02/Sv. 001

HR

Službeni list Europske unije

3


31993R2454


L 253/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.07.1993.


UREDBA KOMISIJE (EEZ) br. 2454/93

od 2. srpnja 1993.

o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o

Carinskom zakoniku Zajednice

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (1), u daljnjem tekstu „Zakonik”, a posebno njezin članak 249.,

budući da je Zakonik skupio sve postojeće carinsko zakonodavstvo u jedinstven pravni instrument; budući da je u isto vrijeme Zakonik prouzročio određene izmjene zakonodavstva da ga učini usklađenijim, da ga pojednostavi i da popuni određene praznine; budući da na taj način predstavlja cjelokupno zakonodavstvo Zajednice u ovom području;

budući da se isti razlozi koji su doveli do usvajanja Zakonika jednako primjenjuju na carinsko provedbeno zakonodavstvo; budući da je stoga navedene carinske provedbene odredbe koje su trenutačno raspršene po mnogim uredbama Zajednice i direktivama poželjno združiti u jedinstvenu uredbu;

budući da bi tako utvrđen provedbeni zakonik za Carinski zakonik Zajednice trebao utvrditi postojeća carinska provedbena pravila; budući da je usprkos tome potrebno, u svjetlu iskustva:

napraviti neke izmjene kako bi se navedena pravila prilagodila odredbama Zakonika,

proširiti područje primjene određenih odredaba koje se trenutačno primjenjuju samo na posebne carinske postupke kako bi se uzela u obzir sveobuhvatna primjena Zakonika,

formulirati određena pravila preciznije kako bi se postigla veća pravna sigurnost u njihovoj primjeni;

budući da se napravljene promjene uglavnom odnose na odredbe u vezi s carinskim dugom;

budući da je primjereno ograničiti primjenu članka 791. stavka 2. do 1. siječnja 1995. i pregledati sadržaj u svjetlu iskustva stečenog prije tog vremena;

budući da su mjere predviđene ovom Uredbom u skladu s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

DIO I.

OPĆE PROVEDBENE ODREDBE

GLAVA I.

OPĆENITO

POGLAVLJE 1.

Definicije

Članak 1.

U smislu ove Uredbe:

1.   Zakonik znači: Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice;

2.   Karnet ATA znači: međunarodna carinska isprava za privremeni uvoz, propisana u okviru Konvencije ATA;

3.   Odbor znači: Odbor za Carinski zakonik uspostavljen u članku 247. Zakonika;

4.   Vijeće za carinsku suradnju znači: organizacija uspostavljena Konvencijom o osnivanju Vijeća za carinsku suradnju, sastavljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950.;

5.   Podaci potrebni za prepoznavanje robe znači: s jedne strane, podaci koji se koriste za prepoznavanje robe u trgovačkom smislu omogućavajući carinskim tijelima da odrede njihovo razvrstavanje u Carinsku tarifu i, s druge strane, da odrede količinu robe;

6.   Roba nekomercijalne naravi znači: roba čije stavljanje u dotični carinski postupak je povremene naravi i čija vrsta i količina ukazuju na to da je namijenjena za vlastitu, osobnu uporabu ili za uporabu u kućanstvu primatelja ili osoba koje je prenose ili je jasno da se radi o poklonima;

7.   Mjere trgovinske politike znači: netarifne mjere utvrđene, kao dio zajedničke trgovinske politike, u obliku odredaba Zajednice koje uređuju uvoz i izvoz robe, kao što su nadzorne i zaštitne mjere, količinska ograničenja ili limiti, te uvozne i izvozne zabrane;

8.   Carinska nomenklatura znači: jednu od nomenklatura iz članka 20. stavka 6. Zakonika;

9.   Harmonizirani sustav znači: Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označavanja robe;

10.   Ugovor znači: Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice.

POGLAVLJE 2.

Odluke

Članak 2.

Ako osoba koja podnosi zahtjev za donošenje odluke nije u poziciji pribaviti isprave i podatke potrebne za donošenje odluke, carinska tijela osiguravaju isprave i podatke kojima raspolažu.

Članak 3.

Odluka u vezi s osiguranjem, povoljna za osobu koja se potpisom obvezala da će na prvi pisani zahtjev carinskih tijela platiti zahtijevani iznos, ukinut će se ukoliko obveza nije ispunjena.

Članak 4.

Ukidanje ne utječe na robu koja je u trenutku stupanja na snagu ukidanja već bila stavljena u postupak temeljem ukinutog odobrenja.

Međutim, carinska tijela mogu zahtijevati da se takvoj robi odredi carinski dopušteno postupanje ili uporaba u roku koji oni utvrde.

GLAVA II.

OBVEZUJUĆE TARIFNE INFORMACIJE

POGLAVLJE 1.

Definicije

Članak 5.

Za potrebe ove Glave:

1.

   obvezujuća tarifna informacija znači tarifna informacija obvezujuća za uprave svih država članica Zajednice ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 6. i 7.;

2.

   podnositelj zahtjeva znači osoba koja je carinskim tijelima podnijela zahtjev za izdavanje obvezujuće tarifne informacije;

3.

   korisnik znači osoba u čije ime je izdana obvezujuća tarifna informacija.

POGLAVLJE 2.

Postupak za dobivanje obvezujućih tarifnih informacija - Obavještavanje podnositelja zahtjeva o informacijama i slanje Komisiji

Članak 6.

1.   Zahtjevi za izdavanje obvezujuće tarifne informacije podnose se u pisanom obliku nadležnim carinskim tijelima u državi članici ili državama članicama u kojima će se informacija koristiti ili nadležnim carinskim tijelima u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan.

2.   Zahtjev za izdavanje obvezujuće tarifne informacije odnosi se samo na jednu vrstu robe.

3.   Zahtjevi sadržavaju sljedeće pojedinosti:

(a)

ime i adresu korisnika;

(b)

ime i adresu podnositelja zahtjeva, ako ta osoba nije korisnik;

(c)

carinsku nomenklaturu u koju se roba razvrstava. Ako podnositelj zahtjeva želi da se roba razvrsta u jednu od nomenklatura iz članka 20. stavka 3. točke (b) te stavka 6. točke (b) Zakonika, dotična nomenklatura je izričito navedena u zahtjevu za izdavanje obvezujuće tarifne informacije;

(d)

detaljan opis robe koji omogućava njezino prepoznavanje i određivanje njezinog razvrstavanja u carinsku nomenklaturu;

(e)

sastav robe i sve metode analize koje se koriste za određivanje sastava robe ako je razvrstavanje ovisno o njemu;

(f)

sve uzorke, fotografije, nacrte, kataloge ili druge isprave koje su na raspolaganju i mogu pomoći carinskim tijelima pri određivanju pravilnog razvrstavanja robe u carinsku nomenklaturu, koji se prilažu kao prilozi;

(g)

predviđeno razvrstavanje;

(h)

suglasnost da se pribavi prijevod na službeni jezik (ili jedan od službenih jezika) predmetne države članice bilo koje priložene isprave, ako to zatraže carinska tijela;

(i)

naznaku podatka koji se smatraju povjerljivima;

(j)

izjavu podnositelja zahtjeva je li, prema njegovom saznanju, obvezujuća tarifna informacija za jednaku ili sličnu robu već bila zatražena ili izdana u Zajednici;

(k)

suglasnost da se dostavljene informacije smiju pohraniti u bazi podataka Komisije Europskih zajednica; međutim, osim članka 15. Zakonika, primjenjuju se odredbe koje uređuju zaštitu informacija i koje su na snazi u državama članicama.

4.   Ako carinska tijela smatraju da zahtjev ne sadrži sve podatke koje potražuju za izdavanje utemeljenog mišljenja, ona zahtijevaju od podnositelja zahtjeva da dostavi podatke koji nedostaju.

5.   Popis carinskih tijela koje su odredile države članice za zaprimanje zahtjeva za obvezujuću tarifnu informaciju ili njezino izdavanje objavljuju se u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica.

Članak 7.

1   Obvezujuća tarifna informacija izdaje se u pisanom obliku podnositelju zahtjeva i čim je prije moguće. Ako obvezujuću tarifnu informaciju nije bilo moguće izdati u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva, carinska tijela kontaktiraju podnositelja zahtjeva kako bi mu objasnila razlog kašnjenja i navela kada očekuju da će biti u mogućnosti izdati informaciju.

2.   Obvezujuća tarifna informacija izdaje se u obliku obrasca koji je u skladu s oglednim primjerkom prikazanim u Prilogu 1. Pritom se navodi koje sve podatke treba smatrati povjerljivima. Navodi se mogućnost prava na žalbu iz članka 243. Zakonika.

Članak 8.

1.   Primjerak izdane obvezujuće tarifne informacije (primjerak br. 2 Priloga 1.) i podataka (primjerak br. 4 istog Priloga) carinska tijela odnosne države članice šalju Komisiji bez odlaganja. To se slanje odvija elektroničkim putem što je moguće prije.

2.   Ako država članica to zatraži, Komisija joj bez odlaganja šalje podatke sadržane u primjerku obrasca i ostale relevantne informacije. To slanje se odvija elektroničkim putem što je moguće prije.

POGLAVLJE 3.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju proturječnosti obvezujućih tarifnih informacija

Članak 9.

Ako Komisija otkrije da postoje različite obvezujuće tarifne informacije za istu robu, po potrebi donosi mjeru za osiguranje jedinstvene primjene carinske nomenklature.

POGLAVLJE 4.

Pravni učinak obvezujućih tarifnih informacija

Članak 10.

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 64. Zakonika, na obvezujuću tarifnu informaciju može se pozivati samo korisnik.

2.   Carinska tijela mogu zahtijevati od korisnika da, pri ispunjavanju carinskih formalnosti, izvijesti carinska tijela o tome da raspolaže obvezujućom tarifnom informacijom za robu koja je predmet carinjenja.

3.   Korisnik obvezujuće tarifne informacije može ju koristiti za određenu robu samo ako na zadovoljstvo carinskih tijela dokaže da predmetna roba u svakom pogledu odgovara onoj opisanoj u podnesenoj informaciji.

4.   Carinska tijela mogu zatražiti prijevod informacije na službeni jezik ili jedan od službenih jezika predmetne države članice.

Članak 11.

Obvezujuća tarifna informacija izdana od strane carinskih tijela države članice od 1. siječnja 1991., postaje obvezujuća za nadležna tijela svih država članica pod istim uvjetima.

Članak 12.

