07/Sv. 004

HR

Službeni list Europske unije

35


32001L0012


L 075/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.02.2001.


DIREKTIVA 2001/12/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. veljače 2001.

o izmjeni Direktive Vijeća 91/440/EEZ o razvoju željeznica Zajednice

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251 (4). Ugovora, u svjetlu zajedničkog teksta koji je odobrio Odbor za mirenje 22. studenoga 2000.,

budući da:

(1)

Direktivu Vijeća 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (5) treba izmijeniti uzimajući u obzir iskustvo s njezinom provedbom i razvoje u željezničkom sektoru od njezina donošenja kako bi se osiguralo da se postignu njezini ciljevi.

(2)

Treba zajamčiti pošten i nediskriminirajući pristup infrastrukturi odvajanjem određenih osnovnih funkcija i/ili uspostavljanjem jednog željezničkog regulatornog tijela koje će vršiti funkcije kontrole i provedbe, te jednako tako odvajanjem poslovnih knjiga dobiti i gubitka i bilanca.

(3)

Treba također zajamčiti pošten i nediskriminirajući pristup infrastrukturi odvajanjem sigurnosnih funkcija i/ili uspostavljanjem jednog željezničkog regulatornog tijela koje će vršiti funkcije kontrole i provedbe. U svakom slučaju željeznički prijevoznici mogu na nediskriminirajući način biti uključeni u provedbu i praćenje sigurnosnih standarda.

(4)

Proširenje prava na pristup treba, kao kod ostalih vrsta prijevoza, uslijediti zajedno s usporednom provedbom potrebnih popratnih mjera usklađivanja.

(5)

U skladu s ciljem dopune unutarnjeg tržišta, što će uključivati mogućnost za sve ovlaštene željezničke prijevoznike koji udovoljavaju sigurnosnim uvjetima da obavljaju usluge prijevoza, u prijelaznom razdoblju od ukupno sedam godina prava na pristup se trebaju proširiti na ovlaštene željezničke prijevoznike za međunarodni prijevoz robe na određenoj mreži, pod nazivom Transeuropska željeznička mreža za prijevoz robe, uključujući pristup uslugama i opskrbu na glavnim terminalima i lukama. Nakon ovog prijelaznog razdoblja, Transeuropska željeznička mreža za prijevoz robe treba pokriti čitavu europsku željezničku mrežu, a željezničkim prijevoznicima se trebaju odobriti prava na pristup toj mreži za međunarodni prijevoz robe.

(6)

Pravo na pristup zajamčeno je ovlaštenom željezničkom prijevozniku koji udovoljava sigurnosnim uvjetima i traži pristup, bez obzira na vrstu djelatnosti.

(7)

Države članice slobodne su da prava pristupa, koja su sveobuhvatnija od pristupa za željezničke prijevoznike koji obavljaju međunarodni kombinirani prijevoz, odobre međunarodnim udrugama koje obavljaju usluge međunarodnog prijevoza i željezničkim prijevoznicima koja obavljaju usluge međunarodnog prijevoza robe u okviru Transeuropske željezničke mreže za prijevoz robe. Korištenje ovih sveobuhvatnijih prava na pristup može biti ograničeno na željezničke prijevoznike koji imaju dozvolu u državama članicama u kojima se odobravaju prava na pristup slične prirode, pod uvjetom da je ovo ograničenje sukladno Ugovoru.

(8)

U svrhu promicanja učinkovitog upravljanja infrastrukturom u javnom interesu, upravitelji infrastrukture trebaju dobiti neovisan status u odnosu na državu te slobodu upravljanja svojim unutarnjim poslovima, dok države članice trebaju poduzeti potrebne mjere za razvoj i sigurnu uporabu željezničke infrastrukture.

(9)

U svrhu promicanja učinkovitog putničkog prijevoza i prijevoza robe te kako bi se osigurala transparentnost njihovih financija, uključujući sve financijske naknade ili državne potpore, nužno je odvojiti poslovne knjige usluga putničkog prijevoza od poslovnih knjiga usluga prijevoza robe.

