ako država članica koja je dodijelila homologaciju ospori nesukladnost o kojoj je dobila obavijest, dotične države članice trebaju nastojati razriješiti to pitanje. Komisija se obavješćuje o tijeku zbivanja i po potrebi održava odgovarajuća savjetovanja radi ostvarenja nagodbe.

Članak 11.

Vijeće kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije može priznati istovrijednost između uvjeta ili odredbi homologacije tipa vozila, sustava, posebnih tehničkih cjelina i komponenti iz ove Direktive zajedno s posebnim direktivama i postupaka utvrđenih međunarodnim propisima ili propisima trećih zemalja u okviru multilateralnih ugovora ili bilateralnih ugovora između Zajednice i trećih zemalja.

Članak 12.

Ako država članica ustanovi da vozila, sustavi, posebne tehničke cjeline ili komponente predstavljaju opasnost za sigurnost u cestovnom prometu, premda im je dodijeljena homologacija tipa, ona može na razdoblje od najviše šest mjeseci na svojem području zabraniti njihovu prodaju, puštanje u promet ili uporabu. O tome je dužna odmah obavijestiti druge države članice i Komisiju navodeći razloge za svoju odluku.

Članak 13.

U svakoj odluci o uskraćivanju ili povlačenju homologacije tipa, zabrani prodaje ili uporabe vozila, posebne tehničke cjeline ili komponente, koja je donesena u skladu s odredbama koje su usvojene u primjeni ove Direktive, detaljno treba navesti razloge na kojima se ona temelji. Odluka se mora priopćiti dotičnoj strani koja istodobno mora biti obaviještena o pravnim sredstvima koja su na raspolaganju prema pozitivnim propisima država članica i o rokovima koji su dopušteni za primjenu tih pravnih sredstava.

Članak 14.

1. Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o imenima i adresama:

(a)	nadležnih tijela za homologaciju i, po potrebi, grana za koje su ta nadležna tijela odgovorna;

(b)

stanica za ispitivanje vozila koje su odobrile, s tim da moraju navesti za koje postupke ispitivanja je odobrena svaka od tih stanica. Te stanice moraju ispunjavati harmonizirane standarde o radu laboratorija za ispitivanje (EN 45001), a ovisno o sljedećim odredbama;

i.	proizvođač ne može dobiti odobrenje za stanicu za ispitivanje vozila osim kada posebna direktiva to predviđa jasnim odredbama;

ii.	za potrebe ove Direktive ne smatra se iznimnim ako stanica za ispitivanje vozila koristi opremu iz vanjskog izvora, ovisno o suglasnosti nadležnih tijela.

2. Polazi se od pretpostavke da će prijavljena stanica ispunjavati harmonizirane standarde, ali po potrebi Komisija može zatražiti od države članice da dostavi dokaze kojima to potvrđuje.

Službe trećih zemalja ne mogu se prijaviti kao odobrene stanice za ispitivanje vozila osim u okviru bilateralnih ili multilateralnih sporazuma između Zajednice i trećih zemalja.

POGLAVLJE III.

Uvjeti koji se odnose na slobodu kretanja, prijelazni dogovori, iznimke i alternativni postupci

Članak 15.

1. Države članice ne zabranjuju stavljanje na tržište, prodaju, puštanje u promet ili uporabu novih vozila koja su u skladu s ovom Direktivom. Samo vozila koja su u skladu s ovom Direktivom smiju se predočiti na početnu registraciju.

2. Države članice ne zabranjuju stavljanje na tržište, prodaju ili uporabu novih posebnih tehničkih cjelina ili komponenti koje su u skladu s ovom Direktivom. Samo posebne tehničke cjeline i komponente koje su u skladu s ovom Direktivom smiju se staviti u promet i prodati prvi put za uporabu u državama članicama.