1.   Donošenjem jednog od propisa ili odluka iz članka 12. stavka 5. Zakonika, carinska tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da se obvezujuće tarifne informacije od tog trenutka izdaju samo u skladu s predmetnim propisom ili odlukom.

2.   Za potrebe gornjeg stavka 1., datum koji se uzima u obzir je sljedeći:

za uredbe iz članka 12. stavka 5. točke (a) Zakonika, koje se odnose na izmjene carinske nomenklature, datum njihove primjene,

za uredbe iz točke (a) istog članka i stavka koje određuju ili utječu na razvrstavanje robe u carinsku nomenklaturu, datum njihove objave u seriji „L”Službenog lista Europskih zajednica,

za mjere iz točke (b) istog članka i stavka, o izmjenama objašnjenja kombinirane nomenklature, datum njihove objave u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica,

za presude Suda Europskih zajednica iz točke (b) istog članka i stavka, datum presude,

za mjere iz točke (b) istog članka i stavka koje se odnose na donošenje mišljenja o razvrstavanju ili izmjene objašnjenja Harmoniziranog sustava nazivlja Vijeća za carinsku suradnju, datum komunikacije Komisije u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica.

3.   Komisija, što je prije moguće, obavještava carinska tijela o datumima usvajanja mjera i akata iz ovog članka.

POGLAVLJE 5.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju isteka obvezujućih tarifnih informacija

Članak 13.

Ako je sukladno drugoj rečenici članka 12. stavka 4. i članka 12. stavka 5. Zakonika obvezujuća tarifna informacija ništava ili prestane vrijediti, carinsko tijelo koje ju je izdalo o tome, što je prije moguće, obavještava Komisiju.

Članak 14.

1.   Ako korisnik obvezujuće tarifne informacije koja je prestala vrijediti zbog razloga iz članka 12. stavka 5. Zakonika želi iskoristiti mogućnost primjene takve informacije tijekom danog razdoblja sukladno stavku 6. tog članka, o tome obavještava carinska tijela i dostavlja sve potrebne prateće isprave kako bi se omogućila provjera jesu li propisani uvjeti ispunjeni.

2.   U iznimnim slučajevima kada Komisija, u skladu sa zadnjim podstavkom članka 12. stavka 7. Zakonika, donese odluku koja odstupa od odredaba stavka 6. tog članka ili kada uvjeti iz stavka 1. koji se odnose na mogućnost nastavka primjene obvezujuće tarifne informacije nisu ispunjeni, carinska tijela o tome pisanim putem obavještavaju korisnika.

POGLAVLJE 6.

Prijelazna odredba

Članak 15.

Obvezujuće tarifne informacije izdane na nacionalnoj razini prije 1. siječnja 1991. ostaju valjane.

Unatoč tome, obvezujuće tarifne informacije izdane na nacionalnoj razini čija se valjanost produljuje iza 1. siječnja 1997. nevažeće su od tog datuma.

GLAVA III.

POVOLJNIJE TARIFNO POSTUPANJE ZBOG VRSTE ROBE

POGLAVLJE 1.

Roba koja podliježe uvjetu da se denaturira

Članak 16.

Razvrstavanje robe prema tarifnim podbrojevima iz stupca 2 donje tablice popisane uz svaki podbroj iz stupca 3 podliježe uvjetu da se roba denaturira kako bi se učinila neuporabljivom za ljudsku prehranu jednim od denaturanata iz stupca 4 upotrijebljenim u količini navedenoj u stupcu 5.

Redni broj

KN podbroj

Opis proizvoda

Denaturant

Ime

Najveća količina u gramima koja se upotrebljava na 100 kg proizvoda koji se denaturira

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

1

0408

Jaja peradi i ptičja jaja, bez ljuske, i žumanjci jaja, svježi, sušeni, kuhani u pari ili vodi, oblikovani, smrznuti ili na drugi način konzervirani, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih:

– Žumanjci:

Terpentinski špirit

500

Esencija lavande

100

Ružmarinovo ulje

150

Brezino ulje

100

0408 11

– – Sušeni:

Riblja krupica iz tarifnog podbroja 2301 20 00 kombinirane nomenklature, koja ima karakterističan miris i s masenim udjelom u suhoj tvar najmanje:

 

62,5 % sirovih bjelančevina i

 

6 % sirovih lipida (masne tvari)

5 000

0408 11 90

– – – Ostali

 

 

0408 19

– – Ostali

 

 

0408 19 90

– – – Ostalo

 

 

0408 91

– – Sušeno:

 

 

0408 91 90

– – – Ostalo

 

 

0408 99

– – Ostalo

 

 

0408 99 90

– – – Ostalo

 

 

2

1106

Brašno i krupica od osušenog mahunastog povrća iz tarifnog broja 0 713, od sagoa, korijenja ili gomolja iz tarifnog broja 0 714 ili od proizvoda iz Poglavlja 8.:

Riblje ulje ili ulje od riblje jetrice, filtrirano, ali ne deodorizirano ili dekolorizirano, bez aditiva

1 000

1106 20

– Brašno i krupica od sagoa, korijenja ili gomolja iz tarifnog broja 0 714:

Riblja krupica iz tarifnog podbroja 2301 20 00 kombinirane nomenklature, koja ima karakterističan miris i s masenim udjelom u suhoj tvar najmanje:

 

1106 20 10

– – Denaturirani

62,5 % sirovih bjelančevina i

 

6 % sirovih lipida (masne tvari)

5 000

 

 

 

Kemijsko ime ili opis

Uobičajeni naziv

Indeks boje (2)

 

3

2501 00

Sol (uključujući jestivu sol i denaturiranu sol) i čisti natrijev klorid, otopljen ili neotopljen u vodi ili s dodanim tvarima protiv grudanja ili tvarima za poboljšanje sipkosti; morska voda

Natrijeva sol 4-sulfobenzeneazoresorcinola, ili 2,4-dihidroksizobenzen-4-sulfonska kiselina (boja: žuta)

Krizoin S

14 270

6

– Sol (uključujući sol za jelo i denaturiranu sol) i čisti natrijev klorid, otopljen u vodi ili ne s dodatkom ili bez dodatka tvari protiv grudanja ili za poboljšanje sipkosti

– – Ostalo:

Dinatrijeva sol 1-(4-sulf-1-fenilazo)-4-aminobenzen-5-sulfonske kiselina (boja: žuta)

Trajna žuta AB

13 015

6

2501 00 51

– Denaturirana ili za ostale industrijske namjene (uključujući rafinaciju), osim za ishranu ili pripravu hrane za ljude ili životinje

Tetranatrijeva sol 1-(4-sulfo-1-naftilazo)-2-naftol-3,6,8-trisulfonske kiseline (boja: crvena)

Ponceau 6 R

16 290

1

Tetrabromofluorescein (boja: fluorescentno žuta)

Eosin

45 380

0,5

Naftalen

Naftalen

250

Sapun u prahu

Sapun u prahu

1 000

Natrijev ili kalijev dikromat

Natrijev ili kalijev dikromat

30

Željezov oksid sa sadržajem najmanje 50 mas. % Fe2O3. Željezov oksid bi trebao biti tamno crven do smeđi i trebao bi biti u obliku finog praha, od čega 90 % prolazi kroz sito veličine oka 0,10 mm

Željezov oksid

250

Natrijev hipoklorit

Natrijev hipoklorit

 

3 000

 

 

 

Ime

 

4

3502

Albumini (uključujući koncentrate od dviju ili više bjelančevina surutke, s masenim udjelom bjelančevina surutke većim od 80 %, računano na suhu tvar), albuminati i drugi albuminski derivati:

Ružmarinovo ulje (samo za tekuće albumine)

Sirovo ulje od kamfora (za tekuće i krute albumine)

Bijelo ulje od kamfora (za tekuće i krute albumine)

Natrijev azid (za tekuće i krute albumine)

Dietanolamin (samo za krute albumine)

150

2 000

2 000

100

6 000

3502 10

– Albumin iz jaja:

 

3502 10 10

– Neprikladan ili što se preradom ne mogu učiniti prikladnim za ljudsku uporabu

 

3502 90

– Ostalo

 

– Albumini, osim albumina iz jaja:

 

3502 90 10

– Neprikladan ili što se preradom ne mogu učiniti prikladnim za ljudsku uporabu

 

Članak 17.

Denaturacija se obavlja tako da se osigura da se proizvod koji treba denaturirati i denaturant homogeno izmiješaju i da se ne mogu ponovno razdvojiti na ekonomski održiv način.

Članak 18.

Odstupajući od članka 16., svaka država članica može privremeno odobriti uporabu denaturanta koji nije naveden u stupcu 4 tablice na koju upućuje taj članak.

U takvom slučaju, Komisiji se šalje obavijest u roku od 30 dana, navodeći podrobne podatke o takvim denaturantima i o upotrijebljenoj količini. Komisija obavješćuje države članice što je prije moguće.

O tom pitanju raspravlja Odbor.

Ako, u roku od 18 mjeseci od datuma kada je Komisija primila obavijest, Odbor nije dostavio mišljenje o uvrštavanju predmetnog denaturanta u stupac 4 navedene tablice, uporaba takvog denaturanta odmah prestaje u svim državama članicama.

Članak 19.

Ovo se Poglavlje primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 70/524/EEZ (3).

POGLAVLJE 2.

Uvjeti za razvrstavanje u Carinsku tarifu određenih vrsta sjemenja

Članak 20.

Razvrstavanje robe prema tarifnim podbrojevima iz stupca 2 donje tablice popisane uz svaki podbroj u stupcu 3 podliježe uvjetima utvrđenima u člancima 21. do 24.