(10)

Potrebno je provesti broj mjera kako bi se bolje pratio razvoj željezničkog sektora i tržišta, procijenio učinak donesenih mjera i analizirao utjecaj mjera koje je predvidjela Komisija.

(11)

Tijela moraju biti uspostavljena i trebaju imati dostatan stupanj neovisnosti kako bi regulirala natjecanje na tržištu željezničkih usluga kad ne postoje tijela koje vrše tu funkciju.

(12)

Komisija treba izvijestiti o provedbi ove Direktive i donijeti odgovarajuće prijedloge.

(13)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebaju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6).

(14)

Potrebne su posebne mjere koje će uzeti u obzir svojstvenu geopolitičku i geografsku situaciju određenih država članica kao i posebnu organizaciju željezničkog sektora u različitim državama članicama osiguravajući pritom cjelovitost unutarnjeg tržišta.

(15)

U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti određenima u članku 5. Ugovora, ciljeve ove Direktive, odnosno razvoj željeznica Zajednice, ne mogu dostatno ostvariti države članice, u pogledu potrebe da se osiguraju pošteni i nediskriminirajući uvjeti pristupa infrastrukturi kao i da se vodi računa o jasnim međunarodnim dimenzijama koje su uključene u rad bitnih elemenata željezničkih mreža, nego ih se zbog potrebe za koordiniranim transnacionalnim aktivnostima može na bolji način ostvariti na razini Zajednice. Ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(16)

Direktivu 91/440/EEZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 91/440/EEZ se mijenja kako slijedi:

1.

Naslov odjeljka I. zamjenjuje se sljedećim: „Područje primjene i definicije”.

2.

Članak 1. se stavlja izvan snage.

3.

Sljedeći stavak se dodaje članku 2:

„3.   Prijevoznici čije su usluge željezničkog prijevoza ograničene isključivo na kombinirani prijevoz cestovnih vozila kroz Channel Tunnel izvan su područja primjene ove Direktive osim članka 6. stavka 1., članka 10. i članka 10.a.”

4.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

prva i druga alineja zamjenjuju se sljedećim:

„—

‚željeznički prijevoznik’ znači svako državno ili privatno poduzeće ovlašteno u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Zajednice čija je glavna djelatnost obavljanje usluga željezničkog prijevoza robe i/ili putnika pod uvjetom da poduzeće osigurava vuču vlakova; ovaj pojam također uključuje i poduzeća koja obavljaju samo vuču vlakova,

‚upravitelj infrastrukture’ znači svako tijelo ili poduzeće prvenstveno odgovorno za gradnju i održavanje željezničke infrastrukture. Ovo može uključivati i upravljanje infrastrukturnim prometno-upravljačkim i signalno-sigurnosnim sustavima. Funkcije upravitelja infrastrukture na jednoj mreži ili dijelu mreže mogu se dodijeliti više od jednom tijelu ili poduzeću”;

(b)

sljedeća alineja umeće se iza četvrte alineje:

„—

‚usluga međunarodnog prijevoza robe’ znači usluge prijevoza kod kojih vlak prelazi barem jednu granicu države članice; vlak se može spojiti i/ili razdvojiti i različiti dijelovi vlaka mogu imati različita polazišta i odredišta, pod uvjetom da svi vagoni prijeđu barem jednu granicu”.

5.

Naslov odjeljka II. zamjenjuje se sljedećim: „Neovisnost upravljanja”.

6.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, što se tiče upravljanja, rukovodstva i unutarnjeg nadzora nad upravnim, gospodarskim i računovodstvenim pitanjima, željeznički prijevoznici imaju neovisan status u skladu s kojim će posebno njihova imovina, proračun i poslovne knjige biti odvojeni od državnih.

2.   Poštujući okvir i određena pravila ubiranja pristojbi i raspodjele koja su utvrdile države članice, upravitelj infrastrukture odgovara za svoje vlastito upravljanje, rukovodstvo i unutarnji nadzor.”

