03/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

131

31998R2799

L 349/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2799/98

od 15. prosinca 1998.

o uspostavi agromonetarnih mjera za euro

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 42. i 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

uzimajući u obzir mišljenje Monetarnog odbora (4),

(1)

budući da Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (5) propisuje da je od 1. siječnja 1999. euro valuta u državama članicama koje sudjeluju u ekonomskoj i monetarnoj uniji; budući da su agromonetarne mjere predviđene na temelju:

—

Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3813/92 od 28. prosinca 1992. o obračunskoj jedinici i stopama konverzije koje se primjenjuju za potrebe zajedničke poljoprivredne politike (6);

—

Uredbe Vijeća (EZ) br. 1527/95 od 29. lipnja 1995. o uređivanju naknade za smanjenja poljoprivrednih stopa konverzije nekih nacionalnih valuta (7);

—

Uredbe Vijeća (EZ) br. 2990/95 od 18. prosinca 1995. o uređivanju naknade za osjetna smanjenja poljoprivrednih stopa konverzije prije 1. siječnja 1997. (8);

—

Uredbe Vijeća (EZ) br. 724/97 od 22. travnja 1997. o utvrđivanju mjera i naknade s obzirom na znatne revalorizacije koje utječu na prihode poljoprivrednih gospodarstava (9)

u osnovi sastoje se od sustava posebnih poljoprivrednih stopa konverzije koje su različite od stvarnih tečajeva; budući da je takav sustav nespojiv s uvođenjem eura, budući da bi stoga trebalo prilagoditi agromonetarne mjere novom stanju i staviti izvan snage uredbe kojima se utvrđuju prijašnje agromonetarne mjere;

(2)

budući da je u trenutačnoj monetarnoj situaciji u kojoj su razlike između deviznih tečajeva i poljoprivrednih stopa konverzije umjerene, moguće utvrditi jednostavniji agromonetarni sustav bliži sadašnjoj monetarnoj situaciji; budući da stoga konverzija cijena i iznosa utvrđenih u euru u pravnim instrumentima koji se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku u nacionalnu valutu neparticipirajućih država članica može biti izvršena prema tečaju eura u odnosu na takve valute; budući da takva odredba ima daljnju prednost znatnog pojednostavljivanja upravljanja zajedničkom poljoprivrednom politikom;

(3)

budući da tečaj eura prema nacionalnoj valuti može varirati tijekom razdoblja u kojem se obavlja operacija; budući da mora biti utvrđena stopa koja vrijedi za odnosne iznose; budući da općenito treba voditi računa o događaju kojim se postiže gospodarski cilj operacije; budući da bi važeći tečaj trebao biti onaj na dan kada se ostvari taj događaj; budući da može biti potrebno odrediti takav operativni događaj ili odustati od njegove primjene poštujući određene kriterije i posebno brzinu kojom se odvijaju valutna kretanja;

(4)

budući da u slučaju veće valutne revalorizacije s mogućim učinkom na cijene i iznose koji nisu izravne potpore, prihodi poljoprivrednih gospodarstava mogu biti u određenim uvjetima smanjeni; budući da je stoga opravdano predvidjeti odredbu o privremenoj, degresivnoj potpori kako bi se nadoknadili učinci revalorizacija i išlo u korak s kretanjem poljoprivrednih cijena na način u skladu s općim gospodarskim pravilima;

(5)

budući da su potrebna posebna pravila prilagođena vrsti potpore kako bi se nadoknadili učinci većih valutnih revalorizacija na razinu nekih izravnih potpora u nacionalnoj valuti;

(6)

budući da mjere financiranja potpore za nadoknadu moraju osigurati financijski doprinos Europske unije i države članice;

(7)

budući da se dugoročno poljoprivredni sektor mora prilagoditi, poput drugih sektora gospodarstva, monetarnoj stvarnosti; budući da bi stoga trebalo odrediti zadnji datum za mjere nadoknade; budući da određivanje takvog zadnjeg datuma predstavlja dio proračunske discipline;

(8)

budući da je razumno utvrditi posebne propise za izvanredne situacije koje nastaju bilo unutar Europske unije ili na svjetskom tržištu i koja zahtijevaju trenutno djelovanje kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje mjera utvrđenih u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(9)

budući da država članica koja ne sudjeluje u ekonomskoj i monetarnoj uniji mora imati mogućnost plaćanja troškova koji proizlaze iz pravnih instrumenata u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom u eurima umjesto u nacionalnoj valuti; budući da bi trebalo poduzeti mjere kako bi se osiguralo da ova mogućnost ne dovede do neopravdane prednosti za strane koje vrše ili primaju plaćanja;

