32001L0014

DIREKTIVA 2001/14/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. veljače 2001.

o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (4) s obzirom na zajednički tekst koji je 22. studenoga 2000. odobrio Odbor za mirenje,

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva odnosi na načela i postupke koji se primjenjuju u vezi s određivanjem i ubiranjem pristojbi željezničke infrastrukture i dodjelom željezničkog infrastrukturnog kapaciteta.

Države članice moraju osigurati da programi ubiranja pristojbi i dodjele kapaciteta poštuju načela utvrđena ovom Direktivom te time omoguće upravitelju infrastrukture prodaju na tržištu i najbolju iskoristivost raspoloživog infrastrukturnog kapaciteta.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje na korištenje željezničke infrastrukture za domaće i međunarodne usluge željezničkog prijevoza.

3.   Države članice mogu izuzeti iz područja primjene ove Direktive:

4.   Izmjenični prijevoz za cestovna vozila kroz Tunel La Manche izuzet je iz područja primjene ove Direktive.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

Članak 3.

Izvješće o mreži

1.   Nakon savjetovanja sa zainteresiranim strankama, upravitelj infrastrukture dužan je sastaviti i objaviti izvješće o mreži dostupno uz naknadu koja ne smije biti viša od troška objavljivanja tog izvješća.

2.   Izvješće o mreži utvrđuje prirodu infrastrukture koju željeznički prijevoznici imaju na raspolaganju. Sadržava podatke koji navode uvjete za pristup odgovarajućoj željezničkoj infrastrukturi. Sadržaj izvješća o mreži predviđen je u Prilogu I.

3.   Izvješće o mreži prema potrebi se ažurira i mijenja.

4.   Izvješće o mreži se objavljuje najmanje četiri mjeseca prije proteka roka za podnošenje zahtjeva za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta.

POGLAVLJE II.

INFRASTRUKTURNE PRISTOJBE

Članak 4.

Uvođenje, utvrđivanje i ubiranje pristojbi

1.   Države članice dužne su donijeti okvirna pravila za ubiranje pristojbi te pritom poštovati neovisnost uprave predviđenu u članku 4. Direktive 91/440/EEZ.

Prema spomenutom uvjetu o neovisnosti uprave, države članice donose i posebna pravila ubiranja pristojbi ili te ovlasti povjeravaju upravitelju infrastrukture. Upravitelj infrastrukture utvrđuje pristojbe za korištenje infrastrukture i ubire te pristojbe.

2.   Kada upravitelj infrastrukture, u svojem pravnom obliku, organizaciji ili funkcijama donošenja odluka, nije neovisan o željezničkim prijevoznicima, sve funkcije opisane u ovom poglavlju, osim ubiranja pristojbi, obavlja tijelo za ubiranje pristojbi koje je, u svojem pravnom obliku, organizaciji i donošenju odluka, neovisno o željezničkim prijevoznicima.

3.   Upravitelji infrastruktura dužni su surađivati u svrhu postizanja učinkovitog pružanja usluga željezničkog prijevoza koje se pružaju na većem broju infrastrukturnih mreža. Oni posebno teže tome da zajamče optimalnu konkurentnost međunarodnog teretnog željezničkog prijevoza te osiguraju učinkovito korištenje transeuropske željezničke robne mreže. Mogu uvesti odgovarajuće zajedničke organizacije koje bi ovo omogućile. Svaku suradnju ili zajedničku organizaciju obvezuju pravila utvrđena ovom Direktivom.

4.   Osim u slučaju posebnih sporazuma, na temelju članka 8. stavka 2. upravitelji infrastruktura vode brigu o tome da se programi ubiranja pristojbi, koji su u uporabi na području njihove cijele mreže, zasnivaju na istim načelima.

5.   Upravitelji infrastruktura moraju osigurati da primjena programa ubiranja pristojbi rezultira jednakim i nediskriminirajućim pristojbama za različite željezničke prijevoznike koji pružaju usluge jednake prirode na sličnim dijelovima tržišta te da pristojbe, koje se u stvarnosti primjenjuju, udovoljavaju pravilima koja su predviđena u izvješću o mreži.

6.   Upravitelj infrastrukture ili tijelo za ubiranje pristojbi dužni su poštovati poslovnu tajnu koju doznaju od podnositelja zahtjeva.

Članak 5.

Usluge

1.   Željeznički prijevoznici, na nediskriminirajućoj osnovi, imaju pravo na minimalni pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata koji su opisani u Prilogu II. Pružanje usluga navedenih u Prilogu II. točka 2. izvršava se na nediskriminirajući način te se zahtjevi željezničkih prijevoznika mogu odbiti jedino ako postoje druga rješenja održiva u tržišnim uvjetima. Ako usluge pruža više upravitelja infrastrukture, pružatelj usluga „glavne infrastrukture” dužan je nastojati olakšati pružanje tih usluga.

2.   Kad upravitelj infrastrukture nudi bilo koju u nizu usluga opisanih u Prilogu II. točki 3. kao dodatne usluge, na zahtjev, dužan ih je pružiti željezničkom prijevozniku.

3.   Željeznički prijevoznici mogu zatražiti od upravitelja infrastrukture ili od drugih dobavljača dodatni paket pratećih usluga nabrojenih u Prilogu II. točki 4. Upravitelj infrastrukture nije obvezan pružiti ove usluge.

Članak 6.

Trošak infrastrukture i poslovne knjige

1.   Države članice utvrđuju uvjete, uključujući prema potrebi predujme, kako bi osigurale da u normalnim poslovnim uvjetima i u razumnom vremenskom razdoblju poslovne knjige upravitelja infrastrukture barem uravnoteže dobit od infrastrukturnih pristojbi, viškove od drugih komercijalnih poslova i državnog financiranja s jedne strane, te izdatke infrastrukture s druge.