Redni broj

Oznaka KN

Naziv

1

0701

Krumpir, svjež ili rashlađen

0701 10 00

– Sjemenski

2

0712

Osušeno povrće, cijelo, rezano, u kriškama, lomljeno ili u prahu, ali dalje nepripremljeno:

0712 90

– ostalo povrće; mješavine povrća:

– – slatki kukuruz (Zea mays var. saccharata):

– – – sjemenski hibridi

3

1001

Pšenica i suražica:

1001 90

– ostala

1001 90 10

– – pir za sjetvu

4

1005

Kukuruz

1005 10

– Sjemenski:

– – hibridni:

1005 10 11

– – – dvolinijski i „top cross” hibridi

1005 10 13

– – – trolinijski hibridi

1005 10 15

– – – obični hibridi

1005 10 19

– – – ostali

5

1006

Riža

1006 10

– riža u ljusci (neoljuštena ili sirova)

1006 10 10

– – za sjetvu

6

1007 00

Sirak u zrnu

1007 00 10

– hibridi za sjetvu

7

1201 00

Soja u zrnu, uključujući i lomljenu

1201 00 10

– za sjetvu

8

1202

Kikiriki, nepržen niti drukčije pripremljen, u ljusci, oljušten ili lomljen:

1202 10

– u ljusci:

1202 10 10

– – za sjetvu

9

1204 00

Laneno sjeme, cijelo ili lomljeno:

1204 00 10

– za sjetvu

10

1205 00

Sjeme uljane repice, uključujući i lomljeno:

1205 00 10

– za sjetvu

11

1206 00

Suncokretovo sjeme, uključujući i lomljeno:

1206 00 10

– za sjetvu

12

1207

Ostalo uljano sjeme i plodovi, uključujući i lomljeno:

1207 10

– palmini orasi i jezgre:

1207 10 10

– – za sjetvu

13

1207 20

– Pamukovo sjeme:

1207 20 10

– – za sjetvu

14

1207 30

– Ricinusovo sjeme:

1207 30 10

– – za sjetvu

15

1207 40

– Sezamovo sjeme:

1207 40 10

– – za sjetvu

16

1207 50

– Sjeme gorušice:

1207 50 10

– – za sjetvu

17

1207 60

– Sjeme šafranike:

1207 60 10

– – za sjetvu

 

 

– Ostalo

18

1207 91

– – Sjeme maka:

1207 91 10

– – za sjetvu

19

1207 92

– – Sjeme maslovca:

1207 92 10

– – – za sjetvu

20

1207 99

– – ostalo:

1207 99 10

– – – za sjetvu

Članak 21.

Sjemenski krumpiri ispunjavaju uvjete utvrđene na temelju članka 15. Direktive Vijeća 66/403/EEZ (4).

Članak 22.

Slatki kukuruz, pir, hibridni kukuruz, riža i sirak za sjetvu ispunjavaju uvjete utvrđene na temelju članka 16. Direktive Vijeća 66/402/EEZ (5).

Članak 23.

Uljano sjemenje i plodovi za sjetvu ispunjavaju uvjete utvrđene na temelju članka 15. Direktive Vijeća 69/208/EEZ (6).

Članak 24.

Slatki kukuruz, pir, hibridni kukuruz, riža, hibridni sirak, uljano sjemenje i plodovi vrste na koju se ne primjenjuju Direktive Vijeća 66/402/EEZ i 69/208/EEZ ne uvrštavaju se u podbrojeve navedene u članku 20. osim ako osoba na koju se to odnosi ne dokaže na zadovoljstvo nadležnih tijela država članica da su doista namijenjeni za sjetvu.

POGLAVLJE 3.

Uvjeti za razvrstavanje u Carinsku tarifu tkanine za sita kao komadne robe

Članak 25.

Razvrstavanje u Carinsku tarifu tkanine za sita, nedovršene, iz oznake KN 5911 20 00 podliježe uvjetu da je označena kako je dolje navedeno.

Oznaka koja se sastoji od pravokutnika i njegovih dijagonala mora biti otisnuta u pravilnim razmacima uzduž oba ruba tkanine bez zadiranja u rubove, na takav način da udaljenost između dvije uzastopne oznake, izmjerena između susjednih krajeva pravokutnika, nije veća od jednog metra i da su oznake na jednom rubu raspoređene tako da su na pola puta između onih na drugome rubu (sredina svake oznake mora biti jednako udaljena od sredine dviju najbližih oznaka na suprotnom rubu). Položaj svake oznake mora biti takav da su dulje stranice pravokutnika paralelne s osnovom tkanine (vidi skicu ispod).

Image

Debljina linija koje tvore stranice pravokutnika mora biti 5 mm, a debljina dijagonala 7 mm. Pravokutnik od vanjskog ruba linija mora biti dug najmanje 8 cm i širok 5 cm.

Oznake moraju biti otisnute u jednoj boji koja je u kontrastu s bojom tkanine i moraju biti neizbrisive.

POGLAVLJE 4.

Roba za koju se mora predočiti potvrda o vjerodostojnosti ili kakvoći, ili druga potvrda

Članak 26.

1.   Razvrstavanje robe prema tarifnim podbrojevima iz stupca 2 donje tablice popisane uz svaki podbroj u stupcu 3 uvezene iz zemalja prikazanih u stupcu 5, podliježe podnošenju potvrda koje ispunjavaju uvjete navedene u člancima 27. do 34.

Potvrde su prikazane u Prilozima 2. do 8., kako je navedeno u stupcu 4 tablice.

Potvrde o vjerodostojnosti primjenjuju se na grožđe, whisky, votku i duhan, potvrde o podrijetlu na vino, a potvrde o kakvoći na natrijev nitrat.

2.   Odstupajući od odredaba stavka 1., za Port, Madeiru, Sherry i Setubal muscatel iz oznaka KN 2204 21 41, 2204 21 51, 2204 29 41 i 2204 29 51, odobrena komercijalna isprava ispunjena i ovjerena u skladu s odredbama članka 9. stavka 2. Uredbe Komisije (EEZ) br. 986/89 (7) podnosi se umjesto potvrde o podrijetlu.

3.   Međutim, duhan izuzet od carine pri puštanju u slobodni promet na temelju propisa Zajednice razvrstava se u podbrojeve 2401 10 10 do 2401 10 49 i 2401 20 10 do 2401 20 49 bez podnošenja potvrde o vjerodostojnosti. Takva se potvrda ne izdaje niti prihvaća za duhan navedenih tipova ako je više od jednog tipa duhana pakirano u istom izvornom pakiranju.

4.   Za robu navedenu pod rednim brojem 6. u sljedećoj tablici, u smislu ovog članka:

(a)

zračnim tokom sušen duhan tipa Virginia znači duhan koji je sušen u umjetnim atmosferskim uvjetima procesom koji omogućuje regulaciju topline i ventilacije, ne dopuštajući dimu i parama da dođu u doticaj s listovima duhana; boja sušenog duhana obično varira od limun žute do vrlo tamno narančaste ili crvene. Ostale boje i kombinacije boja često su posljedica različite zrelosti ili različitih tehnika uzgoja ili sušenja;

(b)

svijetli zračno sušen duhan tipa Burley (uključujući Burley hibride) znači duhan koji je sušen u prirodnim atmosferskim uvjetima i nema miris dima ili para ako je bila upotrijebljena dodatna toplina ili strujanje zraka; boja listova obično varira od svijetlo smeđe do crvenkaste boje. Ostale boje i kombinacije boja često su posljedica različite zrelosti ili različitih tehnika uzgoja ili sušenja;

(c)

svijetli zračno sušen duhan tipa Maryland znači duhan koji je sušen u prirodnim atmosferskim uvjetima i nema miris dima ili para ako je bila upotrijebljena dodatna toplina ili strujanje zraka; boja listova obično varira od svijetlo žute do tamno crvene. Ostale boje i kombinacije boja često su posljedica različite zrelosti ili različitih tehnika uzgoja ili sušenja;

(d)

zračnim tokom sušen duhan znači duhan koji je sušen u umjetnim atmosferskim uvjetima uporabom otvorene vatre čiji dim drva duhan djelomično upije. Zračnim tokom sušeni listovi duhana obično su deblji od listova Burleya, zračnim tokom sušenog, ili Marylanda s odgovarajućeg mjesta na stabljici. Boje obično variraju od žućkasto-smeđe do vrlo tamno smeđe. Ostale boje i kombinacije boja često su posljedica različite zrelosti ili različitih tehnika uzgoja ili sušenja.

Redni broj

Oznaka KN

Opis

Br. Priloga

Tijelo izdavatelj

Država izvoznica

Ime

Sjedište

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

(6)

(7)

1

0806

Grožđe, svježe ili suho:

2

Sjedinjene Američke Države

United States Department of Agriculture ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Washington DC

0806 10

– Svježe

 

 

 

 

– – stolno grožđe

 

 

 

 

– – – od 1. studenoga do 14. srpnja:

 

 

 

 

0806 10 11

– – – – sorte Emperor (Vitis vinifera cv.) od 1. prosinca do 31. siječnja

 

 

 

 

2

2106

Prehrambeni proizvodi što nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu

3

Švicarska

Union Suisse du commerce de fromage SA/Schweizerische Kaseunion AG/Unione svizzera per il commercio del formaggio SA

Bern

2106 90

– Ostali

 

 

2106 90 10

– – Fondue sir

 

Austrija

Osterreichische Hartkase Export GmbH

Inssbruck

3

2204

Vino od svježeg grožđa, uključujući pojačana vina; mošt od grožđa, osim mošta iz tarifnog broja 2009

 

 

Ime vina

 

Tokay (Aszu, Szamorodni)

Orszagos Borminosito Intezet Budapest II, Frenkel, Leo Utca I (Nacionalni institut za odobravanje vina)

 

– Ostala vina; mošt od grožđa u kojeg je fermentacija zaustavljena dodatkom alkohol:

 

 

 

2204 21

– – u posudama obujma 2 l ili manjeg

 

 

 

– – – ostalo:

 

 

 

– – – – s volumnim udjelom stvarnog alkohola većim od 15 vol. %, ali ne većim od 18 vol. %

 

 

 

2204 21 41

– – – – – tokay (Aszu, Szamorodni)

4

Madžarska

Budimpešta

– – – – s volumnim udjelom stvarnog alkohola većim od 18 vol. %, ali ne većim od 22 vol. %

 

 

2204 21 51

– – – – – tokay (Aszu, Szamorodni)

 

 

2204 29

– – ostalo:

 

 

– – – ostalo:

 

 

– – – – s volumnim udjelom stvarnog alkohola većim od 15 vol. %, ali ne većim od 18 vol. %

 

 

2204 29 45

– – – – – tokay (Aszu, Szamorodni)

 

 

– – – – s volumnim udjelom stvarnog alkohola većim od 18 vol. %, ali ne većim od 22 vol. %

 

 

2204 29 55

– – – – – tokay (Aszu, Szamorodni)

 

 

4

2208

Nedenaturirani etilni alkohol s volumnim udjelom alkohola manjim od 80 vol. %; rakije, likeri i ostala alkoholna pića:

 

Sjedinjene Američke Države

United States Department of Treasury, Bureau of Alcohol, Tobacco and Firearms ili njegovi ovlašteni regionalni uredi (8)

Washington DC

2208 30

– Viski:

 

 

 

 

– – bourbon whisky, u posudama obujma:

5

 

 

 

2208 30 11

– – – 2 l ili manjeg

 

 

 

 

