4.4.2001   

HR

 

L 134/

PROTOKOL O TEŠKIM METALIMA UZ KONVENCIJU IZ 1979. O DALEKOSEŽNOM PREKOGRANIČNOM ONEČIŠĆIVANJU ZRAKA

Strane,

odlučne provesti Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćivanju zraka,

zabrinute što se emisije određenih teških metala prenose preko međunarodnih granica, te mogu uzrokovati štetu ekosustavima od ekološke i gospodarske važnosti, a mogu imati i štetne učinke na ljudsko zdravlje,

smatrajući da postupci izgaranja i industrijski postupci predstavljaju prevladavajuće antropogene izvore emisija teških metala u atmosferu,

priznajući da teški metali predstavljaju prirodne sastavnice Zemljine kore i da je većina teških metala u određenim oblicima i u odgovarajućim koncentracijama nužna za život,

uzimajući u obzir postojeće znanstvene i tehničke podatke o emisijama, geokemijskim procesima, atmosferskom prijenosu i učincima teških metala na ljudsko zdravlje i okoliš, kao i o tehnikama i troškovima njihovih suzbijanja,

svjesne raspoloživosti tehnika i praksa upravljanja u svrhu smanjenja onečišćenja zraka uzrokovanog emisijama teških metala,

uviđajući da zemlje unutar regije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) imaju različite gospodarske uvjete, a da su neke zemlje u prijelazu na tržišno gospodarstvo,

odlučne poduzeti mjere kako bi se predvidjele, spriječile ili svele na najmanju mjeru emisije određenih teških metala i njihovih odnosnih spojeva, uzimajući u obzir primjenu pristupa predostrožnosti, kako je navedeno u načelu 15 Deklaracije o okolišu i razvoju iz Ria,

ponovno potvrđujući da države imaju, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, suvereno pravo iskorištavati svoje vlastite resurse sukladno svojim vlastitim ekološkim i razvojnim politikama, te odgovornost osigurati da djelatnosti unutar njihove nadležnosti ili kontrole ne uzrokuju štetu okolišu drugih država ili područjima izvan granica nacionalne nadležnosti,

imajući na umu da bi mjere kontrole emisija teških metala također doprinijele zaštiti okoliša i ljudskog zdravlja u područjima izvan regije UN/ECE-a, uključujući vode Arktika i međunarodne vode,

primjećujući da suzbijanje emisija određenih teških metala može pružiti dodatne koristi u pogledu suzbijanja emisija ostalih onečišćivača,

svjesne možebitne nužnosti daljnjeg i učinkovitijeg djelovanja u svrhu kontrole i smanjenja emisija određenih teških metala i činjenice da primjerice studije koje se temelje na učincima mogu osigurati osnovu za daljnje djelovanje,

primjećujući važan doprinos privatnog i nevladinog sektora spoznajama o učincima u vezi s teškim metalima, raspoloživim alternativnim i tehnologijama suzbijanja, te njihovu ulogu u pružanju pomoći smanjenju emisija teških metala,

imajući na umu djelatnosti povezane s kontrolom teških metala na nacionalnoj razini i na međunarodnim forumima,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Definicije

U svrhu ovog Protokola,

1.

„Konvencija” podrazumijeva Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćivanju zraka, donesenu u Ženevi 13. studenoga 1979.;

2.

„EMEP” označava zajednički program praćenja i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćivača zraka u Europi;

3.

„izvršno tijelo” podrazumijeva izvršno tijelo Konvencije utemeljeno sukladno članku 10. stavku 1. Konvencije;

4.

„Komisija” podrazumijeva Gospodarsku komisiju Ujedinjenih naroda za Europu;

5.

„strane” podrazumijeva, osim ako se kontekstom ne zahtijeva drugačije, strane ovog Protokola;

6.

„geografsko područje primjene EMEP-a” podrazumijeva područje definirano člankom 1. stavkom 4. Protokola uz Konvenciju iz 1979. o dalekosežnom prekograničnom onečišćivanju zraka, koji se odnosi na dugoročno financiranje zajedničkog programa praćenja i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćivača zraka u Europi (EMEP), donesenu u Ženevi 28. rujna 1984.;

7.

„teški metali” označavaju one metale ili u nekim slučajevima metaloide koji su postojani i imaju gustoću veću od 4,5 g/cm3 i njihove spojeve;

8.

„emisija” označava ispuštanje u atmosferu iz točkastog ili raspršenog izvora;

9.

„stacionarni izvor” znači svaku učvršćenu građevinu, strukturu, objekt, instalaciju ili opremu koja izravno ili neizravno ispušta ili bi mogla ispuštati u atmosferu teški metal naveden u Prilogu I.;

10.

„novi stacionarni izvor” označava svaki stacionarni izvor čija je izgradnja ili značajna izmjena započela nakon isteka od dvije godine od datuma stupanja na snagu: (i) ovog Protokola; ili ii. izmjene i dopune Priloga I. ili II., kada stacionarni izvor podliježe odredbama ovog Protokola samo na temelju te izmjene i dopune. Na nadležnim nacionalnim tijelima je da donesu odluku o značajnosti izmjene, uzimajući u obzir čimbenike kao što su koristi takve izmjene za okoliš;

11.

„kategorija glavnih stacionarnih izvora” označava svaku kategoriju stacionarnih izvora koja je navedena u Prilogu II. i koja doprinosi najmanje 1 % ukupnim emisijama neke strane iz stacionarnih izvora teškog metala navedenog u Prilogu I. za referentnu godinu utvrđenu u skladu s Prilogom I.

Članak 2.

Cilj

Cilj je ovog Protokola kontrola emisija teških metala uzrokovanih antropogenim djelatnostima koje podliježu dalekosežnom prekograničnom atmosferskom prijenosu i koje će vjerojatno imati značajne štetne učinke na ljudsko zdravlje ili okoliš, u skladu s odredbama sljedećih članaka.

Članak 3.

Osnovne obveze

1.   Svaka strana smanjuje svoje ukupne godišnje emisije u atmosferu svakog od teških metala navedenih u Prilogu I. od razine emisije u referentnoj godini utvrđenoj u skladu s tim Prilogom, poduzimanjem učinkovitih mjera, primjerenih njenim posebnim okolnostima.

2.   Svaka strana, najkasnije unutar vremenskih rokova utvrđenih u Prilogu IV., primjenjuje:

(a)

najbolje raspoložive tehnike, uzimajući u obzir Prilog III., u pogledu svakog novog stacionarnog izvora unutar kategorije glavnih stacionarnih izvora za koje su najbolje raspoložive tehnike navedene u Prilogu III.;

(b)

granične vrijednosti utvrđene u Prilogu V. na svaki novi stacionarni izvor unutar kategorije glavnih stacionarnih izvora. Strana može, kao mogući izbor, primijeniti različite strategije smanjenja emisije kojima se postižu istovjetne razine cjelokupne emisije;

(c)

najbolje raspoložive tehnike, uzimajući u obzir Prilog III., u pogledu svakog postojećeg stacionarnog izvora unutar kategorije glavnih stacionarnih izvora za koje su najbolje raspoložive tehnike navedene u Prilogu III. Strana može, kao mogući izbor, primijeniti različite strategije smanjenja emisije kojima se postižu istovjetna smanjenja cjelokupne emisije;

(d)

granične vrijednosti utvrđene u Prilogu V. na svaki postojeći stacionarni izvor unutar kategorije glavnih stacionarnih izvora, ako je to tehnički izvedivo i ekonomski isplativo. Strana može, kao mogući izbor, primijeniti različite strategije smanjenja emisije kojima se postižu istovjetna smanjenja cjelokupne emisije.

3.   Svaka strana primjenjuje mjere kontrole proizvoda u skladu s uvjetima i vremenskim rokovima utvrđenima u Prilogu VI.

4.   Svaka strana treba razmotriti primjenu dodatnih mjera upravljanja proizvodima, uzimajući u obzir Prilog VII.

5.   Svaka strana izrađuje i održava popise emisija s obzirom na teške metale navedene u Prilogu I. za one strane unutar geografskog područja primjene EMEP-a najmanje primjenom metodologija koje je odredilo upravljačko tijelo EMEP-a, a za one strane izvan geografskog područja primjene EMEP-a, primjenjujući kao smjernicu metodologiju razvijenu kroz radni plan izvršnog tijela.

6.   Strana koja nakon primjene stavaka 2. i 3. ne može ostvariti zahtjeve iz stavka 1. u pogledu nekog teškog metala navedenog u Prilogu I. oslobađa se svojih obveza iz stavka 1. s obzirom na taj teški metal.

7.   Svaka strana čije ukupno kopneno područje prelazi 6 000 000 km2 oslobađa se svojih obveza iz stavka 2. točaka (b), (c) i (d) ako može dokazati da će najkasnije osam godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola, smanjiti svoje ukupne godišnje emisije svakog od teških metala navedenih u Prilogu I. iz kategorija izvora navedenih u Prilogu II. za barem 50 % od razine emisija iz tih kategorija u referentnoj godini utvrđenoj u skladu s Prilogom I. Strana potvrđuje svoju namjeru postupanja u skladu s ovim stavkom potpisivanjem ili pristupanjem ovom Protokolu.

Članak 4.

Razmjena informacija i tehnologije

1.   Strane, sukladno njihovim nacionalnim zakonima, propisima i praksama, olakšavaju razmjenu tehnologija i tehnika namijenjenih smanjenju emisija teških metala uključujući, ali ne ograničavajući se na razmjene kojima se potiče razvoj mjera upravljanja proizvodima i primjena najboljih raspoloživih tehnika, naročito kroz promicanje:

(a)

trgovinske razmjene raspoložive tehnologije;

(b)

izravnih industrijskih kontakata i suradnje, uključujući zajednička ulaganja;

(c)

razmjene informacija i iskustva; i

(d)

pružanja tehničke pomoći.

2.   Prilikom promicanja aktivnosti navedenih u stavku 1. strane stvaraju povoljne uvjete olakšavanjem kontakata i suradnje između odgovarajućih organizacija i pojedinaca u privatnom i javnom sektoru koji su sposobni osigurati tehnologiju, usluge oblikovanja i projektiranja, opremu ili financijska sredstva.

Članak 5.

Strategije, politike, programi i mjere

1.   Svaka strana izrađuje, bez nepotrebnog odlaganja, strategije, politike i programe izvršavanja svojih obveza prema ovom Protokolu.

2.   Strana, pored toga, može:

(a)

primjenjivati gospodarske instrumente u svrhu poticanja prihvaćanja isplativih pristupa smanjenja emisija teških metala;

(b)

izraditi vladine/industrijske ugovore i dobrovoljne sporazume;

(c)

poticati učinkovitiju uporabu resursa i sirovina;

(d)

poticati uporabu manje onečišćujućih energetskih izvora;

(e)

poduzeti mjere razvijanja i uvođenja manje onečišćujućih sustava prijevoza;

(f)

poduzeti mjere postupnog ukidanja određenih postupaka ispuštanja teških metala kada su dostupni zamjenski postupci u industrijskom opsegu;

(g)

poduzeti mjere razvijanja i korištenja čišćih postupaka u cilju sprečavanja i kontrole onečišćenja.

3.   Strane mogu poduzeti strože mjere od onih koje se zahtijevaju ovim Protokolom.

Članak 6.