Bez obzira na mogući dugoročni cilj da korisnici pokrivaju troškove infrastrukture za sve načine prijevoza, na temelju poštenog, nediskriminirajućeg tržišnog natjecanja između različitih načina prijevoza, gdje je željeznički promet u mogućnosti natjecati se s drugim načinima prijevoza, država članica može, unutar okvirnih pravila za ubiranje pristojbi članaka 7. i 8., zatražiti od upravitelja infrastrukture da uravnoteži svoje poslovne knjige bez državnog financiranja.

2.   Uzimajući u obzir sigurnost te održavanje i poboljšanje kvalitete usluga infrastrukture, upravitelje infrastrukture se potiče na smanjenje troškova infrastrukture i visine pristupnih pristojbi.

3.   Države članice moraju osigurati provedbu odredaba utvrđenih u stavka 2., bilo ugovorom između nadležnog tijela i upravitelja infrastrukture za razdoblju od najmanje tri godine, kojim je predviđeno državno financiranje, ili uvođenjem odgovarajućih regulatornih mjera s odgovarajućim ovlastima.

4.   Kad postoji ugovor, uvjeti ugovora i struktura plaćanja koji osiguravaju sredstva upravitelju infrastrukture dogovaraju se unaprijed kako bi u cijelosti pokrili razdoblje na koje se ugovor odnosi.

5.   Uvodi se metoda za dodjelu troškova. Države članice mogu zatražiti prethodno odobrenje. Ova se metoda treba s vremena na vrijeme ažurirati, u skladu s međunarodnom praksom.

Članak 7.

Načela ubiranja pristojbi

1.   Upravitelj infrastrukture ubire pristojbe za korištenje željezničke infrastrukture i koristi ih za financiranje svog poslovanja.

2.   Države članice mogu zatražiti od upravitelja infrastrukture da pruži sve potrebne podatke o nametnutim pristojbama. U svezi s tim, upravitelj infrastrukture mora moći dokazati da infrastrukturne pristojbe, koje su uistinu obračunate pojedinom prijevozniku, sukladno člancima 4. do 12., udovoljavaju metodologiji, pravilima i, prema potrebi, mjerilima predviđenima u izvješću o mreži.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ili 5. ili članak 8., pristojbe za minimalni pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata jednake su iznosu troška koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza.

4.   Infrastrukturna pristojba može uključivati pristojbu koja odražava nestašicu kapaciteta određenog dijela infrastrukture u razdobljima zakrčenosti.

5.   Moguće je prilagoditi infrastrukturnu pristojbu kako bi se uzeo u obzir trošak za onečišćenje okoliša uzrokovanog željezničkim prijevozom. Te prilagodbe variraju u skladu sa razinom prouzrokovanog onečišćenja.

Naplata troškova za onečišćenje okoliša, koja dovodi do povećanja cjelokupnog prihoda upravitelja infrastrukture, može se izvršiti samo ako se naplata primjenjuje i za druge konkurentne načine prijevoza na usporedivoj razini.

Ako ne postoji usporediva razina naplate troškova za onečišćenje okoliša za druge konkurentne načine prijevoza, takva prilagodba ne smije rezultirati promjenom prihoda i upravitelja infrastrukture. Ako postoji usporediva razina naplate troškova za onečišćenje okoliša za željeznički i druge konkurentne načine prijevoza te to stvara dodatan prihod, države članice odlučuju kako iskoristiti taj prihod.

6.   Kako bi se izbjegle nepoželjne nerazmjerne fluktuacije, može se utvrditi srednja vrijednost iznosa pristojbi na koje se odnose stavci 3., 4. i 5. u razumnom vremenskom rasponu i rasponu usluga željezničkog prijevoza. Bez obzira na to, relativne vrijednosti infrastrukturnih pristojbi moraju biti u vezi s troškovima koji se mogu pripisati uslugama prijevoza.

7.   Pružanje usluga na koje se odnosi Prilog II. točka 2., nije obuhvaćeno ovim člankom. Ne dovodeći u pitanje prije spomenuto, prilikom određivanja naknada za usluge utvrđene u Prilogu II. točki 2., vodit će se računa o stanju tržišnog natjecanja u željezničkom prijevozu.

8.   Kad samo jedan pružatelj nudi usluge nabrojene u Prilogu II. točkama 3. i 4. kao dodatne i prateće usluge, naplata takve usluge mora biti u vezi s troškom stvarnog pružanja navedene usluge.

9.   Moguća je naplata pristojbi za kapacitet koji se koristi u svrhu održavanja infrastrukture. Te pristojbe ne smiju biti više od neto gubitka upravitelja infrastrukture zbog održavanja.

Članak 8.

Iznimke načela ubiranja pristojbi

1.   Kako bi se u potpunosti nadoknadio trošak upravitelja infrastrukture, država članica može, u slučaju da tržište to može podnijeti, odrediti povišenje naknada, na temelju učinkovitih, transparentnih i nediskriminirajućih načela, pritom jamčeći optimalnu konkurentnost posebno međunarodnog teretnog željezničkog prijevoza. Sustav ubiranja pristojbi dužan je poštovati povećanja produktivnosti koja postignu željeznički prijevoznici.

Međutim, razina pristojbi ne smije isključiti korištenje infrastrukture segmentima tržišta koji mogu barem podmiriti trošak koji je izravno nastao iz pružanja usluga željezničkog prijevoza plus stopu povrata koju tržište može podnijeti.

