10/Sv. 004

HR

Službeni list Europske unije

3


31996R2223


L 310/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.06.1996.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2223/96

od 25. lipnja 1996.

o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak213.,

uzimajući u obzir nacrt Uredbe koji je podnijela Komisija,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog monetarnog instituta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

(1)

budući da provedba i nadzor Ekonomske i monetarne unije zahtijevausporedive, ažurirane i pouzdane podatke o strukturi i razvoju gospodarskogstanja u svakoj državi i/ili regiji;

(2)

budući da Komisija mora sudjelovati u upravi Ekonomske i monetarne unije teVijeću podnosi izvješće o napretku koji su države članice postigle uispunjavanju svojih obveza za ostvarivanje Ekonomske i monetarneunije;

(3)

budući da su ekonomski računi osnovno sredstvo za analizu ekonomskesituacije u državi i/ili regiji, pod uvjetom da su sastavljeni na temeljujedinstvene skupine načela koja nisu podložna različitim tumačenjima;

(4)

budući da Komisija koristi agregate nacionalnih računa za upravne iposebice proračunske izračune Zajednice;

(5)

budući da je 1970. objavljen upravni dokument „Europski sustav integriranih ekonomskihračuna” (ESA), kojiobuhvaća područje uređeno ovom Uredbom, a samostalno ga je na vlastituodgovornost sastavio Statistički ured Europskih zajednica; budući da jespomenuti dokument rezultat višegodišnjeg rada Statističkog ureda Europskihzajednica, u suradnji s nacionalnim zavodima za statistiku država članica,čiji je cilj stvoriti sustav nacionalnih računa koji ispunjavaju zahtjeveekonomske i socijalne politike Europskih zajednica i da on predstavljaverziju Zajednice umjesto Sustava nacionalnih računa Ujedinjenih naroda kojije Zajednica upotrebljavala do tada;

(6)

budući da je 1979. objavljeno drugo izdanje tog dokumenta u svrhuažuriranja izvornog teksta (dalje u tekstu „ESA, drugo izdanje”) (4);

(7)

budući da je u veljači 1993. Statistička komisija Ujedinjenih narodausvojila novi Sustav nacionalnih računa (SNA) kako bi se postiglameđunarodna usporedivost rezultata iz svih država članica Ujedinjenihnaroda;

(8)

budući da bi se u slučaju računa okoliša trebalo obratiti pažnju napriopćenje Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 21. prosinca 1994. pod nazivom „Smjernice Europske unije o pokazateljimaokoliša i zelenog nacionalnog računovodstva”;

(9)

budući da Zajednica, na obostranu korist, surađuje s trećim zemljama, aposebno s onima iz Europskoga gospodarskog prostora (EGP);

(10)

budući da se Europski sustav računa mora uspostaviti radi ispunjavanjazahtjeva Ekonomske i monetarne unije i koji će se morati koristiti zakompilaciju nacionalnih i regionalnih računa utvrđenih zakonodavstvomZajednice;

(11)

budući da Komisija mora rezultate računa i tablica svih država članica, akoji su sastavljeni sukladno sustavu određenom ovom Uredbom, datikorisnicima na raspolaganje na točno određene datume, posebno glede praćenjaekonomske konvergencije i postizanja što veće usklađenosti ekonomskihpolitika država članica;

(12)

budući da sustav određen ovom Uredbom mora postupno zamijeniti sve ostalesustave kao referentni okvir zajedničkih standarda, definicija,klasifikacija i pravila za izradu računa država članica prema zahtjevimaZajednice, kako bi se postigla usporedivost rezultata između državačlanica;

(13)

budući da ti statistički rezultati moraju biti dostupni građanima, u skladus načelom transparentnosti;

(14)

budući da sustav koji je uspostavljen ovom Uredbom i predstavlja verzijuSNA prilagođenu ekonomskim strukturama država članica, treba slijeditiizgled SNA tako da se podaci Zajednice mogu uspoređivati s rezultatimanjezinih glavnih međunarodnih partnera;

(15)

budući da se datumi moraju grupirati prema široj kategoriji računa itablica i budući da se moraju obraditi te Komisiji na točno određene datumedostaviti samo oni podaci koji su ključni za ispunjavanje zahtjevaZajednice;

(16)

budući da se državama članicama koje objektivno ne mogu ispuniti rokove izove Uredbe radi obujma i veličine predmetnih računa, razine detalja izemljopisne pokrivenosti te situacije u tim državama članicama, iznimno iprivremeno mogu osigurati određena izvanredna razdoblja za prosljeđivanjepodataka;

(17)

budući da se naknadno treba donijeti odluka o načinu klasificiranja uslugafinancijskog posredovanja indirektno mjerenih (UFPIM);

(18)

budući da se sukladno načelu supsidijarnosti, jedino na razini Zajednicemože učinkovito provesti zadatak stvaranja zajedničkih statističkihstandarda radi usporedivosti rezultata te budući da svaka država članicaprovodi spomenute standarde pod nadzorom organizacija i institucija koje sunadležne za izradu službene statistike;

(19)

budući da je nužno uspostaviti postupak prilagodbe i ažuriranja odredabaove Uredbe u suradnji s Odborom Europske zajednice za statistički program(SPC), koji je uspostavljen Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (5); budući da se ovaj postupak prilagodbe ograničava na izmjene koje nepovećavaju vlastita sredstva;

(20)

budući da su se Odbor za statistički program i Odbor za monetarnu,financijsku i platnobilančnu statistiku (CMFB), uspostavljeni Odlukom91/115/EEZ (6), pozitivno izjasnili o nacrtu ove Uredbe;

(21)

budući da se Direktivom Vijeća 89/130/EEZ, Euratom od 13. veljače 1989. o usklađivanju izračunavanja bruto nacionalnogproizvoda u tržišnim cijenama (BNPtc) (7) određuje da je BNPtc usporediv jedino ako se primjenjuju definicijei pravila iz Europskog sustava integriranih ekonomskih računa, te budući dase Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1553/89 od 29.svibnja 1989. o konačnom jedinstvenom režimu ubiranja vlastitihsredstava koja proizlaze iz poreza na dodanu vrijednost (8), utvrđuje da se radi izračunavanja prosječne ponderirane stopePDV-a, transakcije koje su podložne porezu razvrstavaju na temeljunacionalnih računa, pripremljenih u skladu s Europskim sustavom integriranihekonomskih računa i budući da za spomenute instrumente treba, u kontekstuUredbe Vijeća (EZ) br. 3605/93 od 22. studenoga1993. o primjeni Protokola o postupku u slučaju prekomjernogdeficita (9), Odluke Vijeća 94/728/EZ, Euratom od 31.listopada 1994. o sustavu vlastitih sredstava Europskihzajednica (10) i Odluke Vijeća 94/729/EZ od 31. listopada1994. o proračunskoj disciplini (11), osigurati prijelazno razdoblje za provedbu sustava utvrđenog ovomUredbom,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Svrha

1.   Svrha je ove Uredbe utvrditi Europski sustav računa 1995., u daljnjemtekstu „ESA 95”, predviđajući:

(a)

metodologiju zajedničkih standarda, definicija, klasifikacija iračunovodstvenih pravila koji se koriste pri izradi računa itablica radi uspoređivanja na razini Zajednice te rezultate kojise zahtijevaju na temelju uvjeta iz članka 3.;

(b)

program dostave računa i tablica izrađenih sukladno ESA-i 95,na točno određene datume za potrebe Zajednice.

2.   Uzimajući u obzir članke 7. i 8., ova se Uredba primjenjuje na sve akteZajednice koji se odnose na sustav ESA ili njegove definicije.

3.   Ova Uredba ne obvezuje države članice da pri izradi računa za vlastitepotrebe koriste ESA 95 sustav.

Članak 2.

Metodologija

1.   Metodologija ESA-e 95 iz članka 1. stavka 1. točke (a) utvrđena je u PriloguA.

2.   Izmjene metodologije ESA-e 95, kojima se pojašnjava i poboljšava njezinsadržaj, donose se odlukom Komisije u skladu s postupkom iz članka 4. poduvjetom da se ne mijenjaju osnovni koncepti, ne zahtijevaju dodatna sredstva zanjihovu provedbu i ne uzrokuje povećanje vlastitih sredstava.

3.   U skladu s relevantnim odredbama Ugovora, najkasnije do 31. prosinca 1997. Vijeće donosi odluku o uvođenju sustava zarazvrstavanje usluga financijskog posredovanja indirektno mjerenih (UFPIM), kakoje opisano u Prilogu I. Prilogu A. i po potrebi donosi potrebne mjere za njegovuprovedbu.

Članak 3.

Dostava Komisiji

1.   Države članice Komisiji (Statističkom uredu) dostavljaju račune i tablice izPriloga B. u vremenskom roku koji je naveden uz svaku tablicu.

Dodatna razdoblja koja su određenim državama članicama dodijeljena u skladus Prilogom B., istječu najkasnije 1. siječnja2005.

Nakon konzultacija s Odborom za statistički program, a najkasnije do 1. srpnja 2003. Komisija podnosi izvješće Vijeću oprimjeni dodijeljenih dodatnih razdoblja, kako bi se provjerilo jesu li ona jošuvijek opravdana. Izvješće po potrebi prati prijedlog Komisije o ponovnojdodjeli dodatnih razdoblja državama članicama koje su podnijele takavzahtjev.

2.   Sukladno odredbama Uredbe Vijeća (Euratom, EEZ), br. 1588/90 od 11. lipnja 1990. o dostavljanju povjerljivihstatističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica (12), kojom se uređuje postupanje s povjerljivim informacijama, državečlanice dostavljaju rezultate iz Priloga B., uključujući podatke koje su državečlanice proglasile povjerljivim u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ilipraksom u vezi sa statističkom povjerljivosti.

U okviru ograničenja iz članka 2. stavka 2., sve promjene – nove tablice,države i/ili regije – u podacima koje su zatražile države članice, mogu bitipredmetom odluka Komisije u skladu s postupkom iz članka 4.

Članak 4.

Postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za statistički program, dalje u tekstu: „Odbor”.

2.   Predstavnik Komisije podnosi Odboru nacrt potrebnih mjera. Odbor donosimišljenje o nacrtu u roku koji odredi predsjedatelj sukladno hitnosti predmeta.Mišljenje se donosi većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora za odlukekoje Vijeće donosi na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica uOdboru se ponderiraju na način koji je utvrđen u spomenutom članku.Predsjedatelj ne glasuje.

3.   Komisija usvaja mjere koje se odmah primjenjuju. Međutim, ako ove mjerenisu u skladu s mišljenjem Odbora, Komisija ih odmah dostavlja Vijeću. U tomslučaju:

(a)

Komisija odgađa primjenu donesenih mjera za tri mjeseca oddatuma dostave;

(b)

Vijeće, glasujući kvalificiranom većinom, može donijetidrugačiju odluku u roku koji je utvrđen u točki (a).

Članak 5.

Zadaci Odbora

Odbor ispituje sva pitanja koja, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev državečlanice, postavlja njegov predsjedatelj vezano uz provedbu ove Uredbe.

Članak 6.

Suradnja s drugim odborima

1.   U skladu s člankom 2. Odluke 91/115/EEZ, o svim pitanjima koja su unadležnosti Odbora za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku (CMFB)Komisija traži mišljenje tog Odbora.

2.   Odboru za bruto nacionalni proizvod koji je uspostavljen Direktivom89/130/EEZ, Euratom, Komisija dostavlja sve podatke u vezi s provedbom oveUredbe koji su potrebni za obavljanje njegovih zadataka.

Članak 7.

Datum primjene i prve dostave podataka

1.   ESA 95 se prvi puta primjenjuje na podatke određene u skladu s Prilogom B.,koji se dostavljaju u travnju 1999.

2.   Podaci se dostavljaju Komisiji (Statističkom uredu) u skladu s rokovima izPriloga B.

3.   U skladu sa stavkom 1., do prve dostave na temelju ESA-e 95, države članicenastavljaju Komisiji (Statističkom uredu) dostavljati račune i tablice utvrđeneprimjenom drugog izdanja ESA-e.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 19. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1552/89 od29. svibnja 1989. (13) o provedbi Odluke 88/376/EEZ, Euratom, o sustavu vlastitih sredstavaZajednice, Komisija i predmetna država članica provjeravaju provedbu ove Uredbei rezultate tih provjera dostavljaju Odboru iz članka 4. stavka 1. oveUredbe.

Članak 8.

Prijelazne odredbe

1.   U svrhu proračuna i vlastitih sredstava te iznimno od odredaba iz članka 1.stavka 2. i članka 7., Europski sustav integriranih ekonomskih računa koji je nasnazi u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 89/130/EEZ, Euratom i odnosnihzakonskih akata, a posebno Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1552/89 i br. 1553/89 iOdluke 94/728/EZ, Euratom i 94/729/EZ, jest drugo izdanje ESA-e, dok je na snaziOdluka 94/728/EZ, Euratom.

2.   U smislu izvješća država članica Komisiji prema postupku u slučajuprekomjernog deficita, kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 3605/93, Europskisustav integriranih ekonomskih računa je drugo izdanje ESA-e, do izvješća od1. rujna 1999.

3.   Primjena drugog izdanja ESA-e prema stavcima 1. i 2. ovog članka osiguravase prilagodbom podataka koji su prema članku 7. stavku 1. zaprimljeni na temeljuESA-e 95, kako bi se na taj način uzele u obzir promjene koje proizlaze izrazlika u konceptima, definicijama ili nomenklaturama između drugog izdanjaESA-e i ESA-e 95.

Provedba ovog načela određuje se u skladu s postupkom iz članka 6. DirektiveVijeća 89/130/EEZ, Euratom, najkasnije do prosinca 1996.

Članak 9.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državamačlanicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. lipnja 1996.

Za Vijeće

Predsjednik

M. PINTO


(1)  SLC 287, 30.10.1995., str. 114.

(2)  Mišljenje doneseno 21.6.1995. (još nijeobjavljeno u Službenom listu).

(3)  SL C 133,31.5.1995., str. 2.

(4)  Eurostat: „Europski sustav integriranih ekonomskih računa” (ESA), drugoizdanje, Statistički ured Europskih zajednica, Luxembourg 1979.

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(6)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19.

(7)  SL L 49, 21.2.1989., str. 26. Direktiva kako jezadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(8)  SL L 155, 7.6.1989., str. 9.

(9)  SL L 332, 31.12.1993., str. 7.

(10)  SL L 293, 12.11.1994., str. 9.

(11)  SL L 293, 12.11.1994., str. 14.

(12)  SLL 151, 15.6.1990., str. 1. Uredba kako je izmijenjenaAktom o pristupanju iz 1994.

(13)  SLL 155, 7.6.1989., str. 1. Uredba kako je zadnjeizmijenjena Uredbom (EEZ, Euratom) br. 2729/94 (SL L 293,12.11.1994., str. 5.).


PRILOG A.

EUROPSKI SUSTAV RAČUNA

ESA 1995.

SADRŽAJ

POGLAVLJE 1.

OPĆE ZNAČAJKE

UPOTREBA ESA-e

Okvir za analizu i politiku

Osam obilježja koncepata ESA-e

ESA 1995. i SNA 1993.

ESA 1995. i ESA 1970.

ESA KAO SUSTAV

Statističke jedinice i njihovo grupiranje

Institucionalne jedinice i sektori

Lokalne poslovne jedinice i djelatnosti

Rezidentne i nerezidentne jedinice; ukupnogospodarstvo i inozemstvo

Tokovi i stanja

Tokovi

Transakcije

Svojstva transakcija

Interakcije nasuprot transakcijama unutarjedinice

Monetarne nasuprot nemonetarnimtransakcijama

Transakcija s i bez protustavki

Preuređene transakcije

Preusmjeravanje

Razdjeljivanje

Priznavanje glavne strane utransakciji

Granični slučajevi

Ostale promjene u aktivi

Ostale promjene u obujmu aktive ipasive

Vlasnički dobici i gubici

Stanja

Sustav računa i agregati

Računovodstvena pravila

Terminologija za dvije strane računa

Dvostruko/četverostruko knjiženje

Vrednovanje

Posebna vrednovanja proizvoda

Vrednovanje po stalnim cijenama

POGLAVLJE 1. (nastavak)

Vrijeme bilježenja

Konsolidacija i saldiranje

Konsolidacija

Saldiranje

Računi, izravnavajuće stavke iagregati

Slijed računa

Račun roba i usluga

Račun inozemstva

Izravnavajuće stavke

Agregati

Input-output okvir

POGLAVLJE 2.

JEDINICE I GRUPIRANJE JEDINICA

GRANICE NACIONALNOG GOSPODARSTVA

INSTITUCIONALNE JEDINICE

INSTITUCIONALNI SEKTORI

Nefinancijska društva (S.11)

Podsektor: Javna nefinancijska društva(S.11001)

Podsektor: Nacionalna privatna nefinancijska društva(S.11002)

Podsektor: Inozemno kontrolirana nefinancijskadruštva (S.11003)

Financijska društva (S.12)

Podsektor: Središnja banka (S.121)

Podsektor: Ostale monetarne financijske institucije(S.122)

Podsektor: Ostali financijski posrednici, osimosiguravajućih društava i mirovinskih fondova(S.123)

Podsektor: Popratne financijske djelatnosti(S.124)

Podsektor: Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi(S.125)

Ukupna država (S.13)

Podsektor: Središnja država (S.1311)

Podsektor: Savezna država (S.1312)

Podsektor: Lokalna država (S.1313)

Podsektor: Fondovi socijalne sigurnosti(S.1314)

Kućanstva (S.14)

Podsektor: Poslodavci (uključujući samozaposleneosobe) (S.141 + S.142)

Podsektor: Zaposlenici (S.143)

Podsektor: Primatelji vlasničkih dohodaka(S.1441)

Podsektor: Primatelji mirovina (S.1442)

Podsektor: Primatelji ostalih transfernih dohodaka(S.1443)

Podsektor: Ostali (S.145)

Neprofitne ustanove koje služe kućanstvima(S.15)

Inozemstvo (S.2)

Sektorska klasifikacija proizvođačkih jedinica premaglavnim standardnim pravnim oblicima vlasništva

POGLAVLJE 2. (nastavak)

LOKALNE POSLOVNE JEDINICE I DJELATNOSTI

Lokalna poslovna jedinica

Djelatnost

KLASIFIKACIJA DJELATNOSTI

JEDINICE HOMOGENE PROIZVODNJE I HOMOGENE GRANE

Jedinica homogene proizvodnje

Homogene grane

KLASIFIKACIJA HOMOGENIH GRANA

POGLAVLJE 3.

TRANSAKCIJE PROIZVODIMA

PROIZVODNJA I OUTPUT

Glavne, sporedne i pomoćne aktivnosti

Output (P.1)

Vrijeme bilježenja i vrednovanje outputa

INTERMEDIJARNA POTROŠNJA (P.2)

Vrijeme bilježenja i vrednovanje intermedijarnepotrošnje

FINALNA POTROŠNJA (P.3, P.4)

Izdaci za finalnu potrošnju (P.3)

Stvarna finalna potrošnja (P.4)

Vrijeme bilježenja i vrednovanje izdataka za finalnupotrošnju

Vrijeme bilježenja i vrednovanje stvarne finalnepotrošnje

BRUTO INVESTICIJE (P.5)

Bruto investicije u fiksni kapital (P.51)

Vrijeme bilježenja i vrednovanje bruto investicija ufiksni kapital

Promjene zaliha (P.52)

Vrijeme bilježenja i vrednovanje promjenazaliha

Neto povećanje dragocjenosti (P.53)

UVOZ I IZVOZ ROBA I USLUGA (P.6 i P.7)

Uvoz i izvoz roba (P.61 i P.71)

Uvoz i izvoz usluga (P.62 i P. 72)

TRANSAKCIJE POSTOJEĆIM DOBRIMA

POGLAVLJE 4.

TRANSAKCIJE RASPODJELE

NAKNADA ZAPOSLENICIMA (D.1)

Nadnice i plaće (D.11)

Nadnice i plaće u novcu

Nadnice i plaće u naturi

Socijalni doprinosi poslodavaca (D.12)

Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca(D.121)

Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca(D.122)

POGLAVLJE 4. (nastavak)

POREZI NA PROIZVODNJU I UVOZ (D.2)

Porezi na proizvode (D.21)

Porezi tipa poreza na dodanu vrijednost (PDV)(D.211)

Porezi i carine na uvoz isključujući PDV(D.212)

Porezi na proizvode, osim PDV-a i uvoznih poreza(D.214)

Ostali porezi na proizvodnju (D.29)

Porezi na proizvodnju i uvoz koji se plaćajuinstitucijama Europske unije

SUBVENCIJE (D.3)

Subvencije na proizvode (D.31)

Uvozne subvencije (D.311)

Ostale subvencije na proizvode (D.319)

Ostale subvencije na proizvodnju (D.39)

VLASNIČKI DOHODAK (D.4)

Kamata (D.41)

Kamata na depozite, zajmove i račune potraživanja iobveza

Kamata na vrijednosnice

Kamata na mjenice i slične kratkoročneinstrumente

Kamata na obveznice i zadužnice

Kamatni swapovi i ugovori o terminskomtečaju

Kamata na financijski leasing

Ostale kamate

Vrijeme bilježenja

Raspodijeljeni dohodak društava (D.42)

Dividende (D.421)

Povlačenje dohotka kvazi-društava (D.422)

Reinvestirana zarada od izravnih stranih ulaganja(D.43)

Vlasnički dohodak koji se pripisuje vlasnicima policaosiguranja (D.44)

Zakupnine (D.45)

Zakupnine od zemljišta

Zakupnine od podzemne aktive

TEKUĆI POREZI NA DOHODAK, BOGATSTVO I SL. (D.5)

Porezi na dohodak (D.51)

Ostali tekući porezi (D. 59)

SOCIJALNI DOPRINOSI I NAKNADE (D.6)

Socijalni doprinosi (D.61)

Stvarni socijalni doprinosi (D.611)

Imputirani socijalni doprinosi (D.612)

Socijalne naknade osim socijalnih transfera u naturi(D.62)

Socijalne naknade u novcu (D.621)

Socijalne naknade iz privatno financiranih programa(D.622)

POGLAVLJE 4. (nastavak)

Socijalne naknade zaposlenicima bez izdvajanja(D.623)

Naknade socijalne pomoći u novcu (D.624)

Socijalni transferi u naturi (D.63)

Socijalne naknade u naturi (D.631)

Naknade socijalne sigurnosti, refundacije(D.6311)

Ostale naknade socijalne sigurnosti u naturi(D.6312)

Naknade socijalne pomoći u naturi(D.6313)

Transferi pojedinačnih netržišnih roba i usluga(D.632)

OSTALI TEKUĆI TRANSFERI (D.7)

Neto premije neživotnog osiguranja (D.71)

Potraživanja od neživotnog osiguranja (D.72)

Tekući transferi unutar ukupne države (D.73)

Tekuća međunarodna suradnja (D.74)

Razni tekući transferi (D.75)

Tekući transferi NUSK-u

Tekući transferi između kućanstava

Novčane kazne i penali

Lutrija i igre na sreću

Plaćanje odštete

Četvrti vlastiti izvori koji se temelje naBNP-u

Ostalo

PRILAGODBA ZA PROMJENE NETO VLASNIČKOG UDJELA KUĆANSTAVA UPRIČUVAMA MIROVINSKIH FONDOVA (D.8)

KAPITALNI TRANSFERI (D.9)

Porezi na kapital (D. 91)

Investicijske potpore (D.92)

Ostali kapitalni transferi (D.99)

POGLAVLJE 5.

FINANCIJSKE TRANSAKCIJE

KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA

Monetarno zlato i posebna prava vučenja (SDR)(F.1)

Monetarno zlato (F.11)

Posebna prava vučenja (SDR) (F.12)

Gotovina i depoziti (F.2)

Gotovina (F.21)

Prenosivi depoziti (F.22)

Ostali depoziti (F.29)

Vrijednosnice osim dionica (F.3)

Vrijednosnice osim dionica, isključujući financijskeizvedenice (F.33)

Kratkoročne vrijednosnice osim dionica,isključujući financijske izvedenice (F.331)

Dugoročne vrijednosnice osim dionica,isključujući financijske izvedenice (F.332)

Financijske izvedenice (F.34)

POGLAVLJE 5. (nastavak)

Zajmovi (F.4)

Kratkoročni zajmovi (F.41)

Dugoročni zajmovi (F.42)

Dionice i ostali vlasnički udjeli (F.5)

Dionice i ostali vlasnički udjeli, isključujućidionice u uzajamnim fondovima (F.51)

Dionice koje kotiraju na burzi, isključujućidionice u uzajamnim fondovima (F.511) i dionice koje nekotiraju na burzi, isključujući dionice u uzajamnimfondovima (F.512)

Ostali vlasnički udjeli (F.513)

Dionice u uzajamnim fondovima (F.52)

Tehničke pričuve osiguranja (F.6)

Neto vlasnički udjeli kućanstava u pričuvama životnogosiguranja i u pričuvama mirovinskih fondova(F.61)

Neto vlasnički udjeli kućanstava u pričuvamaživotnog osiguranja (F.611)

Neto vlasnički udjeli kućanstava u pričuvamamirovinskih fondova (F.612)

Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojećapotraživanja (F.62)

Ostali računi potraživanja/obveza (F.7)

Trgovački krediti i predujmovi (F.71)

Ostali računi potraživanja/obveza, isključujućitrgovačke kredite i predujmove (F.79)

Podsjetna stavka: izravno strano ulaganje(F.m)

RAČUNOVODSTVENA PRAVILA ZA FINANCIJSKETRANSAKCIJE

Vrednovanje

Vrijeme bilježenja

Prikupljanje financijskih transakcija iz promjena ubilancama stanja

Prilog 5.1: Veza s mjeramanovca

POGLAVLJE 6.

OSTALI TOKOVI

POTROŠNJA FIKSNOG KAPITALA (K.1)

POVEĆANJA UMANJENO ZA SMANJENJA NEFINANCIJSKE NEPROIZVEDENEAKTIVE (K.2)

OSTALE PROMJENE U AKTIVI (K.3 do K.12)

OSTALE PROMJENE OBUJMA (K.3 do K.10 i K.12)

EKONOMSKO NASTAJANJE NEPROIZVEDENE AKTIVE (K.3)

EKONOMSKO NASTAJANJE PROIZVEDENE AKTIVE (K.4)

PRIRODNI RAST NEKULTIVIRANIH BIOLOŠKIH RESURSA(K.5)

EKONOMSKO NESTAJANJE NEPROIZVEDENE AKTIVE (K.6)

GUBICI ZBOG NEPOGODA (K.7)

NENADOKNAĐENE ZAPLJENE (K.8)

OSTALE PROMJENE OBUJMA NEFINANCIJSKE AKTIVE D.N.(K.9)

OSTALE PROMJENE OBUJMA FINANCIJSKE AKTIVE I PASIVE D.N.(K.10)

POGLAVLJE 6. (nastavak)

PROMJENE U KLASIFIKACIJAMA I STRUKTURI (K.12)

Promjene u klasifikaciji i strukturi sektora(K.12.1)

Promjene u klasifikaciji aktive i pasive(K.12.2)

NOMINALNI VLASNIČKI DOBICI/GUBICI (K.11)

Neutralni vlasnički dobici/gubici (K.11.1)

Realni vlasnički dobici/gubici (K.11.2)

Vlasnički dobici po vrsti financijske aktive

Gotovina i depoziti (AF.2)

Zajmovi (AF.4) i ostali računi potraživanja/dugovanja(AF.7)

Vrijednosnice osim dionica (AF.3)

Dionice i ostali vlasnički udjeli (AF.5)

Tehničke pričuve osiguranja (AF.6)

Financijska aktiva u stranoj valuti

POGLAVLJE 7.

BILANCE STANJA

VRSTE AKTIVE

Nefinancijska proizvedena aktiva (AN.1)

Nefinancijska neproizvedena aktiva (AN.2)

Financijska aktiva i pasiva (AF)

VREDNOVANJE KNJIŽENIH STAVKI U BILANCI STANJA

Opća načela vrednovanja

NEFINANCIJSKA AKTIVA (AN)

Proizvedena aktiva (AN.1)

Fiksna aktiva (AN.11)

Opipljiva fiksna aktiva (AN.111)

Neopipljiva fiksna aktiva (AN.112)

Zalihe (AN.12)

Dragocjenosti (AN.13)

Neproizvedena aktiva (AN.2)

Opipljiva neproizvedena aktiva (AN.21)

Zemljište (AN.211)

Podzemna aktiva (AN.212)

Ostala prirodna aktiva (AN.213 iAN.214)

Neopipljiva neproizvedena aktiva (AN.22)

Financijska aktiva i pasiva (AF)

Monetarno zlato i SDR (AF.1)

Gotovina i depoziti (AF.2)

Vrijednosnice osim dionica (AF.3)

Zajmovi (AF.4)

Dionice i drugi vlasnički udjeli (AF.5)

POGLAVLJE 7. (nastavak)

Tehničke pričuve osiguranja (AF.6)

Ostali računi potraživanja/obveza (AF.7)

Memorandumske stavke

Trajna potrošačka dobra (AN.m)

Izravno strano ulaganje (AF.m)

Financijske bilance stanja

Prilog 7.1.: Definicije pojedinihkategorija aktive

Prilog 7.2.: Bilježenje stavki odpočetne do završne bilance stanja

POGLAVLJE 8.

SLIJED RAČUNA I IZRAVNAVAJUĆESTAVKE

SLIJED RAČUNA

Tekući računi

Račun proizvodnje (I.)

Računi raspodjele i uporabe dohotka (II.)

Računi primarne raspodjele dohotka(II.1.)

Račun stvaranja dohotka (II.1.1.)

Račun alokacije primarnog dohotka(II.1.2.)

Račun poduzetničkog dohotka(II.1.2.1.)

Račun alokacije ostalog primarnog dohotka(II.1.2.2.)

Račun sekundarne raspodjele dohotka(II.2.)

Račun preraspodjele dohotka u naturi(II.3.)

Račun uporabe dohotka (II.4.)

Račun uporabe raspoloživog dohotka(II.4.1.)

Račun uporabe prilagođenog raspoloživogdohotka (II.4.2.)

Računi akumulacije (III.)

Kapitalni račun (III.1.)

Račun promjene neto vrijednosti uslijed štednje itransfera kapitala (III.1.1.)

Račun povećanja nefinancijske aktive(III.1.2.)

Financijski račun (III.2.)

Račun ostalih promjena u aktivi (III.3.)

Račun ostalih promjena obujma aktive(III.3.1.)

Račun revalorizacije (III.3.2.)

Račun neutralnih vlasničkih dobitaka igubitaka (III.3.2.1.)

Račun stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka(III.3.2.2.)

Bilance stanja (IV.)

Početna bilanca stanja (IV.1.)

Promjene u bilanci stanja (IV.2.)

Završna bilanca stanja (IV.3.)

POGLAVLJE 8. (nastavak)

RAČUNI SEKTORA INOZEMSTVA (V.)

Tekući računi

Vanjski račun roba i usluga (V.I.)

Vanjski račun primarnih dohodaka i tekućih transfera(V.II.)

Vanjski računi akumulacije (V.III.)

Kapitalni račun (V.III.1.)

Financijski račun (V.III.2.)

Račun ostalih promjena aktive (V.III.3.)

Bilance stanja (V.IV.)

RAČUN ROBA I USLUGA (0)

INTEGRIRANI EKONOMSKI RAČUNI

AGREGATI

Bruto domaći proizvod po tržišnim cijenama(BDP)

Poslovni višak ukupnog gospodarstva

Mješoviti dohodak ukupnog gospodarstva

Poduzetnički dohodak ukupnog gospodarstva

Nacionalni dohodak (po tržišnim cijenama)

Nacionalni raspoloživi dohodak

Štednja

Saldo vanjskog tekućeg računa

Neto uzajmljivanje (+) ili pozajmljivanje (-) ukupnoggospodarstva

Neto vrijednost ukupnog gospodarstva

MATRIČNI PRIKAZ

Matrični prikaz računa ESA-e

Svojstva računovodstvenih matrica

Prilagodba matrice reduciranog formata posebnim vrstamaanalize

POGLAVLJE 9.

INPUT-OUTPUT OKVIR

TABLICE PONUDE I UPORABE

TABLICE KOJE POVEZUJU TABLICE PONUDE I UPORABE SA SEKTORSKIMRAČUNIMA

SIMETRIČNE INPUT-OUTPUT TABLICE

POGLAVLJE 10.

MJERE CIJENE I OBUJMA

PODRUČJE PRIMJENE INDEKSA CIJENA I OBUJMA U SUSTAVURAČUNA

Integrirani sustav indeksa cijene i obujma

Indeksi cijene i obujma za ostale agregate

OPĆA NAČELA MJERENJA INDEKSA CIJENA I OBUJMA

Definicija cijena i obujma tržišnih proizvoda

Razlike u kakvoći i razlike u cijeni

POGLAVLJE 10. (nastavak)

Načela za netržišne usluge

Načela za dodanu vrijednosti i BDP

PROBLEMI PRI PRIMJENI NAČELA

Opća primjena

Primjena na posebne tokove

Tokovi robe i tržišnih usluga

Tokovi netržišnih usluga

Porezi i subvencije na proizvode i uvoz

Potrošnja fiksnog kapitala

Naknade zaposlenicima

Stanja proizvedene fiksne aktive i zaliha

Mjere realnog dohotka za ukupnogospodarstvo

IZBOR FORMULE INDEKSNOG BROJA I BAZNE GODINE

MEĐUPROSTORNI INDEKSI CIJENE I OBUJMA

POGLAVLJE 11.

STANOVNIŠTVO I INPUTI RADA

UKUPNO STANOVNIŠTVO

EKONOMSKI AKTIVNO STANOVNIŠTVO

ZAPOSLENOST

Zaposlenici

Samozaposlene osobe

Zaposlenost i rezidentnost

NEZAPOSLENOST

ZAPOSLENJA

Zaposlenja i rezidentnost

UKUPNO ODRAĐENI SATI

EKVIVALENT PUNOG RADNOG VREMENA

INPUTI RADA ZAPOSLENIKA U STALNOJ NAKNADI

POGLAVLJE 12.

TROMJESEČNI EKONOMSKI RAČUNI

POGLAVLJE 13.

REGIONALNI RAČUNI

REGIONALNO PODRUČJE

JEDINICE I REZIDENTNOST

METODE REGIONALIZACIJE

AGREGATI PO DJELATNOSTIMA

RAČUNI KUĆANSTAVA

PRILOZI

I.

USLUGE FINANCIJSKOG POSREDOVANJA INDIREKTNO MJERENE(UFPIM)

Potrebne promjene u poglavljima ESA-e pri alociranjuUFPIM-a

II.

LEASING I KUPOPRODAJA TRAJNIH DOBARA SOBROČNOM OTPLATOM CIJENE

Definicije

Leasing

Operativni leasing

Financijski leasing

Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene

Obrada u računima

Operativni leasing

Financijski leasing

Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene

III.

OSIGURANJE

Uvod

Definicije

Socijalno osiguranje

Državni programi socijalne sigurnosti

Privatno financirani programi socijalnogosiguranja

Programi socijalnog osiguranja bez izdvajanja koje vodeposlodavci

Druga osiguranja

Druga životna osiguranja

Druga neživotna osiguranja

Reosiguranje

Popratne osiguravajuće djelatnosti

Obrada u računima

Socijalno osiguranje

Državni programi socijalne sigurnosti

Privatno financirani programi socijalnogosiguranja

Programi socijalnog osiguranja bez osiguranih sredstavakoje vode poslodavci

Druga osiguranja

Druga životna osiguranja

Druga neživotna osiguranja

Reosiguranje

Popratne osiguravajuće djelatnosti

Brojčani primjer osiguranja

IV.

KLASIFIKACIJE I RAČUNI

Klasifikacije

Klasifikacija institucionalnih sektora (S)

Klasifikacija transakcija i ostalih tokova

Klasifikacija izravnavajućih stavki (B)

Klasifikacija aktive (A)

Pregrupiranje i kodificiranje djelatnosti (A), proizvoda (P)i investicija (investicije u fiksni kapital) (Pi)

Klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni(COICOP)

Funkcionalna klasifikacija države (COFOG)

Računi

TABLICE

2.1.

Sektori i podsektori

2.2.

Vrsta proizvođača, glavne aktivnosti i funkcije razvrstani posektorima

2.3.

Sektorska klasifikacija jedinica proizvođača prema glavnimstandardnim pravnim oblicima vlasništva

3.1.

Razlika između tržišnih proizvođača, proizvođača za vlastitufinalnu potrošnju i ostalih netržišnih proizvođača za institucionalnejedinice

3.2.

Institucionalne jedinice, lokalne poslovne jedinice, proizvodnjai razlika između tržišne proizvodnje, proizvodnje za vlastitu finalnuupotrebu i ostale netržišne proizvodnje

3.3.

Razlika između tržišnih proizvođača, proizvođača za vlastitufinalnu upotrebu i ostalih netržišnih proizvođača za lokalne poslovnejedinice i njihovu proizvodnju

3.4.

Tretman prijevoza izvezene robe

3.5.

Tretman prijevoza uvezene robe

5.1.

Klasifikacija financijskih transakcija

8.1.

Sinoptički prikaz računa, izravnavajućih stavaka i glavnihagregata

8.2.

Račun I.: Račun proizvodnje

8.3.

Račun II.1.1.: Račun stvaranja dohotka

8.4.

Račun II.1.2.: Račun alokacije primarnog dohotka

8.5.

Račun II.1.2.1.: Poduzetnički dohodak i II.1.2.2.: Alokacijaostalog primarnog dohotka

8.6.

Račun II. 2.: Račun sekundarne raspodjele dohotka

8.7.

Račun II. 3.: Račun preraspodjele dohotka u naturi

8.8.

Račun II. 4.1.: Račun uporabe raspoloživog dohotka

8.9.

Račun II. 4.2.: Račun uporabe prilagođenog raspoloživogdohotka

8.10.

Račun III.1.1.: Račun promjene neto vrijednosti uslijed štednje ikapitalnih transfera

8.11.

Račun III.1.2.: Račun povećanja nefinancijske aktive

8.12.

Račun III. 2.: Financijski račun

8.13:

Račun III. 3.1.: Račun ostalih promjena obujma aktive

8.14:

Račun III. 3.2.: Račun revalorizacije

8.15.

Račun IV.: Bilance stanja

8.16:

Potpuni slijed računa sektora inozemstva (račun vanjskihtransakcija)

8.17:

Račun 0: Račun roba i usluga

8.18.

Integrirani ekonomski računi

8.19.

Matrični prikaz potpunog slijeda računa i izravnavajućih stavakaza ukupno gospodarstvo

8.20.

Shematski prikaz matrice društvenog računovodstva

8.21.

Primjer detaljne matrice društvenog računovodstva

8.22.

Primjer detaljne podmatrice: neto dodana vrijednost (osnovnecijene)

9.1.

Pojednostavljena tablica ponude

9.2.

Pojednostavljena tablica uporabe

9.3.

Pojednostavljena kombinirana tablica ponude i uporabe

9.4.

Pojednostavljena simetrična input-output tablica (proizvod poproizvod)

9.5.

Tablica ponude u osnovnim cijenama, uključujući pretvorbu utransformaciju u kupovne cijene

9.6.

Tablica uporabe u kupovnim cijenama

9.7.

Jednostavna tablica trgovačkih i prijevoznih marža

9.8.

Jednostavna tablica poreza minus subvencije naproizvode

9.9.

Tablica uporabe za uvoz

9.10.

Tablica uporabe u osnovnim cijenama za domaći output

9.11.

Tablica koja povezuje tablice ponude i uporabe sa sektorskimračunima

9.12.

Simetrična input-output tablica u osnovnim cijenama (proizvod poproizvod)

9.13.

Simetrična input-output tablica za domaći output (proizvod poproizvod)

A.I.1.

Učinak alociranja UFPIM-a po institucionalnim sektorima,uključujući promjene za netržišne proizvođače

A.I.2.

Učinak alociranja UFPIM-a samo na nominalni sektor

A.III.1.

Državni programi socijalne sigurnosti

A.III.2.

Privatno financirani programi socijalnog osiguranja

A.III.3.

Programi socijalnog osiguranja bez osiguranih sredstava koje vodeposlodavci

A.III.4.

Druga životna osiguranja

A.III.5.

Druga neživotna osiguranja

A.IV.1.

Račun 0: Račun roba i usluga

A.IV.2.

Potpuni slijed računa za ukupno gospodarstvo

A.IV.3.

Potpuni slijed računa za nefinancijska društva

A.IV.4.

Potpuni slijed računa za financijska društva

A.IV.5.

Potpuni slijed računa za ukupnu državu

A.IV.6.

Potpuni slijed računa za kućanstva

A.IV.7.

Potpuni slijed računa za neprofitne ustanove koje služekućanstvima

POGLAVLJE 1.

OPĆE ZNAČAJKE

1.01.   Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa (ESA 1995. ili jednostavnoESA) je međunarodno usklađen računovodstveni okvir za sustavno i detaljnoopisivanje ukupnog gospodarstva (regije, države ili skupine država),njegovih sastavnih dijelova i odnosa s ostalim ukupnim gospodarstvima.

ESA 1995. zamjenjuje Europski sustav integriranih ekonomskih računa koji jeobjavljen 1970. (ESA 1970.; drugo, neznatno promijenjeno izdanje, pojavilose 1978.).

ESA 1995. je u potpunosti usklađena s revidiranim, svjetskim smjernicama zanacionalno računovodstvo – Sustavom nacionalnih računa (SNA 1993. ili SNA;ove su smjernice stvorene pod zajedničkom odgovornošću Ujedinjenih naroda,MMF-a, Komisije Europskih zajednica, OECD-a i Svjetske banke). ESA je,međutim, više usmjerena na okolnosti i potrebe za podacima u Europskojuniji. ESA je, poput SNA, usklađena s konceptima i klasifikacijama koje sekoriste u mnogim drugim, društvenim i ekonomskim statistikama. Tipičniprimjeri su statistika zaposlenosti, statistika industrije i statistikavanjske trgovine. ESA stoga služi kao središnji referentni okvir zadruštvenu i ekonomsku statistiku Europske unije i država članica.

1.02.   Okvir ESA-e sastoji se od dva glavna skupa tablica:

(a)

sektorski računi  (1);

(b)

input-output okvir  (2) i računi prema djelatnostima  (1).

Sektorski računi pružaju, za svaki institucionalni sektor, sustavan opisrazličitih faza ekonomskog procesa: proizvodnje, stvaranja dohotka,raspodjele dohotka, preraspodjele dohotka, uporabe dohotka i financijske inefinancijske akumulacije. Sektorski računi uključuju također bilancu stanjakoja prikazuje stanja aktive, pasive i neto vrijednost na početku i na krajuračunovodstvenog razdoblja.

Input-output okviri i računi prema djelatnosti detaljnije opisuju proizvodniproces (strukturu troškova, stvaranje dohotka i zaposlenost) i tokove dobarai usluga (proizvodnju, uvoz, izvoz, finalnu potrošnju, intermedijarnupotrošnju i investicije po proizvodnim grupama).

ESA obuhvaća koncepte vezane uz stanovništvo i zaposlenost  (3). Ti koncepti su relevantni za sektorske račune kao i za input-outputokvir.

ESA nije ograničena na godišnju izradu nacionalnih računa, već se primjenjujei na tromjesečne  (4) i regionalne  (5) račune.

UPOTREBA ESA-e

Okvir za analizu i politiku

1.03.   Okvir ESA-e se koristi za analizu i ocjenu:

(a)

strukture ukupnog gospodarstva. Primjeri su:

1.

dodana vrijednost i zaposlenost premadjelatnostima;

2.

dodana vrijednost i zaposlenost premaregiji;

3.

raspodjela prihoda prema sektoru;

4.

uvoz i izvoz prema skupini proizvoda;

5.

izdaci za finalnu potrošnju prema skupiniproizvoda;

6.

investicije u fiksni kapital i stanje fiksnogkapitala prema djelatnosti;

7.

struktura stanja i tokova financijske aktiveprema vrsti aktive i sektoru.

(b)

specifičnih dijelova ili aspekata ukupnog gospodarstva.Primjeri su:

1.

bankarstvo i financije u nacionalnomgospodarstvu;

2.

uloga države;

3.

gospodarstvo pojedine regije (u usporedbi sukupnim nacionalnim gospodarstvom).

(c)

razvoja ukupnog gospodarstva tijekom vremena. Primjerisu:

1.

analiza stope rasta BDP-a;

2.

analiza inflacije;

3.

analiza sezonskih kretanja u izdacimakućanstva na temelju tromjesečnih računa;

4.

analiza promjene važnosti određenih vrstafinancijskih instrumenata tijekom vremena, npr.povećanje važnosti opcija;

5.

usporedba industrijske strukture nacionalnoggospodarstva tijekom duljeg razdoblja, npr.tijekom razdoblja od 30 godina.

(d)

ukupnog gospodarstva u odnosu na ostala ukupnagospodarstva. Primjeri su:

1.

usporedba uloga države u državama članicamaEuropske unije;

2.

analiza međuzavisnosti gospodarstava Europskeunije;

3.

analiza sastava i odredišta izvoza Europskeunije;

4.

usporedba stopa rasta BDP-a ili raspoloživogdohotka po glavi u EU te SAD-u i Japanu.

1.04.   Za EU i njezine države članice, brojke koje proizlaze iz tog okvira imajuvažnu ulogu u određivanju i nadziranju njihovih socijalnih i ekonomskihpolitika.

Osim toga, postoje neke vrlo važne specifične upotrebe:

(a)

za praćenje i vođenje europske monetarne politike:konvergencijski kriteriji Europske monetarne unije suodređeni na temelju podataka iz nacionalnih računa (državnideficit, državni dug i BDP);

(b)

za dodjelu novčane potpore regijama Europske unije: izdacistrukturnih fondova Europske unije djelomično se temelje naregionalnim podacima iz nacionalnih računa;

(c)

za određivanje vlastitih sredstava Europske unije. Oniovise o podacima iz nacionalnih računa na tri načina:

1.

ukupna sredstva Europske unije određuju sekao postotak bruto nacionalnog proizvoda državačlanica (BNP);

2.

treći vlastiti izvor Europske unije jevlastiti izvor iz PDV-a. Doprinosi država članicaovome izvoru, u velikoj mjeri ovise o podacima iznacionalnih računa, budući da se oni koriste zaizračunavanje prosječne stope PDV-a;

3.

relativna veličina doprinosa država članicaza četvrti vlastiti izvor Europske unije temeljise na njihovim bruto nacionalnimproizvodima.

Osam obilježja koncepata ESA-e

1.05.   Radi uspostave dobre ravnoteže između potrebe za podacima i mogućnostinjihova prikupljanja, koncepti ESA-e imaju osam važnih obilježja. Onisu:

(a)

usklađeni na međunarodnoj razini;

(b)

usklađeni s onima u ostalim socijalnim i ekonomskimstatistikama;

(c)

dosljedni;

(d)

operativni;

(e)

različiti od većine administrativnih koncepata;

(f)

dobro uspostavljeni i utvrđeni za dugo razdoblje;

(g)

usmjereni na opisivanje ekonomskog procesa u monetarnim,lako vidljivim izrazima;

(h)

fleksibilni i višenamjenski.

1.06.   Koncepti su usklađeni na međunarodnoj razini zato što:

(a)

u državama članicama EU-a ESA predstavlja standard zaprikazivanje podataka iz nacionalnih računa svimmeđunarodnim organizacijama. Jedino u nacionalnimpublikacijama nije obavezno strogo poštovati pravilaESA-e;

(b)

koncepti ESA-e su u svakom pogledu usklađeni s onima izsvjetskih smjernica za nacionalno računovodstvo, tj.SNA.

Međunarodna usklađenost koncepata je ključni element pri usporedbistatistika različitih zemalja.

1.07.   Koncepti su usklađeni s onima u ostalim socijalnim i ekonomskimstatistikama zato što:

(a)

ESA koristi više koncepata i klasifikacija (NACE Rev. 1.),koji se također upotrebljavaju pri izradi ostalih socijalnihi ekonomskih statistika država članica Europske unije, npr.statistika obrtništva, vanjske trgovine i zaposlenosti;razlike u konceptima su minimalne. Osim toga, ovi koncepti iklasifikacije Europske unije također su usklađeni s onimaUjedinjenih naroda;

(b)

koncepti ESA-e su, poput SNA, usklađeni i s onima izglavnih svjetskih smjernica za ostalu ekonomsku statistiku,a posebno s Priručnikom bilance plaćanja MMF-a, Statistikomdržavnih financija (GFS) MMF-a, OECD-ovom Statistikomprihoda te rezolucijama ILO-a o konceptima zaposlenosti,radnih sati i troškova rada.

Usklađivanje s ostalim društvenim i ekonomskim statistikama pomaže upovezivanju i usporedbi ovih rezultata. Kao posljedica, dobivaju sebolji rezultati nacionalnih računa. Povrh toga, podaci sadržani u ovimspecifičnim statistikama mogu se bolje povezati s općom statistikomnacionalnog gospodarstva, tj. rezultatima nacionalnih računa kao što suBNP ili dodana vrijednost prema djelatnosti i sektoru.

1.08.   Jednaki računovodstveni okviri povećavaju dosljednost koncepata kojima seopisuju različiti dijelovi ekonomskog procesa (proizvodnja, raspodjeladohotka, korištenje dohotka, akumulacija). Unutarnja dosljednostomogućava da se statistike iz različitih dijelova računovodstvenogokvira međusobno povežu. Tako se, na primjer, može izračunatisljedeće:

(a)

iznosi vezani uz produktivnost, kao što je dodanavrijednost za sat rada (ovaj iznos zahtijeva dosljednostizmeđu pojmova dodane vrijednosti i sati rada);

(b)

raspoloživi nacionalni dohodak po glavi stanovnika (ovajodnos zahtijeva dosljednost između pojmova raspoloživognacionalnog dohotka i stanovništva);

(c)

investicije u fiksni kapital kao postotak stanja fiksnogkapitala (ovaj omjer zahtijeva dosljednost između definicijaspomenutih tokova i stanja);

(d)

državni deficit i državni dug kao postotak bruto domaćegproizvoda (ove brojke zahtijevaju dosljednost između pojmovadržavnog deficita, državnog duga i bruto domaćegproizvoda).

Ova unutarnja dosljednost koncepata omogućava izvođenje određenihprocjena iz reziduala, npr. štednja se može procijeniti kao razlikaizmeđu raspoloživog dohotka i izdataka za finalnu potrošnju.  (6)

1.09.   Koncepti ESA-e su operativne prirode budući da su sastavljeni s namjeromnjihova mjerenja. Operativni značaj ovih koncepata može se vidjeti nanekoliko načina:

(a)

neke se aktivnosti ili stavke opisuju jedino ako suznačajne veličine. To se, na primjer, odnosi na vlastituproizvodnju robe u okviru kućanstava: tkanje i lončarstvo sene bilježe kao proizvodnja, jer ove vrste proizvodnje nisuznačajne za države Europske unije. Drugi tipični primjerjesu jeftini sitni alat i uređaji koji se bilježe kaoinvesticije u fiksni kapital jedino u slučaju kada izdacikupovine takve trajne robe prelaze 500 ECU-a (u cijenama iz1995.) po komadu (ili, ako se kupuju u velikim količinama,za ukupno kupljenu robu); ako spomenuti izdaci ne prijeđuovaj prag, ovi se artikli bilježe kao intermedijarnapotrošnja;

(b)

neki su koncepti popraćeni jasnim uputama za njihovuprocjenu. Na primjer, kod definiranja kapitalne potrošnjepreporučuje se linearna amortizacija, a za procjenu stanjafiksnog kapitala metoda stalne inventarizacije. Drugiprimjer je vrednovanje vlastite proizvodnje: ono se, unačelu, vrednuje po osnovnim cijenama, ali se one, popotrebi, mogu procijeniti zbrajanjem različitih uključenihtroškova;

(c)

radi pojednostavljenja, usvojeni su neki dogovori. Naprimjer, po dogovoru se sve kolektivne usluge koje osiguravadržava, bilježe kao izdaci za finalnu potrošnju;

(d)

koncepti su usklađeni s onima iz društvene i ekonomskestatistike koji se pri izradi nacionalnih računa koriste kaoinputi.

1.10.   Istodobno, međutim, spomenuti koncepti nisu uvijek lako primjenjivi,budući da se u nekim pogledima obično razlikuju od onih koji se koristeu administrativnim izvorima podataka. To su, na primjer, poslovniračuni, podaci o različitim vrstama poreza (PDV, porez na dohodak,uvozne pristojbe itd.), podaci o socijalnoj sigurnosti te podacinadzornih odbora u bankarstvu i osiguranju. Ovi administrativni podacičesto služe kao inputi pri izradi nacionalnih računa. Stoga se onimoraju preoblikovati kako bi bili sukladni s ESA-om.

Koncepti ESA-e obično se razlikuju od odgovarajućih administrativnihprotustavki zato što:

(a)

administrativni koncepti se razlikuju od države do države.Stoga se putem njih ne može ostvariti međunarodnakompatibilnost;

(b)

administrativni koncepti se s vremenom mijenjaju. Stoga seputem njih ne može ostvariti vremenska usporedivost;

(c)

koncepti koji se koriste u izvorima administrativnihpodataka obično nisu međusobno konzistentni. Međutim,povezivanje i usporedba podataka, što predstavlja ključnielement pri kompilaciji nacionalnih računa, ostvarivi sujedino uz konzistentni skup koncepata.

(d)

administrativni koncepti nisu optimalni za ekonomskuanalizu i evaluaciju ekonomske politike.

U nekim slučajevima, međutim, izvori administrativnih podataka vrlo dobrozadovoljavaju potrebe za podacima nacionalnih računa i ostalihstatistika, budući da:

(a)

koncepti i klasifikacije koji su izvorno namijenjeni ustatističke svrhe, mogu se usvojiti i u administrativnesvrhe, npr. klasifikacija državnih izdataka premavrsti;

(b)

administrativni izvori podataka mogu eksplicitno uvažavati(zasebne) potrebe za statističkim podacima; to se, naprimjer, odnosi na sustav Intrastat-a za pružanjeinformacija o isporukama robe između država članica Europskeunije.

1.11.   Glavni koncepti ESA-e su jasno određeni i utvrđeni za dulje razdoblje,budući da:

(a)

odobreni su kao međunarodni standard za narednadesetljeća;

(b)

uzastopnim međunarodnim smjernicama za nacionalnoračunovodstvo većina temeljnih koncepata se nije značajnopromijenila.

Ovaj kontinuitet u konceptima smanjuje potrebu za ponovnim izračunomvremenskih serija i učenjem novih koncepata te smanjuje njihovuizloženost nacionalnim i međunarodnim političkim pritiscima. Iz tihrazloga rezultati nacionalnih računa desetljećima predstavljajunepristranu bazu podataka za ekonomsku politiku i analizu.

1.12.   Naglasak koncepata ESA-e je stavljen na opisivanje ekonomskog procesa umonetarnim izrazima koji su lako vidljivi. Stanja i tokovi koji nisulako vidljivi u monetarnom smislu ili koji nemaju jasan monetarniekvivalent većinom se ne uzimaju u obzir.

Ovo se načelo ne primjenjuje striktno, budući da također treba uzeti uobzir zahtjeve za konzistentnošću i različite potrebe za podacima. Naprimjer, radi dosljednosti se vrijednost kolektivnih državnih uslugabilježi kao output, budući da je isplata naknade zaposlenicima ikupovina svih vrsta robe i usluga koju izvrši država lako vidljiva umonetarnim izrazima. Nadalje, u svrhu ekonomske analize i politike,opisivanje kolektivnih državnih usluga u odnosu na ostatak nacionalnoggospodarstva povećava korisnost nacionalnih računa kao cjeline.

1.13.   Opseg koncepata ESA-e može se ilustrirati uzimajući u obzir nekolikovažnih graničnih slučajeva.

U granice proizvodnje ESA-e potpada sljedeće (vidjeti stavke od 3.07. do3.09.):

(a)

proizvodnja pojedinačnih i kolektivnih državnihusluga;

(b)

vlastita proizvodnja stambenih usluga od stranevlasnika–stanara;

(c)

proizvodnja robe za vlastitu finalnu potrošnju, npr.poljoprivrednih proizvoda;

(d)

izgradnja za vlastite potrebe, uključujući i onu koju suizvela kućanstva;

(e)

proizvodnja usluga koje je proizvelo plaćeno kućanskoosoblje;

(f)

uzgoj riba u ribnjacima;

(g)

zakonom zabranjena proizvodnja, npr. prostitucija iproizvodnja droge;

(h)

proizvodnja čiji prihodi nisu u potpunosti prijavljenifiskalnim tijelima, npr. skrivena proizvodnjatekstila.

Pod proizvodnju ne potpadaju sljedeće stavke:

(a)

kućanske i osobne usluge proizvedene i konzumirane u istomkućanstvu, npr. čišćenje, priprema hrane ili njega bolesnihili starijih osoba;

(b)

dobrovoljne usluge koje ne vode do proizvodnje robe, npr.čuvanje i čišćenje bez naknade;

(c)

prirodni uzgoj ribe u otvorenom moru.

Općenito, ESA bilježi sve outpute proizvodnje koja se nalazi u granicamadefinirane proizvodnje. Postoji, međutim, nekoliko specifičnih iznimakaod ovog pravila:

(a)

ne bilježi se output pomoćnih aktivnosti; svi inputi kojepotroši pomoćna aktivnost – materijali, rad, potrošnjafiksnog kapitala itd. – tretiraju se kao inputi glavne ilisekundarne aktivnosti koju podupiru,

(b)

ne bilježi se output proizveden za intermedijarnu potrošnjuu istoj lokalnoj poslovnoj jedinici (LPJ, vidjeti stavak1.29.); međutim, svi outputi proizvedeni za ostale lokalneLPJ-e, koji pripadaju istoj institucionalnoj jedinici,bilježe se kao output.

Računovodstvena logika ESA-e implicira da ako se aktivnosti smatrajuproizvodnjom i njihov se output bilježi, tada se također bilježi ipopratni dohodak, zaposlenost, finalna potrošnja i sl. Na primjer, akose proizvodnja stambenih usluga od vlasnika–stanara bilježi kaoproizvodnja, bilježi se i dohodak i izdaci za finalnu potrošnju kojinastaju za spomenute stanare-vlasnike. Obrnuto vrijedi kada seaktivnosti ne bilježe kao proizvodnja: kućanske usluge proizvedene ipotrošene u istom kućanstvu ne stvaraju dohodak i izdatake za finalnupotrošnju te, sukladno konceptima ESA-e, nema zaposlenosti.

ESA sadrži i mnoge posebne dogovore, kao npr.:

(a)

vrednovanje državnog outputa;

(b)

vrednovanje outputa osiguravajućih usluga i uslugafinancijskog posredovanja indirektno mjerenih;

(c)

bilježenje svih državnih kolektivnih usluga kao izdataka zakrajnju potrošnju, a ne kao intermedijarne potrošnje;

(d)

bilježenje uporabe financijskih usluga indirektno mjerenihkao intermedijarne potrošnje nominalnog sektora ilinominalne djelatnosti.

1.14.   Koncepti ESA-e su višenamjenski: oni su prihvatljivi za široki opseguporaba, iako ih u nekim slučajevima treba dopuniti (vidjeti stavak1.18.).