3. Iznimno od odredaba stavaka 1. i 2.:

(a)

države članice mogu izuzeti vozila, sustave, posebne tehničke cjeline i komponente namijenjene:

i.	bilo za proizvodnju u malim serijama do najviše 200 komada godišnje po tipu vozila, po sustavu, po komponenti ili posebnoj tehničkoj cjelini;

ii.	ili za oružane snage, tijela za provedbu zakona, službe civilne zaštite, vatrogasne službe i službe za javne radove;

od pridržavanja bilo kojeg od zahtjeva posebnih direktiva.

Ostale države članice o tim izuzećima trebaju dobiti informaciju u roku mjesec dana od odobrenja izuzeća. U roku od tri mjeseca te države članice su dužne odlučiti hoće li odobriti te homologacije tipa za vozila koja će se registrirati na području njihovih država. Certifikat o takvoj homologaciji tipa u zaglavlju ne smije nositi tekst: „Certifikat o EZ homologaciji tipa”;

(b)

certifikati o homologaciji tipa koja su dodijeljena na nacionalnoj razini prije 17. lipnja 1999. ostaju na snazi u državama članicama koje su ih izdale u trajanju najviše četiri godine od datuma do kojeg se zahtijeva uvođenje nacionalnih zakona koji će biti sukladni relevantnim direktivama.

Isto se razdoblje proteže na tipove vozila, sustave, komponente ili tehničke cjeline koje su u skladu s nacionalnim zahtjevima država članica koje primjenjuju zakonodavne sustave različite od onih koji su u vezi s homologacijom na snazi prije početka primjene odgovarajućih direktiva.

Vozila na koja se odnosi potonje izuzeće mogu se staviti u promet, prodavati i staviti u uporabu tijekom tog razdoblja bez vremenskog ograničenja njihove uporabe.

Stavljanje na tržište, prodaja i uporaba sustava, posebnih tehničkih cjelina i komponenti za ta vozila neće biti vremenski ograničeni.

4. Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da u skladu s Ugovorom utvrde zahtjeve koje smatraju nužnima radi osiguranja zaštite korisnika za vrijeme uporabe dotičnih vozila, pod uvjetom da to za sobom ne povlači izmjene na vozilima.

Članak 16.

1. Iznimno od odredaba iz članka 15. stavaka 1. i 2. te unutar ograničenja postavljenih u Prilogu VIII., države članice mogu, na ograničeni vremenski rok, registrirati i dopustiti prodaju ili puštanje u uporabu novih vozila sukladnih tipu vozila čija homologacija više ne vrijedi. Ta se opcija ograničava na rok 12 mjeseci od dana kad je homologacija tipa prestala vrijediti.

Prva se točka primjenjuje samo na vozila koja su bila na području Zajednice i koja su imala važeće potvrde o sukladnosti (COC dokumente) izdane dok je homologacija tipa navedenog vozila još vrijedila, no nisu bila registrirana ili stavljena u uporabu prije nego je homologacija tipa prestala vrijediti.

2. Prije nego što se stekne pravo da se stavak 1. može primijeniti na jedan ili više tipova dane kategorije vozila, proizvođač mora dostaviti zahtjev nadležnom tijelu svake države članice na koju se odnosi puštanje u uporabu takvih tipova vozila. U zahtjevu se podrobno navode tehnički i/ili ekonomski razlozi koji to potkrepljuju.

U roku od tri mjeseca takve države članice dužne su odlučiti hoće li i u kolikom broju komada prihvatiti sporni tip vozila i njegovu registraciju na svojem području. Svaka od tih država članica postaje činom puštanja u uporabu takvih tipova vozila odgovorna da provjeri radi li proizvođač sukladno odredbama Priloga VIII. Države članice svake godine Komisiji šalju popis takvih iznimaka za koje su izdane homologacije tipa.

3. Na vozila, komponente ili posebne tehničke cjeline koje podrazumijevaju tehnologije ili koncepte koji, zbog svoje specifične prirode, ne mogu biti sukladni s jednim ili više zahtjeva jedne ili više posebnih direktiva, primjenjuje se članak 8. stavak 2. točka (c) Direktive 70/156/EEZ.

POGLAVLJE IV.

Postupak za prilagodbu tehničkom napretku

Članak 17.