2.   Za posebne projekte ulaganja u budućnosti ili one projekte koji su dovršeni najviše 15 godina prije stupanja na snagu ove Direktive, upravitelj infrastrukture može, zbog dugoročnih troškova takvih projekta, odrediti ili nastaviti određivati više pristojbe, ako ti projekti povećavaju učinkovitost i/ili isplativost, a ne mogu ili nisu mogli biti drukčije provedeni. Takvo uređenje ubiranja pristojbi može uključivati i sporazume o podjeli rizika povezanih s novim ulaganjima.

3.   Da ne bi došlo do diskriminacije vodi se briga o tome da sve prosječne i granične pristojbe upravitelja infrastrukture za jednako korištenje njegove infrastrukture budu usporedive te da su usporedive usluge na istom segmentu tržišta podložne istim pristojbama. Upravitelj infrastrukture dužan je u izvješću o mreži pokazati da sustav ubiranja pristojbi udovoljava ovim zahtjevima ako je to moguće učiniti bez otkrivanja povjerljivih poslovnih informacija.

4.   Ako upravitelj infrastrukture namjerava izmijeniti osnovne elemente sustava ubiranja pristojbi na koje se odnosi stavak 1., on će ih objaviti najmanje tri mjeseca unaprijed.

Članak 9.

Popusti

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 81., 82., 86. i 87. Ugovora i neovisno o članku 7. stavku 3. ove Direktive, svi popusti pristojbi koje željeznički prijevoznik za bilo koju uslugu plaća upravitelju infrastrukture moraju udovoljavati kriterijima utvrđenima u ovom članku.

2.   Izuzimajući stavak 3., popusti su ograničeni na stvarnu uštedu troška upravnog postupanja upravitelja infrastrukture. Prilikom određivanja razine popusta ne uzimaju se u obzir uštede troškova koje se već nalaze unutar naplaćenih pristojbi.

3.   Upravitelji infrastrukture mogu za određene prometne tokove uvesti programe, raspoložive svim korisnicima infrastrukture, kojima daju vremenski ograničene popuste kako bi potakli razvoj novih usluga željezničkog prijevoza ili popuste koji potiču korištenje znatno neiskorištenih linija.

4.   Popusti se mogu odnositi samo na pristojbe naplaćene za određeni dio infrastrukture.

5.   Za slične usluge primjenjuju se slični programi popusta.

Članak 10.

Programi naknade za neplaćene troškove za onečišćenje okoliša, troškove u slučaju nesreće i infrastrukturne troškove

1.   Države članice mogu uvesti vremenski ograničene programe naknade za korištenje infrastrukture za neplaćene troškove za onečišćenje okoliša, troškove u slučaju nesreće i infrastrukturne troškove konkurentnih načina prijevoza ako iznos tih troškova prelazi iznos istih u željezničkom prijevozu.

2.   Kad prijevoznik koji dobiva naknadu uživa ekskluzivno pravo, korisnicima se također moraju pružiti usporedive pogodnosti.

3.   Korištena metodologija i kalkulacije koje su se izvršile moraju biti dostupni javnosti. Posebno mora biti moguće prikazati neobračunate troškove konkurentne prijevozničke infrastrukture koji su na željezničkoj infrastrukturi izbjegnuti te se mora osigurati da se program ponudi prijevoznicima bez diskriminacije.

4.   Države članice osiguravaju da takav program bude usklađen s člancima 73., 87. i 88. Ugovora.

Članak 11.

Program izvedbe

1.   Programi ubiranja pristojbi za korištenje infrastrukture potiču kroz program izvedbe željezničke prijevoznike i upravitelja infrastrukture da smanje smetnje i poboljšaju izvedbu željezničke mreže. Ovo može uključivati kazne za radnje koje uzrokuju smetnje rada mreže, naknade za prijevoznike koji su pretrpjeli štetu u slučaju smetnje te bonuse kao nagrade za izvedbu koja je bolja od očekivane.

2.   Osnovna načela programa izvedbe primjenjuju se na cijeloj mreži.

Članak 12.

Pristojbe za rezervaciju

Upravitelji infrastruktura mogu odrediti odgovarajuću pristojbu za zatraženi kapacitet koji se ne koristi. Ovom se pristojbom potiče učinkovito korištenje kapaciteta.

Upravitelj infrastrukture uvijek obavješćuje svaku zainteresiranu stranu o infrastrukturnom kapacitetu koji je raspodijeljen za željezničke prijevoznike.

POGLAVLJE III.

DODJELA INFRASTRUKTURNOG KAPACITETA

Članak 13.

Prava na kapacitet

1.   Upravitelj infrastrukture dužan je raspodijeliti infrastrukturni kapacitet, a podnositelj zahtjeva kojemu je kapacitet dodijeljen ne smije ga prenijeti na drugog prijevoznika ili za druge usluge.

Svako trgovanje infrastrukturnim kapacitetom je zabranjeno te dovodi do isključenja iz daljnje dodjele kapaciteta.

Prijenosom se ne smatra kada željeznički prijevoznik koristi kapacitet prilikom obavljanja poslova podnositelja zahtjeva koji nije željeznički prijevoznik.

2.   Podnositelji zahtjeva mogu dobiti pravo korištenja određenog infrastrukturnog kapaciteta u obliku trase vlaka u razdoblju od najviše jednog voznog reda.

Upravitelj infrastrukture i podnositelj zahtjeva mogu sklopiti okvirni sporazum kako je predviđeno člankom 17. za korištenje kapaciteta na odgovarajućoj željezničkoj infrastrukturi za razdoblje duže od jednog voznog reda.

3.   Definicija odgovarajućih prava i obveza između upravitelja infrastruktura i podnositelja zahtjeva u vezi s dodjelom kapaciteta predviđena je ugovorima ili zakonima.

Članak 14.