1.15.   Razina detaljnosti konceptualnog okvira ESA-e ostavlja mogućnosti zafleksibilnu uporabu: neki koncepti nisu eksplicitno navedeni u ESA-i,ali se mogu lako iz nje izvesti. Na primjer, dodana vrijednost pocijenama proizvodnih faktora može se izvesti oduzimanjem ostalih netoporeza na proizvodnju od dodane vrijednosti na osnovne cijene. Drugiprimjer je stvaranje novih sektora preraspodjelom podsektora koji sudefinirani u ESA-i.

1.16.   Fleksibilnost korištenja se također ostvaruje uvođenjem dodatnihkriterija koji se ne protive logici sustava. Na primjer, ti kriterijimogu biti raspon zaposlenosti po jedinici proizvodnje ili veličinadohotka po kućanstvu. Za zaposlenost se može uvesti podraspodjela premastupnju obrazovanja, dobi i spolu.

1.17.   Fleksibilnost uporabe se može inkorporirati u Matricu društvenogračunovodstva (MDR). MDR je matrični prikaz koji razrađuje veze izmeđutablica ponude i uporabe i sektorskih računa (vidjeti stavke od 8.133.do 8.155.). MDR pruža dodatne informacije o razini i strukturi(ne)zaposlenosti preko potpodjele naknada zaposlenicima prema vrstizaposlene osobe. Ova se potpodjela primjenjuje i na korištenje radnesnage prema djelatnosti, što pokazuju tablice uporabe i na ponudu radnesnage prema socio-ekonomskim podskupinama, što pokazuje račun alokacijeprimarnog dohotka za podsektore sektora kućanstva. Na taj se načinsustavno prikazuje ponuda i uporaba različitih kategorija radnesnage.

1.18.   Najbolje rješenje za neke specifične potrebe za podacima je izradaposebnih satelitskih računa. Primjeri su potrebe za podacima usvrhu:

(a)

analize uloge turizma u nacionalnom gospodarstvu;

(b)

analize troškova i financiranja zdravstvene zaštite;

(c)

analize važnosti istraživanja i razvoja te ljudskogkapitala za nacionalno gospodarstvo;

(d)

analize dohotka i izdataka kućanstava na temeljumikroorijentiranih koncepata dohotka i izdataka;

(e)

analize interakcije između okoliša i gospodarstva;

(f)

analize proizvodnje unutar kućanstava;

(g)

analize promjena u blagostanju;

(h)

analize razlika između rezultata u nacionalnim računima iposlovnim računima te njihov utjecaj na tržištevrijednosnica;

(i)

procjene poreznih prihoda.

1.19.   Satelitski računi mogu zadovoljiti takve potrebe za podacima timešto:

(a)

pokazuju više detalja, a gdje je potrebno izostavljajusuvišne detalje;

(b)

proširuju opseg računovodstvenog okvira dodavanjemnemonetarnih informacija, npr. o zagađenju i prirodnimdobrima;

(c)

mijenjaju neke osnovne koncepte, npr. proširivanjemkoncepta investicija uzimajući u obzir izdatke zaistraživanje i razvoj ili obrazovanje.

1.20.   Važna značajka satelitskih računa je činjenica da se u načelu zadržavajusvi temeljni koncepti i klasifikacije iz standardnog okvira. Do promjenatemeljnih koncepata dolazi jedino u slučaju kada je zbog specifičnenamjene satelitskog računa nužna njegova izmjena. U tim slučajevimasatelitski račun mora sadržavati tablicu koja pokazuje vezu izmeđuglavnih agregata iz satelitskog računa i onih iz standardnog okvira. Nataj se način zadržava referentna uloga standardnog okvira, a istodobnose udovoljava specifičnim potrebama.

1.21.   Standardni okvir ne obraća puno pažnje na stanja i tokove koji nisu lakovidljivi u monetarnim izrazima (ili su bez jasnog monetarnogekvivalenta). Analiza tih stanja i tokova je, zbog njihove prirode,obično moguća na temelju statističkih podataka u nemonetarnim izrazima,npr.:

(a)

proizvodnja unutar kućanstava najlakše se opisuje satimakoji su namijenjeni drugim uporabama;

(b)

obrazovanje se može opisati na temelju vrste obrazovanja,broja učenika, prosječnog broja godina obrazovanja potrebnihza stjecanje diplome itd.;

(c)

učinci zagađenja najbolje se opisuju na temelju promjenabroja živih vrsta, zdravlja drveća u šumama, obujma otpada,količine ugljičnog monoksida i zračenja itd.

Satelitski računi omogućavaju da se takva statistika u nemonetarnimjedinicama poveže sa standardnim okvirom nacionalnih računa. To jemoguće ako se za ovu nemonetarnu statistiku u najvećoj mogućoj mjeriupotrijebe klasifikacije iz standardnog okvira, npr. klasifikacija premavrsti kućanstva ili klasifikacija prema djelatnosti. Na taj se načinsastavlja dosljedni i prošireni okvir, koji može poslužiti kao bazapodataka za analizu i evaluaciju svih vrsta interakcija između varijabliiz standardnog okvira i onih iz proširenog dijela.

1.22.   Standardni okvir i njegovi glavni agregati ne opisuju promjene ublagostanju. Prošireni računi se sastavljaju tako da uključuju iimputirane monetarne vrijednosti, na primjer, sljedećih stavaka:

(a)

kućanskih i osobnih usluga koje su proizvedene i potrošeneu istom kućanstvu;

(b)

promjena u slobodnom vremenu;

(c)

pogodnosti i nedostataka gradskog života;

(d)

nejednakosti u raspodjeli dohotka između osoba.

Njima se, također, mogu preklasificirati finalni izdaci za nužne potrebe(npr. obrana) u intermedijarnu potrošnju tj. kao onu koja ne doprinosiblagostanju. Slično tome, šteta zbog poplava i ostalih prirodnihkatastrofa mogu se klasificirati kao intermedijarna potrošnja, tj. kaosmanjenje (ukupnog) blagostanja.

Na taj se način može dobiti vrlo grub i nepotpun pokazatelj promjena ublagostanju. Blagostanje ima, međutim, više dimenzija, koje se većinomne mogu najbolje izraziti monetarnim izrazima. Stoga je za mjerenjeblagostanja bolje upotrijebiti posebne pokazatelje i posebne mjernejedinice za svaku dimenziju. Pokazatelji su primjerice: smrtnostdojenčadi, očekivana životna dob, pismenost odraslih i nacionalnidohodak po glavi stanovnika. Ovi se pokazatelji mogu inkorporirati usatelitske račune.

1.23.   Radi dobivanja konzistentnog i međunarodno usporedivog okvira, ESA nekoristi administrativne koncepte. Međutim, iznosi koji se dobiju natemelju administrativnih koncepata mogu biti vrlo korisni za sve vrstenacionalnih namjena. Na primjer, za procjenu poreznih prihoda potrebnaje statistika oporezivih dohodaka. Ta statistika se može dobiti nekimpromjenama statistike nacionalnih računa. Sličan se pristup može koristii za neke koncepte koji se koriste u nacionalnoj ekonomskoj politici,npr. za:

(a)

koncept inflacije koji se koristi za uvećanje mirovina,potpora nezaposlenim osobama ili naknada državnimslužbenicima;

(b)

koncepte poreza, socijalnih doprinosa, države i javnogsektora, koji se koriste u raspravi o optimalnoj veličinijavnog sektora;

(c)

koncept „strateških” sektora/djelatnosti,koji se koristi u nacionalnoj ekonomskoj politici iliekonomskoj politici EU-a;

(d)

koncept „poslovnih ulaganja” koji sekoristi u nacionalnoj ekonomskoj politici.

Satelitski računi ili jednostavne dodatne tablice mogu udovoljiti takvimspecifičnim nacionalnim potrebama za podacima.

ESA 1995. i SNA 1993.

1.24.   ESA (ESA 1995.) je u potpunosti usklađena s revidiranim Sustavomnacionalnih računa (SNA 1993.), koji svim državama svijeta pružasmjernice za nacionalno računovodstvo. Postoji, međutim, nekolikorazlika između ESA 1995. i SNA 1993.:

(a)

razlike u prikazu, npr.:

1.

ESA sadrži posebna poglavlja o transakcijamaproizvoda, distributivnim transakcijama ifinancijskim transakcijama. Nasuprot tome, SNAobjašnjava ove transakcije u sedam poglavlja kojasu raspoređena prema računima, npr. poglavlja oračunu proizvodnje, računu primarne raspodjeledohotka, računu kapitalnih transakcija i računuinozemstva;

2.

ESA opisuje koncept na način da dajedefiniciju i popis svega što je uključeno i što jeisključeno. SNA opisuje koncepte uglavnom uopćenitijim pojmovima te nastoji objasniti razlogeusvajanja pojedinih dogovora;

3.

ESA sadrži poglavlja o regionalnim itromjesečnim računima;

4.

SNA sadrži poglavlje o satelitskimračunima.

(b)

Koncepti ESA-e su u nekim slučajevima određeniji iprecizniji od onih u SNA-u, npr.:

1.

SNA ne sadrži vrlo precizne definicije orazlici između kategorija „tržišnog”,„za vlastitu finalnupotrošnju” i „ostalognetržišnog”, vezano uz institucionalnejedinice, lokalne poslovne jedinice i njihoveoutpute. Time se implicira da u ovom pogleduvrednovanje outputa i klasifikacija premasektorima nisu definirani na dovoljno detaljnojrazini. ESA je stoga uvela nekoliko dodatnihpojašnjenja te je za neke specifične slučajevedodala kriterij prema kojem prodaja tržišnogproizvođača treba pokriti najmanje 50 % troškovaproizvodnje (vidjeti tablicu 3.1.);

2.

ESA određuje konkretne granice bilježenja,npr. za bilježenje sitnog alata i uređaja kaointermedijarne potrošnje;

3.

ESA smatra da neke vrste kućanske proizvodnjeroba, kao što su tkanje odjeće i izradanamještaja, nisu značajne za države članiceEuropske unije te se stoga ne morajubilježiti;

4.

ESA navodi izričitu uputu na specifičneinstitucionalne mehanizme Europske unije, kao štoje sustav Intrastat za evidentiranje tokova robeunutar Europske unije i doprinosa država članicaEuropskoj uniji;

5.

ESA sadrži specifične klasifikacije Europskeunije, npr. CPA za proizvode i NACE Rev. 1. zadjelatnosti (specifične, ali usklađene sodgovarajućim klasifikacijama UN-a);

6.

ESA sadrži dodatnu klasifikaciju svihvanjskih transakcija: one se dijele na one izmeđurezidenata Europske unije i one s rezidentimaizvan Europske unije.

ESA je određenija od SNA, budući da se primarno primjenjuje na državečlanice Europske unije. Ona također mora biti određenija u pogledupotreba za podacima Europske unije.

ESA 1995. i ESA 1970.

1.25.   ESA 1995. se od ESA 1970. razlikuje u opsegu i konceptima. Većina tihrazlika odgovara razlikama između SNA 1968. i SNA 1993. Neke od glavnihrazlika u opsegu su:

(a)

uključivanje bilanci stanja;

(b)

uključivanje ostalih promjena u računima aktive, tj.uvođenje koncepata ostalih promjena obujma, nominalnih irealnih vlasničkih dobitaka;

(c)

uvođenje podsektora kućanstava;

(d)

uvođenje novog koncepta finalne potrošnje: stvarna finalnapotrošnja;

(e)

uvođenje novog koncepta cjenovno prilagođenog dohotka:stvarni nacionalni raspoloživi dohodak;

(f)

uključivanje koncepta pariteta kupovne moći.

Neke od glavnih razlika u konceptima jesu:

(a)

književni i umjetnički rad (spisateljstvo, skladateljstvo)sada se smatra proizvodnjom; plaćanje književnog iumjetničkog rada postaje plaćanje usluga, a ne dohotkom odvlasništva;

(b)

vrednovanje outputa osiguravajućih usluga se promijenilo unekoliko pogleda, npr. prihodi iz ulaganja tehničkih pričuvase sada također uzimaju u obzir kod vrednovanja outputaneživotnog osiguranja;

(c)

detaljniji tretman trgovinskih i prijevoznih marža;

(d)

uvođenje lančane veze za izračun stalnih cijena;

(e)

uvođenje koncepta financijskog leasinga (SNA 1968. i ESA 1970. sadržavali sujedino koncept operativnog leasinga);

(f)

izdaci za istraživanje mineralnih ležišta i računalneprograme sada se bilježe kao investicije u kapital (umjestokao intermedijarna potrošnja);

(g)

kapitalna potrošnja se bilježi i za javne infrastrukturneradove (ceste, nasipi itd.);

(h)

identifikacija novih financijskih instrumenata, kao što susporazumi o ponovnoj kupnji, i izvedenih financijskihinstrumenata, kao što su opcije.

Postoje određene razlike koje ne proizlaze iz promjena SNA-i, npr.:

(a)

uvođenje tablica ponude i uporabe (već uključeno u SNA1968.);

(b)

uvođenje nekoliko registracijskih granica i upućivanje naodređene institucionalne mehanizme Europske unije (vidjetistavak 1.24.);

(c)

jasan odabir u pogledu vrednovanja outputa po osnovnimcijenama (ESA 1970., SNA 1968. i SNA 1993. takođerprihvaćaju vrednovanje po proizvođačkim cijenama);

(d)

uvođenje koncepata ekonomski aktivnog stanovništva inezaposlenosti (ovi koncepti nisu prisutni u SNA 1968. i1993).

ESA KAO SUSTAV

1.26.   Glavne značajke sustava su:

(a)

statističke jedinice i njihovo grupiranje;

(b)

tokovi i stanja;

(c)

sustav računa i agregati;

(d)

input-output okvir.

STATISTIČKE JEDINICE I NJIHOVO GRUPIRANJE  (7)

1.27.   Karakteristična značajka sustava je uporaba dviju vrsta jedinica i dvajunačina potpodjele gospodarstva, koji su prilično različiti i služe zaodvojene analitičke svrhe.

Za opisivanje dohotka, izdataka i financijskih tokova te bilanci stanja,sustav grupira institucionalne jedinice u sektore na temelju njihovihglavnih funkcija, ponašanja i ciljeva.

Za opisivanje proizvodnih procesa i input-output analizu, sustav grupiralokalne poslovne jedinice (lokalne PJ-e) u djelatnosti na temeljunjihove aktivnosti koju obilježava input proizvoda, proizvodni proces ioutput proizvoda.

Institucionalne jedinice i sektori

1.28.   Institucionalne jedinice su ekonomski subjekti koji mogu imativlasništvo nad robom i aktivom, preuzimati obveze i sudjelovati uekonomskoj aktivnosti i transakcijama s ostalim jedinicama. Zapotrebe sustava, institucionalne jedinice grupiraju se u petmeđusobno isključivih institucionalnih sektora, koji se sastoje odsljedećih vrsta jedinica:

(a)

nefinancijska društva;

(b)

financijska društva;

(c)

država;

(d)

kućanstva;

(e)

neprofitne ustanove koje služe kućanstvima.

Ovih pet sektora čine ukupno gospodarstvo, a svaki je podijeljen napodsektore. Ovaj sustav omogućava izradu potpunog skupa računatokova i bilanci stanja za svaki sektor, a po potrebi i za svakipodsektor te za ukupno gospodarstvo.

Lokalne poslovne jedinice i djelatnosti

1.29.   Većina institucionalnih jedinica u ulozi proizvođača izvodi više odjedne aktivnosti; kako bi se naglasile tehničko-ekonomske veze, onese dijele prema vrsti aktivnosti.

Ovaj se zahtjev za lokalne poslovne jedinice (LPJ) zadovoljavaprimjenjujući operativni pristup. Lokalne PJ grupiraju sve dijeloveinstitucionalne jedinice u ulozi proizvođača, koji su smješteni najednoj ili više obližnjih lokacija, a pridonose izvođenju aktivnostina razini razreda (četveroznamenkasta brojčana oznaka) klasifikacijeNACE rev. 1.

U načelu se treba zabilježiti onoliko lokalnih poslovnih jedinicakoliko ima sporednih aktivnosti, međutim, ako dokumenti potrebni zaopisivanje tih aktivnosti nisu dostupni, lokalna PJ može uključitijednu ili više sekundarnih aktivnosti.

Skup svih lokalnih PJ-a uključenih u istu ili sličnu vrstu aktivnostičini djelatnost.

Između institucionalnih jedinica i lokalnih PJ-a postojihijerarhijski odnos. Jedna institucionalna jedinica sadrži jednu iliviše lokalnih PJ-a; lokalna PJ pripada jednoj i samo jednojinstitucionalnoj jedinici.

Za detaljniju analizu proizvodnog procesa koristi se analitičkajedinica proizvodnje. Ta jedinica, koja nije vidljiva (osim uslučaju lokalne PJ koja proizvodi samo jedan proizvod), predstavljajedinicu homogene proizvodnje koja se definira kao jedinica koja nepokriva sekundarne aktivnosti. Skupovi ovih jedinica predstavljajuhomogene gospodarske grane.

Rezidentne i nerezidentne jedinice; ukupno gospodarstvo iinozemstvo

1.30.   Ukupno gospodarstvo se definira u smislu rezidentnih jedinica.Jedinica je rezidentna jedinica neke zemlje ako na gospodarskomprostoru te zemlje ima središte ekonomskog interesa – tj. ako naduže razdoblje (godinu dana ili dulje) obavlja gospodarskeaktivnostii u tom prostoru. Gore navedeni institucionalni sektori sugrupe rezidentnih institucionalnih jedinica.

Rezidentne jedinice obavljaju transakcije s nerezidentnim jedinicama(to jest jedinicama koje su rezidentne u drugim gospodarstvima). Tetransakcije predstavljaju vanjske transakcije gospodarstva, agrupirane su u računu inozemstva. U računovodstvenoj strukturisustava inozemstvo ima sličnu ulogu kao i institucionalni sektor,iako se nerezidentne jedinice uključuju jedino ako obavljajutransakcije s rezidentnim institucionalnim jedinicama. Zbog toga je,u pogledu sastavljanja klasifikacije, uključena posebna stavka zainozemstvo na kraju klasifikacije sektora.

Uvjetno rezidentne jedinice, koje se u sustavu tretiraju kaoinstitucionalne jedinice, definiraju se kao:

(a)

oni dijelovi nerezidentnih jedinica koji imaju središteekonomskog interesa (tj. koje u većini slučajevaobavljaju gospodarske transakcije u razdoblju od godinudana ili više, ili koje izvode građevinske aktivnosti urazdoblju kraćem od godinu dana, ako output predstavljabruto investicije u fiksni kapital) u gospodarskomprostoru zemlje;

(b)

nerezidentne jedinice u ulozi vlasnika zemljišta ilizgrada na gospodarskom prostoru zemlje, ali jedino upogledu transakcija koje se odnose na spomenutozemljište ili građevine.

TOKOVI I STANJA

1.31.   Sustav bilježi dvije osnovne vrste informacija: tokove i stanja. Tokovise odnose na djelovanje i posljedice događaja koji se odvijaju uodređenom vremenskom razdoblju, dok se stanja odnose na pozicije uodređenom trenutku.

Tokovi

1.32.   Tokovi odražavaju stvaranje, preobrazbu, razmjenu, prijenos iligubitak ekonomske vrijednosti. Uključuju promjene u vrijednostiaktive ili pasive institucionalne jedinice. Postoje dvije vrsteekonomskih tokova: transakcije i ostale promjene aktive. Transakcijese prikazuju u svim računima i tablicama u kojima se pojavljujutokovi, osim u računu ostalih promjena u obujmu aktive i računurevalorizacije. Ostale promjene aktive se pojavljuju jedino u ovadva računa.

Osnovne transakcije i ostali tokovi su bezbrojni. Sustav ih grupira urelativno mali broj vrsta prema njihovoj prirodi.

Transakcije

1.33.   Transakcija je ekonomski tok koji predstavlja interakciju izmeđuinstitucionalnih jedinica na temelju međusobnog sporazuma, ilidjelovanje unutar institucionalne jedinice koje je prikladnotretirati kao transakciju, često radi toga što jedinica poslujeu dvjema različitim ulogama. Prikladna je podjela transakcija načetiri glavne skupine:

(a)

transakcije proizvodima: opisuju podrijetloproizvoda (domaći output ili uvoz) i uporabuproizvoda (intermedijarna potrošnja, finalnapotrošnja, investicije u kapital ili izvoz)  (8);

(b)

transakcije raspodjele: opisuju način raspodjeledodane vrijednosti, nastale proizvodnjom, na rad,kapital i državu te preraspodjelu dohotka ibogatstva (porezi na dohodak i bogatstvo i ostalitransferi)  (9);

(c)

financijske transakcije: opisuju neto povećanjefinancijske aktive ili neto preuzimanje obveza zasvaku vrstu financijskog instrumenta. One se čestopojavljuju kao protustavka nefinancijskimtransakcijama, ali i kao transakcije koje uključujusamo financijske instrumente  (10);

(d)

transakcije koje nisu uključene u gore spomenutetri grupe: potrošnja fiksnog kapitala i netostjecanje neproizvedene nefinancijske aktive  (11).

Svojstva transakcija

Interakcije nasuprot transakcijama unutar jedinice

1.34.   Većina transakcija su interakcije između dvije ili višeinstitucionalnih jedinica. Sustav, međutim, bilježi nekeaktivnosti unutar institucionalnih jedinica kao transakcije.Te se transakcije unutar jedinice bilježe radi dobivanjaanalitički korisnije slike outputa, finalnih uporaba itroškova.

Potrošnja fiksnog kapitala, koju sustav bilježi kao trošak,jedna je od važnih transakcija unutar jedinice. Većinaostalih transakcija unutar jedinice su transakcijeproizvodima, koje se obično bilježe kada institucionalnejedinice, u ulozi proizvođača i krajnjih potrošača, trošedio vlastitog outputa. To je često slučaj kod kućanstava idržave.

1.35.   Bilježi se cijeli vlastiti output koji se koristi za finalnuuporabu unutar iste institucionalne jedinice. Vlastitioutput za intermedijarnu potrošnju unutar isteinstitucionalne jedinice bilježi se samo u slučaju kada seproizvodnja i intermedijarna potrošnja odvijaju u različitimlokalnim poslovnim jedinicama unutar iste institucionalnejedinice. Ne bilježi se output proizveden i upotrijebljen zaintermedijarnu potrošnju unutar iste lokalne poslovnejedinice.

Monetarne nasuprot nemonetarnim transakcijama

1.36.   Većina transakcija koje se bilježe u sustavu su monetarnetransakcije, u kojima uključene jedinice izvršavaju iliprimaju uplate, ili preuzimaju obveze ili primaju aktivuizraženu u novčanim jedinicama.

Transakcije koje ne uključuju razmjenu gotovine ili aktiveili obveze izražene u novčanim jedinicama su nemonetarnetransakcije. Transakcije unutar jedinice su običnonemonetarne transakcije. Nemonetarne transakcije kojeuključuju više od jedne institucionalne jedinice pojavljujuse kod transakcija proizvodima (trampe proizvoda), kodtransakcija raspodjele (naknade u naturi, transferi unaturi) i kod drugih transakcija (trampe neproizvedenenefinancijske aktive).

Sustav bilježi sve transakcije u monetarnim izrazima.Vrijednosti koje se bilježe za nemonetarne transakcijemoraju se stoga izmjeriti neizravnom metodom ili procijenitina drugi način.

Transakcije sa i bez protustavki

1.37.   Transakcije koje uključuju više od jedne jedinice odvijaju sepo načelu „nešto za nešto” ili „nešto zaništa”. Prvo načelo podrazumijeva razmjeneizmeđu institucionalnih jedinica, tj. ponuda roba, uslugaili imovine u zamjenu za protustavku, npr. novac. Drugonačelo obično podrazumijeva plaćanja u gotovini ili naturiizmeđu institucionalnih jedinica bez protustavke.Transakcije „nešto za nešto” se javljaju u svečetiri grupe transakcija, dok se transakcije „nešto zaništa” javljaju uglavnom kod transakcijaraspodjele u obliku poreza, naknada socijalne pomoći ilidarova.

Preuređene transakcije

1.38.   Većinu transakcija sustav tretira vrlo jasno: transakcije sebilježe na jednak način, kako se pojavljuju u predmetniminstitucionalnim jedinicama. Međutim, neke se transakcijemijenjaju kako bi se jasnije vidjele postojeće ekonomskeveze. Promjene su moguće na tri načina: preusmjeravanjem,raščlanjivanjem i prepoznavanjem glavne strane utransakciji.

Preusmjeravanje

1.39.   Transakcija koja se u predmetnim jedinicama prikazuje kaoda se odvija izravno između jedinica A i C, može sezabilježiti kao da se odvija posredno preko trećejedinice B. Stoga se jedna transakcija između A i Cbilježi kao dvije transakcije: jedna između A i B ijedna između B i C. U tom je slučaju transakcijapreusmjerena.

Dobro poznati primjer preusmjeravanja su socijalnidoprinosi koje poslodavci izravno uplaćuju u fondovesocijalnog osiguranja. Ova plaćanja sustav bilježi kaodvije transakcije: poslodavci plaćaju socijalnedoprinose svojim zaposlenicima a zaposlenici uplaćujuiste doprinose u fondove socijalnog osiguranja. Kao kodsvih preusmjeravanja, svrha preusmjeravanja socijalnihdoprinosa na teret poslodavca je iznošenje na vidjeloekonomskog sadržaja u osnovi transakcije. U ovomslučaju, to znači prikazati socijalne doprinoseposlodavca kao doprinose plaćene u koristzaposlenika.

Druga vrsta preusmjeravanja su transakcije koje sebilježe kao da se odvijaju između dviju ili višeinstitucionalnih jedinica, premda se, što se tičeuključenih strana, uopće ne obavlja nikakva transakcija.Primjer je postupanje s dohotkom od vlasništva izosiguravajućih fondova, koji zadržavaju osiguravajućadruštva. Sustav smatra da je ovaj dohodak od vlasništvaisplatilo osiguravajuće društvo vlasnicima polica, kojitada isti iznos uplaćuju natrag osiguravajućim društvimakao dodatnu premiju.

Razdjeljivanje

1.40.   Transakcija se smatra razdijeljenom u slučaju kada setransakcija koja se uključenim stranama prikazuje kaopojedinačna transakcija, bilježi kao dvije ili višerazličito klasificiranih transakcija. Razdjeljivanjeobično ne podrazumijeva uključivanje dodatnih jedinica utransakcije.

Jedna od tipičnih razdijeljenjih transakcija je isplatapremija neživotnog osiguranja. Premda vlasnici polica iosiguravatelji smatraju ove isplate jednom transakcijom,sustav ih dijeli na dvije različite transakcije:plaćanje pruženih usluga neživotnog osiguranja i netopremije neživotnog osiguranja. Drugi važan primjerraščlanjivanja je bilježenje trgovačkih marža.

Priznavanje glavne strane u transakciji

1.41.   U slučaju kada jedna jedinica obavlja transakciju u imedruge jedinice, ta se transakcija bilježi isključivo uračunima glavne jedinice. Ovo načelo se, u pravilu, nesmije prekršiti pokušajem alokacije poreza ilisubvencija krajnjim uplatiteljima ili krajnjimkorisnicima na temelju pretpostavki.

Granični slučajevi

1.42.   U skladu s definicijom transakcije, interakcija izmeđuinstitucionalnih jedinica moguća je jedino na temeljuobostranog sporazuma. Kada se transakcija obavlja premaobostranom sporazumu, podrazumijeva se da postoji prethodnoznanje i prethodni pristanak institucionalnih jedinica. To,međutim, ne znači da sve jedinice nužno ulaze u transakcijudobrovoljno, budući da su neke transakcije nametnutezakonom. To se uglavnom odnosi na određene transakcijeraspodjele, kao što su plaćanje poreza, novčanih kazni ipenala. Ipak, zapljena aktive bez naknade ne smatra setransakcijom, čak i ako je nametnuta zakonom.

Nezakonite ekonomske djelatnosti smatraju se transakcijamasamo u slučaju kada sve uključene jedinice dobrovoljnostupaju u spomenute aktivnosti. Stoga se, za razliku odkrađe, kupovina, prodaja ili razmjena ilegalne droge iliukradene imovine smatraju transakcijama.

Ostale promjene u aktivi

1.43.   Ostale promjene u aktivi bilježe promjene koje nisu posljedicatransakcija  (12). To su:

(a)

ostale promjene obujma aktive i pasive; ili

(b)

vlasnički dobici i gubici.

Ostale promjene u obujmu aktive i pasive

1.44.   Ove se promjene mogu grubo podijeliti na tri glavnekategorije:

(a)

uobičajen nastanak i nestanak aktive, koji nijeposljedica transakcija;

(b)

promjene aktive i pasive zbog iznimnih inepredviđenih događaja;

(c)

promjene u klasifikaciji i strukturi.

1.45.   Primjeri promjena iz kategorije pod točkom (a) su otkriće iliiscrpljivanje podzemne aktive i prirodni rast nekultiviranihbioloških izvora. Kategorija (b) uključuje promjene(uglavnom gubitke) aktive zbog prirodnih katastrofa, rataili ozbiljnih kriminalnih radnji.  (13) Jednostrano brisanje duga i zapljena sredstava beznaknade potpadaju također pod kategoriju (b). Kategorija (c)se sastoji od promjena koje su posljedica preklasifikacije irestrukturiranja institucionalnih jedinica ili aktive ipasive.

Vlasnički dobici i gubici

1.46.   Vlasnički dobici i gubici su posljedica promjena cijenaaktive. One se javljaju kod svih vrsta financijske inefinancijske aktive kao i obveza. Za vlasnike aktive ipasive vlasnički dobici i gubici nastaju kao rezultatdugotrajnog posjedovanja aktive ili pasive, bez njihovepretvorbe na bilo koji način.

Vlasnički dobici i gubici koji se mjere na temelju tekućihtržišnih cijena zovu se nominalni vlasnički dobici i gubici.Oni se dijele na neutralne vlasničke dobitke i gubitke, kojiodražavaju promjene opće razine cijena i stvarne vlasničkedobitke i gubitke, koji odražavaju promjene relativnihcijena aktive.

Stanja

1.47.   Stanja su posjedovanja aktive i pasive u određenom trenutku. Stanjase bilježe na početku i na kraju svakog računovodstvenog razdoblja.Računi koji pokazuju stanja zovu se bilance stanja.  (14)

Stanja se također bilježe za stanovništvo i zaposlenost. Međutim, tase stanja izražavaju kao srednje vrijednosti tijekomračunovodstvenog razdoblja.

Stanja se bilježe za sve aktive unutar granica sustava; tj. zafinancijsku aktivu i obveze i za nefinancijsku aktivu, proizvedenu ineproizvedenu. Ipak, uzimaju se u obzir jedino one aktive koje sekoriste u gospodarskoj aktivnosti i koja su predmetom vlasničkihprava. Iz tog se razloga ne bilježe stanja za aktive kao što suljudski kapital i prirodni resursi koji nisu predmet vlasništva.

U okviru svojih granica sustav je iscrpan i u pogledu tokova i upogledu stanja. To znači da se sve promjene stanja mogu u potpunostiobjasniti na temelju zabilježenih tokova.

SUSTAV RAČUNA I AGREGATI  (15)

Računovodstvena pravila

1.48.   Račun je sredstvo bilježenja uporaba i izvora ili promjena aktive ipasive za dani aspekt ekonomskog života tijekom računovodstvenograzdoblja, ili stanja aktive i pasive na početku i na krajuspomenutog razdoblja.

Terminologija za dvije strane računa

1.49.   Sustav koristi izraz „izvori” za desnu stranu tekućih računa gdje sepojavljuju transakcije koje povećavaju ekonomsku vrijednostjedinice ili sektora. Lijeva strana računa koja se odnosi natransakcije koje umanjuju ekonomsku vrijednost jedinice ilisektora se naziva „uporabe”.

Desna strana računa akumulacije se naziva „promjene pasive i netovrijednosti”, a lijeva „promjene aktive”.

Bilance stanja na desnoj strani prikazuju „pasivu i netovrijednosti” (razlika između aktive i pasive), a nalijevoj „aktivu”. Usporedba dviju uzastopnih bilanci stanja pokazuje promjenepasive i neto vrijednosti te promjene aktive.

Dvostruko/četverostruko knjiženje

1.50.   Za jedinicu ili sektor, nacionalno računovodstvo se temelji nanačelu dvostrukog knjiženja. Svaka se transakcija bilježidvaput, jednom kao izvor (ili promjena pasive) i jednom kaouporaba (ili promjena aktive). Suma svih transakcijaproknjiženih kao izvori ili promjene pasive i suma svihtransakcija proknjiženih kao uporabe ili promjene aktive morajubiti jednake, čime se omogućava provjera dosljednostiračuna.

U praksi se, međutim, nacionalni računi – sa svim jedinicama isektorima – temelje na načelu četverostrukog knjiženja, budućida većina transakcija uključuje dvije institucionalne jedinice.Svaku transakciju ove vrste dvije uključene strane knjižedvaput. Na primjer, socijalna naknada u gotovini koju državnajedinica isplaćuje kućanstvu, bilježi se u računima države kaouporaba pod transferi i negativno povećanje aktive pod gotovinomi depozitima; u računima sektora kućanstva ta se transakcijabilježi kao izvor pod transferima i kao povećanje aktive podgotovinom i depozitima.

S druge strane, transakcije unutar jedne jedinice (poputpotrošnje outputa u jedinici koja ga je proizvela), zahtijevajusamo dva knjiženja čije se vrijednosti trebaju procijeniti.

Vrednovanje

1.51.   Uz iznimku nekih varijabli vezanih uz stanovništvo i rad, sustavpokazuje sve tokove i stanja u monetarnim izrazima. Sustav nepokušava utvrditi korisnost tokova i stanja. Umjesto toga,tokovi i stanja se mjere sukladno njihovoj tečajnoj vrijednosti,tj. vrijednosti za koju su tokovi i stanja uistinu, ili bi moglibiti, zamijenjeni za gotovinu. Stoga su tržišne cijene temeljnareferenca ESA-e kod vrednovanja.

1.52.   U slučaju monetarnih transakcija i posjedovanja gotovine iobveza, tražene vrijednosti su izravno dostupne. U većiniostalih slučajeva se preferira metoda procjene koja uzima uobzir tržišne cijene slične robe, usluga ili aktive. Ova semetoda, na primjer, koristi za trampu i usluge stanovanja ustanovima u vlasništvu stanara. Ako tržišne cijene sličnihproizvoda nisu dostupne, npr. u slučaju državnih netržišnihusluga, vrednovanje se izvodi na temelju proizvodnih troškova.Ako nijedna od ovih metoda nije provediva, tokovi i stanja sevrednuju prema sadašnjoj diskontiranoj vrijednosti očekivanihbudućih prihoda. Ta se metoda, međutim, zbog velike nesigurnostipreporuča jedino kao krajnje rješenje.

1.53.   Stanja se vrednuju po tekućim cijenama u vremenu na koje seodnosi bilanca stanja, a ne u trenutku proizvodnje ili stjecanjarobe ili aktive koje čine stanja. Ponekad je nužno vrednovanjestanja prema procijenjenim, zapisanim, tekućim nabavnimvrijednostima ili troškovima proizvodnje.

Posebna vrednovanja proizvoda  (16)

1.54.   Zbog troškova prijevoza, trgovačkih marža i poreza minussubvencija na proizvode, proizvođač i korisnik određenomproizvodu obično pripisuju različitu vrijednost. Kako bi biošto bliži pogledima strana u transakciji, sustav bilježi sveuporabe u kupovnim cijenama koje uključuju troškoveprijevoza, trgovačke marže i poreze minus subvencije naproizvode, dok se output bilježi u osnovnim cijenama kojeisključuju te elemente.

1.55.   Uvoz i izvoz proizvoda se bilježi prema graničnimvrijednostima. Ukupni uvoz i izvoz se vrednuje na cariniizvoznika ili franko brod (FOB). Strani prijevoz i uslugeosiguranja između graničnih prijelaza uvoznika i izvoznikase ne uključuju u vrijednost robe, već se bilježe kaousluge. Kako ponekad nije moguće pribaviti FOB vrijednostiradi detaljnog razvrstavanja proizvoda, tablice koje sadržedetalje o inozemnoj trgovini pokazuju uvoz vrednovan nacarini uvoznika (CIF vrijednost). Sve usluge prijevoza iosiguranja do graničnog prijelaza uvoznika uključuju se uvrijednost uvezene robe. U onoj mjeri u kojoj se ove uslugeodnose na domaće usluge, u ovom se prikazu provodi globalnaprilagodba FOB/CIF.

Vrednovanje po stalnim cijenama  (17)

1.56.   Vrednovanje po stalnim cijenama označava vrednovanje tokova istanja u jednom računovodstvenom razdoblju po cijenama izprethodnog razdoblja. Svrha vrednovanja po stalnim cijenamaje rastavljanje promjena vrijednosti tokova i stanja, kojesu se dogodile tijekom vremena, na promjene cijena ipromjene obujma. Za tokove i stanja izražene u stalnimcijenama kaže se da su izraženi u obujmu.

Mnogi tokovi i stanja, npr. dohodak, nemaju vlastitudimenziju cijene i količine. Ipak, kupovna se moć ovihvarijabli može odrediti deflacijom tekućih vrijednostiprikladnim indeksom cijene, npr. indeksom cijene za finalnunacionalnu uporabu, isključujući promjene u zalihama. Tokovii stanja nakon deflacije se izražavaju u stvarnim izrazima.Primjer je stvarni raspoloživi dohodak.

Vrijeme bilježenja

1.57.   Sustav bilježi tokove na temelju obračuna: tj. kada se stvori,pretvori ili izgubi ekonomska vrijednost ili kada se jave,pretvore ili ukinu potraživanja i obveze.

Output se, stoga, bilježi u trenutku proizvodnje, a ne kada gaplati kupac, a prodaja aktive bilježi se u trenutku kada aktivapromijeni vlasnika, a ne kada se izvrši odgovarajuće plaćanje.Kamata se bilježi u obračunskom računovodstvenom razdoblju, poobračunu, bez obzira na njenu stvarnu isplatu u tom razdoblju.Bilježenje na temelju obračuna primjenjuje se na sve tokove,monetarne i nemonetarne, unutar jedinica i između jedinica.

Međutim, u nekim je slučajevima potrebno pokazati fleksibilnostglede vremena knjiženja. To se posebno odnosi na poreze i ostaletokove vezane uz državu, koji se često bilježe u državnimračunima na temelju gotovine. Ponekad je teško provesti preciznupretvorbu ovih tokova iz gotovinskih oblika u obračunske pa jepotrebno primijeniti aproksimacije.

Svi se tokovi bilježe u istom trenutku za sve uključeneinstitucionalne jedinice i u sve odgovarajuće račune. Ovo senačelo može činiti jednostavnim, ali njegova provedba nije takojednostavna. Institucionalne jedinice ne primjenjuju uvijek istaračunovodstvena pravila. Čak i kada ih primjenjuju, izpraktičnih se razloga, kao što su kašnjenja u komunikaciji,pojavljuju se razlike u stvarnom bilježenju. Sukladno tome,uključene strane mogu zabilježiti transakcije u različitovrijeme. Ova se odstupanja moraju ukloniti prilagodbama.

Konsolidacija i saldiranje

Konsolidacija

1.58.   Konsolidacija se odnosi na uklanjanje, iz uporaba i izvora,transakcija koje se odvijaju između jedinica ako su zajednogrupirane, i na uklanjanje uzajamnih financijskih aktiva ipasiva.

Za podsektore ili sektore, u načelu, ne konsolidiraju setokovi i stanja između konstitutivnih jedinica.

Međutim, konsolidirani računi se mogu sastaviti za dopunskeprikaze i analize. Za određene vrste analiza, informacije otransakcijama tih (pod)sektora s ostalim sektorima iodgovarajuće „vanjsko” financijsko stanje suvažniji od ukupnih bruto rezultata.

Nadalje, računi i tablice koji pokazuju vezu izmeđuvjerovnika i dužnika pružaju detaljnu, financijsku iekonomsku sliku te se smatraju vrlo korisnim zarazumijevanje kanala kojima se financijski viškovi kreću odkrajnjih zajmodavaca do krajnjih zajmoprimaca.

Saldiranje

1.59.   Pojedine jedinice ili sektori mogu imati istu vrstutransakcije i kao uporabu i kao izvor (npr. obje plaćaju iprimaju kamatu) i istu vrstu financijskog instrumenta i kaoaktivu i kao pasivu.

Sustav preporuča bruto bilježenje, osim u slučaju kada jestupanj saldiranja sastavni dio klasifikacije.

Saldiranje je implicitno u raznim kategorijama transakcija, anajbolji primjer su „promjene u zalihama” gdje senaglašava analitički značajan aspekt ukupnih investicija,umjesto praćenja dnevnih povećanja i smanjenja.

Slično tome, uz nekoliko iznimki, financijski račun i računiostalih promjena aktive bilježe povećanja aktive i pasive naneto osnovi te iznose krajnje rezultate ovih vrsta tokova nakraju računovodstvenog razdoblja.

Računi, izravnavajuće stavke i agregati

1.60.   Za jedinice (institucionalne jedinice, lokalne PJ) ili grupejedinica (institucionalne sektore i inozemstvo; djelatnosti)različiti podračuni bilježe transakcije ili ostale tokove vezanouz neke specifične aspekte ekonomskog života (npr. proizvodnju).Spomenuti skup transakcija obično nije uravnotežen; ukupniiznosi zabilježeni kao primljeni i plaćeni se obično razlikuju.Iz tog se razloga mora uvesti izravnavajuća stavka. Ona seobično uvodi i između ukupne aktive i pasive institucionalnejedinice ili sektora. Izravnavajuće su stavke same po sebiznačajne mjere ekonomskog uspjeha, a kad ih se zbroji za ukupnogospodarstvo, predstavljaju značajne agregate.

Slijed računa

1.61.   Sustav je izgrađen kao slijed međusobno povezanih računa.

Puni slijed računa za institucionalne jedinice i sektore sastoji seod tekućih računa, računa akumulacije i bilanci stanja.

Tekući računi se odnose na proizvodnju, stvaranje, raspodjelu ipreraspodjelu dohodaka i uporabu tog dohotka u obliku finalnepotrošnje. Računi akumulacije pokrivaju promjene aktive i pasive ipromjene neto vrijednosti (razlika između aktive i pasive svakeinstitucionalne jedinice ili grupe jedinica). Bilanca stanjaprikazuje stanja aktive i pasive i neto vrijednost.

1.62.   Za lokalne PJ nije moguće predvidjeti izradu potpunog slijeda računa,uključujući bilance stanja, jer takav subjekt obično ne možeposjedovati robu ili aktivu, niti u vlastito ime primati iliisplaćivati dohodak. Slijed računa za lokalnu poslovnu jedinicuskraćuje se na prve tekuće račune: račun proizvodnje i računstvaranja dohotka, čija je izravnavajuća stavka poslovni višak.

Račun roba i usluga

1.63.   Račun roba i usluga pokazuje, za ukupno gospodarstvo ili grupeproizvoda, ukupne izvore (output i uvoz) i uporabe roba i usluga(intermedijarna potrošnja, finalna potrošnja, promjene zaliha, brutoinvesticije u fiksni kapital, neto stjecanje dragocjenosti iizvoz).

Račun inozemstva

1.64.   Račun inozemstva pokriva transakcije između rezidentnih inerezidentnih institucionalnih jedinica i, po potrebi, odgovarajućihstanja aktive i pasive.

Budući da inozemstvo u strukturi računovodstva ima sličnu ulogu kao iinstitucionalni sektor, račun inozemstva se izrađuje s točkegledišta inozemstva. Izvor za inozemstvo je uporaba za ukupnogospodarstvo i obratno. Ako je izravnavajuća stavka pozitivna, onaoznačuje višak za inozemstvo i deficit ukupnog gospodarstva iobratno ako je izravnavajuća stavka negativna.

Izravnavajuće stavke

1.65.   Izravnavajuća stavka je računovodstvena konstrukcija dobivenaoduzimanjem ukupne vrijednosti stavaka na jednoj strani računa odukupne vrijednosti stavaka na drugoj strani. Ne može se mjeritineovisno od ostalih stavki; kao izvedena stavka, ona odražavaprimjenu općih računovodstvenih pravila na specifične stavke naobjema stranama računa.

Izravnavajuće stavke nisu uvedene samo radi toga da se osiguraravnoteža računa. One obuhvaćaju veliki broj podataka i uključujuneke od najvažnijih stavki u računima, kao što se može vidjeti usljedećim primjerima izravnavajućih stavki: dodana vrijednost,poslovni višak, raspoloživi dohodak, štednja, netouzajmljivanje/pozajmljivanje, neto vrijednost.

Agregati

1.66.   Agregati su složene vrijednosti koje mjere rezultat aktivnostiukupnog gospodarstva s posebne točke gledišta; na primjer, output,dodana vrijednost, raspoloživi dohodak, finalna potrošnja, štednja,investicije itd. Premda izračun agregata ne predstavlja niti jedinuni glavnu svrhu sustava računa, sustav priznaje njihovu važnost kaoukupnih pokazatelja i ključnih veličina za makroekonomsku analizu tevremenske i prostorne usporedbe.

Razlikuju se dvije vrste agregata:

(a)

agregati koji se izravno odnose na transakcije usustavu, kao što su output roba i usluga, stvarnafinalna potrošnja, bruto investicije u fiksni kapital,naknade zaposlenima itd.;

(b)

agregati koji predstavljaju izravnavajuće stavke uračunima, kao što su bruto domaći proizvod po tržišnimcijenama (BDP), poslovni višak ukupnog gospodarstva,nacionalni dohodak, nacionalni raspoloživi dohodak,štednja, saldo inozemnog tekućeg računa, neto vrijednostukupnog gospodarstva (nacionalno bogatstvo).

1.67.   Korisnost podataka iz nacionalnih računa dobiva novu dimenziju ako seovi iznosi izračunavaju po glavi stanovnika. Za šire agregate kaošto je BDP, nacionalni dohodak ili finalna potrošnja kućanstva, kaozajednički nazivnik se upotrebljava ukupno (rezidentno)stanovništvo. Ako su računi ili dijelovi računa iz sektora kućanstvapodijeljeni na podsektore, potrebno je priložiti podatke o brojukućanstava i broju osoba koje pripadaju pojedinom podsektoru.  (18)

INPUT– OUTPUT OKVIR  (19)

1.68.   Input – output okvir sastoji se od tablica ponude i uporabe podjelatnostima, tablica koje povezuju tablice ponude i uporabe sasektorskim računima i simetričnih input – output tablica po homogenimgranama (proizvodi).

1.69.   Tablice ponude i uporabe predstavljaju matrice (redci proizvoda, stupcidjelatnosti) koje prikazuju način na koji se output djelatnostirazvrstava prema vrsti proizvoda i kako se domaća i uvozna ponuda robe iusluga alocira između razne intermedijarne i finalne uporabe,uključujući izvoz. Tablica uporabe pokazuje također strukturuproizvodnih troškova i ostvareni dohodak za svaku djelatnost.

Tablice ponude i uporabe predstavljaju okvir za usklađivanje svih tablicaprema djelatnostima i (ili) proizvodima, koje uključuju podatke oinputima rada, bruto investicijama u fiksni kapital, stanju fiksneaktive i detaljnim indeksima cijena i tako detaljno opisuju strukturutroškova, stvaranje dohotka, zaposlenost, produktivnost rada, kapitalnuintenzivnost.

1.70.   Tablice ponude i uporabe mogu se povezati sa sektorskim računimaunakrsnom klasifikacijom outputa, intermedijarne potrošnje i komponenatadodane vrijednosti po sektorima i djelatnosti.

POGLAVLJE 2.

JEDINICE I NJIHOVO GRUPIRANJE

2.01.   Gospodarstvo zemlje rezultat je djelovanja velikog broja jedinica koje izvodebrojne transakcije raznih vrsta u svrhu proizvodnje, financiranja,osiguranja, preraspodjele i potrošnje.

2.02.   Jedinice i njihovo grupiranje koje se koristi u nacionalnim računima morajuse definirati s obzirom na vrstu ekonomske analize kojoj su namijenjene, ane na temelju vrsta jedinica koje se obično koriste u statističkimupitnicima. Ove posljednje jedinice (poduzeća, holding društva, poslovnejedinice, lokalne jedinice, državne jedinice, neprofitne ustanove, kućanstvaitd.) ne zadovoljavaju uvijek potrebe nacionalnih računa, budući da seopćenito temelje na tradicionalnim kriterijima pravne, administrativne iliračunovodstvene prirode.

Statističari moraju uvažavati definicije jedinica analize koje se koriste uESA-i, kako bi se u istraživanjima kojima se prikupljaju stvarni podacipostupno uveli svi elementi informacija koji su potrebni za izradu podatakana temelju jedinica analize iz ESA-e.

2.03.   Jedna od značajki sustava je uporaba triju vrsta jedinica koje odgovarajudvama vrlo različitim načinima potpodjele gospodarstva. Za analizu procesaproizvodnje ključno je odabrati jedinice koje pokazuju tehničko-ekonomskeveze; za analizu tokova koji utječu na dohodak, kapital, financijsketransakcije i bilance stanja, ključno je odabrati jedinice koje omogućavajuproučavanje veza u ponašanju između ekonomskih subjekata.

Uzimajući u obzir ova dva cilja, u daljnjem tekstu ovoga poglavlja definiranesu institucionalne jedinice koje su prikladne za analizu ekonomskogponašanja te lokalne jedinice prema vrsti aktivnosti i jedinice homogeneproizvodnje koje su prikladne za analizu tehničko-ekonomskih veza. U praksiove tri vrste jedinica nastaju kombiniranjem ili potpodjelom osnovnihjedinica iz statističkih upitnika ili se ponekad preuzimaju izravno izstatističkih upitnika. Prije preciznog definiranja ovih triju vrsta jedinicakoje se upotrebljavaju u ESA-i, potrebno je definirati granice nacionalnoggospodarstva.

GRANICE NACIONALNOGA GOSPODARSTVA

2.04.   Jedinice, bilo da se radi o institucionalnim jedinicama, lokalnim poslovnimjedinicama ili jedinicama homogene proizvodnje, koje čine gospodarstvo nekezemlje i čije se transakcije knjiže u ESA-i, su one jedinice koje imajusredište svog ekonomskog interesa na ekonomskom području te zemlje. Ovejedinice, poznate kao rezidentne jedinice, mogu i ne moraju imatidržavljanstvo te zemlje, mogu i ne moraju biti pravne osobe i mogu i nemoraju biti prisutne na ekonomskom području spomenute države u trenutkuizvođenja transakcije. Kako je granica nacionalnoga gospodarstva definiranapojmom rezidentne jedinice, potrebno je definirati i značenje pojmovaekonomsko područje i središte ekonomskog interesa.

2.05.   Pod pojmom „ekonomskopodručje”podrazumijeva se:

(a)

zemljopisno područje pod upravom neke države, na kojem jeosigurano slobodno kretanje osoba, roba, usluga ikapitala;

(b)

sve slobodne zone, uključujući carinska skladišta i tvornicepod carinskim nadzorom;

(c)

nacionalni zračni prostor, teritorijalne vode iepikontinentalni pojas u međunarodnim vodama, u kojem zemljauživa isključiva prava  (20);

(d)

teritorijalne enklave, tj. zemljopisna područja u inozemstvukoja prema međunarodnim ugovorima ili međudržavnim sporazumimakoriste državne agencije zemlje (veleposlanstva, konzulati,vojne baze, istraživačke baze itd.);

(e)

nalazišta nafte, prirodnog plina itd. u međunarodnim vodamaizvan epikontinentalnog pojasa, na kojima rade jedinicerezidentne na teritoriju koji je definiran u prethodnimtočkama.

2.06.   Ekonomsko područje ne uključuje izvanteritorijalne enklave (tj. dijelovevlastitog zemljopisnog područja države, koje prema međunarodnim ugovorimaili međudržavnim sporazumima koriste državne agencije drugih zemalja,institucije Europske unije ili međunarodne organizacije  (21)).

2.07.   Pojmom „središteekonomskog interesa” seoznačava činjenica da postoji neka lokacija unutar ekonomskog područja nakojoj, ili iz koje, jedinica obavlja i namjerava dalje obavljati, ekonomskedjelatnosti i transakcije u značajnoj mjeri na neodređeno vrijeme ili uodređenom, ali duljem vremenskom razdoblju (godina dana ili dulje). Iz ovogslijedi da jedinica koja obavlja takve transakcije na ekonomskom područjuviše država, nužno mora imati središte ekonomskog interesa u svakoj od njih.Vlasništvo nad zemljištem i građevinama unutar ekonomskog područja je samopo sebi dostatno da vlasnik ima središte ekonomskog interesa na tommjestu.

2.08.   Na temelju ovih definicija, rezidentne jedinice neke zemlje mogu se dodatnopodijeliti na:

(a)

jedinice koje se, s obzirom na sve transakcije izuzev onihvezanih uz vlasništvo nad zemljištem i građevinama, baveprvenstveno proizvodnjom, financijama, osiguranjem ilipreraspodjelom;

(b)

jedinice koje, s obzirom na sve transakcije izuzev onih vezanihuz vlasništvo nad zemljištem i građevinama, prvenstvenosudjeluju u potrošnji  (22);

(c)

sve jedinice u ulozi vlasnika zemljišta i građevina, s iznimkomvlasnika izvanteritorijalnih enklava koje su dio ekonomskogpodručja drugih država ili su države suigeneris (vidjeti stavak 2.06.).

2.09.   U slučaju jedinica koje se, s obzirom na sve transakcije izuzev onih vezanihuz vlasništvo nad zemljištem i građevinama, prvenstveno bave proizvodnjom,financijama, osiguranjem ili preraspodjelom, razlikuju se sljedeća dvaslučaja:

(a)

aktivnost se odvija isključivo na ekonomskom području države:jedinice koje izvode tu aktivnost, su rezidentne jedinice tezemlje;

(b)

aktivnost se, u razdoblju od jedne godine ili dulje, odvija naekonomskim područjima nekoliko zemalja: rezidentnom jedinicom sesmatra samo onaj dio jedinice koji na ekonomskom području tezemlje ima središte ekonomskog interesa. Takva rezidentnajedinica može biti:

1.

institucionalna rezidentna jedinica (vidjetistavak 2.12.), čije se aktivnosti, koje su se urazdoblju od jedne godine ili dulje odvijale uostatku svijeta, izuzimaju i tretirajuzasebno  (23); ili

2.

uvjetno rezidentna jedinica (vidjeti stavak2.15.), u slučaju da u razdoblju od godine danaili dulje aktivnost obavlja jedinica koja imaboravište u drugoj državi  (23).

2.10.   U slučaju jedinica koje prvenstveno sudjeluju u potrošnji, osim u ulozivlasnika zemljišta i građevina, kućanstva koja imaju središte ekonomskoginteresa u nekoj državi smatraju se rezidentnim jedinicama te države, čak iako na kraća razdoblja (manje od godinu dana) borave u inozemstvu. Oneposebno uključuju sljedeće slučajeve:

(a)

pogranične radnike, tj. osobe koje svakodnevno prelaze granicuradi posla u susjednoj državi;

(b)

sezonske radnike, tj. osobe koje napuštaju državu na nekolikomjeseci, ali kraće od godinu dana, radi posla u drugoj državi usektorima koji periodično zahtijevaju dodatnu radnu snagu;

(c)

turiste, pacijente, studente  (24), dužnosnike u službenom posjetu, poslovne ljude,trgovačke putnike, umjetnike i članove posade, koji putuju uinozemstvo;

(d)

lokalno osoblje koje radi u izvanteritorijalnim enklavamastranih država;

(e)

osoblje institucija Europske unije te civilnih ili vojnihmeđunarodnih organizacija sa sjedištima u izvanteritorijalnimenklavama;

(f)

službene, civilne ili vojne, predstavnike državne vlasti(zajedno s njihovim obiteljima) koji imaju poslovni nastan uteritorijalnim enklavama.

2.11.   Sve jedinice u ulozi vlasnika zemljišta i/ili građevina koji su dioekonomskog područja, se smatraju rezidentnim ili uvjetno rezidentnim(vidjeti stavak 2.15.) jedinicama zemlje u kojoj se nalazi odgovarajućezemljište ili građevine.

INSTITUCIONALNE JEDINICE

2.12.   

Definicija

:

Institucionalna jedinica je osnovno središte ekonomskogodlučivanja, čija su glavna obilježja ujednačeno ponašanje isamostalnost u donošenju odluka prilikom obavljanja svoje glavnefunkcije. Rezidentna jedinica se smatra institucionalnom akosamostalno donosi odluke u pogledu svoje glavne funkcije i akovodi potpuni skup računa ili bi bilo moguće i smisleno, sekonomske i pravne točke gledišta, da prema potrebi izradipotpuni skup računa.

Smatra se da jedinica samostalno donosi odluke u pogledu svoje glavnefunkcije, ako:

(a)

je ovlaštena imati pravo vlasništva nad robom i aktivu uvlastito ime; što znači da ima pravo na razmjenu vlasništva nadrobom ili aktivom preko transakcija s drugim institucionalnimjedinicama;

(b)

donosi ekonomske odluke i obavlja ekonomske aktivnosti za kojeje pravno izravno odgovorna;

(c)

u vlastito ime snosi odgovornosti, preuzima druge obveze isklapa ugovore.

Smatra se da jedinica vodi potpuni skup računa ako vodi računovodstvenudokumentaciju koja obuhvaća sve ekonomske i financijske transakcije izvršenetijekom računovodstvenog razdoblja, uključujući bilancu stanja aktive ipasive.

2.13.   U slučaju da subjekti jasno ne posjeduju oba obilježja institucionalnejedinice, primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

kućanstva uvijek imaju samostalnost u donošenju odluka upogledu njihove glavne funkcije te se stoga smatrajuinstitucionalnim jedinicama čak i kada ne vode potpuni skupračuna;

(b)

subjekti koji ne vode potpuni skup računa i za koje nije mogućeili smisleno da prema potrebi izrade potpuni skup računa,spajaju se s institucionalnim jedinicama u čije račune suintegrirani njihovi parcijalni računi;

(c)

subjekti koji vode potpuni skup računa, ali nisu samostalni udonošenju odluka pri obavljanju svoje glavne funkcije, spajajuse s jedinicama koje ih kontroliraju;

(d)

subjekti koji odgovaraju definiciji institucionalne jedinice,tretiraju se kao takvi čak i ako ne objavljuju svojeračune;

(e)

subjekti koji su dio grupe jedinica koje sudjeluju uproizvodnji i vode potpuni skup računa, smatraju seinstitucionalnim jedinicama čak i ako su središnjem tijelu(holding društvo), nadležnom za opću upravu grupacije prepustilidio svoje samostalnosti u donošenju odluka; holding društvo sesmatra institucionalnom jedinicom koja je odvojena od jedinicapod svojim nadzorom, osim u slučaju pod točkom (b);

(f)

kvazi-društva vode potpuni skup računa, ali nemaju neovisnipravni status. Međutim, njihovo ekonomsko i financijskoponašanje se razlikuje od ponašanja njihovih vlasnika, analikuje ponašanju društava. Iz tog im se razloga pripisujesamostalnost u donošenju odluka i smatraju se odvojeniminstitucionalnim jedinicama.