Sve izmjene potrebne radi prilagodbe tehničkom napretku Priloga ovoj Direktivi ili odredbama posebnih direktiva na koje se odnosi Prilog I. donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18. stavku 2.

Članak 18.

1. Komisiji pomaže Odbor za prilagodbe tehničkom napretku, naveden u članku 13. Direktive 70/156/EEZ (u daljnjem tekstu „Odbor”).

2. Gdje se spominje ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, imajući na umu odredbe njezinog članka 8.

Rok naveden u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3. Odbor usvaja ova pravila postupka.

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 19.

Direktiva Vijeća 92/61/EEZ stavlja se izvan snage od 9. studenoga 2003. Pozivanja na Direktivu 92/61/EEZ smatraju se pozivanjima na ovu Direktivu i čitaju u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu IX.

Članak 20.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 9. svibnja 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2. Države članice odredbe iz stavka 1., prve točke, primjenjuju od 9. studenoga 2003. Međutim, na zahtjev proizvođača, prethodni se uzorak potvrde o sukladnosti može koristiti i tijekom idućih 12 mjeseci

3. Od 9. svibnja 2003. države članice ne zabranjuju prvo puštanje u uporabu vozila koja su u skladu s ovom Direktivom.

4. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje su usvojile u području koje obuhvaća ova Direktiva.

Članak 21.

Ova Direktiva ne poništava homologacije dodijeljene prije 9. studenoga 2003., niti zabranjuje produljenje takvih homologacija u skladu s uvjetima Direktive na temelju koje su prvotno izdana. Međutim, počevši od 9. studenoga 2004., potvrde o sukladnosti koje izdaje proizvođač moraju biti sukladne uzorku koji je naveden u Prilogu IV.

Članak 22.

Rješavajući harmonizaciju sustava registracije i oporezivanja u državama članicama u odnosu na vozila obuhvaćena odredbama ove Direktive, države članice mogu primjenjivati državne sustave kodiranja kako bi se olakšala registracija i oporezivanje na njihovom području. Države članice isto tako mogu zatražiti da se potvrdi o sukladnosti priloži broj koji sadržava nacionalni kod.

Članak 23.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 24.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. ožujka 2002.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

M. ARIAS CAÑETE

(1) SL C 307 E, 26.10.1999., str. 1.

(2) SL C 368, 20.12.1999., str. 1.

(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 27. listopada 1999. (SL C 154, 5.6.2000., str. 50.), Zajedničko stajalište Vijeća od 29. listopada 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Europskog parlamenta od 5. veljače 2002. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4) SL L 225, 10.8.1992., str. 72. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2000/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 106, 3.5.2000., str. 1.).

(5) SL L 226, 18.8.1997., str. 1.

(6) SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 2000/40/EZ (SL L 203, 10.8.2000., str. 9.).

(7) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

POPIS PRILOGA

Prilog I.:

Popis zahtjeva u svrhu homologacije vozila

Prilog II.:

Opisni dokument

Prilog III.:

EZ certifikat o homologaciji tipa

Prilog IV.:

Potvrde o sukladnosti (COC dokumenti)

Prilog V.:

Numeriranje i označivanje

Prilog VI.:

Odredbe koje se odnose na provjeru sukladnosti proizvodnje

Prilog VII.:

Rezultati ispitivanja

Prilog VIII.:

Serije vozila izvan proizvodnje

Prilog IX.:

Korelacijska tablica

PRILOG I.

POPIS ZAHTJEVA RADI HOMOLOGACIJE VOZILA

Komponente vozila i karakteristike u sveobuhvatnom dolje navedenom popisu imaju oznake „CONF”, ako se treba provjeriti sukladnost s podacima proizvođača ili oznaku „SD”, ako se treba provjeriti sukladnost sa zahtjevima koje propisuju zakoni Zajednice.

(Po potrebi, uzevši u obzir opseg i najnovije izmjene svake od posebnih, dolje navedenih direktiva.)