Istraživanje, razvoj i praćenje

Strane potiču istraživanje, razvoj, praćenje i suradnju, prvenstveno s naglaskom na teške metale navedene u Prilogu I. u vezi sa, ali ne ograničavajući se na:

(a)

emisije, dalekosežni prijenos i razine taloženja te njihovo oblikovanje, postojeće razine u biotičkom i abiotičkom okruženju, izradu postupaka usklađivanja dotičnih metodologija;

(b)

puteve kretanja i zalihe onečišćivača u reprezentativnim ekosustavima;

(c)

dotične učinke na ljudsko zdravlje i okoliš, uključujući kvantificiranje tih učinaka;

(d)

najbolje raspoložive tehnike i prakse te tehnike kontrole emisije koje trenutno koriste strane ili su iste u postupku izrade;

(e)

sakupljanje, recikliranje i, po potrebi, odlaganje proizvoda ili otpada koji sadrže jedan ili više teških metala;

(f)

metodologije kojima se dozvoljava uzimanje u obzir društveno-gospodarskih čimbenika pri procjeni alternativnih strategija kontrole;

(g)

pristup koji se temelji na učincima, a obuhvaća odgovarajuće informacije, uključujući informacije dobivene prema podstavcima (a) do (f), o izmjerenim ili oblikovanim ekološkim razinama, putovima i učincima na ljudsko zdravlje i okoliš, u svrhu osmišljavanja budućih optimiziranih strategija kontrole kojima se također uzimaju u obzir gospodarski i tehnološki čimbenici;

(h)

druga rješenja s obzirom na uporabu teških metala u proizvodima navedenima u Prilozima VI. i VII.;

i.

prikupljanje informacija o razinama teških metala u određenim proizvodima o mogućnosti pojave emisija tih metala tijekom proizvodnje, obrade, komercijalne distribucije, uporabe i odlaganja proizvoda te o tehnikama smanjenja takvih emisija.

Članak 7.

Izvješćivanje

1.   Ovisno o svojem zakonodavstvu kojim se uređuje povjerljivost poslovnih informacija:

(a)

svaka strana, putem izvršnog tajnika Komisije, podnosi izvršnom tijelu periodična izvješća, kako se utvrde na sastanku strana u okviru izvršnog tijela, uz navođenje informacija o mjerama koje je poduzela u svrhu provedbe ovog Protokola;

(b)

svaka strana unutar geografskog područja primjene EMEP-a, putem izvršnog tajnika Komisije, podnosi EMEP-u periodična izvješća, kako ih utvrdi upravljačko tijelo EMEP-a i odobre strane na sjednici izvršnog tijela, uz navođenje informacija o razinama emisija teških metala navedenih u Prilogu I., najmanje primjenom metodologija te prostorno-vremenske raspodjele kako je utvrdi upravljačko tijelo EMEP-a. Strane u područjima izvan geografskog područja primjene EMEP-a stavljaju na raspolaganje izvršnom tijelu slične informacije ako se to od njih zatraži. Pored toga, svaka strana, prema potrebi, prikuplja i izvješćuje o odgovarajućim informacijama u vezi sa svojim emisijama drugih teških metala, uzimajući u obzir upućivanje na metodologije i prostorno-vremensku raspodjelu upravljačkog tijela EMEP-a i izvršnog tijela.

2.   Informacije o kojima se podnosi izvješće u skladu sa stavkom 1. točkom (a) sukladne su odluci u pogledu oblika i sadržaja koju će strane prihvatiti na sjednici izvršnog tijela. Uvjeti iz te odluke se prema potrebi preispituju kako bi se utvrdili svi dodatni elementi s obzirom na oblik i sadržaj informacija koje treba uvrstiti u izvješća.

3.   Pravodobno prije svake godišnje sjednice izvršnog tijela, EMEP dostavlja informacije o dalekosežnom prijenosu i taloženju teških metala.

Članak 8.

Izračuni

EMEP, koristeći odgovarajuće modele i mjerenja te pravodobno prije svake godišnje sjednice izvršnog tijela, dostavlja izvršnom tijelu izračune o prekograničnim strujanjima i taloženjima teških metala unutar geografskog područja primjene EMEP-a. U područjima izvan geografskog područja primjene EMEP-a koriste se modeli primjereni posebnim okolnostima strana Konvencije.

Članak 9.

Pridržavanje

Redovito se preispituje pridržava li se svaka strana svojih obveza sukladno ovom Protokolu. Provedbeni odbor osnovan Odlukom 1997/2 izvršnog tijela na svojoj 15. sjednici provodi takva preispitivanja i podnosi izvješće na sastanku strana u okviru izvršnog tijela u skladu s uvjetima iz Priloga toj Odluci, uključujući njene izmjene i dopune.

Članak 10.

Preispitivanja strana na sjednicama izvršnog tijela

1.   Strane na sjednicama izvršnog tijela, sukladno članku 10. stavku 2. točki (a) Konvencije, preispituju informacije koje su dostavile strane, EMEP i druga pomoćna tijela te izvješća provedbenog odbora iz članka 9. ovog Protokola.

2.   Strane, na sjednicama izvršnog tijela, preispituju napredak učinjen u pogledu izvršavanja obveza utvrđenih ovim Protokolom.

3.   Strane, na sjednicama izvršnog tijela preispituju dostatnost i učinkovitost obveza utvrđenih ovim Protokolom.

(a)

Takvim će se preispitivanjima uzimati u obzir najbolje raspoložive znanstvene informacije o učincima taloženja teških metala, procjenama tehnoloških razvoja kao i o promjeni gospodarskih uvjeta.

(b)

Takvim će se preispitivanjima, u svjetlu istraživanja, razvoja, praćenja i suradnje poduzetih prema ovom Protokolu:

i.

procijeniti napredak u ostvarivanju cilja ovog Protokola;

ii.

procijeniti jesu li zajamčena dodatna smanjenja emisije povrh razina koje se zahtijevaju ovim Protokolom, u svrhu daljnjeg smanjenja štetnih učinaka za ljudsko zdravlje ili okoliš i

iii.

uzeti u obzir opseg u kojem postoji zadovoljavajuća osnova za primjenu pristupa temeljenog na učincima.

(c)

Postupke, metode i vremenske rokove takvih preispitivanja određuju strane na sjednici izvršnog tijela.

4.   Strane, na temelju zaključka preispitivanja iz stavka 3. i što je praktičnije prije nakon završetka preispitivanja, izrađuju radni plan o daljnjim koracima smanjenja emisija u atmosferu teških metala navedenih u Prilogu I.

Članak 11.

Rješavanje sporova

1.   U slučaju spora između bilo koje dvije ili više strana u vezi s tumačenjem ili primjenom ovog Protokola, dotične strane nastoje rješenje spora pronaći putem pregovora ili na neki drugi miroljubiv način po njihovom vlastitom izboru. Strane u sporu obavještavaju izvršno tijelo o njihovom sporu.

2.   Prilikom ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja ovom Protokolu ili u bilo kojem trenutku nakon toga, strana koja nije regionalna zajednica gospodarskog udruživanja može u pisanom dokumentu dostavljenom depozitaru izjaviti da s obzirom na bilo kakav spor glede tumačenja ili primjene Protokola prihvaća jedan ili oba od sljedećih načina rješavanja sporova kao obvezujući ipso facto i bez posebnog sporazuma, u odnosu na bilo koju stranu koja prihvaća istu obvezu:

(a)

upućivanje spora Međunarodnom sudu pravde;

(b)

arbitražu u skladu s postupcima koje strane trebaju prihvatiti na sjednici izvršnog tijela čim bude praktično, u prilogu o arbitraži.

Strana koja je regionalna zajednica gospodarskog udruživanja može podnijeti izjavu s istim učinkom u vezi s arbitražom u skladu s postupcima iz gornjeg podstavka (b).

3.   Izjava podnesena prema gornjem stavku 2. ostaje na snazi sve do isteka u skladu s njenim uvjetima ili tri mjeseca nakon što pismena obavijest o njenom opozivu bude položena kod depozitara.

4.   Nova izjava, obavijest o opozivu ili istek izjave ni na koji način ne utječu na postupak koji je u tijeku pred Međunarodnim sudom pravde ili arbitražnim sudom, osim ako se strane u sporu ne dogovore drugačije.

5.   Osim u slučaju kada su strane u sporu prihvatile isti način rješavanja spora prema stavku 2., ako nakon 12 mjeseci nakon što je jedna strana poslala drugoj obavijest da među njima postoji spor, dotične strane nisu bile u mogućnosti riješiti njihov spor načinima navedenima u gornjem stavku 1., spor se, na zahtjev bilo koje od strana u sporu, upućuje na mirenje.

6.   U smislu stavka 5., osniva se komisija za mirenje. Komisiju čini jednak broj članova koje imenuje svaka od dotičnih strana ili, kada strane u mirenju dijele isti interes, skupina koja dijeli taj interes, a predsjedatelja zajednički imenuju tako imenovani članovi. Komisija donosi odluku u obliku preporuke koju strane razmatraju u dobroj vjeri.

Članak 12.

Prilozi

Prilozi ovom Protokolu čine sastavni dio Protokola. Prilozi III. i VII. imaju narav preporuke.

Članak 13.

Izmjene i dopune Protokola

1.   Svaka strana može predložiti izmjene i dopune ovog Protokola.

2.   Tako predložene izmjene i dopune dostavljaju se u pismenom obliku izvršnom tajniku Komisije, koji ih priopćava svim stranama. O predloženim izmjenama i dopunama raspravlja se na sastanku strana u okviru izvršnog tijela na njegovoj idućoj sjednici, pod uvjetom da je izvršni tajnik te prijedloge dostavio stranama najmanje 90 dana unaprijed.

3.   Izmjene i dopune ovog Protokola i njegovih Priloga I., II., IV., V. i VI. prihvaćaju se konsenzusom strana nazočnih na sjednici izvršnog tijela, a na snagu stupaju za strane koje su ih prihvatile, devedesetog dana od datuma nakon što je dvije trećine tih strana položilo kod depozitara svoje instrumente o njihovom prihvaćanju. Izmjene i dopune stupaju na snagu za svaku drugu stranu devedesetog dana od dana kada je ta strana položila svoj instrument o njihovom prihvaćanju.

4.   Izmjene i dopune Priloga III. i VII. donose se konsenzusom strana nazočnih na sjednici izvršnog tijela. Po isteku 90 dana od datuma kada ju je izvršni tajnik Komisije priopćio svim stranama, izmjena i dopuna svakog takvog Priloga stupa na snagu za one strane koje depozitaru nisu dostavile obavijest u skladu s odredbama niže navedenog stavka 5., pod uvjetom da najmanje 16 strana nije dostavilo takvu obavijest.

5.   Svaka strana koja nije u mogućnosti odobriti izmjenu i dopunu Priloga III. ili VII. o tome pismenim putem obavještava depozitara u roku od 90 dana od dana priopćavanja njenog donošenja. Depozitar odmah obavještava sve strane o svakoj takvoj zaprimljenoj obavijesti. Strana može u bilo kojem trenutku zamijeniti prihvaćanje za svoju prethodnu obavijest, a nakon polaganja instrumenta o prihvaćanju kod depozitara, izmjena i dopuna takvog Priloga stupa na snagu za tu stranu.

6.   U slučaju prijedloga o izmjeni i dopuni Priloga I., VI. ili VII. dodavanjem nekog teškog metala, mjere kontrole proizvoda ili skupine proizvoda ovom Protokolu:

(a)

predlagač dostavlja izvršnom tijelu informacije navedene u Odluci 1998/1 izvršnog tijela, uključujući sve njene izmjene i dopune i

(b)

strane ocjenjuju prijedlog u skladu s postupcima utvrđenima u Odluci 1998/1 izvršnog tijela, uključujući sve njene izmjene i dopune.