2208 30 19

– – – većeg od 2 l

 

 

 

 

5

2208 90

– Ostalo:

 

 

 

 

– – votka s volumnim udjelom alkohola 45,4 vol. % ili manjim te destilirana pića (rakije) od šljiva, krušaka, trešanja ili višanja (osim likera), u posudama obujma:

6

Finska

ALKO Limited

Salmisaaren-ranta, 7 00100 Helsinki 10 Finska

– – – 2 l ili manjeg:

 

 

 

2208 90 31

– – – – votka

 

 

 

 

– – ostala alkoholna pića u posudama obujma:

 

 

 

 

– – – 2 l ili manjeg:

 

 

 

 

– – – – destilirana pića (osim likera):

 

 

 

 

2208 90 35

– – – – – ostalo

 

 

 

 

6

2401

Neprerađeni duhan; duhanski otpaci:

7

Sjedinjene Američke Države

Tobacco Association of the United States ili njezini ovlašteni uredi (8)

Raleigh, Sjeverna Karolina

2401 10

– Duhan, neižiljen:

– – zračnim tokom sušen duhan tipa Virginia i svijetli zračno sušen duhan tipa Burley (uključujući Burley hibride); svijetli zračno sušen duhan tipa Maryland i na dimu sušen duhan:

Kanada

Directorate General Food Production and Inspection, Agriculture Branch, Canada, ili njezini ovlašteni uredi (8)

Ottawa

2401 10 10

– – – zračnim tokom sušen duhan tipa Virginia

Direction générale de la production et de l'inspection, Section agriculture, Canada, ili njezini ovlašteni uredi (8)

2401 10 20

– – – svijetli zračno sušen duhan tipa Burley (uključujući Burley hibride)

2401 10 30

– – – svijetli zračno sušen duhan tipa Maryland

Argentina

Camara del Tabaco del Salta, ili njezini ovlašteni uredi (8)

Salta

– – – na dimu sušen duhan:

Camara del Tabaco del Jujuy, ili njezini ovlašteni uredi (8)

San Salvador de Jujuy

2401 10 41

– – – – tipa Kentucky

 

2401 10 49

– – – – ostali

 

Camara de Comercio Exterior de Misiones ili njezini ovlašteni uredi (8)

Posadas

2401 20

– Duhan, djelomično ili potpuno ižiljen

Bangladeš

Ministry of Agriculture, Department of Agriculture Extension, Cash Crop Division ili njegov ovlašteni ured (8)

Dacca

– – zračnim tokom sušen duhan tipa Virginia i svijetli zračno sušen duhan tipa Burley (uključujući Burley hibride); svijetli zračno sušen duhan tipa Maryland i na dimu sušen duhan:

Brazil

Carteira de Comercio Exterior do Banco do Brasil ili njegov ovlašteni ured (8)

Rio de Janiero

2401 20 10

– – – zračnim tokom sušen duhan tipa Virginia

Kina

Shangai Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Šangaj

2401 20 20

– – – svijetli zračno sušen duhan tipa Burley (uključujući Burley hibride)

Shandong Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Qingdao

2401 20 30

– – – svijetli zračno sušen duhan tipa Maryland

Hubei Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Hankou

– – – na dimu sušen duhan:

2401 20 41

– – – – tipa Kentucky

Guangdong Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Kanton

2401 20 49

– – – – ostali

Liaoning Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Dalian

 

 

Yunnan Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Kunming

 

 

Shenzhan Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Shenzhan

 

 

Hainan Import and Export Commodity Inspection Bureau of the People's Republic of China ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Hainan

 

 

Kolumbija

Superintendencia de Industria y Comercio - Division de Control de Normas y Calidades ili njegov ovlašteni ured (8)

Bogota

 

 

Kuba

Empresa Cubana del Tabaco „Cubatabaco” ili njegov ovlašteni ured (8)

Havana

 

 

Gvatemala

Direction de Comercio Interior y Exterior del Ministerio de Economia, ili njezin ovlašteni ured (8)

Gvatemala

 

 

Indija

Tobacco Board, ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Guntur

 

 

Indonezija

Lembaga Tembakou, ili njegovi ovlašteni uredi (8)

 

 

 

Lembaga Tembakou

Sumatra Utara

Medan

 

 

Lembaga Tembakou

Java Tengah

Sala

 

 

Lembaga Tembakou

Java Timur I

Surabaya

 

 

Lembaga Tembakou

Java Timur II

Jembery

 

 

Meksiko

Secretaria de Comercio ili njegov ovlašteni ured (8)

Ciudad de Mexico

 

 

Filipini

Philippine Virginia Tobacco Administration, ili njezini ovlašteni uredi (8)

Quezon City

 

 

Južna Koreja

Office of Korean Monopoly Corporation, ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Sintanjin

 

 

Šri Lanka

Department of Commerce ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Kolombo

 

 

Švicarska

Administration federale des Douanes, Section de l’imposition du tabac, ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Bern

 

 

Tajland

Department of Foreign Trade, Ministry of Commerce, ili njegovi ovlašteni uredi (8)

Bangkok

7

3102

Dušična gnojiva, mineralna ili kemijska:

8

Čile

Servicio Nacional de Geologia y Mineria

Santiago

3102 50

– Natrijev nitrat:

 

 

 

 

3102 50 10

– – prirodni natrijev nitrat

 

 

 

 

3105

Mineralna ili kemijska gnojiva što sadrže dva ili tri gnojiva elementa-dušik, fosfor i kalij; ostala gnojiva; proizvodi iz ovog poglavlja u obliku tablica ili u sličnim oblicima ili u pakiranjima bruto mase ne veće od 10 kg:

 

 

 

 

3105 90

– Ostala:

 

 

 

 

3105 90 10

– – prirodni kalijev natrijev nitrat, što se sastoji od prirodne smjese natrijevog nitrata i kalijevog nitrata (kalijevog nitrata može biti i do 44 %), s ukupnim masenim udjelom dušika ne većim od 16,3 % u suhom bezvodnom proizvodu

 

 

 

 

Članak 27.

1.   Potvrde odgovaraju oglednim primjercima u odgovarajućim prilozima navedenima u stupcu 4 tablice iz članka 26. Tiskaju se i ispunjavaju na jednom od službenih jezika Europske ekonomske zajednice i, prema potrebi, na službenom jeziku zemlje izvoznice.

2.   Potvrde su veličine približno 210 × 297 milimetara.

Papir koji se koristi je:

u slučaju robe navedene pod rednim brojem 3. u tablici iz članka 26., bijeli papir bez mehaničkih dijelova i na kojem je moguće pisati, težine najmanje 55 g/m2 i najviše 65 g/m2.

Prednja strana potvrde ima otisnut „guilloche” uzorak roza boje što omogućuje primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja,

u slučaju robe navedene pod rednim brojevima 4. i 5. u tablici iz članka 26., bijeli papir sa žutim rubom težine ne manje od 40 g/m2,

u slučaju ostale robe u tablici, bijeli papir težine najmanje 40 g/m2.

3.   U slučaju robe navedene pod rednim brojem 3. u tablici iz članka 26., rubovi potvrde mogu na sebi imati dekorativne dizajne na vanjskom rubu u obliku trake koji ne prelaze 13 milimetara po širini.

4.   U slučaju robe navedene pod rednim brojem 2. u tablici iz članka 26., potvrda se sastavlja u izvorniku i dva primjerka. Izvornik je bijele boje, prvi primjerak roza i drugi primjerak žute boje.

5.   U slučaju robe navedene pod rednim brojem 2. tablice iz članka 26., svaka potvrda ima pojedinačni serijski broj tijela izdavatelja, čemu slijedi nacionalni simbol koji pripada tome tijelu.

Kopije imaju isti serijski broj i nacionalni simbol kao i izvornik.

6.   Carinska tijela države članice u kojoj je roba deklarirana za puštanje u slobodni promet mogu zatražiti prijevod potvrde.

Članak 28.

Potvrda se ispunjava strojno ili vlastoručno. U potonjem slučaju ispunjava se tintom i velikim tiskanim slovima.

Članak 29.

1.   Potvrda ili, u slučaju djelomičnih pošiljaka robe navedene pod rednim brojevima 1., 6. i 7. u tablici iz članka 26., preslika potvrde, kako je predviđeno člankom 34., podnosi se carinskim tijelima države članice uvoznice zajedno s robom na koju se odnosi u sljedećem rokovima, počevši od datuma izdavanja potvrde:

dva mjeseca u slučaju robe navedene pod rednim brojem 2. u tablici,

tri mjeseca, u slučaju robe navedene pod rednim brojevima 1., 3. i 4. u tablici,

šest mjeseci, u slučaju robe navedene pod rednim brojevima 5. i 7. u tablici,

24 mjeseca, u slučaju robe navedene pod rednim brojem 6. u tablici.

2.   U slučaju robe navedene pod rednim brojem 2. u tablici iz članka 26:

izvornik i prvi primjerak potvrde podnosi se odgovarajućim tijelima,

drugi primjerak potvrde tijelo izdavatelj šalje izravno carinskoj službi države članice uvoznice.

Članak 30.

1.   Potvrda je valjana samo ako ju tijelo izdavatelj iz stupca 6 tablice iz članka 26. propisno ovjeri.

2.   Propisno ovjerena potvrda je ona na kojoj je navedeno mjesto i datum izdavanja i koja na sebi ima pečat tijela izdavatelja i potpis osobe ili osoba ovlaštenih za potpisivanje.

Članak 31.

1.   Tijelo izdavatelj može se pojaviti u tablici iz članka 26. samo ako:

(a)

ga kao takvog priznaje zemlja izvoznica;

(b)

se obvezuje provjeriti podatke prikazane na potvrdi;

(c)

se obvezuje Komisiji i državama članicama, na zahtjev, pružiti sve odgovarajuće informacije kako bi omogućilo procjenu pojedinosti prikazanih na potvrdama.

2.   Tablica iz članka 26. revidira se kada uvjet predviđen u stavku 1. točki (a) više nije ispunjen ili kad tijelo izdavatelj ne ispuni jednu ili više svojih obveza.

Članak 32.

Računi koji su podneseni kao prilog deklaracijama za puštanje u slobodni promet imaju serijski broj ili brojeve odgovarajuće(-ih) potvrde(-a).

Članak 33.

Zemlje navedene u stupcu 5 tablice iz članka 26. Komisiji šalju otiske pečata koje upotrebljavaju njihova tijela izdavatelji i ovlašteni uredi. Komisija te informacije šalje carinskim tijelima država članica.

Članak 34.