Broj

Opis

Termin

Broj direktive (ako se primjenjuje)

Marka

CONF

Tip/varijanta/izvedba

CONF

Ime i adresa proizvođača vozila

CONF

Ime i adresa ovlaštenog zastupnika proizvođača, ako postoji

CONF

Kategorija vozila (1)

CONF

2002/24/EZ

Broj kotača i njihov položaj ako vozilo ima tri kotača

CONF

Skica okvira

CONF

Ime i adresa proizvođača motora (ako se razlikuje od proizvođača vozila)

CONF

Marka i opis motora

CONF

Tip paljenja motora

CONF

Radni ciklus motora (2)

CONF

Tip hlađenja motora

CONF

Tip podmazivanja motora (2)

CONF

Broj i konfiguracija cilindara ili statora (u slučaju motora s rotacijskim klipovima) u motoru (2)

CONF

Provrt, takt, radni obujam cilindra ili obujam komora za izgaranje (u slučaju motora s rotacijskim klipovima) za motor (2)

CONF

Potpuni dijagram indukcijskog sustava za motore (2)

CONF

Odnos kompresije motora (2)

CONF

Najveći okretni moment i najveća neto-snaga motora bilo da se radi o:

95/1/EZ

—	otto-motoru ili kompresijskom paljenju, ili

—	električnom motoru

CONF

Zaštitne mjere protiv neovlaštene uporabe za mopede i motocikle

97/24/EZ C7

Spremnik za gorivo (2)

97/24/EZ C6

Vučni akumulator(i)

CONF

Rasplinjač ili neki drugi sustav dovoda goriva (tip i marka) (2)

CONF

Električni sustav (nazivni napon)

CONF

Generator (tip i najveća izlazna snaga) (2)

CONF

Najveća konstrukcijska brzina vozila

95/1/EZ

Mase i dimenzije

93/93/EEZ

Spojni elementi za vuču i njihovi priključci

97/24/EZ C10

Mjere protiv onečišćenja zraka (2)

97/24/EZ C5

Gume

97/24/EZ C1

Prijenos

CONF

Sustav kočenja

93/14/EEZ

Ugradnja svjetala i svjetlosne signalizacije na vozilo

93/92/EEZ

Sklopovi svjetala i svjetlosne signalizacije na vozilu, koji su obvezni ili dio dodatne opreme, sukladno zahtjevima za instalaciju pod br. 32.

97/24/EZ C2

Zvučno-upozorni uređaj

93/30/EEZ

Položaj za ugradnju stražnje registarske pločice

93/94/EEZ

Elektromagnetna kompatibilnost

97/24/EZ C8

Razina buke i ispušni sustav (2)

97/24/EZ C9

Retrovizor(i)

97/24/EZ C4

Dijelovi koji strše izvana

97/24/EZ C3

Stojne nožice (osim u slučaju vozila koja imaju tri ili više kotača)

93/31/EEZ

Naprave za zaštitu od neovlaštene uporabe vozila

93/33/EEZ

Stakla; brisanje vjetrobranskog stakla, pranje vjetrobranskog stakla; naprave za odmrzavanje i odmagljivanje za mopede na tri kotača, tricikle i četverocikle na motorni pogon s karoserijom

97/24/EZ C12

Držači za putnike na vozilima s dva kotača

93/32/EEZ

Uporišne točke za sigurnosne pojaseve za mopede na tri kotača, tricikle i četverocikle na motorni pogon s karoserijom

97/24/EZ C11

Brzinomjer

2000/7/EZ

Identifikacija kontrola, pokazivači i indikatori

93/29/EEZ

Zakonski propisane oznake (sadržaj, mjesto i metoda učvršćivanja)

93/34/EEZ

Napomena

Posebnim direktivama propisat će se posebni zahtjevi za mopede niskih performansi, tj. mopede s pedalama, s pomoćnim motorom snage koja nije veća od 1 kW i najveće konstrukcijske brzine koja ne prelazi 25 km/h. Te specifične karakteristike primijenit će se posebno na komponente i karakteristike pod brojevima 18, 19, 29, 32, 33, 34, 41, 43 i 46 ovog Priloga.