7.

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se zasebne poslovne knjige dobiti i gubitka i bilance vode i objavljuju, s jedne strane za poslovanje koje se odnosi na obavljanje prijevoznih usluga od strane željezničkih prijevoznika, a s druge strane za poslovanje koje se odnosi na upravljanje željezničkom infrastrukturom. Državne potpore koje se dodijele jednom od ova dva područja djelovanja ne smiju se prebaciti na drugo.

Poslovne knjige za ova dva područja djelovanja vode se na način koji odražava ovu zabranu.

2.   Države članice također mogu propisati da to odvajanje zahtijeva organizaciju zasebnih odjela unutar jednog poduzeća ili da infrastrukturom upravlja zasebno tijelo.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se funkcije koje određuju pravedni i nediskriminirajući pristup infrastrukturi, nabrojane u Prilogu II., povjere tijelima ili poduzećima koja sama ne obavljaju nikakve usluge željezničkog prijevoza. Bez obzira na strukturu organizacije, mora se dokazati da je ovaj cilj postignut.

Međutim, države članice mogu dodijeliti željezničkim prijevoznicima ili bilo kojem drugom tijelu zadatak ubiranja pristojbi i odgovornost za upravljanje željezničkom infrastrukturom, kao što je ulaganje, održavanje i financiranje.

4.   Primjena stavka 3. podliježe izvješću Komisije u skladu s člankom 10.b, koji se mora predati do 15. ožujka 2006.”

8.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere za razvoj njihove nacionalne željezničke infrastrukture, uzimajući u obzir, prema potrebi, opće potrebe Zajednice.

2.   Države članice vode brigu o utvrđivanju sigurnosnih standarda i pravila, o izdavanju odobrenja za željeznička vozila i željezničke prijevoznike, te o istraživanju nesreća. Ove zadatke obavljaju tijela ili poduzeća koja sama ne obavljaju usluge željezničkog prijevoza i koja su neovisna od tijela ili poduzeća koja obavljaju te usluge, tako da zajamče pravedan i nediskriminirajući pristup infrastrukturi.

Željeznički prijevoznici dužni su primijeniti te sigurnosne standarde i pravila. Ako države članice provedbu i praćenje ne povjere neovisnim tijelima, one mogu dozvoliti ili zatražiti od željezničkih prijevoznika da osiguraju provedbu i praćenje sigurnosnih standarda i pravila pri čemu će jamčiti da se ove funkcije izvršavaju na nepristran i nediskriminirajući način.

3.   Države članice također mogu, uzimajući u obzir članke 73., 87. i 88. Ugovora, odobriti upravitelju infrastrukture financiranja u skladu sa zadacima, veličinom i financijskim uvjetima, posebno kako bi pokrili nova ulaganja.

4.   U okviru opće politike koju određuje država, upravitelj infrastrukture dužan je izraditi poslovni plan koji uključuje programe financiranja i ulaganja. Plan je osmišljen da osigura optimalnu i učinkovitu uporabu i razvoj infrastrukture pri čemu se osiguravaju financijska ravnoteža i sredstva potrebna da se ostvare ovi ciljevi.”

9.

Članak 9. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Potpora koju su države članice namijenile za otpis dugova navedenih u ovom članku dodjeljuje se u skladu s člancima 73., 87. i 88. Ugovora.”

10.

Sljedeći se stavak dodaje članku 9.:

„4.   Što se tiče željezničkih prijevoznika, poslovne knjige dobiti i gubitka te bilance ili godišnje izvješće sredstava i obveza vode se i objavljuju za poslovanje koje se odnosi na obavljanje usluga željezničkog prijevoza robe. Potpore koje se uplaćuju za javne djelatnosti koje se odnose na obavljanje usluga putničkog prijevoza moraju biti zasebno prikazane u odgovarajućim poslovnim knjigama i ne smiju se prenositi na djelatnosti koje se odnose na obavljanje drugih prijevoznih usluga ili bilo koje druge djelatnosti.”