7.   Svaka odluka o izmjeni i dopuni Odluke 1998/1 izvršnog tijela donosi se konsenzusom na sastanku strana u okviru izvršnog tijela, a na snagu stupa 60 dana od datuma donošenja.

Članak 14.

Potpisivanje

1.   Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje u Aarhusu (Danska) od 24. do 25. lipnja 1998., zatim u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 21. prosinca 1998. državama članicama Komisije, kao i državama sa savjetodavnim statusom pri Komisiji, sukladno stavku 8. Rezolucije 36 (IV) Gospodarskoga i socijalnoga vijeća od 28. ožujka 1947., te regionalnim zajednicama gospodarskog udruživanja, koje čine suverene države članice Komisije, a koje su nadležne u pogledu pregovaranja, sklapanja i primjene međunarodnih sporazuma u vezi s pitanjima obuhvaćenima ovim Protokolom, pod uvjetom da su dotične države i organizacije strane Konvencije.

2.   Po pitanjima u okviru njihove nadležnosti, takve regionalne zajednice gospodarskog udruživanja, u svoje vlastito ime, ostvaruju prava i ispunjavaju obveze, koje se ovim Protokolom dodjeljuju njihovim državama članicama. U takvim slučajevima, države članice tih organizacija nemaju pravo pojedinačnog ostvarivanja takvih prava.

Članak 15.

Ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje i pristupanje

1.   Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju potpisnica.

2.   Ovaj je Protokol otvoren za pristupanje od 21. prosinca 1998. državama i organizacijama koje udovoljavaju zahtjevima iz članka 14. stavka 1.

Članak 16.

Depozitar

Instrumenti o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji će obavljati dužnosti depozitara.

Članak 17.

Stupanje na snagu

1.   Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana od dana kada je kod depozitara položen šesnaesti instrument o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

2.   Za svaku državu i organizaciju iz članka 14. stavka 1. koja ratificira, prihvaća ili odobrava ovaj Protokol ili mu pristupa nakon polaganja šesnaestog instrumenta o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, Protokol stupa na snagu devedesetog dana od dana kada je takva strana položila svoj instrument o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

Članak 18.

Povlačenje

U bilo kojem trenutku nakon pet godina od datuma kada je ovaj Protokol stupio na snagu u pogledu neke strane, ta se strana može iz njega povući upućivanjem pismene obavijesti depozitaru. Svako takvo povlačenje stupa na snagu devedesetog dana od dana kada ga je depozitar zaprimio, ili nekog kasnijeg datuma ako bude naveden u obavijesti o povlačenju.

Članak 19.

Vjerodostojnost tekstova

Izvornik ovog Protokola, s tim da su engleski, francuski i ruski tekst jednako vjerodostojni, pohranjuje se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U potvrdu toga, dolje potpisani, valjano ovlašteni za to, potpisali su ovaj Protokol.

Sastavljeno u Aarhusu (Danska), dvadesetčetvrtog lipnja tisućudevetstodevedesetosme.

 

PRILOG I.

Teški metali na koje se odnosi članak 3. stavak 1. i referentna godina u pogledu obveze

Teški metal

Referentna godina

Kadmij (Cd)

1990.; ili alternativna godina od 1985. do uključivo 1995., koju je strana navela prilikom ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja

Olovo (Pb)

1990.; ili alternativna godina od 1985. do uključivo 1995., koju je strana navela prilikom ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja

Živa (Hg)

1990.; ili alternativna godina od 1985. do uključivo 1995., koju je strana navela prilikom ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja

PRILOG II.

Kategorije stacionarnih izvora

I.   UVOD

1.

Postrojenja ili dijelovi postrojenja za istraživanje, razvoj i ispitivanje novih proizvoda i postupaka nisu obuhvaćeni ovim Prilogom.

2.

Dolje navedene vrijednosti praga općenito se odnose na kapacitete proizvodnje ili na količinu proizvodnje. Ako jedan operater obavlja nekoliko djelatnosti koje spadaju unutar istog podnaslova, a na istom postrojenju ili na istoj lokaciji, kapaciteti takvih djelatnosti se zbrajaju.

II.   POPIS KATEGORIJA

Kategorija

Opis kategorije

1

Postrojenja za izgaranje neto nazivne toplinske snage preko 50 MW

2

Postrojenja za pečenje ili sinteriranje metalne rudače (uključujući sulfidnu rudaču) ili koncentrata kapaciteta većeg od 150 tona sintera dnevno kad se radi o željeznoj rudači ili koncentratu, odnosno 30 tona sintera dnevno kad se radi o pečenju bakra, olova ili cinka, ili bilo kojoj obradi zlata ili živine rudače

3

Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje, uključujući električne peći), uključujući neprekidno lijevanje, kapaciteta većeg od 2,5 tona na sat

4

Ljevaonice neobojenih metala kapaciteta proizvodnje većeg od 20 tona dnevno

5

Postrojenja za proizvodnju bakra, olova i cinka iz rudače, koncentrata ili sekundarnih sirovina putem metalurških procesa kapaciteta preko 30 tona metala dnevno s obzirom na primarna postrojenja i 15 tona metala dnevno s obzirom na sekundarna postrojenja, ili svaku primarnu proizvodnju žive

6

Postrojenja za taljenje (rafiniranje, lijevanje u ljevaonicama itd.), uključujući legiranje bakra, olova i cinka, uz dobivene proizvode, kapaciteta topljenja preko 4 tone dnevno za olovo ili 20 tona dnevno za bakar i cink

7

Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera u rotacijskim pećima za sušenje kapaciteta proizvodnje preko 500 tona dnevno ili u drugim pećima uz kapacitet proizvodnje preko 50 tona dnevno

8

Postrojenja za proizvodnju stakla korištenjem olova u procesu, kapaciteta topljenja preko 20 tona dnevno

9

Postrojenje za proizvodnju klornih lužina pomoću elektrolize korištenjem postupka koji uključuje baterije od žive

10

Postrojenja za spaljivanje opasnog i medicinskog otpada kapaciteta preko 1 tone na sat, ili za suspaljivanje opasnog ili medicinskog otpada navedenog u skladu s nacionalnim zakonodavstvom

11

Postrojenja za spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat, ili za suspaljivanje komunalnog otpada navedenog u skladu s nacionalnim zakonodavstvom

PRILOG III.

Najbolje raspoložive tehnike kontrole emisija teških metala i njihovih spojeva iz kategorija izvora navedenih u Prilogu II.

I.   UVOD

1.   Ovaj Prilog ima za cilj pružiti stranama smjernice u pogledu utvrđivanja najboljih raspoloživih tehnika kako bi im se omogućilo izvršavanje obveza Protokola.

2.   „Najbolje raspoložive tehnike” (NRT) označavaju najučinkovitiju i najnapredniju fazu u razvoju aktivnosti i njihovih metoda rada koje ukazuju na praktičnu primjerenost određenih tehnika osiguravajući u načelu osnovu za granične vrijednosti emisije osmišljene za sprečavanje i tamo gdje to nije praktično, općenito smanjenje emisija i njihovog učinka na okoliš u cjelini:

—

„tehnike” uključuju i korištenu tehnologiju i način projektiranja, izgradnje, održavanja, upravljanja i prestanka rada postrojenja,

—

„raspoložive” tehnike označavaju one razvijene u rasponu koji omogućava primjenu u odgovarajućem industrijskom sektoru, u gospodarski i tehnički održivim uvjetima, uzimajući u obzir troškove i prednosti, bez obzira jesu li tehnike korištene ili proizvedene unutar teritorija dotične strane, sve dok su dostupne operateru,

—

„najbolje” znači najučinkovitije pri postizanju visoke općenite razine zaštite okoliša u cjelini.

Prilikom utvrđivanja najboljih raspoloživih tehnika, u obzir posebno treba uzeti, općenito ili u posebnim slučajevima dolje navedene čimbenike, imajući na umu vjerojatne troškove i koristi od neke mjere i načela predostrožnosti i sprečavanja:

—

uporabu nisko-otpadne tehnologije,

—

uporabu manje opasnih tvari,

—

promicanje regeneracije i recikliranja tvari proizvedenih i korištenih u postupku te otpada,

—

usporedive postupke, sredstva ili metode rada koji su se pokazali uspješnima u industrijskom opsegu,

—

tehnološke napretke i promjene u znanstvenim spoznajama i shvaćanjima,

—

prirodu, učinke i obujam dotičnih emisija,

—

datume puštanja u rad novih ili postojećih postrojenja,

—

vrijeme potrebno za uvođenje najbolje raspoložive tehnike,

—

potrošnju i prirodu sirovina (uključujući vodu) korištenih u postupku i njihovu energetsku učinkovitost,

—

potrebu sprečavanja ili smanjenja na najmanju mjeru cjelokupnog utjecaja emisija na okoliš i rizika za njega,

—

potrebu sprečavanja katastrofa i smanjenja na najmanju mjeru njihovih posljedica na okoliš.

Koncepcija najboljih raspoloživih tehnika nema za cilj propisivanje niti jedne posebne tehnike ili tehnologije, već uzimanje u obzir tehničkih značajki dotičnog postrojenja, njegov geografski položaj i lokalne ekološke uvjete.

3.   Informacije u vezi s učinkom i troškovima kontrole emisije temelje se na službenoj dokumentaciji izvršnog tijela i njegovih pomoćnih tijela, posebice na dokumentima koje su zaprimile i pregledale Radna skupina za emisije teških metala i ad hoc pripremna radna skupina za teške metale. Nadalje, u obzir su uzete i druge međunarodne informacije o najboljim raspoloživim tehnikama kontrole emisije (npr. tehničke napomene o NRT-u Europske zajednice, Parcom preporuke o NRT-u te informacije pribavljene izravno od stručnjaka).

4.   Iskustvo u pogledu novih proizvoda i novih postrojenja koja uključuju nisko-emisijske tehnike, kao i u pogledu naknadne prilagodbe postojećih postrojenja neprekidno raste; ovaj Prilog stoga možda bude potrebno dopuniti i izmijeniti te ažurirati.

5.   U ovom se Prilogu navodi niz mjera koje se protežu unutar raspona s obzirom na troškove i učinkovitosti. Izbor mjera za neki određeni slučaj ovisit će o, i može biti ograničen, nizom čimbenika, kao što su gospodarske okolnosti, tehnološka infrastruktura, bilo koji uređaj kontrole emisije, sigurnost, potrošnja energije i činjenica je li izvor nov ili već postojeći.

6.   Ovim se Prilogom uzimaju u obzir emisije kadmija, olova i žive te njihovih spojeva, u krutom (sabijeni u čestice) i/ili plinovitom obliku. Specifikacija tih spojeva se općenito ovdje ne razmatra. Ipak, u obzir je uzeta učinkovitost uređaja kontrole emisije s obzirom na fizikalna svojstva teškog metala, naročito u slučaju žive.

7.   Vrijednosti emisije iskazane kao mg/m3 odnose se na standardne uvjete (obujam pri 273,15 K, 101,3 kPa, suhog plina) koje nisu ispravljene u pogledu sadržaja kisika, osim ako nije drugačije navedeno, a izračunate su u skladu s nacrtom CEN-a (Europski odbor za normizaciju) te u nekim slučajevima, nacionalnim tehnikama uzorkovanja i praćenja.

II.   OPĆENITE OPCIJE SMANJENJA EMISIJA TEŠKIH METALA I NJIHOVIH SPOJEVA

8.