2.14.   Holding društva su institucionalne jedinice čija je glavna funkcija nadzor iupravljanje grupom društava kćeri.

2.15.   Uvjetno rezidentne jedinice se definiraju kao:

(a)

oni dijelovi nerezidentnih jedinica koji imaju središteekonomskog interesa (tj. u većini slučajeva obavljaju ekonomsketransakcije u razdoblju od jedne godine ili dulje ili izvodegrađevinsku aktivnost u razdoblju kraćem od jedne godine, akooutput predstavlja bruto investicije u fiksni kapital) naekonomskom području zemlje;

(b)

nerezidentne jedinice u ulozi vlasnika zemljišta ili objekatana ekonomskom području zemlje, ali jedino u pogledu transakcijakoje se odnose na spomenuto zemljište ili građevine.

Uvjetno rezidentne jedinice se, čak i ako vode samo parcijalne račune inemaju uvijek samostalnost u donošenju odluka, tretiraju kao institucionalnejedinice.

2.16.   Zaključno, institucionalnim jedinicama se smatraju:

(a)

jedinice koje vode potpuni skup računa i samostalno donoseodluke:

1.

privatna i javna društva;

2.

zadruge i partnerstva priznata kao neovisnipravni subjekti;

3.

javni proizvođači koji se prema posebnimzakonima priznaju kao neovisni pravnisubjekti;

4.

neprofitne ustanove priznate kao neovisnipravni subjekti;

5.

agencije države;

(b)

jedinice koje vode potpuni skup računa i za koje se smatra dasamostalno donose odluke: kvazi-društva (vidjeti stavak 2.13.točku (f));

(c)

jedinice koje ne vode nužno potpuni skup računa, ali za koje sekonvencionalno smatra da samostalno donose odluke:

1.

kućanstva;

2.

uvjetno rezidentne jedinice (vidjeti stavak2.15.).

INSTITUCIONALNI SEKTORI

2.17.   Potreba za agregiranjem znači da se pojedinačne institucionalne jedinice nemogu sagledavati odvojeno; one se moraju spojiti u grupe koje se nazivajuinstitucionalni sektori ili samo sektori, od kojih se neki dijele napodsektore.

Tablica 2.1. –   Sektori i podsektori

Sektori i podsektori

Javni

Nacionalni privatni

Inozemno kontrolirani

Nefinancijska poduzeća

S.11

S.11001

S.11002

S.11003

Financijska poduzeća

S.12

 

 

 

Središnja banka

S.121

 

 

 

Ostale monetarne financijske institucije

S.122

S.12201

S.12202

S.12203

Ostali financijski posrednici, osim osiguravajućihdruštava i mirovinskih fondova

S.123

S.12301

S.12302

S.12303

Financijske pomoćne institucije

S.124

S.12401

S.12402

S.12403

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi

S.125

S.12501

S.12502

S.12503

Ukupna država

S.13

 

 

 

Središnja država

S.1311

 

 

 

Savezna država

S.1312

 

 

 

Lokalna država

S.1313

 

 

 

Fondovi socijalne sigurnosti

S.1314

 

 

 

Kućanstva

S.14

 

 

 

Poslodavci (uključujući samozaposleneosobe)

S.141 + S.142

 

 

 

Zaposlenici

S.143

 

 

 

Primatelji vlasničkih dohodaka

S.1441

 

 

 

Primatelji mirovina

S.1442

 

 

 

Primatelji ostalog dohotka od transfera

S.1443

 

 

 

Ostali

S.145

 

 

 

Neprofitne ustanove koje služe kućanstvima

S.15

 

 

 

Inozemstvo

S.2

 

 

 

Europska unija

S.21

 

 

 

Države članice EU-a

S.211

 

 

 

Institucije EU-a

S.212

 

 

 

Treće zemlje i međunarodne organizacije

S.22

 

 

 

2.18.   Svaki sektor ili podsektor okuplja institucionalne jedinice sa sličnimekonomskim ponašanjem.

Institucionalne jedinice se grupiraju u sektore na temelju toga kojoj vrstiproizvođača pripadaju i ovisno o glavnoj aktivnosti i funkciji, koje sesmatraju važnim pokazateljima njihovog ekonomskog ponašanja. Sektor sedijeli na podsektore prema relevantnim kriterijima za taj sektor; time seomogućava precizniji opis ekonomskog ponašanja jedinica.

Računi za sektore i podsektore bilježe sve glavne i sekundarne aktivnostiuključenih institucionalnih jedinica.

Svaka institucionalna jedinica pripada samo jednom sektoru ilipodsektoru.

2.19.   Kada je glavna funkcija institucionalne jedinice proizvodnja roba i usluga,prilikom određivanja sektora u koji će se ona razvrstati, treba najprijeodrediti kojoj vrsti proizvođača pripada.

ESA razlikuje tri vrste proizvođača:

(a)

privatni i javni tržišni proizvođači (vidjeti stavak 3.24. itablicu 3.1. iz poglavlja 3.);

(b)

privatni proizvođači za vlastitu finalnu uporabu (vidjetistavak 3.25. i tablicu 3.1. iz poglavlja 3.);

(c)

ostali privatni i javni netržišni proizvođači (vidjeti stavak3.26. i tablicu 3.1. iz poglavlja 3.).

Institucionalne jedinice koje su tržišni proizvođači razvrstavaju se usektore nefinancijskih poduzeća (S.11), financijskih poduzeća (S.12) ilikućanstava (S.14).

Institucionalne jedinice koje su privatni proizvođači za vlastitu finalnuuporabu razvrstavaju se u sektor kućanstava (S.14), zajedno sneinkorporiranim poduzećima u vlasništvu kućanstava (vidjeti stavak3.30.).

Institucionalne jedinice koje su ostali privatni i javni netržišniproizvođači razvrstavaju se u sektor ukupne države (S.13) ili neprofitnihustanova koje služe kućanstvima (S.15).

2.20.   Tablica 2.2. prikazuje vrstu proizvođača, glavne aktivnosti i funkcije, kojesu karakteristične za pojedine sektore:

Tablica 2.2. –   Vrsta proizvođača, glavne aktivnosti ifunkcije, razvrstano po sektorima

Sektor

Vrsta proizvođača

Glavna aktivnost i funkcija

Nefinancijska društva (S.11)

(vidjeti stavak2.21.)

Tržišni proizvođač

Proizvodnja tržišnih roba i nefinancijskihusluga

Financijska društva (S.12)

(vidjeti stavak2.32.)

Tržišni proizvođač

Financijsko posredovanje uključujućiosiguranje

Pomoćne financijske aktivnosti

Država (S.13)

(vidjeti stavak2.68.)

Javni ostali netržišni proizvođač

Proizvodnja i ponuda ostalog netržišnog outputa zazajedničku i pojedinačnu potrošnju te izvođenje transakcija čijaje namjena preraspodjela nacionalnog dohotka i bogatstva

Kućanstva (S.14)

 

 

kao potrošači

 

Potrošnja

kao poduzetnici

(vidjeti stavak 2.75.)

Tržišni proizvođač ili privatni proizvođač za vlastitufinalnu uporabu

Proizvodnja tržišnog outputa i outputa za vlastitufinalnu potrošnju

Neprofitne ustanove koje služe kućanstvima(S.15)

(vidjeti stavak 2.87.)

Privatni ostali netržišni proizvođači

Proizvodnja i ponuda ostalog netržišnog outputa zapojedinačnu potrošnju

Sektor inozemstva (S.2) je grupa institucionalnih jedinica (vidjeti stavak2.89.) koje nisu karakterizirane sličnim ciljevima i ponašanjem; ona okupljanerezidentne institucionalne jedinice koje obavljaju transakcije srezidentnim institucionalnim jedinicama.

NEFINANCIJSKA DRUŠTVA (S.11)

2.21.   

Definicija

:

Sektor nefinancijskih društava (S.11) se sastoji odinstitucionalnih jedinica čije se distributivne ifinancijske transakcije razlikuju od onih koje izvodenjihovi vlasnici i koje su tržišni proizvođači (vidjetistavke 3.31., 3.32. i 3.37.), čija je glavna aktivnostproizvodnja roba i nefinancijskih usluga.  (25)

2.22.   Sektor nefinancijskih društava uključuje i nefinancijskakvazi-društva.

2.23.   Izraz „nefinancijskadruštva”označava sva tijela priznata kao neovisni pravni subjekti, koja sutržišni proizvođači i čija se glavna aktivnost sastoji od proizvodnjeroba i nefinancijskih usluga.

Uključene su sljedeće institucionalne jedinice:

(a)

privatna i javna društva, koja kao tržišni proizvođačiprvenstveno sudjeluju u proizvodnji roba i nefinancijskihusluga;

(b)

zadruge i partnerstva priznata kao neovisni pravnisubjekti, koja kao tržišni proizvođači prvenstveno sudjelujuu proizvodnji roba i nefinancijskih usluga

(c)

javni proizvođači koji se prema posebnim zakonima priznajukao neovisni pravni subjekti i koji kao tržišni proizvođačiprvenstveno sudjeluju u proizvodnji roba i nefinancijskihusluga;

(d)

neprofitne ustanove ili udruženja koja služe nefinancijskimdruštvima, koja su priznata kao neovisni pravni subjekti ikoje kao tržišni proizvođači prvenstveno sudjeluju uproizvodnji roba i nefinancijskih usluga  (26);

(e)

holding društva koja kontroliraju (vidjeti stavak 2.26.)grupaciju društava koja su tržišni proizvođači, akoproizvodnja roba i nefinancijskih usluga predstavljaprevladavajuću vrstu aktivnosti cijele grupacije (izmjerenana temelju dodane vrijednosti);

(f)

privatna i javna kvazi-društva koja kao tržišni proizvođačiprvenstveno sudjeluju u proizvodnji roba i nefinancijskihusluga.

2.24.   Izraz „nefinancijskakvazi-društva”označava sva tijela bez neovisnog pravnog statusa, koja su tržišniproizvođači i čija se glavna aktivnost sastoji od proizvodnje roba inefinancijskih usluga te zadovoljavaju uvjete koji ih kvalificiraju kaokvazi-društva (vidjeti stavak 2.13. točku (f)).

Kvazi-društva moraju voditi potpuni skup računa i posluju kao da sudruštva. Faktični odnos s njihovim vlasnikom je odnos društva premasvojim dioničarima.

Nefinancijska kvazi-društva u vlasništvu kućanstava, državnih jedinicaili neprofitnih ustanova su, zajedno s nefinancijskim društvima,okupljena u sektor nefinancijskih društava.

Postojanje potpunog skupa računa, uključujući bilance stanja, nijedovoljan uvjet da bi se tržišni proizvođači tretirali kao kvazi-društva.Stoga partnerstva i javni proizvođači, osim onih iz stavka 2.23. točaka(a), (b), (c) i (f) i poduzeća s jednim vlasnikom – čak i ako vodepotpuni skup računa – općenito ne predstavljaju zasebne institucionalnejedinice, budući da ne donose samostalno odluke, a njihovo upravljanjenadziru kućanstva, neprofitne ustanove ili vlade u čijem suvlasništvu.

2.25.   Sektor nefinancijskih društava uključuje sve uvjetne rezidentne jedinice(vidjeti stavak 2.15.) koje se konvencionalno tretiraju kaokvazi-društva.

2.26.   Nadzor nad društvom se definira kao pravo određivanja opće politikedruštva, po potrebi, odabirom prikladnih upravitelja.

Pojedina institucionalna jedinica (drugo društvo, kućanstvo ili državnajedinica) osigurava nadzor nad društvom ako posjeduje više od polovicedionica s pravom glasa ili ako na drugi način kontrolira glasačku moćviše od polovice dioničara. Osim toga, država osigurava nadzor naddruštvom na temelju posebne zakonske odluke ili uredbe kojom se državidaju ovlasti da određuje politiku društva ili imenuje upravitelje.

Za nadzor više od polovice dioničarskih glasova nije potrebno da samainstitucionalna jedinica bude vlasnik dionica s pravom glasa. Društvo Cmože biti društvo kći drugog društva B u kojem treće društvo A posjedujevećinu dionica s pravom glasa.

Društvo C se smatra društvom kćeri društva B ako: društvo B nadzire višeod polovice dioničarskih glasova u društvu C ili društvo B posjedujedionice u C s pravom imenovanja ili smjenjivanja većine upraviteljadruštva C.

2.27.   Sektor nefinancijskih društava se dijeli na tri podsektora:

(a)

javna nefinancijska društva (S.11001);

(b)

nacionalna privatna nefinancijska društva (S.11002);

(c)

inozemno kontrolirana nefinancijska društva pod stranimnadzorom (S.11003).

Podsektor: Javna nefinancijska društva (S.11001)

2.28.   

Definicija

:

Podsektor javna nefinancijska društva se sastojiod svih nefinancijskih i kvazi-društava koja su podnadzorom (vidjeti stavak 2.26.) jedinica javneuprave.

2.29.   Javna kvazi-društva su kvazi-društva u izravnom vlasništvu jedinicajavne uprave.

Podsektor: Nacionalna privatna nefinancijska društva(S.11002)

2.30.   

Definicija

:

Podsektor nacionalna privatna nefinancijskadruštva se sastoji od svih nefinancijskih ikvazi-društava koja nisu pod nadzorom jedinica javneuprave ili nerezidentnih institucionalnih jedinica. Ovajpodsektor uključuje sve neprofitne ustanove koje suuključene u sektor nefinancijskih društava (vidjetistavak 2.23. točku (d)).

Ovaj podsektor uključuje društva i kvazi-društva za poslove izravnihstranih ulaganja (vidjeti stavak 4.65.), koja nisu klasificirana upodsektoru inozemno kontroliranih nefinancijskih (S.11003).

Podsektor: Inozemno kontrolirana nefinancijska društva(S.11003)

2.31.   

Definicija

:

Podsektor inozemno kontrolirana nefinancijskadruštva se sastoji od svih nefinancijskih ikvazi-društava koja su pod nadzorom (vidjeti stavak2.26.) nerezidentnih institucionalnihjedinica.

Ovaj podsektor uključuje:

(a)

sva društva kćeri nerezidentnih društava;

(b)

sva društva pod nadzorom nerezidentne institucionalnejedinice koja sama po sebi nije društvo: na primjer,društvo pod nadzorom strane vlade; uključena su društvapod nadzorom skupine nerezidentnih jedinica koja djelujuzajednički;

(c)

sve podružnice ili ostale neinkorporirane agencijenerezidentnih društava ili neinkorporirane proizvođačekoji su uvjetne rezidentne jedinice koje se tretirajukao nefinancijska kvazi-društva (vidjeti stavak2.25.).

FINANCIJSKA DRUŠTVA (S.12)

2.32.   

Definicija

:

Sektor financijska društva (S.12) se sastoji odsvih društava i kvazi- društava koja prvenstvenoobavljaju poslove financijskog posredovanja (financijskiposrednici) i/ili pomoćne financijske aktivnosti(popratne financijske djelatnosti)  (27).

Financijsko posredovanje je aktivnost ukojoj institucionalna jedinica stječe financijsku aktivui istodobno preuzima obveze (vidjeti stavak 2.34.) zavlastiti račun (vidjeti stavak 2.33.), obavljajućifinancijske transakcije na tržištu (vidjeti stavke od2.37. do 2.38.). Aktiva i pasiva financijskih posrednikaimaju različita obilježja, budući da se tijekom postupkafinancijskog posredovanja sredstva pretvaraju i nanovoslažu s obzirom na dospijeće, opseg, rizik islično.

Pomoćne financijske aktivnosti suaktivnosti koje su usko povezane s financijskimposredovanjem, ali same po sebi ne predstavljajufinancijsko posredovanje (vidjeti stavak2.39.).

2.33.   Tijekom postupka financijskog posredovanja sredstva se usmjeravaju odtrećih strana koje raspolažu viškom sredstava na one strane koje imajumanjak sredstava. Financijski posrednik ne djeluje samo kao zastupnikovih drugih institucionalnih jedinica, već se izlaže riziku stjecanjemfinancijskih sredstava i preuzimanjem obveza za vlastiti račun.

2.34.   U postupak financijskog posredovanja mogu biti uključene sve kategorijepasive, izuzev kategorije ostalih računa potraživanja (AF.7).

Financijska aktiva uključena u postupak financijskog posredovanja može serazvrstati u sve kategorije, izuzev kategorije tehničkih pričuvaosiguranja (AF.6), ali uključujući kategoriju ostalih računapotraživanja (faktoring). Povrh toga, financijski posrednici moguuložiti svoja sredstva u nefinancijsku aktivu, uključujući nekretnine.Međutim, da bi se društvo smatralo financijskim posrednikom, ono moratakođer preuzimati financijske obveze na tržištu i preoblikovatisredstva. Iz tog se razloga isključuju poduzeća za prodaju nekretnina(NACE. Rev. 1. odjeljak 70.).

2.35.   Glavna funkcija osiguravajućih poduzeća i mirovinskih fondova jeudruživanje rizika. Glavna pasiva ovih institucija su tehničke pričuveosiguranja (AF.6). Protustavku spomenutih pričuva predstavljaju ulaganjaosiguravajućih društava i mirovinskih fondova, koji stoga djeluju kaofinancijski posrednici.

2.36.   Uzajamni fondovi preuzimaju financijske obveze prvenstveno kroz izdavanjedionica (AF.52). Oni mijenjaju spomenute fondove stjecanjem financijskeaktive i/ili nekretnina. Uzajamni fondovi se stoga razvrstavaju kaofinancijski posrednici. Kao i u slučaju ostalih društava, svaka promjenavrijednosti aktive i pasive, osim vlastitih dionica, odražava se nanjihova vlastita sredstva (vidjeti stavak 7.05.). Kako je iznosvlastitih sredstava obično jednak vrijednosti dionica u uzajamnimfondovima, svaka promjena vrijednosti aktive i pasive fonda se odražavana tržišnu vrijednost ovih dionica.

Uzajamni fondovi koji ulažu jedino u nekretnine također se smatrajufinancijskim posrednicima.

2.37.   Financijsko posredovanje je općenito ograničeno na financijsketransakcije na tržištu. Drugim riječima, stjecanje aktive i preuzimanjeobveza se odvija u odnosu na javnost ili njene određene i priličnovelike podskupine. Ako je aktivnost ograničena na male skupine osoba iliobitelji, obično se ne radi o financijskom posredovanju. Posebno,financijsko posredovanje ne uključuje institucionalne jedinice kojepružaju financijske usluge grupaciji poduzeća kojoj pripadaju. Te seinstitucionalne jedinice razvrstavaju u sektore prema glavnoj funkcijigrupacije poduzeća na ekonomskom području. Međutim, u slučajevima kadase institucionalna jedinica koja pruža financijske usluge nalazi podfinancijskim nadzorom, ona se, po dogovoru, razvrstava u sektorfinancijskih društava.

2.38.   Postoje neke iznimke od općeg ograničenja financijskog posredovanja nafinancijske transakcije na tržištu. Primjer su lokalne kreditne banke ištedionice, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na pripadajuću jediniculokalne ili regionalne uprave, ili društva za financijski leasing koje u poslovima stjecanja ili ulaganjasredstava ovise o matičnom društvu. Ona se, međutim, klasificiraju kaofinancijski posrednici ako posuđivanje ili primanje štednje ne ovisi opripadajućoj jedinici lokalne ili regionalne uprave ili matičnomdruštvu.

2.39.   Pomoćne financijske aktivnosti uključuju pomoćne aktivnosti u realizacijitransakcija vezano uz financijsku aktivu i pasivu ili pretvorbu ilipreoblikovanje sredstava. Popratne financijske djelatnosti se ne izlažuriziku stjecanjem financijskih sredstava ili preuzimanjem obveza. Onesamo olakšavaju financijsko posredovanje.

2.40.   U sektor financijska društva (S.12) uključene su sljedeće institucionalnejedinice:

(a)

privatna ili javna društva koja prvenstveno obavljajuposlove financijskog posredovanja i/ili pomoćne financijskeaktivnosti;

(b)

zadruge i partnerstva priznata kao neovisni pravnisubjekti, koja prvenstveno obavljaju poslove financijskogposredovanja i/ili pomoćne financijske aktivnosti;

(c)

javni proizvođači koji se prema posebnim zakonima priznajukao neovisni pravni subjekti i koji prvenstveno obavljajuposlove financijskog posredovanja i/ili pomoćne financijskeaktivnosti;

(d)

neprofitne ustanove koje su priznate kao neovisni pravnisubjekti i koje prvenstveno obavljaju poslove financijskogposredovanja i/ili pomoćne financijske aktivnosti, ili kojapružaju usluge financijskim društvima;

(e)

holding društva (vidjeti stavak 2.14.) ako grupacijadruštava kćeri kao cjelina na ekonomskom područjuprvenstveno obavlja poslove financijskog posredovanja i/ilipomoćne financijske aktivnosti;

(f)

neinkorporirani uzajamni fondovi koji sadrže portfeljeulaganja u vlasništvu skupine sudionika i kojima općenitoupravljaju druga financijska društva. Ovi su fondovi, podogovoru, institucionalne jedinice odvojene od upravljačkogfinancijskog društva

(g)

financijska kvazi-društva:

1.

neinkorporirane jedinice koje prvenstvenoobavljaju poslove financijskog posredovanja, apodložne su regulaciji i nadzoru (u većinislučajeva klasificirane u podsektor ostalemonetarne financijske institucije ili podsektorosiguravajućih društava i mirovinskih fondova),koje se smatraju samostalnim u donošenju odluka injihova je uprava neovisna od vlasnika. Njihovoekonomsko i financijsko ponašanje slično jeponašanju financijskih društava. Stoga setretiraju kao zasebne institucionalne jedinice.Primjer su podružnice nerezidentnih financijskihdruštava;

2.

druge neinkorporirane jedinice kojeprvenstveno obavljaju poslove financijskogposredovanja, ali nisu podložne regulaciji inadzoru, smatraju se financijskim kvazi-društvimasamo ako zadovoljavaju uvjete koji ihkvalificiraju kao kvazi-društva (vidjeti stavak2.13. točku (f));

3.

neinkorporirane jedinice koje prvenstvenoobavljaju pomoćne financijske aktivnosti, smatrajuse financijskim kvazi-društvima samo akozadovoljavaju uvjete koji ih kvalificiraju kaokvazi-društva (vidjeti stavak 2.13. točku(f)).

2.41.   Sektor financijskih društava se dijeli na pet podsektora:

(a)

središnja banka (S.121);

(b)

druge monetarne financijske institucije (S.122);

(c)

drugi financijski posrednici, osim osiguravajućih društavai mirovinskih fondova (S.123);

(d)

financijske pomoćne institucije (S.124);

(e)

osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125).

Podsektor ostalih monetarnih financijskih institucija se smatraekvivalentom podsektoru ostalih depozitarnih društava prema definicijiiz SNA 1993. u stavcima 4.88. – 4.94. Međutim, dok definicija podsektoraostalih monetarnih financijskih društava (vidjeti stavak 2.48.) trebaobuhvatiti financijske posrednike preko kojih se učinci monetarnepolitike središnje banke prenose na druge ekonomske subjekte, podsektorostalih depozitarnih društava je definiran u SNA 1993. pozivajući se namonetarne mjere u širem smislu. Kombinacija podsektora S.121 i S.122odgovara monetarnim financijskim institucijama u statističke svrhe premadefiniciji EMI (vidjeti stavak 2.49.).

2.42.   Osim podsektora S.121., svaki se podsektor može dalje dijeliti na:

(a)

javna financijska društva;

(b)

nacionalna privatna financijska društva;

(c)

inozemno kontrolirana financijska društva.

Kriteriji za ovu potpodjelu su isti kao i za nefinancijska društva(vidjeti stavke od 2.26. do 2.31.).

2.43.   Holding društva čija je jedina djelatnost nadzor i upravljanje skupinomdruštava kćeri, koja prvenstveno obavljaju poslove financijskogposredovanja i/ili pomoćne financijske aktivnosti, razvrstavaju se upodsektor ostalih financijskih posrednika osim osiguravajućih društava imirovinskih fondova (S.123).  (28) Međutim, holding društva koja su financijska društvarazvrstavaju se u podsektore prema glavnoj vrsti financijskeaktivnosti.

2.44.   Neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti koji pružajuusluge financijskim društvima, ali koji ne obavljaju poslovefinancijskog posredovanja i/ili pomoćne financijske aktivnosti,razvrstavaju se u podsektor financijskih pomoćnih institucija(S.124.).

Podsektor: Središnja banka (S.121)

2.45.   

Definicija

:

Podsektor središnja banka (S.121) se sastoji odsvih financijskih i kvazi-društava, čija je glavnafunkcija emisija primarnog novca, održavanje unutarnje ivanjske valutne vrijednosti i držanje cjelokupnihmeđunarodnih državnih pričuva ili njihovogdijela.

2.46.   U podsektor S.121 se razvrstavaju sljedeći financijskiposrednici:

(a)

nacionalna središnja banka, također i u slučaju kada jeona dio Europskog sustava središnjih banaka;

(b)

središnje monetarne agencije, uglavnom, javne prirode(npr. agencije koje upravljaju deviznim tečajem iliemisijom primarnog novca) koje vode potpuni skup računai samostalno donose odluke u odnosu na središnju državu.Ove se aktivnosti većinom izvodi u okviru središnjedržave ili središnje banke. U tim slučajevima ne postojeodvojene institucionalne jedinice.

2.47.   Podsektor S.121 ne uključuje agencije i tijela, osim središnje banke,koja upravljaju ili nadziru financijska društva ili financijskatržišta. Ona se razvrstavaju u podsektor S.124 (vidjeti stavak 2.58.točku (g)).  (29)

Podsektor: Ostale monetarne financijske institucije (S.122)

2.48.   

Definicija

:

Podsektor druge monetarne financijskeinstitucije (S.121) se sastoji od svih financijskih ikvazi-društava, osim onih iz sektora središnje banke,koja prvenstveno obavljaju poslove financijskogposredovanja i čije se poslovanje sastoji od primanjadepozita i/ili vrlo sličnih nadomjestaka za depozite odinstitucionalnih jedinica, osim monetarnih financijskihinstitucija te odobravanja zajmova i/ili ulaganja uvrijednosnice za vlastiti račun.

2.49.   Monetarne financijske institucije (MFI) obuhvaćaju podsektorsredišnje banke (S.121) i podsektor drugih monetarnih financijskihinstitucija (S.122), a podudaraju se s monetarnim financijskiminstitucijama u statističke svrhe prema definiciji EMI-a (vidjetistavak 2.41.).

2.50.   MFI se ne mogu opisati jednostavno kao „banke”, jer uključuju i nekafinancijska društva koja se ne nazivaju bankama i neka kojima tonije dozvoljeno u nekim zemljama, dok neka druga financijskadruštva, koja se nazivaju bankama, u stvari nisu MFI. Općenito se upodsektor S.122 razvrstavaju sljedeći financijski posrednici:

(a)

poslovne banke, „univerzalne” banke, „svenamjenske” banke;

(b)

štedionice (uključujući uzajamne štedionice, štedionicei kreditne zadruge);

(c)

poštanske žiro institucije, poštanske banke i žirobanke;

(d)

ruralne kreditne banke, poljoprivredne kreditnebanke;

(e)

zadružne kreditne banke, kreditne zadruge;

(f)

specijalizirane banke (npr. trgovačke banke, kuće kojese bave emisijama, privatne banke).

2.51.   U podsektor S.122 mogu se također razvrstati sljedeći financijskiposrednici, ako se njihovo poslovanje sastoji od primanja sredstavaplaćanja od stanovništva u obliku depozita ili u drugim oblicima kaošto su kontinuirano izdavanje obveznica i drugih usporedivihvrijednosnica. U ostalim se slučajevima razvrstavaju u podsektorS.123:

(a)

društva koja odobravaju hipotekarne zajmove(uključujući građevinska poduzeća, hipotekarne banke ihipotekarne kreditne ustanove);

(b)

uzajamni fondovi (uključujući investicijske fondove,jedinične fondove i ostale programe kolektivnogulaganja, npr. poduzeća za kolektivno ulaganje uprenosive vrijednosnice – UCITS);

(c)

lokalne kreditne ustanove.

2.52.   Podsektor S.122 ne uključuje:

(a)

holding društva čija je glavna funkcija nadzor iupravljanje skupinom koja se pretežno sastoji od drugihmonetarnih financijskih institucija, ali ona sama posebi nisu druge monetarne financijske institucije. Onase razvrstavaju u podsektor S.123 (vidjeti stavak2.43.);

(b)

neprofitne ustanove koje su priznate kao neovisnipravni subjekti i koje služe drugim monetarnimfinancijskim institucijama, ali ne obavljaju poslovefinancijskog posredovanja. One se razvrstavaju upodsektor S.124 (vidjeti stavak 2.44.).

Podsektor: Ostali financijski posrednici, osim osiguravajućihdruštava i mirovinskih fondova (S.123)

2.53.   

Definicija

:

Podsektor drugi financijski posrednici, osimosiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.123)sastoji se od svih financijskih i kvazi-društava, kojaprvenstveno obavljaju poslove financijskog posredovanjapreuzimanjem obveza u oblicima različitim od gotovine,depozita i/ili vrlo sličnih nadomjestaka za depozite, odinstitucionalnih jedinica, koje nisu monetarnefinancijske institucije ili tehničke pričuveosiguranja.

2.54.   Podsektor S.123 uključuje razne vrste financijskih posrednika, aposebno one koji se pretežno bave dugoročnim financiranjem. U većinislučajeva prevladavanje ove vrste dospijeća predstavlja temelj zarazlikovanje od sektora ostalih monetarnih financijskih institucija.Granica u odnosu na podsektor osiguravajućih društava i mirovinskihfondova se određuje na temelju nepostojanja obveza u oblikutehničkih pričuva osiguranja.

2.55.   U podsektor S.123 razvrstavaju se sljedeća financijska ikvazi-društva, pod uvjetom da nisu MFI:

(a)

društva za financijski leasing;

(b)

društva čija se djelatnost sastoji od kupoprodaje sobročnom otplatu cijene te osobnog ili komercijalnogfinanciranja;

(c)

društva koja se bave faktoringom;

(d)

osobe koje za svoj račun prodaju i kupuju vrijednosnicei izvedenice;

(e)

specijalizirana financijska društva, kao što su društvakoja osiguravaju rizični i razvojni kapital, društvakoja financiraju izvoz/uvoz;

(f)

financijska društva, osnovana kao imateljisekuritizirane aktive;

(g)

financijski posrednici koji primaju depozite i/ili vrloslične zamjene depozita samo od MFI-a;

(h)

holding društva čija je glavna funkcija nadzor iupravljanje skupinom društava kćeri koja prvenstvenoobavljaju poslove financijskog posredovanja i/ilipomoćne financijske aktivnosti, ali ona sama po sebinisu financijske institucije (vidjeti stavak2.43.).

2.56.   Podsektor S.123 ne uključuje neprofitne ustanove koje su priznate kaoneovisni pravni subjekti i koje pružaju usluge drugim financijskimposrednicima, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova,ali ne obavljaju poslove financijskog posredovanja. One serazvrstavaju u podsektor S.124 (vidjeti stavak 2.44.).

Podsektor: Popratne financijske djelatnosti (S.124)

2.57.   

Definicija

:

Podsektor popratne financijske djelatnosti(S.124) se sastoji od svih financijskih i kvazi-društavakoja prvenstveno obavljaju popratne financijskedjelatnosti, tj. djelatnosti koje su usko povezane sfinancijskim posredovanjem, ali sama po sebi nisufinancijski posrednici (vidjeti stavak2.39.).

2.58.   U podsektor S.124 se klasificiraju sljedeća financijska ikvazi-društva:

(a)

posrednici u osiguranju, upravitelji pri spašavanju ihavarijama, konzultanti u području osiguranja i mirovinaitd.;

(b)

posrednici za zajmove i vrijednosnice, savjetnici zaulaganje itd.;

(c)

društva koja izdaju vrijednosnice;

(d)

društva čija je glavna funkcija davanje jamstava natemelju prijenosa mjenica i sličnih instrumenata;

(e)

društva koja posluju izvedenim i zaštitniminstrumentima, kao što su swap,opcije i terminski ugovori (bez izdavanja);

(f)

društva koja osiguravaju infrastrukturu za financijskatržišta;

(g)

središnja nadzorna tijela financijskih posrednika ifinancijskih tržišta, ako se radi o odvojeniminstitucionalnim jedinicama;

(h)

upravitelji mirovinskih i uzajamnih fondova;

(i)

društva koja se bave burzovnom razmjenom dionica iosiguranja;

(j)

neprofitne ustanove koje su priznate kao neovisnipravni subjekti i koje pružaju usluge financijskimdruštvima, ali ne obavljaju poslove financijskogposredovanja ili pomoćne financijske aktivnosti (vidjetistavak 2.44.).

2.59.   Podsektor S.124 ne uključuje holding društva čija je glavna funkcijanadzor i upravljanje skupinom društava kćeri koja prvenstvenoobavljaju pomoćne financijske aktivnosti, ali ona sama po sebi nisuizvođači pomoćnih financijskih aktivnosti. Ona se razvrstavaju upodsektor S.123 (vidjeti stavak 2.43.).

Podsektor: Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

2.60.   

Definicija

:

Podsektor osiguravajuća društva i mirovinskifondovi (S.125) se sastoji od svih financijskih ikvazi-društava koja prvenstveno obavljaju poslovefinancijskog posredovanja kao rezultat udruživanjarizika (vidjeti stavak 2.35.).

2.61.   Ugovori o osiguranju se sklapaju s pojedincima i/ili skupinama, bezobzira na činjenicu proizlazi li sudjelovanje iz opće obveze koju jeodredila država. Nadalje, ugovori o socijalnom osiguranju (vidjetistavke od 4.83. do 4.91.) ponekad predstavljaju značajni diosklopljenih ugovora.

2.62.   Podsektor S.125 uključuje vlastita društva za osiguranje i društva zareosiguranje.

2.63.   Podsektor S.125 ne uključuje:

(a)

institucionalne jedinice koje zadovoljavaju obakriterija iz stavka 2.74. One se razvrstavaju upodsektor S.1314;

(b)

holding društva čija je glavna funkcija nadzor iupravljanje skupinom koja se pretežno sastoji odosiguravajućih društava i mirovinskih fondova, ali kojasama po sebi nisu osiguravajuća društva i mirovinskifondovi. Ona se razvrstavaju u podsektor S.123 (vidjetistavak 2.43.);

(c)

neprofitne ustanove koje su priznate kao neovisnipravni subjekti i koje pružaju usluge osiguravajućimdruštvima i mirovinskim fondovima, ali ne obavljajuposlove financijskog posredovanja. One se razvrstavaju upodsektor S.124 (vidjeti stavak 2.44.).

2.64.   Podsektor osiguravajućih društava mirovinskih fondova može sepodijeliti na:

(a)

osiguravajuća društva;

(b)

(samostalne) mirovinske fondove.

Samostalni mirovinski fondovi su mirovinski fondovi koji samostalnodonose odluke i vode potpuni skup računa te stoga predstavljajuinstitucionalne jedinice. Nesamostalni mirovinski fondovi nisuinstitucionalne jedinice, nego čine dio institucionalne jedinicekoja ih je osnovala.

2.65.   Rizici za osobe ili grupe se mogu uključiti u aktivnosti društava zaživotno i neživotno osiguranje. Neka osiguravajuća društvaograničavaju svoje djelatnosti jedino na skupne ugovore i moguosigurati sve vrste grupa.

2.66.   Mirovinski fondovi se opisuju kao institucije koje osiguravaju grupnerizike vezano uz socijalne rizike i potrebe (vidjeti stavak 4.84.)osiguranika. Tipične grupe osiguranika takvih polica su zaposlenicipojedinačnih poduzeća ili grupacije poduzeća, zaposlenici u istojgospodarskoj grani ili djelatnosti i osobe iste struke. Naknade izugovora o osiguranju mogu obuhvaćati naknade koje se nakon smrtiosiguranika isplaćuju udovcima, udovicama i djeci (uglavnom uslučaju smrti na radu) te naknade koje se osiguraniku isplaćujunakon umirovljenja i u slučaju invaliditeta.

2.67.   U nekim se zemljama od svih ovih vrsta rizika može osigurati udruštvima za životno osiguranje i, jednako tako, mirovinskimfondovima. U drugim se zemljama od nekih od ovih razreda rizikaosigurava jedino preko društava za životno osiguranje. Za razliku oddruštava za životno osiguranje, mirovinski fondovi su (zakonom)ograničeni na određene grupe zaposlenika i samozaposlenih osoba.

UKUPNA DRŽAVA (S.13)

2.68.   

Definicija

:

Sektor ukupne države (S.13) uključuje sveinstitucionalne jedinice koje su ostali netržišniproizvođači (vidjeti stavak 3.26.) čiji je output namijenjenpojedinačnoj ili zajedničkoj potrošnji, a uglavnom sefinanciraju obaveznim plaćanjima jedinica iz ostalihsektora, i/ili sve institucionalne jedinice koje prvenstvenosudjeluju u preraspodjeli nacionalnog dohotka ibogatstva.

2.69.   U sektor S.13 se uključuju sljedeće institucionalne jedinice:

(a)

tijela države (isključujući javne proizvođače koji suorganizirani kao javna društva ili, prema posebnim zakonima,priznati kao neovisni pravni subjekti, ili kvazi-društva akosu razvrstana u nefinancijske ili financijske sektore) kojaupravljaju i financiraju grupu aktivnosti koje prvenstvenoosiguravaju netržišna dobra i usluge, u koristzajednice  (30);

(b)

neprofitne ustanove, priznate kao neovisni pravni subjekti,koje predstavljaju ostale netržišne proizvođače i kojenadzire i većim dijelom financira država;

(c)

samostalne mirovinske fondove, ako zadovoljavaju dvakriterija iz stavka 2.74.

2.70.   Sektor ukupne države se dijeli na četiri podsektora:

(a)

središnja država (S.1311);

(b)

savezna država (S.1312);

(c)

lokalna država (S.1313);

(d)

fondovi socijalne sigurnosti (S.1314).

Podsektor: Središnja država (S.1311)

2.71.   

Definicija

:

Podsektor središnja država uključuje sve državneupravne odjele i ostale središnje agencije, čija senadležnost prostire na cijelo ekonomsko područje, osimupravljanja fondovima socijalne sigurnosti.

U sektor S.1311 uključuju se neprofitne ustanove koje nadzire i većimdijelom financira središnja država i čija se nadležnost prostire nacijelo ekonomsko područje.

Podsektor: Savezna država (S.1312)

2.72.   

Definicija

:

Podsektor savezna država se sastoji od državnihuprava koje predstavljaju zasebne institucionalnejedinice i koje izvršavaju određene upravne funkcije nanižoj razini od središnje države, a višoj od upravnihinstitucionalnih jedinica na lokalnoj razini, osimupravljanja fondovima socijalne sigurnosti.

U sektor S.1312 se uključuju neprofitne ustanove koje nadziru i većimdijelom financiraju savezne državne uprave i čija je nadležnostograničena na ekonomsko područje dotičnih država.

Podsektor: Lokalna država (S.1313)

2.73.   

Definicija

:

Podsektor lokalna država uključuje one vrstejavne administracije čija se nadležnost ograničava samona lokalni dio ekonomskog područja, osim lokalnihagencija fondova socijalne sigurnosti.

U sektor S.1313 se uključuju neprofitne ustanove koje nadziru i većimdijelom financiraju lokalna uprava i čija je nadležnost ograničenana ekonomsko područje lokalnih država.

Podsektor: Fondovi socijalne sigurnosti (S.1314)

2.74.   

Definicija

:

Podsektor fondovi socijalne sigurnostiuključuje sve središnje, savezne i lokalneinstitucionalne jedinice čija se glavna aktivnostsastoji od pružanja socijalnih naknada i kojezadovoljavaju sljedeća dva kriterija:

(a)

određene grupe stanovništva su, zakonom iliuredbom, obavezne sudjelovati u programu iliplaćati doprinose;

(b)

država je odgovorna za upravljanjeinstitucijama u pogledu određivanja iliodobravanja doprinosa i naknada, neovisno od svojeuloge nadzornog tijela ili poslodavca (vidjetistavak 4.89.).

Iznos doprinosa koji plaća određena osoba obično nije izravno povezans rizikom kojem je ta osoba izložena.

KUĆANSTVA (S.14)

2.75.   

Definicija

:

Sektor kućanstava (S.14) uključuje pojedince iligrupe pojedinaca u ulozi potrošača, moguće ipoduzetnika, koji proizvode tržišnu robu i nefinancijskei financijske usluge (tržišni proizvođači), pod uvjetomda, u drugom slučaju, odgovarajuće aktivnosti nisuaktivnosti zasebnih tijela koja se tretiraju kaokvazi-društva. Ovaj sektor uključuje i pojedince iligrupe pojedinaca u ulozi proizvođača roba inefinancijskih usluga za isključivo vlastitu finalnuuporabu (vidjeti stavke 3.20., 3.25. i3.30.).

Kućanstva u ulozi potrošača se definirajukao male skupine osoba koje dijele isti stambenismještaj, udružuju dio ili sav svoj dohodak i bogatstvote zajedno konzumiraju određene vrste roba i usluga,uglavnom stanovanje i hranu. Mogu se dodati kriterijipostojanja obiteljskih ili emocionalnihveza.

Glavni izvori ovih jedinica potječu iznaknada zaposlenima, vlasničkog dohotka transfera izostalih sektora ili primanja od prodaje tržišnihproizvoda ili imputiranih primanja od outputa proizvodaza vlastitu finalnu potrošnju.

2.76.   Sektor kućanstava uključuje:

(a)

pojedince ili grupe pojedinaca čija je glavna funkcijapotrošnja;

(b)

osobe koje trajno žive u ustanovama i čija je samostalnostdjelovanja ili donošenja odluka o ekonomskim pitanjima vrloograničena ili nepostojeća (npr. pripadnici crkvenih redovakoji žive u samostanima, bolesnici koji se dugo vremenanalaze u bolnicama, zatvorenici koji odslužuju dugotrajnekazne, starije osobe koje trajno stanuju u domovima zastarije i nemoćne osobe). Spomenute se osobe tretiraju kaoda zajedno tvore jednu institucionalnu jedinicu, tj. jednokućanstvo;

(c)

pojedince ili skupine pojedinaca čija je glavna funkcijapotrošnja i koji proizvode robe i nefinancijske usluge zaisključivo vlastitu finalnu uporabu; u sustav su uključenesamo dvije kategorije usluga koje se proizvode za vlastitufinalnu potrošnju: usluge stanovanja u stanovima uvlasništvu stanara i kućanske usluge koje proizvode plaćenizaposlenici;

(d)

poduzeća s jednim vlasnikom i partnerstva koja nemajuneovisni pravni status – osim onih koji se tretiraju kaokvazi-poduzeća – i koja su tržišni proizvođači;

(e)

neprofitne ustanove koje služe kućanstvima, koje nisupriznate kao neovisni pravni subjekti ili koje su priznate,ali su manje važnosti (vidjeti stavak 2.88.).

2.77.   Sektor kućanstava se dijeli na šest podsektora:

(a)

poslodavci (uključujući samozaposlene osobe)(S.141 + S.142);

(b)

zaposlenici (S.143);

(c)

primatelji vlasničkog dohotka (S.1441);

(d)

primatelji mirovina (S.1442);

(e)

primatelji ostalih transfera (S.1443);

(f)

ostali (S.145).

2.78.   Kućanstva se razvrstavaju u podsektore prema kategoriji najvećeg dohotkakućanstva kao cjeline (dohodak poslodavca, naknada zaposlenima itd.).Ako se u jednom kućanstvu ostvaruje više dohodaka dane kategorije,razvrstavanje se temelji na ukupnom dohotku kućanstva unutar svakekategorije.

Podsektor: Poslodavci (uključujući samozaposlene osobe)(S.141 + S.142)

2.79.   

Definicija

:

Podsektor poslodavci (uključujući samozaposleneosobe) sastoji se od grupe kućanstava čiji se najvećiizvor dohotka ukupnog kućanstva sastoji od mješovitihdohodaka (B.3) koje vlasnici kućanskih neinkorporiranihpoduzeća ostvaruju iz obavljanja svoje aktivnosti uulozi proizvođača tržišnih roba i usluga, s plaćenimzaposlenicima ili bez njih, čak i u slučaju kadaspomenuti dohodak ne prelazi uvijek polovicu ukupnogdohotka kućanstva.

Podsektor: Zaposlenici (S.143)

2.80.   

Definicija

:

Podsektor zaposlenici se sastoji od grupekućanstava čiji se najveći izvor dohotka ukupnogkućanstva sastoji od naknada zaposlenima(D.1).

Podsektor: Primatelji vlasničkih dohodaka (S.1441)

2.81.   

Definicija

:

Podsektor primatelji vlasničkih dohodaka sastojise od grupe kućanstava čiji se najveći izvor dohotkaukupnog kućanstva sastoji od dohotka od imovine(D.4).

Podsektor: Primatelji mirovina (S.1442)

2.82.   

Definicija

:

Podsektor primatelji mirovina se sastoji odgrupe kućanstava čiji se najveći izvor dohotka ukupnogkućanstva sastoji od mirovina.

Najveći izvor dohotka kućanstava umirovljenika se sastoji odstarosnih ili ostalih mirovina, uključujući mirovine isplaćene odprethodnih poslodavaca.

Podsektor: Primatelji ostalih transfernih dohodaka (S.1443)

2.83.   

Definicija

:

Podsektor primatelji ostalih transfernihdohodaka se sastoji od grupe kućanstava čiji se najvećiizvor dohotka ukupnog kućanstva sastoji od dohotka odostalih tekućih transfera.

Ostali tekući transferi su svi tekući transferi osim vlasničkogdohotka, mirovina i dohotka osoba koje trajno žive u ustanovama.

Podsektor: Ostali (S.145)

2.84.   

Definicija

:

Podsektor ostali se sastoji od osoba koje trajnožive u ustanovama.

Osobe koje trajno žive u ustanovama razvrstavaju se zasebno, budućida kriterij najvećeg izvora dohotka ne omogućuje smislenorazvrstavanje ovih osoba u jedan od podsektora iz gornjegteksta.

2.85.   Ako glavni izvor dohotka ukupnog kućanstva nije poznat, u svrhurazvrstavanja se kao drugi najbolji kriterij koristi dohodakreferentne osobe. Referentna osoba kućanstva je obično osoba snajvišim dohotkom u kućanstvu. Ako spomenuta informacija nijedostupna, za određivanje podsektora kućanstva koristi se dohodakosobe koja se izjasni kao referentna osoba.

2.86.   Međutim, za različite vrste analize ili kao osnova za oblikovanjepolitike mogu biti prikladni i potrebni drugi kriteriji, npr.raščlamba kućanstava u ulozi poduzetnika prema vrsti aktivnosti:poljoprivredna kućanstva; nepoljoprivredna kućanstva (djelatnost;usluge).

NEPROFITNE USTANOVE KOJE SLUŽE KUĆANSTVIMA (S.15)

2.87.   

Definicija

:

Sektor neprofitne ustanove koje služe kućanstvima(NUSK) (S.15) sastoji se od neprofitnih ustanova koje suzasebni pravni subjekti, koje služe kućanstvima i koje suprivatni, ostali netržišni proizvođači (vidjeti stavak3.32.). Njihovi glavni izvori, osim onih od povremenihprodaja, su dobrovoljni prilozi kućanstava u gotovini ili unaturi, uplate sredstava države  (31) i vlasnički dohodci.

2.88.   U ovaj sektor se ne uključuju spomenute ustanove ako nisu od velikevažnosti, budući da su njihove transakcije pomiješane s transakcijamakućanstava (S.14).

U sektor NUSK-a su uključene sljedeće glavne vrste NUSK-a kojekućanstvima pružaju netržišnu robu i usluge:

(a)

sindikati, strukovne ili znanstvene udruge, udrugepotrošača, političke stranke, crkve ili vjerske zajednice(uključujući one koje financira, ali ne nadzire država) tedruštveni, kulturni, rekreacijski i sportski klubovi;

(b)

dobrotvorna društva, organizacije za pružanje potpore ilipomoći koje dobrovoljnim transferima u novcu ili u naturifinanciraju ostale institucionalne jedinice.

Sektor S.15 uključuje dobrotvorna društva, organizacije za pružanjepotpore ili pomoći koje služe nerezidentnim jedinicama, a isključujetijela čije članstvo osigurava pravo na unaprijed određeni skup roba iusluga.

INOZEMSTVO (S.2)

2.89.   

Definicija

:

Inozemstvo (S.2) je grupa jedinica bezkarakterističnih funkcija i izvora; sastoji se odnerezidentnih jedinica  (32) koje obavljaju transakcije s rezidentniminstitucionalnim jedinicamjla ili imaju druge ekonomske vezes rezidentnim jedinicama. Njihovi računi omogućavaju općipregled ekonomskih veza između nacionalnoga gospodarstva iinozemstva.

2.90.   Za sektor inozemstva nije obavezno voditi potpuni skup računa, premda ječesto korisno opisati inozemstvo kao jedan sektor. Sektori se dobivajuraščlambom ukupnog gospodarstva kako bi se dobile homogenije skupinerezidentnih institucionalnih jedinica koje su sličnog ekonomskogponašanja, ciljeva i funkcija. To nije slučaj sa sektorom inozemstva:ovdje se knjiže transakcije i ostali tokovi nefinancijskih ifinancijskih društava, neprofitnih ustanova, kućanstava i države snerezidentnim institucionalnim jedinicama te ostale ekonomske vezeizmeđu rezidenata i nerezidenata, npr. potraživanja rezidenata premanerezidentima.

2.91.   Treba napomenuti kako pravilo prema kojem računi inozemstva uključujusamo transakcije između rezidentnih institucionalnih jedinica inerezidentnih jedinica podliježe sljedećim iznimkama:

(a)

usluge prijevoza (do graničnog prijelaza države izvoznice)koje pružaju rezidentne jedinice u odnosu na uvezenu robu,prikazuju se u računima inozemstva zajedno s uvozima f.o.b.,čak i kada se radi o proizvodima rezidentnih jedinica(vidjeti stavak 3.144.);

(b)

transakcije u inozemnoj aktivi između rezidenata kojipripadaju različitim sektorima prikazuju se u detaljnimfinancijskim računima inozemstva; premda ne utječu nafinancijski položaj države u odnosu na inozemstvo, utječu nafinancijske odnose pojedinih sektora s inozemstvom;

(c)

transakcije državnom pasivom između nerezidenata izrazličitih zemljopisnih zona prikazuju se u zemljopisnojraščlambi računa inozemstva. Premda ove transakcije neutječu na ukupne državne obveze u odnosu na inozemstvo,utječu na obveze u odnosu na različite dijelovesvijeta.

2.92.   Sektor inozemstva (S.2) dijeli se na:

(a)

Europska unija (S.21);

1.

države članice EU-a (S.211);

2.

institucije EU-a (S.212);

(b)

treće zemlje i međunarodne organizacije (S.22).

SEKTORSKA KLASIFIKACIJA PROIZVOĐAČKIH JEDINICA PREMA GLAVNIMSTANDARDNIM PRAVNIM OBLICIMA VLASNIŠTVA

2.93.   Sljedeći opći pregled i stavci od 2.94. do 2.101. sumiraju načela premakojima se proizvodne jedinice razvrstavaju u sektore, koristećistandardnu terminologiju za opisivanje glavnih vrsta institucija.

2.94.   Privatna i javna društva koja su tržišni proizvođači razvrstavaju se kakoslijedi:

(a)

društva koja se prvenstveno bave proizvodnjom robe inefinancijskih usluga: u sektor S.11, nefinancijska društva(vidjeti stavak 2.23. točku (a));

(b)

društva koja se prvenstveno bave poslovima financijskogposredovanja i pomoćnim financijskim aktivnostima: u sektorS.12, financijska društva (vidjeti stavak 2.40.točke (a) i(f)).

2.95.   Zadruge i partnerstva koji su priznati kao neovisni pravni subjekti ikoji su tržišni proizvođači, razvrstavaju se kako slijedi:

(a)

one koji se prvenstveno bave proizvodnjom robe inefinancijskih usluga: u sektor S.11, nefinancijska društva(vidjeti stavak 2.23. točku (b));

(b)

one koji se prvenstveno bave poslovima financijskogposredovanja i pomoćnim financijskim aktivnostima: u sektorS.12, financijska društva (vidjeti stavak 2.40. točku(b)).

Tablica 2.3. –   Sektorska klasifikacija jedinicaproizvođača prema glavnim standardnim pravnimoblicima vlasništva

Vrsta proizvođača

Tržišni proizvođači kojise prvenstveno bave proizvodnjom robe i nefinancijskihusluga

Tržišni proizvođači kojise prvenstveno bave financijskim posredovanjem

Ostali netržišniproizvođači

Standardni pravniopis

Javni proizvođači

(vidjetistavak 3.28.)

Privatniproizvođači

(vidjeti stavak 3.29.)

Privatna i javna društva

S.11 nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23.točku (a))

S.12 financijska društva (vidjeti stavak 2.40.točke (a) i (f))

 

 

Zadruge i partnerstva, priznata kaoneovisne pravne osobe

S.11 nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23.točku (b))

S.12 financijska društva (vidjeti stavak 2.40.točku (b))

 

 

Javni proizvođači koji su premaposebnim zakonima priznati kao neovisne pravne osobe

S.11 nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23.točku (c))

S.12 financijska društva (vidjeti stavak 2.40.točku (c))

 

 

Javni proizvođači koji nisu priznatikao neovisne pravne osobe

oni s obilježjima prividnih društava

S.11 nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23.točku (f))

S.12 financijska društva (vidjeti stavak 2.40.,točku (g))

 

 

ostali

 

 

S.13 ukupna država (vidjeti stavak 2.69.točku(a))

 

Neprofitne ustanove priznate kaoneovisne pravne osobe

S.11 nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23.točku (d))

S.12 financijska društva (vidjeti stavak 2.40.točku (d))

S.13 ukupna država(vidjeti stavak 2.69. točku(b))

S.15 Neprofitne ustanove koje služekućanstvima (33)(vidjeti stavak 2.87.)

Partnerstva koja nisu priznata kaoneovisne pravne osobe

Poduzeća s jednimvlasnikom

oni s obilježjima prividnih društava

S.11 nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23.točku (f))

S.12 financijska društva (vidjeti stavak 2.40.točku (g))

 

 

ostali

S.14 kućanstva (vidjeti stavak 2.75.)

S.14 kućanstva (vidjeti stavak 2.75.)

 

 

Holding društva koja nadziru grupacijupoduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja

robe i nefinancijskih usluga

S.11 nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23.točku (e))

 

 

 

financijskih usluga

 

S.12 financijska društva (vidjeti stavak 2.40.točku (e))

 

 

2.96.   Javni proizvođači koji se prema posebnim zakonima priznaju kao neovisnipravni subjekti i koji su tržišni proizvođači, razvrstavaju se kakoslijedi:

(a)

oni koji se prvenstveno bave proizvodnjom robe inefinancijskih usluga: u sektor S.11, nefinancijska društva(vidjeti stavak 2.23. točku (c));

(b)

oni koji se prvenstveno bave poslovima financijskogposredovanja i pomoćnim financijskim aktivnostima: u sektorS.12, financijska društva (vidjeti stavak 2.40. točku(c)).

2.97.   Javni proizvođači koji se ne priznaju kao neovisni pravni subjekti i kojisu tržišni proizvođači, razvrstavaju se kako slijedi:

(a)

ako su kvazi-društva (vidjeti stavak 2.13. točku(f)):

1.

oni koji se prvenstveno bave proizvodnjomrobe i nefinancijskih usluga: u sektor S.11,nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23. točku(f));

2.

oni koji se prvenstveno bave poslovimafinancijskog posredovanja i pomoćnim financijskimaktivnostima: u sektor S.12, financijska društva(vidjeti stavak 2.40. točku (g)).

(b)

ako nisu kvazi-društva: u sektor S.13, ukupna država,budući da su sastavni dio jedinica koje ih nadziru (vidjetistavak 2.69. točku (a)).

2.98.   Neprofitne ustanove (udruge, zaklade) priznate kao neovisni pravnisubjekti razvrstavaju se kako slijedi:

(a)

one koje su tržišni proizvođači i koje se prvenstveno baveproizvodnjom robe i nefinancijskih usluga: u sektor S.11,nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23. točku(d));

(b)

one koje se prvenstveno bave poslovima financijskogposredovanja i pomoćnim financijskim aktivnostima: u sektorS.12, financijska društva (vidjeti stavak 2.40. točku(d));

(c)

one koji nisu tržišni proizvođači:

1.

u sektor S.13, ukupna država, ako su javniproizvođači koje nadzire i većim dijelom financiradržava (vidjeti stavak 2.69. točku (b));

2.

u sektor S.15, neprofitne ustanove koje služekućanstvima, ako su privatni proizvođači (vidjetistavak 2.87.).

2.99.   Poduzeća s jednim vlasnikom i partnerstva, koji nisu priznati kaoneovisni pravni subjekti i koji su tržišni proizvođači, razvrstavaju sekako slijedi:

(a)

ako su kvazi-društva (vidjeti stavak 2.13. točku(f)):

1.

ona koja se prvenstveno bave proizvodnjomrobe i nefinancijskih usluga: u sektor S.11,nefinancijska društva (vidjeti stavak 2.23. točku(f));

2.

ona koja se prvenstveno bave poslovimafinancijskog posredovanja i pomoćnim financijskimaktivnostima: u sektor S.12, financijska društva(vidjeti stavak 2.40. točku (g)).

(b)

ako nisu kvazi-društva: u sektor S.14, kućanstva (vidjetistavak 2.75.).

2.100.   Holding društva (tj. društva koja upravljaju grupacijom poduzeća)klasificiraju se kako slijedi:

(a)

u sektor S.11, nefinancijska društva, ako se prevladavajućavrsta aktivnosti ukupne grupacije poduzeća koja su tržišniproizvođači sastoji od proizvodnje robe i nefinancijskihusluga (vidjeti stavak 2.23. točku (e))

(b)

u sektor S.12, financijska društva, ako se prevladavajućavrsta aktivnosti ukupne grupacije poduzeća sastoji odposlova financijskog posredovanja (vidjeti stavak 2.40.točku (e)).

2.101.   Tablica 2.3. prikazuje, u shematskom obliku, različite slučajeve koji sunavedeni u gornjem tekstu.

LOKALNE POSLOVNE JEDINICE I DJELATNOSTI

2.102.   Većina institucionalnih jedinica koje proizvode robe i usluge, istodobno sebave kombinacijom aktivnosti. One mogu obavljati glavnu aktivnost tenekoliko sekundarnih i pomoćnih aktivnosti (vidjeti stavke 3.10. do3.13.).

2.103.   Aktivnost se obavlja ako se kombinacijom izvora kao što su oprema, radnasnaga, proizvodne tehnike, informatička mreža ili proizvodi, stvarajuodređene robe ili usluge. Aktivnost obilježavaju input proizvoda (roba iusluga), proizvodni proces i output proizvoda.

Aktivnosti se određuju upućivanjem na određenu razinu NACE-a rev. 1  (34).

2.104.   Ako jedinica obavlja više aktivnosti, sve se aktivnosti, osim pomoćnih,rangiraju prema bruto dodanoj vrijednosti. Glavna i sekundarna aktivnost serazlikuju na temelju prevladavajuće ostvarene bruto dodane vrijednosti.Pomoćne aktivnosti se ne izdvajaju u posebne subjekte niti se odvajaju odglavnih ili sekundarnih aktivnosti subjekata kojima služe.