Dodjela kapaciteta

1.   Države članice mogu utvrditi okvir za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta te pritom poštovati neovisnost uprave predviđenu u članku 4. Direktive 91/440/EEZ. Utvrđuju se određena pravila o dodjeli kapaciteta. Upravitelj infrastrukture izvršava postupke dodjele kapaciteta. Štoviše, upravitelj infrastrukture vodi brigu o tome da se dodjela infrastrukturnog kapaciteta izvrši na pravednoj i nediskriminirajućoj osnovi, te u skladu s pravom Zajednice.

2.   Kad upravitelj infrastrukture, u svojem pravnom obliku, organizaciji ili funkcijama donošenja odluka, nije neovisan o željezničkim prijevoznicima, funkcije na koje se odnosi stavak 1, a koje su opisane u ovom poglavlju, obavlja tijelo za dodjelu kapaciteta koje je, u svojem pravnom obliku, organizaciji i donošenju odluka, neovisno o željezničkim prijevoznicima.

3.   Upravitelji infrastrukture i tijela za dodjelu kapaciteta čuvaju poslovnu tajnu za koju doznaju.

Članak 15.

Suradnja u dodjeli infrastrukturnog kapaciteta na više mreža

1.   Upravitelji infrastruktura surađuju u svrhu učinkovitog uspostavljanja i dodjele infrastrukturnog kapaciteta koji se proteže na veći broj mreža. Oni organiziraju međunarodne trase vlakova, a posebno u okvirima transeuropske željezničke robne mreže. Oni utvrđuju odgovarajuće postupke koji bi ovo omogućili. Za te postupke vrijede pravila utvrđena ovom Direktivom.

Postupci utvrđeni za koordinaciju dodjele infrastrukturnog kapaciteta na međunarodnoj razini udružuju predstavnike upravitelja infrastruktura svih željezničkih infrastruktura čije odluke o dodjeli utječu na više upravitelja infrastruktura. Odgovarajući predstavnici upravitelja infrastruktura izvan Zajednice mogu se pridružiti ovim postupcima. Komisiju se obavješćuje i poziva da bude nazočna u svojstvu promatrača.

2.   Na sastancima ili drugim aktivnostima u svrhu dopuštanja dodjele infrastrukturnog kapaciteta za prekomrežne usluge željezničkog prijevoza odluke isključivo donose predstavnici upravitelja infrastruktura.

3.   Sudionici u suradnji na koju se odnosi stavak 1. osiguravaju da se da njeno članstvo, metode djelovanja i svi kriteriji bitni za procjenu i dodjelu infrastrukturnog kapaciteta budu raspoloživi u javnosti.

4.   U okviru suradnje iz stavka 1., upravitelji infrastrukture ocjenjuju potrebu, i prema potrebi, predlažu i organiziraju međunarodne trase vlaka u namjeri da olakšaju vožnje teretnih vlakova, za koje je podnesen ad hoc zahtjev kako je navedeno u članku 23.

Svaki upravitelj infrastrukture koji sudjeluje u suradnji dužan je dati podnositeljima zahtjeva na raspolaganje takve prethodno određene trase vlakova.

Članak 16.

Podnositelji zahtjeva

1.   Zahtjev za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta mogu predati željeznički prijevoznici i njihove međunarodne grupacije te, na državnom području država članica koje to dozvoljavaju, drugi podnositelji zahtjeva koji odgovaraju definiciji u članku 2. točki (b). Države članice mogu dozvoliti i drugim podnositeljima zahtjeva da predaju zahtjev za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta na svojem državnom području.

2.   Upravitelj infrastrukture može postaviti uvjete podnositeljima zahtjeva kako bi osigurao ostvarenje svojih opravdanih očekivanja o budućim prihodima te korištenju infrastrukture. Ti uvjeti moraju biti odgovarajući, transparenti i nediskriminirajući. Objavljuju se u izvješću o mreži kao dio načela dodjele i o njima se obavješćuje Komisija.

3.   Uvjeti iz stavka 2. mogu zahtijevati jedino pružanje financijske garancije čija visina ne smije biti veća od primjerene, razmjerno razini djelovanja koja se očekuje od podnositelja zahtjeva, te jamstvo da su podnositelji zahtjeva sposobni pripremiti ponude za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta sukladno propisima.

Članak 17.

Okvirni sporazumi

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 81., 82. i 86. Ugovora, s podnositeljem zahtjeva je moguće sklopiti okvirni sporazum. Taj okvirni sporazum određuje značajke infrastrukturnog kapaciteta koji je podnositelj zahtjeva zatražio te koji mu je ponuđen u vremenskom razdoblju dužem od jednog voznog reda. Okvirni sporazum ne određuje detaljno trasu vlaka, no treba biti takav da nastoji udovoljiti opravdanim komercijalnim potrebama podnositelja zahtjeva. Država članica može zatražiti da regulatorno tijelo navedeno u članku 30. ove Direktive prethodno odobri takav okvirni sporazum.

2.   Okvirni sporazumi ne sprečavaju druge podnositelje zahtjeva ili službe u korištenju odgovarajuće infrastrukture.

3.   Moguće je izmijeniti ili ograničiti uvjete okvirnog sporazuma kako bi se bolje iskoristila željeznička infrastruktura.

4.   Okvirni sporazum može sadržavati ugovorne kazne ako bude nužno preinačiti ili prekinuti sporazum.

5.   Okvirni sporazumi se u načelu sklapaju na pet godina. Upravitelj infrastrukture može pristati na kraće ili duže razdoblje u određenim slučajevima. Svako se razdoblje duže od pet godina mora opravdati postojanjem trgovinskih ugovora, posebnih ulaganja i rizika.