Postoji nekoliko mogućnosti kontrole ili sprečavanja emisija teških metala. Mjere smanjenja emisija usredotočuju se na dodatne tehnologije i izmjene procesa (uključujući kontrolu održavanja i upravljanja). Na raspolaganju su sljedeće mjere, koje se mogu provesti ovisno o širim tehničkim i/ili ekonomskim uvjetima:

(a)

primjena nisko-emisijskih procesnih tehnologija, naročito u novim postrojenjima;

(b)

čišćenje bez plina (sekundarne mjere smanjenja) pomoću filtara, praonika plinova, apsorbera itd.;

(c)

izmjena ili priprema sirovina, goriva i/ili drugih opskrbnih materijala (npr. uporaba sirovina niskog sadržaja teških metala);

(d)

najbolje prakse upravljanja, kao što su dobro vođenje kućanstva, programi preventivnog održavanja ili primarne mjere poput ograđivanja jedinica koje stvaraju prašinu;

(e)

odgovarajuće tehnike upravljanja okolišem s obzirom na uporabu i odlaganje određenih proizvoda koji sadrže Cd, Pb i/ili Hg.

9.

Praćenje postupaka suzbijanja je nužno kako bi se osigurala ispravna provedba odgovarajućih mjera i praksa kontrole i postiglo učinkovito smanjenje emisije. Praćenje postupaka suzbijanja će uključivati:

(a)

izradu popisa onih mjera smanjenja gore utvrđenih koje su već provedene;

(b)

usporedbu stvarnih smanjenja emisija Cd, Pb i Hg s ciljevima Protokola;

(c)

označavanje kvantificiranih emisija Cd, Pb i Hg iz dotičnih izvora s odgovarajućim tehnikama;

(d)

periodičnu reviziju regulatornih tijela u pogledu mjera suzbijanja kako bi se osiguralo njihovo neprekidno učinkovito funkcioniranje.

10.

Mjere smanjenja emisija trebaju biti isplative. Razmatranja o strategiji isplativosti treba temeljiti na ukupnim godišnjim troškovima po suzbijenoj jedinici (uključujući troškove kapitala i operativne troškove). Troškove smanjenja emisija treba također razmatrati s obzirom na cjelokupan postupak.

III.   TEHNIKE KONTROLE

11.   Glavne kategorije raspoloživih tehnika kontrole u pogledu suzbijanja emisija Cd, Pb i Hg su primarne mjere kao što su tehnologije zamjene sirovine i/ili goriva te nisko-emisijskog postupka, odnosno sekundarne mjere kao što je kratkotrajna kontrola emisije i čišćenje bez plina. Tehnike koje se odnose na pojedini sektor navedene su u poglavlju IV.

12.   Podaci o učinkovitosti dobivaju se iz radnog iskustva, a smatra se da odražavaju mogućnosti sadašnjih postrojenja. Cjelokupna učinkovitost dimnog plina i kratkotrajnih smanjenja emisija u velikoj mjeri ovisi o učinku pražnjenja sakupljača plina i prašine (npr. usisni poklopci). Prikazane su učinkovitosti zahvaćanja/sakupljanja preko 99 %. U određenim je slučajevima iskustvo pokazalo da je mjerama kontrole moguće smanjiti cjelokupne emisije za 90 % ili više.

13.   U slučaju emisija Cd, Pb i Hg kada dolaze u sabijenim česticama, uređaji za čišćenje prašine mogu zahvatiti te metale. Tipične koncentracije prašine nakon čišćenja plina odabranim tehnikama navedene su u tablici 1. Većina tih mjera općenito se primjenjivala u sektorima. Najmanji očekivani učinak odabranih tehnika zahvaćanja plinovite žive naveden je u tablici 2. Primjena tih mjera ovisi o posebnim postupcima, a od iznimne je važnosti ako su koncentracije žive u dimnom plinu visoke.

Tablica 1.:   Učinak uređaja za čišćenje prašine iskazan kao prosječne koncentracije prašine po satu

 

Koncentracije prašine nakon čišćenja

(mg/m3)

Vrećasti filtri

< 10

Vrećasti filtri, membranskog tipa

< 1

Suhi elektrostatski taložnici

< 50

Mokri elektrostatski taložnici

< 50

Praonici plinova visoke učinkovitosti

< 50

Napomena: Praonici plinova i cikloni srednjeg i niskog tlaka općenito prikazuju manje učinkovitosti uklanjanja prašine.


Tablica 2.:   Najmanji očekivani učinak separatora žive iskazan kao prosječne koncentracije žive po satu

 

Sadržaj žive nakon čišćenja

(mg/m3)

Selenski filtar

< 0,01

Selenski praonici plinova

< 0,2

Ugljikov filtar

< 0,01

Ubrizgavanje ugljika + separator prašine

< 0,05

Odda Norzinkov kloridni postupak

< 0,1

Olovni sulfidni postupak

< 0,05

Bolkemov (tiosulfatni) postupak

< 0,1

14.   Pažnju treba posvetiti kako bi se osiguralo da ove tehnike kontrole ne stvaraju druge ekološke probleme. Odabir određenog postupka zbog njegove male emisije u zrak treba izbjegavati ako se time pogoršava ukupan utjecaj na okoliš od ispuštanja teških metala, na primjer zbog većeg onečišćenja vode od tekućeg otpada. Sudbina zahvaćene prašine koja je nastala uslijed poboljšanog čišćenja plina, mora se također uzeti u obzir. Negativan utjecaj na okoliš uslijed postupanja s takvim otpadom smanjit će dobit od manjih emisija prašine i dima u zrak.

15.   Mjere smanjenja emisija mogu se usmjeriti na procesne tehnike kao i na čišćenje bez plina. Te dvije mjere nisu neovisne jedna od druge; izbor određenog postupka može isključivati neke metode čišćenja plina.

16.   Izbor tehnike kontrole ovisit će o takvim parametrima kao što je koncentracija onečišćivača i/ili specifikacija s obzirom na sirovi plin, obujam protoka plina, temperaturu plina i drugo. Stoga se područja primjene mogu preklapati; u tom se slučaju najprimjerenija tehnika mora odabrati u skladu s uvjetima koji se odnose na određeni slučaj.

17.   Dolje su opisane primjerene mjere smanjenja emisija dimnog plina u različitim sektorima. U obzir treba uzeti kratkotrajne emisije. Kontrola emisije prašine povezana s ispuštanjem, postupanjem i gomilanjem sirovina ili nusproizvoda, iako se ne odnosi na dalekosežni prijenos, može biti važna za lokalnu okolinu. Emisije se mogu smanjiti premještanjem tih djelatnosti u potpuno ograđene zgrade, koje mogu biti opremljene uređajima za prozračivanje i uklanjanje prašine, sustavima raspršivanja ili drugim odgovarajućim uređajima kontrole. Kada do gomilanja dolazi u nenatkrivenim područjima, površinu materijala treba na drugačiji način zaštititi od prodora vjetra. Područja gdje dolazi do gomilanja i cestovni putevi trebaju biti čisti.

18.   Podaci o iznosima ulaganja/troškova navedeni u tablicama prikupljeni su iz različitih izvora i u velikoj se mjeri odnose na određeni slučaj. Iskazani su u US dolarima prema tečaju iz 1990. (1 USD (iz 1990.) = 0,8 ECU (iz 1990.)). Ovise o čimbenicima kao što su kapacitet postrojenja, učinkovitost uklanjanja i koncentracija sirovog plina, vrsta tehnologije te izbor novih postrojenja u odnosu na naknadno poboljšanje postojećih postrojenja.

IV.   SEKTORI

19.   Ovo poglavlje sadrži tablicu prema određenom sektoru uz navođenje glavnih izvora emisije, mjera kontrole temeljenih na najboljim raspoloživim tehnikama, njihove posebne učinkovitosti smanjenja i po potrebi, troškove s tim u vezi. Osim ako nije drugačije navedeno, učinkovitosti smanjenja iz tablica odnose se na izravne emisije dimnog plina.

Izgaranje fosilnih goriva u pomoćnim i industrijskim kotlovima

(Prilog II., kategorija 1.)

20.   Izgaranje ugljena u pomoćnim i industrijskim kotlovima predstavlja glavni izvor antropogenih emisija žive. Sadržaj teškog metala je uobičajeno nekoliko redova veličine veći u ugljenu nego u nafti ili prirodnom plinu.

21.   Poboljšana učinkovitost pretvaranja energije i mjere očuvanja energije dovest će do smanjenja emisija teških metala zbog smanjenih zahtjeva za gorivom. Izgaranje prirodnog plina ili alternativnih goriva niskog sadržaja teškog metala umjesto ugljena također bi dovelo do značajnog smanjenja emisija teških metala kao što je živa. Tehnologija elektrana kombiniranog ciklusa cjelovite plinofikacije (IGCC) je nova tehnologija postrojenja niskog faktora emisije.

22.   Uz izuzetak žive, teški se metali ispuštaju u čvrstom obliku u odnosu na čestice letećeg pepela. Različite tehnologije izgaranja ugljena pokazuju različite veličine u pogledu stvaranja letećeg pepela: kotlovi s pogonom u ložištu 20 do 40 %; izgaranje u fluidiziranom sloju 15 %; kotlovi suhe podnice (izgaranje usitnjenog ugljena) 70 do 100 % ukupnog pepela. Otkriveno je da je sadržaj teškog metala veći u maloj frakciji veličine čestice letećeg pepela.

23.   Benifikacija, na primjer „ispiranje” ili „biološka obrada”, ugljena smanjuje sadržaj teškog metala u vezi s anorganskom materijom u ugljenu. Međutim, stupanj uklanjanja teškog metala pomoću ove tehnologije uvelike se razlikuje.

24.   Ukupno uklanjanje prašine za više od 99,5 % može se postići elektrostatskim taložnicima (ESP) ili vrećastim filtrima (FF), čime se u većini slučajeva postižu koncentracije prašine od oko 20 mg/m3. Uz izuzetak žive, emisije teških metala mogu se smanjiti za najmanje 90 do 99 %, pri čemu se niža brojka odnosi na lakše hlapive elemente. Niska temperatura filtara pomaže smanjenju sadržaja koji ne uključuje plin, a odnose se na plinovitu živu.

25.   Primjenom tehnika smanjenja emisija dušikovih oksida, sumporovog dioksida i čestica iz dimnog plina također se mogu ukloniti teški metali. Mogući utjecaj preklapanja medija treba izbjegavati primjerenom obradom otpadnih voda.

26.   Korištenjem gore navedenih tehnika, učinkovitosti uklanjanja žive u velikoj se mjeri razlikuju od postrojenja do postrojenja, kako je vidljivo iz tablice 3. U tijeku je istraživanje o razvijanju tehnika uklanjanja žive, ali sve dok takve tehnologije ne budu dostupne u industrijskom opsegu, nije utvrđena niti jedna najbolja raspoloživa tehnika što se tiče posebne svrhe uklanjanja žive.

Tablica 3.:   Mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja i troškovi glede emisija izgaranja fosilnog goriva

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja

(%)

Troškovi suzbijanja

Izgaranje loživog ulja

Zamjena loživog ulja za plin

Cd, Pb

Hg:70-80

Uvelike se odnose na određeni slučaj

Izgaranje ugljena

Prebacivanje s ugljena na goriva nižih emisija teških metala

Prašina 70-100

Uvelike se odnose na određeni slučaj

ESP (hladna strana)

Cd, Pb: > 90

Hg: 10-40

Posebno ulaganje u USD 5-10/m3 otpadnog plina na sat

(> 200 000 m3/h)

Mokro odsumporavanje loživog plina (FGD) (1)

Cd, Pb: > 90

Hg: 10-90 (2)

15-30/Mg otpada

Vrećasti filtri (FF)

Cd: > 95

Pb: > 99

Hg: 10-60

Posebno ulaganje u USD 8-15/m3 otpadnog plina na sat

(> 200 000 m3/h)

Primarna industrija željeza i čelika

(Prilog II., kategorija 2.)