U slučaju robe navedene pod rednim brojevima 1, 6. i 7. u tablici iz članka 26., ako je pošiljka djelomična izvorna potvrda se fotokopira za svaki dio pošiljke. Preslike i izvorne potvrde podnose se carinarnici u kojoj se roba nalazi.

Na svakoj preslici naznačeno je ime i adresa primatelja i označen je navod „Izvod valjan za … kg” crvenom bojom (brojkama i slovima) zajedno s mjestom i datumom dijeljenja. Navedene izjave ovjeravaju se pečatom carinarnice i potpisom odgovornog carinskog službenika. Pojedinosti koje se odnose na dijeljenje pošiljke upisuju se u izvornu potvrdu, koju zadržava predmetna carinarnica.

GLAVA IV.

PODRIJETLO ROBE

POGLAVLJE 1.

Nepovlašteno podrijetlo

Odjeljak 1.

Obrada ili prerada kojom se stječe status podrijetla

Članak 35.

Ovo poglavlje propisuje, za tekstil i tekstilne proizvode iz Odsjeka XI. kombinirane nomenklature te za određene proizvode, osim tekstila i tekstilnih proizvoda, obradu ili preradu za koju se smatra da ispunjava kriterije iz članka 24. Zakonika i kojom predmetni proizvodi stječu podrijetlo zemlje u kojoj je izvršena obrada ili prerada.

„Zemlja” znači treća zemlja ili Zajednica, ovisno o slučaju.

Odsjek 1.

Tekstil i tekstilni proizvodi iz odsjeka XI. kombinirane nomenklature

Članak 36.

Za tekstil i tekstilne proizvode iz odsjeka XI. kombinirane nomenklature potpuni postupak, kako je opisan u članku 37., smatra se obradom ili preradom kojom se stječe podrijetlo u smislu članka 24. Zakonika.

Članak 37.

Obrada ili prerada nakon koje se dobiveni proizvodi razvrstavaju u broj kombinirane nomenklature različit od onoga koji obuhvaća različite materijale bez podrijetla smatraju se potpunim postupcima.

Međutim, za proizvode iz Priloga 10., samo se određeni postupci navedeni u stupcu 3 navedenog Priloga vezani uz pojedini dobiveni proizvod smatraju potpunima, bez obzira uključuju li ili ne promjenu broja.

Način primjene pravila iz Priloga 10. opisan je uvodnim napomenama u Prilogu 9.

Članak 38.

Za potrebe prethodnog članka, sljedeće se u svakom slučaju smatra nedostatnom obradom ili preradom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, bez obzira je li došlo do promjene broja:

(a)

postupci kojima se proizvode održava u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja (provjetravanje, prostiranje, sušenje, uklanjanje oštećenih dijelova i slični postupci);

(b)

jednostavni postupci koji se sastoje od uklanjanja prašine, prosijavanja, sortiranja, klasificiranja, slaganja (uključujući slaganje kompleta), pranja, rasijecanja;

(c)

i.

promjena pakiranja te rastavljanje i ponovno sastavljanje pošiljaka;

ii.

jednostavno punjenje vreća, sanduka, kutija, pričvršćivanje na kartice ili ploče itd., te svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(d)

dodavanje oznaka, natpisa i drugih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihova pakiranja;

(e)

jednostavno sklapanje dijelova kako bi se izradilo cjelovit proizvod;

(f)

kombinacija dvaju ili više postupaka navedenih u točkama (a) do (e).

Odsjek 2.

Proizvodi osim tekstila i tekstilnih proizvoda iz odsjeka XI. kombinirane nomenklature

Članak 39.

U slučaju dobivenih proizvoda navedenih u Prilogu 11., obrada ili prerada iz stupca 3 navedenog Priloga smatra se postupkom kojim se stječe status proizvoda s podrijetlom na temelju članka 24. Zakonika.

Način primjene pravila iz Priloga 11. opisan je u uvodnim napomenama u Prilogu 9.

Odsjek 3.

Zajedničke odredbe za sve proizvode

Članak 40.

Ako popisi u Prilozima 10. i 11. navode da se podrijetlo stječe ako vrijednost uporabljenih materijala bez podrijetla ne premašuje određeni postotak cijene franko tvornice dobivenog proizvoda, taj postotak izračunava se na sljedeći način:

„vrijednost” znači carinska vrijednost u vrijeme uvoza uporabljenih materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili ga nije moguće utvrditi, prvu cijenu koju je moguće utvrditi, a koja se plaća za takve materijale u zemlji prerade,

„cijena franko tvornice” znači cijena franko tvornice dobivenog proizvoda umanjena za sve domaće poreze koji se vraćaju ili bi se mogli vratiti nakon izvoza takvog proizvoda,

„vrijednost ostvarena na temelju postupaka sastavljanja” znači uvećana vrijednost koja proizlazi iz samog sastavljanja, zajedno sa svim postupcima dorade i kontrole, te iz ugrađivanja bilo kojih dijelova podrijetlom iz zemlje u kojoj su predmetni postupci izvršeni, uključujući dobit i opće troškove nastale u toj zemlji kao rezultat postupaka.

Odjeljak 2.

Provedbene odredbe za zamjenske dijelove

Članak 41.

Osnovni zamjenski dijelovi za uporabu s bilo kojim komadom opreme, strojem, uređajem ili vozilom puštenim u slobodni promet ili prethodno izvezenim smatraju se proizvodima istog podrijetla kao ta oprema, stroj, uređaj ili vozilo, ako su ispunjeni uvjeti propisani u ovom odjeljku.

Članak 42.

Presumpcija o podrijetlu na način opisan u prethodnom članku prihvaća se samo:

ako je to neophodno za uvoz u zemlju odredišta,

ako ugrađivanje navedenih osnovnih zamjenskih dijelova u predmetnu opremu, stroj, uređaj ili vozilo u fazi proizvodnje nije za tu opremu, stroj, uređaj ili vozilo onemogućilo stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom u Zajednici ili zemlji proizvodnje.

Članak 43.

Za potrebe članka 41.:

(a)

„oprema, stroj, uređaj ili vozilo” znači roba iz odsjeka XVI., XVII. i XVIII. kombinirane nomenklature;

(b)

„osnovni zamjenski dijelovi” znači dijelovi koji su:

sastavnice bez kojih ispravan rad robe navedene pod (a) koja je puštena u slobodni promet ili je prethodno izvezena ne može biti osiguran, i

svojstveni toj robi, i

namijenjeni njezinom redovitom održavanju i zamjeni istovrsnih dijelova koji su se oštetili ili postali neupotrebljivi.

Članak 44.

Ukoliko se nadležnim tijelima ili ovlaštenim agencijama država članica podnese zahtjev za izdavanje potvrde o podrijetlu za osnovne zamjenske dijelove u smislu članka 41., polje 6 (redni broj artikla, oznake, broj i vrste paketa, opis robe) i zahtjev koji se na nju odnosi sadrži izjavu podnositelja zahtjeva da je navedena roba namijenjena za redovito održavanje prethodno izvezene opreme, stroja, uređaja ili vozila, s točnim podacima o navedenoj opremi, stroju, uređaju ili vozilu.

Kad god je moguće, podnositelj zahtjeva također navodi pojedinosti o potvrdi o podrijetlu (broj i datum i naziv tijela koje ju je izdalo) s kojom je izvezena oprema, stroj, uređaj ili vozilo čijem su održavanju dijelovi namijenjeni.

Članak 45.

Kad se podrijetlo osnovnih zamjenskih dijelova u smislu članka 41. mora dokazivati za njihovo puštanje u slobodni promet u Zajednici predočenjem potvrde o podrijetlu, potvrda uključuje pojedinosti navedene u članku 44.

Članak 46.

Kako bi se osigurala primjena pravila propisanih ovim odjeljkom, nadležna tijela država članica mogu zahtijevati dodatni dokaz, posebno:

predočenje računa ili preslike računa u vezi s opremom, strojem, uređajem ili vozilom puštenim u slobodni promet ili prethodno izvezenim,

ugovor ili presliku ugovora ili neke druge isprave koja pokazuje da se isporuka vrši kao dio redovite usluge održavanja.

Odjeljak 3.

Provedbene odredbe koje se odnose na potvrde o podrijetlu

Odsjek 1.

Odredbe u vezi s općim potvrdama o podrijetlu

Članak 47.

Kada se prilikom uvoza podrijetlo proizvoda dokazuje ili se mora dokazati predočenjem potvrde o podrijetlu, ta potvrda ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

izdana je od pouzdanog tijela ili agencije koju je zemlja izdavateljica za to valjano ovlastila;

(b)

sadržava sve pojedinosti potrebne za prepoznavanje proizvoda na koji se odnosi, posebno:

broj i vrstu paketa, oznake i brojeve,

vrstu proizvoda,

bruto i neto težinu proizvoda; te se pojedinosti, međutim, mogu zamijeniti drugima, na primjer brojem ili volumenom, u slučaju da je proizvod podložan osjetnim promjenama u težini tijekom prijevoza te u slučaju kada se njegova težina ne može utvrditi ili se i inače utvrđuje na osnovi tih drugih pojedinosti,

naziv pošiljatelja;

(c)

nedvojbeno dokazuje da je proizvod na koji se odnosi podrijetlom iz određene zemlje.

Članak 48.

1.   Potvrda o podrijetlu koju izdaju nadležna tijela ili ovlaštene agencije država članica ispunjava uvjete propisane člankom 47. točkama (a) i (b).

2.   Potvrde i zahtjevi koji se na njih odnose izdaju se na obrascima koji odgovaraju oglednim primjercima u Prilogu 12.

3.   Takve potvrde o podrijetlu potvrđuju da je roba podrijetlom iz Zajednice.

Međutim, kada to zahtijevaju uvjeti izvozne trgovine, njima se može potvrditi da je roba podrijetlom iz određene države članice.

Ako su uvjeti iz članka 24. Zakonika ispunjeni samo kao rezultat niza radnji ili procesa provedenih u različitim državama članicama, može se potvrditi samo da je roba podrijetlom iz Zajednice.

Članak 49.

Potvrde o podrijetlu izdaju se na pismeni zahtjev dotične osobe.

Ako to nalažu okolnosti, posebno ako je podnositelj zahtjeva redovni korisnik postupka izvoza, države članice mogu odlučiti da ne traže zahtjev za svaki izvozni postupak pod uvjetom da se postupa u skladu s propisima koji se odnose na podrijetlo.

Kada to zahtijevaju potrebe trgovine može se izdati jedan ili više dodatnih preslika primjeraka potvrde o podrijetlu.