2.105.   Radi analize tokova koji se javljaju u proizvodnom procesu te prilikomuporabe roba i usluga, potrebno je odabrati jedinice koje naglašavajutehničko-ekonomske odnose. To znači da se u pravilu institucionalne jedinicemoraju podijeliti na manje, homogenije jedinice prema vrsti proizvodnje.Lokalne poslovne jedinice trebaju ponajprije zadovoljiti ovaj uvjet spraktične točke gledišta.

LOKALNE POSLOVNE JEDINICE

2.106.   

Definicija

:

Lokalna poslovna jedinica (lokalna PJ) čini dio PJ-a koji odgovara lokalnoj jedinici.  (35) PJ okuplja sve dijelove institucionalne jedinice uulozi proizvođača, koji pridonosi izvođenju aktivnosti narazini razreda djelatnosti (četveroznamenkasta brojčanaoznaka) NACE-a rev. 1. i odgovara jednoj ili većem brojuoperativnih potpodjela institucionalne jedinice.Informacijski sustav institucionalne jedinice treba za svakulokalnu PJ osigurati, na temelju procjene ili obračuna,barem podatke o vrijednosti proizvodnje, intermedijarnojpotrošnji, troškovima radne snage, poslovnom višku, brojuzaposlenika i bruto investicijama u fiksnikapital.

Lokalna jedinica je institucionalna jedinica koja proizvodi robe i uslugeili jedan njezin dio, a nalazi se na zemljopisno određenom mjestu.

Lokalna PJ može odgovarati institucionalnoj jedinici koja je proizvođačili jednom njezinom dijelu; s druge strane, lokalna PJ nikada ne možepripadati dvjema različitim institucionalnim jedinicama.

2.107.   Ako institucionalna jedinica koja proizvodi robe i usluge, pored glavneaktivnosti ima jednu ili više sekundarnih aktivnosti, ona se dijeli naisti broj PJ -a, a sekundarne se aktivnosti klasificiraju pod rubrikerazličite od glavne aktivnosti. S druge strane, pomoćne aktivnosti se neodvajaju od pripadajućih glavnih ili sekundarnih aktivnosti. Međutim, PJ-e koji potpadaju pod posebnu rubriku u sustavu klasifikacije, moguproizvoditi proizvode izvan homogene skupine na račun povezanihsporednih aktivnosti koje se iz dostupnih računovodstvenih podataka nemogu obračunati odvojeno. Iz tog razloga PJ može obavljati jednu iliviše sekundarnih aktivnosti.

DJELATNOST

2.108.   

Definicija

:

Djelatnost se sastoji od grupe lokalnih PJ -a kojiobavljaju istu ili sličnu vrstu aktivnosti. Nanajdetaljnijoj razini klasifikacije djelatnost se sastoji odsvih lokalnih PJ -a koji potpadaju pod jedan razred(četveroznamenkasta brojčana oznaka) NACE-a rev. 1. i kojestoga obavljaju istu aktivnost prema definiciji NACE-arev.1.

Djelatnosti sadrže lokalne PJ -e koje proizvode tržišne robe i usluge ilokalne PJ -e koje proizvode netržišne robe i usluge. Prema definiciji,djelatnost se sastoji od grupe lokalnih PJ -a koje obavljaju istu vrstuproizvodne aktivnosti, bez obzira na to proizvode li institucionalnejedinice kojima pripadaju tržišne ili netržišne outpute.

2.109.   Djelatnosti se mogu razvrstati u tri kategorije:

(a)

djelatnosti koje proizvode tržišne robe i usluge (tržišnedjelatnosti) te robe i usluge za vlastitu finalnuuporabu  (36);

(b)

djelatnosti koje proizvode netržišne robe i usluge ukupnedržave: netržišne djelatnosti ukupne države;

(c)

djelatnosti koje proizvode netržišne robe i uslugeneprofitnih ustanova koje služe kućanstvima: netržišnedjelatnosti neprofitnih ustanova koje služekućanstvima.

KLASIFIKACIJA DJELATNOSTI

2.110.   Klasifikacija prema kojoj se lokalne PJ -e grupiraju u djelatnosti je NACErev. 1.

JEDINICE HOMOGENE PROIZVODNJE I HOMOGENE GRANE

2.111.   Lokalna PJ samo približno zadovoljava zahtjeve analize proizvodnog procesa(vidjeti stavke 2.105. i 2.107.). Jedinica homogene proizvodnje je optimalnajedinica za ovu vrstu analize, tj. analizu inputa i outputa.

JEDINICA HOMOGENE PROIZVODNJE

2.112.   

Definicija

:

Jedinicu homogene proizvodnje obilježava jedinstvenaaktivnost koja se određuje prema njezinom inputu, posebnomproizvodnom procesu i outputu. Proizvodi koji predstavljajuinput i output se razlikuju ne samo po svojim fizičkimobilježjima i opsegu njihove proizvodnje, nego i poproizvodnoj tehnici: mogu se odrediti uzimajući u obzirklasifikaciju proizvoda (vidjeti stavak2.118.).

2.113.   Ako institucionalna jedinica koja proizvodi robe i usluge, pored glavneaktivnosti ima jednu ili više sekundarnih aktivnosti, ona se dijeli naisti broj jedinica homogene proizvodnje. Pomoćne aktivnosti se neodvajaju od pripadajućih glavnih ili sekundarnih aktivnosti. Jedinicahomogene proizvodnje, kao i lokalna PJ, može odgovarati jednojinstitucionalnoj jedinici ili jednom njenom dijelu; s druge strane,nikada ne može pripadati dvjema različitim institucionalnimjedinicama.

HOMOGENE GRANE

2.114.   

Definicija

:

Homogene grane se sastoje od grupe jedinica homogeneproizvodnje. Skup aktivnosti homogenih grana se određuje sobzirom na klasifikaciju proizvoda. Homogene grane proizvodesamo i isključivo robe i usluge koje su specificirane uklasifikaciji..

2.115.   Homogene grane su jedinice namijenjene za ekonomske analize. Jedinicehomogene proizvodnje se obično ne mogu promatrati izravno; podaciprikupljeni od jedinica koje se koriste u svrhu statističkogispitivanja, moraju se prerasporediti tako da tvore homogene grane.

2.116.   Homogene grane se mogu razvrstati u tri kategorije:

(a)

homogene grane koje proizvode tržišne robe i usluge(tržišne grane) te robe i usluge za vlastitu finalnuuporabu  (37);

(b)

homogene grane koje proizvode netržišne robe i uslugeukupne države: netržišne grane ukupne države;

(c)

homogene grane koje proizvode netržišne robe i uslugeneprofitnih ustanova koje služe kućanstvima: netržišne graneneprofitnih ustanova koje služe kućanstvima.

2.117.   Homogene grane koje proizvode tržišne robe i usluge te robe i usluge zavlastitu finalnu uporabu, sastoje se od svih jedinica homogeneproizvodnje, iz bilo kojeg institucionalnog sektora, koje se isključivobave proizvodnjom tržišnih roba i usluga ili roba i usluga za vlastitufinalnu uporabu. Jedinice koje se bave proizvodnjom tržišnih roba iusluga u okviru sektora ukupne države ili neprofitnih ustanova(uključujući one za vlastitu finalnu uporabu) tretiraju se kao jedinicehomogene proizvodnje te se razvrstavaju u pripadajuću tržišnu granu.

Netržišne homogene grane ukupne države koje proizvode netržišne robe iusluge, sastoje se od svih jedinica homogene proizvodnje u sektoruukupne države koje proizvode netržišne robe i usluge.

Netržišne homogene grane neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima,sastoje se od svih jedinica homogene proizvodnje koje proizvodenetržišne robe i usluge u okviru sektora neprofitnih ustanova koje služekućanstvima.

KLASIFIKACIJA HOMOGENIH GRANA

2.118.   Klasifikacija homogenih grana koja se koristi u input-output tablicamatemelji se na Klasifikaciji proizvoda prema aktivnosti (KPA)  (38). KPA je klasifikacija proizvoda strukturirana prema kriterijuindustrijskog podrijetla definiranom prema NACE rev. 1.

POGLAVLJE 3.

TRANSAKCIJE PROIZVODIMA

3.01.   

Definicija

:

Proizvodi su sve robe i usluge stvoreni unutar granicaproizvodnje. Potonje je definirano u stavku 3.07.

3.02.   Unutar ESA-e razlikuju se sljedeće glavne kategorije transakcijaproizvodima:

Kategorije transakcija

Šifra

Output

P.1

Intermedijarna potrošnja

P.2

Izdaci za finalnu potrošnju

P.3

Stvarna finalna potrošnja

P.4

Bruto investicije u fiksni kapital

P.5

Izvoz roba i usluga

P.6

Uvoz roba i usluga

P.7

3.03.   Transakcije proizvodima bilježe se na sljedećim računima:

(a)

na računu roba i usluga, output i uvoz se bilježe kao izvori, adruge transakcije proizvodima bilježe se kao uporabe;

(b)

na računu proizvodnje, output se bilježi kao izvor, aintermedijarna potrošnja se bilježi kao uporaba;

(c)

na računu uporabe raspoloživog dohotka, izdaci za finalnupotrošnju bilježe se kao uporaba;

(d)

na računu uporabe prilagođenog raspoloživog dohotka, stvarnafinalna potrošnja bilježi se kao uporaba;

(e)

na kapitalnom računu, bruto investicije u fiksni kapitalbilježi se kao uporaba (promjena u aktivi);

(f)

na vanjskom računu roba i usluga, uvoz roba i usluga se bilježikao izvor, dok se izvoz roba i usluga bilježi kao uporabe.

3.04.   U tablici ponude, output i uvoz se bilježe kao ponude. U tablici uporabe,intermedijarna potrošnja, bruto investicije u fiksni kapital, izdaci zafinalnu potrošnju i izvoz bilježe se kao uporabe. U simetričnoj input-outputtablici, output i uvoz se bilježe kao ponude, a ostale transakcijeproizvodima kao uporabe.

3.05.   Ponuda proizvoda se vrednuje po osnovnim cijenama (vidjeti stavak 3.48.).Uporabe proizvoda se vrednuju po kupovnoj cijeni (vidjeti stavak 3.06.). Zaneke vrste ponuda i uporaba koriste se određenija načela vrednovanja, npr.za uvoz i izvoz roba.

3.06.   

Definicija

:

U vrijeme kupovine, kupovna cijena je cijena koju kupacstvarno plaća za proizvode; uključujući sve poreze minussubvencije na proizvode (ali isključujući odbitne poreze, kaošto je PDV na proizvode); uključujući troškove prijevoza kojekupac plaća zasebno kako bi preuzeo isporuku u traženo vrijeme ina traženom mjestu; nakon odbitaka za bilo kakve popuste nakupovinu na veliko, ili za kupovinu u vrijeme slabijeg prometa,u odnosu na standardne cijene i troškove; isključujući kamatuili troškove usluge dodane na temelju kreditnih sporazuma;isključujući bilo kakve izvanredne troškove nastale kao rezultatneplaćanja unutar razdoblja navedenog u vrijeme kada su kupovineizvršene.

Ako se vrijeme uporabe ne podudara s vremenom kupovine, potrebno je izvršitiprilagodbe na takav način da se uzmu u obzir promjene u cijeni nastale zbogprotoka vremena (na način razmjeran promjenama u cijenama zaliha). Takvepreinake su posebno važne ako se cijene uključenih proizvoda drastičnomijenjaju tijekom godine.

PROIZVODNJA I OUTPUT

3.07.   

Definicija

:

Proizvodnja je aktivnost koja se obavlja pod nadzorom iodgovornošću institucionalne jedinice koja koristi inpute rada,kapitala, robe i usluga da bi proizvela robu i usluge.Proizvodnja ne obuhvaća sasvim prirodne procese bez ljudskoguplitanja ili upravljanja, kao što je rast ribljeg fonda umeđunarodnim vodama kojim ne upravlja čovjek (dok uzgoj ribepredstavlja proizvodnju).

3.08.   Proizvodnja uključuje:

(a)

proizvodnju svih pojedinačnih ili zajedničkih roba ili uslugakoje se nude jedinicama koje nisu njihovi proizvođači (ili senamjeravaju isporučiti);

(b)

proizvodnju za vlastiti račun svih roba koje proizvođačizadržavaju za njihovu vlastitu finalnu potrošnju ili brutoinvesticije u fiksni kapital. Proizvodnja za vlastiti račun zabruto investicije u fiksni kapital uključuje proizvodnju fiksneaktive kao što su građevine, razvoj računalnih programa iistraživanje ruda za vlastite bruto investicije u fiksni kapital(za pojam bruto investicije u fiksni kapital vidjeti stavke od3.100. do 3.127.).

Proizvodnja roba za vlastiti račun kućanstava uglavnom se odnosina:

1.

gradnju stambenih objekata za vlastitiračun;

2.

proizvodnju i skladištenje poljoprivrednihproizvoda;

3.

preradu poljoprivrednih proizvoda, kao što jeproizvodnja brašna mljevenjem, konzerviranje voćasušenjem i punjenjem u boce; proizvodnju mliječnihproizvoda kao što su maslac i sir i proizvodnjupiva, vina i žestokih alkoholnih pića;

4.

proizvodnju drugih primarnih proizvoda kao štosu vađenje soli, rezanje treseta i donošenjevode;

5.

druge vrste obrade kao što je tkanje platna,proizvodnja lončarije i izrada pokućstva.

Robu koju proizvedu kućanstva za vlastiti račun treba bilježitiako je ova vrsta proizvodnje značajna, tj. ako se drži da jekoličinski važna u odnosu na ukupnu ponudu te robe u zemlji.

Prema dogovoru, u ESA-u je uključena samo gradnja stambenihobjekata za vlastiti račun te proizvodnja, skladištenje i obradapoljoprivrednih proizvoda; sva ostala roba koju proizvedukućanstva za vlastiti račun smatra se beznačajnom u državamaEuropske unije;

(c)

usluge stanovanja za vlastiti račun koje proizvedu stanari kojisu vlasnici stanova u kojima žive;

(d)

kućanske i osobne usluge proizvedene upošljavanjem plaćenogpomoćnog osoblja;

(e)

dobrovoljne djelatnosti koje rezultiraju dobrima, npr.izgradnja stambenog objekta, crkve ili druge zgrade bilježi sekao proizvodnja. Dobrovoljne djelatnosti koje ne rezultirajuproizvodnjom dobra, npr. briga o stambenim objektima i čišćenjebez plaćanja, isključene su.

Sve takve aktivnosti su uključene čak i ako su nezakonite ili nisuregistrirane kod poreznih tijela, tijela socijalne sigurnosti, statističkihili drugih državnih tijela.

3.09.   Proizvodnja isključuje pružanje kućanskih i osobnih usluga koje se pružaju ikonzumiraju unutar istog kućanstva (s izuzetkom zapošljavanja plaćenogpomoćnog osoblja i usluga stanovanja u stanovima u vlasništvu stanara).Takvi slučajevi su:

(a)

čišćenje, uređivanje i održavanje stambenih objekata ako sutakve aktivnosti uobičajene za najmoprimce;

(b)

čišćenje, servisiranje i popravak trajnih dobara ukućanstvu;

(c)

priprema i posluživanje obroka;

(d)

briga o djeci i njihovo odgajanje i podučavanje;

(e)

briga o bolesnim, nemoćnim ili starim osobama;

(f)

prijevoz članova kućanstva ili njihovih dobara.

GLAVNE, SPOREDNE I POMOĆNE AKTIVNOSTI

3.10.   

Definicija

:

Glavna aktivnost lokalne PJ-e je aktivnost čijadodana vrijednost prelazi dodanu vrijednost bilo koje drugeaktivnosti koja se obavlja unutar iste jedinice.Klasifikacija glavne djelatnosti je određena pozivanjem naNACE rev. 1, najprije na najvišoj razini klasifikacije, apotom na detaljnijim razinama.

3.11.   

Definicija

:

sporedna aktivnost je aktivnost koja se obavljaunutar jedne lokalne PJ-a kao dodatak glavnoj aktivnosti.Output sporedne aktivnosti je sporedniproizvod.

3.12.   

Definicija

:

Output pomoćne aktivnosti nije namijenjen uporabiizvan poduzeća. Pomoćna aktivnost je potporna aktivnost kojase obavlja unutar poduzeća s ciljem stvaranja uvjeta ukojima se mogu obavljati glavne ili sekundarne aktivnostilokalnih PJ-a. Za pomoćne aktivnosti je tipično da proizvodeoutpute koji se obično nalaze kao inputi u gotovo svakojproizvodnoj aktivnosti, maloj kao i velikoj.

Pomoćne aktivnosti mogu biti npr. kupovanje, prodaja, marketing,računovodstvo, obrada podataka, prijevoz, skladištenje, održavanje,čišćenje i zaštitarske usluge. Poduzeća mogu izabrati da se sama bavepomoćnim aktivnostima ili da kupuju takve usluge na tržištu od posebnihpružatelja usluga.

Kapitalna ulaganja za vlastiti račun se ne smatraju pomoćnomaktivnošću.

3.13.   Pomoćne aktivnosti se tretiraju kao sastavni dijelovi glavnih ilisekundarnih aktivnosti s kojima su povezani. Iz toga proizlazi:

(a)

da se output pomoćnih aktivnosti ne priznaje izričito i nebilježi zasebno. Iz toga proizlazi da se uporaba ovogoutputa također ne bilježi;

(b)

da se svi inputi koji se potroše u pomoćnoj aktivnosti –materijali, rad, potrošnja fiksnog kapitala itd., tretirajukao inputi u glavnu ili sekundarnu aktivnost koju onapodržava.

OUTPUT (P.1)

3.14.   

Definicija

:

Output se sastoji od proizvoda stvorenih tijekomračunovodstvenog razdoblja.

Konkretni uključeni slučajevi su:

(a)

roba i usluge koje neka lokalna PJ pruža drugim lokalnimPJ-ima koje pripadaju istoj institucionalnoj jedinici;

(b)

roba koju proizvodi lokalna PJ i koja ostaje na zalihama nakraju razdoblja u kojoj je proizvedena, bez obzira na njenunaknadnu uporabu.

Ipak, roba i usluge proizvedene i konzumirane unutar istogračunovodstvenog razdoblja i unutar iste lokalne PJ nisu zasebnoutvrđene. One se stoga ne bilježe kao dio outputa ili intermedijarnepotrošnje te lokalne PJ-e.

3.15.   Kada institucionalna jedinica sadrži više od jedne lokalne PJ, outputinstitucionalne jedinice je zbroj outputa lokalnih PJ-a koje ju čine,uključujući i outpute ostvarene između lokalnih PJ-a koje ju čine.

3.16.   Unutar ESA-e se razlikuju tri vrste outputa:

(a)

tržišni output (P.11);

(b)

output za vlastitu finalnu uporabu (P.12);

(c)

ostali netržišni output (P.13).

Ova podjela vrijedi također i za lokalne PJ-e i institucionalnejedinice:

(a)

tržišni proizvođači;

(b)

proizvođači za vlastitu finalnu uporabu;

(c)

ostali netržišni proizvođači.

Razlikovanje između „tržišnog”,onog „za vlastitufinalnu uporabu” i„netržišnog”je temeljna zbog toga što određuje načela vrednovanja koja će seprimjenjivati na output: tržišni output, output proizveden za vlastitufinalnu uporabu i ukupni output tržišnih proizvođača i proizvođača zavlastitu finalnu uporabu vrednuju se po osnovnim cijenama, dok se ukupanoutput ostalih netržišnih proizvođača (lokalne PJ-e) vrednuje prematroškovnoj strani. Ukupan output neke institucionalne jedinice vrednujese kao zbroj ukupnih outputa njezinih lokalnih PJ-a i tako također ovisio razlikovanju između „tržišnog”, onog „za vlastitu finalnu uporabu” i „ostalog netržišnog” (vidjeti stavke od3.54. do 3.56.). Nadalje, ova se podjela također upotrebljava zaklasifikaciju institucionalnih jedinica po sektorima (vidjeti stavke od3.27. do 3.37.).

Ova se podjela definira odozgo prema dolje, tj. najprije se definira zainstitucionalne jedinice, a potom za lokalne PJ-e i za njihov output.Shodno tome, točno značenje podjele na razini proizvoda (tj. definicijapojmova tržišni output, output za vlastitu finalnu uporabu i ostalinetržišni output) može se razumjeti samo ako se također sagledajuznačajke institucionalne jedinice i lokalne PJ-e koja proizvodi tajoutput.

Nakon općenitih definicija triju vrsta outputa i triju vrsta proizvođača(vidjeti stavke od 3.17. do 3.26.), razlikovanje između „tržišnog”, onog „za vlastitu finalnuuporabu” i„netržišnog”prikazuju se odozgo prema dolje.

3.17.   

Definicija

:

Tržišni output se sastoji od outputa koji se prodajena tržištu (vidjeti stavak 3.18.) ili je namijenjen prodajina tržištu.

3.18.   Tržišni output uključuje:

(a)

proizvode prodane po ekonomski značajnim cijenama;

(b)

proizvode koji se razmjenjuju za druge proizvode;

(c)

proizvode koji se koriste za plaćanja u naturi (uključujućiplaćanje zaposlenika u naturi i mješoviti dohodak unaturi);

(d)

proizvode kojima jedna PJ opskrbljuje drugu PJ unutar isteinstitucionalne jedinice, a koji se koriste kaointermedijarni inputi ili za finalne uporabe;

(e)

proizvode dodane zalihama gotove robe i nedovršenojproizvodnji, koji su namijenjeni jednoj od gore navedenihuporaba (uključujući prirodan rast životinjskih i biljnihproizvoda i nedovršene objekte gdje je kupacnepoznat).

3.19.   

Definicija

:

U ESA-i se ekonomski značajna cijena proizvodadefinira dijelom u odnosu na institucionalnu jedinicu ilokalnu PJ koji su proizveli output (vidjeti stavke od 3.27.do 3.40.). Na primjer, prema dogovoru se smatra da je savoutput neinkorporiranih poduzeća u vlasništvu kućanstavakoji je prodan drugim institucionalnim jedinicama prodan poekonomski značajnim cijenama, tj. treba ga smatrati tržišnimoutputom. Za output nekih drugih institucionalnih jedinica,output se prodaje po ekonomski značajnim cijenama kada jeviše od 50 % proizvodnih troškova pokrivenoprodajom.

3.20.   

Definicija

:

Output nastao za vlastitu finalnu uporabu sastoji seod roba ili usluga koje ista institucionalna jedinica zadržiza finalnu potrošnju ili za bruto investicije u fiksnikapital te iste institucionalne jedinice.

3.21.   Proizvode zadržane za vlastitu finalnu potrošnju može proizvoditi samosektor kućanstava. Tipični primjeri su:

(a)

poljoprivredni proizvodi koje zadržavapoljoprivrednik;

(b)

usluge stanovanja koje proizvode stanari–vlasnici;

(c)

kućanske usluge nastale zapošljavanjem plaćenog pomoćnogosoblja.

3.22.   Proizvodi korišteni za vlastite bruto investicije u fiksni kapital moguse proizvesti u bilo kojem sektoru. Primjeri za to su:

(a)

posebni alatni strojevi koje su proizvela poduzeća zastrojogradnju;

(b)

stambeni objekti, ili proširenja stambenih objekata, kojesu proizvela kućanstva;

(c)

gradnja za vlastiti račun, uključujući komunalnu gradnjukoju poduzima grupa kućanstava.

3.23.   

Definicija

:

Ostali netržišni output obuhvaća output koji sedrugim jedinicama pruža besplatno, ili po cijenama koje nisuekonomski značajne.

3.24.   

Definicija

:

Tržišni proizvođači su lokalni JVD-i iliinstitucionalne jedinice čiji je većinski output tržišnioutput.

Potrebno je napomenuti da ako je lokalni JVD ili institucionalna jedinicatržišni proizvođač, njegov glavni output je po definiciji tržišnioutput, jer se pojam tržišnog outputa definira nakon što se primjenirazlika na „tržišni”,onaj „za vlastituuporabu” i„ostalinetržišni”output na JVD-e i institucionalnu jedinicu koji su proizveli takavoutput.

3.25.   

Definicija

:

Proizvođači za vlastitu finalnu uporabu su lokalniJVD-i ili institucionalne jedinice većina čijeg outputa jenamijenjena vlastitoj finalnoj uporabi unutar isteinstitucionalne jedinice.

3.26.   

Definicija

:

Ostali netržišni proizvođači su lokalni JVD-i iliinstitucionalne jedinice većina čijeg outputa se ustupabesplatno ili po cijenama koje nisu ekonomskiznačajne.

Institucionalne jedinice: razlika između tržišnih, onih zakrajnju uporabu i netržišnih

3.27.   Kod institucionalnih jedinica kao proizvođača, razlika izmeđutržišnih, onih za vlastitu finalnu uporabu ili ostalih netržišnihsažeta je u tablici 3.1. Također su prikazane i implikacije zaklasifikaciju po sektorima.

Tablica 3.1. –   Razlika između tržišnih proizvođača, proizvođača zavlastitu finalnu potrošnju i ostalih netržišnihproizvođača za institucionalne jedinice

Vrstainstitucionalne jedinice

Klasifikacija

Privatna ili javna

 

NPU ili ne?

Prodaja pokriva više od 50 %troškova proizvodnje

Vrsta proizvođača

Sektor(i)

1.

Privatni proizvođači

1.1. Neinkorporirana poduzeća u vlasništvukućanstava (isključujući kvazi-poduzeća u vlasništvukućanstava)

 

 

1.1. = Tržišni ili za vlastitu finalnupotrošnju

Kućanstva

 

1.2. Ostali privatni proizvođači(uključujući kvazi-poduzeća u vlasništvukućanstava)

1.2.1. Privatni NPU-i

1.2.1.1.

Da

1.2.1.1. = Tržišni

Društva

1.2.1.2.

Ne

1.2.1.2. = ostali netržišni

NUSK

 

 

1.2.2. Ostali privatni proizvođači koji nisuNPU-i

 

1.2.2. = Tržišni

Društva

2.

Javni proizvođači

 

 

2.1.

Da

2.1. = Tržišni

Društva

2.2.

Ne

2.2.= Ostali netržišni

Ukupna država

Tablica pokazuje da je s ciljem određivanja treba li nekainstitucionalna jedinica biti klasificirana kao tržišni proizvođač,proizvođač za vlastitu finalnu uporabu ili drugi netržišniproizvođač, potrebno naknadno uvažiti nekoliko razlika.

3.28.   Prva je razlika ona između privatnog i javnog proizvođača. Javniproizvođač je onaj kojeg kontrolira država. U slučaju NPU-a, javniproizvođač je NPU kojeg kontrolira i uglavnom financira država. Sviostali proizvođači su privatni proizvođači. Kontrola se definira kaosposobnost određivanja opće (poslovne) politike ili programainstitucionalne jedinice kroz imenovanje odgovarajućih direktora ilirukovoditelja, ako je to potrebno. Vlasništvo više od polovicedionica nekog društva je dovoljan, ali ne i neophodan uvjet zakontrolu (vidjeti stavak 2.26.).

3.29.   Kako prikazuje tablica 3.1, privatni proizvođači se nalaze u svimsektorima izuzev sektora ukupne države. Nasuprot tome, javniproizvođači se nalaze samo unutar sektora društava (nefinancijskih ifinancijskih društava) i u sektoru ukupne države.

3.30.   Posebna kategorija privatnih proizvođača su neinkorporirana poduzećau vlasništvu kućanstava. Ona su uvijek tržišni proizvođači iliproizvođači za vlastitu finalnu uporabu. Potonje se događa u slučajuproizvodnje usluga u stambenim objektima stanara–vlasnika iproizvodnji roba za vlastiti račun. Sva neinkorporirana poduzeća uvlasništvu kućanstava se klasificiraju u sektor kućanstava. Iznimkasu jedino kvazi- poduzeća u vlasništvu kućanstava. Oni su tržišniproizvođači i razvrstavaju se u sektore nefinancijskih ifinancijskih društava.

3.31.   Za ostale privatne proizvođače, potrebno je razlikovanje izmeđuprivatnih neprofitnih ustanova i ostalih privatnih proizvođača.

Definicija

:

NPU se definira kao pravni ili društveni subjektstvoren u svrhu proizvodnje roba i usluga čiji status imne dozvoljava da budu izvor dohotka, dobiti ili drugihfinancijskih dobitaka za jedinice koje ih osnivaju,kontroliraju i financiraju. U praksi njihove proizvodnedjelatnosti nužno stvaraju viškove ili manjkove, s timeda tako stvorene viškove ne mogu prisvajati drugeinstitucionalne jedinice.

Svi ostali privatni proizvođači koji nisu NPU-i su tržišniproizvođači. Oni su razvrstavaju u sektore nefinancijskih ifinancijskih društava.

3.32.   Za određivanje vrste proizvođača i sektora za privatne NPU-e potrebnoje primijeniti kriterij 50 %:

(a)

ako se više od 50 % proizvodnih troškova pokrivaprodajom, institucionalna jedinica je tržišni proizvođači razvrstava se u sektore financijskih i nefinancijskihdruštava;

(b)

ako se manje od 50 % proizvodnih troškova pokrivaprodajom, institucionalna jedinica je ostali netržišniproizvođač i razvrstava se u sektor NUSK-a. Međutim,ostali netržišni NPU-i koje kontrolira i uglavnomfinancira država razvrstavaju se u sektor ukupnedržave.

3.33.   Razlikujući tržišne i netržišne proizvođače pomoću kriterija 50 %,prodaja i troškovi proizvodnje se definiraju kako slijedi:

(a)

prodaja pokriva prodaju isključujući poreze naproizvode, ali uključujući plaćanja države ili ustanovaEuropske unije dana bilo kakvom proizvođaču u toj vrstiaktivnosti, tj. uključena su sva plaćanja povezana sobujmom ili vrijednošću outputa, ali su isključenaplaćanja za pokriće ukupnog manjka.

Ova definicija prodaje odgovara definiciji outputa poosnovnim cijenama osim što se:

(1)

output po osnovnim cijenama definira teknakon što se odlučilo je li takav output tržišniili ostali netržišni: prodaja se koristi samo uvrednovanju tržišnih outputa; ostali netržišnioutputi se vrednuju prema troškovima;

(2)

plaćanja države za pokrivanje sveukupnogmanjka javnih društava i kvazi-društava, dio suostalih subvencija na proizvode kako su definiraneu stavku 4.35. točki (c). Kao posljedica toga,tržišni output po osnovnim cijenama uključujeplaćanja države za pokrivanje sveukupnogmanjka;

(b)

proizvodni troškovi su zbroj intermedijarne potrošnje,naknada zaposlenicima, potrošnje fiksnog kapitala iostalih poreza na proizvodnju. Za ovaj se kriterij drugesubvencije na proizvodnju ne odbijaju. Kako bi seosigurala dosljednost pojmova prodaje i proizvodnihtroškova kada se primjenjuje kriterij 50 %, izproizvodnih troškova treba isključiti sve troškovenastale za investicije u kapital za vlastitiračun.

Kriterij 50 % se treba primjenjivati gledajući niz godina: ovaj sekriterij mora striktno primjeniti samo ako vrijedi za nekolikogodina ili pak vrijedi u tekućoj godini a očekuje se i u bliskojbudućnosti. Manje oscilacije u opsegu prodaje iz jedne godine udrugu nisu dovoljan razlog za preklasifikaciju institucionalnihjedinica (kao i njezinih lokalnih PJ-a i outputa).

3.34.   Prodaja se može sastojati od različitih elemenata. Na primjer, uslučaju usluga zdravstvene skrbi koju osiguravaju bolnice, prodajamože odgovarati:

(a)

kupnjama koje ostvare poslodavci koje se bilježe kaodohodak u naturi isplaćen njihovim zaposlenicima iizdatak za finalnu potrošnju tih zaposlenika;

(b)

kupnjama koje ostvare privatna osiguravajućadruštva;

(c)

kupnjama koje ostvare fondovi socijalne sigurnosti idržave koje se razvrstavaju kao socijalne naknade unaturi;

(d)

kupnje koje ostvare kućanstava bez refundiranja(izdatak za finalnu potrošnju).

Jedino se ostale subvencije na proizvodnju i primljeni darovi (npr.od dobrotvornih ustanova) ne tretiraju kao prodaja.

Slično tome, usluge prijevoza koje su pružila poduzeća možeodgovarati intermedijarnoj potrošnji proizvođača, dohotku u naturikoji osiguravaju poslodavci, socijalnim naknadama u naturi kojeosigurava država i kupnjama koje ostvaruju kućanstva bezrefundiranja.

3.35.   Privatne neprofitne ustanove koje pružaju usluge poslovnim subjektimaposeban su slučaj. Njih obično financiraju iz doprinosa ilipretplata grupe odgovarajućih poslovnih subjekata. Pretplate se netretiraju kao transferi već kao plaćanja za pružene usluge, tj. kaoprodaja. Ovakvi NPU-i su stoga tržišni proizvođači i razvrstavaju seu sektore nefinancijskih i financijskih društava.

3.36.   Primjena kriterija 50 % na prodajne i proizvodne troškove privatnihili javnih NPU-a na način da se u prodaju uključe sva plaćanjapovezana s obujmom outputa može u određenim slučajevima zavarati.Ovo se može primijeniti npr. na financiranje outputa privatnih ijavnih škola: plaćanja države mogu se povezati s brojem učenika, alii biti predmet pregovora s državom. U takvom se slučaju ova plaćanjane moraju smatrati prodajama iako imaju izričitu vezu s obujmomoutputa, npr. s brojem učenika. To bi značilo da je škola koja seuglavnom financira takvim plaćanjima, ostali netržišni proizvođač.Kada je škola javni proizvođač, tj. kada je uglavnom financira ikontrolira država, razvrstava se u sektor ukupne države. Kada ješkola u privatnom sektoru, ostali netržišni proizvođač, razvrstavase u sektor NUSK-a.

3.37.   Javni proizvođači mogu biti tržišni proizvođači ili ostali netržišniproizvođači. Ako se na temelju kriterija 50 % odluči dainstitucionalnu jedinicu treba smatrati tržišnim proizvođačem, onase razvrstava u sektore nefinancijskih i financijskih društava. Natemelju kriterija 50 % također se odlučuje o tome kada državnajedinica treba biti tretirana kao kvazi-društvo u vlasništvu države:kvazi-društvo se stvara samo kada je ispunjen kriterij 50 %. Akoinstitucionalna jedinica spada u ostale netržišne proizvođače, onase razvrstava u sektor ukupne države. Razlika između NPU-a i ostalihproizvođača je stoga nevažna za klasifikaciju javnihproizvođača.

Lokalni PJ-i i njihov output: razlika između „tržišnih”, „za vlastitufinalnu uporabu” i „ostalih netržišnih” jedinica

3.38.   Nakon što je podjela na „tržišne”, „za vlastitu finalnu uporabu” i „ostalenetržišne”primijenjena na institucionalne jedinice kao proizvođače, ova sepodjela može primijeniti na lokalne PJ-e i njihove outpute. Ovajodnos je prikazan u tablici 3.2.

Tablica 3.2. –   Institucionalne jedinice, lokalne PJ -e i output terazlika između „tržišnih”, onih „zavlastitu krajnju uporabu” i „netržišnih”

Institucionalna jedinica

Glavna lokalna PJ

Sporedna lokalna PJ

Glavni output glavne lokalnePJ

Sporedni output glavne lokalnePJ

Glavni output sporedne lokalnePJ

Sporedni output sporedne lokalnePJ

Tržišni proizvođač

Tržišni proizvođač

 

Tržišni output

Tržišni output

 

 

 

 

 

 

Proizvodnja za vlastitu finalnu uporabu

 

 

 

 

Tržišni proizvođač

 

 

Tržišna proizvodnja

Tržišna proizvodnja

 

 

 

 

 

 

Proizvodnja za vlastitu finalnu uporabu

 

 

Proizvođač za vlastitu finalnu uporabu

 

 

Proizvodnja za vlastitu finalnu uporabu

Tržišna proizvodnja

Proizvođač za vlastitu finalnuuporabu

Proizvođač za vlastitu finalnuuporabu

 

Proizvodnja za vlastitu finalnuuporabu

Tržišna proizvodnja

 

 

Ostali netržišni proizvođač

Ostali netržišni proizvođač

 

Ostala netržišna proizvodnja

Tržišna proizvodnja

 

 

 

 

 

 

Proizvodnja za vlastitu finalnu uporabu

 

 

 

 

 

 

Ostala netržišna proizvodnja

 

 

 

 

Tržišni proizvođač

 

 

Tržišna proizvodnja

Tržišna proizvodnja

 

 

 

 

 

 

Proizvodnja za vlastitu finalnu uporabu

 

 

Ostali netržišni proizvođač

 

 

Ostala netržišna proizvodnja

Tržišna proizvodnja

 

 

 

 

 

 

Proizvodnja za vlastitu finalnu uporabu

 

 

 

 

 

 

Ostala netržišna proizvodnja

3.39.   Za institucionalne jedinice koje zadovoljavaju uvjete za tržišneproizvođače, glavna lokalna PJ je, naravno i tržišni proizvođač.Sporednalokalna PJ može biti tržišni proizvođač, ali također iproizvođač za vlastitu finalnu uporabu. Međutim, sporedna lokalnaPJ, prema dogovoru, ne može biti svrstana među ostale netržišneproizvođače. To znači da su sve (sporedne) lokalne PJ u sektorimanefinancijskih i financijskih tvrtki društava tržišni proizvođačiili proizvođači za vlastitu finalnu uporabu.

3.40.   Za institucionalne jedinice koje pripadaju u ostale netržišneproizvođače, glavna PJ je također ostali netržišni proizvođač.Sporedne lokalne PJ -emogu biti tržišni proizvođači ili ostalinetržišni proizvođači. To znači da sektor ukupne države i NUSK-amogu sadržavati neke (sporedne) lokalne PJ -e koje su tržišniproizvođači (iako sve institucionalne jedinice u ovim sektorimaspadaju u ostale netržišne proizvođače). Za određivanje jesu lisporedne lokalne PJ -e tržišni ili ostali netržišni proizvođači,primjenjuje se kriterij 50 %.

3.41.   Nakon što je primijenjena podjela na „tržišne”, „za vlastitu finalnuuporabu” i„ostalenetržišne”,na institucionalne jedinice i njihove lokalne PJ -e, ova se podjelamože primijeniti i na output lokalnih PJ -a. Ovaj odnos je prikazanu tablici 3.3.

Tablica 3.3.   Razlika između „tržišnih”, onih „zavlastitu finalnu uporabu” i „ostalihnetržišnih”, za lokalne PJ -e i njihovoutput

 

Tržišni proizvođači

Proizvođači za vlastitu finalnuuporabu

Ostali netržišniproizvođači

Ukupno

Tržišni output

X

x

X

Ukupni tržišni output

Output za vlastitu finalnu uporabu

x

X

X

Ukupni output za vlastitu finalnuuporabu

Ostali netržišni output

0

0

X

Ukupni ostali netržišni output

Ukupno

Ukupni output tržišnih proizvođača

Ukupni output proizvođača za vlastituuporabu

Ukupni output ostalih netržišnihproizvođača

Ukupni output

X = veliki output; x = mali output; 0 = bez outputa(prema dogovoru)

3.42.   Prema dogovoru, lokalne PJ kao tržišni proizvođači ili kaoproizvođači za vlastitu finalnu uporabu ne mogu ponuditi ostalenetržišne outpute. Njihovi outputi se stoga mogu bilježiti samo kaotržišni outputi ili outputi za vlastitu uporabu te se vrednovati uskladu s time (vidjeti stavke 3.46. do 3.52.).

3.43.   Lokalne PJ-e kao ostali netržišni proizvođači mogu kao sporedneoutpute ponuditi tržišne outpute i outpute za vlastitu krajnjuuporabu. Outputi za vlastitu finalnu uporabu sastoje se odinvesticija u kapital za vlastiti račun. Pojava tržišnih outputatreba u načelu biti određena primjenom kriterija 50 % na pojedinačneproizvode: tržišni outputi su outputi koji se prodaju po cijeni odnajmanje 50 % njihovih proizvodnih troškova. Na primjer, to bi mogaobiti slučaj kada državne bolnice zaračunavaju ekonomski značajnecijene za neke od svojih usluga. Ostali primjeri su reprodukcijekoje prodaju državni muzeji i vremenske prognoze koje prodajumeteorološki zavodi.

3.44.   U statističkoj praksi može biti teško odrediti jasnu razliku izmeđurazličitih proizvoda lokalnih PJ -a javnih ustanova i NUSK-ova.Štoviše, ovo se odnosi na proizvodne troškove u vezi s različitimproizvodima. U tom je slučaju jednostavno rješenje da se svi prihodinetržišnih proizvođača nastali iz njihove sporedne aktivnosti(sporednih aktivnosti) tretiraju kao prihodi za jednu vrstu tržišnogoutputa. To se odnosi na primjer na prihode koje muzeji ostvaruju odprodaje postera i razglednica  (39).

3.45.   Ostali netržišni proizvođači također mogu ostvarivati prihode odprodaje svog netržišnog outputa po cijenama koje nisu ekonomskiznačajne, npr. prihodi koje muzeji ostvaruju od ulaznica. Ti prihodise odnose na ostale netržišne outpute. Međutim, ako se te dvijevrste prihoda (prihodi od ulaznica i oni od prodaje postera irazglednica) teško razlikuju, može ih se tretirati ili kao prihodeza tržišne outpute ili kao prihode od ostalih netržišnih outputa.Izbor između ovih dvaju alternativnih knjiženja treba ovisiti opretpostavljenoj relativnoj važnosti obje vrste prihoda (od ulaznicanaspram onog od prodaje postera i razglednica).

VRIJEME BILJEŽENJA I VREDNOVANJA OUTPUTA

3.46.   Output se bilježi i vrednuje onda kada je stvoren nekim proizvodnimprocesom.

3.47.   Svi outputi se vrednuju po osnovnim cijenama, ali posebni dogovorivrijede za:

(a)

vrednovanje ostalih netržišnih outputa;

(b)

vrednovanje ukupnog outputa drugog netržišnog proizvođača(lokalne PJ );

(c)

vrednovanje ukupnog outputa institucionalne jedinice čijije lokalni PJ drugi netržišni proizvođač. (vidjeti stavke od3.53. do 3.56.).

3.48.   

Definicija

:

Osnovna cijena je cijena koju proizvođač prima odkupca za jedinicu proizvedene robe ili usluge kao outputa,umanjena za bilo kakav porez plativ za tu jedinicu kaoposljedica njene proizvodnje ili prodaje (tj. porezi naproizvode), uvećana za bilo kakvu subvenciju primljenu za tujedinicu kao posljedica njene proizvodnje ili prodaje (tj.subvencije za proizvode). Isključeni su bilo kakvi troškoviprijevoza, za koje proizvođač izdaje poseban račun.Uključene su bilo kakve marže na prijevoz koje proizvođačnaplaćuje na istom računu, čak i kada su one na tom računuuključene kao posebna stavka.

3.49.   Output za vlastitu finalnu uporabu (P.12) se vrednuje po osnovnimcijenama za slične proizvode koji se prodaju na tržištu; kao posljedicatoga, za takav se output može pojaviti neto poslovni višak ili mješovitidohodak. To se odnosi i na usluge kod stanova u vlasništvu stanara(vidjeti stavak 3.64.). Međutim, output gradnje za vlastiti račun običnotreba vrednovati prema troškovima proizvodnje.

3.50.   Povećanje nedovršene proizvodnje se vrednuje prema omjeru procijenjenihtekućih osnovnih cijena gotovih proizvoda.

3.51.   Ako se vrijednost outputa koji se tretiraju kao nedovršena proizvodnjavrednuje unaprijed, to se vrednovanje mora temeljiti na stvarnimnastalim troškovima, plus iznos porasta za procijenjeni poslovni višakili na procijenjeni mješoviti dohodak. Privremene procjene trebanaknadno zamijeniti onima dobivenim raspodjelom stvarne vrijednostigotovih proizvoda (kada postane poznata). Potonja je zbrojvrijednosti:

(a)

gotovih prodanih proizvoda ili onih razmijenjenih za drugeproizvode;

(b)

stavki gotovih proizvoda u zalihama, umanjeno za povlačenjasa zaliha;

(c)

gotovih proizvoda za vlastitu finalnu uporabu.

3.52.   Za zgrade i građevine stečene u nedovršenom stanju, vrijednost seprocjenjuje na temelju dotadašnjih troškova, uključujući porast zaposlovni višak ili mješoviti dohodak. Takav porast proizlazi kada sevrijednost može procijeniti na temelju cijena sličnih zgrada iligrađevina. Iznosi plaćanja po fazama mogu se koristiti radi određivanjapribližnih vrijednosti bruto investicija u fiksni kapital koje kupacpoduzima u svakoj fazi (pod pretpostavkom da nema plaćanja unaprijed ilizaostataka).

Ako izgradnja građevine za vlastiti račun nije završena unutar jednogračunovodstvenog razdoblja, vrijednost outputa i odgovarajuće brutoinvesticije u fiksni kapital treba procijeniti primjenom omjera ukupnihtroškova proizvodnje nastalih tijekom relevantnog razdoblja iprocijenjenu trenutnu osnovnu cijenu. Ako nije moguće procijenitiosnovnu cijenu završene građevine, ona se mora vrednovati prema svojimukupnim troškovima proizvodnje. Ako je radna snaga u cijelosti ilidjelomično besplatna, što može biti slučaj s komunalnom izgradnjomkućanstava, troškovi plaćene radne snage, uključeni u procijenjeneukupne troškove proizvodnje, procjenjuju se koristeći prosječne nadniceza slične vrste rada u blizini ili u tom području.

3.53.   Ukupni output ostalih netržišnih proizvođača (lokalna PJ) vrednuje se poukupnim troškovima proizvodnje, tj. zbroju sljedećeg:

(a)

intermedijarne potrošnje (P.2);

(b)

naknada zaposlenicima (D.1);

(c)

potrošnje fiksnog kapitala (K.1);

(d)

ostalih poreza na proizvodnju (D.29) minus ostalesubvencije na proizvodnju (D.39).

Ostale subvencije na proizvodnju se trebaju oduzeti. Međutim, treba imatina umu da ostalih subvencija na proizvodnju ostalim netržišnimproizvođačima često u praksi nema, ili se radi o vrlo malim iznosima(vidjeti stavak 4.36.).

Prema dogovoru, plaćanje kamata nije uključeno u troškove ostalenetržišne proizvodnje (iako se u nekim slučajevima mogu smatratinajvećim troškovima proizvodnje, npr. u slučaju društava za stanovanje).Troškovi ostale netržišne proizvodnje također ne uključuju imputiranevrijednosti za najam nestambenih zgrada u vlasništvu koje se koriste uostaloj netržišnoj proizvodnji.

3.54.   Ukupni output institucionalne jedinice je zbroj ukupnih outputa lokalnihPJ -a koje ju čine. To se primjenjuje također i na institucionalnejedinice koje pripadaju u ostale netržišne proizvođače.

3.55.   U nedostatku sporednih tržišnih outputa ostalih netržišnih proizvođača(lokalnih PJ -a), ostali netržišni output se vrednuje prema troškovimaproizvodnje. U slučaju sporednog tržišnog outputa ostalih netržišnihproizvođača, ostali netržišni output se vrednuje kao rezidualna stavka,tj. kao razlika između ukupnih troškova proizvodnje ostalih netržišnihproizvođača i njihovih prihoda od tržišnog outputa.

3.56.   U načelu se tržišni output ostalih netržišnih proizvođača vrednuje poosnovnim cijenama. Međutim, iako druga netržišna lokalna PJ može imatiprihode od prodaje, njenv ukupni output koji obuhvaća i tržišni inetržišni output (a moguće i output za vlastitu finalnu uporabu) i daljese vrednuje prema troškovima proizvodnje. Vrijednost njenog tržišnogoutputa se određuje prema njenim prihodima od prodaje tržišnihproizvoda, dok se vrijednost njegovog ostalog netržišnog outputa dobivarezidualno, kao razlika između vrijednosti njenog ukupnog outputa najednoj strani i njenog tržišnog outputa i outputa za finalnu uporabu nadrugoj strani. Vrijednost njenih prihoda od prodaje ostalih netržišnihroba ili usluga po cijenama koje nisu ekonomski značajne ostaje kao diovrijednosti njenog ostalog netržišnog outputa.

3.57.   Za neke posebne vrste outputa, vrijeme bilježenja i vrednovanja outputapodliježe sljedećim pojašnjenjima i izuzecima, navedenim po redoslijeduodjeljaka KPD-a.

3.58.   

A.

Poljoprivredni proizvodi, proizvodilova i šumarstva;

B.

Riba

Output poljoprivrednih proizvoda treba bilježiti kako se proizvodi,kontinuirano tijekom cijelog razdoblja proizvodnje (a ne jednostavno uvrijeme žetve ili klanja životinja).

Uzgoj poljoprivrednih kultura, neposječenu drvnu masu i riblji fond iliživotinje koje se uzgajaju u prehrambene svrhe treba tijekom procesatretirati kao zalihe nedovršene proizvodnje, a nakon završetka procesatreba ih pretvoriti u zalihe gotovih proizvoda.

3.59.   

D.

Izrađeni proizvodi;

F.

Građevinarstvo

Kada se unaprijed sklopi ugovor o prodaji za gradnju određene zgrade ilidruge građevine koja se proteže kroz nekoliko računovodstvenihrazdoblja, output proizveden u svakom razdoblju se tretira kao da jeprodan kupcu na kraju razdoblja: tj. kao investicija u fiksni kapitalkupca, a ne nedovršena proizvodnja u građevinskoj industriji. U praksise proizvedeni output tretira kao da je prodan kupcu obročno kakopotonji prelazi u zakoniti posjed outputa. Kada se ugovorom zahtijevaobročno plaćanje, vrijednost outputa se može često približno odreditiprema vrijednosti obročnih uplata u svakom razdoblju. Međutim, unedostatku ugovora o prodaji, nedovršeni output proizveden u svakomrazdoblju bilježi se kao nedovršena proizvodnja.

3.60.   G. Usluge trgovine na veliko i malo;usluge popravka motornih vozila, motocikala i osobnihpredmeta i predmeta za kućanstvo

Output usluga trgovine na veliko i malo se mjeri trgovačkim maržamaostvarenim na robi koja se kupuje za preprodaju.

Definicija

:

Trgovačka marža je razlika između stvarne iliimputirane cijene ostvarene na robi kupljenoj za preprodajui cijene koju bi distributer morao platiti u zamjenu za turobu u vrijeme kada ju proda ili ju na drugi načinotuđi.

Prema dogovoru, vlasnički dobici i gubici nisu uključeni u trgovačkumaržu. Međutim, u praksi, izvori podataka mogu biti takvi da neomogućavaju odvajanje svih vlasničkih dobitaka i gubitaka.

3.61.   H. Hotelske i restoranskeusluge

Vrijednost outputa usluga hotela, restorana i kavana uključuje vrijednostpotrošene hrane, pića itd.

3.62.   I. Usluge prijevoza, skladištenja ikomunikacija

Output usluga prijevoza se mjeri vrijednošću iznosa primljenih zaprijevoz roba ili osoba. Prijevoz za vlastitu uporabu unutar lokalnogJVD-a se smatra pomoćnom aktivnošću i ne označava se posebno nitibilježi.

Output usluga skladištenja se mjeri kao vrijednost dodatka nedovršenojproizvodnji, bilo kao dodatni output u smislu prijevoza tijekom vremena(npr. skladištenje u ime ostalih lokalnih JVD-a) ili fizičke promjene(npr. u slučaju dozrijevanja vina).

Output usluga putničkih agencija se mjeri kao vrijednost naplate uslugaagencija (troškovi naknada ili provizija) a ne prema ukupnim izdacimakoje putnici imaju prema putničkoj agenciji. Potonji mogu npr. takođeruključivati i troškove prijevoza koje osiguravaju treće osobe.

Output usluga organizatora turističkih putovanja se mjeri punim izdacimakoje putnici imaju prema organizatoru turističkih putovanja.

Razlika između usluga putničke agencije i usluga organizatora turističkihputovanja je ta da se usluge putničke agencije odnose samo naposredništvo u ime putnika, dok usluge organizatora turističkihputovanja stvaraju novi proizvod, tj. organizira se putovanje cijenečijih sastavnih dijelova (npr. put, smještaj i zabava) nisu kao takveprepoznatljive za putnika.

3.63.   J. Usluge financijskog posredovanja (ovouključuje usluge osiguranja i usluge mirovinskihfondova)

Output financijskog posredovanja za koji nisu izrađeni izričiti troškovimjeri se, prema dogovoru, kao ukupni vlasnički dohodak koji primajujedinice koje pružaju usluge manje sveukupne plaćene kamate,isključujući vrijednost bilo kojeg dohotka primljenog od ulaganjanjihovih vlastitih sredstava (jer takav dohodak ne proizlazi izfinancijskog posredovanja) te, u slučaju sporednih osiguravajućihdjelatnosti financijskog posrednika, isključujući dohodak nastaoinvestiranjem tehničkih pričuva osiguranja. Vlasničke dobitke i gubitketreba pri mjerenju ovog outputa zanemariti, radi toga što se kroz cijelisustav vlasnički dobici ne bilježe u računu proizvodnje nego na posebnomračunu (račun ostalih promjena aktive). Ovo se odnosi također i navlasničke dobitke profesionalnih posrednika na devizna sredstva ivrijednosnice (iako bi vlasnički dobici mogli biti općenito pozitivni iod samih se posrednika smatrati dijelom redovnih prihoda). Međutim,trgovačke marže na devizna sredstva i vrijednosnice (tj. uobičajenarazlika između kupovnih cijena za posrednika i kupovnih cijena za kupca)uključuju se u output, kao za veletrgovce i maloprodajne trgovce. Uskladu s tim, mogu postojati problemi s podacima pri razlikovanju takvihtrgovačkih marži od vlasničkih dobitaka; te probleme treba prevladati nanajbolji mogući način.

Output usluga financijskog posredovanja koje pružaju središnje banketreba mjeriti na isti način kao kod drugih financijskih posrednika.

Djelatnost zajmodavaca koji pozajmljuju svoja vlastita sredstva netretira se kao proizvodnja usluga.

Financijski posrednici također mogu pružati različite financijske iposlovne usluge za koje se izričito naplaćuju naknade i pristojbe. Takvislučajevi mogu biti npr. promjena valute i investicijski savjeti, kupnjanekretnina ili porezni savjeti. Output takvih usluga se vrednuje naosnovu naplaćenih naknada i provizija.

Output usluga osiguranja (naplata usluge) mjeri se kao:

 

ukupno stvarno zarađene premije

plus

ukupni dodaci premijama (jednaki dohotku odulaganja tehničkih pričuva osiguranja)

minus

ukupna dospjela potraživanja

minus

promjena u aktuarskim pričuvama i pričuvama zaosiguranje za sudjelovanje u dobiti.

Vlasničke dobitke i gubitke treba zanemariti kod mjerenja outputa uslugaosiguranja: oni se ne smatraju dohotkom od ulaganja tehničkih pričuvaosiguranja i ne smatraju se promjenama u aktuarskim pričuvama i upričuvama za osiguranje za sudjelovanje u dobiti.

Potrebno je spomenuti da se tehničke pričuve osiguranja mogu ulagati usekundarne aktivnosti osiguravajućeg društva, npr. u iznajmljivanjestambenih objekata ili ureda. U tom slučaju, neto poslovni višak tihsekundarnih aktivnosti je dohodak od ulaganja tehničkih pričuvaosiguranja.

Slično tome, output usluga mirovinskih fondova se mjeri kao:

 

ukupni stvarni mirovinski doprinosi

plus

ukupni dodatni doprinosi (jednaki dohotku odulaganja tehničkih pričuva mirovinskih fondova)

minus

dospjele naknade

minus

promjena u aktuarskim pričuvama.

3.64.   K. Nekretnine, iznajmljivanje i poslovneusluge

Output usluga stambenih objekata u vlasništvu stanara treba se vrednovatiprema procijenjenoj vrijednosti najamnine koju bi najmoprimac platio zaisti smještaj, uzevši u obzir čimbenike kao što su lokacija, pogodnostisusjedstva itd., kao i veličinu i kakvoću samog stambenog objekta. Zagaraže koje su smještene odvojeno od stambenih objekata, a koje vlasnikkoristi za vlastitu finalnu potrošnju u vezi sa stambenim objektima,izvodi se slična imputacija. Imputacija se ne izvodi za garaže kojekoriste privatni vlasnici samo u svrhu parkiranja u blizini radnogmjesta. Vrijednost najma stambenih objekata u vlasništvu stanara uinozemstvu, npr. vikendica, ne treba bilježiti kao dio domaćeproizvodnje, već kao uvoz usluga, a odgovarajući neto poslovni višak kaoprimarni dohodak primljen iz inozemstva. Za stambene objekte uvlasništvu stanara koji su nerezidenti obavljaju se analogna knjiženja.U slučaju stanova koji su predmetom ugovora o pravu na vremenskiograničenu uporabu nekretnine (time-share),razmjeran dio troška usluge treba bilježiti kao takav.

Output usluga u vezi s iznajmljivanjem nestambenih zgrada mjeri se premavrijednosti dospjelih najamnina.

Output usluga operativnog leasinga (iznajmljivanjestrojeva ili opreme itd.) mjeri se prema vrijednosti najamnine kojunajmoprimac plaća najmodavcu. On se jasno razlikuje od financijskog leasinga što je način financiranja nabavke fiksneaktive, tj. davanja zajma najmodavca najmoprimcu. U slučaju financijskogleasinga najamnina se sastoji (uglavnom) odotplata glavnice i plaćanja kamata, a vrijednost usluga je vrlo mala uusporedbi s plaćenom ukupnom najamninom (vidjeti Prilog II. „Leasing i kupoprodaja trajnih dobara s obročnom otplatomcijene”).

Kad je to moguće, treba razlikovati posebnu lokalnu PJ za istraživačke irazvojne aktivnosti (I&R). Kada to nije moguće, sve I&Rznačajnog obujma (u usporedbi s glavnom aktivnosti) treba bilježiti kaosekundarnu aktivnost lokalne PJ.

Output I&R usluga se mjeri kako slijedi:

(a)

I&R specijaliziranih komercijalnih istraživačkihlaboratorija ili instituta vrednuje se po prihodima odprodaje, ugovora, provizija, naknada itd., na uobičajeninačin;

(b)

output I&R za uporabu unutar istog poduzeća treba, unačelu, vrednovati na temelju procijenjenih osnovnih cijenakoje bi bile plaćene da je istraživanje ugovoreno izmeđunositelja posla i podizvođača po komercijalnim cijenama natržištu. Međutim, u praksi je vjerojatno da će se morativrednovati na temelju ukupnih troškova proizvodnje;

(c)

I&R državnih jedinica, sveučilišta, neprofitnihistraživačkih ustanova itd., obično pripada u ostalunetržišnu proizvodnju i stoga se vrednuje na temeljutroškova proizvodnje. Prihodi od prodaje usluga I&R-aostalih netržišnih proizvođača I&R-a bilježe se kaoprihodi od sekundarnog tržišnog outputa.