27.   Ovaj se odjeljak odnosi na emisije iz postrojenja za sinteriranje, postrojenja sačme, visokih peći i čeličana s osnovnom peći kisika (BOF). Do emisija Cd, Pb i Hg dolazi s obzirom na čestice. Sadržaj dotičnih teških metala u ispuštenoj prašini ovisi o sastavu sirovina i vrsti metala za legiranje dodanih prilikom proizvodnje čelika. Najznačajnije mjere smanjenja emisija navedene su u tablici 4. Vrećaste filtre treba koristiti kadgod je moguće; ako uvjeti to onemogućavaju, mogu se koristiti elektrostatski taložnici i/ili praonici plinova visoke učinkovitosti.

28.   Prilikom uporabe NRT-a u primarnoj industriji željeza i čelika, ukupna specifična emisija prašine izravno povezana s postupkom može se smanjiti na sljedeće razine:

Postrojenja za sinteriranje

40 do 120 g/Mg

Postrojenja sačme

40 g/Mg

Visoka peć

35-50 g/Mg

BOF

35-70 g/Mg.

29.   Pročišćavanje plinova uporabom vrećastih filtara smanjit će sadržaj prašine na manje od 20 mg/m3, dok će elektrostatski taložnici i praonici plinova smanjiti sadržaj prašine na 50 mg/m3 (kao prosječna vrijednost na sat). Međutim, postoji velik broj primjena vrećastih filtara u primarnoj industriji željeza i čelika kojima se mogu postići puno niže vrijednosti.

Tablica 4.:   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja prašine i troškovi glede primarne industrije željeza i čelika

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja prašine

(%)

Troškovi suzbijanja

(ukupni troškovi u USD)

Postrojenja za sinteriranje

Optimizirano sinteriranje emisije

oko 50

—

Praonici plina i ESP

> 90

—

Vrećasti filtri

> 99

—

Postrojenja sačme

ESP + reaktor vapna + vrećasti filtri

> 99

—

praonik plinova

> 95

—

Visoke peći

Čišćenje plinom visokih peći

FF/ESP

> 99

ESP: 0,24-l/kg Mg sirovog željeza

Mokri praonici plina

> 99

—

Mokri ESP

> 99

—

BOF

Primarno uklanjanje prašine: separator vlage ESP/FF

> 99

Suhi ESP: 2,25/Mg čelika

Sekundarno uklanjanje prašine: suhi ESP/FF

> 97

FT: 0,26/Mg čelika

Kratkotrajne emisije

Zatvoreni prijenosni pojasevi, ograđivanje, navlaživanje uskladištenih zaliha, raščišćavanje očitanih vrijednosti

80-99

—

30.   Izravno smanjivanje i izravno taljenje su u postupku razvijanja, te u budućnosti mogu smanjiti potrebu za postrojenjima za sinteriranje i visokim pećima. Primjena tih tehnologija ovisi o značajkama rudače i zahtijeva obradu dobivenog proizvoda u električnoj peći, koja treba biti opremljena odgovarajućim kontrolnim uređajima.

Sekundarna industrija željeza i čelika

(Prilog II., kategorija 3.)

31.   Učinkovito zahvaćanje svih emisija vrlo je važno. To je moguće postavljanjem čuvarnica ili pokretnih krovova ili potpunom evakuacijom zgrade. Zahvaćene se emisije moraju podvrgnuti čišćenju. Kod svih postupaka ispuštanja prašine u sekundarnoj industriji željeza i čelika, uklanjanje prašine iz vrećastih filtara, čime se sadržaj prašine smanjuje na manje od 20 mg/m3, smatra se NRT. Kada se za smanjivanje kratkotrajnih emisija također koristi NRT, specifična emisija prašine (uključujući kratkotrajnu emisiju izravno povezanu s postupkom) neće prijeći raspon od 0,1 do 0,35 kg/Mg čelika. Postoje mnogi primjeri sadržaja prašine u čistom plinu ispod 10 mg/m3 uslijed uporabe vrećastih filtara. Specifična emisija prašine u takvim slučajevima je uobičajeno ispod 0,1 kg/Mg.

32.   Prilikom topljenja strugotina koriste se dvije različite vrste peći: peći plamenice otvorenog ognjišta i električne peći (EAF) tamo gdje će se peći plamenice otvorenog ognjišta postupno ukinuti.

33.   Sadržaj dotičnih teških metala u ispuštenoj prašini ovisi o sastavu strugotina željeza i čelika i vrstama metala za legiranje dodatnih prilikom proizvodnje čelika. Mjerenja EAF-a pokazala su da se 95 % ispuštene žive i 25 % emisija kadmija javlja u obliku pare. Najznačajnije mjere smanjenja emisije prašine navedene su u tablici 5.

Tablica 5.:   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja prašine i troškovi glede sekundarne industrije željeza i čelika

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja prašine

(%)

Troškovi suzbijanja

(ukupni troškovi u USD)

EAF

ESP

> 99

—

FF

> 99,5

FF: 24/Mg čelika

Ljevaonice željeza

(Prilog II., kategorija 4.)

34.   Učinkovito zahvaćanje svih emisije vrlo je važno. To je moguće postavljanjem čuvarnica ili pokretnih krovova ili potpunom evakuacijom zgrade. Zahvaćene se emisije moraju podvrgnuti čišćenju. U ljevaonicama željeza, u funkciji su peći s kupolom, električne peći i indukcijske peći. Izravne emisije teških metala u obliku krutih čestica i u plinovitim obliku posebice su povezane s topljenjem, a ponekad u manjem opsegu s lijevanjem. Kratkotrajne emisije proizlaze iz postupanja, topljenja, lijevanja i dovođenja u red sirovina. Najznačajnije mjere smanjenja emisije navedene su u tablici 6. zajedno s njihovim učinkovitostima smanjenja koje se mogu postići, te prema potrebi, i troškovima. Tim se mjerama koncentracije prašine mogu smanjiti na 20 mg/m3, ili manje.

Tablica 6.:   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja prašine i troškovi glede ljevaonica željeza

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja prašine

(%)

Troškovi suzbijanja

(ukupni troškovi u USD)

EAF

ESP

> 99

—

FF

> 99,5

FF: 24/Mg čelika

Indukcijska peć

FF/suha apsorpcija + FT

> 99

—

Hladna visoka kupola

Odnošenje ispod vrata: FF

> 98

—

Odnošenje iznad vrata

 

 

FF + prethodno uklanjanje prašine

> 97

8-12/Mg željeza

FT + kemisorpcija

> 99

45/Mg željeza

Vruća visoka kupola

FF + prethodno uklanjanje prašine

> 99

23/Mg željeza

Dezintegrator/Venturijev praonik plinova

> 97

35.   Industrija lijevanja željeza obuhvaća širok raspon mjesta odvijanja postupaka. Za postojeća manja postrojenja, navedene mjere ne moraju predstavljati NRT ako nisu ekonomski održive.

Primarna i sekundarna industrija obojenih metala

(Prilog II., kategorije 5. i 6.)

36.   Ovaj se odjeljak odnosi na emisije i kontrolu emisija Cd, Pb i Hg u primarnoj i sekundarnoj proizvodnji obojenih metala poput olova, bakra, cinka, kositra i nikla. Zbog uporabe velikog broja različitih sirovina i primjene raznih postupaka, gotovo sve vrste teških metala i spojeva teških metala mogu se ispuštati iz ovog sektora. S obzirom na dotične teške metale iz ovog Priloga, proizvodnja bakra, olova i cinka od posebnog je značaja.

37.   Rudače i koncentrati žive prvobitno se obrađuju drobljenjem, a ponekad i prosijavanjem. Tehnike benifikacije rudače nisu u širokoj primjeni, iako se plutanje koristilo u nekim postrojenjima za obradu rudače slabije kvalitete. Zdrobljena se rudača tada zagrijava u retortama, kad se radi o postupcima manjeg opsega, ili u pećima, kad se radi o postupcima većeg opsega, do temperatura pri kojima dolazi do sublimacije živinog sulfida. Tako dobivena živina para se kondenzira u rashladnom sustavu i prikuplja kao živin metal. Čađu iz kondenzatora i taložnih spremnika treba ukloniti, obraditi vapnom i vratiti u retortu ili peć.

38.   Za učinkovitu regeneraciju žive mogu se koristiti sljedeće tehnike:

—

mjere smanjenja stvaranja prašine tijekom rudarenja i nagomilavanja, uključujući smanjivanje veličine nagomilanih količina,

—

neizravno zagrijavanje peći,

—

održavanje rudače suhom koliko je moguće,

—

svođenje temperature plina koji ulazi u kondenzator na svega 10 do 20 °C iznad točke rosišta,

—

održavanje izlazne temperature što je moguće nižom, i

—

propuštanje reakcijskih plinova kroz praonik plinova nakon kondenzacije i/ili kroz filtar selena.

Stvaranje prašine može se smanjiti neizravnim zagrijavanjem, zasebnom obradom klasa finih zrnaca rudače, te kontrolom sadržaja vode u rudači. Prašinu treba ukloniti iz plina dobivenog vrućom reakcijom prije nego uđe u jedinicu za kondenzaciju žive s ciklonima i/ili elektrostatske taložnike.

39.   Pri proizvodnji zlata amalgamacijom mogu se primijeniti slične strategije kao za živu. Zlato se također proizvodi uporabom drugih tehnika osim amalgamacije, a one se smatraju poželjnijom opcijom kad se radi o novim postrojenjima.

40.   Obojeni se metali uglavnom proizvode iz sulfitnih rudača. Zbog tehničkih razloga, kao i onih u vezi kakvoće proizvoda, sastavnica koja ne sadrži plin mora proći podroban postupak uklanjanja prašine (< 3 mg/m3) i moglo bi se zahtijevati dodatno uklanjanje žive prije njenog dovođenja u kontaktno postrojenje za SO3, smanjujući time također emisije teških metala.

41.   Vrećaste filtre treba koristiti gdje je to primjereno. Može se postići sadržaj prašine manji od 10 mg/m3. Prašinu cjelokupne pirometalurške proizvodnje treba reciklirati u postrojenju ili izvan njega, uz poštivanje zaštite zdravlja na radu.

42.   S obzirom na primarnu proizvodnju olova, prva iskustva ukazuju na postojanje zanimljivih novih tehnologija smanjenja izravnim taljenjem, bez sinteriranja koncentrata. Ti postupci predstavljaju primjere nove generacije tehnologija izravnog taljenja autogenog olova, uz manje onečišćenje i utrošak energije.

43.   Sekundarno se olovo uglavnom dobiva iz istrošenih akumulatora automobila i kamiona, koji se rastavljaju prije ubacivanja u peć za taljenje. Ova NRT treba uključivati jednu operaciju topljenja u kratkoj rotacijskoj peći ili jamastoj peći. Gorionici za gorivo koje sadrži kisik mogu smanjiti količinu otpadnog plina i proizvodnju lebdeće prašine za 60 %. Čišćenje dimnog plina vrećastim filtrima omogućava postizanje razina koncentracije prašine od 5 mg/m3.

