32000R1897

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1897/2000

od 7. rujna 2000.

o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 577/98 o provedbi ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici u pogledu radne definicije nezaposlenosti

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 577/98 od 9. ožujka 1998. o organizaciji ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici (1), a posebno njezin članak 4. stavak 3.,

budući da:

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Definicija nezaposlenosti utvrđena je u Prilogu I. ovoj Uredbi.

2.   Načela za sastavljanje pitanja o radnom statusu utvrđena su u Prilogu II. ovoj Uredbi.

Članak 2.

1.   Pitanja o radnom statusu za potrebe ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici moraju biti u skladu s načelima utvrđenim u Prilogu II. ovoj Uredbi i omogućiti mjerenje nezaposlenosti na način utvrđen u Prilogu I. ovoj Uredbi.

2.   Unatoč tome, primjena stavka 1. može se odgoditi tijekom razdoblja potrebnog za prilagodbu ankete o radnoj snazi na uzorku. U tom slučaju, prigodom prijenosa rezultata ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici države članice prilažu jasni prikaz razlika u odnosu na definiciju i načela iz stavka 1.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

(1)  SL L 77, 14.3.1998., str. 3.

(2)  SL C 69, 12.3.1999., str. 2.

(3)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

PRILOG I.

Anketa o radnoj snazi: definicija nezaposlenosti

1.   U skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada (ILO), koje je donijela 13. i 14. Međunarodna konferencija statističara rada (ICLS), za potrebe ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici, nezaposlene su osobe one u dobi od 15 do 74 godine, koje:

Za potrebe stavka 1. točke (c), posebnim mjerama smatra se sljedeće:

2.   Obrazovanje i osposobljavanje smatraju se načinima za poboljšavanje mogućnosti zapošljavanja, ali ne i metodama traženja posla. Osobe bez posla koje se obrazuju ili osposobljavaju klasificiraju se kao nezaposlene samo ako su „trenutačno raspoložive za rad” ili ako „traže posao”, u skladu s definicijama iz stavka 1. točaka (b) i (c).

3.   Osobe na čekanju klasificiraju se kao nezaposlene ako ne primaju značajniju plaću (značajno je ≥ 50 %) od njihovog poslodavca i ako su „trenutačno raspoložive za rad” ili „traže posao”. Osobe na čekanju tretiraju se kao slučaj neplaćenog dopusta na zahtjev poslodavca – uključujući dopust plaćen iz državnog proračuna ili zaklada (16. ICLS). U tom slučaju, osobe na čekanju klasificiraju se kao zaposlene ako je ugovoren datum njihova povratka na posao i ako je taj datum unutar tromjesečnog razdoblja.

4.   Izvan sezone, sezonski radnici ne mogu se smatrati formalno povezanima uz svoj sezonski posao, zato što ne nastavljaju primati plaću od poslodavca, iako mogu imati i osigurani povratak na posao. Ako izvan sezone ne obavljaju posao, klasificiraju se kao nezaposleni samo ako su „trenutačno raspoloživi za posao” ili ako „traže posao”, u skladu s definicijama iz stavka 1.točaka (b) i (c).

PRILOG II.

Anketa o radnoj snazi: načela za sastavljanje pitanja o radnom statusu

1.   Pitanja o radnom statusu u skladu s definicijom Međunarodne organizacije rada (zaposlen, nezaposlen ili neaktivan) općenito su prva pitanja u pojedinačnom upitniku, koja slijede odmah nakon pitanja o demografskim značajkama članova kućanstva. Osobito je važno da im ne prethode pitanja o osnovnoj ili uobičajenoj aktivnosti (student, domaćica, umirovljenik itd.) ili o administrativnom statusu prijave na javni zavod za zapošljavanje u svrhu traženja naknade za nezaposlene, ako bi se time moglo negativno utjecati na odgovor na pitanja o radnom statusu u skladu s definicijom Međunarodne organizacije rada.

U slučaju da o tome ovisi ispitivanje u kasnijim valovima ankete i ako je očito da je radni status zaposlene ili neaktivne osobe trajan ili stabilan, njezin radni status može se brzo provjeriti s obzirom na njezin radni status u prethodnom valu ankete.

2.   Potrebno je postaviti najmanje dva odvojena pitanja o zaposlenju: jedno je o trenutačnom poslu, a drugo o tome ima li osoba posao, ako je trenutačno odsutna s posla (osobe na dopustu). Pitanje radi li osoba trenutačno mora prethoditi pitanju o tome ima li osoba posao, kako bi razlika u odgovorima doprinijela potpunom utvrđivanju privremene odsutnosti s posla.