(1) U slučaju vozila s dvostrukom propulzijom, ako su ta dva sustava propulzije takva da vozilo pripada bilo definiciji mopeda ili motocikla, tricikla ili četverocikla na motorni pogon, na njega se primjenjuju novije definicije.

(2) Vozila na električni pogon nisu podložna zahtjevima koji se odnose na taj broj. To se ne primjenjuje na vozila s dvostrukom propulzijom kod kojih je jedan sustav propulzije električni, a drugi termički.

PRILOG II.

PRILOG III.

PRILOG IV.

PRILOG V.

NUMERIRANJE I OZNAČIVANJE

A. SUSTAV NUMERIRANJA HOMOLOGACIJSKIH POTVRDA O SUKLADNOSTI

(Članak 5. stavak 3.)

1. Homologacijski broj sastoji se od:

—	četiri dijela za homologaciju tipa vozila, i

—

pet dijelova za homologaciju tipa sustava, komponente, posebne tehničke cjeline, kao što je navedeno u daljnjem tekstu. U svim slučajevima dijelovi se odvajaju znakom zvjezdice „*”.

Odjeljak 1.

iza malog tiskanog slova „e”slijedi ili kod (broj) koji označuje državu članicu koja je odobrila homologaciju: 1za Njemačku; 2 za Francusku; 3 za Italiju; 4 za Nizozemsku; 5 za Švedsku; 6 za Belgiju; 9 za Španjolsku; 11 za Ujedinjenu Kraljevinu; 12 za Austriju; 13 za Luksemburg; 17 za Finsku; 18 za Dansku; 21 za Portugal; 23 za Grčku; 24 za Irsku.

Odjeljak 2.

broj osnovne direktive.

Odjeljak 3.

broj najnovije izmjene direktive koja se primjenjuje na homologaciju.

U slučaju homologacije tipa vozila to znači najnoviju izmjenu direktive koja izmjenjuje članak(-e) ove Direktive.

U slučaju homologacije tipa sustava, komponente ili posebne tehničke cjeline to znači najnoviju posebnu direktivu u kojoj se nalaze stvarne odredbe s kojim je sustavom, komponentom ili posebnom tehničkom cjelinom to sukladno.

Međutim, ako osnovna direktiva nije izmijenjena, njezin broj se ponovno uzima u odjeljku 3.

Ako direktiva sadrži različite datume primjene koji se odnose na različite tehničke standarde, dodaje se slovni znak kako bi se definiralo po kojem se standardu odobrila homologacija.

Kad je homologacija tipa za sustav, komponentu ili posebnu tehničku cjelinu omogućena u skladu s poglavljima ili dijelovima iste posebne direktive, iza broja posebne direktive slijedi broj poglavlja 1. (1), priloga (2) i dodatka (3) kako bi se označio opis homologacije. U svim slučajevima ti brojevi odvajaju se kosom crtom „/”.

(1)	:	arapske brojke
(2)	:	rimske brojke
(3)	:	arapskim brojkama i velikim tiskanim slovima gdje se to primjenjuje.

Odjeljak 4.

četveroznamenkasti redni broj (primjenjuje se s početnim nulama) za oznaku osnovnog broja homologacije. Slijed brojeva počinje od 0001 za svaku osnovnu direktivu.

Odjeljak 5.

dvoznamenkasti redni broj (s početnom nulom, ako se tako primjenjuje) za oznaku proširenja. Slijed brojeva počinje od 00 za svaki osnovni broj homologacije tipa.

2. U slučaju homologacije tipa za kompletno vozilo, odjeljak 2. se izostavlja.

3. Samo na zakonski propisanoj pločici vozila, odjeljak 5. se izostavlja.

4. Primjer druge homologacije tipa izdane u Nizozemskoj u skladu s Direktivom 97/24/EZ, poglavlje 5., Prilog II.:

e4*97/24*97/24/5/II*0002*00

5. Primjer treće homologacije tipa (proširenje 1.) dodijeljene u Italiji u skladu s Direktivom 95/1/EZ, Prilog I.:

e3*95/1*95/1/5/I*0003*01

6. Primjer devete homologacije tipa (proširenje 4.) dodijeljene u Ujedinjenoj Kraljevini u skladu s Direktivom 93/29/EEZ kako je izmijenjena Direktivom 2000/74/EZ:

e11*93/29*2000/74*0009*04

7. Primjer četvrte homologacije tipa (proširenje 2.) dodijeljene u Njemačkoj u skladu s Direktivom 92/61/EEZ:

e1*92/61*0004*02

8. Primjer broja homologacije za tip vozila otisnutoj na zakonski propisanoj pločici:

e1*92/61*0004

B. HOMOLOGACIJSKA OZNAKA

Homologacijska oznaka tipa komponente ili posebne tehničke jedinice sastoji se od:

1.1. pravokutnika u kojem se nalazi malo slovo „e”, a nakon njega broj države članice koja je izdala tu homologaciju, npr.

—	1	za Njemačku
—	2	za Francusku
—	3	za Italiju
—	4	za Nizozemsku
—	5	za Švedsku
—	6	za Belgiju
—	9	za Španjolsku
—	11	za Ujedinjenu Kraljevinu
—	12	za Austriju
—	13	za Luksemburg
—	17	za Finsku
—	18	za Dansku
—	21	za Portugal
—	23	za Grčku
—	24	za Irsku.

1.2. Četveroznamenkasti broj homologacijskog broja iz odjeljka 4., kao što je navedeno u obrascu za homologaciju koji se ispunjava za posebnu tehničku cjelinu ili komponentu. Broj se unosi ispod i u blizini pravokutnika koji se spominje u točki 1.1. Znamenke koje čine taj broj unose se s iste strane slova „e” i okrenute su u istom smjeru. Da bi se izbjegla zabuna u vezi s drugim simbolima, rimske se brojke ne smiju koristiti u homologacijskom broju.

2. Homologacijska oznaka pričvršćuje se na posebnu tehničku cjelinu ili komponentu na način da bude neizbrisiva i jasno čitljiva, čak i kad se ta posebna tehnička cjelina ugradi u vozilo.

3. Primjer homologacijske oznake nalazi se u Dodatku ovom Prilogu.

PRILOG VI.

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PROVJERU SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

U svrhu provjere da su vozila, sustavi, posebne tehničke cjeline i komponente proizvedene na način da su sukladne tipu za koji im je dodijeljena homologacija tipa, primjenjuju se sljedeće odredbe.

Osoba koja posjeduje homologacijsku potvrdu ima obvezu:

1.1.1. osigurati postupke za djelotvoran nadzor kvalitete proizvoda;

1.1.2. imati pristup opremi za nadzor koja je nužna za provjeru sukladnosti svakog tipa vozila ili svakog tipa sustava, posebne tehničke cjeline ili komponente za koju je dodijeljena homologacija tipa;

1.1.3. osigurati da se podaci koji se odnose na rezultate ispitivanja bilježe i da se priloženi dokumenti čuvaju 12 mjeseci nakon prestanka proizvodnje;

1.1.4. analizirati rezultate za svaki tip ispitivanja radi nadzora i osiguranja konzistentnosti karakteristika proizvoda, pri čemu potrebnu pozornost treba posvetiti dopuštenim varijacijama unutar industrijske proizvodnje;

1.1.5. poduzeti odgovarajuće korake kako bi se obavila ispitivanja propisana u odgovarajućim posebnih direktivama za svaki odobreni tip proizvoda;

1.1.6. poduzeti odgovarajuće korake, ako neki uzorci za testiranje nisu sukladni odobrenom tipu, da se obavi ponovno uzimanje uzoraka i ponovno testiranje. Trebaju se poduzeti sve potrebne mjere kako bi se ustanovila ponovna sukladnost proizvodnje koja se odnosi na taj uzorak.

Nadležne ustanove, koje su izdale certifikat o homologaciji tipa, mogu u svako doba provjeriti primjenjivane metode provjere sukladnosti u svakoj proizvodnoj jedinici.