44.   Primarna proizvodnja cinka obavlja se pomoću tehnologije rekuperacije elektrolizom uz pečenje, odnosno namakanje. Namakanje pod tlakom može biti drugo rješenje za pečenje i može se smatrati NRT-om za nova postrojenja ovisno o značajkama koncentrata. Emisije iz pirometalurške proizvodnje cinka u pećima za taljenje anglosaksonskim postupcima (IS) može se smanjiti korištenjem dvostrukog grotla peći zvonolikog oblika i čišćenjem pomoću praonika plinova visoke učinkovitosti, učinkovitim uklanjanjem i čišćenjem plinova od lijevanja troske i olova, te kroz čišćenje (< 10 mg/m3) sastavnica koje ne sadrže plin iz peći bogatih CO.

45.   Za regeneraciju cinka iz oksidiranih ostataka, isti se obrađuju u IS pećima. Ostaci izrazito slabije kakvoće i lebdeća prašina (npr. iz industrije čelika) najprije se obrađuju u rotacijskim pećima (Waelzove peći) u kojima se dobiva oksid visokog sadržaja cinka. Metalni se materijali recikliraju kroz topljenje bilo u indukcijskim pećima ili pećima s izravnim ili neizravnim zagrijavanjem prirodnog plina ili tekućih goriva ili u okomitim retortama u New Jerseyu, u kojima se mogu reciklirati velike količine različitog oksidnog i metalnog sekundarnog materijala. Cink se također može regenerirati iz troske iz peći za olovo pomoću postupka pretvaranja troske u dim.

46.   Postupci se općenito mogu kombinirati s uređajem za učinkovito sakupljanje prašine kako kod primarnih plinova tako i kod kratkotrajnih emisija. Najznačajnije mjere smanjenja emisije navedene su u tablicama 7(a) i (b). Koncentracije prašine ispod 5 mg/m3 postignute su u nekim slučajevima uporabom vrećastih filtara.

Tablica 7(a):   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja prašine i troškovi glede primarne industrije obojenih metala

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja prašine

(%)

Troškovi suzbijanja

(ukupni troškovi u USD)

Kratkotrajne emisije

Usisni poklopci, ograde itd. čišćenja bez plina pomoću FF

> 99

—

Pečenje/sinteriranje

Sinteriranje strujanjem uvis: ESP + praonici plinova (prije postrojenja dvostrukog dodira za sumpornu kiselinu) + FF za ispušne plinove

—

7-10/Mg H2SO4

Konvencionalno taljenje (smanjenje u visokoj peći)

Jamasta peć: zatvoreno grotlo/učinkovito uklanjanje otvora cjevčica + FF, pokriveni ispirači, dvostruko grotlo peći zvonolikog oblika

—

—

Taljenje anglosaksonskim postupcima

Čišćenje plinom visoke učinkovitosti

> 95

—

Venturijevi praonici plinova

—

—

Dvostruko grotlo peći zvonolikog oblika

—

4/Mg proizvedenog metala

Namakanje pod tlakom

Primjena ovisi o značajkama namakanja koncentrata

> 99

ovisno o određenoj lokaciji

Postupci smanjenja izravnim taljenjem

Kontaktno taljenje, npr. postupak kod Kiveceta, Outokumpua i Mitsubishia

—

—

Taljenje u kupelji, npr. rotacijski pretvarač odozgo prema dolje, Ausmeltov, Isasmeltov, QLS i Noranda postupak

Ausmelt: Pb 77, Cd 97

QSL: Pb 92, Cd 93

QSL: operativni troškovi 60/Mg Pb


Tablica 7(b):   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja prašine i troškovi glede sekundarne industrije obojenih metala

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja prašine

(%)

Troškovi suzbijanja

(ukupni troškovi u USD)

Proizvodnja olova

Kratka rotacijska peć: usisni poklopci za otvore cjevčica + FF; kondenzator cijevi, gorionik za gorivo koje sadrži kisik

99,9

45/Mg Pb

Proizvodnja cinka

Taljenje anglosaksonskim postupcima

> 95

14/Mg Zn

Industrija cementa

(Prilog II., kategorija 7.)

47.   Peći za sušenje cementa mogu koristiti sekundarna goriva kao što je istrošeno ulje ili istrošene gume. Kada se koristi otpad, mogu se primjenjivati zahtjevi emisije za postupke spaljivanja otpada, a kada se koristi opasni otpad, ovisno o količini koja se koristi u postrojenju, mogu se primjenjivati zahtjevi emisije prilikom postupaka spaljivanja opasnog otpada. Međutim, ovaj se odjeljak odnosi na peći za sušenje s pogonom na fosilno gorivo.

48.   Čestice se ispuštaju u svim fazama postupka proizvodnje cementa, koji se sastoji od postupanja s materijalom, pripremi sirovine (pomoću drobilica, sušilica), proizvodnje klinkera i pripreme cementa. Teški se metali unose u peć za sušenje cementa zajedno sa sirovinama, fosilnim i otpadnih gorivom.

49.   Prilikom proizvodnje klinkera na raspolaganju su sljedeće vrste peći za sušenje: duga mokra rotacijska peć za sušenje, duga suha rotacijska peć za sušenje, rotacijska peć za sušenje s uređajem za prethodno zagrijavanje ciklona, rotacijska peć za sušenje s uređajem za prethodno zagrijavanje s rešetkom, jamasta peć. S obzirom na potražnju za energijom i mogućnosti kontrole emisije, poželjne su rotacijske peći za sušenje s uređajima za prethodno zagrijavanje ciklona.

50.   U svrhu regeneracije topline, sastavnice koje ne sadrže plin, a čine rotacijske peći za sušenje provode se kroz sustav prethodnog zagrijavanja i tvorničke sušilice (tamo gdje su ugrađene) prije nego se podvrgnu uklanjanju prašine. Prikupljena se prašina vraća u opskrbni materijal.

51.   Manje od 0,5 % olova i kadmija koji ulaze u peć za sušenje ispušta se kroz ispušne plinove. Visok sadržaj alkalija i postupak čišćenja plinom u peći za sušenje pogoduje zadržavanju metala u klinkeru ili prašini iz peći za sušenje.

52.   Emisije teških metala u zrak mogu se smanjiti, primjerice uklanjanjem ispusnog strujanja i nagomilavanjem prikupljene prašine umjesto njenog vraćanja u neobrađeni dovod. Međutim, u svakom slučaju ta razmatranja treba odmjeriti prema posljedicama otpuštanja teških metala u otpadnu gomilu. Druga mogućnost je zaobilaženje vruće smjese, pri čemu se kalcinirana vruća smjesa djelomice ispušta izravno ispred ulaza u peć za sušenje i dovodi do postrojenja za pripremu cementa. Po izboru, prašina se može dodati klinkeru. Druga važna mjera je siguran rad peći za sušenje koji je pod iznimno dobrom kontrolom kako bi se izbjegla zatvaranja u slučaju nužde elektrostatskih taložnika. Ona mogu biti uzrokovana prekomjernim koncentracijama CO. Važno je izbjeći visoke vršne vrijednosti emisija teških metala kad se radi o takvom zatvaranju u slučaju nužde.

53.   Najznačajnije mjere smanjenja emisije navedene su u tablici 8. Kako bi se smanjile izravne emisije prašine iz drobilica, tvornica i sušilica, uglavnom se koriste vrećasti filtri, jer otpadne plinove iz uređaja za hlađenje peći za sušenje i klinkera kontroliraju elektrostatski taložnici. Uz ESP, prašina se može smanjiti do koncentracija ispod 50 mg/m3. Kada se koriste FF, sadržaj prašine čistog plina može se smanjiti na 10 mg/m3.

Tablica 8.:   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja i troškovi glede industrije cementa

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja

(%)

Troškovi suzbijanja

Izravne emisije iz drobilica, tvornica, sušilica

FF

Cd, Pb: > 95

—

Izravne emisije iz rotacijskih peći za sušenje, uređaji za hlađenje klinkera

ESP

Cd, Pb: > 95

—

Izravne emisije iz rotacijskih peći za sušenje

Apsorpcija ugljika

Hg: > 95

—

Industrija stakla

(Prilog II., kategorija 8.)

54.   U industriji stakla, emisije olova su iznimno važne s obzirom na razne vrste stakla u koje se olovo uvodi kao sirovina (npr. kristalno staklo, katodne cijevi). U slučaju stakla za spremnike soda – vapno, emisije olova ovise o kakvoći reciklažnog stakla korištenog u postupku. Sadržaj olova u prašinama od topljenja kristalnog stakla obično iznosi oko 20 do 60 %.

55.   Do emisija prašine dolazi uglavnom uslijed miješanja šarži, iz peći, raspršenih procurivanja iz otvora peći te dovršavanja i čišćenja proizvoda od stakla pjeskarenjem. One poglavito ovise o vrsti proizvoda koji se koristi, vrsti peći i vrsti proizvedenog stakla. Gorionici za gorivo koje sadrži kisik mogu smanjiti količinu otpadnog plina i proizvodnju lebdeće prašine za 60 %. Emisije olova iz električnog zagrijavanja znatno su niže od pokretanja naftom/plinom.

56.   Šarža se otapa u kontinuiranim spremnicima, dnevnim spremnicima ili talionicama. Tijekom ciklusa topljenja uporabom diskontinuiranih peći, emisije prašine uvelike se razlikuju. Emisije prašine iz spremnika kristalnog stakla (< 5 kg/Mg rastaljenog stakla) više su od onih iz drugih spremnika (< 1 kg/Mg rastaljenog stakla od sode i potaša).

57.   Neke mjere smanjenja izravnih emisija prašine koje sadrže metale su: dodavanje sačme u šaržu stakla, promjena sustava zagrijavanja s pokretanja naftom/plinom na električno zagrijavanje, vraćanje većeg dijela povratnih dijelova stakla natrag u šaržu i primjena boljeg odabira sirovina (raspodjela po veličini) i reciklažnog stakla (izbjegavajući frakcije koje sadrže olovo). Ispušni se plinovi mogu pročistiti kroz vrećaste filtre smanjenjem emisija ispod 10 mg/m3. Pomoću elektrostatskih taložnika postiže se smanjenje od 30 mg/m3. Pripadajuće učinkovitosti smanjenja emisije navedene su u tablici 9.

58.   Izrada kristalnog stakla bez spojeva olova je u postupku razvoja.

Tablica 9.:   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja prašine i troškovi glede industrije stakla

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja prašine

(%)

Troškovi suzbijanja (ukupni troškovi)

Izravne emisije

FF

> 98

—

ESP

> 90

—

Industrija klornih lužina

(Prilog II., kategorija 9.)

59.   U industriji klornih lužina, Cl2, alkalijevi hidroksidi i vodik proizvode se putem elektrolize otopine soli. U postojećim se postrojenjima uobičajeno upotrebljava postupak koji uključuje živu i postupak koji uključuje dijafragmu, kod kojih je nužno uvođenje dobre prakse kako bi se izbjegli ekološki problemi. Postupak koji uključuje membranu dovodi do toga da nema izravnih emisija žive. Nadalje, on pokazuje nižu elektrolitičku energiju i veću potrebu za toplinom u pogledu koncentracije alkalijevog hidroksida (pri čemu ravnoteža globalne energije dovodi do blage prednosti tehnologije membranske baterije u rasponu od 10 do 15 %) i kompaktnijeg rada baterije. On se, stoga, smatra poželjnijim rješenjem kod novih postrojenja. Odlukom Komisije 90/3 od 14. lipnja 1990. o sprečavanju onečišćenja mora iz izvora smještenih na kopnu (Parcom) preporuča se da postojeća postrojenja za klorne lužine s baterijom od žive budu postupno ukinuta čim to bude izvedivo s ciljem njihovog potpunog ukidanja do 2010.