11.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

1.   Međunarodnim udrugama odobravaju se prava na pristup i provoz u državama članicama u kojima njihovi članovi (prijevoznici) imaju poslovni nastan, kao i prava provoza u drugim državama članicama, za međunarodne usluge između država članica u kojima prijevoznici koja sačinjavaju spomenute udruge imaju poslovni nastan.

2.   Željezničkim prijevoznicima koji su obuhvaćeni člankom 2. odobrava se pristup infrastrukturi u drugim državama članicama pod pravednim uvjetima u svrhu obavljanja usluga međunarodnog kombiniranog prijevoza robe.

3.   Bez obzira na vrstu prijevoza, željezničkim se prijevoznicima obuhvaćenim člankom 2. pod pravednim uvjetima odobrava pristup koji traže od Transeuropske željezničke mreže za prijevoz robe određene u članku 10.a i u Prilogu I., i u svakom slučaju nakon 15. ožujka 2008. pristup cijeloj željezničkoj mreži u svrhu obavljanja usluga međunarodnog prijevoza robe.

4.   Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija, u posebnom slučaju, ispituje primjenu i provedbu ovog članka i u roku od dva mjeseca od primitka takvog zahtjeva i nakon savjetovanja s Odborom navedenim u članku 11.a stavku 2. odlučuje mogu li se i dalje primjenjivati dotične mjere. Komisija obavješćuje Europski parlament, Vijeće i države članice o svojoj odluci.

Ne dovodeći u pitanje članak 226. Ugovora, svaka država članica može odluku Komisije uputiti Vijeću u vremenskom razdoblju od mjesec dana. Vijeće može, kvalificiranom većinom, u iznimnim okolnostima donijeti drugu odluku u razdoblju od mjesec dana.

5.   Svaki željeznički prijevoznik koji obavlja usluge željezničkog prijevoza sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 3. dužan je sklopiti potrebne upravne, tehničke i financijske sporazume na temelju javnog ili privatnog prava s upraviteljem one željezničke infrastrukture koju koristi, da bi se regulirala pitanja upravljanja prometom i sigurnosti prometa koja se odnose na usluge tog prijevoza. Uvjeti koji određuju takve sporazume moraju biti nediskriminirajući i, ako je potrebno, u skladu s odredbama Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti. (7).

6.   Pristup uslugama prugom i opskrba u terminalima i lukama, a koje su povezane sa željezničkim djelatnostima navedenim u stavcima 1., 2. i 3. i koji koristi ili potencijalno koristi više od jednog krajnjeg korisnika usluga, osigurava se za sve željezničke prijevoznike na nediskriminirajući način, a zahtjevi željezničkih prijevoznika mogu podlijegati ograničenjima samo ako pod tržišnim uvjetima postoje održive alternative.

7.   Ne dovodeći u pitanje propise Zajednice i nacionalne propise koji se odnose na politiku tržišnog natjecanja i ustanove odgovorne u tom području, regulatorno tijelo osnovano sukladno članku 30. Direktive 2001/14/EZ, ili bilo koje drugo tijelo koje uživa isti stupanj neovisnosti, nadgleda natjecanje na tržištu usluga željezničkog prijevoza, uključujući tržište željezničkog prijevoza robe.

To se tijelo osniva u skladu s pravilima u članku 30. stavku 1. navedene Direktive. Svaki podnositelj zahtjeva ili zainteresirana stranka može uložiti žalbu ovom tijelu ako misli da se prema njemu postupilo nepravedno, da je bio predmet diskriminacije ili da je na bilo koji drugi način oštećen. Na temelju žalbe ili, prema potrebi, na temelju svoje vlastite inicijative regulatorno tijelo je dužno prvom prilikom odlučiti o odgovarajućim mjerama kako bi se ispravili nepoželjni razvoji događaja na ovim tržištima. Kako bi se osigurala potrebna mogućnost sudske kontrole i neophodna suradnja između nacionalnih regulatornih tijela, članak 30. stavak 6. i članak 31. navedene Direktive primjenjuju se u ovom kontekstu.