1.2.1. Pri svakom nadzoru ispitivanja i proizvodnje podaci se moraju dostaviti nadzorniku.

1.2.2. Nadzornik može nasumično odabrati uzorke za testiranje u proizvođačevom laboratoriju. Minimalni se broj uzoraka može odrediti u skladu s rezultatima vlastitih ispitivanja koja je obavio proizvođač.

1.2.3. Kad razina kvalitete nije zadovoljavajuća ili kad se čini nužnim provjeriti valjanost obavljenih ispitivanja u skladu s točkom 1.2.2., nadzornik mora uzeti uzorke koje će poslati odgovarajućoj stanici za ispitivanje vozila koja je provela ispitivanje za odobreni tip.

1.2.4. Nadležne ustanove mogu obaviti sva ispitivanja koja su propisana posebnom direktivom(-ama) koje se odnose na te proizvode.

1.2.5. Nadležne ustanove moraju odobriti jedan nadzorni pregled godišnje. Ako je potreban veći broj nadzornih pregleda, to će se navesti u svakoj od posebnih direktiva. Ako se zabilježe negativni rezultati tijekom nadzora, nadležno tijelo mora osigurati sve potrebne mjere kako bi se ponovno što prije ustanovila sukladnost proizvodnje.

PRILOG VII.

PRILOG VIII.

SERIJE VOZILA IZVAN PROIZVODNJE

(Članak 16. stavci 1. i 2.)

Najveći broj vozila koja se mogu staviti u uporabu u svakoj od država članica, u skladu s postupkom propisanim u članku 16. stavku 2., ograničava se na jedan od sljedećih načina koji odabiru države članice:

odnosno bilo da izaberu da:

(a)	najveći broj vozila jednog ili više tipova ne smije biti veći od 10 % vozila svih tipova koji su stavljeni u uporabu u toj državi članici tijekom prethodne godine. Ako se 10 % odnosi na manje od 100 vozila, tada država članica može dopustiti stavljanje na tržište najviše 100 vozila; ili

(b)

broj vozila koja pripadaju bilo kojem pojedinačnom tipu bude ograničen na ona vozila za koja su izdane važeće potvrde o sukladnosti na datum ili nakon datuma proizvodnje i koja ostaju važeća najmanje tri mjeseca nakon dana izdavanja, no poslije izgube valjanost zbog stupanja na snagu posebne direktive.

Posebno se treba navesti podatak na potvrdi o sukladnosti za vozila koja su stavljena u uporabu na temelju ovog postupka.

PRILOG IX.

KORELACIJSKA TABLICA U SMISLU ČLANKA 19.

Direktiva 92/61/EEZ	Ova Direktiva
Poglavlje I.	Poglavlje I.
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2.	Članak 2.
Poglavlje II.	Poglavlje II.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5.	Članak 5.
Članak 6.	Članak 6.
Članak 7.	Članak 7.
Članak 8.	Članak 8.
Članak 9. stavak 1.	Članak 9. stavak 1.
Članak 9. stavak 2.	Članak 9. stavak 2.
Članak 9. stavak 3.	Članak 9. stavak 3.
—	Članak 9. stavak 4.
Članak 9. stavak 4.	Članak 9. stavak 5.
Članak 10.	Članak 10.
Članak 11.	Članak 11.
Članak 12.	Članak 12.
Članak 13.	Članak 13.
Članak 14.	Članak 14.
Poglavlje III.	Poglavlje III.
Članak 15.	Članak 15.
—	Članak 16.
Poglavlje IV.	Poglavlje IV.
Članak 16.	Članak 17.
Članak 17.	—
—	Članak 18.
—	Članak 19.
Poglavlje V.	Poglavlje V.
Članak 18.	Članak 20.
—	Članak 21.
—	Članak 22.
—	Članak 23.
Članak 19.	Članak 24.
Prilog I.	Prilog I.
Prilog II.	Prilog II.
Prilog III.	Prilog III.
Prilog IV.	Prilog IV.
Prilog V.	Prilog V.
Prilog VI.	Prilog VI.
—	Prilog VII.
—	Prilog VIII.
—	Prilog IX.