60.   Izviješteno je da će posebna ulaganja za zamjenu baterija od žive postupkom koji uključuje membranu biti u opsegu kapaciteta od 700 do 1 000 USD/Mg Cl2. Iako dodatni troškovi mogu dovesti, između ostaloga, do većih komunalnih troškova i troškova za pročišćavanje slane vode, operativni trošak će se u većini slučajeva smanjiti. Razlog tome su uštede ostvarene uglavnom iz niže potrošnje energije, te manjih troškova obrade otpadne vode i odlaganja otpada.

61.   Izvori emisija žive u okolišu u postupku koji obuhvaća živu su: prozračivanje prostorije s baterijama; ispusti iz postupka; proizvodi, posebice vodik; te otpadna voda. S obzirom na emisije u zrak, Hg koja se u raspršenom obliku ispušta iz baterija u prostoriju s baterijama je itekako značajna. Preventivne mjere i kontrola su od velike važnosti i treba im dati prioritet prema dotičnoj važnosti svakog izvora pri određenom postrojenju. U svakom slučaju potrebne su posebne mjere kontrole kad se živa regenerira iz taloga do kojih dolazi uslijed postupka.

62.   Sljedeće se mjere mogu poduzeti u svrhu smanjenja emisija iz postojećih procesnih postrojenja žive:

—

kontrola postupka i tehničke mjere optimiziranja rada baterije, metode održavanja i učinkovitijeg rada

—

pokrivanje, brtvljenje i kontrola rasterećenja tlaka usisom

—

čišćenje prostorija s baterijama i mjere pomoću kojih ih je lakše održavati čistima i

—

čišćenje ograničenih strujanja zraka (određena kontaminirana strujanja zraka i plin vodika).

63.   Ovim se mjerama također mogu smanjiti emisije žive na vrijednosti ispod kapaciteta proizvodnje od 2,0 g/Mg Cl2, iskazanima kao godišnji prosjek. Postoje primjeri postrojenja kojima se postižu smanjenja emisija dobrano ispod kapaciteta proizvodnje od 1,0 g/Mg Cl2. Kao rezultat Parcom Odluke 90/3 od postojećih se postrojenja za klorne lužine na bazi žive zahtijevalo da udovolje razini od 2 g Hg/Mg Cl2 do 31. prosinca 1996. za emisije obuhvaćene Konvencijom o sprečavanju onečišćenja mora iz izvora smještenih na kopnu. Budući da takve emisije u velikoj mjeri ovise o dobroj praksi rada, njihova prosječna vrijednost ovisi o i uključuje razdoblja održavanja od godine dana ili kraće.

Spaljivanje komunalnog, medicinskog i opasnog otpada

(Prilog II., kategorije 10. i 11.)

64.   Emisije kadmija, olova i žive potječu od spaljivanja komunalnog, medicinskog i opasnog otpada. Živa, znatan dio kadmija i manji dijelovi olova ishlapljuju u postupku. Određene radnje treba poduzeti prije i nakon spaljivanja u cilju smanjenja tih emisija.

65.   Najboljom raspoloživom tehnologijom uklanjanja prašine smatraju se vrećasti filtri u kombinaciji sa suhim ili mokrim metodama kontrole hlapivih tvari. Elektrostatski taložnici u kombinaciji s mokrim sustavima mogu se također isprojektirati da se postignu niske emisije prašine, ali nude manje mogućnosti od vrećastih filtra naročito kad se radi o prethodnom premazivanju pri apsorpciji hlapivih onečišćivača.

66.   Kada se NRT koristi za čišćenje otpadnih plinova koncentracija prašine smanjit će se na raspon od 10 do 20 mg/m3, dok se u praksi postižu i niže koncentracije, a u nekim su slučajevima čak zabilježene koncentracije manje od 1 mg/m3. Koncentracija žive može se smanjiti na raspon od 0,05 do 0,10 mg/m3 (normalizirano na 11 % O2).

67.   Najznačajnije sekundarne mjere smanjenja emisije navedene su u tablici 10. Teško je dati općenito valjane podatke jer odnosni troškovi u USD/toni ovise o naročito širokom rasponu varijabli koji se odnose na određenu lokaciju, kao što je sastav otpada.

68.   Teški se metali nalaze u svim frakcijama strujanja komunalnog otpada (npr. proizvodi, papir, organski materijali). Stoga se, smanjenjem količine komunalnog otpada koji se spaljuje, mogu smanjiti emisije teških metala. To se može postići raznim strategijama upravljanja otpadom, uključujući programe recikliranja i kompostiranje organskih materijala. Pored toga, neke zemlje UN/ECE-a dozvoljavaju odlaganje komunalnog otpada. Na primjereno upravljanom odlagalištu, emisije kadmija i olova se uklanjaju, a emisije žive mogu biti niže nego prilikom spaljivanja. Istraživanje o emisijama žive iz odlagališta odvija se u nekoliko zemalja UN/ECE-a.

Tablica 10.:   Izvori emisije, mjere kontrole, učinkovitosti smanjenja i troškovi glede spaljivanja komunalnog, medicinskog i opasnog otpada

Izvor emisije

Mjera (mjere) kontrole

Učinkovitost smanjenja

(%)

Troškovi suzbijanja

(ukupni troškovi u USD)

Dimni plinovi

Praonici plinova visoke učinkovitosti

Pb, Cd: > 98

Hg: oko 50

—

ESP (3 polja)

Pb, Cd: 80-90

10-20/Mg otpada

Mokri ESP (1 polje)

Pb, Cd: 95-99

—

Vrećasti filtri

Pb, Cd: 95-99

15-30/Mg otpada

Ubrizgavanje ugljika + FF

Hg: > 85

operativni troškovi: oko 2-3/Mg otpada

Filtracija ugljika u ležištu

Hg: > 99

operativni troškovi: oko 50/Mg otpada

(1)  Učinkovitosti uklanjanja Hg povećavaju se s udjelom ionske žive. Postrojenja selektivnog katalitičkog smanjenja (SCR) visokog udjela prašine olakšavanju stvaranje Hg(II).

(2)  Ovo se prvenstveno odnosi na SO2. Smanjenje emisija teških metala je dodatna korist. (Posebno ulaganje u USD 60-250 USD/kWel)

PRILOG IV.

Vremenski rokovi primjene graničnih vrijednosti i najboljih raspoloživih tehnika na nove i postojeće stacionarne izvore

Vremenski rokovi primjene graničnih vrijednosti i najboljih raspoloživih tehnika su:

a)

za nove stacionarne izvore: dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola;

b)

za postojeće stacionarne izvore: osam godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola. Po potrebi, ovo se razdoblje može produljiti za određene postojeće stacionarne izvore u skladu s razdobljem amortizacije predviđenom nacionalnim zakonodavstvom.

PRILOG V.

Granične vrijednosti kontrole emisija iz glavnih stacionarnih izvora

I.   UVOD

1.

Dvije su vrste graničnih vrijednosti važne za kontrolu emisija teških metala:

—

vrijednosti za određene teške metale ili skupine teških metala i

—

vrijednosti za emisije čestica općenito.

2.

U načelu, granične vrijednosti čestica ne mogu zamijeniti specifične granične vrijednosti kadmija, olova i žive, jer se količina metala povezanih s emisijama čestica razlikuje od jednog postupka do drugog. Međutim, usklađenost s tim ograničenjima značajno doprinosi smanjenju emisija teških metala općenito. Nadalje, praćenje emisija čestica općenito je jeftinije od praćenja pojedinačnih spojeva, a neprekidno praćenje pojedinačnih teških metala općenito nije isplativo. Stoga su granične vrijednosti čestica od velikog praktičnog značaja te su također navedene u ovom Prilogu u većini slučajeva kako bi nadopunile ili zamijenile specifične granične vrijednosti kadmija ili olova ili žive.

3.

Granične vrijednosti, iskazane kao mg/m3, odnose se na standardne uvjete (obujam pri 273,15 K, 101,3 kPa, suhog plina) i izračunavaju se kao prosječna vrijednost jednosatnih mjerenja, koja obuhvaćaju nekoliko sati rada, u pravilu 24 sata. Razdoblja započinjanja i zatvaranja treba isključiti. Prosječno vrijeme može se po potrebi produljiti kako bi se postigli dovoljno precizni rezultati praćenja. S obzirom na sadržaj kisika u otpadnom plinu, primjenjuju se vrijednosti navedene za odabrane glavne stacionarne izvore. Svako razrjeđivanje u svrhu smanjenja koncentracija onečišćivača u otpadnim plinovima je zabranjeno. Granične vrijednosti teških metala uključuju oblik u čvrstom, plinovitom i stanju pare u pogledu metala i njegovih spojeva, iskazanih kao metal. Kadgod su navedene granične vrijednosti za ukupne emisije iskazane kao g/jedinica proizvodnje odnosno kapaciteta, te se vrijednosti odnose na zbroj dimnih i kratkotrajnih emisija, izračunatih kao godišnja vrijednost.

4.

U slučajevima kada se prekoračenje navedenih graničnih vrijednosti ne može isključiti, prate se ili emisije ili parametar učinka koji ukazuje na ispravnost rada i održavanja kontrolnog uređaja. Praćenje emisija ili pokazatelja učinaka treba redovito provoditi ako je ispušteni maseni protok čestica iznad 10 kg/h. Ako se emisije prate, koncentracije onečišćivača zraka u kanalima za provođenje plina treba izmjeriti na reprezentativan način. Ako se čestice prate povremeno, koncentracije treba mjeriti redovito, uzimajući barem tri neovisne očitane vrijednosti po provjeri. Uzorkovanje i analiza svih onečišćivača kao i metode referentnog mjerenja za umjeravanje automatskih mjernih sustava provode se sukladno normama koje je naveo Europski odbor za normizaciju (CEN) ili Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO). U očekivanju izrade CEN ili ISO normi, primjenjuju se nacionalne norme. Nacionalne se norme također mogu primjenjivati ako daju rezultate istovjetne CEN ili ISO normama.

5.

U slučaju neprekidnog praćenja, usklađenost s graničnim vrijednostima postignuta je ako ni jedna od izračunatih prosječnih 24-satnih koncentracija emisija ne prelazi graničnu vrijednost niti ako 24-satna prosječna vrijednost praćenog parametra ne prelazi podudarnu vrijednost parametra koja je utvrđena tijekom ispitivanja učinka prilikom ispravnog rada i održavanja kontrolnog uređaja. U slučaju povremenog praćenja emisija, usklađenost se postiže ako prosječna očitana vrijednost po provjeri ne prelazi vrijednost ograničenja. Usklađenost sa svakom od graničnih vrijednosti iskazanih kao ukupne emisije po jedinici proizvodnje ili ukupne godišnje emisije ostvaruje se ako nije prijeđena praćena vrijednost, kako je gore opisano.

II.   SPECIFIČNE GRANIČNE VRIJEDNOSTI ZA ODABRANE GLAVNE STACIONARNE IZVORE

Izgaranje fosilnih goriva

(Prilog II., kategorija 1.)

6.

Granične se vrijednosti odnose na 6 % O2 u dimnom plinu za kruta goriva i na 3 % O2 za tekuća goriva.

7.

Granična vrijednost za emisije čestica glede krutih i tekućih goriva: 50 mg/m3.

Sinter postrojenje

(Prilog II., kategorija 2.)

8.

Granična vrijednost za emisije čestica: 50 mg/m3.

Postrojenja sačme

(Prilog II., kategorija 2.)

9.

Granična vrijednost za emisije čestica:

a)

drobljenje, sušenje: 25 mg/m3 i

b)

stvaranje sačme: 25 mg/m3, ili

10.