(10)

budući da bi trebalo osigurati mogućnosti privremenih mjera kako bi se omogućilo uvođenje novih agromonetarnih mjera,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U smislu ove Uredbe:

(a)

„pravni instrumenti koji se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku” znači:

—

pravne instrumente koji se izravno ili neizravno temelje na članku 43. Ugovora, uz iznimku zajedničke carinske tarife i drugih pravnih instrumenata carinskog zakonodavstva primjenjivih na poljoprivredne i industrijske proizvode,

—

pravne instrumente primjenjive na robe prerađene iz poljoprivrednih proizvoda i podložne posebnim trgovinskim mehanizmima;

(b)

„participirajuće države članice” znači države članice koje su prihvatile jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom;

(c)

„neparticipirajuće države članice” znači države članice koje nisu prihvatile jedinstvenu valutu;

(d)

„nacionalne valute” znači nacionalne valute neparticipirajućih država članica i trećih zemalja;

(e)

„devizni tečaj” znači valutni tržišni tečaj između eura i nacionalne valute;

(f)

„znatna revalorizacija” znači stanje kada je godišnji prosječni tečaj ispod praga definiranog kao najniža prosječna godišnja stopa konverzije koja se primjenjuje tijekom prethodne tri godine i devizni tečaj na dan 1. siječnja 1999.;

(g)

„znatni dio revalorizacije” znači postotak za koji je godišnji prosjek manji od praga iz točke (f).

Članak 2.

1.   Cijene i iznosi utvrđeni u pravnim instrumentima koji se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku izražavaju se u eurima.

2.   Oni se odobravaju ili prikupljaju u eurima u participirajućim državama članicama. U drugim državama članicama oni se preračunavaju u njihovu nacionalnu valutu sukladno deviznom tečaju i, ne dovodeći u pitanje članak 8., odobravaju ili prikupljaju u nacionalnoj valuti.

3.   Međutim, za iznose koji se odnose na uvoz i koji se odnose na porez pri izvozu utvrđene u eurima pravnim instrumentom koji se odnosi na zajedničku poljoprivrednu politiku i koje za države članice vrijede u nacionalnoj valuti, stopa konverzije je pojedinačno jednaka stopi koja vrijedi sukladno članku 18. stavku 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 (10).

Članak 3.

1.   Operativni događaj za devizni tečaj je:

—

dovršetak carinskih uvoznih ili izvoznih formalnosti u slučaju iznosa koji se prikupljaju ili odobravaju u trgovini s trećim zemljama,

—

događaj kojim se ostvario gospodarski cilj operacije u svim drugim slučajevima.

2.   Ako treba utvrditi operativni događaj iz stavka 1. ili ga se ne može uzeti u obzir iz razloga koji su svojstveni organizaciji tržišta ili iznosu o kojem je riječ, određuje se poseban operativni događaj u skladu s postupkom predviđenim člankom 9., uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)

stvarna primjenjivost prilagodbi deviznog tečaja što je prije moguće;

(b)

sličnost operativnih događaja za analogne operacije koje se provode u okviru različitih organizacija tržišta;

(c)

dosljednost operativnih događaja za različite cijene i iznose koji se odnose na organizaciju jedinstvenog tržišta;

(d)

provedivost i učinkovitost kontrole primjene odgovarajućih deviznih tečajeva.

Članak 4.

1   Država članica može odobriti potporu za nadoknadu poljoprivrednicima u slučajevima znatne revalorizacije za cijene i iznose osim onih iz članka 5. Plaćanja se vrše u tri uzastopna obroka od kojih svaki traje dvanaest mjeseci, počevši od ožujka nakon mjeseca znatne revalorizacije.

Ova plaćanja za nadoknadu ne smiju imati oblik potpore povezane s proizvodnjom osim proizvodnje tijekom propisanog prethodnog razdoblja. Ona neće pogodovati niti jednoj posebnoj vrsti proizvodnje ili ovisiti o proizvodnji nakon propisanog razdoblja.