8.   U skladu s člankom 14. kojim je predviđeno izvješće o provedbi ove Direktive, uz koje se navode odgovarajući prijedlozi o nastavku djelovanja Zajednice u svrhu razvoja željezničkog tržišta i pravnog okvira koji ga određuje, a u svakom slučaju sedam godina nakon 15. ožujka 2008., Transeuropska željeznička mreža za prijevoz robe određena u članku 10.a i Prilogu I., koja odobrava pristup međunarodnom prijevozu robe željezničkim prijevoznicima iz članka 3., proširit će se kako bi pokrila čitavu europsku željezničku mrežu. Željezničkim prijevoznicima se na području te čitave mreže i pod poštenim uvjetima odobrava zajamčen pristup i provoz za međunarodni prijevoz robe.”

12.

U odjeljku V. „Pristup željezničkoj infrastrukturi” dodaje se sljedeći članak:

„Članak 10.a

1.   Transeuropska željeznička mreža za prijevoz robe sastoji se od sljedećih elemenata:

(a)

željezničkih pruga kako je označeno na kartama u Prilogu I.;

(b)

zaobilaznih trasa, prema potrebi, posebno oko zakrčene infrastrukture u smislu Direktive 2001/14/EZ. U slučaju kada se ponude ove trase, ukupno vremensko trajanje putovanja će se sačuvati koliko god je to moguće;

(c)

pristupa putem pruge terminalima koje koristi ili potencijalno koristi više od jednog krajnjeg korisnika usluga, kao i drugim postrojenjima i objektima, uključujući pripadajuće sporedne pruge;

(d)

pristupa putem pruge prema i iz luka koje su nabrojane u Prilogu I., uključujući i sporedne pruge.

2.   Sporedne pruge navedene u stavku 1. točkama (c) i (d) pokrivaju ono što iznosi više: ili 50 km na kraju putovanja ili 20 % ukupnog trajanja putovanja na željezničkim prugama navedenima u stavku 1. točki (a).

Belgija i Luksemburg, kao države članice s relativno malom ili koncentriranom mrežom, mogu ograničiti duljinu sporednih pruga na barem 20 km u prvoj godini nakon 15. ožujka 2003., a do kraja druge godine na barem 40 km.”

13.

Nakon odjeljka V. „Pristup željezničkoj infrastrukturi” dodaje se sljedeći odjeljak:

„ODJELJAK V.a

Nadzorni zadaci Komisije

Članak 10.b

1.   Najkasnije do 15. rujna 2001. Komisija čini potrebne pripreme da bi pratila tehničke i gospodarske uvjete i razvoj tržišta europskog željezničkog prometa. Komisija osigurava da se odgovarajuća sredstva stave na raspolaganje kako bi se omogućilo učinkovito praćenje ovog sektora.

2.   U ovom kontekstu, Komisija u velikoj mjeri uključuje predstavnike dotičnih država članica i sektora, uključujući korisnike, tako da oni mogu bolje pratiti razvoj željezničkog sektora i tržišta, procijeniti učinak donesenih mjera i analizirati utjecaj mjera planiranih od strane Komisije.

3.   Komisija prati uporabu mreža i razvoj okvirnih uvjeta u željezničkom sektoru, a posebno ubiranje pristojbi za uporabu infrastrukture, raspodjelu kapaciteta, sigurnosne propise i izdavanje odobrenja te stupanj usklađivanja koji iz toga proizlazi. Ona osigurava aktivnu suradnju između odgovarajućih regulatornih tijela u državama članicama.

4.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o:

(a)

razvoju unutarnjeg tržišta željezničkih usluga;

(b)

okvirnim uvjetima;

(c)

stanju Transeuropske željezničke mreže za prijevoz robe;

(d)

korištenju prava na pristup;

(e)

preprekama učinkovitijim uslugama željezničkog prijevoza;

(f)

ograničenjima infrastrukture; i

(g)

potrebi za zakonodavstvom.”