Izdatak za I&R treba razlikovati od izdatka za obrazovanje iosposobljavanje. Izdatak za I&R ne uključuje troškove razvojaračunalnih programa kao glavne ili sporedne aktivnosti. Međutim,računovodstveni tretman takvih izdataka je gotovo isti; jedina razlikaje ta da se računalni programi smatraju proizvedenom nematerijalnomimovinom i nisu patentirani.

3.65.   L. Javna uprava, usluge obrane i uslugeobvezne socijalne sigurnosti

Javna uprava, usluge obrane i usluge obvezne socijalne sigurnosti pružajuse uvijek kao netržišne usluge te se stoga trebaju vrednovati u skladu stim.

3.66.   M. Usluge obrazovanja

Za obrazovne usluge i zdravstvene usluge često može biti potrebnopostaviti točne granice između tržišnih i ostalih netržišnihproizvođača, kao i između njihovog tržišnog i ostalog netržišnogoutputa. Na primjer, za neke vrste obrazovanja i liječenja nominalnenaknade mogu naplaćivati državne ustanove (ili ostale ustanove zbogposebnih subvencija), ali se za ostalo obrazovanje i posebno liječenjemogu naplaćivati tržišne cijene. Drugi uobičajeni slučaj s tim u vezi jeda istu vrstu usluge (npr. visoko obrazovanje) pruža država (ili njezinoposredništvo), s jedne strane i komercijalni instituti, s druge strane.Tada često postoje velike razlike između naplaćenih cijena i kakvoćeusluga.

Obrazovne i zdravstvene usluge isključuju I&R djelatnosti;zdravstvene usluge ne uključuju obrazovanje u zdravstvenoj zaštiti, npr.u sveučilišnim bolnicama.

3.67.   O. Ostale zajedničke, socijalne i osobneusluge

Proizvodnja knjiga, snimaka, filmova, računalnih programa, vrpci, diskovaitd., dvofazni je proces i mjeri se u skladu s tim:

1.

output proizvodnje izvornika (neopipljive fiksne aktive)mjeri se prema plaćenoj cijeni ako je prodan, ili, ako nijeprodan, prema osnovnoj cijeni plaćenoj za slične izvornike,po njegovim troškovima proizvodnje ili po diskontiranojvrijednosti budućih prihoda od njegovog korištenja uproizvodnji;

2.

vlasnik ove imovine može je koristiti izravno iliproizvesti kopije u razdobljima koja slijede. Ako je vlasnikovlastio druge proizvođače da koriste izvorni primjerak uproizvodnji, naknade, provizije, tantijeme itd. koje onprimi od takvih licenci predstavljaju output njegovihusluga. Međutim, prodaja neopipljive fiksne aktivepredstavlja negativnu investiciju u fiksni kapital.

3.68.   P. Privatna kućanstva sa zaposlenimosobama

Output kućanskih usluga proizvedenih zapošljavanjem plaćenog osoblja, podogovoru se vrednuje prema plaćenim naknadama zaposlenicima, štouključuje bilo kakvu naknadu u naturi kao što je hrana ili smještaj.

INTERMEDIJARNA POTROŠNJA (P.2)

3.69.   

Definicija

:

Intermedijarna potrošnja se sastoji od vrijednosti robei usluga kao inputa potrošenih u procesu proizvodnje,isključujući fiksnu aktivu čija potrošnja se bilježi kaopotrošnja fiksnog kapitala. Roba i usluge mogu u proizvodnomprocesu biti ili promijenjeni ili iskorišteni.

3.70.   Intermedijarna potrošnja uključuje sljedeće granične slučajeve:

(a)

vrijednost svih roba ili usluga korištenih kao input u pomoćnimaktivnostima. Uobičajeni primjeri su kupnja, prodaja, marketing,računovodstvo, obrada podataka, prijevoz, skladištenje,održavanje, zaštita itd. Takva roba i usluge se ne razlikuju odonih koje se troše u glavnim (ili sporednim) aktivnostimalokalne PJ;

(b)

vrijednost roba i usluga primljenih od druge lokalne PJ isteinstitucionalne jedinice (samo ako su u skladu s općomdefinicijom u stavku 3.69.);

(c)

troškovi korištenja unajmljene fiksne aktive, npr. operativnileasing strojeva iliautomobila;

(d)

pretplate, doprinosi ili članarine plaćene neprofitnimposlovnim udruženjima;

(e)

stavke koje se ne tretiraju kao bruto investicije u kapital,kao što su:

1.

sitni alat koji nije skup i koristi se zarelativno jednostavne poslove, kao što su pile,čekići, odvijači i drugi ručni alati; malenaprave, kao što su džepni kalkulatori. Premadogovoru, u ESA-i se svi izdaci za takva trajnadobra koji ne prelaze 500 ECU-a (po cijenama iz1995.) po artiklu (ili, kada se kupuje u većojkoličini, za cijelu kupljenu količinu), trebajubilježiti kao intermedijarna potrošnja;

2.

obično, redovno održavanje i popravak fiksneaktive korištene u proizvodnji;

3.

vojno oružje za uništenje i oprema potrebna zanjegovu isporuku (ali ne i lako oružje iliblindirana vozila koje stječe policija ili službesigurnosti, koji se u tom slučaju tretiraju kaobruto investicije u fiksni kapital);

4.

usluge istraživanja i razvoja, osposobljavanjeosoblja, istraživanje tržišta i slične aktivnostikoju kupe strane agencije ili koje financirazasebna lokalna PJ iste institucionalnejedinice;

(f)

plaćanja za uporabu neopipljive neproizvedene aktive kao što supatentirana sredstava, robni žigovi itd. (isključujući plaćanjaza kupnju takvih imovinskih prava: ona se tretiraju kaostjecanje nematerijalnih neproizvedenih sredstava);

(g)

izdaci zaposlenika koje refundira poslodavac za artikleneophodne za proizvodnju, kao u slučaju ugovorne obveze dakupuju alat za vlastiti račun ili zaštitnu odjeću;

(h)

izdaci poslodavaca koji služe za dobrobit njih samih kao injihovih zaposlenika, zato što su neophodni za proizvodnjuposlodavaca. Takvi slučajevi su:

1.

refundiranje zaposlenicima za putovanja,odvojeni život, selidbu i troškove reprezentacijenastale tijekom njihovih dužnosti;

2.

osiguravanje pogodnosti na radnom mjestu;

(širi popis je naveden u stavcima o naknadama zaposlenicima(D.1));

(i)

naknade za uslugu neživotnog osiguranja koje plaća lokalna PJ(vidjeti također i Prilog III. „Osiguranje”): da bi se kaointermedijarna potrošnja bilježila samo naknada za uslugu,plaćene premije treba diskontirati za, npr. isplaćene tražbine ineto promjenu u aktuarskim pričuvama. Potonje se može dodijelitilokalnoj PJ kao udio plaćenih premija;

(j)

samo za ukupno gospodarstvo: sve usluge financijskogposredovanja indirektno mjerene (UFPIM) koje pružaju rezidentniproizvođači.

3.71.   Intermedijarna potrošnja isključuje:

(a)

stavke koje se tretiraju kao bruto investicije u kapital, kaošto su:

1.

dragocjenosti;

2.

istraživanje minerala;

3.

značajna poboljšanja koja su znatno veća negoli je to potrebno za jednostavno održavanje fiksneaktive u dobrom radnom stanju, npr. renoviranje,obnavljanje ili povećanje;

4.

računalni programi kupljeni ili proizvedeni zavlastiti račun;

(b)

izdatke poslodavaca koji se tretiraju kao nadnice i plaće unaturi (vidjeti stavak 4.05.);

(c)

uporabu kolektivnih usluga koje pružaju državne jedinice, odstrane tržišnih ili proizvođača za vlastiti račun (te se uslugetretiraju kao izdatak države za kolektivnu potrošnju);

(d)

robe i usluge proizvedene i potrošene unutar istogračunovodstvenog razdoblja i unutar iste lokalne PJ (one setakođer ne bilježe kao output);

(e)

plaćanja za državne dozvole i pristojbe koje se tretiraju kaoporezi na proizvodnju (vidjeti stavke od 4.79. do 4.80.).

VRIJEME BILJEŽENJA I VREDNOVANJE INTERMEDIJARNE POTROŠNJE

3.72.   Proizvode korištene za intermedijarnu potrošnju treba bilježiti ivrednovati u vrijeme kada ulaze u proces proizvodnje. Vrednuju se premakupovnim cijenama koje u to vrijeme vrijede za slične robe iliusluge.

3.73.   U praksi, proizvođačke jedinice obično ne bilježe izravno stvarnu uporaburoba u proizvodnji. One bilježe kupnje namijenjene uporabi u smisluinputa, te promjene količine takvih roba na zalihama. Intermedijarnapotrošnja se stoga mora procijeniti tako da se od kupnje oduzmu promjenezaliha inputa (vidjeti stavke od 3.120. do 3.124. za ispravnovrednovanje potonjih).

FINALNA POTROŠNJA (P.3, P.4)

3.74.   Koriste se dva pojma finalne potrošnje:

(a)

izdaci za finalnu potrošnju (P.3);

(b)

stvarna finalna potrošnja (P.4).

Izdaci za finalnu potrošnju je pojam koji se odnosi na izdatke sektora zapotrošnu robu i usluge. Suprotno tome, stvarna finalna potrošnja se odnosina stjecanje potrošnih roba i usluga. Razlika između ovih pojmova leži utretmanu određenih roba i usluga koje financira država ili NUSK, koje sedaju kućanstvima kao socijalni transferi u naturi.

IZDACI ZA FINALNU POTROŠNJU (P.3)

3.75.   

Definicija

:

Izdaci za finalnu potrošnju sastoje se od izdatakarezidentnih institucionalnih jedinica za robu i usluge kojese koriste za izravno zadovoljenje pojedinačnih potreba iliželja ili zajedničkih potreba članova zajednice. Izdaci zafinalnu potrošnju mogu nastati na domaćem državnom područjuili u inozemstvu.

3.76.   Izdaci za finalnu potrošnju kućanstva uključuju sljedeće graničneslučajeve:

(a)

usluge stanovanja u stambenim objektima u vlasništvustanara;

(b)

dohodak u naturi, poput:

1.

roba i usluga koje zaposlenici primaju kaodohodak u naturi;

2.

roba ili usluge proizvedeni kao outputineinkorporiranih poduzeća u vlasništvu kućanstavakoje članovi kućanstva zadržavaju za svojupotrošnju. To se odnosi na hranu i drugupoljoprivrednu robu, usluge smještajastanara–vlasnika te kućanske usluge proizvedenezapošljavanjem plaćenog osoblja (sluga, kuhara,vrtlara, vozača itd.);

(c)

stavke koje se ne tretiraju kao intermedijarna potrošnja,kao što su:

1.

materijali za manje popravke i unutarnjeuređenje stambenih objekata, koje obično obavljajunajmoprimci i vlasnici;

2.

materijali za popravke i održavanje trajnihpotrošnih dobara, uključujući vozila;

(d)

stavke koje se ne tretiraju kao investicije u kapital,posebno trajna potrošna dobra koja obavljaju svoju funkcijutijekom više računovodstvenih razdoblja; ovo uključujetransfer vlasništva nad nekim trajnim dobrima s poduzeća nakućanstvo (vidjeti transakcije postojećom robom, stavak3.148.);

(e)

izravno naplaćene financijske usluge;

(f)

usluge osiguranja za vrijednost implicitno zaračunateusluge (vidjeti stavak 3.63.);

(g)

usluge mirovinskih fondova za vrijednost implicitnozaračunate usluge (vidjeti stavak 3.63.);

(h)

plaćanja kućanstava za licence, dozvole itd. koje sesmatraju kupovinom usluga (vidjeti stavke 4.79. i4.80.);

(i)

kupovina outputa po cijenama koje nisu ekonomski značajne,npr. ulaznice za muzeje (vidjeti stavak 3.45.).

3.77.   Izdaci za finalnu potrošnju kućanstva isključuju:

(a)

socijalne transfere u naturi, kao što su izdaci koji sunastali u kućanstvima, ali ih je naknadno refundiralasocijalna sigurnost, npr. neki troškovi liječenja;

(b)

stavke tretirane kao intermedijarna potrošnja ili brutoinvesticije, kao što su:

1.

izdaci kućanstava, koja su vlasnicineinkorporiranih poduzeća, ako su nastali uposlovne svrhe - npr. za trajna dobra kao što suvozila, namještaj ili električni aparati (brutoinvesticije u fiksni kapital) i također zapotrošna dobra kao što je gorivo (intermedijarnapotrošnja);

2.

izdaci stanara–vlasnika, za uređenje,održavanje i popravak stambenog objekta, kojeobično najmoprimci ne obavljaju (tretira se kaointermedijarna potrošnja u proizvodnji uslugastanovanja);

3.

kupnja stambenih objekata (tretira se kaobruto investicija u fiksni kapital);

4.

izdatak za dragocjenosti (tretira se kaobruto investicija);

(c)

stavke tretirane kao stjecanje neproizvedene aktive,posebno kupovina zemljišta;

(d)

sva ona plaćanja koja izvrše kućanstva koja se trebajusmatrati porezima, kao što su dozvole za vlasništvo nadvozilima, plovilima ili letjelicama, kao i dozvole za lov,odstrel ili ribolov (vidjeti stavke 4.79. do 4.80.);

(e)

pretplate, doprinosi ili članarine koje kućanstava plaćajuNUSK-u, kao što su sindikati, profesionalna društva,udruženja potrošača, crkve i društveni, kulturni,rekreativni i sportski klubovi;

(f)

dobrovoljni transferi kućanstava u novcu ili naturi,dobrotvornim udrugama i organizacijama za pružanje pomoći ipotpore.

3.78.   Izdatak NUSK-a za finalnu potrošnju uključuje dvije odvojenekategorije:

(a)

vrijednost roba i usluga koje proizvede NUSK, a koja se neodnosi na investicije za vlastiti račun i izdatak kućanstavai drugih jedinica;

(b)

izdaci NUSK-ova za robu i usluge koje su proizveli tržišniproizvođači, a koje se dostavljaju, bez ikakvih izmjena,kućanstvima za njihovu potrošnju kao socijalni transferi unaturi.

3.79.   Izdaci države za finalnu potrošnju uključuju dvije kategorije izdataka,slične onima kod NUSK-a:

(a)

vrijednost roba i usluga koje su proizvele same države, akoje nisu investicije za vlastiti račun ili prodaja;

(b)

kupovine roba i usluga države koje su proizveli tržišniproizvođači od strane ukupne države i koje se dostavljajukućanstvima, bez ikakvih izmjena, kao socijalni transferi unaturi. Ovo podrazumijeva da sektor ukupne države samo plaćaza robu i usluge koju prodavači pružaju kućanstvima.

3.80.   Društva nemaju izdatke za finalnu potrošnju. Iste vrste roba i uslugakoje kućanstva koriste za finalnu uporabu, ona kupuju da bi ih koristileili za intermedijarnu potrošnju ili se isporučuju zaposlenicima kaonaknada zaposlenicima u naturi, tj. imputirani izdaci kućanstava zafinalnu potrošnju kućanstava. Čak i kada financiraju individualnupotrošnju, na primjer kroz oglašavanje, taj se izdatak tretira kaointermedijarna potrošnja.

STVARNA FINALNA POTROŠNJA (P.4)

3.81.   

Definicija

:

Stvarna finalna potrošnja se sastoji od roba iliusluga koje pribavljaju rezidentne institucionalne jediniceza izravno zadovoljenje ljudskih potreba, bilo pojedinačnihili zajedničkih.

3.82.   

Definicija

:

Robe i usluge za individualnu potrošnju(„individualne robe iusluge”) pribavljaju kućanstva ikoriste ih za zadovoljenje potreba i želja članova togkućanstva. Individualne robe i usluge imaju sljedećasvojstva:

(a)

mora se omogućiti da pojedinačna kućanstvaili član takvog kućanstva prati i bilježistjecanje roba i usluga kao i vrijeme kada su sedogodile;

(b)

kućanstvo se moralo složiti da mu seosiguravaju robe i usluge te poduzimati svepotrebne radnje da to omogući, na primjer,pohađajući školu ili posjećujući kliniku;

(c)

roba ili usluga mora biti takva da ako ihstječe jedno kućanstvo ili osoba, ili možda mala,ograničena grupa osoba, to isključuje mogućnost daih steknu druga kućanstva ili osobe.

3.83.   

Definicija

:

Usluge za zajedničku potrošnju („zajedničkeusluge”) se istodobno pružaju svimčlanovima zajednice ili svim članovima posebnog dijelazajednice, kao što su kućanstva koja žive u posebnompodručju. Zajedničke usluge imaju sljedećasvojstva:

(a)

mogu se istodobno isporučiti svakom članuzajednice ili posebnim dijelovima zajednice, kaošto su oni na posebnim područjima ilimjestima;

(b)

korištenje takvih usluga je obično pasivno ine zahtijeva izričiti dogovor ili aktivnosudjelovanje pojedinaca kojih se tiče;

(c)

pružanje zajedničke usluge pojedincu nesmanjuje količinu dostupnu drugima u istojzajednici ili dijelu zajednice. Nema konkurencijepri nabavljanju.

3.84.   Svi izdaci za finalnu potrošnju kućanstava su pojedinačni. Premadogovoru, sve robe i usluge koje pružaju NUSK tretiraju se kaopojedinačne.

3.85.   Za robe i usluge koje pružaju državne jedinice, granica između roba iusluga za individualnu i zajedničku potrošnju određena je na temeljuKlasifikacije funkcija države (COFOG).

Prema dogovoru, svi izdaci države za finalnu potrošnju pod svakom odsljedećih rubrika, tretiraju se kao izdaci na usluge za individualnupotrošnju izuzev izdataka za opću upravu, zakonodavstvo, istraživanjeitd., u svakoj kategoriji:

(a)

04.

Obrazovanje;

(b)

05.

Zdravstvo;

(c)

06.

Socijalna sigurnost i skrb;

(d)

08.01.

Sport i rekreacija;

(e)

08.02.

Kultura.

Nadalje, izdaci pod svakom od sljedećih podrubrika tretiraju se kaopojedinačni kada su njihovi iznosi značajni:

(a)

07.11.

(dio) osiguravanja smještaja;

(b)

07.31

(dio) sakupljanja kućnog otpada;

(c)

12.12

(dio) aktivnosti prometnog sustava.

Izdatke za zajedničku potrošnju predstavljaju preostali izdaci države zafinalnu potrošnju. Sastoje se od sljedećeg:

(a)

upravljanja i uređenja društva;

(b)

pružanja zaštite i obrane;

(c)

održavanja zakona i reda, zakonodavstva i uređenja;

(d)

održavanja javnog zdravlja;

(e)

zaštite okoliša;

(f)

istraživanja i razvoja;

(g)

infrastrukture i gospodarskog razvoja.

3.86.   Veze između različitih upotrijebljenih pojmova se mogu prikazati utablici:

 

Sektor u kojem nastajeizdatak

Ukupna nabava

Država

NUSK

Kućanstva

Individualna potrošnja

X

(= socijalni transferi unaturi)

X

(= socijalni transferi unaturi)

X

Stvarna individualna finalna potrošnjakućanstava

Zajednička potrošnja

X

0

0

Stvarna zajednička finalna potrošnja države

Ukupno

Izdaci za finalnu potrošnjudržave

Izdaci za finalnu potrošnjuNUSK-a

Izdaci za finalnu potrošnjukućanstava

Stvarna finalna potrošnja = ukupniizdaci za finalnu potrošnju

3.87.   Izdaci za finalnu potrošnju NUSK-a su prema dogovoru u cijelostipojedinačni. Kao posljedica, ukupna stvarna finalna potrošnja je jednakazbroju stvarne finalne potrošnje kućanstava i stvarne finalne potrošnjedržave.

3.88.   Prema dogovoru, ne postoje socijalni transferi u naturi sa sektorominozemstva (iako takvi transferi postoje u novčanom smislu). Kaoposljedica, ukupna stvarna finalna potrošnja jednaka je ukupnim izdacimaza finalnu potrošnju.

VRIJEME BILJEŽENJA I VREDNOVANJE IZDATAKA ZA FINALNU POTROŠNJU

3.89.   Kako je objašnjeno u poglavlju 1., dobra i usluge treba općenitobilježiti kada nastanu dugovanja, to jest, kada nastane obveza kupcaprema prodavatelju. To podrazumijeva da se izdaci za robu trebajubilježiti u trenutku promjene vlasništva; izdaci za usluge bilježe sekada je pružanje usluga završeno.

3.90.   Izdaci za robu stečenu na temelju ugovora o kupoprodaji s obročnomotplatom cijene ili sličnog kreditnog ugovora (kao i na temeljufinancijskog leasinga) treba bilježiti u vrijemekada se takva roba isporuči, čak i ako u tom trenutku nema zakonitepromjene vlasništva.

3.91.   Potrošnja za vlastiti račun se bilježi onda kada je output zadržan zavlastitu finalnu potrošnju proizveden.

3.92.   Izdaci za finalnu potrošnju kućanstava se bilježe po kupovnim cijenama.To je cijena koju kupac stvarno plaća za proizvode u vrijeme kupnje.Detaljnija definicija se može naći u stavku 3.06.

3.93.   Robe i usluge dane kao naknada u naturi zaposlenicima vrednuju se poosnovnim cijenama ako ih proizvodi poslodavac, a po kupovnim cijenamaposlodavca ako ih poslodavac kupuje.

3.94.   Zadržana dobra i usluge za vlastitu potrošnju vrednuju se prema osnovnimcijenama.

3.95.   Izdaci za finalnu potrošnju države ili NUSK-a za proizvode koje samiproizvode bilježe se u vrijeme kada su takvi proizvodi proizvedeni, štoje istodobno i trenutak isporuke kod državnih usluga ili usluga NUSK. Zaizdatke za finalnu potrošnju za robe i usluge koje se isporučuju prekotržišnih proizvođača, vrijeme isporuke je vrijeme bilježenja.

3.96.   Izdaci za finalnu potrošnju države ili NUSK-a su jednaki zbroju njihovogoutputa, uvećano za izdatke za proizvode koji se kućanstvima dostavljajupreko tržišnih proizvođača (tj. socijalni transferi u naturi) umanjenoza plaćanja ostalih jedinica, i investicije za vlastiti račun.

VRIJEME BILJEŽENJA I VREDNOVANJE STVARNE FINALNE POTROŠNJE

3.97.   Institucionalne jedinice stječu robe i usluge kad postanu novi vlasnicitih roba ili kada im je završena isporuka roba i usluga.

3.98.   Povećanje (stvarna finalna potrošnja) se vrednuje po kupovnim cijenama zajedinice koje snose izdatke.

Transferi u naturi, osim socijalnih transfera u naturi države ili NUSK-a,tretiraju se kao da su transferi u novcu. U skladu s tim, vrijednostiroba ili usluga se ustvari bilježe kao izdaci institucionalnih jedinicaili sektora koji ih stječu.

3.99.   Vrijednosti obaju agregata, izdatka za finalnu potrošnju i stvarnefinalne potrošnje, jednake su. Stoga se robe i usluge koje rezidentnakućanstva stječu putem socijalnih transfera u naturi vrednuju po istimcijenama po kojima se vrednuju u agregatima izdataka.

BRUTO INVESTICIJE (P.5)

3.100.   Bruto investicije uključuju:

(a)

bruto investicije u fiksni kapital (P.51);

(b)

promjene zaliha (P.52);

(c)

neto povećanje dragocjenosti (P.53).

3.101.   Riječ bruto u bruto investicijama znači bruto u odnosu na potrošnju fiksnogkapitala. Neto investicije se dobivaju oduzimanjem potrošnje fiksnogkapitala od bruto investicija.

BRUTO INVESTICIJE U FIKSNI KAPITAL (P.51)

3.102.   

Definicija

:

Bruto investicije u fiksni kapital (P.51) se sastojeod neto povećanja fiksne aktive rezidentnih proizvođačatijekom određenog razdoblja, plus određeni dodacivrijednosti neproizvedene aktive ostvareni proizvodnomdjelatnošću proizvođača ili institucionalne jedinice. Fiksnaaktiva su materijalna ili nematerijalna sredstva proizvedenakao output procesa proizvodnje koja se sama višekratno ilikontinuirano koriste u procesima proizvodnje u razdobljuduljem od godine dana.

3.103.   Bruto investicije u fiksni kapital se sastoje i od pozitivnih i odnegativnih vrijednosti:

(a)

pozitivne vrijednosti:

1.

kupovina nove ili postojeće fiksneaktive;

2.

fiksna aktiva proizvedena i zadržana zaproizvođačevu vlastitu uporabu (uključujućiproizvodnju fiksne aktive za vlastiti račun kojajoš nije završena ili potpuno razvijena);

3.

nova ili postojeća fiksna aktiva stečenarazmjenom;

4.

nova ili postojeća fiksna aktiva primljenakao kapitalni transfer u naturi;

5.

nova ili postojeća fiksna aktiva koju jekorisnik stekao na temelju financijskog leasinga;

6.

značajna poboljšanja fiksne aktive ipostojećih povijesnih spomenika;

7.

prirodan rast onih prirodnih sredstava kojadaju višekratne proizvode;

(b)

negativne vrijednosti, tj. smanjenja fiksne aktivezabilježene kao negativno povećanje:

1.

prodaja postojeće fiksne aktive;

2.

postojeća fiksna aktiva ustupljena urazmjeni;

3.

postojeća fiksna aktiva ustupljena kaokapitalni transfer u naturi.

3.104.   Sastavni elementi smanjenja fiksne aktive isključuju:

(a)

potrošnju fiksnog kapitala (koja uključuje očekivanouobičajeno slučajno oštećenje);

(b)

izvanredne gubitke, kao što su oni uzrokovani sušom ilidrugim prirodnim katastrofama (bilježe se kao ostalepromjene obujma aktive).

3.105.   Razlikuju se sljedeće vrste bruto investicija u fiksni kapital:

(a)

neto povećanje opipljive fiksne aktive:

1.

stambenih objekata;

2.

drugih zgrada i građevina;

3.

strojeva i opreme;

4.

uzgojenih sredstava, npr. stabala i stočnogfonda;

(b)

neto povećanje neopipljive fiksne aktive:

1.

istraživanje minerala;

2.

računalni programi;

3.

zabava, literarni ili umjetničkiizvornici;

4.

ostala neopipljiva fiksna aktiva;

(c)

značajna poboljšanja opipljive neproizvedene aktive,posebno onih koja se odnose na zemljište (iako nijeuključeno povećanje neproizvedene aktive);

(d)

troškovi povezani s prijenosom vlasništva neproizvedeneaktive, kao što su zemljište i patentirana aktiva (iako nijeuključeno povećanje takve aktive).

3.106.   Značajna poboljšanja zemljišta uključuju:

(a)

isušivanje zemlje otete moru gradnjom nasipa, morskihpregrada ili brana u tu svrhu;

(b)

krčenje šuma, stijena itd., kako bi se po prvi putaomogućila uporaba zemljišta u proizvodnji;

(c)

isušivanje močvara ili navodnjavanje pustinja gradnjomnasipa, jaraka i kanala za navodnjavanje;

(d)

sprečavanje poplava ili erozije izazvane morem ili rijekamagradnjom lukobrana, morskih pregrada, ili prepreka zapoplavu.

Ove djelatnosti mogu dovesti do stvaranja značajnih novih građevina kaošto su morske pregrade, prepreke za poplavu i brane, ali one se same nekoriste izravno za proizvodnju drugih roba i usluga na način na koji sekoristi većina drugih građevina. Njihova izgradnja se poduzima da bi sedobilo više zemljišta ili bolje zemljište, a upravo je zemljište(neproizvedeno sredstvo) ono što je potrebno za proizvodnju. Na primjer,brana izgrađena za proizvodnju električne energije služi potpunorazličitoj svrsi nego ona izgrađena da brani od mora. Samo se izgradnjapotonje vrste brane razvrstava kao poboljšanje zemljišta.

3.107.   Bruto investicije u fiksni kapital uključuju granične slučajeve kao štosu:

(a)

stjecanje plovila za stanovanje, teglenica, stambenihprikolica i kamp kućica koje se koriste kao stanovi zadomaćinstva te bilo kojih s njima povezanih građevina, kaošto su garaže;

(b)

građevine i oprema koje koristi vojska (slične onima kojekoriste civilni proizvođači) kao što su zračne luke,pristaništa, ceste i bolnice;

(c)

lako oružje i blindirana vozila, koje koriste nevojnejedinice;

(d)

promjene u stočnom fondu koji se koristi u proizvodnjigodinu za godinom, kao što je stoka za rasplod, mliječnagoveda, ovce koje se uzgajaju radi vune i teglećeživotinje;

(e)

promjene u stablima koja se uzgajaju godinu za godinom, kaošto su voćke, vinova loza, kaučukovci, palme itd.;

(f)

poboljšanja postojeće fiksne aktive koje su većeg opseganego li što to zahtijeva redovno održavanje ipopravci;

(g)

povećanje fiksne aktive putem financijskog leasinga.

3.108.   Bruto investicije u fiksni kapital isključuju:

(a)

transakcije uključene u intermedijarnu potrošnju, kao štosu:

1.

kupnja sitnog alata u svrhe proizvodnje(vidjeti stavak 3.70. točku (e));

2.

redovno održavanje i popravci;

3.

kupnja vojnog oružja i njihovih potpornihsustava;

4.

kupnja fiksne aktive za uporabu na temeljuugovora o operativnom leasingu (vidjeti također i Prilog II.„Leasing ikupnja trajnih dobara s obročnom otplatomcijene”);

(b)

transakcije koje se bilježe kao promjene zaliha:

1.

životinje uzgojene za klanje, uključujućiperad;

2.

stabla uzgojena za drvnu građu (nedovršenaproizvodnja).

(c)

strojeve i opremu, koje su kućanstva stekla u svrhe finalnepotrošnje (izdaci za finalnu potrošnju);

(d)

vlasničke dobitke i gubitke nad fiksnom aktivom (ostalepromjene aktive);

(e)

gubitke na fiksnoj aktivi nastale zbog nepogoda (ostalepromjene u sredstvima), npr. uništenje uzgojene imovine istočnog fonda izbijanjem bolesti (a koje obično nijepokriveno osiguranjem) ili šteta zbog neuobičajene poplavete štete uzrokovane vjetrom ili šumskim požarom (vidjetipoglavlje 6.).

3.109.   Bruto investicije u fiksni kapital u obliku poboljšanja postojeće fiksneaktive razvrstava se pod povećanje nove vrste fiksne aktive tevrste.

3.110.   Neopipljiva fiksna aktiva obično se sastoji od novih informacija,specijalističkog znanja itd. i sadrži:

(a)

istraživanje minerala uključujući troškove stvarnog probnogbušenja, zračnog i drugih snimanja, troškove prijevozaitd.;

(b)

računalne programe i velike baze podataka za uporabu uproizvodnji tijekom više od jedne godine;

(c)

literarne i umjetničke izvornike rukopisa, prijevoda,modela, filmova, zvučnih snimki itd.

3.111.   I u slučaju fiksne aktive i neproizvedene nefinancijske aktive, troškoviprijenosa vlasništva, koje snosi novi vlasnik, sastoje se od:

(a)

troškova nastalih pri preuzimanju isporuke aktive (nove ilipostojeće) na traženom mjestu i u traženo vrijeme, kao štosu troškovi prijevoza, troškovi montaže, troškovipostavljanja itd.;

(b)

nastalih profesionalnih troškova ili provizija, kao što sunaknade plaćene istraživačima, inženjerima, pravnicima,procjeniteljima itd. i provizije plaćene posrednicima priprodaji nekretnina, voditeljima dražbi itd.;

(c)

poreza koje plaćaju novi vlasnici pri prijenosu vlasništvanad aktivom.

Svi se ovi troškovi bilježe kao bruto investicije u fiksni kapital novogvlasnika. Napominjemo da se porezi tretiraju kao porezi na uslugeposrednika, a ne kao porezi na kupljenu aktivu.

VRIJEME BILJEŽENJA I VREDNOVANJE BRUTO INVESTICIJA U FIKSNIKAPITAL

3.112.   Bruto investicija u fiksni kapital se bilježi kada se vlasništvo nadfiksnom aktivom prenese na institucionalnu jedinicu koja ju namjeravakoristiti u proizvodnji.

Ovo opće pravilo treba mijenjati u slučaju:

(a)

financijskog leasinga (tu sepretpostavlja promjena u vlasništvu);

(b)

investicije u fiksni kapital za vlastiti račun.

Sredstva stečena na temelju financijskog leasingase bilježi kao da korisnik postaje vlasnik u trenutku uzimanja robe uposjed. Investicije u kapital za vlastiti račun bilježe se kad jeproizvodnja nastala.

3.113.   Bruto investicije u fiksni kapital se vrednuje po kupovnoj cijeniuključujući troškove montaže i ostale troškove prijenosa vlasništva.Kada se proizvede za vlastiti račun, vrednuje se po osnovnim cijenamaistovrsne fiksne aktive (što podrazumijeva porast za neto operativnivišak ili mješoviti dohodak) ili po troškovima proizvodnje ako takvecijene nisu dostupne.

3.114.   Povećanje neopipljive fiksne aktive se vrednuje na različite načine:

(a)

za istraživanje minerala: prema troškovima stvarnih probnihbušenja i bušotina te troškovima nastalim kako bi seomogućilo provođenje testova, kao što su zračna i drugasnimanja;

(b)

za računalne programe: po kupovnoj cijeni kada se kupuju natržištu, ili prema procijenjenoj osnovnoj cijeni (ili prematroškovima proizvodnje ako to nije izvedivo) u slučajuvlastite proizvodnje;

(c)

za zabavu, literarne ili umjetničke izvornike: vrednuje seprema cijeni koju kupac plaća kada se prodaju, ili ako se neprodaju, po osnovnoj cijeni plaćenoj za slične izvornike,proizvodnim troškovima ili diskontiranoj vrijednosti budućihprihoda koji se očekuju od njihove uporabe uproizvodnji.

3.115.   Prodaja postojeće fiksne aktive vrednuje se po (osnovnim) cijenama nakonoduzimanja bilo kakvih troškova prijenosa vlasništva koje snosiprodavatelj.

3.116.   Troškovi prijenosa vlasništva se mogu odnositi i na proizvedenu aktivu,uključujući fiksnu aktivu i neproizvedenu aktivu kao što jezemljište.

Ako se radi o proizvedenoj aktivi, ovi su troškovi uključeni u kupovnecijene. Oni se moraju odvojiti od same kupnje i prodaje ako se radi ozemljištu i ostalim neproizvedenim sredstvima te bilježiti u posebnojrubrici u klasifikaciji bruto investicija u fiksni kapital.

PROMJENE ZALIHA (P.52)

3.117.   

Definicija

:

Promjene zaliha se mjere prema vrijednosti ulaza nazalihe umanjenoj za vrijednost povlačenja sa zaliha ivrijednost svih tekućih gubitaka roba koje se drže nazalihama.

3.118.   Zbog fizičkog propadanja, ili slučajne štete ili potkradanja, cikličkigubici mogu nastati kod svih vrsta roba u zalihama, kao što su:

(a)

gubici materijala i sirovine;

(b)

gubici u slučaju nedovršene proizvodnje;

(c)

gubici gotovih roba;

(d)

gubici roba za preprodaju (npr. krađe robe utrgovini).

3.119.   Zalihe se sastoje od sljedećih kategorija:

(a)

materijali i sirovine: materijali i sirovine se sastoje odsvih roba koje se drže na zalihama s namjerom da seupotrijebe kao intermedijarni inputi u proizvodnji; touključuje robe koje državne agencije drže na zalihama.Predmeti kao što su zlato, dijamanti itd. uključeni su kadasu namijenjeni za prerađivačku industriju ili druguproizvodnju;

(b)

nedovršena proizvodnja: nedovršena proizvodnja se sastojiod proizvedenog, ali još nezavršenog outputa. Bilježi se uzalihama njezinog proizvođača. Dolazi u različitim oblicima,npr.:

1.

rastući usjevi;

2.

dozrijevajuća stabla i stočni fond urazvoju;

3.

nedovršene građevine (osim onih proizvedenihprema unaprijed sklopljenom prodajnom ugovoru iliza vlastite potrebe koji se tretiraju kaoinvesticije u fiksni kapital);

4.

nedovršena ostala fiksna aktiva, npr. brodovii naftne platforme;

5.

djelomično dovršeno istraživanje za pravniili konzultantski dosje;

6.

djelomično završene filmske produkcije;

7.

djelomično dovršeni računalni programi.

Nedovršena proizvodnja se mora bilježiti za bilo kojiproizvodni proces koji nije završen do kraja određenograzdoblja. Ovo je posebno značajno u tromjesečnim računima,npr. poljoprivredne kulture koje nisu dovršene unutar jednogtromjesečja.

Smanjenja nedovršene proizvodnje nastaju kada je proizvodniproces dovršen. U tom trenutku se sva nedovršena proizvodnjapretvara u gotove proizvode;

(c)

gotove robe: gotove robe kao dio zaliha sastoje se odoutputa koju njihov proizvođač ne namjerava dalje obrađivatiprije isporuke (također vrijedi i kod isporukeintermedijarnih inputa u neki drugi procesproizvodnje);

(d)

robe za daljnju prodaju: robe za daljnju prodaju su robestečene u svrhu njihove preprodaje u njihovom trenutačnomstanju.

VRIJEME BILJEŽENJA I VREDNOVANJE PROMJENA ZALIHA

3.120.   Vrijeme bilježenja i vrednovanje promjena zaliha treba biti u skladu sonim kod ostalih transakcija proizvodima. Ovo se posebno odnosi naintermedijarnu potrošnju (npr. za materijale i sirovine), output (npr.nedovršenu proizvodnju i output od skladištenja poljoprivrednihproizvoda) i bruto investicije u fiksni kapital (npr. nedovršenaproizvodnja). Usklađenost se također zahtijeva za tijekove od obrade donarudžbe. Na primjer, ako se robe obrađuju u inozemstvu i to uključujeznačajnu fizičku promjenu roba, te se robe moraju uključiti u izvoz (ikasnije u uvoz) (vidjeti stavak 3.135.). Ovaj izvoz se odražavaistovremenim smanjenjem zaliha a povezani uvoz se kasnije takođerbilježi kao povećanje zaliha (ako se odmah ne upotrijebi ili proda).

3.121.   Promjene zaliha treba vrednovati u vrijeme ulaza na zalihe (za robe kojeulaze) ili u vrijeme povlačenja sa zaliha (za povučenu robu).

3.122.   Upotrijebljene cijene moraju biti u skladu s cijenama drugih tokova, štotočnije znači da se:

(a)

output dovršenih roba koja se stavlja na zalihe proizvođačavrednuje kao da je u tom trenutku prodan po tekućim osnovnimcijenama;

(b)

povećanja nedovršene proizvodnje vrednuju u odnosu naprocijenjene tekuće osnovne cijene gotovih proizvoda;

(c)

smanjenja nedovršene proizvodnje, po povlačenju sa zalihakada je proizvodnja dovršena, vrednuju po tekućim osnovnimcijenama nedovršenog proizvoda;

(d)

dobra koja se povlače sa zaliha kako bi se prodala vrednujupo osnovnim cijenama;

(e)

robe za preprodaju koje ulaze na zalihe trgovaca na velikoili malo itd., vrednuju po njihovim stvarnim cijenama iliprocijenjenim kupovnim cijenama trgovca;

(f)

robe za preprodaju povučena sa zaliha vrednuju po kupovnimcijenama po kojima se mogu zamijeniti u vrijeme kada supovučene (a ne kada su nabavljena).

3.123.   Gubici kao rezultat fizičkog propadanja, slučajnih šteta protiv koje semože osigurati, ili potkradanja, bilježe se i vrednuju kako slijedi:

(a)

za materijale i sirovinu: kako se materijali i sirovinastvarno povlače sa zaliha da bi se upotrijebili uproizvodnji (intermedijarna potrošnja);

(b)

za nedovršenu proizvodnju: kao odbitak od povećanja kojeproizlazi iz proizvodnje koja se odvija u istomrazdoblju;

(c)

za gotove robe i robe za daljnju prodaju: tretiraju se kaopovlačenja po tekućoj cijeni robe kod koje nije došlo dopropadanja.

3.124.   U prethodnim stavcima je opisano pojmovno ispravno vrednovanje svakepojedine transakcije povećanja ili smanjenja zaliha, a koje je neophodnoradi usklađenosti s vrednovanjem proizvodnje, intermedijarne potrošnje ifinalnih uporaba. U praksi se to često pokazuje preteškim za primjenu tese stoga koriste metode aproksimacije:

(a)

kada su promjene u obujmu zaliha prilično redovite,praktična metoda koja se približava načelu teoretskogvrednovanja je množenje promjene obujma zaliha s prosječnimcijenama za to razdoblje (kupovne cijene za zalihe koje držekorisnici ili trgovci na veliko ili malo, osnovne cijene zazalihe koje drže njihovi proizvođači);

(b)

u slučaju da su cijene dotičnih roba prilično stalne, čak ivelike oscilacije u obujmu zaliha ne mogu narušitijednostavnu aproksimaciju, tj. množenje promjene obujma sprosječnom cijenom;

(c)

ako se i obujam i cijene zaliha značajno promijene unutarračunovodstvenog razdoblja, potrebne su sofisticiranijemetode aproksimacije. Na primjer, tromjesečno vrednovanjepromjena zaliha ili uporaba a prioripodataka o rasporedu oscilacija unutar računovodstvenograzdoblja (oscilacije mogu biti najveće na kraju kalendarskegodine, tijekom žetve itd.);

(d)

ako su dostupni samo podaci o vrijednostima na početku i nakraju razdoblja (npr. u slučaju trgovine na veliko i malokod kojih se zalihe često sastoje od puno različitihproizvoda), promjene u obujmu između početka i krajarazdoblja se također trebaju procijeniti. To se može učinititako da se procijene (pretpostave) stope prometa prema vrstiproizvoda.

Napominjemo da sezonske promjene u cijenama mogu djelomično odražavatirazliku u kakvoći, npr. cijene kod potpunih rasprodaja ili cijene voća ipovrća izvan sezone. Ove promjene u kakvoći treba tretirati kao promjeneobujma.

NETO POVEĆANJE DRAGOCJENOSTI (P.53)

3.125.   

Definicija

:

Dragocjenosti su nefinancijske robe koje se nekoriste prvenstveno za proizvodnju ili potrošnju, nepropadaju (fizički) tijekom vremena u uobičajenim uvjetima,a stječu se i čuvaju prvenstveno zbog očuvanjavrijednosti.

3.126.   Dragocjenosti obuhvaćaju sljedeće vrste roba:

(a)

drago kamenje i plemenite metale, kao što su dijamanti,nemonetarno zlato, platina, srebro itd.;

(b)

antikvitete i druge umjetničke predmete kao što su slike,skulpture itd.;

(c)

druge dragocjenosti kao što je nakit izrađen od dragogkamenja i plemenitih metala te raritete.

Ove vrste roba se bilježe kao povećanje odnosno smanjenje dragocjenosti uslučaju:

(a)

povećanja ili smanjenja nemonetarnog zlata, srebra itd. od(središnje) banke i drugih financijskih posrednika;

(b)

povećanja ili smanjenja predmetne robe od strane poduzećačija glavna ili sporedna aktivnost ne uključuje proizvodnjuili trgovinu takvim vrstama roba; kao posljedica toga, takvose neto povećanje ne uključuje u intermedijarnu potrošnjuili investicije u fiksni kapital takvih poduzeća;

(c)

povećanja ili smanjenja predmetne robe od stranekućanstava; kao posljedica toga, takvo se povećanje neuključuje u izdatke za finalnu potrošnju kućanstava.

U ESA-i se prema dogovoru i sljedeći slučajevi bilježe kao neto povećanjedragocjenosti:

(a)

povećanja ili smanjenja predmetne robe od strane draguljarai trgovaca umjetninama (prema općoj definicijidragocjenosti, predmetne robe koje stiču draguljari itrgovci umjetninama treba bilježiti kao promjenazaliha);

(b)

povećanja ili smanjenja predmetne robe od strane muzeja(prema općoj definiciji dragocjenosti, predmetne robe kojestječu muzeji treba bilježiti kao investicije u fiksnikapital).

Ovim se dogovorom izbjegava česta reklasifikacija između triju glavnihvrsta investicija u kapital, tj. između neto povećanja dragocjenosti,investicija u fiksni kapital i promjene zaliha, npr. u slučajutransakcija takvim robama između kućanstava i trgovaca umjetninama.

3.127.   Proizvodnja dragocjenosti se vrednuje po osnovnim cijenama (vidjetistavak 3.67. o proizvodnji izvornika). Sva ostala povećanjadragocjenosti se vrednuju po kupovnim cijenama koje su za njih plaćene,uključujući bilo kakve naknade ili provizije agenata. Kada se kupuju odposrednika, također uključuju trgovačke marže. Smanjenje količinedragocjenosti se vrednuje po cijenama koje primaju prodavači, nakonoduzimanja bilo kakvih naknada ili provizija plaćenih agentima ilidrugim posrednicima. Zanemarivši proizvodnju dragocjenosti, ukupno seneto povećanje između rezidentnih sektora poništava, osim marži agenatai posrednika.

UVOZ I IZVOZ ROBA I USLUGA (P.6. i P.7.)

3.128.   

Definicija

:

Izvoz roba i usluga se sastoji od transakcija robama iuslugama (prodaja, razmjena, darovi ili potpore) od rezidenatanerezidentima.

3.129.   

Definicija

:

Uvoz dobara i usluga se sastoji od transakcija dobrima iuslugama (kupovina, razmjena, darova ili potpora) odnerezidenata prema rezidentima.

3.130.   Uvoz i izvoz roba i usluga ne uključuje:

(a)

trgovinu između podružnica, tj.:

1.

isporuke nerezidentima koje su realiziralenerezidentne podružnice rezidentnih poduzeća, npr.kada strane podružnice multinacionalnih kompanijakoja je u vlasništvu ili koju kontrolirajurezidenti obavljaju prodaju u inozemstvu;

2.

isporuke koje su rezidentima osiguralepodružnice s nerezidentnih poduzeća, npr. prodajakoju obavljaju domaće podružnice stranihmultinacionalnih kompanija;

(b)

tokove primarnog dohotka prema ili od sektora inozemstva, kaošto su naknade zaposlenicima, kamate i dohodak od izravnihulaganja. Dohotkom od izravnih ulaganja može biti obuhvaćennerazlučiv dio različitih usluga, npr. osposobljavanjezaposlenika, usluge rukovođenja i uporaba patenata i robnihžigova;

(c)

prodaja ili kupnja financijske aktive ili neproizvedene aktive,kao što su zemljište i patenti.

3.131.   Uvoz i izvoz roba i usluga treba razlučivati prema:

(a)

isporukama unutar Europske unije;

(b)

uvozu i izvozu izvan Europske unije.

Radi praktičnosti, ovdje se oboje navodi kao uvoz i izvoz.

UVOZ I IZVOZ ROBA (P.61 i P.71)

3.132.   Uvoz i izvoz roba se događa kada postoje promjene u vlasništvu robaizmeđu rezidenata i nerezidenata (bilo da postoji odgovarajuće fizičkokretanje roba preko granica ili ne).

3.133.   Međutim, u četiri se slučaja, pri bilježenju uvoza i izvoza dobara,načelo promjene vlasništva mijenja:

(a)

financijski leasing: promjena uvlasništvu s davatelja na primatelja leasinga se pripisuje za robe u financijskom leasingu; bilježi se kada primateljleasinga uzme robu u posjed(vidjeti Prilog II. „Leasing ikupoprodaja trajnih roba s obročnom otplatom cijene” );

(b)

isporuke između povezanih poduzeća (poslovnice ili tvrtkekćeri, ili strane podružnice): promjena u vlasništvu sepripisuje kad god se roba isporuči između povezanihpoduzeća;

(c)

robe za znatniju obradu po narudžbi ili popravak bilježe sepod uvoz i izvoz, iako nema promjena u vlasništvu;

(d)

trgovanje: uvoz ili izvoz se ne bilježi kada trgovci ilizastupnici u prodaji robe kupuju od nerezidenata i zatimopet prodaju nerezidentima unutar istog računovodstvenograzdoblja. Sličan je postupak za trgovanjenerezidenata.

3.134.   U sljedećim slučajevima dolazi do izvoza roba, a da roba nikako neprijeđe državnu granicu.

(a)

robe koje su proizvele rezidentne jedinice koje posluju umeđunarodnim vodama i prodane izravno nerezidentima uinozemstvu (nafta, prirodni plin, ribarski proizvodi, robaspašena na moru itd.);

(b)

oprema za prijevoz ili druga pokretna oprema koja nijevezana za fiksno mjesto, ne mora nužno prijeći granicudržave izvoznice kao rezultat toga što ju je rezident prodaonerezidentu;

(c)

roba koja se izgubi ili uništi nakon promjene vlasništva,prije nego li je prešla granicu države izvoznice.

Analogni slučajevi se odnose na uvoz roba.

3.135.   Uvoz i izvoz roba uključuje transakcije između sljedećih stavakarezidenata i nerezidenata:

(a)

nemonetarnim zlatom, tj. zlatom koje se ne koristi u svrhemonetarne politike;

(b)

srebrnim polugama, dijamantima i drugim plemenitim metalimai dragim kamenjem;

(c)

papirnatim i metalnim novcem koji nije u opticaju teneemitiranim vrijednosnicama (vrednovanim kao roba, ne ponominalnoj vrijednosti);

(d)

električnom energijom, plinom i vodom;

(e)

stočnim fondom koji se prevozi preko granice;

(f)

poštanskim paketima;

(g)

državnim izvozom uključujući robu financiranu potporama izajmovima;

(h)

robom prenesenom u ili iz vlasništva organizacije za robnerezerve;

(i)

robom koju rezidentno poduzeće isporučuje svojimnerezidentnim podružnicama;

(j)

robom koju rezidentno poduzeće prima od svojihnerezidentnih podružnica;

(k)

prokrijumčarenom robom;

(l)

drugim nezabilježenim pošiljkama, kao što su darovi ipošiljke čija je vrijednost ispod određene minimalnevrijednosti;

(m)

robama koje se po narudžbi obrađuju u inozemstvu, kada touključuje znatnu fizičku promjenu robe. Sličnim robama kojese obrađuju na domaćem području za nerezidenta;

(n)

investicijskim robama koje se popravljaju u inozemstvu,kada je uključen znatan opseg obnoviteljskog posla iliproizvodnje. Sličnim robama koje se popravljaju na domaćempodručju za nerezidente.

3.136.   Uvoz i izvoz roba isključuju sljedeće robe koje unatoč tome mogu prijećinacionalnu granicu:

(a)

robe u tranzitu kroz zemlju;

(b)

robe poslane u ili iz veleposlanstava zemlje, vojnih bazaili drugih enklava neke zemlje unutar nacionalnih granicadruge zemlje;

(c)

prijevoznu opremu ili druge pokretne vrste opreme, kojezemlju napuštaju privremeno, bez promjene vlasništva (npr.građevinska oprema u svrhe montaže ili gradnje uinozemstvu);

(d)

opremu i druge robe koje se šalju u inozemstvo na manjeobrade, održavanje, servisiranje ili popravak;

(e)

ostale robe koje privremeno napuste zemlju, a općenito sevrate u državu iz koje potječu unutar jedne godine bezpromjene vlasništva (npr. roba poslana u inozemstvo naizložbe i za zabavne svrhe, robe u operativnom leasingu uključujući višegodišnje leasinge, robe koje su vraćene jer seočekivana prodaja nije realizirala);

(f)

robe u pošiljci koja je izgubljena ili uništena nakonprelaska granice, prije nego li je nastala promjenavlasništva.

3.137.   U načelu, uvoz i izvoz roba treba bilježiti kada se prenese vlasništvonad robom. U praksi se smatra da promjena vlasništva nastaje u trenutkukada strane u transakciji to zabilježe u svojim knjigama ili računima.To se ne mora podudarati s različitim fazama ugovornog procesa kao štosu:

(a)

vrijeme obveze (datum ugovora);

(b)

vrijeme dostave roba i pružanja usluga i primanja zahtjevaza plaćanjem (datum prijenosa);

(c)

vrijeme namirenja tog zahtjeva (datum plaćanja).

3.138.   Uvoz i izvoz roba se vrednuje po cijeni franko brod (FOB) na granicidržave izvoznice. Ta se vrijednost sastoji od:

(a)

vrijednosti roba po osnovnim cijenama;

(b)

plus pripadajući prijevoz i distributivne usluge do tetočke granice, uključujući trošak utovara na prijevoznosredstvo za daljnji prijevoz (gdje je to primjereno)(vidjeti tablicu 3.4., drugi stupac u drugom dijelutablice);

(c)

plus svi neto porezi na izvezena dobra; za isporuke unutarEuropske unije to uključuje PDV i druge poreze na robeplaćene u državi izvoznici.

U tablicama ponude i uporabe te simetričnim input-output tablicama, uvozroba se mora vrednovati različito za pojedinačne grupe proizvoda: po CIF(cijena-osiguranje-troškovi prijevoza) cijeni na granici državeuvoznice.

Definicija

:

CIF cijena je cijena robe isporučene na granicidržave uvoznice ili cijena usluge pružene rezidentu, prijeplaćanja bilo kojih uvoznih carina ili drugih poreza na uvozili trgovinskih i prijevozničkih marži unutar države  (40).

3.139.   U određenim okolnostima mogu biti potrebne nadomjesne ili zamjenske mjereza FOB vrijednost, kao što su:

(a)

razmjenu roba treba vrednovati po osnovnim cijenama koje bibile dobivene da su robe bile prodane za gotovinu;

(b)

transakcije između povezanih poduzeća: u pravilu trebaupotrebljavati stvarne vrijednosti transfera. Međutim, akose one uvelike razlikuju od tržišnih cijena, treba ihzamijeniti procijenjenom protuvrijednošću tržišnih cijena,ili barem odvojeno navesti u analitičke svrhe;

(c)

robe prenesene na temelju financijskog leasinga: robe treba vrednovati na osnovu kupovnecijene koju plaća primatelj usluge leasinga (ne po ukupnoj vrijednosti plaćenenajamnine);

(d)

uvoz roba koje se procjenjuju na osnovu carinskih podataka(za trgovinu izvan Europske unije) ili podataka Intrastata(za trgovinu unutar Europske unije). Oba izvora podataka neprimjenjuju FOB vrednovanje, oni koriste CIF vrijednost nagranici Europske unije i CIF vrijednosti na državnimgranicama. Kako se FOB vrijednosti koriste samo nanajagregiranijoj razini, a CIF vrijednosti se koriste narazini grupe proizvoda, ove preinake se mogu primijenitisamo na najagregiranijoj razini, tj. CIF/FOBprilagodba;

(e)

uvoz i izvoz roba koje se procjenjuju na osnovu podataka izistraživanja ili različitih vrsta adhoc podataka. U takvim slučajevima, obično se možedobiti samo ukupna vrijednost prodaje podijeljena premaproizvodima. Kao posljedica toga, procjena će se temeljitina kupovnoj cijeni, a ne na FOB vrijednostima.

UVOZ I IZVOZ USLUGA (P.62 i P.72)

3.140.   

Definicija

:

Izvoz usluga se sastoji od svih usluga kojerezidenti pružaju nerezidentima.

3.141.   

Definicija

:

Uvoz usluga se sastoji od svih usluga kojenerezidenti pružaju rezidentima.

3.142.   Izvoz usluga uključuje sljedeće granične slučajeve:

(a)

prijevoz izvezenih roba nakon što su napustile granicudržave izvoznice, kada tu uslugu pruža prijevoznik rezident(slučajevi 2 i 3 u tablici 3.4.);

(b)

prijevoz uvezene robe koji obavlja prijevoznikrezident:

1.

do granice države izvoznice kada su robevrednovane FOB radi prijeboja vrijednostiprijevoza koja je uključena u FOB-vrijednost(slučaj 3 u tablici 3.5.);

2.

do granice države uvoznice kada su robevrednovane CIF radi prijeboja vrijednostiprijevoza koja je uključena u CIF-vrijednost(slučajevi 3 i 2 CIF u tablici 3.5.);

(c)

prijevoz roba koji rezidenti obavljaju za nerezidente, kojine uključuje uvoz ili izvoz roba (npr. prijevoz roba koje nenapuštaju zemlju kao izvoz ili prijevoz roba izvan domaćegdržavnog područja);

(d)

međunarodni ili domaći prijevoz putnika koji u imenerezidenata obavljaju prijevoznici rezidenti;

(e)

manje obrade i popravci koji se obavljaju zanerezidente;

(f)

građevinske usluge kada se ured gradilišta u inozemstvu netretira kao kvazi-društvo. Ovo vrijedi za građevinskeprojekte koji traju manje od godine dana i čiji output nijebruto investicija (vidjeti stavak 2.09. i posebnopripadajuću napomenu (4.));

(g)

instalacija opreme u inozemstvu kada je projekt po svojojprirodi ograničenog trajanja;

(h)

financijske usluge prema iznosu određenih provizija inaknada;

(i)

usluge osiguranja prema iznosu troška usluge;

(j)

izdatak turista nerezidenata i osoba na poslovnimputovanjima (prema dogovoru se klasificira kao usluge;međutim, u svrhe tablica ponude i uporabe i simetričnihinput -output tablica može biti potrebna opća raščlamba poproizvodima);

(k)

izdatak nerezidenata za zdravstvene i obrazovne usluge kojepružaju rezidenti; ovo uključuje pružanje ovih usluga nadomaćem državnom području, kao i u inozemstvu;

(l)

usluge u vezi s kućama ili stanovima za odmor u vlasništvustanara nerezidenata (vidjeti stavak 3.64.);

(m)

tantijeme i naknade za licence, čiji se primici povezuju sovlaštenom uporabom neopipljive neproizvedene nefinancijskeaktive i vlasničkih prava, kao što su patenti, autorskaprava, robni žigovi, industrijski procesi, franšize itd. tes uporabom proizvedenih izvornika ili prototipova kao što surukopisi, slike itd., na temelju ugovora o licenciji.

3.143.   Kod uvoza usluga većina graničnih slučajeva su zrcalni odrazi slučajevaizvoza usluga; stoga je za uvoz usluga potreban samo ograničen brojposebnih pojašnjenja.

3.144.   Uvozi prijevoznih usluga uključuju sljedeće granične slučajeve:

(a)

prijevoz izvezenih roba do granice države izvoznice kad gaobavlja prijevoznik nerezident radi prijeboja vrijednostiprijevoza koja je uključena u FOB vrijednost izvezene robe(slučaj 4 u tablici 3.4.);

(b)

prijevoz uvezene robe koji obavlja prijevozniknerezident:

1.

od granice države izvoznice kao posebnausluga prijevoza kada se uvezena roba vrednuje poFOB vrijednosti (slučajevi 4 i 5 FOB u tablici3.5.);

2.

od granice države uvoznice kao posebna uslugaprijevoza kada se uvezena roba vrednuje po CIFvrijednosti (u slučaju da je vrijednost uslugeprijevoza između granica države izvoznice i državeuvoznice već uključena u CIF-vrijednost robe;slučaj 4 u tablici 3.5.);

(c)

prijevoz robe koji nerezidenti obavljaju za rezidente, kojine uključuje uvoz ili izvoz robe (npr. prijevoz robe utranzitu ili prijevoz izvan domaćeg državnogpodručja);

(d)

međunarodni ili domaći prijevoz putnika koji za rezidenteobavljaju prijevoznici nerezidenti.