2.   Najveći iznos prvog obroka potpore za nadoknadu utvrđuje se, za odnosnu državu članicu u cjelini, u skladu s postupkom predviđenim člankom 9., množenjem znatnog dijela revalorizacije paušalnim gubitkom prihoda utvrđenim u skladu s točkama od 1. do 3. Priloga.

3.   Najveći iznos prvog obroka se smanjuje ili gdje je primjereno ukida, uzimajući u obzir stanje na tržištu promatrano tijekom godine do trenutka znatne revalorizacije.

4.   Potpora se ne dodjeljuje za dio iznosa izračunatog u skladu sa stavkom 2. koji ne prelazi znatnu revalorizaciju od 2,6 %.

5.   Svaki od iznosa isplaćenih u drugom i trećem obroku se umanjuje u odnosu na razinu prethodnog obroka, za najmanje trećinu iznosa isplaćenog u prvom obroku.

Iznosi isplaćeni u drugom i trećem obroku se umanjuju ili ukidaju u funkciji posljedica po prihode kretanja tečajeva zabilježenih prije početka mjeseca koji prethodi prvom mjesecu odgovarajućeg obroka i uzimajući u obzir stanje na tržištu uočeno u istom razdoblju.

6.   Stanje na tržištu se uzima u obzir sukladno stavku 3. i drugom podstavku stavka 5. u skladu sa sljedećim kriterijima:

 

Iznos jednog ili više obroka u jednom ili više sektora može se smanjiti kada se uoči da:

(a)

u godini tijekom koje dolazi do znatne revalorizacije ili u razdoblju između početka prethodnog obroka i početka mjeseca prije prvog mjeseca odnosnog obroka, tržišna cijena za odnosnu državu članicu je bila u prosjeku jednaka ili viša od prosječne tržišne cijene u državama članicama čije valute nisu znatno revalorizirale tijekom istog razdoblja. Tržišne cijene se uspoređuju korištenjem pokazatelja čija je baza 100 za tržišne cijene u nacionalnoj valuti ili u eurima,

ili

(b)

je odnos između operativnih događaja u odnosnom sektoru i datuma znatne revalorizacije takav da nije opravdano zaključiti da je revalorizacija imala učinak tijekom razmatranog razdoblja.

U slučajevima primjene točke (b), smanjenje najmanje jedne trećine iz članka 4. stavka 5. se izračunava na temelju iznosa prvog obroka koji bi bio odobren da se nije primjenjivala točka (b).

Ovi kriteriji mogu biti izmijenjeni, u skladu s iskustvom, sukladno postupku utvrđenom u članku 9.

Članak 5.

1.   U slučajevima kada je devizni tečaj koji je primjenjiv na dan operativnog događaja za:

—

paušalnu potporu izračunatu po hektaru ili po grlu stoke,

ili

—

premiju za nadoknadu po ovci ili kozi,

ili

—

iznose strukturne ili okolišne naravi

ispod prethodno primjenjivog, odnosna država članica može izvršiti plaćanja za nadoknadu poljoprivrednicima u tri uzastopna obroka svaki u trajanju od dvanaest mjeseci, počevši od datuma operativnog događaja.

Potpora za nadoknadu mora biti odobrena u obliku dodatka potpore, premija i iznosa iz prvog podstavka.

2.   Najveći iznos prvog obroka potpore za nadoknadu utvrđuje se za cijelu odnosnu državu članicu, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 9., u skladu s točkom 4. Priloga. Međutim, država članica može odustati od dodjeljivanja potpore za nadoknadu kada takav iznos odgovara smanjenju manjem od 0,5 %.

3.   Svaki od iznosa isplaćenih u drugom i trećem obroku se umanjuje u odnosu na razinu prethodnog obroka najmanje za trećinu iznosa isplaćenog u prvom obroku.

4.   Iznosi iz stavka 3. se umanjuju ili ukidaju po potrebi kao funkcija učinka na prihod kretanja deviznih tečajeva zabilježenih prvog dana drugog i trećeg obroka.

5.   Ovaj članak se ne primjenjuje za iznose za koje je vrijedila stopa niža od nove stope tijekom dvadeset i četiri mjeseca neposredno prije nego je počela važiti nova stopa.

Članak 6.