14.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

1.   Države članice mogu upozoriti Komisiju o bilo kojem pitanju koje se odnosi na provedbu ove Direktive. Odgovarajuće odluke donose se savjetodavnim postupkom navedenim u članku 11.a stavku 2.

2.   Izmjene potrebne za prilagodbu priloga donose se regulatornim postupkom navedenim u članku 11.a tavku 3.”

15.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

1.   Komisiji pomaže Odbor.

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje predviđeno člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

4.   Odbor donosi svoj poslovnik.”

16.

Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

Do 15. ožujka 2005. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Vijeću izvješće o provedbi ove Direktive u kojem će se navesti odgovarajući prijedlozi o nastavku djelovanja Zajednice u svrhu razvoja željezničkog tržišta i pravnog okvira koji ga određuje.”

17.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 14.a

1.   U razdoblju od pet godina, počevši od 15. ožujka 2003. sljedeće države članice:

Irska, kao država članica smještena na otoku sa željezničkom vezom sa samo još jednom državom članicom,

Ujedinjena Kraljevina, u pogledu Sjeverne Irske, po istoj osnovi, i

Grčka, kao država članica koja nema niti jednu izravnu željezničku vezu s bilo kojom drugom državom članicom,

ne moraju primjenjivati uvjet da povjere neovisnom tijelu funkcije koje određuju pravedan i nediskriminirajući pristup infrastrukturi, kao što je predviđeno u članku 6. stavku 3. prvom podstavku, te zadatke navedene u članku 7. stavku 2. prvom podstavku, ako ti članci obvezuju države članice da utemelje neovisna tijela koja će izvršavati zadatke navedene u spomenutim člancima.

2.   Međutim, kada:

(a)

više željezničkih prijevoznika ovlaštenih u skladu s člankom 4. Direktive 95/18/EZ ili, u slučaju Irske i Sjeverne Irske željezničko poduzeće drugdje na taj način ovlašteno, preda službeni zahtjev za obavljanje konkurentnih usluga željezničkog prijevoza u, prema ili iz Irske, Sjeverne Irske ili Grčke, o kontinuiranoj primjeni ovog izuzeća odlučuje se u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 11.a stavku 2.; ili

(b)

željeznički prijevoznik koji obavlja usluge željezničkog prijevoza u Irskoj, Sjevernoj Irskoj ili Grčkoj preda službeni zahtjev za obavljanje usluga željezničkog prijevoza na, prema i iz područja druge države članice (u ovom slučaju Irske ili Ujedinjene Kraljevine, u pogledu Sjeverne Irske, ili jedne i druge, druge države članice izvan njihovog područja), izuzeće navedeno u stavku 1. ne primjenjuje se.

U roku jedne godine nakon primitka odluke navedene u točki (a), donesene u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 11.a stavku 2. ili obavijesti o službenom zahtjevu navedenom u točki (b), dotična država ili države članice (Irska, Ujedinjena Kraljevina u pogledu Sjeverne Irske, ili Grčka) donose propise za provedu odredbi iz članaka navedenih u stavku 1.

3.   Izuzeće navedeno u stavku 1. može se produljiti za razdoblje od najviše pet godina. Najkasnije 12 mjeseci prije datuma isteka izuzeća, država članica koja je iskoristila to izuzeće može uputiti zahtjev Komisiji za produljeno izuzeće. Svaki takav zahtjev mora biti potkrijepljen dokumentima. Komisija je dužna ispitati takav zahtjev i donijeti odluku u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 11.a stavku 2. Spomenuti savjetodavni postupak se primjenjuje na svaku odluku koja se odnosi na zahtjev.

Pri usvajanju odluke, Komisija uzima u obzir svaki razvoj geopolitičke situacije te razvoj željezničkog tržišta u, iz i prema državi članici koja je zatražila produljeno izuzeće.