Uvoz usluga prijevoza ne uključuje prijevoz izvezene robe nakon što onanapusti granicu države izvoznice, kada te usluge obavlja prijevozniknerezident (slučajevi 5 i 6 u tablici 3.4.). Izvoz roba se vrednuje poFOB vrijednosti i stoga se sve takve usluge prijevoza moraju smatratitransakcijama između nerezidenata, tj. između prijevoznika nerezidenta iuvoznika nerezidenta. Ovo vrijedi čak i kada takve usluge prijevozaplaća izvoznik na temelju izvoznih CIF ugovora.

3.145.   Uvoz u vezi s izravnim kupnjama rezidenta u inozemstvu obuhvaća svukupnju roba i usluga koje rezidenti obave na inozemnimputovanjima,poslovno ili privatno. Potrebno je razlikovati dvijekategorije zbog toga što one zahtijevaju različiti tretman:

(a)

izdaci osoba na poslovnim putovanjima su intermedijarnapotrošnja;

(b)

izdaci ostalih putnika na privatnim putovanjima su izdaciza finalnu potrošnju kućanstava.

Uvoz i izvoz usluga se bilježi u vrijeme kada su one pružene, što seuglavnom podudara s vremenom kada su proizvedene. Uvoz usluga sevrednuje po kupovnim cijenama, a izvoz usluga po osnovnimcijenama.

Tablica 3.4. –   Tretman prijevoza izvezene robe

Objašnjenje za tumačenje ove tablice: prvi dio ove tablice pokazujeda postoji šest različitih mogućnosti prijevoza izvezene robe,ovisno o tome je li prijevoznik rezident ili ne i ovisno o tome gdjese odvija prijevoz: od nekog mjesta na domaćem državnom području dodržavne granice, od državne granice do granice države uvoznice, iliod granice države uvoznice do nekog mjesta unutar države uvoznice. Udrugom dijelu tablice je za svaku od šest mogućnosti naznačeno da lise bilježi kao izvoz roba, izvoz usluga, uvoz roba ili uvozusluga.

Domaće državno područje

Međupodručje

Područje države uvoznice

1.

prijevoznik rezident =>

2.

prijevoznik rezident =>

3.

prijevoznik rezident =>

4.

prijevoznik nerezident =>

5.

prijevoznik nerezident =>

6.

prijevoznik nerezident =>


 

Izvoz roba (FOB)

Izvoz usluga

Uvoz roba (CIF/FOB)

Uvoz usluga

1

X

2

X

3

X

4

X

X

5

6

Tablica 3.5. –   Tretman prijevoza uvezene robe

Objašnjenje za tumačenje ove tablice: prvi dio ove tablice pokazujeda postoji šest različitih mogućnosti prijevoza uvezene robe, ovisnoo tome je li prijevoznik rezident ili ne i ovisno o tome gdje seprijevoz obavlja: od nekog mjesta u državi izvoznici do granice tedržave izvoznice, od granice države izvoznice do granice državeuvoznice i od granice države uvoznice do nekog mjesta unutar državeuvoznice. U drugom dijelu tablice je za svaku od šest mogućnostinaznačeno da li se bilježi kao uvoz roba, uvoz usluga, izvoz robaili izvoz usluga. U nekim slučajevima (slučajevi 2 i 5) ovobilježenje ovisi o načelu vrednovanja koje se primjenjuje za uvezenerobe.

Domaće područje

Međupodručje

Područje države izvoznice

1.

prijevoznik rezident <=

2.

prijevoznik rezident <=

3.

prijevoznik rezident <=

4.

prijevoznik nerezident <=

5.

prijevoznik nerezident <=

6.

prijevoznik nerezident <=


 

Vrednovanje uvezene robe

Uvoz robe

Uvoz usluga

Izvoz robe (FOB)

Izvoz usluga

1

CIF/FOB

2

FOB

 

CIF

X

X

3

CIF/FOB

X

X

4

CIF/FOB

X

5

FOB

X

 

CIF

X

6

CIF/FOB

X

Napominjemo da se prijelaz s vrednovanja uvezenih roba po CIF-u naFOB sastoji od:

(a)

CIF/FOB prilagodbe, tj. od 2 CIF do 2 FOB (snižavaukupan uvoz i izvoz);

(b)

CIF/FOB preklasifikacije, tj. od 5 CIF do 5 FOB(ostavlja ukupan uvoz i izvoz nepromijenjenima).

TRANSAKCIJE POSTOJEĆIM DOBRIMA

3.147.   

Definicija

:

Postojeća dobra su dobra koja su već imala korisnika (anisu zalihe).

3.148.   Postojeća dobra uključuju:

(a)

postojeće zgrade i ostali fiksni kapital koja proizvodnejedinice prodaju drugim jedinicama:

1.

da bi se opet koristila kao takva;

2.

da bi se srušila ili rastavila, pri čemudobiveni proizvodi uglavnom postaju sirovine (npr.staro željezo) koje se koriste u proizvodnji novihdobara (npr. čelika);

(b)

dragocjenosti koje jedna jedinica prodaje drugoj;

(c)

postojeća potrošačka trajna dobra koja kućanstva ili vojnevlasti prodaju drugim jedinicama:

1.

da bi se opet koristila kao takva;

2.

da bi se rastavila i pretvorila u otpadnimaterijal;

(d)

postojeća potrošna dobra (npr. stari papir, krpe, stara odjeća,stare boce itd.) koja prodaje bilo koja jedinica, bilo da bi seopet upotrijebila ili da bi postala sirovine za izradu novihdobara (reciklirana dobra).

3.149.   Prijenos postojećih dobara se bilježi kao negativni izdatak (povećanje) kodprodavatelja i kao pozitivni izdatak (povećanje) za kupca.

3.150.   Iz toga proizlazi::

(a)

kada se prodaja postojeće fiksne aktive ili dragocjenostidogodi između dva proizvođača rezidenta, pozitivne i negativnevrijednosti bilježene kao bruto investicije u fiksni kapital seneutraliziraju na razini gospodarstva kao cjeline, osim troškovaprijenosa vlasništva;

(b)

kada se postojeća nepokretna fiksna aktiva (npr. zgrada)prodaju nerezidentu, potonji se po dogovoru tretira kao da jekupio financijsku aktivu, tj. kao dionički kapital uvjetnorezidentne jedinice. Smatra se da takva uvjetno rezidentnajedinica kupuje fiksnu aktivu. Shodno tome, prodaja i kupovinafiksne aktive se događa između rezidenata;

(c)

kad je postojeća pokretna fiksna aktiva izvezena, kao što jebrod ili zrakoplov, ne bilježi se pozitivna bruto investicija ufiksni kapital drugdje u gospodarstvu radi prijebojaprodavateljeve negativne bruto investicije u fiksnikapital;

(d)

neka trajna dobra, kao što su vozila, mogu se razvrstati podfiksnu aktivu ili kao potrošačka trajna dobra, ovisno o vlasnikui svrsi za koju se koriste. Stoga, ako se vlasništvo nad takvimdobrima prenosi s poduzeća na kućanstvo kako bi se koristilo zafinalnu potrošnju, negativne bruto investicije se bilježe zapoduzeće, a pozitivni izdaci za potrošnju kućanstva. U rjeđemslučaju, kada se vlasništvo nad takvim dobrima prenosi skućanstva na poduzeće, za kućanstvo bi trebalo zabilježitinegativne izdatke za finalnu potrošnju, a za poduzeće pozitivnuvrijednost bruto investicija u fiksni kapital;

(e)

transakcije postojećim dragocjenostima bilježe se kao povećanjedragocjenosti (pozitivne bruto investicije) kod kupca, a kaosmanjenje dragocjenosti (negativne bruto investicija) kodprodavatelja. U slučaju transakcije sa sektorom inozemstva, uvozili izvoz dobra se mora bilježiti (vidjeti stavak 3.135.).Dragocjenosti koje su prodala kućanstva ne bilježi se kaonegativni izdatak za finalnu potrošnju;

(f)

kada država prodaje postojeća trajna vojna dobra u inozemstvo,to se bilježi kao izvoz dobara i kao negativna intermedijarna (ifinalna) potrošnja države.

3.151.   Za troškove prodaje koji padaju na teret bivšeg vlasnika (troškovi prijenosavlasništva), mora se bilježiti vlasnički gubitak. Slično knjiženje seobavlja i za dio njegove originalne nabavne cijene koji nije bio otpisan kaopotrošnja fiksnog kapitala.

3.152.   Transakcije postojećim proizvodima se bilježe u trenutku promjene vlasništva.Načela vrednovanja koja se primjenjuju su primjerena vrsti (vrstama)uključenih transakcija proizvodima.

POGLAVLJE 4.

TRANSAKCIJE RASPODJELE

4.01.   

Definicija

:

Transakcije raspodjele se sastoje od transakcija pomoćukojih se dodana vrijednost stvorena proizvodnjom raspodjeljuje naradnike, kapital i državu te od transakcija koje se odnose napreraspodjelu dohotka i bogatstva.

Sustav povlači razliku između tekućih i kapitalnih transfera, pri čemu se zapotonje drži da preraspodjeljuju štednju i bogatstvo, a ne dohodak.

NAKNADA ZAPOSLENICIMA (D.1)

4.02.   

Definicija

:

Naknada zaposlenicima (D.1) se definira kao ukupnanaknada, u novcu ili u naturi, koju poslodavac daje zaposlenikuza posao koji je on obavio tijekom računovodstvenograzdoblja.

Naknada zaposlenicima se raščlanjuje na:

(a)

nadnice i plaće (D.11):

nadnice i plaće u novcu,

nadnice i plaće u naturi,

(b)

socijalne doprinose poslodavca (D.12):

stvarne socijalne doprinose poslodavca (D.121),

imputirane socijalne doprinose poslodavca(D.122).

NADNICE I PLAĆE (D.11)

Nadnice i plaće u novcu

4.03.   Nadnice i plaće u novcu uključuju vrijednosti svih socijalnihdoprinosa, poreza na dohodak itd. koje plaćaju zaposlenici, iako ihustvari zadržava poslodavac i plaća izravno u sustav socijalnogosiguranja, poreznim vlastima itd., u ime zaposlenika:

Nadnice i plaće u novcu uključuju sljedeće vrste naknada:

(a)

osnovne nadnice i plaće plative u redovitimintervalima;

(b)

povišene stope za prekovremeni rad, noćni rad, radvikendom, rad u neugodnim ili opasnim uvjetima;

(c)

naknade za troškove života, lokalne naknade i naknadeza život u inozemstvu;

(d)

bonuse temeljene na produktivnosti ili dobiti, božićnei novogodišnje bonuse isključujući socijalne naknadezaposlenicima (vidjeti stavak 4.07. (c)), „13. do 14.mjesečnu plaću” (dodatnu godišnju plaću);

(e)

naknadu za prijevoz do i s radnog mjesta, isključujućinaknade ili refundiranja zaposlenicima za putovanje,odvojen život, preseljenje i troškove reprezentacijekoji nastanu tijekom rada (vidjeti stavak 4.07.(a));

(f)

naknadu za državne praznike i godišnji odmor;

(g)

provizije, napojnice, kotizacije i direktorske honorareplaćene zaposlenicima;

(h)

ad hoc bonuse ili druga iznimnaplaćanja povezana s ukupnim učinkom poduzeća i isplaćenana temelju sustava nagrađivanja;

(i)

plaćanja koja poslodavci isplaćuju svojim zaposlenicimana temelju štednih planova;

(j)

iznimna plaćanja zaposlenicima koji napuštaju poduzeće,ako takva plaćanja nisu povezana s kolektivnimugovorom;

(k)

naknade za stanovanje koju poslodavci plaćaju svojimzaposlenicima u novcu.

Nadnice i plaće u naturi

4.04.   

Definicija

:

Nadnice i plaće u naturi se sastoje od robe iusluga, ili drugih naknada, koje poslodavci osiguravajubesplatno ili po sniženim cijenama, a koje zaposlenicimogu koristiti kada žele i po svom nahođenju, zazadovoljavanje svojih potreba ili želja, ili potreba iželja članova svojih kućanstava. Te robe i usluge ilidruge naknade nisu potrebne za poslodavčev proizvodniproces. Za zaposlenike te nadnice i plaće u naturipredstavljaju dodatni dohodak: kad bi sami kupili turobu ili usluge, oni bi za njih platili tržišnucijenu.

4.05.   Najuobičajenije nadnice i plaće u naturi su:

(a)

obroci i piće, uključujući one koji se konzumiraju naslužbenom putu (jer bi se svejedno konzumirali), aliisključujući posebne obroke i pića uvjetovane izuzetnimradnim uvjetima. Sniženja cijena koja se dobiju ubesplatnim ili subvencioniranim kantinama, ili putembonova za ručak, moraju biti uključena u nadnice i plaćeu naturi;

(b)

vlastite i kupljene stambene i smještajne usluge, onevrste koju mogu koristiti svi članovi kućanstva kojemuzaposlenik pripada;

(c)

radne uniforme ili drugi oblici posebne odjeće kojezaposlenici često po vlastitoj želji nose izvan radnogmjesta, kao i na poslu;

(d)

usluge vozila ili drugih trajnih dobara danihzaposlenicima za osobnu uporabu;

(e)

robe i usluge proizvedene kao output poslodavčevavlastitog proizvodnog procesa, kao što su besplatnaputovanja za zaposlenike željeznica ili zrakoplovnihtvrtki, besplatan ugljen za rudare ili besplatna hranaza zaposlenike u poljoprivredi;

(f)

osiguravanje sportskih, rekreativnih i turističkihobjekata za zaposlenike i njihove obitelji;

(g)

prijevoz na posao i s posla, osim kada je organiziran uradno vrijeme, parkiralište za vozila;

(h)

dječje jaslice za djecu zaposlenika;

(i)

plaćanja poslodavca u korist radničkih vijeća i sličnihtijela;

(j)

bonusne dionice podijeljene zaposlenicima;

(k)

primici u naturi također mogu uključivati vrijednostkamate koje se poslodavci odriču kada zaposlenicima dajuzajmove po sniženim kamatnim stopama, ili bez kamata. Tavrijednost se može procijeniti kao iznos koji bizaposlenik morao platiti kada bi se zaračunavale kamatnestope na prosječnu hipoteku (pri kupnji kuće ili stana)ili na potrošački kredit (pri kupnji druge robe iusluga), umanjen za iznos stvarno plaćene kamate.Pripisana uplata zaposlenika preusmjerava se u računuprimarne raspodjele dohotka natrag poslodavcu.

4.06.   Robe i usluge ili druge pogodnosti se moraju vrednovati po osnovnimcijenama kada ih poslodavac proizvodi, a po kupovnim cijenama kadaih kupuje (tj. po cijeni koju je poslodavac stvarno platio).

Kada se daje besplatno, cijela vrijednost nadnica i plaća u naturi seizračunava po osnovnim cijenama (ili kupovnim cijenama kada ih jeposlodavac kupio) roba i usluga, ili drugih pogodnosti o kojima seradi. Kada se daje po sniženim cijenama, vrijednost se određuje kaorazlika između gore objašnjenog izračuna i iznosa koji je platiozaposlenik.

4.07.   Nadnice i plaće ne uključuju:

(a)

izdatak poslodavaca koji je na njihovu korist, kao i nakorist njihovih zaposlenika, zbog toga što je potrebanza proizvodni proces poslodavca:

1.

naknade ili refundiranje zaposlenicima zaputovanja, odvojen život, preseljenje i troškovereprezentacije koji nastanu tijekom rada;

2.

izdatak za pružanje pogodnosti na radnommjestu, zdravstvene preglede koje zahtijevapriroda posla, opskrbu radnom odjećom koja se nosiisključivo, ili uglavnom, na poslu;

3.

usluge smještaja u mjestu rada i to takvevrste koju ne mogu upotrebljavati kućanstva kojimazaposlenici pripadaju - kolibe, spavaonice, barakei tako dalje;

4.

posebne obroke ili pića koje zahtijevajuiznimni radni uvjeti;

5.

dodatke plaćene zaposlenicima za kupnjualata, opreme ili posebne odjeće potrebneisključivo, ili prvenstveno, za njihov posao, ilitaj dio njihovih nadnica ili plaća koji, natemelju njihovih ugovora o radu, zaposlenicimoraju namijeniti takvim kupnjama.

Takav izdatak na robe i usluge koje su poslodavci obvezniosigurati svojim zaposlenicima kako bi oni mogliobavljati svoj posao, tretira se kao intermedijarnapotrošnja poslodavaca.

(b)

Iznose nadnica i plaća koje poslodavci nastavljajuprivremeno plaćati svojim zaposlenicima u slučajubolesti, majčinstva, ozljede na radu, invaliditeta,viška radne snage itd. Takva se plaćanja tretiraju kaosocijalne naknade zaposlenicima bez izdvajanja (D.623),s istim iznosima prikazanim pod imputiranim socijalnimdoprinosima poslodavaca (D.122);

(c)

ostale socijalne naknade zaposlenicima bez izdvajanja,u obliku naknade za djecu, supružnike, obitelj,obrazovanje ili drugih naknada u vezi s uzdržavanimosobama i u obliku osiguravanja besplatnih zdravstvenihusluga (isključujući one uvjetovane prirodom posla)zaposlenicima i njihovim obiteljima;

(d)

bilo koje poreze koje plaća poslodavac na nadnice iplaće - na primjer, porez na plaće. Takvi porezi setretiraju kao ostali porezi na proizvodnju.

SOCIJALNI DOPRINOSI POSLODAVACA (D.12)

4.08.   Iznos jednak vrijednosti socijalnih doprinosa poslodavaca kako biosigurali svojim zaposlenicima pravo na socijalne naknade mora sebilježiti pod naknade zaposlenicima. Socijalni doprinosi poslodavacamogu biti stvarni ili imputirani.

Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.121)

4.09.   

Definicija

:

stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.121)sastoje se od uplata poslodavca osiguravateljima ukorist svojih zaposlenika (fondovi socijalne sigurnostii privatno financirani programi). Takve uplate pokrivajuzakonske, dogovorne, ugovorne i dobrovoljne doprinose uvezi s osiguranjem protiv socijalnih rizika ili potreba(vidjeti stavak 4.92. točku (a)).

Iako ih poslodavci plaćaju izravno osiguravateljima, ovi se doprinosiposlodavaca tretiraju kao sastavni dio naknada zaposlenicima za kojese smatra da ih oni plaćaju osiguravateljima.

Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.122)

4.10.   

Definicija

:

Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca(D.122) predstavljaju protuvrijednost socijalnimnaknadama bez izdvajanja (minus konačne socijalnenaknade zaposlenika), koje poslodavci plaćaju izravnosvojim zaposlenicima ili bivšim zaposlenicima i drugimosobama koje ispunjavaju uvjete  (41), bez uključivanja osiguravajućeg društva ilisamostalnog mirovinskog fonda te bez stvaranja posebnogfonda ili odvojene pričuve u tu svrhu.

Činjenica da određene socijalne naknade poslodavci plaćaju izravno, ane posredstvom fondova socijalne sigurnosti ili drugihosiguravatelja, ni na koji način ne umanjuje njihov karakter naknadasocijalne pomoći. Ipak, obzirom da troškovi tih naknada čine diotroškova poslodavca za radnu snagu, oni moraju također bitiuključeni u naknade zaposlenicima.

4.11.   Na računima sektora, troškovi izravnih socijalnih naknada sepojavljuju prvo među uporabama na računu stvaranja dohotka, kaosastavni dio naknade zaposlenicima i drugi puta među uporabama naračunu sekundarne raspodjele dohotka, kao socijalne naknade. Da bise izravnao potonji račun, pretpostavlja se da kućanstva zaposlenikaplaćaju natrag sektorima poslodavaca imputirane socijalne doprinoseposlodavaca koji zajedno s mogućim socijalnim doprinosimazaposlenika financiraju izravne naknade socijalne pomoći koje imosiguravaju ti isti poslodavci. Ovaj fiktivni krug je sličan onom zastvarne socijalne doprinose poslodavaca, koji prolaze kroz računekućanstava i smatra se da ih oni tada plaćaju osiguravateljima.

Za vrednovanje imputiranih socijalnih doprinosa poslodavaca, čijiiznos se nužno ne podudara s onim izravnih socijalnih naknada,vidjeti rubriku D.612.

4.12.   Vrijeme bilježenja naknada zaposlenicima:

(a)

nadnice i plaće (D.11) se bilježe u razdoblju tijekomkojeg je posao obavljen. Međutim, adhoc bonusi ili druga izuzetna plaćanja,trinaesta plaća itd., bilježe se kada se trebajuplatiti;

(b)

stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.121) sebilježe u razdoblju tijekom kojeg je posaoobavljen;

(c)

imputirani socijalni doprinosi poslodavaca(D.122):

1.

koji predstavljaju protuvrijednost obveznihizravnih socijalnih naknada bilježe se u razdobljutijekom kojega je posao obavljen;

2.

koji predstavljaju protuvrijednostdobrovoljnih izravnih socijalnih naknada bilježese u vremenu kada su takve naknadeisplaćene.

4.13.   Naknada zaposlenicima se može sastojati od:

(a)

naknade koje zaposlenicima rezidentima isplaćujuposlodavci rezidenti;

(b)

naknade koje zaposlenicima rezidentima isplaćujuposlodavci nerezidenti;

(c)

naknade koje zaposlenicima nerezidentima isplaćujuposlodavci rezidenti.

Takve različite stavke se u ESA-i bilježe kako slijedi:

1.

naknada zaposlenicima rezidentima i nerezidentima kojuisplaćuju poslodavci rezidenti obuhvaća zajedno stavke(a) i (c) i pojavljuje se među uporabama na računustvaranja dohotka sektora i djelatnosti kojimaposlodavci pripadaju;

2.

naknada koju zaposlenicima rezidentima isplaćujuposlodavci rezidenti i nerezidenti obuhvaća zajednostavke (a) i (b) i pojavljuje se među izvorima na računualokacije primarnog dohotka kućanstava;

3.

stavka (b), naknada koju zaposlenicima rezidentimaisplaćuju poslodavci nerezidenti, pojavljuje se međuuporabama računa inozemstva za primarne dohotke i tekućetransfere;

4.

stavka (c), naknada koju zaposlenicima nerezidentimaisplaćuju poslodavci rezidenti, pojavljuje se međuizvorima u računu inozemstva za primarne dohotke itekuće transfere.

POREZI NA PROIZVODNJU I UVOZ (D.2)

4.14.   

Definicija

:

Porezi na proizvodnju i uvoz (D.2) se sastoje odobveznih, nepovratnih plaćanja u novcu ili u naturi koja jenametnula država ili institucije Europske unije, u vezi sproizvodnjom i uvozom roba i usluga, zapošljavanjem radne snage,vlasništvom i uporabom zemljišta, zgrada i druge imovine koja sekoristi u proizvodnji. Ti porezi su plativi bez obzira ostvarujeli se dobit ili ne.

4.15.   Porezi na proizvodnju i uvoz se dijele na:

(a)

poreze na proizvode (D.21):

1.

porezi tipa poreza na dodanu vrijednost (PDV)(D.211);

2.

porezi i carine na uvoz isključujući PDV(D.212):

carine na uvoz (D.2121),

porezi na uvoz isključujući PDV i carine nauvoz (D.2122);

3.

porezi na proizvode, osim PDV-a i uvoznihporeza (D.214);

(b)

ostali porezi na proizvodnju (D.29).

POREZI NA PROIZVODE (D.21)

4.16.   

Definicija

:

Porezi na proizvode (D.21) su porezi plativi pojedinici neke proizvedene robe ili obavljene usluge. Porezmože biti određeni iznos novaca po jedinici količine robeili usluga, ili se može izračunati advalorem kao određeni postotak cijene po jediniciili vrijednosti proizvedenih ili obavljenih roba ili usluga.U načelu, porezi koji su razrezani na proizvod, bez obzirana institucionalnu jedinicu koja plaća porez, moraju bitiuključeni u poreze na proizvode, osim ako nisu izričitonavedeni u drugoj rubrici.

Porezi tipa poreza na dodanu vrijednost (PDV) (D.211)

4.17.   

Definicija

:

Porez tipa poreza na dodanu vrijednost (PDV) jeporez na robe ili usluge koji poduzeća ubiru u fazama, akoji se na kraju u punom iznosu naplaćuje krajnjimkupcima.

Rubrika porez tipa poreza na dodanu vrijednost (D.211) sadrži porezna dodanu vrijednost koji ubire država i koji se primjenjuje nadomaće i uvezene proizvode, a gdje je to primjereno i druge odbitneporeze koji se primjenjuju pod pravilima sličnim onima kojareguliraju PDV te se zbog jednostavnosti u daljnjem tekstu naziva„PDV”.

Proizvođači su obvezni platiti samo razliku između PDV-a na svojuprodaju i PDV-a na svoju kupovinu za vlastitu intermedijarnupotrošnju ili bruto investicije u fiksni kapital.

PDV se bilježi neto u smislu da se:

(a)

outputi roba i usluga i uvozi vrednuju isključujućifakturirani PDV;

(b)

kupovina roba i usluga se bilježi uključujući neodbitniPDV. PDV se bilježi kao da ga snose kupci, neprodavatelji i to samo oni kupci koji ga ne mogu odbiti.Veći se dio PDV-a stoga bilježi u sustavu kao da jeplaćen pri finalnoj uporabi, uglavnom od potrošnjekućanstava. Međutim, dio PDV-a mogu platiti poduzeća,uglavnom ona koja su izuzeta od PDV-a.

Za ukupno gospodarstvo PDV je jednak razlici između ukupnogfakturiranog PDV-a i ukupnog odbitnog PDV -a.

Porezi i carine na uvoz isključujući PDV (D.212)

4.18.   

Definicija

:

Porezi i carine na uvoz isključujući PDV (D.212)sadrže obvezna plaćanja koja je nametnula država iliinstitucije Europske unije na uvezenu robu, isključujućiPDV, da bi je primili u slobodan opticaj na gospodarskompodručju te na usluge koje rezidentnim jedinicamapružaju nerezidentne jedinice.

Ta plaćanja uključuju:

(a)

carine na uvoz (D.2121): one se sastoje od carinskihpristojbi, ili drugih uvoznih naknada, plativih premapopisu carinskih tarifa na robe određene vrste kada uđuda bi bile upotrijebljene na gospodarskom područjuzemlje korištenja;

(b)

poreze na uvoz, isključujući PDV i carine na uvoz(D.2122).

Ova rubrika uključuje:

1.

namete na uvoz poljoprivrednihproizvoda;

2.

iznose novčane kompenzacije nametnute nauvoz;

3.

trošarine i posebne poreze na uvoz određenihproizvoda, pod uvjetom da takve pristojbe i porezena slične proizvode domaćeg podrijetla plaća samaproizvodna jedinica;

4.

opće poreze na prodaju plative za uvoz roba iusluga;

5.

poreze na određene usluge koje nerezidentnapoduzeća pružaju rezidentnim jedinicama unutarodređenog gospodarskog prostora;

6.

dobit javnih poduzeća koja imaju monopol nauvoz neke robe ili usluge, a koja se prenosi nadržavu.

Neto porezi i carine na uvoz isključujući PDV izračunavaju se tako dase subvencije na uvoz (D.311) oduzmu od poreza i carina na uvozisključujući PDV (D.212).

Porezi na proizvode, osim PDV-a i uvoznih poreza (D.214)

4.19.   

Definicija

:

Porezi na proizvode, osim PDV-a i uvoznih poreza(D.214) se sastoje od poreza na robe i usluge koji seplaćaju kao rezultat proizvodnje, izvoza, prodaje,transfera, leasinga ili isporuketih roba ili usluga, ili kao rezultat njihove uporabe zavlastitu potrošnju ili ulaganje u vlastitikapital.

4.20.   Ova rubrika uključuje posebno sljedeće:

(a)

trošarine i poreze na potrošnju (bez onih uključenih uporeze i carine na uvoz);

(b)

porezne biljege na prodaju određenih proizvoda kao štosu alkoholna pića ili duhan te na pravne dokumente iličekove;

(c)

poreze na financijske i kapitalne transakcije, plativepri kupovini ili prodaji nefinancijske i financijskeaktive, uključujući stranu valutu. Oni se plaćaju kadase promijeni vlasništvo nad zemljištem ili ostalomaktivom, osim kada je to rezultat kapitalnih transfera(uglavnom nasljedstva i darovi). Oni se tretiraju kaoporezi na posredničke usluge;

(d)

poreze na registraciju vozila;

(e)

poreze na zabavu;

(f)

poreze na lutrije, kockanje i klađenje, izuzev onih nadobitke;

(g)

poreze na premije osiguranja;

(h)

ostale poreze na određene usluge: hotela ili smještaja,stambene usluge, restorane, prijevoz, komunikacije,oglašavanje;

(i)

opće poreze na prodaju ili promet (isključujući porezetipa PDV-a): oni uključuju poreze na proizvođačevuveleprodaju i maloprodaju, poreze na kupovinu, poreze napromet;

(j)

dobitke od fiskalnih monopola koji se prenose nadržavu, osim onih koji imaju monopol na uvoz neke robeili usluga (uključeni u D.2122). Fiskalni monopoli sujavna poduzeća kojima je dan zakonski monopol nadproizvodnjom ili distribucijom posebne vrste robe iliusluge da bi se povećao prihod, a ne da bi se promicaliinteresi državne gospodarske ili socijalne politike.Kada su javnom poduzeću dane monopolističke ovlasti naosnovu promišljene gospodarske ili socijalne politikezbog posebne prirode robe ili usluge, ili tehnologijeproizvodnje – na primjer, komunalna poduzeća, pošte itelekomunikacije, željeznice i tako dalje – to se ne bitrebalo tretirati kao fiskalni monopol. Kao općepravilo, fiskalni monopoli se obično bave proizvodnjomroba ili usluga koje u drugim zemljama mogu bitiopterećene velikim porezima; postoji tendencijaograničavanja na proizvodnju određenih potrošačkih roba(alkoholnih pića, duhana, šibica itd.) ili goriva;

(k)

carine na izvoz i iznosi novčane kompenzacije ubrani naizvozu.

4.21.   Neto porezi na proizvode se izračunavaju odbijanjem subvencija naproizvode (D.31) od poreza na proizvode (D.21).

OSTALI POREZI NA PROIZVODNJU (D.29)

4.22.   

Definicija

:

Ostali porezi na proizvodnju (D.29) se sastoje odsvih poreza nametnutih poduzećima kao rezultat bavljenjaproizvodnjom, neovisno o kakvoći ili vrijednostiproizvedenih ili prodanih roba ili usluga.

Oni se mogu plaćati na zemljište, fiksnu aktivu ili radnu snagu zaposlenuu proizvodnom procesu, ili na određene aktivnosti ili transakcije.

4.23.   Ostali porezi na proizvodnju (D.29) uglavnom uključuju:

(a)

poreze na vlasništvo ili uporabu zemljišta, zgrada, ilidrugih građevina koje poduzeća koriste u proizvodnji(uključujući stambene objekte u vlasništvu stanara);

(b)

poreze na uporabu fiksne aktive (vozila, strojeva, opreme)u proizvodne svrhe, bilo da je ta aktiva u vlasništvu iliunajmljena;

(c)

poreze na ukupnu masu nadnica i poreze na plaće;

(d)

poreze na međunarodne transakcije (putovanja u inozemstvo,inozemne doznake, ili slične transakcije s nerezidentima) usvrhu proizvodnje;

(e)

poreze koje poduzeća plaćaju da bi dobila poslovne ilistručne licence ako se takve licence daju automatski poplaćanju traženih iznosa. Međutim, ako država obavljaprovjere primjerenosti ili sigurnosti poslovnog prostora,pouzdanosti ili sigurnosti opreme koja se koristi,stručnosti zaposlenog osoblja, ili kakvoće ili standardaproizvedenih roba i usluga kao uvjet za davanje takvelicence, plaćanja se tretiraju kao kupovine pruženih usluga,osim ako su iznosi naplaćeni za licence nerazmjernitroškovima provjera koje obavlja država;

(f)

poreze na zagađenje koje je posljedica proizvodnihdjelatnosti. Oni se sastoje od poreza nametnutih na emisijuili ispuštanje štetnih plinova, tekućina ili drugih štetnihtvari u okoliš. Oni ne uključuju plaćanja državnih vlasti zasakupljanje i odlaganje otpada ili štetnih tvari, što činiintermedijarnu potrošnju poduzeća;

(g)

nepotpuno plaćeni PDV koji proizlazi iz paušalnog sustava,koji se često susreće u poljoprivredi.

4.24.   Ova rubrika ne uključuje poreze koje plaćaju kućanstva na osobnu uporabuvozila itd., koji se bilježe pod tekuće poreze na dohodak, bogatstvoitd.

POREZI NA PROIZVODNJU I UVOZ KOJI SE PLAĆAJU INSTITUCIJAMA EUROPSKEUNIJE

4.25.   Porezi na proizvodnju i uvoz koji se plaćaju institucijama Europske unijeuključuju sljedeće:

(a)

poreze koje rezidentne proizvodne jedinice plaćaju izravnoinstitucijama Europske unije (pristojbe EZUČ-a na rudarskapoduzeća te ona koja proizvode željezo i čelik);

(b)

poreze koje ubiru nacionalne vlade u ime institucijaEuropske unije i to:

1.

primitke od zajedničke poljoprivrednepolitike; nameti na uvezene poljoprivredneproizvode, iznosi novčane kompenzacije nametnutina izvoz i uvoz, nameti na proizvodnju šećera iporez na izoglukozu, porezi zajedničkeodgovornosti za mlijeko i žitarice;

2.

primitke od trgovine s trećim zemljama:carinske pristojbe nametnute na temeljuIntegrirane tarife Europske unije (TARIC);

3.

primitke od PDV-a u svakoj državičlanici.

4.26.   Bilježenje poreza na proizvodnju i uvoz: porezi na proizvodnju i uvoz sebilježe kada se dogode aktivnosti, transakcije, ili drugi događaji kojistvaraju obvezu plaćanja poreza.

4.27.   Međutim, neke gospodarske aktivnosti, transakcije ili događaji koji biprema poreznom zakonodavstvu morali jedinicama kojih se to tičenametnuti obvezu plaćanja poreza, trajno izmiču pažnji poreznih vlasti.Bilo bi nerealno očekivati da takve aktivnosti, transakcije ili događajidovedu do stvaranja financijske aktive ili pasive u obliku obveza ilipotraživanja. Iz tog razloga, iznosi koji se bilježe u sustavu su samodužni iznosi koji su evidentirani putem poreznog obračuna, porezneprijave ili ostalim instrumentima koji stvaraju obvezu u obliku odvojeneobveze plaćanja od strane poreznog obveznika. Sustav ne pripisuje porezekoji nedostaju, a koji nisu ustanovljeni putem poreznog obračuna.

Porezi koji su ustanovljeni poreznim obračunom, ali nisu nikad plaćeni(na primjer, zbog stečaja), tretiraju se kao da su plaćeni; postojedvije mogućnosti:

(a)

sumnjivi dug koji je otpisala država koja priznaje da senjena tražbina više ne može naplatiti; ovaj se otpis bilježina račune ostalih promjena u obujmu aktive države i dužnikakoji nije ispunio obvezu plaćanja;

(b)

otpust duga uzajamnim sporazumom između države i obveznika.Ovaj se otpust tretira kao kapitalni transfer od državeobvezniku na kapitalnom računu, uz istodobno gašenjetražbine na financijskom računu.

4.28.   Ukupna vrijednost poreza koji se moraju bilježiti uključuje sveobračunate kamate na zaostatke dospjelih poreza i bilo koje novčanekazne koju su nametnule porezne vlasti, ako se takve kamate i kazne mogubilježiti odvojeno od poreza; također uključuje bilo koje pristojbe kojese mogu nametnuti u vezi s naplatom ili povratom nepodmirenih poreza.Sukladno tome, ona se umanjuje za iznos poreznih odbitaka koje dajedržava na osnovi ekonomske politike te za bilo kakav povrat poreza kojije rezultat preplaćivanja.

4.29.   U sustavu računa, porezi na proizvodnju i uvoz (D.2) se pojavljuju:

(a)

među uporabama na računu stvaranja dohotka ukupnoggospodarstva;

(b)

među izvorima na računu alokacije primarnog dohotka sektoradržave i na računu inozemstva za primarne dohotke i tekućetransfere.

Porezi na proizvode se bilježe kao izvori na računu roba i usluga ukupnoggospodarstva. To omogućava da izvori roba i usluga - vrednovani bezporeza na proizvode - budu izravnani s uporabama, koje se vrednujuuključeno s ovim porezima.

Ostali porezi na proizvodnju (D.29) se pojavljuju među uporabama naračunima stvaranja dohotka djelatnosti ili sektora koji ih plaćaju.

SUBVENCIJE (D.3)

4.30.   

Definicija

:

Subvencije (D.3) su tekuće nepovratne uplate kojedržava ili institucije Europske unije daju proizvođačimarezidentima  (42), s ciljem utjecanja na razinu njihove proizvodnje,na njihove cijene ili naknade faktorimaproizvodnje.

Ostali netržišni proizvođači mogu dobitiostale subvencije na proizvodnju samo ako te uplate ovise oopćim propisima koji vrijede za tržišne kao i netržišneproizvođače. Prema dogovoru, subvencije na proizvode se nebilježe na ostali netržišni output (P.13).

4.31.   Subvencije koje daju institucije Europske unije obuhvaćaju samo njihovetekuće transfere rezidentnim proizvodnim jedinicama.

4.32.   Subvencije se razvrstavaju u:

(a)

subvencije na proizvode (D.31):

1.

uvozne subvencije (D.311);

2.

ostale subvencije na proizvode (D.319);

(b)

ostale subvencije na proizvodnju (D.39).

SUBVENCIJE NA PROIZVODE (D.31)

4.33.   

Definicija

:

Subvencije na proizvode (D.31) su subvencije plativepo jedinici proizvedene ili uvezene robe ili usluge.Subvencija može biti određen novčani iznos po jedinicikoličine robe ili usluga, ili se može izračunati ad valorem kao određeni postotakjedinične cijene. Subvencija se također može izračunati kaorazlika između određene ciljne cijene i tržišne cijene kojukupac uistinu plaća. Subvencija na proizvod obično se plaćakada se roba proizvede, proda ili uveze. Prema dogovoru,subvencije na proizvode se mogu odnositi samo na tržišnioutput (P.11) ili output za vlastitu finalnu uporabu(P.12).

Uvozne subvencije (D.311)

4.34.   

Definicija

:

Uvozne subvencije (D.311) se sastoje odsubvencija na robe i usluge koje su plative kada robeprijeđu državnu granicu da bi bile upotrijebljene nagospodarskom području ili kada se usluge pružerezidentnim institucionalnim jedinicama. One moguuključivati gubitke koje na osnovu promišljene državnepolitike snose državne trgovinske organizacije čija jefunkcija da kupuju proizvode od nerezidenata i zatim ihprodaju rezidentima po nižim cijenama.

Ostale subvencije na proizvode (D.319)

4.35.   Ostale subvencije na proizvode (D.319) uključuju:

(a)

subvencije na proizvode koji se koriste na domaćempodručju: one se sastoje od subvencija koje se isplaćujurezidentnim proizvođačima u vezi s njihovom proizvodnjomkoja se koristi ili troši unutar tog gospodarskogpodručja;

(b)

gubitke državnih trgovinskih organizacija čija jefunkcija da kupuju proizvode rezidentnih proizvođača izatim ih prodaju rezidentima ili nerezidentima po nižimcijenama, kada ti gubici nastaju na osnovu promišljenedržavne gospodarske ili socijalne politike;

(c)

subvencije javnim društvima i kvazi-društvima kaokompenzacija za stalne gubitke koje one snose u svojimproizvodnim aktivnostima kao rezultat zaračunavanjacijena koje su niže od njihovih prosječnih troškovaproizvodnje, a na osnovu promišljene gospodarske isocijalne politike države ili Europske unije;

(d)

izravne subvencije na izvoz, plative izravnorezidentnim proizvođačima kada roba napusti gospodarskopodručje ili se usluge pružaju nerezidentima – izuzevvraćanja plaćenog poreza na proizvode na carinskimgranicama i odricanje od poreza koji bi se plaćali da sute robe bile za prodaju ili uporabu unutar toggospodarskog područja.

Ostale subvencije na proizvodnju (D.39)

4.36.   

Definicija

:

Ostale subvencije na proizvodnju (D.39) sesastoje od subvencija, osim subvencija na proizvode kojerezidentne proizvodne jedinice mogu primiti zbog togašto se bave proizvodnjom.

Ostali netržišniproizvođači mogu za njihov ostali netržišni outputprimiti ostale subvencije na proizvodnju samo ako takvaplaćanja države ovise o općim propisima koji vrijede zatržišne, kao za i netržišneproizvođače.

4.37.   Ova rubrika uključuje posebno:

(a)

subvencije na plaće ili radnu snagu: one se sastoje odsubvencija koje se plaćaju na ukupnu masu nadnica ili plaća,ili ukupnu radnu snagu, ili na zapošljavanje posebnihkategorija osoba kao što su invalidi ili osobe koje su duževremena bile nezaposlene, ili na troškove programaosposobljavanja koje organiziraju ili financirajupoduzeća;

(b)

subvencije za smanjenje onečišćenja: ove se sastoje odtekućih subvencija namijenjenih pokrivanju nekih ili svihtroškova dodatne obrade koja se poduzima da bi se smanjiloili eliminiralo ispuštanje zagađivača u okoliš;

(c)

potpore za kamatne olakšice rezidentnim proizvođačkimjedinicama, čak i ako su namijenjene za poticanje ulaganja ukapital  (43). To su, ustvari, tekući transferi namijenjeni kakobi se smanjili proizvođačevi troškovi poslovanja. Oni se naračunima tretiraju kao subvencije proizvođačima koji od njihimaju koristi, čak i kada razliku u kamati država praktičkiplaća izravno kreditnoj instituciji koja daje zajam;

(d)

preplaćivanje PDV-a koje proizlazi iz paušalnog sustava,koji se često upotrebljava u poljoprivredi.

4.38.   Sljedeće se ne tretira kao subvencije:

(a)

tekući transferi države kućanstvima koja su u svojstvupotrošača. Oni se tretiraju ili kao socijalne naknade ilikao razni tekući transferi (D.75);

(b)

tekući transferi između različitih strana države u njihovomsvojstvu proizvođača netržišnih dobara i usluga, izuzevostalih subvencija na proizvodnju (D.39). Tekući transferisu prikazani pod rubrikom tekućih transfera unutar države(D.73);

(c)

investicijske potpore (D.92);

(d)

izvanredne uplate u fondove socijalnog osiguranja, u mjeriu kojoj su te uplate namijenjene da bi povećale aktuarskepričuve ovih fondova. Takve uplate se prikazuju u rubriciostali kapitalni transferi (D.99);

(e)

transferi države nefinancijskim društvima i kvazi-društvimada bi se pokrili gubici nakupljeni tijekom nekolikofinancijskih godina, ili izvanredni gubici nastali zbogčimbenika koji su izvan kontrole poduzeća, a razvrstavaju seu rubriku ostali kapitalni transferi (D.99);

(f)

brisanje dugova koje proizvođačke jedinice imaju premadržavi (a koji proizlaze, na primjer, iz zajmova koje jedala državna agencija nefinancijskom poduzeću koje jeakumuliralo trgovinske gubitke tijekom nekoliko financijskihgodina). Općenito, ove transakcije se na računima tretirajukao ostali kapitalni transferi (D.99) (vidjeti stavak 4.165.točku (f));

(g)

plaćanja države ili iz inozemstva za štetu ili gubitke ukapitalnim dobrima kao rezultat rata, ostalih političkihdogađaja ili nacionalnih katastrofa, koja se prikazuju urubrici ostali kapitalni transferi (D.99);

(h)

dionice i drugi vlasnički udjeli u korporativnim poduzećimakoje je kupila država, a koji se prikazuju u rubrici dionicei ostali vlasnički udjeli (AF.5);

(i)

plaćanja koja vrši državna agencija države koja je preuzelaodgovornost za neuobičajene mirovinske naknade koje utječuna javno poduzeće. Ova se plaćanja moraju bilježiti podrazne tekuće transfere (D.75);

(j)

plaćanja države tržišnim proizvođačima kako bi potpuno ilidijelom platila robe i usluge koje ti tržišni proizvođačiizravno i pojedinačno pružaju kućanstvima u okolnostimasocijalnih rizika ili potreba (vidjeti stavak 4.84.) i nakoje ta kućanstva imaju zakonski utemeljeno pravo. Ta seplaćanja uključuju u izdatak države za individualnupotrošnju (P.31) i stoga u socijalne naknade u naturi(D.631) i stvarnu individualnu potrošnju kućanstava(P.41).

4.39.   Vrijeme bilježenja: Subvencije se bilježe kada se dogodi transakcija ilidogađaj (proizvodnja, prodaja, uvoz itd.) koji dovode do subvencije.

Posebni slučajevi:

(a)

subvencije koje se javljaju u obliku razlike između kupovnei prodajne cijene koju naplaćuje neka državna trgovinskaagencija, bilježe se u vrijeme kada agencija kupi robu, akoje prodajna cijena u to vrijeme poznata;

(b)

subvencije namijenjene pokrivanju gubitka proizvođačabilježe se u vrijeme kada agencija države odluči pokritigubitak.

4.40.   U sustavu računa subvencije se pojavljuju:

(a)

među negativnim uporabama na računu stvaranja dohotkaukupnog gospodarstva;

(b)

među negativnim izvorima na računu primarne alokacijedohotka sektora države i na računu inozemstva za primarnedohotke i tekuće transfere.

Subvencije na proizvode se bilježe kao negativni izvori na računu roba iusluga ukupnog gospodarstva. To omogućava da se izvori roba i uslugaizravnaju s uporabama.

Ostale subvencije na proizvodnju (D.39) se pojavljuju među negativnimuporabama na računima stvaranja dohotka onih djelatnosti ili sektorakoji ih primaju.

Posljedice sustava višestrukih deviznih tečajeva na poreze na proizvodnjui uvoz te na subvencije: višestruki devizni tečajevi se trenutačno neprimjenjuju među državama članicama Europske unije. U takvomsustavu:

(a)

implicitni porezi na uvoz se tretiraju kao porezi na uvozisključujući PDV i uvozne carine (D.2122);

(b)

implicitni porezi na izvoz se tretiraju kao porezi naproizvode, osim PDV-a i uvoznih poreza (D.214);

(c)

implicitne subvencije na uvoz se tretiraju kao uvoznesubvencije (D.311);

(d)

implicitne subvencije na izvoz se tretiraju kao ostalesubvencije na proizvode (D.319).

VLASNIČKI DOHODAK (D.4)

4.41.   

Definicija

:

Vlasnički dohodak od vlasništva (D.4) je dohodak kojegprima vlasnik financijske aktive ili opipljive neproizvedeneaktive u zamjenu za osiguravanje sredstava ili stavljanjematerijalnih neproizvedenih sredstava na raspolaganje drugojinstitucionalnoj jedinici.

Vlasnički dohoci u sustavu se razvrstavaju na sljedeći način:

(a)

kamata (D.41);

(b)

raspodijeljeni dohodak društava (D.42):

1.

dividende (D.421);

2.

povlačenje dohotka iz kvazi-društava(D.422);

(c)

ponovno uložena zarada od izravnih stranih ulaganja(D.43);

(d)

vlasnički dohodak pripisan vlasnicima police osiguranja(D.44);

(e)

zakupnine (D.45).

KAMATA (D.41)

4.42.   

Definicija

:

Pod uvjetima financijskog instrumenta oko kojeg suse sporazumjeli, kamata (D.41) je iznos koji je dužnikobvezan plaćati vjerovniku tijekom određenog vremenskograzdoblja bez smanjivanja iznosa nepodmireneglavnice.

4.43.   Vjerovnici pozajmljuju sredstva dužnicima, što dovodi do stvaranja jednogod financijskih instrumenata navedenih u nastavku.

Ovaj oblik vlasničkog dohotka primaju vlasnici određenih vrstafinancijskih aktiva:

(a)

depozita (AF.2);

(b)

vrijednosnica osim dionica (AF.3);

(c)

zajmova (AF.4);

(d)

ostalih računa potraživanja (AF.7).

Kamate na depozite, zajmove i račune potraživanja i obveza

4.44.   Kamatna potraživanja i obveze na takvu financijsku aktivu i pasivu,određuju se primjenom odgovarajuće kamatne stope na nepodmirenuglavnicu u svakom trenutku tijekom računovodstvenog razdoblja.

Kamate na vrijednosnice

Kamate na mjenice i slične kratkoročne instrumente

4.45.   Razlika između nominalne vrijednosti i cijene plaćene u vrijemeizdavanja (tj. diskont) mjeri obveze po kamatama plativimtijekom vremena trajanja mjenice. Povećanje vrijednosti mjenicezbog prirasta obračunate kamate ne čini vlasnički dobitak jer jeposljedica povećanja nepodmirene glavnice, a ne promjene ucijeni sredstva. Ostale promjene u vrijednosti mjenice setretiraju kao vlasnički dobici/gubici.

Kamata na obveznice i zadužnice

4.46.   Obveznice i zadužnice su dugoročne vrijednosnice koji imateljudaju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorom određenipromjenjivi dohodak u obliku kuponskih plaćanja, ili na određenifiksni iznos na određeni datum ili datume kada vrijednosnicadospijeva, ili na oboje.

(a)

obveznice bez kupona:

nema kuponskih plaćanja. Kamata na osnovi razlikeizmeđu otkupne cijene i cijene izdavanja mora bitiraspodijeljena tijekom godina do dospijećaobveznice. Pripadajuću kamatu svake godine imateljponovno ulaže u obveznicu, tako da se protustavkekoje su jednake vrijednosti obračunate, anenaplaćene kamate moraju bilježiti na financijskomračunu kao da imatelj stječe dodatne obveznice tekao izdavateljevo ili dužnikovo daljnje izdavanjeobveznice (tj. kao rast u „obujmu”izvorne obveznice);

(b)

ostale obveznice, uključujući obveznice s vrlovelikim diskontom.

Kamata se sastoji od dva dijela:

1.

iznosa novčanog dohotka koji se prima odkuponskih plaćanja u svakom razdoblju;

2.

iznosa obračunatih kamata u svakom razdoblju,koji se pripisuje razlici između otkupne cijene icijene izdavanja, a izračunava se na isti načinkao za obveznice bez kupona;

(c)

vrijednosnice vezane uz indeks:

iznosi kuponskih plaćanja i/ili nepodmirene glavnicepovezani su s indeksom cijene. Promjena uvrijednosti nepodmirene glavnice između početka ikraja određenog računovodstvenog razdoblja zbogkretanja relevantnog indeksa tretira se kaoobračunata kamata u tom razdoblju, uz bilo kojukamatu koja se obračunava u tom razdoblju.Obračunata kamata kao rezultat indeksiranja seustvari ponovno ulaže u vrijednosnicu i mora sebilježiti na financijskim računima držatelja iizdavatelja.

Kamatni swapovi i sporazumi o terminskom tečaju

4.47.   Swapovi su ugovorni sporazumi između dviju institucionalnih jedinicakoje su suglasne razmjenjivati tokove obveza na isti iznos dugovanjatijekom vremena. Uobičajene vrste swapova su kamatni swapovi ivalutni swapovi.

Tokovi plaćanja kamata koji proizlaze iz sporazuma o swapu moraju sebilježiti bez plaćanja između dvije strane u razmjeni; bilo kakvaplaćanja trećim stranama, kao što su specijalizirani brokeri, usvrhu dogovaranja swapa, bilježe se kao kupovine usluga.

Isto načelo se primjenjuje na transakcije na temelju ugovora oterminskom tečaju.

Kamata na financijski leasing

4.48.   Financijski leasing je alternativapozajmljivanju kao metodi financiranja kupnje strojeva i opreme. Toje ugovor koji usmjerava sredstva od davatelja leasinga do primatelja leasinga:davatelj leasinga kupuje opremu, a primateljleasinga se ugovorom obvezuje da ćeplaćati naknadu, što davatelju leasingaomogućuje da, tijekom trajanja ugovora, povrati sve, ili gotovo svesvoje troškove, uključujući i kamate.

Davatelj leasinga se tretira kao da primateljuleasinga daje zajam u vrijednosti koja jejednaka kupovnoj cijeni plaćenoj za sredstva, s time da se ovajzajam postupno otplaćuje do kraja tijekom trajanja leasinga. Naknada koju primatelj leasinga plaća u svakom razdoblje tretira se kao da imadva sastavna dijela: povrat glavnice i plaćanje kamata. Kamatnastopa na pripisani zajam se implicitno određuje ukupnim iznosomplaćenim kroz naknadu tijekom trajanja leasinga u odnosu na kupovnu cijenu sredstava. Dio naknadekoji predstavlja kamatu postupno se smanjuje tijekom trajanja leasinga, kako se glavnica otplaćuje. Početnizajam davatelja leasinga, zajedno s naknadnimotplatama glavnice, bilježi se u financijskim računima davatelja leasinga i primatelja leasinga. Plaćanja kamate se bilježe pod kamatom uodgovarajućim računima primarne raspodjele dohotka.

Ostale kamate

4.49.   Pod kamatom se također podrazumijeva::

(a)

kamata naplaćena za prekoračenja po računima u bankama,posebne kamate koje se plaćaju na depozite ostavljeneduže nego li je to prvotno dogovoreno te plaćanjaodređenim imateljima obveznica koja se utvrđujulutrijom;

(b)

kamata koju primaju uzajamni fondovi (vidjeti stavak2.51. točku (b)), od svojih ulaganja, a koja sedodjeljuje dioničarima, čak i ako je kapitalizirana. Onaisključuje vlasničke dobitke ili gubitke u financijskiminstrumentima koji pripadaju investicijskim fondovima,koji se ne bilježe kao vlasnički dohodak.

Vrijeme bilježenja

4.50.   Kamata se bilježi na obračunskoj osnovi: to jest, kamata se bilježikao stalan prirast na iznos nepodmirene glavnice vjerovnika tijekomvremena. Obračunata kamata se mora bilježiti u svakomračunovodstvenom razdoblju bez obzira je li stvarno plaćena ilidodana nepodmirenoj glavnici. Kada nije stvarno plaćena, povećanjeglavnice također se mora bilježiti na financijskom računu kaododatno povećanje te vrste financijske aktive na strani vjerovnikate jednako povećanje obveze na strani dužnika.

4.51.   Kamata se bilježi prije odbijanja bilo kakvih nametnutih joj poreza.Naplata i isplata kamata uvijek se bilježi uključujući potpore zakamatne olakšice, čak i ako su te potpore izravno plaćenefinancijskim institucijama, a ne korisnicima (vidjetisubvencije).

Budući da vrijednost usluga koje pružaju financijski posrednici nijeraspoređena među različite klijente, stvarne isplate ili naplatekamata za ili od financijskih posrednika nisu prilagođene da bieliminirala marže koje predstavljaju implicitne troškovefinancijskih posrednika. U računu alokacije primarnog dohotkafinancijskih posrednika i nominalne djelatnosti u koju je, premakonvenciji, cijeli output financijskih posrednika raspoređen kaointermedijarna potrošnja, potrebna je stavka usklađenja.

4.52.   U sustavu računa, kamata se prikazuje:

(a)

među izvorima i među uporabama u računu alokacijeprimarnog dohotka sektora  (44);

(b)

među izvorima i među uporabama u računu inozemstva zaprimarne dohotke i tekuće transfere.

RASPODIJELJENI DOHODAK DRUŠTAVA (D.42)

Dividende (D.421)

4.53.   

Definicija

:

Dividende (D.421) su oblik vlasničkog dohotkakojeg primaju vlasnici dionica (AF.5), a na kojeg onistječu pravo na temelju stavljanja sredstava naraspolaganje društvima. Prikupljanje dioničkog kapitalaemitiranjem dionica je način prikupljanja sredstava kojije alternativa posuđivanju. Međutim, kao suprotnostkreditnom kapitalu, dionički kapital ne dovodi do obvezekoja je fiksna u monetarnom smislu i ne daje pravoimateljima dionica društva na fiksni ili unaprijedodređeni dohodak.

4.54.   Ova rubrika također uključuje:

(a)

dionice izdane dioničarima u svrhu isplate dividende zafinancijsku godinu. Međutim, tu nisu uključene emisijebonusnih dionica koje predstavljaju kapitalizacijuvlastitih sredstava u obliku pričuva i neraspodijeljenedobiti te dovode do novih dionica za dioničare razmjernonjihovim udjelima;

(b)

dividende koje primaju uzajamni fondovi (vidjeti stavak2.51. točku (b)) od svojih ulaganja, a koje sedodjeljuju dioničarima, čak i ako su kapitalizirane. Toisključuje vlasničke dobitke ili gubitke na financijskiminstrumentima koji pripadaju investicijskim fondovima, akoji se ne bilježe kao vlasnički dohodak;

(c)

dohodak koji su javna poduzeća platila državi, koja supriznata kao neovisni pravni subjekti iako formalno nisuosnovana kao inkorporirana poduzeća.

4.55.   Vrijeme bilježenja: dividende se bilježe u vrijeme kada su premaodluci društva dospjele na naplatu.

U sustavu računa dividende se pojavljuju:

(a)

među uporabama u računu alokacije primarnog dohotkasektora u koje su razvrstana društva;

(b)

među izvorima u računu alokacije primarnog dohotkasektora u koje su razvrstani dioničari;

(c)

među uporabama i izvorima u računu inozemstva zaprimarne dohotke i tekuće transfere.

Povlačenja dohotka iz kvazi-društava (D.422)

4.56.   

Definicija

:

Povlačenja iz dohotka kvazi-društava (D.422) sesastoje od iznosa koje poduzetnici stvarno povuku zasvoju vlastitu uporabu iz dobiti kvazi-društava koja impripadaju.

4.57.   Ti iznosi se bilježe prije odbijanja bilo kakvih tekućih poreza nadohodak, bogatstvo itd., za koje se smatra da ih uvijek plaćajuvlasnici poslovnih subjekata.

4.58.   Kada kvazi-društvo ima trgovačku dobit, jedinica koja ju posjedujemože odlučiti da dio ili svu dobit ostavi u poslovnom subjektu,posebno u svrhu ulaganja. Takav dohodak koji se ostavi u poslovnomsubjektu pojavljuje se kao štednja kvazi-društva, a samo se stvarnopovučena dobit od strane vlasnika jedinice bilježi u računimapovlačenja dohotka iz kvazi-društva.

4.59.   Kada dobit ostvare podružnice, agencije itd. rezidentnih poduzeća uinozemstvu, ako se te podružnice itd. tretiraju kao nerezidentnejedinice, zadržana zarada se pojavljuje kao ponovno uložena zaradaod izravnih stranih ulaganja (D.43). Samo se dohodak koji je stvarnoprenesen na matično poduzeće na računima tretira kao povlačenjadohotka iz kvazi-društva primljena iz inozemstva. Isto se načeloprimjenjuje na odnose između podružnica, agencija itd., koje poslujuna gospodarskom području i nerezidentnog poduzeća kojempripadaju.

4.60.   Ova rubrika uključuje neto poslovni višak kojeg primaju rezidenti kaovlasnici zemljišta i zgrada u inozemstvu, ili nerezidenti kaovlasnici zemljišta ili zgrada na gospodarskom području. U praksi, upogledu svih transakcija zemljištem i zgradama koje na gospodarskompodručju neke zemlje obavljaju nerezidentne jedinice, u skladu skonvencijama usvojenim u ESA-i, potonje se smatraju fiktivnimrezidentnim jedinicama u kojima vlasnici nerezidenti posjedujuvlasnički kapital.