Takve preslike izdaju se sukladno obrascu koji odgovara oglednom primjerku u Prilogu 12.

Članak 50.

1.   Potvrda je veličine 210 × 297 mm. Obrazac smije biti kraći najviše pet milimetara odnosno smije biti duži najviše osam milimetara. Obrazac je tiskan na bijelom papiru bez mehaničkih dijelova na kojem je moguće pisati, a težina papira je najmanje 64 g/m2 ili između 25 i 30 g/m2 ako se koristi papir za zračnu poštu. Kao podloga u sepiji otisnut je „guilloche” uzorak, što omogućuje primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja.

2.   Obrazac zahtjeva tiska se na službenom jeziku ili na jednom ili više službenih jezika države članice izvoznice. Obrazac potvrde o podrijetlu tiska se na jednom ili više službenih jezika Zajednice ili, ovisno o običaju i zahtjevima trgovine, na nekom drugom jeziku.

3.   Države članice mogu zadržati pravo tiskanja obrazaca potvrde o podrijetlu ili taj posao povjeriti ovlaštenoj tiskari. U potonjem slučaju, na svakoj potvrdi mora biti navedeno takvo odobrenje. Na svakom obrascu potvrde o podrijetlu mora stajati naziv i adresa tiskare ili znak po kojem je tiskara prepoznatljiva. Osim toga, na obrascu je ispisan ili pečatom otisnut serijski broj po kojem se isti identificira.

Članak 51.

Obrazac zahtjeva i potvrda o podrijetlu popunjavaju se strojno ili vlastoručno, velikim tiskanim slovima, na jednaki način, na jednom od službenih jezika Zajednice ili, ovisno o praksi i zahtjevima trgovine, na nekom drugom jeziku.

Članak 52.

Svaka potvrda o podrijetlu iz članka 48. ima serijski broj po kojem se identificira. Zahtjev za potvrdu i svi primjerci potvrde nose isti broj.

Dodatno, nadležna tijela ili ovlaštene agencije država članica mogu brojčano označiti takve dokumente prema redoslijedu izdavanja.

Članak 53.

Nadležna tijela država članica utvrđuju koje dodatne pojedinosti, ako ih ima, treba navesti u zahtjevu. Takve dodatne pojedinosti se svode na najmanju moguću mjeru.

Svaka država članica Komisiju obavještava o odredbama koje donosi u skladu s odredbama prethodnog stavka. Komisija te informacije odmah šalje ostalim državama članicama.

Članak 54.

Nadležna tijela ili ovlaštene agencije država članica koje su izdale potvrde o podrijetlu čuvaju zahtjeve najmanje dvije godine.

Međutim, zahtjevi se mogu čuvati i u obliku preslika, pod uvjetom da u skladu sa zakonom predmetne države članice imaju istu dokaznu snagu.

Odsjek 2.

Posebne odredbe koje se odnose na potvrde o podrijetlu za određene poljoprivredne proizvode koji podliježu posebnim uvoznim pravilima

Članak 55.

Člancima 56. do 65. utvrđuju se uvjeti za uporabu potvrda o podrijetlu koje se odnose na poljoprivredne proizvode podrijetlom iz trećih zemalja za koje su bila uvedena posebna nepovlaštena uvozna pravila, ukoliko se navedena pravila odnose na sljedeće odredbe.

(a)    Potvrde o podrijetlu

Članak 56.

1.   Potvrde o podrijetlu koje se odnose na poljoprivredne proizvode podrijetlom iz trećih zemalja za koje su uvedena posebna nepovlaštena uvozna pravila izdaju se na obrascu koji odgovara oglednom primjerku iz Priloga 13.

2.   Takve potvrde izdaju nadležna državna tijela predmetnih trećih zemalja, u daljnjem tekstu tijela izdavatelji, ako se proizvodi na koje se potvrde odnose mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz navedenih zemalja u smislu važećih pravila u Zajednici.

3.   Takvim se potvrdama također potvrđuju sve potrebne informacije predviđene zakonodavstvom Zajednice za posebna uvozna pravila iz članka 55.

4.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o posebnim uvoznim pravilima iz članka 55., razdoblje valjanosti potvrda o podrijetlu je deset mjeseci od datuma kada su je tijela izdavatelji izdala.

Članak 57.

1.   Potvrde o podrijetlu izdane u skladu s odredbama ovog odsjeka sastoje se od samo jednog izvoda koji je označen kao „izvornik” pored naslova isprave.

Ako su potrebni dodatni primjerci, oni sadrže oznaku „preslika” pored naslova isprave.

2.   Nadležna tijela u Zajednici prihvaćaju kao valjan samo izvornik potvrde o podrijetlu.

Članak 58.

1.   Potvrda o podrijetlu veličine je 210 × 297 mm; smije biti duža najviše osam milimetara odnosno kraća najviše pet milimetara. Tiskana je na bijelom papiru bez mehaničkih dijelova, a težina papira je najmanje 40 g/m2. Naličje izvornika ima otisnut žuti „guilloche” uzorak u pozadini, što omogućuje primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja.

2.   Potvrde se tiskaju i ispunjavaju na jednom od službenih jezika Zajednice.

Članak 59.

1.   Potvrda se popunjava strojno ili mehanografskim ili sličnim postupkom obrade podataka.

2.   Unosi se ne smiju brisati niti se smije pisati preko njih. Sve promjene unose se precrtavanjem pogrešnog navoda i po potrebi dodavanjem točnih podataka. Takve promjene potvrđuje osoba koja ih je napravila, a ovjeravaju ih tijela izdavatelji.

Članak 60.

1.   Polje 5 potvrde o podrijetlu izdane u skladu s člancima 56. do 59. sadrži sve dodatne pojedinosti koje se mogu zahtijevati za provedbu posebnih uvoznih pravila na koje se odnose kako je navedeno u članku 56. stavku 3.

2.   Neupotrijebljeni prostor u poljima 5, 6 i 7 precrtava se na takav način da se ništa ne može dodati u kasnijoj fazi.

Članak 61.

Svaka potvrda o podrijetlu ima serijski broj, otisnut ili ne, po kojem se može identificirati, a ovjerava je pečatom tijelo izdavatelj i potpisuje osoba ili osobe ovlaštene za to.

Potvrda se izdaje kada se proizvodi na koje se odnosi izvoze, a tijelo izdavatelj zadržava primjerak svake izdane potvrde.

Članak 62.

Iznimno, naprijed navedene potvrde o podrijetlu mogu se izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnose, ako nisu mogle biti izdane u vrijeme izvoza zbog nenamjerne pogreške ili propusta ili posebnih okolnosti.

Tijelo izdavatelj ne može naknadno izdati potvrdu o podrijetlu predviđenu člancima 56. do 61. dok nisu provjerili odgovaraju li svi podaci iz zahtjeva izvoznika onima u odgovarajućem izvoznom spisu.

Naknadno izdane potvrde sadrže jedan od sljedećih navoda:

expedido a posteriori,

udstedt efterfølgende,

Nachträglich ausgestellt,

Εκδοθέν εκ των υστέρων,

Issued retrospectively,

Délivré a posteriori,

rilasciato a posteriori,

afgegeven a posteriori,

emitido a posteriori,

u polju „Napomene”.

(b)    Upravna suradnja

Članak 63.

1.   Ako posebna uvozna pravila za određene poljoprivredne proizvode predviđaju uporabu potvrde o podrijetlu iz članaka 56. do 62., pravo na uporabu takvih pravila podliježe uspostavi postupka upravne suradnje, osim ako nije u predmetnim pravilima naznačeno drugačije.

U tu svrhu, predmetne treće zemlje Komisiji Europskih zajednica šalju:

imena i adrese tijela izdavatelja potvrda o podrijetlu zajedno s otiscima pečata koje navedena tijela upotrebljavaju,

imena i adrese državnih tijela kojima trebaju biti poslani zahtjevi za naknadnu provjeru potvrda o podrijetlu predviđenih donjim člankom 64.

Komisija sve naprijed navedene podatke šalje nadležnim tijelima država članica.

2.   Ako predmetne treće zemlje Komisiji ne pošalju podatke navedene u stavku 1., nadležna tijela u Zajednici odbijaju pristup ostvarivanju prava na posebna uvozna pravila.

Članak 64.

1.   Naknadna provjera potvrda o podrijetlu iz članaka 56. do 62. provodi se slučajnim odabirom i kad god se pojavi opravdana sumnja u vjerodostojnost potvrde ili točnost podatka koje sadrži.

U vezi s podrijetlom, provjera se vrši na inicijativu carinskih tijela.

Za potrebe poljoprivrednih pravila, provjeru mogu izvršiti, prema potrebi, ostala nadležna tijela.

2.   Za potrebe stavka 1., nadležna tijela u Zajednici vraćaju potvrdu o podrijetlu ili njezinu presliku državnom tijelu koje je ovlastila zemlja izvoznica, navodeći, prema potrebi, oblikovne ili sadržajne razloge za upit. Ako je podnesen račun, izvorni račun ili njegova preslika prilaže se vraćenoj potvrdi. Tijela također pružaju sve informacije koje su dobivene pretpostavljajući da su podaci navedeni u potvrdama netočni ili da potvrda nije vjerodostojna.

Ako carinska tijela u Zajednici odluče suspendirati primjenu posebnih uvoznih pravila u očekivanju rezultata provjere, odobravaju puštanje proizvoda podložno onim mjerama opreza koje smatraju potrebnima.

Članak 65.

1.   Rezultati naknadnih provjera dostavljaju se nadležnim tijelima u Zajednici što je moguće prije.

Navedeni rezultati moraju omogućiti određivanje odnose li se potvrde o podrijetlu, koje su u skladu s uvjetima iz gornjeg članka 64. bile vraćene, na stvarno izvezenu robu i može li potonja doista dovesti do primjene predmetnih posebnih uvoznih pravila.

2.   Ako na zahtjeve za naknadnu provjeru nema odgovora u najduljem roku od šest mjeseci, nadležna tijela u Zajednici definitivno odbijaju odobriti pravo na posebna uvozna pravila.

POGLAVLJE 2.

Povlašteno podrijetlo

Odjeljak 1.

Opći sustav povlastica

Odsjek 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 66.