Svako razdoblje duže od 10 godina moguće je samo u iznimnim slučajevima, posebno u slučaju velikog, dugoročnog ulaganja, a posebno kad je takvo ulaganje obuhvaćeno ugovornim obvezama.

6.   Uz poštovanje čuvanja poslovne tajne, opće odredbe okvirnog sporazuma dostupne su svim zainteresiranim stranama.

Članak 18.

Plan postupka dodjele

1.   Upravitelj infrastrukture dužan se pridržavati plana za dodjelu kapaciteta utvrđenog u Prilogu III.

2.   Upravitelji infrastruktura se dogovaraju s drugim odgovarajućim upraviteljima infrastruktura koje se međunarodne trase vlaka trebaju uključiti u važeći vozni red prije početka savjetovanja o nacrtu voznog reda. Moguće je podešavanje samo ako je to uistinu potrebno.

Članak 19.

Podnošenje zahtjeva

1.   Podnositelji zahtjeva mogu, na temelju javnopravne ili privatnopravne osnove, podnijeti zahtjev upravitelju infrastrukture za sklapanjem sporazuma koji im pruža pravo korištenja željezničke infrastrukture uz pristojbu kako je predviđeno u poglavlju II.

2.   Zahtjevi koji se odnose na redovni vozni red moraju se pridržavati rokova utvrđenih u Prilogu III.

3.   Podnositelj zahtjeva koji je stranka u okvirnom sporazumu, predaje zahtjev u skladu s tim sporazumom.

4.   Podnositelji zahtjeva mogu zatražiti infrastrukturni kapacitet koji prelazi više mreža tako da predaju zahtjev jednom upravitelju infrastrukture. Taj upravitelj infrastrukture tada može, u ime podnositelja zahtjeva, potraživati kapacitet kod drugih upravitelja infrastrukture.

5.   Upravitelji infrastrukture moraju osigurati da za infrastrukturni kapacitet koji prelazi više mreža podnositelji zahtjeva mogu izravno predati zahtjev svakom zajedničkom tijelu koje su utemeljili upravitelji infrastrukture.

Članak 20.

Određivanje voznog reda

1.   Upravitelj infrastrukture dužan je u najvećoj mogućoj mjeri udovoljiti svim zahtjevima za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta uključujući i zahtjeve za trase vlaka koje prelaze više mreža te što je više moguće voditi računa o svim ograničenjima podnositelja zahtjeva uključujući i gospodarski učinak na njihovo poslovanje.

2.   Upravitelj infrastrukture može dati prednost određenim uslugama u okviru postupka određivanja voznog reda i koordinacije, no samo kako je utvrđeno u člancima 22. i 24.

3.   Upravitelj infrastrukture savjetuje zainteresirane strane o nacrtu voznog reda i daje im barem mjesec dana da iznesu svoja stajališta. Zainteresirane strane će uključivati sve one koji su zatražili infrastrukturni kapacitet kao i druge stranke koje žele dobiti priliku da kažu kako bi važeći vozni red mogao utjecati na njihovu mogućnost pružanja usluga željezničkog prijevoza za vrijeme voznog reda.

4.   Upravitelj infrastrukture poduzima odgovarajuće mjere kako bi riješio svaku izraženu zabrinutost.

Članak 21.

Postupak koordinacije

1.   Za vrijeme postupka određivanja voznog reda na koji se odnosi članak 20., ako upravitelj infrastrukture naiđe na problem između različitih zahtjeva on pokušava, putem koordinacije zahtjeva, osigurati najbolje moguće usklađivanje svih zahtjeva.

2.   Kada dođe do situacije koja zahtjeva koordinaciju, upravitelj infrastrukture, u razumnim granicama, ima pravo predložiti infrastrukturni kapacitet koji se razlikuje od zatraženog.

3.   Upravitelj infrastrukture pokušava riješiti sve probleme savjetovanjem s podnositeljima zahtjeva.

4.   Načela koja određuju postupak koordinacije utvrđuju se u izvješću o mreži. Ona se posebno odnose na poteškoće pri uređivanju međunarodnih trasa vlaka te na utjecaje koje izmjena može imati na druge upravitelje infrastrukture.

5.   Kad je zahtjevima za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta nemoguće udovoljiti bez koordinacije, upravitelj infrastrukture pokušava izaći u susret svim zahtjevima putem koordinacije.

6.   Ne dovodeći u pitanje postojeće žalbene postupke i odredbe članka 30., za slučaj spora o dodjeli infrastrukturnog kapaciteta, uspostavit će se sustav rješavanja sporova za hitno rješavanje takvih sporova. U slučaju primjene ovog sustava, odluka se donosi u vremenskom roku od 10 radnih dana.

Članak 22.

Zakrčena infrastruktura

1.   Ako nakon koordinacije zatraženih trasa i savjetovanja s podnositeljima zahtjeva nije moguće primjereno udovoljiti zahtjevima za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta, upravitelj infrastrukture mora odmah proglasiti zakrčenim element infrastrukture na kojemu se to dogodilo. Ovo se također čini u slučaju infrastrukture za koju se predviđa da neće imati dovoljan kapacitet u skoroj budućnosti.

2.   Kad se infrastruktura proglasi zakrčenom, upravitelj infrastrukture izvršava analizu kapaciteta kako je opisano u članku 25., osim ako se već ne provodi plan povećanja kapaciteta kako je opisano u članku 26.

3.   U slučaju kad pristojbe u skladu s člankom 7. stavkom 4. nisu naplaćene ili kad nisu postigle zadovoljavajući rezultat i infrastruktura se proglasi zakrčenom, upravitelj infrastrukture može dodatno primijeniti kriterij prednosti kako bi raspodijelio infrastrukturni kapacitet.