Vrijednost najamnine stambenih objekata u vlasništvu stanara uinozemstvu knjiži se kao uvoz usluga, a pripadajući neto poslovnivišak kao primarni dohodak primljen iz inozemstva; vrijednostnajamnine stambenih objekata u vlasništvu stanara nerezidenataknjiži se kao izvoz usluga, a pripadajući neto poslovni višak kaoprimarni dohodak plaćen inozemstvu.

4.61.   Rubrika povlačenja dohotka iz kvazi-društava ne uključuje iznose kojeprimaju njihovi vlasnici:

(a)

od prodaje postojećih fiksnih kapitalnih dobara;

(b)

od prodaje zemljišta i neopipljive aktive;

(c)

od povlačenja kapitala (npr. ukupna ili djelomičnalikvidacija njihovog dioničkog kapitala ukvazi-društvu).

Ovi iznosi se tretiraju kao povlačenja dioničkog kapitala nafinancijskom računu i obrnuto, sva sredstva koje osigurava vlasnik(vlasnici) kvazi-društva u svrhu povećanja aktive ili smanjenjaobveza, tretiraju se kao uvećanje njegovog dioničkog kapitala.Međutim, ako je kvazi-društvo u vlasništvu države i ako ima stalanmanjak iz poslovanja na osnovu promišljene ekonomske i socijalnepolitike države, bilo koji redovni transfer sredstava u poduzećekoje izvodi država kako bi pokrila njegove gubitke tretira se kaosubvencija.

4.62.   Vrijeme bilježenja: povlačenja dohotka iz kvazi-društava se bilježekada ih vlasnici isplate.

4.63.   U sustavu računa, povlačenja dohotka iz kvazi-društava sepojavljuju:

(a)

među uporabama u računu alokacije primarnog dohotkasektora u koje su razvrstana kvazi-društva;

(b)

među izvorima u računu alokacije primarnog dohotkasektora vlasnika;

(c)

među uporabama i izvorima na računu inozemstva zaprimarne dohotke i tekuće transfere.

REINVESTIRANA ZARADA OD IZRAVNIH STRANIH ULAGANJA (D.43)

4.64.   

Definicija

:

Reinvestirana zarada od izravnih stranih ulaganja(D.43) jednaka je:

poslovnom višku poduzećas izravnim stranim ulaganjem

plus

svi potraživani dohodci odvlasništva ili potraživanja iz tekućihtransfera

minus

bilo kakvi plativi vlasnički dohodciili tekući transferi, uključujući stvarne doznakeizravnim stranim ulagačima i bilo kakve tekućeporeze plative na dohodak, bogatstvo itd.,poduzeća s izravnim stranim ulaganjem.

4.65.   Poduzeće s izravnim stranim ulaganjem je inkorporirano ilineinkorporirano poduzeće u kojemu ulagač rezident drugog gospodarstvaposjeduje 10 % ili više redovnih dionica ili pripadajućih glasova (zainkorporirano poduzeće) ili protuvrijednost toga (za neinkorporiranopoduzeće). Poduzeća s izravnim stranim ulaganjem obuhvaćaju one subjektekoji su navedeni kao tvrtke kćeri (ulagač ima više od 50 % udjela uvlasništvu), povezana poduzeća (ulagač ima 50 % ili manje udjela uvlasništvu) i podružnice (neinkorporirana poduzeća u potpunom ilizajedničkom vlasništvu), a koje su u izravnom ili neizravnom vlasništvuulagača. Shodno tome, „poduzeće s izravnim stranim ulaganjem” je širi pojam od„inozemnokontroliranog društva”.

4.66.   Stvarne raspodjele iz poduzetničkog dohotka poduzeća s izravnim stranimulaganjem mogu se obaviti u obliku dividendi ili isplata dohotka odkvazi-društava.

K tome, zadržana zarada se tretira kao da je raspodijeljena i doznačenaizravnim stranim ulagačima razmjerno njihovom vlasništvu u temeljnomkapitalu poduzeća, koju su oni potom ponovno uložili.

Ponovno uložena zarada od izravnih stranih ulaganja može biti pozitivnaili negativna.

4.67.   Vrijeme bilježenja: ponovno uložena zarada od izravnih stranih ulaganjase bilježi kada je zarađena.

U sustavu računa, ponovno uložena zarada od izravnih stranih ulaganja sepojavljuje:

(a)

među uporabama i izvorima u računu alokacije primarnogdohotka sektora;

(b)

među uporabama i izvorima na računu inozemstva za primarnedohotke i tekuće transfere.

VLASNIČKI DOHODAK KOJI SE PRIPISUJE VLASNICIMA POLICA OSIGURANJA(D.44)

4.68.   

Definicija

:

Vlasnički dohodak koji se pripisuje vlasnicimapolica osiguranja odgovara ukupnim primarnim dohodcimaostvarenim od ulaganja tehničkih pričuva osiguranja.Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi ulažu tehničkepričuve osiguranja u financijsku aktivu ili zemljište (odkojih se prima neto vlasnički dohodak, tj. onaj nakonodbijanja plaćenih kamata), ili u zgrade (koje stvaraju netoposlovne viškove). Bilo kakav neto dohodak koji je proizišaoiz ulaganja vlastitih sredstava osiguravajućih društava morase izuzeti razmjerno omjeru vlastitih sredstava i zbrojavlastitih sredstava i tehničkih pričuvaosiguranja.

4.69.   Obzirom da su tehničke pričuve aktiva vlasnika police osiguranja, primiciod njihovog ulaganja su prikazani na računima kao da ih osiguravajućadruštva i mirovinski fondovi plaćaju vlasnicima police u obliku dohotkaod vlasništva pripisanog vlasnicima police osiguranja.

Kako u praksi ovaj dohodak zadržavaju osiguravajuća društva i mirovinskifondovi, on se tretira kao da je isplaćen natrag osiguravajućimdruštvima i mirovinskim fondovima u obliku dodataka premijama idoprinosima koji su pridodani stvarnim premijama i plativimdoprinosima.

Ovi dodaci premijama i doprinosima na police neživotnog osiguranja i napolice životnog osiguranja zaključene na temelju sustava socijalnogosiguranja bilježe se zajedno sa stvarnim premijama i doprinosima naračunima sekundarne raspodjele dohotka jedinica kojih se to tiče.

Dodaci premijama na pojedinačna životna osiguranja koja nisu zaključenana temelju sustava socijalnog osiguranja, kao što su stvarne premije,nisu tekući transferi te se stoga ne bilježe na računima sekundarneraspodjele dohotka. Oni su izravno uključeni kao jedan od elemenata kojidoprinosi promjeni u „neto vlasničkom udjelu kućanstava u pričuvamaživotnog osiguranja i pričuvama mirovinskih fondova”, zabilježenim na financijskimračunima jedinica kojih se to tiče.

4.70.   Vrijeme bilježenja: vlasnički dohodak pripisan vlasnicima policaosiguranja bilježi se kada se obračuna.

4.71.   U sustavu računa, vlasnički dohodak pripisan vlasnicima polica osiguranjase pojavljuje:

(a)

među izvorima u računu alokacije primarnog dohotka vlasnikapolica;

(b)

među uporabama u računu alokacije primarnog dohotkaosiguravatelja;

(c)

među izvorima i među uporabama na računu inozemstva zaprimarne dohotke i tekuće transfere.

ZAKUPNINE (D.45)

Zakupnine od zemljišta

4.72.   Zakupnina koju zemljoposjednik dobiva od zakupca predstavlja oblikvlasničkog dohotka.

Ova rubrika također uključuje i zakupnine koje se plaćaju vlasnicimaunutrašnjih voda i rijeka za pravo iskorištavanja takvih voda urekreativne i druge svrhe, uključujući i ribolov.

Zemljoposjednik može biti dužan plaćati porez na zemljište ilisnositi određene troškove održavanja, isključivo kao posljedicavlasništva nad zemljištem. Prema dogovoru, takvi porezi i troškovise tretiraju kao da ih plaća osoba koja ima pravo koristitizemljište te se smatra da ih ta osoba odbija od zakupnine koju biinače bila obvezna platiti zemljoposjedniku.

4.73.   Zakupnine na zemljište ne uključuju najamnine za zgrade i stambeneobjekte smještene na njemu; takve najamnine se tretiraju kaoplaćanja za tržišnu uslugu koju vlasnik pruža najmoprimcu zgrade ilistambenog objekta te se prikazuju na računima intermedijarne ilikrajnje potrošnje zakupničke jedinice. Ako ne postoji objektivnaosnova na temelju koje bi se razdvojile zakupnina na zemljište inajamnina na zgrade smještene na njemu, cijeli iznos se tretira kaozakupnina kada se smatra da je vrijednost zemljišta veća odvrijednosti zgrada na njemu, a u protivnom kao najamnina.

Zakupnine od podzemne aktive

4.74.   Ova rubrika uključuje naknade za pravo korištenja podzemne aktivekoje dobivaju vlasnici nalazišta mineralnih ili fosilnih goriva(ugljen, nafta ili prirodni plin), koji ih daju u najam drugiminstitucionalnim jedinicama, dozvoljavajući im da istražuju ili crpetakva nalazišta tijekom određenog vremenskog razdoblja.

4.75.   Vrijeme bilježenja zakupnina: zakupnine se bilježe u razdoblju kadasu plative.

4.76.   U sustavu računa, zakupnine se bilježe:

(a)

među izvorima i među uporabama u računu alokacijeprimarnog dohotka sektora;

(b)

među izvorima i među uporabama na računu inozemstva zaprimarne dohotke i tekuće transfere

TEKUĆI POREZI NA DOHODAK, BOGATSTVO, I SL.(D.5)

4.77.   

Definicija

:

Tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd. (D.5) pokrivajusva obvezna, nepovratna plaćanja, u novcu ili u naturi, kojadržava i inozemstvo periodično nameću na dohodak i bogatstvoinstitucionalnih jedinica te neke periodične poreze koji nisurazrezani ni na dohodak ni na bogatstvo.

Tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd. su podijeljeni na:

(a)

poreze na dohodak (D.51);

(b)

ostale tekuće poreze (D.59).

POREZI NA DOHODAK (D.51)

4.78.   

Definicija

:

Porezi na dohodak (D.51) sastoje se od poreza nadohotke, dobiti i kapitalne dobitke. Oni se određuju nastvarne ili pretpostavljene dohotke pojedinaca, kućanstava,društava ili NPU-a. Oni uključuju poreze određene navlasništvo nad imovinom, zemljištem ili nekretninama kada seto vlasništvo koristi kao osnova za procjenu dohotkanjihovih vlasnika.

Porezi na dohodak uključuju:

(a)

poreze na dohodak pojedinca ili kućanstva (dohodak od rada,vlasništva, poduzetništva, mirovina itd.), uključujućiporeze koje odbijaju poslodavci (porezi koji se uzimaju odplaće). Tu su uključeni i porezi na dohodak vlasnikaneinkorporiranih poduzeća;

(b)

poreze na dohodak ili dobit društava;

(c)

poreze na vlasničke dobitke;

(d)

poreze na dobitke na lutriji ili kockanju, plative naiznose koje primaju dobitnici i odijeljeni od poreza napromet proizvođača koji organiziraju kockanje ili lutrije, akoji se tretiraju kao porezi na proizvode.

OSTALI TEKUĆI POREZI (D.59)

4.79.   Ostali tekući porezi (D.59) uključuju:

(a)

tekuće poreze na kapital koji se sastoje od periodičkiplativih poreza na vlasništvo ili uporabu zemljišta ilizgrada koje plaćaju vlasnici te tekuće poreze na netobogatstvo i ostalu aktivu (nakit, drugi vanjski znakovibogatstva) – osim poreza navedenih u D.29 (koje plaćajupoduzeća kao rezultat bavljenja proizvodnjom) i onihnavedenih u D.51 (poreza na dohodak);

(b)

glavarine, nametnute po odrasloj osobi ili po kućanstvu,neovisno o dohotku ili bogatstvu;

(c)

poreze na izdatke, plative na ukupne izdatke osoba ilikućanstava;

(d)

plaćanja kućanstava za dozvole za vlasništvo ili uporabuvozila, plovila ili letjelica (koji se ne koriste u poslovnesvrhe), ili za dozvole za lov, odstrel ili ribolov itd.  (45);

(e)

poreze na međunarodne transakcije (putovanja u inozemstvo,inozemne doznake, strana ulaganja itd.), osim onih kojeplaćaju proizvođači i uvoznih carina koje plaćajukućanstva.

4.80.   Tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd., ne uključuju:

(a)

poreze na nasljedstvo, troškove prijenosa imovine nakonsmrti ili poreze na darove među živima, za koje se smatra dase ubiru od kapitala uživatelja i prikazuju se u rubriciporeza na kapital (D.91);

(b)

povremene ili izvanredne namete na kapital ili bogatstvo,koji se prikazuju u rubrici poreza na kapital (D.91);

(c)

poreze na zemljište, zgrade ili ostalu aktivu koja je uvlasništvu ili koju su zakupila poduzeća koja ih koriste zaproizvodnju, a koji se tretiraju kao ostali porezi naproizvodnju (D.29);

(d)

plaćanja kućanstava za dozvole osim dozvola za uporabuvozila, plovila ili letjelica, ili dozvola za lov, odstrelili ribolov: vozačke ili pilotske dozvole, televizijske iliradio pretplate, dozvole za oružje, ulaznice za muzeje iličlanstvo u knjižnicama, naknade za odlaganje otpada itd.,koja se u većini slučajeva tretiraju kao kupovina uslugakoje pruža država  (46).

4.81.   Ukupna vrijednost poreza koji se moraju bilježiti uključuje kamatezaračunate na zaostatke dospjelih poreza i bilo kakve novčane kazne kojenameću porezne vlasti, ako nije moguće da se takve kamate i kaznebilježe zasebno; također uključuje i bilo kakve pristojbe koje mogu bitinametnute u vezi s povratom i razrezivanjem nepodmirenih poreza. Prematome, ona se smanjuje za iznos poreznih odbitaka koje odobrava država naosnovu ekonomske politike te za bilo kakav povrat poreza koji jerezultat preplaćivanja.

4.82.   Bilježenje tekućih poreza na dohotke, bogatstvo itd.: tekući porezi nadohodak, bogatstvo itd., bilježe se u vrijeme kada se realiziraju oneaktivnosti, transakcije ili drugi događaji koji stvaraju obvezuplaćanja.

Međutim, neke ekonomske aktivnosti, transakcije ili događaji, koji biprema poreznom zakonodavstvu morali jedinicama kojih se to tičenametnuti obvezu plaćanja poreza, trajno izmiču pažnji poreznih vlasti.Bilo bi nerealno pretpostaviti da takve aktivnosti, transakcije ilidogađaji dovode do uvećanja financijske aktive ili pasive u oblikudugovanja ili tražbina. Iz ovog se razloga iznosi koji se bilježe usustavu određuju po iznosima dospjelima za plaćanje, samo kada suustanovljeni razrezivanjem poreza, poreznim prijavama ili drugiminstrumentima koji stvaraju jasne obveze plaćanja na strani poreznihobveznika. Sustav ne imputira porezni manjak, a koji nije ustanovljenodređivanjem poreza.

Porezi koji su ustanovljeni putem poreznog obračuna, ali koji se nikad neprikupe (na primjer, zbog stečaja) tretiraju se kao da su prikupljeni;postoje dvije mogućnosti:

(a)

loš dug koji je otpisala država koja priznaje da njenatražbina više ne može biti naplaćena; ovaj otpis bilježi naračune ostalih promjena u obujmu sredstava države i dužnikakoji ne plaća obveze;

(b)

otpust duga uzajamnim sporazumom između države i dužnika.Ovaj otpust se tretira kao kapitalni transfer od državedužniku na kapitalnom računu, uz istodobno gašenjepotraživanja na financijskom računu.

U nekim slučajevima, obveza plaćanja poreza na dohodak može bitiustanovljena tek u nekom kasnijem računovodstvenom razdoblju, a ne uonom u kojemu je dohodak obračunat. Stoga je potrebna određenafleksibilnost glede vremena kada se takvi porezi bilježe. Porezi nadohodak koji se izvorno odbijaju, kao što su PKZ (plativo kad jezarađeno) porezi i redovne pretplate poreza na dohodak, mogu sebilježiti u razdobljima u kojima su takvi porezi plaćeni, a sve finalneporezne obveze na dohodak može se bilježiti u razdoblju u kojem jeobveza ustanovljena.

U sustavu računa, tekući se porezi na dohodak, bogatstvo itd.,bilježe:

(a)

među uporabe na računu sekundarne raspodjele dohotkasektora u koje su klasificirani porezni obveznici;

(b)

među izvore na računu sekundarne raspodjele dohotkadržave;

(c)

među uporabe i izvore na vanjskom računu primarnih dohodakai tekućih transfera.

SOCIJALNI DOPRINOSI I NAKNADE (D.6)

4.83.   

Definicija

:

Socijalne naknade su transferi kućanstvima u novcu ilinaturi, namijenjeni za smanjenje njihovog financijskogopterećenja koje je povezano s nizom rizika ili potreba, a kojedržavne jedinice i NUSK daje putem kolektivno ustrojenihprograma, ili izvan tih programa; oni uključuju plaćanja državeproizvođačima na pojedinačnu korist kućanstava, koja seisplaćuju u okviru socijalnih rizika ili potreba.

4.84.   Popis rizika ili potreba koji mogu biti osnova za socijalne naknade, premadogovoru je određen kako slijedi:

(a)

bolest;

(b)

invalidnost, onesposobljenost;

(c)

nesreća na radu ili profesionalno oboljenje;

(d)

starost;

(e)

nadživjele osobe;

(f)

porodiljna naknada;

(g)

obiteljska naknada;

(h)

poticanje zapošljavanja;

(i)

nezaposlenost;

(j)

stanovanje  (47);

(k)

obrazovanje;

(l)

opća potrebitost.

4.85.   Socijalne naknade uključuju:

(a)

tekuće i jednokratne transfere iz programa koji prikupljajudoprinose, pokrivaju cijelu zajednicu ili velike dijelovezajednice te koje su uvele i koje nadziru jedinice javne uprave(programi socijalne sigurnosti);

(b)

tekuće i jednokratne transfere iz programa koje su ustrojilapoduzeća u korist njihovih zaposlenika, bivših zaposlenika iliuzdržavanika (privatno financirani programi i programi bezizdvajanja poduzeća). Doprinose mogu uplaćivati zaposlenici iliposlodavci; također ih mogu uplaćivati i samozaposleneosobe;

(c)

tekuće transfere koje su obavile državne jedinice i NUSK kojine ovise o prethodnim plaćanjima doprinosa (pomoć).

4.86.   Socijalne naknade isključuju:

(a)

potraživanja od osiguranja temeljena na policama osiguranjazaključenim isključivo na vlastitu inicijativu osiguranika,neovisno o njegovom poslodavcu ili državi;

(b)

potraživanja od osiguranja temeljena na policama osiguranjazaključenim s isključivom svrhom dobivanja diskonta, čak i akote police proizlaze iz kolektivnog ugovora.

4.87.   Da bi se pojedinačna polica tretirala kao dio programa socijalnog osiguranja,događaji ili okolnosti protiv kojih su sudionici osigurani moraju odgovaratirizicima ili potrebama navedenim u gornjem stavku 4.84., a uz to mora bitizadovoljen jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

sudjelovanje u programu je obvezatno, bilo na temelju zakona zaodređenu kategoriju radnika, bez obzira radi li se ozaposlenicima, samozaposlenima ili nezaposlenima, bilo natemelju uvjeta zaposlenja zaposlenika, ili grupazaposlenika;

(b)

program je kolektivni program koji se vodi u ime određene gruperadnika, bilo da su to zaposlenici, samozaposleni ilinezaposleni, a sudjelovanje je ograničeno na članove tegrupe;

(c)

poslodavac plaća doprinos (stvarni ili imputirani) u program uime zaposlenika, bez obzira na to plaća li zaposlenik takođerkakav doprinos.

4.88.   Programi socijalnog osiguranja su programi u kojima su radnici obvezni ili ihnjihovi poslodavci ili država potiču da zaključe osiguranje protiv određenihdogađaja ili okolnosti koji mogu nepovoljno utjecati na njihovu dobrobit ilina dobrobit njihovih uzdržavanika.

Programi socijalnog osiguranja se mogu klasificirati prema sljedećimvrstama:

(a)

programi socijalne sigurnosti koji pokrivaju cijelu zajednicuili velike dijelove zajednice, koje uvode, kontroliraju ifinanciraju državne jedinice;

(b)

privatno financirani programi, a koji se sastoje od:

1.

programa u kojima se socijalni doprinosiplaćaju trećim stranama (osiguravajućim društvima,samostalnim mirovinskim fondovima);

2.

programa u kojima poslodavci održavaju posebnepričuve koje su odvojene od ostalih pričuva, čak iako takvi programi ne čine zasebne institucionalnejedinice u odnosu na poslodavca. Oni se navode kaonesamostalni mirovinski fondovi. Pričuve setretiraju kao aktiva koja pripada korisnicima, ane poslodavcima;

(c)

programi za koje nisu osigurana sredstva i gdje poslodavciplaćaju socijalne naknade svojim zaposlenicima, bivšimzaposlenicima ili uzdržavanicima iz svojih vlastitih sredstava,bez stvaranja posebnih pričuva u tu svrhu.

4.89.   Programi socijalnog osiguranja koje su ustrojile državne jedinice za svojezaposlenike razvrstavaju se pod privatno financirane programe ili programebez izdvajanja, ne pod programe socijalne sigurnosti.

4.90.   Socijalni doprinosi se mogu podijeliti na stvarne doprinose plative natemelju prve dvije kategorije programa spomenutih u gornjem stavku 4.88. iimputirane doprinose koji pripadaju programima bez izdvajanja.

4.91.   Socijalni doprinosi se mogu podijeliti na one koji su propisani zakonom i onekoji to nisu.

SOCIJALNI DOPRINOSI (D.61)

Stvarni socijalni doprinosi (D.611)

4.92.   Stvarni socijalni doprinosi uključuju:

(a)

stvarne socijalne doprinose poslodavaca (D.6111). Oniodgovaraju tijeku D.121.

Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca su oni doprinosikoje plaćaju poslodavci fondovima socijalnog osiguranja,osiguravajućim društvima ili samostalnim kao inesamostalnim mirovinskim fondovima koji upravljajuplanovima socijalnog osiguranja, kako bi osiguralisocijalne naknade za svoje zaposlenike.

Kako se stvarni socijalni doprinosi poslodavaca plaćaju ukorist njihovih zaposlenika, njihova vrijednost sebilježi kao jedan od sastavnih dijelova naknadazaposlenicima zajedno s nadnicama i plaćama u novcu i unaturi. Ti socijalni doprinosi se bilježe kao da su ihplatili zaposlenici kao tekuće transfere u fondovesocijalnog osiguranja, osiguravajuća društva ilisamostalne i nesamostalne mirovinske fondove;

(b)

socijalne doprinose zaposlenika (D.6112).

Ove socijalne doprinose plaćaju zaposlenici programimasocijalnog osiguranja, privatno financiranim programimaili programima bez izdvajanja. Socijalni doprinosizaposlenika se sastoje od stvarnih doprinosa koji seplaćaju, plus, u slučaju programa koji su privatnofinancirani, doprinosnih obveza za doprinosni dodatakizvan vlasničkog dohotka, koji se pripisuje vlasnicimapolica osiguranja, kojeg dobiju oni zaposlenici kojisudjeluju u programima minus naknade za usluge. Svenaknade za usluge se tretiraju kao da terete doprinosezaposlenika, a ne poslodavaca;

(c)

socijalne doprinose samozaposlenih i nezaposlenih osoba(D.6113).

Ove socijalne doprinose plaćaju u svoju korist osobe kojenisu zaposlenici, to jest samozaposlene osobe(poslodavci ili oni koji rade za vlastiti račun), ilinezaposlene osobe. Oni također uključuju i vrijednostdodatnih doprinosa koji se plaćaju iz vlasničkog dohotkapripisanog imateljima police osiguranja, a koje primajusudionici i bilježe se kao otplaćivanje osiguravajućemdruštvu, uz njihove ostale doprinose.

4.93.   Plaćanja stvarnih socijalnih doprinosa mogu biti obvezatna na temeljuzakona ili propisa, ili se mogu plaćati kao rezultat kolektivnihugovora u određenoj djelatnosti ili ugovora između poslodavca izaposlenika u određenom poduzeću, ili zbog toga što su navedeni usamom u ugovoru o radu. U nekim slučajevima, doprinosi mogu bitidobrovoljni.

Ovdje navedeni dobrovoljni doprinosi pokrivaju:

(a)

socijalne doprinose koje u fond socijalne sigurnostiplaćaju ili nastavljaju plaćati osobe koje nisu zakonskiobvezne (dalje) plaćati doprinose;

(b)

socijalne doprinose plaćene osiguravajućim društvima(ili društvima za uzajamnu pomoć i mirovinskim fondovimaklasificiranim u isti sektor) kao dio dodatnihosiguravajućih programa koje su ustrojila poduzeća ukorist svojih zaposlenika, a kojima se potonjipridružuju dobrovoljno;

(c)

doprinose društvima za uzajamnu pomoć, otvorenima začlanstvo zaposlenicima ili samozaposlenimradnicima.

4.94.   Kako bi razlikovali socijalne doprinose koji su obvezatni i one kojito nisu, uvedena je dodatna razina klasifikacije:

(a)

obvezatni stvarni socijalni doprinosi poslodavaca(D.61111);

(b)

dobrovoljni stvarni socijalni doprinosi poslodavaca(D.61112);

(c)

obvezatni socijalni doprinosi zaposlenika(D.61121);

(d)

dobrovoljni socijalni doprinosi zaposlenika(D.61122);

(e)

obvezatni socijalni doprinosi samozaposlenih inezaposlenih osoba (D.61131);

(f)

dobrovoljni socijalni doprinosi samozaposlenih inezaposlenih osoba (D.61132).

4.95.   Stvarni socijalni doprinosi u fondove socijalne sigurnosti ili drugedržavne agencije bilježe se bruto kao transakcije raspodjele.

S druge strane, socijalni doprinosi plaćeni osiguravajućim društvimau okviru privatno financiranih programa, osiguravajućim društvimakao i društvima za uzajamnu pomoć i samostalnim mirovinskimfondovima uključenima u isti sektor, bilježe se neto, tj. nakonodbijanja dijela doprinosa koji predstavlja vrijednost uslugeosiguranja pružene (rezidentnim i nerezidentnim) kućanstvima. Premaprihvaćenim dogovorima, ovaj dio doprinosa ustvari predstavljaplaćanje za tržišnu uslugu koja čini dio finalne potrošnjekućanstava ili, u slučaju doprinosa koje plaćaju nerezidentnakućanstva, dio izvoza usluga.

U slučaju nesamostalnih privatno financiranih programa za socijalnoosiguranje, gdje poslodavci održavaju vlastite odvojene pričuve,naknada za usluge se ne odbija od doprinosa koje plaćajuzaposlenici. Kako takvi programi ne čine institucionalne jediniceodvojene od poslodavca, troškovi rukovođenja i upravljanjasredstvima su uključeni u opće proizvodne troškove poslodavaca.

4.96.   Vrijeme bilježenja: stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.6111)i socijalni doprinosi zaposlenika (D.6112) bilježe se u vrijeme kadase obavlja posao koji dovodi do obveze plaćanja doprinosa. Socijalnidoprinosi samozaposlenih i nezaposlenih osoba (D.6113) bilježe sekada nastaju obveze plaćanja.

4.97.   U sustavu računa stvarni socijalni doprinosi se bilježe:

(a)

među uporabe na računu sekundarne raspodjele dohotkakućanstava;

(b)

među uporabe na vanjskom računu primarnih dohodaka itekućih prijenosa (u slučaju nerezidentnihkućanstava);

(c)

među izvore na računu sekundarne raspodjele dohotkarezidentnih osiguravatelja ili poslodavaca;

(d)

među izvore na vanjskom računu primarnih dohodaka itekućih prijenosa (u slučaju nerezidentnihosiguravatelja ili poslodavaca).

Imputirani socijalni doprinosi (D.612)

4.98.   Imputirani socijalni doprinosi (D.612) predstavljaju protuvrijednostsocijalnim naknadama (umanjenim za moguće socijalne doprinosezaposlenika) koje poslodavci plaćaju izravno (tj. nepovezano sastvarnim doprinosima poslodavaca) njihovim zaposlenicima ili bivšimzaposlenicima i ostalim osobama koje ispunjavaju uvjete. Oniodgovaraju tijeku D.122. Njihova vrijednost bi se, u načelu, trebalatemeljiti na aktuarskim obračunima.

4.99.   Potrebno je uvesti imputirane socijalne doprinose da bi socijalnenaknade koje izravno raspodjeljuju poslodavci bile uključene uračune u rubrici socijalne naknade te da bi troškovi tih naknada (zadio koji nije pokriven stvarnim doprinosima zaposlenika) biliuključeni u naknadu zaposlenicima koju plaća poslodavac.

Kada poslodavci osiguravaju socijalne naknade svojim zaposlenicima,bivšim zaposlenicima ili osobama koje o njima ovise izravno izsvojih vlastitih izvora bez sudjelovanja fonda socijalne sigurnosti,osiguravajućeg društva ili neovisnog mirovinskog fonda te bezstvaranja posebnih ili odvojenih pričuva u tu svrhu, može sesmatrati da su korisnici zaštićeni u odnosu na razne posebne potrebeili okolnosti, čak i ako nisu izvršena plaćanja koja bi ihpokrila.

Stoga se za zaposlenike mora imputirati naknada u vrijednostijednakoj iznosu socijalnih doprinosa koji bi bili potrebni daosiguraju de facto prava na socijalne naknadekoje akumuliraju. Ti iznosi ne ovise samo o razinama naknada koje setrenutačno plaćaju, nego također i o načinima na koje bi se obvezeposlodavaca na temelju takvih programa mogle razviti u budućnostikao rezultat čimbenika kao što su očekivane promjene u broju, dobnojstrukturi i očekivanom trajanju života njihovih sadašnjih i bivšihzaposlenika. Tako se vrijednosti koje bi trebale biti imputirane zadoprinose moraju, u načelu, temeljiti na istoj vrsti aktuarskihobračuna koja određuju razine premija koje naplaćuju osiguravajućadruštva. Kada se kao rezultat političkih događaja ili gospodarskihpromjena omjer između broja trenutačno zaposlenih i brojaumirovljenih osoba znatno promijeni i postane neuobičajen, trebaprocijeniti vrijednost imputiranih doprinosa za trenutnezaposlenike, koja će biti drugačija od stvarne vrijednostiisplaćenih mirovina. U tu se svrhu može koristiti razuman postotaknadnica i plaća plaćenih trenutnim zaposlenicima.

Međutim, u praksi može biti teško odlučiti koliki trebaju bitiimputirani doprinosi. Poduzeće može samo izraditi procjene, možda naosnovu doprinosa plaćenih u slično financirane programe radiizračunavanja njegovih obveza u budućnosti. U protivnom, jedinapraktična alternativa može biti uporaba socijalnih naknada bezizdvajanja poduzeća, tijekom istog računovodstvenog razdoblja (nakonodbijanja stvarnih doprinosa koje su uplatili sami zaposlenici), kaoprocjena imputirane naknade koja bi bila potrebna za pokrićeimputiranih doprinosa. Dok je očito da postoje mnogi razlozi radikojih vrijednost imputiranih doprinosa koji bi bili potrebni možeodstupati od socijalnih naknada bez izdvajanja koje su stvarnoplaćene u istom razdoblju, kao što su promijenjeni sastav i dobnastruktura radne snage poduzeća, stvarno plaćene naknade u tekućemrazdoblju (umanjene za socijalne doprinose zaposlenika) mogu ipakosigurati zadovoljavajuće procjene doprinosa i povezane imputiranenaknade.

4.100.   Na računu stvaranja dohotka bilježi se kao da poslodavci plaćajusvojim trenutnim zaposlenicima, kao sastavni dio njihove naknade,iznos opisan kao imputirani socijalni doprinosi jednake vrijednostikao i procijenjeni socijalni doprinosi koji bi bili potrebni daosiguraju sredstva za socijalne naknade bez izdvajanja, a na kojeoni stječu pravo. Na računu sekundarne raspodjele dohotka, zazaposlenike se bilježi kao da vraćaju svojim poslodavcima isti iznosimputiranih socijalnih doprinosa (tj. tekući transferi), kao da ihplaćaju u odvojeni program socijalnog osiguranja.

4.101.   Vrijeme bilježenja: imputirani socijalni doprinosi koji predstavljajuprotustavku obveznim izravnim socijalnim naknadama bilježe se uvrijeme kada nastaje obveza plaćanja naknada.

Imputirani socijalni doprinosi koji predstavljaju protustavkudobrovoljnim izravnim socijalnim naknadama bilježe se u vrijemeplaćanja naknade.

4.102.   U sustavu računa, imputirani socijalni doprinosi se bilježe:

(a)

među uporabama na računu sekundarne raspodjele dohotkakućanstava i na vanjskom računu primarnih dohodaka itekućih transfera;

(b)

među izvorima na računu sekundarne raspodjele dohotkasektora kojima poslodavci pripadaju te na vanjskomračunu primarnih dohodaka i tekućih transfera.

SOCIJALNE NAKNADE OSIM SOCIJALNIH TRANSFERA U NATURI (D.62)

4.103.   Rubrika D.62 se sastoji od četiri podrubrike:

Socijalne naknade u novcu (D.621)

Njih kućanstvima plaćaju fondovi socijalne sigurnosti (isključujućirefundiranje, vidjeti D.6311). Ove naknade se osiguravaju na temeljuprograma socijalne sigurnosti.

Socijalne naknade iz privatno financiranih programa(D.622)

Njih (u novcu ili u naturi) kućanstvima isplaćuju osiguravajućadruštva ili druge institucionalne jedinice koje upravljaju privatnofinanciranim programima socijalnog osiguranja.

Socijalne naknade zaposlenicima bez izdvajanja (D.623)

Njih (u novcu ili u naturi) zaposlenicima, uzdržavanicima ilinadživjelim članovima obitelji isplaćuju poslodavci koji upravljajuprogramima socijalnog osiguranja bez izdvajanja. One običnouključuju:

(a)

neprekinute isplate redovnih ili sniženih nadnicatijekom razdoblja izostanka s posla radi bolesti,nesreće, porodiljnog dopusta itd.;

(b)

plaćanje obiteljskih, obrazovnih i drugih naknada uvezi s uzdržavanicima;

(c)

plaćanje starosne mirovine ili mirovine nadživjelimčlanovima obitelji bivših zaposlenika te plaćanjeotpremnina radnicima i nadživjelim članovima njihovihobitelji u slučaju viška radne snage, nesposobnosti zarad, smrti uslijed nesreće itd. (ako je to određenokolektivnim ugovorom);

(d)

opće medicinske usluge koje nisu povezane sazaposlenikovim poslom;

(e)

domove za oporavak i domove umirovljenika.

Socijalne naknade zaposlenika bez izdvajanja, koje plaćaju poslodavcisvojim bivšim zaposlenicima ili drugim osobama koje ispunjavajuuvjete, moraju se bilježiti uključujući poslodavčeve stvarnesocijalne doprinose, tj. plaćanja poslodavaca osiguravateljima ukorist osoba kojih se to tiče.

Naknade socijalne pomoći u novcu (D.624)

Isplaćuju ih državne jedinice ili NUSK kućanstvima, kako bi sezadovoljile iste potrebe kao kod naknada socijalnog osiguranja, alise ne plaćaju na temelju programa socijalnog osiguranja kojiobuhvaća socijalne doprinose i naknade socijalnog osiguranja. Takvenaknade ne uključuju tekuće transfere koji se isplaćuju kao odgovorna događaje ili okolnosti koji obično nisu pokriveni programimasocijalnog osiguranja (tj. transfere radi prirodne katastrofe, kojise bilježe pod ostale tekuće transfere ili ostale kapitalnetransfere).

SOCIJALNI TRANSFERI U NATURI (D.63)

4.104.   

Definicija

:

Socijalni transferi u naturi (D.63) se sastoje odpojedinačnih roba i usluga koje pojedinačnim kućanstvima kaotransfere u naturi pružaju državne jedinice i NUSK, bilo dasu kupljeni na tržištu ili da su ih kao netržišni outputproizvele državne jedinice ili NPUSK -ovi. Oni se mogufinancirati iz poreza, ostalog državnog dohotka ilidoprinosa za socijalnu sigurnost, ili iz donacija i dohotkaod imovine u slučaju NUSK-a.

Iako neke netržišne usluge koje pruža NUSK imaju neke od karakteristikakolektivnih usluga, sve netržišne usluge koje proizvodi NUSK se zbogjednostavnosti i prema dogovoru tretiraju kao individualne po prirodi.Usluge koje se pružaju kućanstvima besplatno ili po ekonomskibeznačajnim cijenama, opisuju se kao individualne usluge kako bi serazlikovale od zajedničkih usluga koje se pružaju zajednici kao cjeliniili velikim dijelovima zajednice. Individualne usluge se uglavnomsastoje od obrazovnih i zdravstvenih usluga, iako se često pružaju idruge vrste usluga kao što su usluge stanovanja, usluge iz kulture irekreacije.

Rubrika socijalnih prijenosa u naravi (D.63) uključuje socijalne naknadeu naravi i prijenose pojedinačnih netržišnih roba ili usluga.

Socijalne naknade u naturi (D.631)

4.105.   Socijalne naknade u naturi su socijalni transferi u naturinamijenjeni smanjenju financijskog opterećenja kućanstava kojeproizlazi iz socijalnih rizika ili potreba (vidjeti stavak4.84.). One se mogu podijeliti na one kod kojih kućanstva kojaih koriste zapravo kupuju dobra i usluge sami, a onda im se torefundira i one kod kojih se dotične usluge pružaju izravnokorisnicima. U drugom slučaju, jedinice države ili NPUSK-oviproizvode ili kupuju, u potpunosti ili djelomično, robe i uslugekoje njihovi proizvođači izravno pružaju korisnicima.

Naknade socijalne sigurnosti, refundacije (D.6311)

To su naknade koje se sastoje od refundacija od strane fondovasocijalne sigurnosti za odobrene izdatke kućanstava za posebnerobe i usluge.

Kada kućanstvo kupi robu ili uslugu koje mu poslije, dijelom iliu cijelosti, refundira fond socijalne sigurnosti, može sesmatrati da djeluje u ime fonda socijalne sigurnosti. U praksi,kućanstvo daje kratkoročni kredit fondu socijalne sigurnostikoji je otplaćen čim kućanstva dobiju povrat.

Iznos refundiranog izdatka se bilježi kao da ga snosi izravnofond socijalne sigurnosti u vrijeme kada kućanstvo obavikupovinu, dok je jedini izdatak koji se bilježi za kućanstvorazlika, ako ona postoji, između plaćene kupovne cijene irefundiranog iznosa. Stoga se iznos izdatka koji refundirajufondovi socijalne sigurnosti kućanstvima ne tretira kao tekućitransfer u novcu.

Ostale naknade socijalne sigurnosti u naturi (D.6312)

One se sastoje od socijalnih transfera u naturi, izuzevrefundacija, koje fondovi socijalne sigurnosti izvršavaju premakućanstvima. Većina ostalih naknada socijalne sigurnosti unaturi vjerojatno će se sastojati od medicinskih ili zubarskihtretmana, operacija, bolničkog smještaja, naočala ili kontaktnihleća, medicinskih pomagala ili opreme i sličnih roba ili uslugau okviru socijalnih rizika ili potreba. Ovu uslugu pružajuizravno korisnicima, bez refundiranja, tržišni ili netržišniproizvođači te se vrednuje u skladu s tim. Moraju se odbiti bilokakva plaćanja samih kućanstava.

Naknade socijalne pomoći u naturi (D.6313)

Sastoje se od transfera u naturi koje kućanstvima izvršavajudržavne jedinice ili NUSK po prirodi sličnih naknadama socijalnesigurnosti u naturi, ali se ne pružaju u okviru programasocijalnog osiguranja. Tu su uključeni, ako nisu pokriveniprogramom socijalnog osiguranja, socijalno stanovanje, naknadaza stanovanje, dječji vrtić, stručno osposobljavanje, sniženjecijena prijevoza (pod uvjetom da postoji posebna svrha) i sličnerobe i usluge u okviru socijalnih rizika ili potreba. Moraju seodbiti bilo kakva plaćanja samih kućanstava.

Transferi pojedinačnih netržišnih roba i usluga (D.632)

4.106.   

Definicija

:

Transferi pojedinačnih netržišnih roba i usluga(D.632) sastoje se od roba ili usluga koje pojedinačnimkućanstvima, besplatno ili po ekonomski beznačajnimcijenama, pružaju netržišni proizvođači ili državnejedinice ili NPUSK-ovi. Oni odgovaraju izdacimapojedinačne potrošnje NUSK-a i države (vidjeti stavak3.85.), minus socijalne naknade u naturi (D.631) danekućanstvima na temelju mehanizama socijalne sigurnostiili socijalne pomoći.

4.107.   Vrijeme bilježenja socijalnih naknada:

(a)

u novcu, bilježe se kada su ustanovljeni zahtjevi zanaknadama;

(b)

u naturi, bilježe se u vrijeme kada se usluge pružajuili u vrijeme kada se dogode promjene vlasništva nadrobom koju netržišni proizvođači izravno pružajukućanstvima.

4.108.   U sustavu računa, socijalne naknade osim socijalnih transfera unaturi (D.62) bilježe se:

(a)

među uporabama na računu sekundarne raspodjele dohotkasektora koji daju naknade;

(b)

među uporabama na vanjskom računu primarnog dohotka itekućih transfera (u slučaju naknada izinozemstva);

(c)

među izvorima na računu sekundarne raspodjele dohotkakućanstva;

(d)

među izvorima na vanjskom računu za primarne dohotke itekuće transfere (u slučaju naknada dodijeljenihnerezidentnim kućanstvima).

Socijalni transferi u naturi (D.63) se bilježe:

(a)

među uporabama na računu preraspodjele dohotka u naturionih sektora koji dodjeljuju naknade;

(b)

među izvorima na računu preraspodjele dohotka u naturikućanstva.

Potrošnja prenesenih roba i usluga se bilježi na računu uporabaprilagođenog raspoloživog dohotka.

Prema dogovoru, ne postoje socijalni transferi u naturi s inozemstvom(oni se knjiže u D.62. kao socijalne naknade osim socijalnihtransfera u naturi).

OSTALI TEKUĆI TRANSFERI (D.7)

NETO PREMIJE NEŽIVOTNOG OSIGURANJA (D.71)

4.109.   

Definicija

:

Neto premije neživotnog osiguranja (D.71) su premijeplative po policama koje zaključuju institucionalnejedinice. Police koje zaključuju kućanstva su police kojeoni zaključuju na vlastitu inicijativu i u svoju vlastitukorist, neovisno od svojih poslodavaca ili države i izvanbilo kakvog programa socijalnog osiguranja  (48). Neto premije neživotnog osiguranja sastoje se odstvarnih premija koje plaćaju osiguranici da bi dobiliosiguravateljno pokriće tijekom računovodstvenog razdoblja(zarađene premije) i od premijskih dodataka koji se plaćajuizvan vlasničkog dohotka i koji se pripisuju osiguranicimanakon odbitka troškova usluga osiguravajućih društava skojima se ugovara osiguranje.

Neto premije neživotnog osiguranja su iznosi koji služe za pružanjepokrića za razne događaje ili nezgode čija je posljedica oštećenje robeili imovine, ili tjelesna ozljeda kao posljedica prirodnih pojava ililjudskih radnji (požari, poplave, udari, sudari, potonuća, krađa,nasilje, nesretni slučajevi, bolest itd.), ili za financijske šteteprouzročene događajima kao što su bolest, nezaposlenost, nezgode islično.

4.110.   Vrijeme bilježenja: neto premije neživotnog osiguranja bilježe se kada suzarađene.

Premije osiguranja od kojih se odbiju troškovi usluga su onaj dio ukupnihplaćenih premija u tekućem ili u prethodnim razdobljima koji služi zapokriće rizika koji mogu nastupiti u tekućem razdoblju.

Premije zarađene u tekućem razdoblju moraju se razlikovati od premijakoje dospijevaju na naplatu u tekućem razdoblju, a koje služe za pokrićerizika u budućim razdobljima, kao i u tekućem razdoblju.

4.111.   U sustavu računa, neto premije neživotnog osiguranja bilježe se:

(a)

među uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotkarezidentnih osiguranika;

(b)

među uporabe na vanjskom računu za primarne dohotke itekuće transfere (u slučaju nerezidentnihosiguranika);

(c)

među izvorima u računu sekundarne raspodjele dohotkarezidentnih osiguravajućih društava;

(d)

među izvorima na vanjskom računu za primarne dohotke itekuće transfere (u slučaju nerezidentnih osiguravajućihdruštava).

POTRAŽIVANJA OD NEŽIVOTNOG OSIGURANJA (D.72)

4.112.   

Definicija

:

Potraživanja od neživotnog osiguranja (D.72)predstavljaju potraživanja koja dospijevaju po ugovorima oneživotnom osiguranju  (49); to jest, iznosi koje su osiguravajuća društvaobvezna platiti kao naknadu za pretrpljene ozljede osoba ilioštećenja imovine (uključujući trajna kapitalnadobra).

4.113.   Potraživanja od neživotnog osiguranja ne uključuju plaćanja koja susocijalne naknade.

4.114.   Budući da se troškovi usluga kod neživotnog osiguranja izračunavaju takoda se dospjela potraživanja odbiju od zbroja zarađenih premija idodataka na premiju, iz toga proizlazi da ukupno dospjela potraživanjamoraju biti jednaka neto premijama neživotnog osiguranja osiguravajućegdruštva tijekom istog računovodstvenog razdoblja. Ovo ističe činjenicuda je osnovna funkcija neživotnog osiguranja preraspodjela izvora.

Namirenje potraživanja od neživotnog osiguranja tretira se kao transferoštećeniku. Takve se isplate uvijek tretiraju kao tekući transferi, čaki kada se radi o velikim iznosima kao posljedice slučajnog uništenjatrajne materijalne imovine ili teške tjelesne ozljede neke osobe. Iznosikoje dobiju oštećenici obično nisu namijenjeni ni za kakvu posebnusvrhu, a roba ili imovina koja je oštećena ili uništena ne mora nužnobiti popravljena ili zamijenjena.

Neke su potraživanja posljedica šteta ili ozljeda koje osiguranici nanesudrugim osobama ili imovini trećih strana. U tim slučajevima valjanapotraživanja bilježe se kao izravno plativa od strane osiguravajućegdruštva prema oštećenicima, a ne kao neizravna isplata prekougovaratelja osiguranja.

4.115.   Vrijeme bilježenja: potraživanja od neživotnog osiguranja bilježe se utrenutku nastanka nesretnog slučaja ili drugog događaja za koji jesklopljeno osiguranje.

4.116.   U sustavu računa, ona se bilježe:

(a)

među uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotkarezidentnih osiguravajućih društava;

(b)

među uporabe na vanjskom računu za primarne dohotke itekuće transfere (u slučaju nerezidentnih osiguravajućihdruštava);

(c)

među izvorima u računu sekundarne raspodjele dohotkakorisnikovog sektora;

(d)

među izvorima na vanjskom računu za primarne dohotke itekuće transfere (u slučaju nerezidentnih korisnika);

TEKUĆI TRANSFERI UNUTAR UKUPNE DRŽAVE (D.73)

4.117.   

Definicija

:

Tekući transferi unutar ukupne države (D.73)uključuju transfere između različitih podsektora države(središnja država, savezna država, lokalna država, fondovisocijalne sigurnosti) isključujući poreze, subvencije,investicijske potpore i druge transferekapitala.

4.118.   Tekući transferi unutar ukupne države ne uključuju transakcije u imedruge jedinice; oni se bilježe samo jedanput u računima i to usredstvima korisničke jedinice u čije se ime obavlja transakcija. Do ovesituacije posebno dolazi kada državna agencija (npr. tijelo središnjedržave) naplaćuje poreze koji se automatski prenose, u cijelosti ilidjelomično, drugoj državnoj agenciji (npr. lokalnoj vlasti). U tomslučaju, porezni primici namijenjeni toj drugoj državnoj agencijiiskazuju se kao da ih je ta agencija izravno naplatila, a ne kao tekućitransfer unutar države. Ovo se rješenje primjenjuje još više u slučajuporeza namijenjenih drugoj državnoj agenciji koji poprimaju oblikdodatnih stopa koje se obračunavaju na poreze koje ubire središnjadržava. Zakašnjenja pri doznačivanju poreza od jedne do druge državnejedinice knjiže se u financijskom računu u stavci „drugi računipotraživanja/obveza”.

S druge strane, transferi poreznih primitaka, koji su sastavni dioukupnih transfera središnje države drugoj državnoj agenciji, uključenisu u tekuće transfere unutar ukupne države. Ti transferi ne odgovarajunijednoj posebnoj kategoriji poreza i ne obavljaju se automatski, negouglavnom preko određenih fondova (fondovi jedinica lokalne i regionalnesamouprave i fondovi lokalne vlasti) u skladu s udjelom u raspodjelikoje je utvrdila središnja država.

4.119.   Vrijeme bilježenja: Tekući transferi unutar ukupne države bilježe se utrenutku izvršenja transfera koje propisuju važeći propisi.

4.120.   U sustavu računa, tekući transferi unutar ukupne države bilježe se međuuporabe i izvore u računu sekundarne raspodjele dohotka podsektoradržave  (50).

TEKUĆA MEĐUNARODNA SURADNJA (D.74)

4.121.   

Definicija

:

Tekuća međunarodna suradnja (D.74) uključuje svetransfere u novcu ili u naturi između države i država ilimeđunarodnih organizacija  (51) u inozemstvu, osim investicijskih potpora i ostalihkapitalnih transfera.

4.122.   Rubrika D.74 obuhvaća:

(a)

neporezne doprinose države institucijama Europske unije,osim četvrtog vlastitog izvora koji se temelji na brutonacionalnom proizvodu  (52);

(b)

doprinose države međunarodnim organizacijama (bez porezakoji su države članice obvezne platiti nadnacionalnimorganizacijama);

(c)

sve tekuće transfere koje država prima od institucija iliorganizacija iz točaka (a) i (b)  (53);

(d)

tekuće transfere među državama, bilo u novcu, npr. plaćanjanamijenjena financiranju proračunskih deficita stranihdržava ili prekomorskih područja, ili u naturi (npr.protustavka darovima u hrani, vojnoj opremi, pomoći uizvanrednim slučajevima nakon prirodnih katastrofa u oblikuhrane, odjeće, lijekova itd.);

(e)

nadnice i plaće koje isplaćuje država, institucija Europskeunije ili međunarodna organizacija, savjetnicima ilistručnjacima za tehničku pomoć koji se stavljaju naraspolaganje zemljama u razvoju.

Tekuća međunarodna suradnja uključuje transfere između države imeđunarodnih organizacija koje se nalaze u državi, budući da semeđunarodne organizacije ne tretiraju kao rezidentne institucionalnejedinice država u kojima se nalaze.

4.123.   Vrijeme bilježenja: trenutak izvršenja transfera koji propisuju važećipropisi (obvezni transferi) ili trenutak kada je transfer izvršen(dobrovoljni transferi).

4.124.   U sustavu računa, tekuća međunarodna suradnja bilježi se:

(a)

među uporabe i izvore u računu sekundarne raspodjeledohotka sektora države;

(b)

među uporabe i izvore na vanjskom računu za primarnedohotke i tekuće transfere.

RAZNI TEKUĆI TRANSFERI (D.75)

Tekući transferi neprofitnim ustanovama koje služe kućanstvima(NUSK)

4.125.   Tekući transferi neprofitnim ustanovama koje služe kućanstvimauključuju sve dobrovoljne doprinose (osim ostavština), članarine ifinancijsku pomoć koju neprofitne ustanove koje služe kućanstvimadobivaju od kućanstava (uključujući nerezidentna kućanstva) i, umanjoj mjeri, od drugih jedinica.

4.126.   Uključeno je sljedeće:

(a)

redovite članarine koje kućanstva plaćaju sindikatima ipolitičkim, sportskim, kulturnim, vjerskim i sličnimorganizacijama koje su razvrstane u sektor neprofitnihustanova koje služe kućanstvima;

(b)

dobrovoljni doprinosi (osim ostavština) kućanstava,društava i inozemstva neprofitnim ustanovama koje služekućanstvima, uključujući transfere u naturi u oblikudarova u hrani, odjeći, pokrivačima, lijekovima itd.humanitarnim organizacijama u svrhu raspodjelerezidentnim ili nerezidentnim kućanstvima;

(c)

pomoć i potpore države, osim transfera u posebne svrhefinanciranja kapitalnih izdataka koji se iskazuju uokviru investicijskih potpora.

Isključena su plaćanja članarina ili priloga tržišnim neprofitnimustanovama koje služe poslovnim subjektima, poput gospodarskihkomora ili trgovinskih udruga, koja se tretiraju kao plaćanja zaobavljene usluge.

4.127.   Vrijeme bilježenja: tekući transferi neprofitnim ustanovama kojesluže kućanstvima bilježe se u trenutku kada su izvedeni.

4.128.   U sustavu računa, tekući transferi neprofitnim ustanovama koje služekućanstvima bilježe se:

(a)

među uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotkasektora koji uplaćuju doprinose;

(b)

među uporabe u vanjskom računu za primarne dohotke itekuće transfere;

(c)

među izvore u računu sekundarne raspodjele dohotkasektora neprofitnih ustanova koje služekućanstvima.

Tekući transferi između kućanstava

4.129.   

Definicija

:

Tekući transferi između kućanstava sastoje se odsvih tekućih transfera u novcu ili u naturi koje surezidentna kućanstva dala drugim rezidentnim ilinerezidentnim kućanstvima, ili ih od njih primila. Onise posebno sastoje od doznaka iseljenika ili uinozemstvu trajno naseljenih radnika (ili onih koji radeu inozemstvu godinu dana ili duže) članovima svojeobitelji koji žive u njihovoj zemlji podrijetla, ilidoznake roditelja djeci u drugom mjestu.

4.130.   Vrijeme bilježenja: trenutak nastanka transfera.

4.131.   U sustavu računa, tekući prijenosi između kućanstava bilježe se:

(a)

među uporabe i izvore u računu sekundarne raspodjeledohotka kućanstava;

(b)

među uporabe i izvore u vanjskom računu za primarnedohotke i tekuće transfere

Novčane kazne i penali

4.132.   

Definicija

:

novčane kazne i penali koje su institucionalnimjedinicama nametnuli sudovi ili kvazi-sudska tijela,tretiraju se kao obvezni tekući transferi.

4.133.   U ovu rubriku nije uključeno sljedeće:

(a)

novčane kazne i penali koje nameću porezne vlasti kakobi se izbjegla zakašnjenja u plaćanju poreza, a koje seobično ne mogu razlikovati od samih poreza;

(b)

plaćanja naknada u svrhu dobivanja dozvola, s tim datakva plaćanja predstavljaju poreze ili plaćanja zausluge koje pružaju jedinice državne uprave (vidjetiD.29 i D.59).

4.134.   Vrijeme bilježenja: novčane kazne i penali bilježe se u trenutkunastanka obveza.

Lutrije i igre na sreću

4.135.   Iznosi plaćeni za loto ili kladioničke listiće sastoje se od dvaelementa: plaćanje troškova usluge jedinici koja organizira igre nasreću i preostali tekući transferi koji se isplaćuje dobitnicima.Troškovi usluge mogu biti znatni i možda se iz njih mora platitiporez na pružanje usluga igara na sreću. Transferi se u sustavuprepoznaju kao izravni transferi između onih koji sudjeluju u igramana sreću, to jest, među kućanstvima. Kada nerezidentna kućanstvasudjeluju u igrama na sreću, tada mogu postojati znatni netotransferi između sektora kućanstva i inozemstva. Tekući transferibilježe se u trenutku kada su izvedeni.

Plaćanje odštete

4.136.   

Definicija

:

Plaćanje odštete sastoji se od tekućih transferakoje plaćaju institucionalne jedinice drugiminstitucionalnim jedinicama kao odštetu za tjelesneozljede osoba ili oštećenje imovine koje su prouzročileprvospomenute institucionalne jedinice, isključujućiisplate potraživanja neživotnog osiguranja. Plaćanjeodštete može biti obvezno plaćanje prema presudi sudaili dobrovoljno plaćanje koja je dogovoreno izvan suda.Ova rubrika obuhvaća dobrovoljna plaćanja jedinica javneuprave ili neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima uobliku odštete za ozljede ili štete prouzročeneprirodnim katastrofama, izuzevši ona koja su razvrstanau kapitalne transfere.

4.137.   Vrijeme bilježenja: plaćanja nadoknada bilježe se kada su izvedena(dobrovoljna plaćanja) ili kada se moraju izvesti (obveznaplaćanja).

Četvrti vlastiti izvori koji se temelje na BNP-u

4.138.   „Četvrtivlastiti izvori koji se temelje na bruto nacionalnomproizvodu”,koji su ustanovljeni Odlukom Vijeća od 24.lipnja 1988. o sustavu vlastitih sredstava Zajednica,tekući su transferi koje država svake države članice plaćainstitucijama Europske unije.

To je preostali doprinos u proračun tih institucija čija se visinaodređuje na temelju visine bruto nacionalnog proizvoda svakedržave.

Vrijeme bilježenja: Četvrti vlastiti izvori koji se temelje na brutonacionalnom proizvodu bilježe se u trenutku kada se morajuplatiti.

U sustavu računa, četvrti vlastiti izvori koji se temelje na brutonacionalnom proizvodu iskazuju se:

(a)

među uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotkadržave;

(b)

među izvore u vanjskom računu za primarne dohotke itekuće transfere.

Ostalo

(a)

Tekući transferi od neprofitnih ustanova koje služekućanstvima prema državi, koji nisu porezi.

(b)

Plaćanja države javnim poduzećima razvrstanim u sektornefinancijskih društava i kvazi inkorporirana poduzeća,koja su namijenjena pokriću izuzetno visokih troškovamirovina.

(c)

Studijska i nagradna putovanja koja država ilineprofitne ustanove koje služe kućanstvima plaćajurezidentnim ili nerezidentnim kućanstvima.

(d)

Premije na štednju koje u određenim vremenskimrazmacima država isplaćuje kućanstvima kao nagradu zaštednju tijekom proteklog razdoblja.

(e)

Povrati troškova kućanstava koje su u njihovu koristizvršile organizacije socijalne skrbi.

(f)

Tekući transferi od neprofitnih ustanova koje služekućanstvima prema inozemstvu.

(g)

Pokroviteljstva društava, ako se ta plaćanja ne mogusmatrati kao kupovine marketinških ili drugih usluga (naprimjer, transferi u dobrotvorne svrhe ilistipendije).

(h)

Tekući transferi države kućanstvima u svojstvupotrošača ako se ne bilježe kao socijalne naknade.

4.140.   Vrijeme bilježenja: ovi se transferi bilježe kada se izvedu, osim uslučaju transfera od države ili prema državi koji se bilježe kada semoraju izvesti.