Granična vrijednost za ukupne emisije čestica: 40 g/Mg proizvedenih sačma.

Visoke peći

(Prilog II., kategorija 3.)

11.

Granična vrijednost za emisije čestica: 50 mg/m3.

Električne peći

(Prilog II., kategorija 3.)

12.

Granična vrijednost za emisije čestica: 20 mg/m3.

Proizvodnja bakra i cinka, uključujući peći za taljenje anglosaksonskim postupcima

(Prilog II., kategorije 5. i 6.)

13.

Granična vrijednost za emisije čestica: 20 mg/m3.

Proizvodnja olova

(Prilog II., kategorije 5. i 6.)

14.

Granična vrijednost za emisije čestica: 10 mg/m3.

Industrija cementa

(Prilog II., kategorija 7.)

15.

Granična vrijednost za emisije čestica: 50 mg/m3.

Industrija stakla

(Prilog II., kategorija 8.)

16.

Granične vrijednosti odnose se na različite koncentracije O2 u dimnom plinu ovisno o vrsti peći: peći sa spremnikom: 8 %; peći s posudom i dnevni spremnici: 13 %.

17.

Granične vrijednosti za emisije olova: 5 mg/m3.

Industrija klornih lužina

(Prilog II., kategorija 9.)

18.

Granične vrijednosti odnose se na ukupnu količinu žive koju postrojenje ispušta u zrak, bez obzira na izvor emisije, a koje su iskazane kao godišnja srednja vrijednost.

19.

Godišnje vrijednosti za postojeća postrojenja klornih lužina procjenjuju se na sastanku strana u okviru izvršnog tijela najkasnije dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola.

20.

Granična vrijednost za nova postrojenja klornih lužina: 0,01 Hg/Mg Cl2 kapaciteta proizvodnje.

Spaljivanje komunalnog, medicinskog i opasnog otpada

(Prilog II., kategorije 10. i 11.)

21.

Granične vrijednosti odnose se na 11 % koncentracije O2 u dimnom plinu.

22.

Granična vrijednost za emisije čestica:

a)

10 mg/m3 glede spaljivanja opasnog i medicinskog otpada

b)

25 mg/m3 glede spaljivanja komunalnog otpada.

23.

Granična vrijednost za emisije žive:

a)

0,05 mg/m3 glede spaljivanja opasnog otpada

b)

0,08 mg/m3 glede spaljivanja komunalnog otpada

c)

granične se vrijednosti za emisije koje sadrže živu od spaljivanja medicinskog otpada ocjenjuju na sastanku strana u okviru izvršnog tijela najkasnije dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola.

PRILOG VI.

Mjere kontrole proizvoda

1.   Osim ako ovim Prilogom nije drugačije predviđeno, najkasnije šest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola, sadržaj olova u benzinu plasiranom na tržište i namijenjenom cestovnim vozilima ne smije prijeći 0,013 g/l. Strane koje plasiraju na tržište bezolovni benzin sa sadržajem olova manjim od 0,013 g/l nastoje održati ili spustiti tu razinu.

2.   Svaka strana nastoji osigurati da promjena na goriva sa sadržajem olova kako je navedeno u stavku 1. dovede do cjelokupnog smanjenja štetnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš.

3.   Kada država utvrdi da bi ograničavanje sadržaja olova u benzinu plasiranom na tržište u skladu sa stavkom 1. dovelo do za nju ozbiljnih društveno-gospodarskih ili tehničkih problema ili ne bi dovelo do cjelokupnih koristi za okoliš ili zdravlje zbog, između ostaloga, njene klime, ta država može produljiti vremensko razdoblje navedeno u ovom stavku na razdoblje do 10 godina, tijekom kojeg može plasirati na tržište olovni benzin sa sadržajem olova koji ne prelazi 0,15 g/l. U tom slučaju država navodi u izjavi koju će položiti zajedno sa svojim instrumentom o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, svoju namjeru produljenja vremenskog roka te pismenim putem dostavlja izvršnom tijelu podatke o razlozima takvog produljenja.

4.   Državi se dozvoljava plasiranje na tržište malih količina, do 0,5 % njene ukupne prodaje benzina, olovnog benzina sa sadržajem olova ne većim od 0,15 g/l koji će koristiti stara cestovna vozila.

5.   Svaka strana, najkasnije pet godina ili 10 godina kad se radi o zemljama u prijelazu na tržišno gospodarstvo koje navedu svoju namjeru prihvaćanja 10-godišnjeg razdoblja u izjavi koju polažu sa svojim instrumentom o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola, ostvaruju razine koncentracije koje ne prelaze:

a)

0,05 % žive po težini u akumulatorima od alkalnog mangana za produljenu uporabu u izvanrednim uvjetima (npr. temperatura ispod 0 °C ili iznad 50 °C, pod izloženosti udarcima), i

b)

0,025 % žive po težini u svim ostalim akumulatorima od alkalnog mangana.

Gore navedene granične vrijednosti mogu se prijeći kad se radi o novoj primjeni tehnologije akumulatora ili uporabi akumulatora u novom proizvodu, ako se poduzimaju primjerene zaštitne mjere kako bi se osiguralo da će se rezultirajući akumulator ili proizvod bez lako odstranjivog akumulatora odložiti tako da ne prouzroči štetu za okoliš. Baterije s okruglim umecima od alkalnog mangana i akumulatori sastavljeni od baterija s okruglim umecima također su izuzeti iz ove obveze.

PRILOG VII.

Mjere upravljanja proizvodima

1.

Cilj je ovog Priloga dati stranama smjernice o mjerama upravljanja proizvodima.

2.

Strane mogu razmotriti odgovarajuće mjere upravljanja proizvodima od onih dolje navedenih, ako su zajamčene kao rezultat možebitnog rizika od štetnih učinaka na zdravlje ljudi ili okoliš od emisija jednog ili više teških metala navedenih u Prilogu I., uzimajući u obzir sve odnosne rizike i koristi takvih mjera, s ciljem osiguranja da sve izmjene na proizvodima dovodu do cjelokupnog smanjenja štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i okoliš:

a)

zamjenu proizvoda koji sadrže jedan ili više namjerno dodatnih teških metala navedenih u Prilogu I., ako postoji odgovarajuće drugo rješenje;

b)

smanjivanje ili zamjenu proizvoda koji sadrže jedan ili više namjerno dodanih teških metala navedenih u Prilogu I.;

c)

pribavljanje informacija o proizvodima uključujući označavanje kako bi se osiguralo da korisnici budu informirani o sadržaju jednog ili više namjerno dodanih teških metala navedenih u Prilogu I. i o potrebi sigurnog korištenja i postupanja s otpadom;

d)

korištenje gospodarskih poticaja ili dobrovoljnih sporazuma u svrhu smanjenja ili uklanjanja iz proizvoda sadržaja teških metala navedenih u Prilogu I. i

e)

izradu i provedbu programa prikupljanja, recikliranja ili odlaganja proizvoda koji sadrže jedan od teških metala iz Priloga I. na način bez štetnog utjecaja na okoliš.

3.

Svaki proizvod ili skupina proizvoda dolje navedeni sadrže jedan ili više teških metala navedenih u Prilogu I. i predmet su regulatornog ili dobrovoljnog djelovanja najmanje jedne od strana Konvencije na temelju značajnog dijela doprinosa tog proizvoda emisijama jednog ili više teških metala iz Priloga I. Međutim još nije na raspolaganju dovoljna količina informacija kojima bi se potvrdilo da one predstavljaju značajan izvor za sve strane, jamčeći time njihovo uvrštenje u Prilog VI. Svaka se strana potiče da razmotri raspoložive informacije i ako postoji potreba za poduzimanjem mjera opreza, da primijeni mjere upravljanja proizvodom kao što su one navedene u stavku 2. na jedan ili više od dolje navedenih proizvoda:

a)

električne sastavnice koje sadrže živu, tj. uređaji koji sadrže jedan ili nekoliko kontakata/osjetnika prijenosa električne struje poput releja (sklopnika), termostata, sklopki razina, sklopki pod tlakom i drugih sklopki (poduzete radnje uključuju zabranu većine električnih sastavnica koje sadrže živu; dobrovoljni programi zamjene nekih sklopki žive elektroničkim ili posebnim sklopkama; dobrovoljni programi recikliranja za sklopke; i dobrovoljni programi recikliranja za termostate);

b)

mjerne uređaje koji sadrže živu kao što su termometri, manometri, barometri, mjerila tlaka, sklopke pod tlakom i prijenosnici tlaka (poduzete radnje uključuju zabranu termometara koji sadrže živu i zabranu mjernih instrumenata);

c)

fluorescentne svjetiljke koje sadrže živu (poduzete radnje uključuju smanjenje sadržaja žive po svjetiljci putem dobrovoljnih i regulatornih programa, kao i dobrovoljnih programa recikliranja);

d)

dentalni amalgam koji sadrži živu (poduzete radnje uključuju dobrovoljne mjere i zabranu uz izuzetak uporabe dentalnih amalgama te dobrovoljne programe promicanja zahvaćanja dentalnog amalgama prije ispuštanja u postrojenja za obradu voda nastalih uslijed stomatoloških operacija);

e)

pesticide koji sadrže živu, uključujući gnojenje sjemena (poduzete radnje uključuju zabrane svih pesticida od žive, uključujući obrade sjemena i zabranu uporabe žive kao dezinfekcijskog sredstva);

f)

boju koja sadrži živu (poduzete radnje uključuju zabrane svih takvih boja, zabrane takvih boja za unutarnju uporabu i uporabu u dječjim igračkama; te zabrane uporabe u antivegetativnim bojama) i

g)

akumulatore koji sadrže živu osim onih obuhvaćenim Prilogom VI. (poduzete radnje uključuju smanjenje sadržaja žive kroz dobrovoljne i regulatorne programe, kao i obveze prema okolišu i dobrovoljne programe recikliranja).

11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

220

32001D0379

L 134/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.04.2001.

ODLUKA VIJEĆA

od 4. travnja 2001.

o odobrenju, u ime Europske zajednice, Protokola o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine

(2001/379/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1. u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvom rečenicom prvog podstavka i stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Zajednica je 24. lipnja 1998. u Aarhusu potpisala Protokol o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine, (dalje u tekstu „Protokol”).

(2)

Protokol ima za cilj kontrolu emisije teških metala uzrokovane antropogenim aktivnostima, koje su podložne dalekosežnom atmosferskom prekograničnom prijenosu i za koje je vjerojatno da će imati znatne negativne učinke na zdravlje ljudi ili na okoliš.

(3)

Protokolom se propisuje smanjenje ukupnih godišnjih emisija kadmija, olova i žive u atmosferu te primjena mjera nadzora proizvoda.

(4)

Mjere predviđene Protokolom doprinose ostvarivanju ciljeva politike Zajednice u području okoliša.

(5)

Zajednica i države članice, u okviru svojih pripadajućih nadležnosti, surađuju s državama nečlanicama i nadležnim međunarodnim organizacijama.

(6)

Zajednica treba odobriti Protokol,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Protokol o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine, potpisan 24. lipnja 1998., ovime se odobrava u ime Europske zajednice.

Tekst Protokola priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća ovime se ovlašćuje za imenovanje osobe ovlaštene za polaganje isprave o odobrenju kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u skladu s člankom 16. Protokola.

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Luxembourgu 4. travnja 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

B. ROSENGREN

(1)  SL C 311 E, 31.10.2000., str. 136.

(2)  Mišljenje od 24. listopada 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

PRILOG