Za potrebe odredaba o općim carinskim povlasticama koje Zajednica dodjeljuje određenim proizvodima s podrijetlom iz zemalja u razvoju, smatra se da su sljedeći proizvodi podrijetlom iz zemlje koja ima pravo na povlašteno carinsko postupanje (u daljnjem tekstu „zemlje korisnice”) pod uvjetom da su navedeni proizvodi bili prevezeni izravno u Zajednicu u smislu članka 75.:

(a)

proizvodi u cijelosti dobiveni u toj zemlji;

(b)

proizvodi dobiveni u toj zemlji, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim onih iz točke (a), pod uvjetom da su ti proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 68. stavka 1.

Članak 67.

1.   Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni u zemlji korisnici u smislu članka 66. stavka (a):

(a)

mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njezinog tla ili s morskog dna te zemlje;

(b)

biljni proizvodi tamo ubrani ili požnjeveni;

(c)

žive životinje tamo okoćene i uzgojene;

(d)

proizvodi proizvedeni od tamo uzgojenih živih životinja;

(e)

proizvodi dobiveni tamo obavljenim lovom ili ribolovom;

(f)

proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su njezina plovila izvadila iz mora;

(g)

proizvodi izrađeni na njezinim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda navedenih pod točkom (f);

(h)

rabljeni proizvodi ondje prikupljeni namijenjeni samo za recikliranje sirovina;

(i)

otpad i otpadni materijal nastali slijedom tamo obavljenih proizvodnih postupaka;

(j)

proizvodi koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan njihovih teritorijalnih voda, pod uvjetom da imaju isključivo pravo na eksploataciju tog dna ili podzemlja;

(k)

proizvodi tamo proizvedeni isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkom (a) do (j).

2.   Izraz „njezina plovila” iz stavka 1. točke (f) primjenjuje se isključivo na plovila:

koja su registrirana ili upisana u zemlji korisnici,

koja plove pod zastavom zemlje korisnice,

koja se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu državljana zemlje korisnice ili tvrtke sa sjedištem u toj zemlji, čiji su direktor ili direktori, predsjednik uprave ili nadzornog odbora i većina članova te uprave ili odbora državljani te zemlje korisnice, u slučaju partnerstava ili društava s ograničenom odgovornošću, također najmanje polovica kapitala tog društva pripada toj zemlji korisnici ili javnim tijelima odnosno državljanima te zemlje korisnice,

čiji su zapovjednik i časnici državljani zemlje korisnice, i

čiju posadu čini najmanje 75 % državljana zemlje korisnice.

3.   Izraz „u zemlji korisnici” također obuhvaća teritorijalne vode te zemlje.

4.   Plovila koja plove na otvorenom moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja zemlje korisnice kojoj pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 68.

1.   Za potrebe članka 66. stavka (b), materijali bez podrijetla smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako je dobiveni proizvod razvrstan u broj različit od onoga u koji se razvrstavaju svi materijali bez podrijetla uporabljeni u njegovoj izradi, podložno stavcima 2. i 3. ispod.

Prilog 14. sadrži napomene u vezi s proizvodom izrađenim od materijala bez podrijetla.

Izrazi „poglavlja” i „brojevi” upotrijebljeni u ovim odredbama znače poglavlja i brojeve (četveroznamenkaste oznake) upotrijebljene u nomenklaturi koja čini Harmonizirani sustav.

Izraz „razvrstan” odnosi se na razvrstavanje proizvoda ili materijala u određeni broj.

2.   Za proizvod iz stupaca 1 i 2 popisa iz Priloga 15., umjesto pravila iz stavka 1., za predmetni proizvod ispunjavaju se uvjeti iz stupca 3.

(a)

Izraz „vrijednost” u popisu iz Priloga 15. znači carinska vrijednost u trenutku uvoza upotrijebljenih materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili ga je nemoguće utvrditi, prva utvrdiva cijena plaćena za materijale u predmetnoj zemlji. Ako je potrebno utvrditi vrijednost materijala s podrijetlom, ovaj se podstavak primjenjuje na odgovarajući način.

(b)

Izraz „cijena franko tvornice” u popisu iz Priloga 15. znači cijena plaćena za dobiveni proizvod u korist proizvođača u čijoj je tvrtki obavljen posljednji postupak obrade ili prerade, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih materijala upotrijebljenih u proizvodnji, umanjenu za sve domaće poreze koji podliježu ili bi mogli podlijegati povratu po obavljenom izvozu dobivenog proizvoda.

3.   Za potrebe članka 66. stavka (b), sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno je li došlo do promjene broja:

(a)

postupci kojima se jamči očuvanje robe u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja (prozračivanje, rasprostiranje, sušenje, hlađenje, soljenje, stavljanje u sumpor dioksid ili druge vodene otopine, odstranjivanje oštećenih dijelova i slični postupci);

(b)

jednostavni postupci kao što su uklanjanje prašine, prosijavanje ili prebiranje, raspoređivanje, razvrstavanje, slaganje (uključujući sastavljanje garnitura proizvoda), pranje, bojenje, razrezivanje;

(c)

i.

promjene pakiranja te rastavljanje i sastavljanje pošiljaka;

ii.

jednostavno pakiranje u staklenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone itd., te svi ostali jednostavni postupci pakiranja;

(d)

stavljanje oznaka, etiketa, logotipova i drugih sličnih prepoznatljivih znakova na proizvode ili njihovo pakiranje;

(e)

jednostavno miješanje proizvoda, bilo iste ili različite vrste, ako jedna ili više sastavnica mješavine ne ispunjava uvjete iz ove glave koji bi im omogućili da ih se smatra proizvodima s podrijetlom;

(f)

jednostavno sastavljanje dijelova proizvoda radi dobivanja cjelovitog proizvoda;

(g)

kombinacija dvaju ili više postupaka navedenih pod točkom (a) do (f);

(h)

klanje životinja.

Članak 69.

Kako bi se utvrdilo je li proizvod podrijetlom iz zemlje korisnice nije potrebno utvrditi jesu li energija i gorivo, postrojenja i oprema te strojevi i alati upotrijebljeni za dobivanje takvih proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja ili ne.

Članak 70.

1.   Odstupajući od članka 66., za potrebe određivanja je li proizvod proizveden u zemlji korisnici koja je članica regionalne skupine podrijetlom iz te zemlje u smislu tog članka, proizvodi podrijetlom iz bilo koje od zemalja iz te regionalne skupine koji se koriste u daljnjoj izradi u drugoj zemlji skupine smatraju se proizvodima podrijetlom iz zemlje u kojoj se vrši daljnja izrada.

2.   Zemlja podrijetla konačnog proizvoda određuje se sukladno članku 71.

3.   Regionalna kumulacija se primjenjuje na tri odvojene regionalne skupine zemalja korisnica općeg sustava povlastica:

(a)

Udruženje zemalja Jugoistočne Azije (ASEAN);

(b)

Zajedničko tržište Srednje Amerike (CACM);

(c)

Andska zajednica.

4.   Izraz „regionalna skupina” znači ASEAN ili CACM ili Andsku zajednicu, ovisno o slučaju.

Članak 71.

1.   Proizvodi koji imaju status robe s podrijetlom na temelju članka 70. imaju podrijetlo iz one zemlje regionalne skupine u kojoj je izvršena posljednja obrada ili prerada, pod uvjetom da:

je dodana vrijednost tamo, kao što je utvrđena u stavku 3. ovog članka, veća od najviše carinske vrijednosti uporabljenih proizvoda podrijetlom iz neke druge zemlje regionalne skupine,

tamo izvršena obrada ili prerada premašuje obradu ili preradu iz članka 68. stavka 3. i, u slučaju tekstilnih proizvoda, također one radnje iz Priloga 16.

2.   U svim ostalim slučajevima proizvodi imaju podrijetlo iz one zemlje regionalne skupine kojoj pripada najveća carinska vrijednost proizvoda s podrijetlom koji dolaze iz drugih zemalja regionalne skupine.

3.   „Dodana vrijednost” znači cijena franko tvornice umanjena za carinsku vrijednost svih ugrađenih proizvoda podrijetlom iz druge zemlje regionalne skupine.

Članak 72.

1.   Članci 70. i 71. primjenjuju se samo ako:

(a)

su pravila koja uređuju trgovinu u okviru regionalne kumulacije, primjerice između zemalja regionalne skupine, jednaka pravilima utvrđenima u ovom odjeljku;

(b)

se svaka zemlja regionalne skupine obvezala poštivati ili osigurati poštivanje uvjeta iz ovog odjeljka te osigurati upravnu suradnju potrebnu kako Zajednici, tako i ostalim zemljama regionalne skupine za osiguranje ispravnog izdavanja potvrda o podrijetlu obrazac A te provjeru potvrda o podrijetlu obrazac A i obrazaca APR.

Navedena obveza šalje se Komisiji putem Tajništva regionalne skupine. Tajništva su sljedeća:

Glavno tajništvo ASEAN-a,

Stalno tajništvo CACM-a,

Junta del Acuerdo de Cartagena,

ovisno o slučaju.

2.   Komisija obavještava države članice kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. za svaku regionalnu skupinu posebno.

Članak 73.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, a koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom predmetne opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 74.

Setovi, kako su definirani Općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatraju se s podrijetlom kada su sve njegove komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim, ako se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, smatra se proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene franko tvornice seta.

Članak 75.

1.   Sljedeće se smatra prevezenim izravno iz izvozne zemlje korisnice u Zajednicu:

(a)

proizvodi koji se prevoze bez prolaska kroz neku drugu zemlju, osim u slučaju državnog područja druge zemlje iz iste regionalne skupine kada se primjenjuje članak 70.;

(b)

proizvodi koji se prevoze državnim područjem zemalja koje nisu izvozna zemlja korisnica ili, kada se primjenjuje članak 70., državnim područjem zemalja koje nisu ostale zemlje iste regionalne skupine, s pretovarom ili bez pretovara ili privremenog skladištenja unutar navedenih zemalja, pod uvjetom da je prijevoz kroz navedene zemlje opravdan iz zemljopisnih razloga ili isključivo zbog potreba prijevoza i da proizvodi:

su ostali pod nadzorom carinskih tijela u zemlji provoza ili skladištenja, i

nisu stavljeni u trgovinsku razmjenu ili bili pušteni za domaću uporabu tamo, i

nisu bili podvrgnuti postupcima, osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kojeg postupka koji se obavlja kako bi se očuvali u dobrom stanju;

(c)

proizvodi koji se prevoze državnim područjem Austrije, Finske, Norveške, Švedske ili Švicarske te naknadno ponovno izvezeni u cijelosti ili djelomično u Zajednicu, pod uvjetom da roba:

je ostala pod nadzorom carinskih tijela u zemlji provoza ili skladištenja, i

nije bila podvrgnuta postupcima, osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kojeg postupka koji se obavlja kako bi se očuvali u dobrom stanju;

(d)

proizvodi koji se prevoze cjevovodom preko državnog područja koji nije područje zemlje korisnice koja proizvod izvozi.