1.   Doprinos Zajednice financiranju iznosi:

—

50 % iznosa koji su stvarno plaćeni za potporu za nadoknadu iz članka 4.,

—

50 % iznosa koji se mogu odobriti za potporu za nadoknadu iz članka 5. Međutim, država članica se može povući iz nacionalnog učešća u financiranju potpore.

2.   Za potrebe financiranja zajedničke poljoprivredne politike, ovaj doprinos se smatra dijelom intervencije namijenjene stabilizaciji poljoprivrednih tržišta.

Članak 7.

1.   Ako bi iznimna monetarna praksa u vezi nacionalne valute mogla ugroziti primjenu pravnih instrumenata u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom, Komisija mora odlučiti o primjerenim zaštitnim mjerama koje mogu, prema potrebi, odstupati od postojećih pravnih instrumenata koji se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku.

Vijeće i države članice se odmah obavještavaju o mjerama iz prvog podstavka.

Svaka država članica može odluku Komisije uputiti Vijeću u roku od tri radna dana nakon onog kada su obaviješteni o zaštitnim mjerama.

Vijeće odlučujući kvalificiranom većinom može donijeti drugačiju odluku u roku od mjesec dana od obavijesti o predmetnim mjerama.

2.   Ako iznimna monetarna praksa u vezi nacionalne valute može ugroziti primjenu pravnih instrumenata u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom, Komisija može, na temelju ovlasti koje su na nju prenesene takvim instrumentima u svakom pojedinačnom slučaju odstupiti od ove Uredbe, posebno u sljedećim slučajevima:

—

kada država primjenjuje neuobičajene metode razmjene kao što su višestruki tečajevi ili se služi ugovorima o razmjeni,

—

kada države imaju valute koje ne kotiraju na službenim valutnim tržištima ili kada kretanja takvih valuta mogu stvoriti poremećaje u trgovinskoj razmjeni.

Članak 8.

1.   Ako neparticipirajuća država članica odluči platiti troškove koji proizlaze iz pravnih instrumenata koji se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku u eurima umjesto u svojoj nacionalnoj valuti, država članica poduzima takve mjere koje osiguravaju da korištenje eura ne pruži sustavnu prednost u usporedbi s korištenjem nacionalne valute.

2.   Država članica obavještava Komisiju o planiranim mjerama prije nego one stupe na snagu. Mjere ne mogu stupiti na snagu dok Komisija ne obavijesti o svojoj suglasnosti o tome.

Članak 9.

Detaljna pravila za primjenu ove Uredbe se donose u skladu s postupkom utvrđenom u:

(a)

članku 23. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1766/92 od 30. lipnja 1992. o zajedničkoj organizaciji tržišta žitarica (11),

ili

(b)

odgovarajućim člancima drugih propisa o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva,

ili

(c)

odgovarajućim člancima drugih odredbi Zajednice koje uvode sličan postupak.

Članak 10.

1.   Ako se ukaže potreba za prijelaznim mjerama za omogućavanje početne primjene ove Uredbe, takve mjere donosi Komisija u skladu s postupkom utvrđenim člankom 9. i primjenjuje se za razdoblje koje je nužno potrebno da omogući uvođenje novih mjera.

2.   Ovim se stavljaju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 3813/92, (EZ) br. 1527/95, (EZ) br. 2990/95 i (EZ) br. 724/97.

3.   Upućivanja na poljoprivredne stope konverzije u pravnim instrumentima koji se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku, od 1. siječnja 1999. se smatraju upućivanjem na stopu konverzije neopozivo utvrđenu od strane Vijeća u skladu s člankom 109.l stavkom 4. Ugovora za jedinice u nacionalnoj valuti, a stopa iz članka 2. stavka 2. i, prema potrebi, članka 2. stavka 3. ove Uredbe za nacionalne valute.

Upućivanja na reprezentativnu tržišnu stopu ECU-a u pravnim instrumentima koji se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku, od 1. siječnja 1999. smatraju se upućivanjem na devizni tečaj eura.

Upućivanja na potporu za nadoknadu iz Uredbe (EEZ) br. 3813/92 i Uredbe (EZ) br. 724/97 smatraju se upućivanjem na članke 4., 5. i 6. ove Uredbe.

Upućivanja na operativne događaje iz članka 6. Uredbe (EEZ) br. 3813/92 smatraju se upućivanjima na članak 3. ove Uredbe.

Članak 11.

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova Uredba se primjenjuje od 1. siječnja 1999.