U sustavu računa razni tekući transferi iskazuju se:

(a)

među izvorima i uporabama u računu sekundarneraspodjele dohotka svih sektora;

(b)

među izvorima i uporabama u vanjskom računu za primarnedohotke i tekuće transfere.

PRILAGODBA ZA PROMJENU NETO VLASNIČKOG UDJELA KUĆANSTAVA U PRIČUVAMAMIROVINSKIH FONDOVA (D.8)

4.141.   

Definicija

:

prilagodba za promjenu neto vlasničkog udjela kućanstavau pričuvama mirovinskih fondova (D.8) predstavlja prilagodbukoje je potrebno obaviti kako bi se u štednji kućanstavaiskazala promjena u aktuarskim pričuvama prema kojima kućanstvaimaju nedvojbeno potraživanje (potraživanje koje se ponovnoiskazuje na financijskoj razini kao aktiva u okviru rubrikeF.61) i koje se pune premijama i doprinosima koji se bilježe uračunu sekundarne raspodjele dohotka kao socijalnidoprinosi.

4.142.   Budući da se u financijskim računima i bilancama stanja sustava kućanstvatretiraju kao vlasnici pričuva privatno financiranih programa, kakosamostalnih tako i nesamostalnih, potrebna je prilagođavajuća stavka kako bise osiguralo da svaki višak mirovinskih doprinosa iznad primitaka mirovine(tj. „transfernih”obveza nad „transfernim”potraživanjima) ne utječe na štednju kućanstava.

Kako bi se neutralizirao ovaj učinak, prilagodba koja je jednaka:

ukupnoj vrijednosti stvarnih socijalnih doprinosa za mirovine koji seuplaćuju u privatno financirane mirovinske programe

uvećanoj za ukupnu vrijednost dodataka na doprinose koji se isplaćuju izvanvlasničkog dohotka koji se pripisuje vlasnicima polica osiguranja

umanjenoj za vrijednost popratnih troškova usluge

umanjenoj za ukupnu vrijednost mirovina koje se isplaćuju kao naknadesocijalnog osiguranja iz privatno financiranih mirovinskih programa,

dodaje se raspoloživom dohotku ili prilagođenom raspoloživom dohotkukućanstava u računima uporabe dohotka prije nego što stigne na štednju.

Na ovaj način štednja kućanstava je ista kakva bi bila kad mirovinskidoprinosi i mirovinska potraživanja ne bi bili bilježeni kao tekućitransferi u računu sekundarne raspodjele dohotka. Ova je prilagođavajućastavka potrebna kako bi se uskladila štednja kućanstava s promjenom njihovogneto vlasničkog udjela u pričuvama mirovinskih fondova evidentiranim ufinancijskom računu sustava. Usklađenja na suprotnoj strani su, naravno,potrebna u računima uporabe dohotka osiguravajućih društava ili samostalnihmirovinskih fondova, ili poslodavaca koji održavaju nesamostalne mirovinskefondove.

4.143.   Vrijeme bilježenja: prilagodba se bilježi prema tokovima koji ga čine.

4.144.   U sustavu računa, prilagodba za promjenu neto vlasničkog udjela kućanstava upričuvama mirovinskih fondova bilježi se:

(a)

među uporabe u računima uporabe dohotka sektora osiguravajućihdruštava i drugih sektora koji upravljaju nesamostalnimmirovinskim fondovima;

(b)

među uporabe u vanjskom računu za primarne dohotke i tekućeprijenose (u slučaju nerezidentnih institucija);

(c)

među izvore u računima uporabe dohotka sektorakućanstava;

(d)

među izvore na vanjskom računu za primarne dohotke i tekućetransfere (u slučaju nerezidentnih kućanstava).

KAPITALNI TRANSFERI (D.9)

4.145.   Kapitalni transferi razlikuju se od tekućih transfera po činjenici dauključuju povećanja ili smanjenja aktive najmanje jedne strane utransakciji. Bez obzira na to jesu li oni izvedeni u novcu ili u naturi, onimoraju rezultirati razmjernom promjenom u financijskoj ili nefinancijskojaktivi, koja je iskazana u bilanci stanja jedne ili obje strane utransakciji.

4.146.   Kapitalni transferi u naturi sastoje se od prijenosa vlasništva nad aktivom(osim zaliha i novca) ili obveze koju je otkazao vjerovnik bez primitkaikakve protunaknade za uzvrat.

Kapitalni transfer u novcu sastoji se od transfera novca kojeg je prva stranaprikupila na temelju smanjenja njezine aktive (osim zaliha), a kojeg drugastrana očekuje ili treba koristiti za povećanje aktive (osim zaliha). Drugastrana, primatelj, često je prinuđena koristiti novac zbog kupovanja aktivejer je to uvjet pod kojim se transfer izvršava.

4.147.   Kapitalni transferi obuhvaćaju poreze na kapital (D.91), investicijskepotpore (D.92) i ostale kapitalne transfere (D.99).

POREZI NA KAPITAL (D.91)

4.148.   

Definicija

:

Porezi na kapital (D.91) sastoje se od poreza kojise nameću u nepravilnim i vrlo rijetkim vremenskim razmacimana vrijednosti aktive ili na neto vrijednost u vlasništvuinstitucionalnih jedinica ili na vrijednosti aktive koja seprenosi između institucionalnih jedinica kao rezultatostavština, darova za života ili drugihtransfera.

4.149.   Porezi na kapital uključuju:

(a)

poreze na kapitalne transfere: porezi na nasljedstvo,porezi na ostavštinu i porezi na darove za života, koji sesmatraju obračunatim na kapital korisnika (osim poreza naprodaju aktive, budući da oni nisu transferi);

(b)

poreze na kapital: povremeni i izvanredni porezi nasredstva ili neto vrijednost u vlasništvu institucionalnihjedinica  (54). Oni uključuju poreze na poboljšanje, to jest porezena povećanje vrijednosti poljoprivrednog zemljišta uslijeddobivanja dozvole za razvoj zemljišta u poslovne ilistambene svrhe.

4.150.   Vrijeme bilježenja: porezi na kapital bilježe se u trenutku kada nastaneporezna obveza.

4.151.   U sustavu računa, porezi na kapital bilježe se:

(a)

među promjene obveza i neto vrijednosti (-) u kapitalnomračunu sektora u koji su razvrstani porezni obveznici;

(b)

među promjene u obvezama i neto vrijednosti (+) ukapitalnom računu države;

(c)

među promjene u obvezama i neto vrijednosti u kapitalnomračunu inozemstva.

INVESTICIJSKE POTPORE (D.92)

4.152.   

Definicija

:

Investicijske potpore (D.92) se sastoje odkapitalnih transfera, u novcu ili u naturi, koje država iliinozemstvo  (55) daju drugim rezidentnim ili nerezidentniminstitucionalnim jedinicama u svrhu financiranja ukupnihtroškova ili dijela troškova njihovih fiksnihaktiva.

4.153.   Investicijske potpore se mogu dodjeljivati u novcu ili u naturi.Investicijske potpore u naturi sastoje se od transfera prijevozneopreme, strojeva i druge opreme državne uprave drugim rezidentnim ilinerezidentnim jedinicama, kao i od neposredne dodjele građevinskihobjekata ili drugih objekata za rezidentne ili nerezidentnejedinice.

4.154.   Investicijske potpore ne uključuju transfere vojne opreme u obliku oružjaili opreme čija je isključiva funkcija aktiviranje takvog oružja, budućida ono nije razvrstano u kategoriju fiksne aktive.

4.155.   Vrijednost kapitalnih investicija koje država izvodi u korist drugihgospodarskih sektora mora se također iskazivati u okviru investicijskihpotpora kad god je korisnik poznat i kada postaje vlasnik tog kapitala.U takvim se slučajevima investicije bilježe među promjene u aktivi ukapitalnom računu korisnika i financira se investicijskom potporom kojase pojavljuje među promjenama u obvezama i neto vrijednosti u istomračunu.

4.156.   Rubrika D.92 ne uključuje samo pojedinačna jednokratna plaćanjanamijenjena financiranju kapitalnih investicija tijekom istog razdoblja,nego i obročna plaćanja za investicije u kapital tijekom ranijegrazdoblja. Prema tome, oni dijelovi godišnjih plaćanja države kojipredstavljaju amortizaciju dugova koje su ugovorila poduzeća u svrhuprojekata kapitalnih investicija za čiju je amortizaciju država preuzelapotpunu ili djelomičnu odgovornost, također se tretiraju kaoinvesticijske potpore.

Međutim, isključene su potpore za kamatne olakšice koje dodjeljujedržava, čak i kada je cilj takve olakšice poticanje kapitalnihinvesticija. U praksi, dio troškova kamata koje su preuzele državnevlasti predstavlja, kao i sam tok kamata, tekuće transakcije raspodjele.Bez obzira na to, kada potpora ima dvojnu svrhu financiranja ugovoreneamortizacije duga i plaćanja kamate na pozajmljeni kapital i kada nijemoguće razdvojiti ta dva elementa, cijela se potpora u računima tretirakao investicijska potpora.

4.157.   Investicijske potpore sektoru nefinancijskih inkorporiranih i kvaziinkorporiranih poduzeća uključuju, pored potpora privatnim poduzećima,kapitalne potpore javnim poduzećima kojima se priznaje status nezavisnihpravnih subjekata, pod uvjetom da odjel državne uprave koji dodjeljujepotporu ne zadržava pravo na potraživanje od javnog poduzeća.

4.158.   Investicijske potpore sektoru kućanstava uključuju potpore za opremu imodernizaciju poslovnih subjekata koje nisu inkorporirana ili kvaziinkorporirana poduzeća te potpore kućanstvima za izgradnju, kupovinu iadaptaciju stambenih objekata.

4.159.   Investicijske potpore ukupnoj državi uključuju sva plaćanja (osim potporaza kamatne olakšice) podsektorima države  (56) u svrhu financiranja kapitalnih investicija. Najvažniji primjerisu transferi središnje države lokalnoj upravi za posebnu svrhufinanciranja njihovih bruto investicija u fiksni kapital. Trebanaglasiti da se transferi države namijenjeni različitim ili neodređenimsvrhama iskazuju u okviru tekućih transfera unutar ukupne države, čak ikada se djelomično koriste za pokriće izdataka za kapitalneinvesticije.

4.160.   Investicijske potpore neprofitnim ustanovama od države i inozemstvarazlikuju se od tekućih transfera neprofitnim ustanovama, korištenjemistog kriterija.

4.161.   Investicijske potpore inozemstvu moraju se također ograničiti natransfere s posebnom svrhom financiranja kapitalnih investicijanerezidentnih jedinica. One uključuju, na primjer, nepovratne transfereza izgradnju mostova, cesta, tvornica, bolnica ili škola u zemljama urazvoju, ili za izgradnju građevinskih objekata za međunarodneorganizacije. One mogu obuhvaćati obročna plaćanja u određenomrazdoblju, kao i jednokratna plaćanja. Ova rubrika također obuhvaćabesplatnu isporuku fiksnih kapitalnih dobara.

4.162.   Vrijeme bilježenja: investicijske potpore u novcu bilježe se u trenutkudospijeća plaćanja. Investicijske potpore u naturi bilježe se kada seprenese vlasništvo nad aktivom.

4.163.   U sustavu računa, investicijske potpore se bilježe:

(a)

među promjene u obvezama i neto vrijednosti (-) ukapitalnom računu države;

(b)

među promjene u obvezama i neto vrijednosti (+) ukapitalnom računu sektora koji primaju potpore;

(c)

među promjene u obvezama i neto vrijednosti u kapitalnomračunu inozemstva.

OSTALI KAPITALNI TRANSFERI (D.99)

4.164.   

Definicija

:

Ostali kapitalni transferi (D.99) obuhvaćajutransfere koji nisu investicijske potpore i porezi nakapital, a koji sami po sebi ne predstavljaju preraspodjeludohotka, nego preraspodjelu štednje ili bogatstva međurazličitim sektorima ili podsektorima gospodarstva iliinozemstva.

4.165.   Ostali kapitalni transferi uključuju sljedeće transakcije:

(a)

plaćanja države ili inozemstva vlasnicima kapitalnih dobarauništenih ili oštećenih u ratu, drugim političkim događajimaili prirodnim katastrofama (poplavama i sličnom);

(b)

transfere države nefinancijskim inkorporiranim i kvaziinkorporiranim poduzećima u svrhu pokrića gubitakanagomilanih tijekom nekoliko financijskih godina iliizvanrednih gubitaka radi uzroka na koje tvrtka nije moglautjecati;

(c)

transfere između podsektora države koji su namijenjenipokriću neočekivanih izdataka ili nagomilanih deficita  (57);

(d)

jednokratna nagradna plaćanja na štednju koja odobravadržava građanima kao nagradu za njihovu štednju tijekomrazdoblja od nekoliko godina;

(e)

ostavštine, velike darove za života i donacije izmeđujedinica koje pripadaju različitim sektorima, uključujućiostavštine ili velike darove neprofitnim ustanovama (naprimjer, darove sveučilištima za pokriće troškova izgradnjenovih fakulteta sa studentskim domovima, knjižnica,laboratorija itd.);

(f)

protustavku otpustu dugova na temelju sporazuma izmeđuinstitucionalnih jedinica koje pripadaju različitimsektorima ili podsektorima (na primjer, kada država otpustidug stranoj zemlji; plaćanja za ispunjenje jamstava kojimase dužnici koji ne plaćaju oslobađaju svojih obveza). Takviotpusti na temelju uzajamnog sporazuma tretiraju se kaokapitalni transferi od vjerovnika dužniku koji je jednakvrijednosti neplaćenog duga u trenutku otpusta. Isto tako,protustavka preuzimanju duga također predstavlja kapitalnitransfer.

Međutim, isključeno je sljedeće:

1.

brisanje financijskih potraživanja ipreuzimanje obveza od kvazi-društava koje jeizvršio vlasnik kvazi-društva. Ovaj se slučajtretira kao transakcija dionicama i drugimvlasničkim udjelima (vidjeti stavak 5.16.);

2.

otpust i preuzimanje duga javnog poduzeća,koje u sustavu nestaje kao institucionalnajedinica, koje je izvršila država. Ovaj slučajbilježi se u računu ostalih promjena obujmasredstava (vidjeti stavke 5.16., 6.29. i6.30.):

3.

otpust i preuzimanje duga javnog poduzećakoje je izvršila država, kao dio privatizacijekoja je u tijeku i koja će se završiti u bliskojbudućnosti. Ovaj slučaj tretira se kao transakcijadionicama i drugim vlasničkim udjelima (vidjetistavak 5.16.);

Otpis duga nije transakcija između institucionalnih jedinicai stoga se ne pojavljuje ni u kapitalnom računu niti ufinancijskom računu sustava. Ako se vjerovnik odluči zatakav otpis, on se bilježi u računima ostalih promjenaobujma aktive vjerovnika i dužnika (vidjeti stavak 6.27.točku (d)). Pričuve za nenaplaćene tražbine tretiraju se kaoknjigovodstvene stavke koje su interne za institucionalnuproizvodnu jedinicu i ne pojavljuju se nigdje u sustavu. Dugkoji jednostrano ne prizna dužnik također nije transakcija ine evidentira se u sustavu;

(g)

onaj dio realiziranih kapitalnih dobitaka (ili gubitaka)koji se preraspodjeljuju drugom sektoru kao, na primjer,kapitalni dobici koje osiguravajuća društva preraspodjeljujukućanstvima. Međutim, protustavke transferima prihoda odprivatizacije koji su upućeni neizravno državi (na primjer,putem holding društva) moraju se bilježiti kao financijsketransakcije dionicama i drugim vlasničkim udjelima (F.5) istoga nemaju izravan utjecaj na visinu netouzajmljivanja/neto pozajmljivanja države;

(h)

velike isplate odšteta za velike štete ili teške tjelesneozljede koje nisu pokrivene policama osiguranja (osimisplata države ili inozemstva koje su opisane u točki (a)).Takve isplate mogu biti na temelju sudske presude iliizvansudske nagodbe. One uključuju plaćanja odštete za šteteprouzročene velikim eksplozijama, izlijevanjem nafte,nuspojavama pri uporabi lijekova itd.;

(i)

izvanredne uplate poslodavaca (uključujući državu) ilidržave (u sklopu njezine socijalne funkcije) u fondovesocijalnog osiguranja, ako su te uplate namijenjenepovećanju aktuarskih pričuva tih fondova. Popratnaprilagodba iz fondova socijalnog osiguranja premakućanstvima također se bilježi kao ostali kapitalnitransferi (D.99) (vidjeti Prilog III. „Osiguranje”, stavak 20.).

4.166.   Vrijeme bilježenja:

(a)

ostali kapitalni transferi u novcu bilježe se u trenutkudospijeća plaćanja;

(b)

ostali kapitalni transferi u naturi bilježe se kadavjerovnik prenese vlasništvo nad imovinom ili ukineobvezu.

4.167.   U sustavu računa, ostali kapitalni transferi iskazuju se među promjenamau obvezama i neto vrijednosti u kapitalnom računu sektora iinozemstva.

POGLAVLJE 5.

FINANCIJSKE TRANSAKCIJE

5.01.   

Definicija

:

Financijske transakcije su transakcije financijskomaktivom i pasivom između institucionalnih jedinica te izmeđunjih i inozemstva.

5.02.   Uzimajući u obzir definiciju transakcije (vidjeti stavak 1.33.), financijskatransakcija je međusobno djelovanje institucionalnih jedinica ili jedneinstitucionalne jedinice i inozemstva na temelju međusobnog sporazuma, akoje uključuje istodobno stvaranje ili smanjenje financijske aktive iprotustavke pasive, ili promjenu vlasništva financijske aktive, ilipreuzimanje pasive.

5.03.   Financijska aktiva je ekonomska aktiva koja se sastoji od sredstava plaćanja,financijskih potraživanja i ekonomske aktive koja je gotovo jednakafinancijskim potraživanjima.

5.04.   Sredstva plaćanja sastoje se od monetarnog zlata, posebnih prava vučenja,gotovine i prenosivih depozita.

Financijska potraživanja daju pravo njihovim vlasnicima, vjerovnicima, naprimitak plaćanja ili niza plaćanja bez ikakve protuusluge od drugihinstitucionalnih jedinica, dužnika, kojima su nastale protustavke upasivi.

Primjeri ekonomske aktive koja je gotovo jednaka financijskim potraživanjimasu dionice i ostali dionički kapital te, djelomično, uvjetna aktiva. Smatrase da je institucionalnoj jedinici koja izdaje takvu financijsku aktivunastala protustavka u pasivi.

5.05.   Uvjetna aktiva je ugovor među institucionalnim jedinicama te između njih iinozemstva kojim se određuje jedan ili više uvjeta koji se moraju ispunitiprije izvođenja financijske transakcije. Primjeri za to su jamstva zaplaćanje od strane trećih osoba, akreditivi, kreditne linije, sindiciranikreditni sporazumi (NIF) i mnoge izvedenice. U sustavu, uvjetna aktiva jefinancijska aktiva u slučajevima kada sam ugovorni odnos ima tržišnuvrijednost zbog toga što se njime može trgovati ili se njegova vrijednostmože utvrditi na tržištu. U ostalim slučajevima uvjetna aktiva se neevidentira u sustavu  (58).

5.06.   Postoji sedam različitih kategorija financijske aktive: monetarno zlato iposebna prava vučenja (AF.1), gotovina i depoziti (AF.2), vrijednosnice osimdionica (AF.3), zajmovi (AF.4), dionice i ostali vlasnički udjeli (AF.5),tehničke pričuve osiguranja (AF.6) i ostali računi potraživanja/obveza(AF.7).

5.07.   U sustavu, svaka stavka financijske aktive ima protustavku u pasivi, siznimkom one financijske aktive koja je razvrstana u kategoriju monetarnogzlata i posebnih prava vučenja (AF.1). Postoji šest različitih kategorijapasive koje odgovaraju kategorijama protustavki u financijskoj aktivi.

5.08.   Klasifikacija financijskih transakcija odgovara klasifikaciji financijskeaktive i pasive. Postoji sedam različitih kategorija financijskihtransakcija: transakcije monetarnim zlatom i posebnim pravima vučenja (F.1),transakcije gotovinom i depozitima (F.2), transakcije vrijednosnicama osimdionica (F.3), transakcije zajmovima (F.4), transakcije dionicama i ostalimvlasničkim udjelima (F.5), transakcije tehničkim pričuvama osiguranja (F.6)i transakcije ostalim računima potraživanja/obveza (F.7).

5.09.   Financijska aktiva koja se drži i nepodmirene obveze u određenom trenutku(nekog sektora ili sektora inozemstva) evidentiraju se u bilanci stanja(vidjeti poglavlje 7.). Posljedice financijskih transakcija su promjene ubilancama. Međutim, promjene između početne i završne bilance stanja moguuključiti i ostale tokove (vidjeti poglavlje 6.). One ne nastaju uslijedmeđusobnog djelovanja institucionalnih jedinica ili institucionalnihjedinice i inozemstva na temelju međusobnog sporazuma. Ostali su tokoviraščlanjeni na revalorizacije financijske aktive i pasive i na promjeneobujma financijske aktive i pasive koje ne nastaju uslijed financijskihtransakcija. Revalorizacije financijske aktive i pasive evidentiraju se uračunu revalorizacije, a promjene obujma financijske aktive i pasive koje nenastaju uslijed financijskih transakcija bilježe se u računu ostalihpromjena obujma imovine u okviru kategorija gubici uslijed nepogoda,zapljene bez naknade, ostale promjene u obujmu financijske aktive i pasivekoje nisu drugdje klasificirane te promjene u klasifikaciji i strukturi.

5.10.   Financijske transakcije između institucionalnih jedinica bilježe se ufinancijskim računima uključenih sektora. Financijske transakcije izmeđuinstitucionalnih jedinica i inozemstva bilježe se u financijskim računimauključenih sektora i u vanjskom financijskom računu (vidjeti poglavlje8.).

Financijski račun (sektora ili sektora inozemstva) pokazuje na svojoj lijevojstrani neto stjecanja financijske aktive, dok njegova desna strana pokazujenastanak obveza umanjenih za njihovu otplatu. Izravnavajuća stavkafinancijskog računa, to jest neto povećanje financijske aktive umanjena zaneto povećanje pasive je neto uzajmljivanje (+)/neto pozajmljivanje (-)(B.9).

5.11.   Financijski račun nekog sektora može biti konsolidiran ili nekonsolidiran.Nekonsolidirani financijski račun sektora pokazuje promjene financijskeaktive i pasive uslijed svih financijskih transakcija u koje su uključeneinstitucionalne jedinice koje su razvrstane u taj sektor. Konsolidiranifinancijski račun sektora pokazuje promjene financijske aktive i pasiveuslijed financijskih transakcija između institucionalnih jedinica koje surazvrstane u sektor koji se promatra i drugih institucionalnih jedinica iliinozemstva. U usporedbi s nekonsolidiranim financijskim računom, financijsketransakcije između institucionalnih jedinica koje su razvrstane u sektorkoji se promatra izbacuju se iz konsolidiranog financijskog računa. Vanjskifinancijski račun se po definiciji konsolidira.

5.12.   Financijska transakcija između dviju institucionalnih jedinica povećava netouzajmljivanje/neto pozajmljivanje jedne institucionalne jedinice i za istiiznos smanjuje neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje druge institucionalnejedinice. Financijske transakcije između institucionalnih jedinicarazvrstanih u isti sektor ne mijenjaju neto uzajmljivanje/netopozajmljivanje tog sektora. Konsolidirani i nekonsolidirani financijskiračun nekog sektora pokazuju isti iznos neto uzajmljivanja/netopozajmljivanja. Po istom načelu, financijske transakcije izmeđuinstitucionalnih jedinica ne mijenjaju neto uzajmljivanje/netopozajmljivanje ukupnog gospodarstva. Jednak je iznos, ali suprotni predznak,za neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje u vanjskom financijskom računu.Stoga je ukupno neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje svih institucionalnihjedinica i inozemstva jednako nuli.

5.13.   Financijski račun po dužniku/vjerovniku  (59) (nekog sektora ili inozemstva) je proširenje financijskog računakojim se dodatno daje analitički prikaz neto stjecanja financijske aktive posektorima dužnika i analitički prikaz neto nastale pasive po sektorimavjerovnika. Stoga on pruža informacije o odnosima dužnika i vjerovnika iusklađen je s financijskom bilancom stanja po dužnicima/vjerovnicima(vidjeti stavak 7.69.). Međutim, u slučaju financijskih transakcija nasekundarnim tržištima, on ne pruža informacije o institucionalnim jedinicamakojima je financijska aktiva prodana ili od kojih je financijska aktivakupljena, to jest financijski račun po dužnicima/vjerovnicima ne dajepotpuni odgovor na pitanje tko koga financira u jednom računovodstvenomrazdoblju.

5.14.   Financijski račun je završni račun u ukupnom poretku računa u kojem sebilježe transakcije (vidjeti poglavlje 8.). Stoga financijski račun nemaizravnavajuću stavku koja se prenosi u drugi račun. U sustavu jeizravnavajuća stavka financijskog računa istovjetna izravnavajućoj stavcikapitalnog računa. U praksi obično nailazimo na razlike među njima zbog togašto se one izračunavaju na temelju različitih statističkih podataka.

5.15.   U sustavu financijske transakcije uvijek imaju protutransakcije. Teprotutransakcije mogu biti ostale financijske transakcije ili nefinancijsketransakcije.

Istodobno povećanje ili smanjenje i financijske aktive i pasive, ili zamjenajedne financijske aktive za drugu bilježi se u potpunosti unutarfinancijskog računa (nekog sektora ili sektora inozemstva). U slučajevimakada su neka transakcija i njezina protutransakcija obje financijsketransakcije, one mijenjaju portfelj financijske aktive i pasive i mogupromijeniti ukupne iznose i financijske aktive i financijske pasiveuključenih institucionalnih jedinica ili inozemstva, ali ne mijenjaju netouzajmljivanje/neto pozajmljivanje ili neto vrijednost.

Protutransakcije financijskim transakcijama mogu također biti transakcijeproizvodima (vidjeti poglavlje 3.), transakcije raspodjele (vidjetipoglavlje 4.) ili transakcije nefinancijskom neproizvedenom aktivom (vidjetistavak 6.06.). U slučajevima kada protutransakcija financijskoj transakcijinije financijska transakcija, mijenja se neto uzajmljivanje/netopozajmljivanje uključenih institucionalnih jedinica ili inozemstva.

5.16.   Protutransakcija nekoj financijskoj transakciji može biti transfer (tekućiili kapitalni) (vidjeti poglavlje 4.). U tom slučaju, financijskatransakcija uključuje promjenu vlasništva nad financijskom aktivom ilipreuzimanje pasive kao dužnik (preuzimanje duga), ili istodobnu likvidacijufinancijske aktive i protustavke u pasivi (otpust duga ili oprost duga).Protutransakcija preuzimanju duga i otpustu duga razvrstava se u kategorijukapitalnih transfera (D.9) i bilježi se u kapitalnom računu.

Ako vlasnik nekog kvazi-društva preuzme obveze od tog kvazi-društva iliodustane od financijskih potraživanja prema tom kvazi-društvu,protutransakcija preuzimanju duga ili otpustu duga je transakcija dionicamai drugim vlasničkim udjelima (F.5).

Ako država otpusti ili preuzme dug od nekog javnog društva koji u sustavunestaje kao institucionalna jedinica, u kapitalnom računu ili financijskomračunu ne bilježi se nikakva transakcija. U tom slučaju bilježi se tok uračunu ostalih promjena obujma aktive (poglavlje 6., „Ostali tokovi”).

Ako država otpusti ili preuzme dug od nekog javnog društva u sklopu procesaprivatizacije koji je u tijeku i završit će se u kratkoročnom razdoblju,protutransakcija je transakcija dionicama i drugim vlasničkim udjelima.Privatizacija znači odustajanje od prevladavajućeg utjecaja nad tim javnimdruštvom (vidjeti stavak 2.26.) putem prodaje dionica i drugih vlasničkihudjela. Takav otpust ili preuzimanje vodi povećanju vlastitih sredstava(vidjeti stavak 7.05.), bez obzira na to je li ili ne do tog povećanjavlastitih sredstava došlo uslijed emisije dionica i drugih vlasničkihudjela.

Cjelokupni ili djelomični otpis loših dugova od strane vjerovnika kao iunilateralni otkaz obveze od strane dužnika (odbijanje plaćanja) ne svrstavase u kategoriju financijskih transakcija jer ne podrazumijeva interakcijumeđu institucionalnim jedinicama kao niti između institucionalnih jedinica isektora inozemstva. Cjelokupni ili djelomični otpis loših dugova od stranevjerovnika bilježi se u računu ostalih promjena obujma aktive (vidjetistavak 6.27. točku (d)). Odbijanje plaćanja ne evidentira se u sustavu.

5.17.   Protutransakcija nekoj financijskoj transakciji mogu biti kamate (D.41).Kamate su naplative od vjerovnika, a plative od dužnika u odnosu na određenevrste financijskih potraživanja koja su svrstana u kategorije „gotovina i depoziti” (AF.2), „vrijednosnice osimdionica” (AF.3),„zajmovi” (AF.4) i „ostali računipotraživanja/obveza” (AF.7). U sustavu, kamate se bilježe na obračunskom principu, to jestkamate se bilježe kao kamate koje se neprestano akumuliraju tijekom vremenau korist vjerovnika na iznos neplaćene glavnice (vidjeti stavak 4.50.).Protutransakcija stavci kamata (D.41) uvijek je financijska transakcija kojastvara dodatno financijsko potraživanje vjerovnika prema dužniku. Učinak jeove financijske transakcije da se kamata reinvestira. Stvarno plaćanjekamata ne bilježi se na kamate (D.41), nego uključuje transakciju koja seodnosi na promjenu vlasništva sredstava plaćanja. Protutransakcija jefinancijska transakcija kojom se smanjuje neto financijsko potraživanjevjerovnika prema dužniku. Ako se obračunata kamata ne plati na dandospijeća, nastaju dospjele neplaćene obveze po kamatama. Budući da jeobračunata kamata već evidentirana u sustavu, dospjele neplaćene obveze pokamatama ne mijenjaju ukupnu financijsku aktivu ili pasivu, ali mogupromijeniti njihovu klasifikaciju (vidjeti stavak 5.131.).

5.18.   Protutransakcija financijskoj transakciji može biti alocirani, alineraspodijeljeni vlasnički dohodak. Primjeri su kamate (D.41) i dividende(D.421) koje su primili uzajamni fondovi od svojih ulaganja i koje sualocirane, ali nije izvršena raspodjela dioničarima (vidjeti stavke 4.49.točku (b) i 4.54. točku (b)), reinvestirana zarada od izravnih stranihulaganja (D.43) i vlasnički dohodak koji se pripisuje vlasnicima policaosiguranja (D.44) u slučaju pojedinačnih polica životnog osiguranja kojenisu zaključene u okviru programa socijalnog osiguranja. Učinakprotutransakcije financijskoj transakciji je da se vlasnički dohodak(pozitivan ili negativan) reinvestira.

KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA

5.19.   Financijske transakcije se razvrstavaju u kategorije koje se dalje dijele napodkategorije, a neke od tih podkategorija se dalje dijele na podstavke.Klasifikacija transakcija u financijsku aktivu i pasivu odgovaraklasifikaciji financijske aktive i pasive (vidjeti stavke 5.06. do 5.08.).Stoga su definicije kategorija, podkategorija i podstavaka te dodatnaobjašnjenja navedene samo jedanput u ESA-i – u odjeljku poglavlja ofinancijskim transakcijama. U glavnom tekstu poglavlja o bilancama stanja neponavljaju se definicije i njihova objašnjenja, ali se u njegovu Prilogu7.1. navodi sažetak sve aktive i pasive utvrđenih u sustavu.

5.20.   Klasifikacija financijskih transakcija te financijske aktive i pasive temeljise ponajprije na likvidnosti i pravnim svojstvima financijske aktive.Klasifikacija ne sadrži funkcionalne kategorije uz iznimku jednememoradumske stavke koja se odnosi na izravno strano ulaganje. Definicijekategorija, podkategorija i podstavaka su općenito neovisne od klasifikacijeinstitucionalnih jedinica. Međutim, ako se pokaže potrebnim, klasifikacijafinancijske aktive i pasive može se dalje razraditi pomoću unakrsneklasifikacije s klasifikacijom institucionalnih jedinica. Jedan primjer zato bio bi razred „depoziti između monetarnih financijskih institucija”. Pojedinosti do kojih se klasifikacijafinancijske aktive i pasive može razraditi ovisi o institucionalnom sektorukoji se analizira.

Tablica 5.1. –   Klasifikacija financijskih transakcija

Klasifikacija financijskihtransakcija

Oznaka

Monetarno zlato i posebna pravavučenja (PPV)

F.1

 

 

Monetarno zlato

 

F.11

 

Posebna prava vučenja (PPV)

 

F.12

 

Gotovina i depoziti

F.2

 

 

Gotovina

 

F.21

 

Prenosivi depoziti

 

F.22

 

Ostali depoziti

 

F.29

 

Vrijednosnice osimdionica

F.3

 

 

Vrijednosnice osim dionica, isključujućifinancijske izvedenice

 

F.33

 

Kratkoročni

 

 

F.331

Dugoročni

 

 

F.332

Financijske izvedenice

 

F.34

 

Zajmovi

F.4

 

 

Kratkoročni

 

F.41

 

Dugoročni

 

F.42

 

Dionice i ostali vlasničkiudjeli

F.5

 

 

Dionice i ostali vlasnički udjeli,isključujući dionice u uzajamnim fondovima

 

F.51

 

Dionice koje kotiraju na burzi

 

 

F.511

Dionice koje ne kotiraju na burzi

 

 

F.512

Ostali vlasnički udjeli

 

 

F.513

Dionice u uzajamnim fondovima

 

F.52

 

Tehničke pričuveosiguranja

F.6

 

 

Neto vlasnički udjeli kućanstava u pričuvamaživotnog osiguranja i u pričuvama mirovinskihfondova

 

F.61

 

Neto vlasnički udjeli kućanstava upričuvama životnog osiguranja

 

 

F.611

Neto vlasnički udjeli kućanstava upričuvama mirovinskih fondova

 

 

F.612

Prijenosne premije osiguranja i pričuve zanenamirene tražbine

 

F.62

 

Ostali računinaplativi/plativi

F.7

 

 

Trgovački krediti i predujmovi

 

F.71

 

Ostalo

 

F.79

 

Memorandumska stavka: Izravnoulaganje

F.m

5.21.   Analiza kanala prijenosa monetarne politike može zahtijevati identifikacijumjera novca u bilancama stanja, kao i u financijskim računima sektora iinozemstva. Međutim, primjena definicije mjere novca može varirati međudržavama i tijekom vremena. Osim toga, one se sastoje od elemenata koji uvećini slučajeva ne odgovaraju kategorijama, podkategorijama ili podstavkamafinancijske aktive i pasive kako su one utvrđene u sustavu. Nadalje, sektorikoji stvaraju novac, drže novac i novčano neutralni sektori ovise odefiniciji monetarnog agregata koji se razmatra. Stoga mjere novca nisuutvrđene u sustavu. Bez obzira na to, u Prilogu 5.1. ovog poglavlja navodise metoda kojom se dozvoljava iskazivanje bilo kakve mjere novca u bilancamastanja i financijskim računima.

5.22.   Inovacije na financijskim tržištima smanjile su korisnost razdvajanjakratkoročne od dugoročne financijske aktive i pasive. Međutim, kada je bitnaanaliza dospijeća, kao kod analize kamatnih stopa i prinosa od aktive, možebiti potrebna raščlamba raspona datuma dospijeća. Stoga se različiti datumidospijeća bilježe kao sekundarni kriterij klasifikacije kada je tobitno.

Definicija

:

Kratkoročna financijska aktiva (pasiva) jefinancijska aktiva (pasiva) čije je prvobitno dospijećeobično jedna godina ili manje, a u izuzetnim slučajevimanajviše dvije godine  (60).

Dugoročna financijska aktiva (pasiva) jefinancijska aktiva (pasiva) čije je prvobitno dospijećeobično duže od jedne godine, a u izuzetnim slučajevima dužeod najmanje dvije godine.

5.23.   Mnoge kategorije, podkategorije i podstavke financijske aktive i pasive moguse raščlaniti i prikazati po jedinicama u kojima su iskazane.

Definicija

:

Financijska aktiva (pasiva) u nacionalnoj valuti jefinancijska aktiva (pasiva) koja je iskazana u valutnojjedinici ili jedinicama zakonskog sredstva plaćanja dotičnedržave.

Financijska aktiva (pasiva) u stranoj valutije financijska aktiva (pasiva) koja nije iskazana u valutnojjedinici ili jedinicama zakonskog sredstva plaćanja dotičnedržave.

Financijska aktiva u stranoj valuti uključuje financijsku aktivu iskazanu ukošarici valuta, na primjer, ECU-ima ili posebnim pravima vučenja ifinancijsku aktivu iskazanu u zlatu. Razdvajanje nacionalne i strane valuteposebno je korisno za kategoriju „gotovina i depoziti” (AF.2).

MONETARNO ZLATO I POSEBNA PRAVA VUČENJA (PPV) (F.1)

5.24.   Kategorija F.1 sastoji se od dvije podkategorije financijskihtransakcija:

(a)

monetarno zlato (F.11);

(b)

posebna prava vučenja (PPV) (F.12).

5.25.   Financijska aktiva razvrstana u kategoriju monetarno zlato i PPV (AF.1)jedina je financijska aktiva za koju u sustavu nema protustavke upasivi. Stoga transakcije monetarnim zlatom i posebnim pravima vučenja(F.1) uvijek uključuju promjene vlasništva nad financijskom aktivom(vidjeti stavak 5.02.).

Monetarno zlato (F.11)

5.26.   

Definicija

:

Podkategorija monetarnog zlata (F.11) sastoji seod svih transakcija monetarnim zlatom (AF.11), to jestzlatom koje monetarne vlasti ili drugi koji podliježuučinkovitom nadzoru tih vlasti drže kao sastavni dioinozemnih pričuva.

5.27.   Sektor monetarnih vlasti, koji je utemeljen na funkcionalnomkonceptu, sastoji se od podsektora središnje banke (S.121) iinstitucija središnje države koje obavljaju poslove koji se običnopripisuju središnjoj banci. Takvi poslovi uključuju izdavanjevalute, održavanje i upravljanje međunarodnim pričuvama teupravljanje deviznim stabilizacijskim fondovima.

Stoga zlato obično može biti financijska aktiva samo za središnjubanku ili središnju državu. Međutim, u nekim okolnostima, drugafinancijska društva mogu imati pravo vlasništva nad zlatom koje semože prodavati samo uz posebno odobrenje monetarnih vlasti. U takvimograničenim okolnostima, koncept učinkovitog nadzora može seprimijeniti na udjele u zlatu financijskih društava izuzimajućisredišnju banku.

5.28.   Monetarno zlato je obično u obliku šipki čistoće od najmanje995/1000.

5.29.   Transakcije monetarnim zlatom sastoje se uglavnom od prodaja i kupnjimonetarnog zlata među monetarnim vlastima. Kupnje monetarnog zlatabilježe se u financijskim računima domaćih monetarnih vlasti kaopovećanja financijske aktive. Protustavke su smanjenja financijskeaktive inozemstva.

5.30.   Transakcije nemonetarnim zlatom, to jest zlatom koje nije monetarnozlato, tretiraju se kao neto stjecanje dragocjenosti (ako im jeisključiva svrha osiguranje blagostanja), a inače kao krajnja iliintermedijarna potrošnja i/ili promjena zaliha. Transakcije unemonetarnom zlatu uključuju transakcije monetarnih vlasti zlatomkoje nije sastavni dio njihovih inozemnih pričuva.

5.31.   Ako monetarne vlasti dodaju nemonetarno zlato svojim udjelima umonetarnom zlatu ili oslobode monetarno zlato iz svojih udjela radinemonetarnih svrha, smatra se da su monetizirali, odnosnodemonetizirali zlato. Monetizacija i demonetizacija zlata se nebilježe u financijskim računima; umjesto toga, promjena bilančnihpozicija evidentira se bilježenjem u računu ostalih promjena obujmaaktive kao ponovna klasifikacija, tj. ponovna klasifikacija zlatakao dragocjenosti (AN.13) na monetarno zlato (AF.11) (vidjeti stavak6.32.). Demonetizacija zlata bilježi se simetrično.

5.32.   Depoziti, vrijednosnice i zajmovi iskazani u zlatu tretiraju se kaofinancijska aktiva koja ne uključuje monetarno zlato i razvrstava sezajedno sa sličnom financijskom aktivom u stranoj valuti uodgovarajućoj kategoriji.

Nemonetarni zlatni swapovi, to jest postupci koji uključujuprivremenu zamjenu nemonetarnog zlata za depozite smatraju sekolateralnim zajmovima (vidjeti stavak 5.81. točku (e)).

Posebna prava vučenja (SDR) (F.12)

5.33.   

Definicija

:

Podkategorija posebna prava vučenja (F.12)sastoji se od svih transakcija posebnim pravima vučenja(AF.12), to jest sredstvima međunarodne pričuve kojestvara Međunarodni monetarni fond (MMF) i dodjeljuje ihsvojim članovima u svrhu dopune postojećih sredstavapričuve.

5.34.   Posebna prava vučenja ne smatraju se obvezama Međunarodnog monetarnogfonda i članovi Međunarodnog monetarnog fonda kojima se dodjeljujuposebna prava vučenja nemaju stvarnu (bezuvjetnu) obvezu vraćanjaposebnih prava vučenja koja su im dodijeljena. Posebna prava vučenjaimaju isključivo službeni vlasnici tih prava, koji su običnosredišnje banke i ona su prenosiva među sudionicima u Odjelu zaposebna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda i drugimvlasnicima koje odredi MMF (druge središnje banke i određenemeđunarodne agencije). Posebna prava vučenja predstavljaju zajamčenoi bezuvjetno pravo svakog vlasnika na dodatnu rezervnu aktivu,posebno strane valute.

5.35.   Do promjena posebnih prava vučenja koja posjeduje neka monetarnavlast može doći uslijed transakcija posebnim pravima vučenja kojeuključuju plaćanja ili primitke u posebnim pravima vučenja premaMMF-u ili od MMF-a, prema ostalim sudionicima ili od ostalihsudionika u MMF-ovom Odjelu za posebna prava vučenja, ili premaostalim vlasnicima ili od ostalih vlasnika prava. One se bilježe ufinancijskim računima monetarnih vlasti, odnosno inozemstva.Promjene posebnih prava vučenja također mogu nastati radi promjenavrijednosti posebnih prava vučenja, što se bilježi u računurevalorizacije, ili radi dodjela ili ukidanja posebnih pravavučenja, što se bilježi u računu ostalih promjena u obujmu aktive(vidjeti stavak 6.27. točku (a)).

GOTOVINA I DEPOZITI (F.2)

5.36.   

Definicija

:

Kategorija „gotovina i depoziti” (F.2)sastoji se od svih transakcija u gotovini i depozitima(AF.2), to jest u gotovini u optjecaju i u svim vrstamadepozita u nacionalnoj i stranoj valuti.

5.37.   Kategorija F.2 dijeli se na tri podkategorije financijskihtransakcija:

(a)

gotovina (F.21);

(b)

prenosivi depoziti (F.22);

(c)

ostali depoziti (F.29).

Razlikovanje prenosivih i neprenosivih depozita može biti teško i, sanalitičkog stajališta, u nekim zemljama ne odveć korisno (razlikuizmeđu depozita i zajmova vidjeti u stavcima 5.74. do 5.76.).

Gotovina (F.21)

5.38.   

Definicija

:

Podkategorija „gotovina” (F.21)sastoji se od svih transakcija gotovinom (AF.21), tojest novčanicama i kovanicama u optjecaju koje se običnokoriste za plaćanje.

5.39.   Podkategorija AF.21 uključuje:

(a)

novčanice i kovanice u optjecaju koje su izdalerezidentne monetarne vlasti;

(b)

novčanice i kovanice u optjecaju koje su izdalenerezidentne monetarne vlasti i koje su u posjedurezidenata.

5.40.   Podkategorija AF.21 ne uključuje:

(a)

novčanice i kovanice koje nisu u optjecaju, na primjer,zaliha vlastitih novčanica središnje banke ilinagomilane rezerve novčanica za hitne slučajeve;

(b)

prigodne kovanice koje se obično ne koriste zaplaćanje.

5.41.   Svi sektori i inozemstvo mogu držati gotovinu. Izdaje ju središnjabanka, središnja država, inozemstvo, a u izuzetnim slučajevima drugenovčane financijske institucije. Gotovina se smatra pasivominstitucionalne jedinice koja ju je izdala.

Prenosivi depoziti (F.22)

5.42.   

Definicija

:

Podkategorija „prenosividepoziti” (F.22) sastoji se od svihtransakcija prenosivim depozitima (AF.22), to jestdepozitima (u nacionalnoj ili stranoj valuti) koji semogu neposredno pretvoriti u gotovinu ili koji suprenosivi putem čeka, bankovnog naloga, dugovnog zapisaili na drugi način, bez bilo kakvog ograničenja ilikazne.

5.43.   Podkategorija AF.22 uključuje prenosive depozite kod rezidentnih inerezidentnih monetarnih financijskih institucija. Oni obuhvaćajuprenosive depozite između monetarnih financijskih institucija, poputdepozita koje druge monetarne financijske institucije drže kodsredišnje banke kako bi ispunile uvjete u pogledu obvezne pričuve, uonoj mjeri u kojoj ti depoziti ostaju prenosivi, ili radne bilance idepozite u inozemnoj valuti kao swap aranžmane ili aranžmane izmeđudrugih monetarnih financijskih institucija.

5.44.   Svi sektori i sektor inozemstva mogu držati prenosive depozite. Onisu pasiva i to uglavnom monetarnih financijskih institucija iinozemstva, a ponekad i države.

Ostali depoziti (F.29)

5.45.   

Definicija

:

Podkategorija „ostalidepoziti” (F.29) sastoji se od svihtransakcija ostalim depozitima (AF.29), to jestdepozitima (u nacionalnoj ili stranoj valuti) koji nisuprenosivi depoziti. Ostali depoziti se ne mogu koristitiza plaćanja u svakom trenutku i ne mogu se pretvoriti ugotovinu ili prenosive depozite bez značajnihograničenja ili kazne.

5.46.   Podkategorija AF.29 uključuje:

(a)

oročene depozite. Ti depoziti nisu trenutačnoraspoloživi zbog toga što podliježu određenom roku iliprethodnoj najavi prije podizanja. Oni uključuju, naprimjer, depozite kod središnje banke kao oblik obveznihpričuva u onoj mjeri u kojoj ih deponenti ne mogurealizirati bez najave ili ograničenja;

(b)

štedne depozite, štedne knjižice, štedne potvrde ilipotvrde o depozitu, koji su neprenosivi ili je njihovaprenosivost, iako teoretski moguća, vrloograničena;

(c)

depozite koji su posljedica plana štednje ili ugovora.Ti depoziti obično uključuju obvezu deponenta naredovite uplate tijekom određenog razdoblja, a uplaćenaglavnica i obračunata kamata postaju raspoloživi teknakon proteka određenog roka. Ti se depoziti ponekadkombiniraju s odobravanjem, na kraju razdoblja štednje,zajmova koji su razmjerni akumuliranoj štednji u svrhukupnje ili gradnje stambenog objekta;

(d)

dokaze o depozitu koje izdaju štedne i kreditne udruge,građevinska društva, kreditne unije i slične ustanove,koji se ponekad nazivaju udjeli, a koji se pravno ili upraksi mogu otkupiti na zahtjev ili u relativno kratkomroku;

(e)

plaćanja povratne marže koja se odnose na financijskeizvedenice koji su obveze monetarnih financijskihinstitucija (vidjeti stavak 5.81. točku (c));

(f)

kratkoročne sporazume o reotkupu (repo poslovi) koji suobveze monetarnih financijskih institucija (vidjetistavak 5.81. točku (d))  (61).

5.47.   Podkategorija AF.29 ne uključuje prenosive potvrde o depozitu iprenosive potvrde o štednji. Oni se razvrstavaju u kategorijuvrijednosnice osim dionica, isključujući financijske izvedenice(AF.33).

5.48.   Podkategorija AF.29 nadalje uključuje:

(a)

službene ECU-e koje drži središnja banka. Ta sefinancijska aktiva sastoji od ECU-a koje je izdao EMI nateret monetarnih pričuva središnjih banaka državačlanica u svrhu provedbe Sporazuma o EMS-u. Te ECU-emogu koristiti EMI i središnje banke država članica kaosredstvo namire i za transakcije između njih i EMI-a.EMI može dodijeliti monetarnim vlastima trećih zemalja imeđunarodnim monetarnim institucijama status ostalihimatelja ECU-a  (62);

(b)

financijska potraživanja ili obveze središnje bankekoje proizlaze iz vrlo kratkoročnih mehanizamafinanciranja i kratkoročnih mehanizama monetarnihpotpora. Njima upravlja EMI  (63);

(c)

financijska potraživanja od MMF-a koja su sastavni diomeđunarodnih rezervi i koja nisu zabilježena kaozajmovi. Ona se sastoje od MMF-ovih pozicija rezervnihtranši koje proizlaze iz plaćanja dijela članskepretplate u rezervnoj aktivi i neto uporabi valutečlanica od strane Fonda;

(d)

obveze prema MMF-u koje nisu evidentirane kao zajam.One se sastoje od uporabe zajmova Fonda u okviruMMF-ovog računa općih rezervi; njima se mjeri iznosvalute članice u MMF-u kojeg je članica obveznareotkupiti.

5.49.   Svi sektori i inozemstvo mogu držati ostale depozite. Oni suprvenstveno pasiva monetarnih financijskih institucija i inozemstva,ali i drugih sektora, na primjer, ukupne države (vidjeti stavke od5.74. do 5.76.).

VRIJEDNOSNICE OSIM DIONICA (F.3)

5.50.   

Definicija

:

Kategorija „vrijednosnice osim dionica” (F.3)sastoji se od svih transakcija vrijednosnicama koji nisudionice (AF.3), to jest financijska aktiva koja predstavljafinancijske instrumente koji glase na donositelja, koji suobično prenosivi i s njima se trguje na sekundarnimtržištima ili koja se mogu utvrditi na tržištu i ne dajuimatelju nikakva vlasnička prava u institucionalnoj jedinicikoja ih izdaje.

5.51.   Kategorija AF.3 obuhvaća financijsku aktivu koju obično čine ispravecirkularni dokumenti namijenjene za optjecaj i čija se nominalnavrijednost određuje u trenutku izdavanja. Ona uključuje mjenice,obveznice, potvrde o depozitu, komercijalne zapise, zadužnice,financijske izvedenice i slične instrumente kojima se trguje nafinancijskim tržištima (vidjeti stavke od 5.77. do 5.80. za razlikuizmeđu vrijednosnica osim dionica i zajmova).

5.52.   Svi sektori i inozemstvo mogu držati vrijednosnice osim dionica kaofinancijsku aktivu. Oni su obveze i to uglavnom financijskih inefinancijskih društava, središnje, državne i lokalne uprave teinozemstva.

5.53.   Kategorija F.3 se dijeli na dvije podkategorije financijskihtransakcija  (64):

(a)

vrijednosnice osim dionica, isključujući financijskeizvedenice (F.33);

(b)

financijske izvedenice (F.34).

Vrijednosnice osim dionica, isključujući financijske izvedenice(F.33)

5.54.   

Definicija

:

Podkategorija vrijednosnice osim dionica,isključujući financijske izvedenice (F.33) sastoji se odsvih transakcija vrijednosnicama osim dionica,isključujući financijske izvedenice (AF.33), to jestvrijednosnice osim dionica koji imatelju daju bezuvjetnopravo na fiksni ili ugovorom utvrđeni varijabilninovčani dohodak u obliku kuponskih plaćanja (kamata)i/ili navedenu fiksnu svotu na navedeni datum ilidatume, ili počevši od datuma utvrđenog u trenutkuizdavanja.

5.55.   Podkategorija F.33 može se podijeliti, ako je to potrebno, na dvijepodstavke financijskih transakcija:

(a)

kratkoročne vrijednosnice osim dionica, isključujućifinancijske izvedenice (F.331);

(b)

dugoročne vrijednosnice osim dionica, isključujućifinancijske izvedenice (F.332);

Kratkoročne vrijednosnice osim dionica, isključujućifinancijske izvedenice (F.331)

5.56.   

Definicija

:

Podstavka kratkoročne vrijednosnice osimdionica, isključujući financijske izvedenice (F.331)sastoji se od svih transakcija kratkoročnimvrijednosnicama osim dionica, isključujućifinancijske izvedenice (AF.331), to jestvrijednosnicama osim dionica s kratkoročnimprvobitnim dospijećem (vidjeti stavak 5.22.), osimfinancijskih izvedenica.

5.57.   Kratkoročne vrijednosnice osim financijskih izvedenica općenitose izdaju s diskontom.

5.58.   Podstavka AF.331 uključuje:

(a)

trezorske zapise i ostale kratkoročne zapise kojeizdaje ukupna država, uključujući one kojepreuzimaju druge monetarne financijske institucijeza zadovoljenje svojih potreba obveznepričuve;

(b)

prenosive kratkoročne zapise koje izdajufinancijska i nefinancijska društva. Za takve sezapise koriste različiti nazivi: komercijalnizapisi, robne mjenice, promese, mjenice i potvrde odepozitu;

(c)

kratkoročne vrijednosnice izdane na temeljusindiciranih kreditnih sporazuma (NIF);

(d)

bankarske akcepte (BA). Bankarski akcept jeoperacija kojom jedno financijsko društvo prihvaća,potpisujući, robne mjenice ili mjenice koje izdajunefinancijska društva i bezuvjetno obećanje da će seizvršiti plaćanje navedenog iznosa na navedenidatum. BA predstavlja bezuvjetno financijskopotraživanje vlasnika i bezuvjetnu obvezufinancijskog društva koje ga akceptira.Protutransakcija financijskog društva je transakcijakratkoročnog zajma koji je to financijsko društvoodobrilo svom klijentu. Iz ovog se razlogapreporučuje da se BA tretira kao stvarna obvezafinancijskog društva koje ga je akceptiralo, a kaofinancijsko sredstvo vlasnika, iako se možda nijeizvela nikakva razmjena sredstava. U primjeni ovepreporuke potrebna je fleksibilnost, kako bi seuvažile nacionalne prakse i različitosti u prirodiovih instrumenata.

5.59.   Podstavka AF.331 ne uključuje vrijednosnice čija je prenosivost,iako teoretski moguća, u praksi vrlo ograničena i koji se zbogtoga prema potrebi razvrstavaju u podkategorije ostali depoziti(AF.29) ili kratkoročni zajmovi (AF.41) (vidjeti stavke 5.74. do5.76.).

Dugoročne vrijednosnice osim dionica, isključujućifinancijske izvedenice (F.332)

5.60.   

Definicija

:

Podstavka „dugoročnevrijednosnice osim dionica, isključujući financijskeizvedenice” (F.332) (F.332) sastoji se odsvih transakcija dugoročnim vrijednosnicama osimdionica, isključujući financijske izvedenice(AF.332), to jest vrijednosnice osim dionica sdugoročnim originalnim dospijećem (vidjeti stavak5.22.), osim financijskih izvedenica.

5.61.   Dugoročne vrijednosnice općenito se izdaju s kuponima.

5.62.   Podstavka AF.332 uključuje:

(a)

obveznice koje glase na donositelja;

(b)

subordinirane obveznice, koje se još nazivajusubordinirani dug;

(c)

obveznice s mogućnošću izbora datuma dospijeća, stim da posljednji datum dospijeća može biti duži odgodinu dana;

(d)

nedatirane obveznice ili perpetualneobveznice;

(e)

obveznice s promjenljivom kamatnom stopom(FRN);

(f)

vrijednosnice vezane uz indeks kod kojih jevrijednost glavnice vezana uz indeks cijene, cijenurobe ili indeks valutnog tečaja;

(g)

obveznice s velikim diskontom ili obveznice bezkupona;

(h)

euroobveznice. Emisija obveznica koja se istodobnoplasira na tržište najmanje dviju zemalja, aiskazana je u valuti koja ne mora biti nijedna odvaluta tih zemalja, obično putem međunarodnihsindikata financijskih društava nekolikozemalja;

(i)

privatno izdane obveznice, to jest obvezniceograničene bilateralnim sporazumima na određeneulagače, ako su barem potencijalno prenosive; akonisu, tretiraju se kao dugoročni zajmovi;

(j)

zajmove koji su postali defacto prenosivi. Ovo se treba tumačiti daznači tako samo ako se njima trguje na organiziranomsekundarnom tržištu (vidjeti stavak 5.79.);

(k)

vrijednosnice koje proizlaze iz konverzije zajmova.Konverzija uključuje dvije financijske transakcije:likvidaciju zajma i stvaranje novihvrijednosnica;

(l)

zadužnice i obveznice koje se mogu konvertirati udionice, bez obzira na to jesu li to dionice društvakoje ih izdaje ili dionice nekog drugog društva, svedok one još nisu konvertirane. Konverzija uključujedvije financijske transakcije: likvidaciju zadužniceili obveznice i emitiranje dionica. Ako se možeodvojiti od temeljne obveznice, opciju zamjene trebasmatrati posebnom financijskom aktivom koja serazvrstava u podkategoriju „financijskeizvedenice” (AF.34) (vidjeti stavak 5.67.točku (a) i stavak 5.67. točku (b));

(m)

dionice koje nose fiksni dohodak, ali neosiguravaju sudjelovanje u raspodjeli preostalevrijednosti društva u trenutku prestanka rada togdruštva, uključujući preferencijalne dionice bezprava učešća.

5.63.   Podstavka AF.332 uključuje, nadalje, financijsku aktivu koja seizdaju u sklopu sekuritizacije zajmova, hipoteka, duga pokreditnoj kartici, računa potraživanja i ostale financijskeaktive. Ponekad se izdaje nova vrijednosnica kao zamjena zaoriginalnu aktivu koja se likvidira. Kao alternativa ovome,originalna se aktiva može prenijeti na drugu institucionalnujedinicu, a nova vrijednosnica zamjenjuje originalnu aktivu uoriginalnoj bilanci stanja institucionalne jedinice. U tomslučaju originalna aktiva treba se evidentirati u bilanci stanjanove institucionalne jedinice koja ih drži.

5.64.   Podstavka F.332 ne uključuje:

(a)

transakcije vrijednosnicama u sklopu sporazuma oreotkupu. Sporazumi o reotkupu razvrstavaju se upodkategoriju „ostali depoziti”(vidjeti stavak 5.46. točku (f)) ili u kategoriju„zajmovi” (vidjeti stavak5.81. točku (d)) ovisno o uključeniminstitucionalnim jedinicama. Vrijednosnica koja jeuzajmljena ili podliježe reotkupu ne mijenja bilancustanja i ostaje razvrstana u kategorijuAF.332;

(b)

transakcije neprenosivim vrijednosnicama. One serazvrstavaju u podkategoriju „dugoročnizajmovi”;

(c)

transakcije neprenosivim zajmovima, uključujući onekoji su prodani trećim osobama, ali za koje nepostoji nijedno organizirano sekundarno tržište(vidjeti stavak 5.79.).

Financijske izvedenice (F.34)

5.65.   

Definicija