Utvrđivanje osobe na čekanju (neplaćeni dopust na inicijativu poslodavca) i njezino klasificiranje kao zaposlene osobe (ili nezaposlene) ovisi o dva uvjeta formalne vezanosti uz posao: siguran povratak na posao nakon završetka trajanja posebnih okolnosti i kratko trajanje (≤ 3 mjeseca) od suspenzije ugovora o radu. Oba uvjeta utvrđuju se pitanjem koje slijedi nakon pitanja o razlogu za privremeno odsustvo s posla ili razlogu zbog kojeg osoba nije tražila posao u prethodna četiri tjedna ili u okviru kategorija odgovora predviđenih u tim pitanjima.

3.   Pitanja o zaposlenosti i traženju posla moraju sadržavati orijentacijski kriterij za prepoznavanje osoba s privremenim zaposlenjima, koja traju tek nekoliko sati ili samo jedan jedini sat.

4.   Pitanja o zaposlenju moraju sadržavati orijentacijski kriterij za prepoznavanje neplaćenih obiteljskih radnika. Drugi način za njihovo prepoznavanje jest postavljanje posebnog pitanja o prisutnosti na poslu.

5.   Pitanja o zaposlenju moraju jasno ukazivati na to da se samo rad za plaću ili ostvarivanje dobiti smatra gospodarskom aktivnošću u okviru Međunarodne organizacije rada.

6.   Referentno razdoblje zaposlenosti mora biti jasno naznačeno. Pitanje o zaposlenju odnosi se u pravilu na posljednji tjedan, definiran kao „od ponedjeljka do nedjelje”, pri čemu se navodi točan datum. Referentna razdoblja traženja posla i raspoloživosti za rad moraju biti jasno navedena. Dva pitanja o traženju zaposlenja i o metodama traženja zaposlenja odnose se na posljednja četiri tjedna, uključujući referentni tjedan, a pitanje o raspoloživosti za rad odnosi se na razdoblje do završetka dvotjednog razdoblja koje slijedi nakon referentnog tjedna.

7.   Svim osobama kojima su postavljena pitanja o zaposlenju i za koje je utvrđeno da nemaju posao postavlja se pitanje o traženju zaposlenja. Ispred tog pitanja nema nikakvog prethodnog pitanja. U slučaju da o odgovoru ovisi kasniji val anketiranja, i ako je očito da je radni status zaposlenika ili neaktivne osobe trajan ili stabilan, njegov se radni status može brzo provjeriti s obzirom na njegov radni status tijekom prethodnog vala anketiranja.

8.   Pitanje o traženju zaposlenja odnosi se na svaki napor, čak i ako nije redovit, koji ispitanik poduzima kako bi pronašao posao ili osnovao vlastito poduzeće. Iz pitanja ne smije proizlaziti da se samo trajno traženje tijekom cijelog referentnog razdoblja smatra dovoljnim uvjetom za traženje posla.

9.   Pitanje o metodama traženja posla mora obuhvaćati aktivne i pasivne metode traženja. Aktivnim metodama traženja posla smatra se sljedeće:

10.   „Kontaktiranje javnog zavoda za zapošljavanje s ciljem pronalaženja posla” može biti dvosmjerno. Može ga započeti osoba koja je prijavljena kao nezaposlena ili zavod za zapošljavanje. Ovaj kontakt mora biti uključen kao prvo pitanje (ili prva kategorija odgovora) o metodama pronalaženja posla. Razlikuje se od administrativnog produženja prijave za potrebe traženja naknade za nezaposlene (ako mu nije prethodilo razdoblje zaposlenosti ili neaktivnosti). Razlikuje se i od pomoći koju zavod za zapošljavanje pruža s ciljem poboljšavanja mogućnosti zaposlenja prijavljene nezaposlene osobe. „Kontaktiranje javnog zavoda za zapošljavanje s ciljem pronalaženja posla”, kao aktivni korak, uključuje isključivo:

11.   Metode traženja posla nabrajaju se sve dok se ne spomenu barem tri aktivne metode.

12.   Osobe koje trenutačno nisu zaposlene i koje ne traže posao jer su ga već pronašle, a koji će početi obavljati kasnije, najkasnije u roku od tri mjeseca, utvrđuju se u odvojenoj kategoriji.