4.   Luksemburg kao država članica s relativno malom željezničkom mrežom ne treba do 31. kolovoza 2004. primijeniti zahtjev da neovisnom tijelu preda funkcije koje određuju pravedan i nediskriminirajući pristup infrastrukturi, kako je predviđeno u članku 6. stavku 3. prvom podstavku, u mjeri u kojoj obvezuje države članice da utemelje neovisna tijela koja će izvršavati zadatke navedene u tom članku.”

Članak 2.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 15. ožujka 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. veljače 2001.

Za Europski parlament

Predsjednica

N. FONTAINE

Za Vijeće

Predsjednik

A. LINDH


(1)  SL C 321, 20.10.1998., str. 6. i SL C 116 E, 26.4.2000., str. 21.

(2)  SL C 209, 22.7.1999., str. 22.

(3)  SL C 57, 29.2.2000., str. 40.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 10. ožujka 1999. (SL C 175, 21.6.1999., str. 115.), potvrđeno 16. rujna 1999. (SL C 54, 25.2.2000., str. 56.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. ožujka 2000. (SL C 288, 11.10.2000., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 5. srpnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu). Odluka Europskog parlamenta od 1. veljače 2001. i Odluka Vijeća od 20. prosinca 2000.

(5)  SL L 237, 24.8.1991., str. 25.

(6)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(7)  Vidjeti stranicu 29 SL L 75, 15.3.2001.


PRILOG I.

LUKE

BELGIE/BELGIQUE

Antwerpen/Anvers

Gent/Gand

Zeebrugge/Zeebruges

DANMARK

Ålborg

Århus

Esbjerg

Fredericia

København

Nyborg

Odense

DEUTSCHLAND

Brake

Bremen/Bremerhaven

Brunsbüttel

Cuxhaven

Emden

Hamburg

Kiel

Lübeck

Nordenham

Puttgarden

Rostock

Sassnitz

Wilhelmshaven

Wismar

ΕΛΛΑΣ

Αλεξανδρούπολις

Ελευσίνα

Πάτρα

Πειραιάς

Θεσσαλονίκη

Βόλος

ΕSPAÑA

Algeciras

Almería

Barcelona

Bilbao

Cartagena - Escombreras

Gijón

Huelva

Tarragona

Valencia

Vigo

FRANCE

Bayonne

Bordeaux

Boulogne

Calais

Cherbourg

Dunkerque

Fos-Marseille

La Rochelle

Le Havre

Nantes

Port-la-Nouvelle

Rouen

Sète

St-Nazaire

IRELAND

Cork

Dublin

ITALIA

Ancona

Bari

Brindisi

C. Vecchia

Genova

Gioia Tauro

La Spezia

Livorno

Napoli

Piombino

Ravenna

Salerno

Savona

Taranto

Trieste

Venezia

LUXEMBOURG

NEDERLAND

Amsterdam Zeehaven

Delfzijl/Eemshaven

Vlissingen

Rotterdam Zeehaven

Terneuzen

ÖSTERREICH

PORTUGAL

Leixões

Lisboa

Setúbal

Sines

SUOMI/FINLAND

Hamina

Hanko

Helsinki

Kemi

Kokkola

Kotka

Oulu

Pori

Rauma

Tornio

Turku

SVERIGE

Göteborg-Varberg

Helsingborg

Luleå

Malmö

Norrköping

Oxelösund

Stockholm

Trelleborg-Ystad

Umeå

UNITED KINGDOM

Sve luke povezane sa željezničkom mrežom

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image


PRILOG II.

Popis osnovnih funkcija navedenih u članku 6. stavku 3.:

priprema i donošenje odluka koji se odnose na izdavanje dozvola željezničkim prijevoznicima uključujući odobravanje pojedinačnih dozvola,

donošenje odluka koje se odnose na dodjelu trasa uključujući određivanje i procjenu raspoloživosti i dodjelu pojedinačnih trasa za vlakove,

donošenje odluka koje se odnose na ubiranje pristojbi za korištenje infrastrukture,

praćenje obveza obavljanja javnih usluga potrebnih u obavljanju određenih usluga.