4.   Kriterij prednosti uzima u obzir važnost određene usluge prijevoza za društvo, u odnosu na svaku drugu uslugu prijevoza koja bi se iz tog razloga isključila.

Kako bi se u ovim okvirima zajamčio razvoj odgovarajućih usluga prijevoza, a posebno da bi se zadovoljilo zahtjeve državnih službi ili da bi se unaprijedio razvoj teretnog željezničkog prijevoza, države članice mogu, pod nediskriminirajućim uvjetima, poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale prednost tih usluga pri dodjeli infrastrukturnog kapaciteta.

Države članice mogu, prema potrebi, dodijeliti upravitelju infrastrukture naknadu koja odgovara bilo kakvom eventualnom gubitku prihoda povezanim s potrebom da se kapacitet dodijeli određenim uslugama, sukladno prethodnom podstavku.

Ovo znači da se vodi računa o učinku ovog isključivanja u drugim državama članicama.

5.   Važnost usluga teretnog prijevoza, a posebno međunarodnog teretnog prijevoza prilikom određivanja kriterija prednosti razmotrit će se na odgovarajući način.

6.   Postupci koji se slijede i kriteriji koji se koriste u slučaju zakrčenosti infrastrukture utvrđuju se u izvješću o mreži.

Članak 23.

Ad hoc zahtjevi

1.   Upravitelj infrastrukture odgovara na ad hoc zahtjeve za pojedinačne trase vlaka što je brže moguće i u bilo kojem slučaju u roku od pet radnih dana. Informacije o raspoloživom rezervnom kapacitetu daju se na raspolaganje svim podnositeljima zahtjeva koji se žele koristiti tim kapacitetom.

2.   Upravitelji infrastruktura prema potrebi procjenjuju potrebu da se rezervni kapacitet drži na raspolaganju u okviru završnog određenog voznog reda kako bi mogli brzo odgovoriti na predvidive ad hoc zahtjeve za dodjelom kapaciteta. Ovo se primjenjuje i u slučajevima zakrčene infrastrukture.

Članak 24.

Specijalizirana infrastruktura

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., infrastrukturni kapacitet se smatra raspoloživim za sve vrste usluga koje udovoljavaju značajkama trase vlaka.

2.   Kad postoje odgovarajući alternativni pravci upravitelj infrastrukture može, nakon savjetovanja sa zainteresiranim stranama, odrediti određenu infrastrukturu za određene vrste prometa. Ne dovodeći u pitanje članke 81., 82. i 86. Ugovora, kad dođe do takvog određivanja, upravitelj infrastrukture može dati prednost toj vrsti prometa pri dodjeli infrastrukturnog kapaciteta.

To određivanje ne sprečava druge vrste prometa da koriste tu infrastrukturu u slučajevima kad je kapacitet na raspolaganju i kad željeznička vozila odgovaraju tehničkim značajkama neophodnima za prijevoz na željezničkim prugama.

3.   Određivanje infrastrukture sukladno stavku 2. opisuje se u izvješću o mreži.

Članak 25.

Analiza kapaciteta

1.   Cilj je analize kapaciteta odrediti ograničenja infrastrukturnog kapaciteta koja sprečavaju da se primjereno udovolji zahtjevima za dodjelom kapaciteta, te predložiti metode koje omogućuju da se udovolji dodatnim zahtjevima. Ovom se analizom ustanovljuju razlozi zakrčenosti te mjere koje bi se mogle poduzeti u kratkom i srednjem vremenskom roku kako bi se olakšala zakrčenost.

2.   Analizom se uzima u obzir infrastruktura, operativni postupci, priroda različitih usluga prijevoza i učinak svih ovih čimbenika na infrastrukturni kapacitet. Mjere za razmatranje posebno uključuju ponovno određivanje pravca usluga prijevoza, vremensko usklađivanje, izmjene brzine i poboljšanja infrastrukture.

3.   Analiza kapaciteta će se dovršiti u roku od šest mjeseci nakon utvrđivanja zakrčenosti infrastrukture.

Članak 26.

Plan povećanja kapaciteta

1.   U roku od šest mjeseci nakon dovršenja analize kapaciteta upravitelj infrastrukture sastavlja plan povećanja kapaciteta.

2.   Plan povećanja kapaciteta se donosi nakon savjetovanja s korisnicima odgovarajuće zakrčene infrastrukture.

On utvrđuje:

Na temelju analize koristi i troškova mogućih mjera, on također određuje koje će se radnje poduzeti kako bi se povećao infrastrukturni kapacitet, uključujući i kalendar za provedbu mjera.

Plan može ovisiti o prethodnom odobrenju država članica.

3.   Upravitelj infrastrukture prestaje ubirati naknade koje su određene za odgovarajuću infrastrukturu na temelju članka 7. stavka 4. u slučajevima kad:

Međutim, upravitelj infrastrukture može, ovisno o odobrenju regulatornog tijela na koji se odnosi članak 30., nastaviti ubirati te naknade ako:

Članak 27.

Korištenje trasa vlakova

1.   Upravitelj infrastrukture zahtijeva, posebno za zakrčenu infrastrukturu, oslobađanje trase vlaka koja se, u razdoblju od najmanje jednog mjeseca, koristila manje od ulazne kvote koja treba biti predviđena u izvješću o mreži, osim ako se to nije dogodilo zbog razloga koji nisu gospodarski i koji su izvan kontrole prijevoznika.

2.   Upravitelj infrastrukture može u izvješću o mreži odrediti uvjete, čime se uzimaju u obzir prethodne razine korištenja trase vlaka pri utvrđivanju prednosti za postupak dodjele.

Članak 28.