Članci 4., 5. i 6. se primjenjuju samo za znatne revalorizacije koje su se javile prije 1. siječnja 2002.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

W. MOLTERER

(1)  SL C 224, 17.7.1998., str. 15.

(2)  SL C 328, 26.10.1998.

(3)  Mišljenje doneseno 9. rujna 1998. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Mišljenje doneseno 30. rujna 1998. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(5)  SL L 139, 11.5.1998., str. 1.

(6)  SL L 387, 31.12.1992., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 150/95 (SL L 22, 31.1.1995., str. 1.).

(7)  SL L 148, 30.6.1995., str. 1.

(8)  SL L 312, 23.12.1995., str. 7. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1451/96 (SL L 187, 26.7.1996., str. 1.).

(9)  SL L 108, 25.4.1997., str. 9. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 942/98 (SL L 132, 6.5.1998., str. 1.).

(10)  SL L 302, 19.10.1992., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 82/97 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 17, 21.1.1997., str. 1.).

(11)  SL L 181, 1.7.1992., str. 21. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 923/96 (SL L 126, 24.5.1996., str. 37.).

PRILOG

1.   Paušalni gubitak prihoda iz članka 4. stavka 2. Uredbe treba iznositi:

(a)

ukupno 1 %:

—

konačne poljoprivredne proizvodnje žitarica uključujući rižu, šećernu repu, mlijeko i mliječne proizvode i govedinu i teletinu, i

—

vrijednosti količine proizvoda koji se dobavljaju prema ugovoru koji uvodi, sukladno propisima Zajednice, najnižu cijenu za proizvođača, za proizvode koji nisu spomenuti u prvoj alineji, i

—

potpore ili premija koje se plaćaju poljoprivrednicima, uz iznimku onih iz članka 5. Uredbe;

(b)

nakon oduzimanja:

—

0,5 % vrijednosti intermedijarne potrošnje u obliku hrane za životinje, i

—

utjecaja na porez smanjenja bruto dodane vrijednosti tržišnim cijenama koje se odnose na radnje iz točke (a) prethodne alineje, i

—

odbitka u visini od 1 % predviđenog izdatka Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) na sljedeće stavke:

—

punog iznosa paušala potpore po hektaru,

—

pola iznosa strukturne ili okolišne potpore, i

—

130 % premija za ovčetinu i kozetinu.

2.   Iznosi iz druge i treće alineje točke 1.(a) se ne uzimaju u obzir ako je njihov zbroj manji od 0,01 % konačne poljoprivredne proizvodnje odnosne države članice u odnosnom proizvodnom sektoru.

U smislu ove Uredbe, proizvodni sektori odgovaraju statističkim agregatima utvrđenim u gospodarskim izviješćima za poljoprivredu, koje sastavlja Eurostat, ili grupama takvih agregata koje slijede u nastavku:

1.

Žitarice i riža

2.

Šećerna repa

3.

Mlijeko i mliječni proizvodi

4.

Govedina/teletina

5.

Uljarice i maslinovo ulje

6.

Svježe voće i povrće

7.

Krumpir

8.

Vino i mošt

9.

Cvijeće i sadnice

10.

Svinjetina

11.

Ovčetina i kozetina

12.

Jaja i perad

13.

Ostalo.

3.   Paušalni gubitak prihoda se utvrđuje na temelju podataka koji se odnose na:

(a)

gospodarska izviješća za poljoprivredu dostupna kod Eurostata za posljednju kalendarsku godinu koja završava prije datuma znatne revalorizacije, za prvu alineju točke 1.(a) i prvu i drugu alineju točke 1.(b).

(b)

izvršenje proračuna ili, u suprotnom, proračune ili prijedloge proračuna ili preliminarne prijedloge proračuna koji se odnose na:

—

prihod za godinu iz točke (a), za drugu i treću alineju točke 1.(a).

—

proračunsku godinu koja počinje tijekom tržišne godine za žitarice u kojoj je došlo do znatne revalorizacije, za treću alineju točke 1.(b).

Za potrebe primjene točke 2. u graničnim slučajevima, razmatranje podataka iz gore navedene točke (a) uzima u obzir odgovarajuće vrijednosti i za prethodne dvije godine.

4.   Potpora iz članka 5. stavka 1. Uredbe se računa na temelju podataka iz prve alineje točke 3.(b) ovog Priloga.