Infrastrukturni kapacitet za redovno održavanje mreže

1.   Zahtjevi za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta kako bi se izvršilo održavanje predaju se za vrijeme postupka određivanja voznog reda.

2.   Upravitelj infrastrukture vodi računa o učinku koji infrastrukturni kapacitet rezerviran za redovno održavanje mreže ima na podnositelje zahtjeva.

Članak 29.

Posebne mjere koje se poduzimaju u slučaju smetnji

1.   U slučaju smetnji pri kretanjima vlakova prouzrokovanih zbog tehničkih razloga ili nesreće, upravitelj infrastrukture mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi normalizirao situaciju. U tu svrhu sastavlja plan postupanja u posebnim slučajevima u kojem navodi razna tijela javne vlasti koja moraju biti obaviještena u slučaju ozbiljnih nesreća ili smetnji pri kretanjima vlakova.

2.   U slučaju opasnosti i kad je to prijeko potrebno zbog smetnji koje su dovele do toga da infrastruktura trenutačno nije u upotrebi, raspodijeljene se trase mogu povući bez upozorenja, za vrijeme potrebno da se sustav popravi.

Upravitelj infrastrukture može, ako smatra potrebnim, zatražiti od željezničkih prijevoznika da mu stave na raspolaganje sredstva koja po njegovu mišljenju najviše mogu doprinijeti normalizaciji situacije u najkraćem roku.

3.   Države članice mogu zatražiti od željezničkih prijevoznika da se uključe u provođenje i nadgledanje njihovog vlastitog poštivanja sigurnosnih standarda i pravila.

POGLAVLJE IV.

OPĆE MJERE

Članak 30.

Regulatorno tijelo

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 6. države članice ustanovljuju regulatorno tijelo. To tijelo, koje može biti ministarstvo nadležno za promet ili svako drugo tijelo, neovisno je o upraviteljima infrastrukture, tijelima za ubiranje pristojbi, tijelu za dodjelu kapaciteta ili podnositeljima zahtjeva po pitanju organizacije, odluka o financiranju, pravne strukture i donošenja odluka. Tijelo djeluje u skladu s načelima izloženim u ovom članku po kojima se regulatorne funkcije i funkcije žalbe mogu dodijeliti odvojenim tijelima.

2.   Podnositelj zahtjeva se imati pravo žaliti regulatornom tijelu ako smatra da se prema njemu nepošteno postupilo, da ga se diskriminiralo ili da mu se na bilo koji drugi način naškodilo, a posebno protiv odluka koje je donio upravitelj infrastrukture ili prema potrebi željeznički prijevoznik a odnose se na:

3.   Regulatorno tijelo vodi brigu o tome da pristojbe koje je odredio upravitelj infrastrukture budu u skladu s poglavljem II. te da su nediskriminirajuće. Pregovori između podnositelja zahtjeva i upravitelja infrastrukture koji se odnose na razinu infrastrukturnih pristojbi dozvoljeni su samo ako se odvijaju pod nadzorom regulatornog tijela. Regulatorno tijelo intervenira ako postoji vjerojatnost da su pregovori u suprotnosti sa zahtjevima ove Direktive.

4.   Regulatorno je tijelo ovlašteno da zatraži odgovarajuće informacije od upravitelja infrastrukture, podnositelja zahtjeva i bilo koje uključene treće strane unutar dotične države članice, a te informacije moraju biti dostavljene bez nepotrebnog kašnjenja.

5.   Regulatorno tijelo dužno je donijeti odluku o svakoj pritužbi i poduzeti mjere da popravi situaciju u roku od najviše dva mjeseca po primitku svih informacija.

Neovisno o stavku 6., odluka regulatornog tijela obvezuje sve stranke obuhvaćene tom odlukom.

U slučaju žalbe protiv odbijanja dodjele infrastrukturnog kapaciteta ili protiv uvjeta ponude kapaciteta, regulatorno tijelo je dužno ili potvrditi da nisu potrebne izmjene odluke upravitelja infrastrukture ili zatražiti izmjene te odluke u skladu s uputama koje je odredilo regulatorno tijelo.

6.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da odluke koje donese regulatorno tijelo podliježu sudskoj kontroli.

Članak 31.

Suradnja regulatornih tijela

Državna regulatorna tijela izmjenjuju informacije o svojem radu te načelima i praksi donošenja odluka u svrhu koordiniranja njihovih načela donošenja odluka u cijeloj Zajednici. Komisija ih podržava u toj zadaći.

Članak 32.

Dodjela rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza

1.   Odredbe koje se odnose na rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza koje jesu ili će se ustanoviti u Zajednici te za međunarodne grupacije koje oni čine, u skladu su s ovim člankom.

2.   Države članice moraju osigurati da se na njihovom državnom području podnosi rješenje o sigurnosti u kojem su utvrđeni sigurnosni zahtjevi željezničkih prijevoznika kako bi osigurali sigurnu uslugu na dotičnim pravcima.

3.   Kako bi mu se dodijelilo rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza, željeznički prijevoznik dužan poštovati propise nacionalnog prava, koji su u skladu s pravom Zajednice i primjenjuju se na nediskriminirajući način i kojima se predviđaju tehnički i operativni uvjeti specifični za usluge željezničkog prijevoza te sigurnosni zahtjevi koji se odnose na osoblje, željeznička vozila i unutarnju organizaciju poduzeća.

Posebno, mora podnijeti dokaz da osoblje koje je zaposleno na upravljanju i pratnji vlakova ima potrebnu obuku o poštovanju prometnih pravila koje primjenjuje upravitelj infrastrukture i o sigurnosnim zahtjevima koji su nametnuti u interesu prometovanja vlakova.

Željeznički prijevoznik je također dužan dokazati da je željeznička vozila koja sačinjavaju vlakove odobrilo tijelo javne vlasti ili upravitelj infrastrukture, te da su provjerena u skladu s operativnim pravilima koji se primjenjuju na korištenu infrastrukturu. Rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza izdaje svako tijelo koje je u tu svrhu imenovala država članica u kojoj se nalazi korištena infrastruktura.

Članak 33.

Odstupanja

1.   U razdoblju od pet godina počevši od 15. ožujka 2003. sljedeće države članice:

ne moraju primjenjivati uvjete utvrđene u:

2.   Međutim, kad:

U roku jedne godine nakon primitka ili odluke navedene u točki (a), usvojene u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 35. stavku 2., ili obavijesti o službenom zahtjevu navedenom u točki (b), država ili države članice koje su uključene (Irska, Ujedinjena Kraljevina, u odnosu na Sjevernu Irsku, ili Grčka) će osigurati primjenu zakonodavstva kako bi primijenile članke navedene u stavku 1.

3.   Izuzeće navedeno u stavku 1. može se produljiti za razdoblje od najviše pet godina. Najkasnije 12 mjeseci prije datuma isteka izuzeća država članica koja je iskoristila to izuzeće može uputiti zahtjev Komisiji za produljeno izuzeće. Svaki se takav zahtjev mora potkrijepiti. Komisija je dužna ispitati takav zahtjev i donijeti odluku u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 35. stavku 2. Spomenuti savjetodavni postupak se primjenjuje na svaku odluku koja se odnosi na zahtjev.

Pri usvajanju odluke Komisija je dužna uzeti u obzir svaki razvoj geopolitičke situacije te razvoj željezničkog tržišta u, iz i prema državi članici koja je zatražila produljeno izuzeće.

4.   Luksemburg kao država članica s relativno malom željezničkom mrežom ne treba do 31. kolovoza 2004. uputiti zahtjev da neovisnom tijelu preda funkcije koje određuju pravedan i nediskriminirajući pristup infrastrukturi, kako je predviđeno u člancima 4. i 14. ako one obvezuju države članice da utemelje neovisna tijela koja će izvršavati zadatke navedene u tim člancima.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 34.

Provedbene mjere

1.   Države članice se mogu obratiti Komisiji za svako pitanje koje se tiče provedbe ove Direktive. Odgovarajuće se odluke donose u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 35. stavku 2.

2.   Na zahtjev države članice ili na svoju vlastitu inicijativu Komisija, u određenom slučaju, ispituje primjenu i provođenje odredaba koje se odnose na ubiranje pristojbi, dodjelu kapaciteta i rješenja o sigurnosti, te će u roku od dva mjeseca po primitku takvog zahtjeva odlučiti u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 35. stavku 2. mogu li se odgovarajuće mjere i dalje primjenjivati. Komisija svoju odluku priopćava Europskom parlamentu, Vijeću i državama članicama.

Ne dovodeći u pitanje članak 226. Ugovora, svaka država članica može predati Vijeću odluku Komisije u okviru vremenskog roka od mjesec dana. Iznimno, Vijeće može kvalificiranom većinom, donijeti drukčiju odluku u roku od mjesec dana.

3.   Izmjene potrebne radi prilagodbe Priloga donose se u skladu s regulatornim postupkom navedenim u članku 35. stavku 3.

Članak 35.

Odborski postupci

1.   Komisiji pomaže Odbor.

2.   Prilikom upute na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3.   Razdoblje predviđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

4.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 36.

Izvješće

Komisija će do 15. ožujka 2005. podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive i prema potrebi navesti prijedloge za daljnje djelovanje Zajednice.

Članak 37.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EEZ) br. 2830/77, Uredba (EEZ) br. 2183/78, Odluka 82/529/EEZ, Odluka 83/418/EEZ i Direktiva 95/19/EZ ovime se stavljaju izvan snage.

Članak 38.

Provedba

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive do 15. ožujka 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 39.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 40.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 321, 20.10.1998., str. 10. i

SL C 116 E, 26.4.2000., str. 40.

(2)  SL C 209, 22.7.1999., str. 22.

(3)  SL C 57, 29.2.2000., str. 40.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 10. ožujka 1999. (SL C 175, 21.6.1999., str. 120.), potvrđeno 27. listopada 1999. (SL C 154, 5.6.2000., str. 22.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. ožujka 2000. (SL C 178, 27.6.2000., str. 28.) i Odluka Europskog parlamenta od 5. srpnja 2000. (još nije objavljena u Službenom listu), Odluka Europskog parlamenta od 1. veljače 2001. i Odluka Vijeća od 20. prosinca 2000.

(5)  SL L 237, 24.8.1991., str. 25. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2001/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 75, 15.3.2001., str. 1.).

(6)  SL L 143, 27.6.1995., str. 75.

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL L 334, 24.12.1977., str. 13. Uredba kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(9)  SL L 258, 21.9.1978., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(10)  SL L 234, 9.8.1982., str. 5. Uredba kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(11)  SL L 237, 26.8.1983., str. 32. Uredba kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(12)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 od 26. lipnja 1969. o djelovanju država članica u vezi s obvezama koje su svojstvene javnim uslugama u željezničkom i cestovnom prijevozu i prijevozu unutarnjim vodnim putovima (SL L 156, 28.6.1969., str. 1.). Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1893/91 (SL L 169, 29.6.1991., str. 1.).

PRILOG I.

Sadržaj izvješća o mreži

Izvješće o mreži na koje se odnosi članak 3. sadržava sljedeće podatke:

PRILOG II.

Usluge koje treba pružiti željezničkim prijevoznicima

PRILOG III.

Raspored za postupak dodjele