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (b) i (c) podnosi se carinskim tijelima u Zajednici predočenjem:

(a)

jedinstvene prijevozne isprave izdane u izvoznoj zemlji korisnici kojom je obuhvaćen prolazak kroz zemlju provoza; ili

(b)

potvrde koju izdaju carinska tijela zemlje provoza:

u kojoj se navodi točan opis robe,

u kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara robe ili njezinog ukrcaja ili iskrcaja te podaci o uporabljenim brodovima, i

kojom se potvrđuju uvjeti pod kojima je roba ostala u zemlji provoza; ili

(c)

u nedostatku navedenoga, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz.

Članak 76.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u ovom odsjeku ispunjavaju se bez prekida u zemlji korisnici.

Ako se proizvodi s podrijetlom, koji su izvezeni iz zemlje korisnice u neku drugu zemlju, vrate, oni se smatraju proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

da je vraćena upravo ona roba koja je bila izvezena, i

da roba nije bila podvrgnuta nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se očuvala u dobrom stanju dok se nalazila u toj zemlji.

Članak 77.

1.   Odstupanja od navedenih odredaba dopuštena su u korist najmanje razvijenih zemalja korisnica općeg sustava povlastica, kada razvoj postojećih industrija ili stvaranje novih industrija to opravdava. Najmanje razvijene zemlje korisnice navedene su u uredbama Vijeća i odlukama EZUČ o primjeni općih carinskih povlastica za tekuću godinu.

U tu svrhu, predmetna zemlja Komisiji Europskih zajednica podnosi zahtjev za odstupanje zajedno s razlozima za zahtjev u skladu sa stavkom 3.

2.   Prilikom razmatranja zahtjeva posebno se uzima u obzir:

(a)

slučajevi gdje bi primjena postojećih pravila o podrijetlu značajno utjecala na sposobnost postojeće industrije u predmetnoj zemlji da nastavi izvoziti u Zajednicu, a posebno ako bi to moglo rezultirati prekidom njezinih djelatnosti;

(b)

konkretni slučajevi gdje je moguće jasno dokazati da pravila o podrijetlu mogu odvratiti značajna ulaganja u neku industriju te gdje bi odstupanje koje potiče provedbu programa ulaganja omogućilo postupno ispunjavanje pravila;

(c)

gospodarski i društveni učinak odluke koja se donosi, posebno na zapošljavanje.

3.   Kako bi se olakšalo razmatranje zahtjeva za odstupanje, zemlja koja podnosi zahtjev uz njega prilaže najpotpunije moguće informacije, koje posebno obuhvaćaju dolje navedene točke:

opis konačnog proizvoda,

prirodu i količinu proizvoda koji su tamo prerađeni,

postupak izrade,

dodanu vrijednost,

broj zaposlenika u predmetnom društvu,

očekivani opseg izvoza u Zajednicu,

razloge za zahtijevano vremensko razdoblje,

ostale primjedbe.

Isto se pravilo primjenjuje na sve zahtjeve za produljenje.

Odsjek 2.

Dokaz o podrijetlu

(a)    Potvrda o podrijetlu obrazac A

Članak 78.

1.   Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka imaju pravo, prilikom uvoza u Zajednicu, iskoristiti carinske povlastice iz članka 66. uz podnošenje potvrde o podrijetlu obrazac A, čiji je ogledni primjerak u Prilogu 17., koju su izdale ili carinska tijela ili druga državna tijela zemlje korisnice, pod uvjetom da je navedena zemlja:

Komisiji Europskih zajednica dostavila informacije iz članka 93., i

pomaže Zajednici na način da dopušta carinskim tijelima država članica da provjere vjerodostojnost isprave ili točnost informacija o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda.

2.   Potvrda o podrijetlu obrazac A izdaje se samo ako može poslužiti kao dokazna isprava za potrebe povlaštenog carinskog postupanja iz članka 66.

3.   Potvrda o podrijetlu obrazac A izdaje se samo na temelju pisanog zahtjeva izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

4.   Izvoznik ili njegov zastupnik uz svoj zahtjev prilaže sve odgovarajuće prateće isprave kojima dokazuje da proizvodi koji će se izvoziti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A.

5.   Potvrdu izdaje nadležno državno tijelo zemlje korisnice ako proizvodi namijenjeni izvozu mogu biti smatrani proizvodima s podrijetlom iz te zemlje u smislu Odsjeka 1.

6.   Za potrebe provjere je li uvjet iz stavka 5. ispunjen, nadležno državno tijelo ima pravo zatražiti bilo koje dokazne isprave ili izvršiti sve preglede koje smatra primjerenima.

7.   Nadležno državno tijelo izvozne zemlje korisnice odgovorno je osigurati da su potvrde i zahtjevi propisno ispunjeni.

8.   Ispunjavanje polja 2 potvrde o podrijetlu obrazac A nije obvezno. Kao posljedica, polje 12 propisno se ispunjava navođenjem „Europske ekonomske zajednice” ili jedne od država članica. Međutim, u slučaju primjene postupka provoza iz članka 75. stavka 1. točke (c) i članka 80., potrebno je umjesto tog spomenuti jednu od zemalja navedenih u potonjem članku kao zemlju uvoznicu, kako je predviđeno posljednjim podstavkom članka 83. stavka 3.

9.   Datum izdavanja potvrde o podrijetlu obrazac A navodi se u polju 11. Potpis koji se stavlja u to polje, koje je namijenjeno nadležnom tijelu koje izdaje potvrdu, upisuje se rukom.

10.   Potvrdu o podrijetlu obrazac A izdaju nadležna tijela izvozne zemlje korisnice prilikom izvoza proizvoda na koje se odnosi. Stavlja se na raspolaganje izvozniku čim se izvoz doista obavi ili kada je sigurno da će se doista obaviti.

Članak 79.

Budući da potvrda o podrijetlu obrazac A predstavlja dokaznu ispravu za primjenu carinskih povlastica iz članka 66., odgovornost je nadležnog državnog tijela zemlje izvoznice da poduzme bilo koje potrebne mjere za provjeru podrijetla proizvoda i provjeri druge navode na potvrdi.

Članak 80.

Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka imaju pravo prilikom uvoza u Zajednicu iskoristiti carinske povlastice iz članka 66. uz podnošenje potvrde o podrijetlu obrazac A koju su izdala carinska tijela Austrije, Finske, Norveške, Švedske ili Švicarske na temelju potvrde o podrijetlu obrazac A koju su izdala nadležna tijela izvozne zemlje korisnice pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz članka 75. te pod uvjetom da Austrija, Finska, Norveška, Švedska ili Švicarska pomažu Zajednici na način da dopuštaju njezinim carinskim tijelima da provjere vjerodostojnost i točnost potvrda o podrijetlu obrazac A. Postupak provjere predviđenog u članku 95. primjenjuje se na odgovarajući način. Rok iz prvog podstavka članka 95. stavka 3. produljuje se na osam mjeseci.

Članak 81.

1.   U iznimnim slučajevima potvrda o podrijetlu obrazac A može se izdati nakon stvarnog izvoza proizvoda na koje se odnosi, ako nije bila izdana u trenutku izvoza kao posljedica nenamjernih grešaka ili propusta ili drugih posebnih okolnosti, i pod uvjetom da roba nije bila izvezena prije slanja podataka Komisiji Europskih zajednica propisanih člankom 93.

2.   Nadležno državno tijelo može naknadno izdati potvrdu samo nakon što provjeri odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu onima koji se nalaze u odgovarajućim izvoznim ispravama te da potvrda o podrijetlu obrazac A nije bila izdana kada su predmetni proizvodi izvezeni.

3.   Polje 4 potvrda o podrijetlu obrazac A koje su izdane naknadno sadrže napomenu „Délivré a posteriori” ili „Issued retrospectively”.

Članak 82.

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu obrazac A izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanje duplikata nadležnom državnom tijelu koje ga je izdalo na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovom posjedu. Polje 4 tako izdanog duplikata obrasca A sadržava riječ „Duplicata” ili „Duplicate”, zajedno s datumom izdavanja te serijskim brojem izvorne potvrde.

2.   Za potrebe članka 85., duplikat stupa na snagu datumom izvornika.

Članak 83.

1.   U svakom trenutku je moguće jednu ili više potvrda o podrijetlu obrazac A zamijeniti jednom ili više drugih takvih potvrda, pod uvjetom da to učine carinska tijela u Zajednici odgovorna za nadzor proizvoda.

2.   Zamjenska potvrda izdana na temelju ovog članka ili članka 80. smatra se konačnom potvrdom o podrijetlu za proizvode na koje se odnosi. Zamjenska potvrda se izdaje na temelju pisanog zahtjeva ponovnog izvoznika.

3.   Gornje desno polje zamjenske potvrde sadrži ime zemlje posrednice u kojoj je potvrda izdana.

Polje 4 sadrži jednu od sljedećih napomena „replacement certificate” ili „certificat de remplacement”, kao i datum izdavanja izvorne potvrde o podrijetlu te njezin serijski broj.

Ime ponovnog izvoznika navodi se u polju 1.

Ime konačnog primatelja može se navesti u polju 2.

Veza s računom ponovnog izvoznika navodi se u polju 10.

Podaci o ponovno izvezenim proizvodima koji se nalaze na izvornoj potvrdi unose se u polja 3. do 9.

Tijelo koje je izdalo zamjensku potvrdu ovjerava polje 11. Odgovornost tijela je ograničena na izdavanje zamjenske potvrde.

Podaci u polju 12 o zemlji podrijetla te zemlji odredišta preuzimaju se iz izvorne potvrde. To polje potpisuje ponovni izvoznik. Ponovni izvoznik koji potpiše navedeno polje u dobroj vjeri nije odgovoran za točnost podataka navedenih u izvornoj potvrdi.

4.   Carinarnica od koje je zatraženo da obavi postupak na izvornoj potvrdi bilježi mase, brojeve i vrstu robe koja se prosljeđuje te na potvrdi navodi serijske brojeve odgovarajuće zamjenske potvrde ili potvrda. Izvorna potvrda se čuva najmanje tri godine.

5.   Zamjenskoj potvrdi se smije priložiti preslika izvorne potvrde.

Članak 84.

1.   Pridržavajući se odredaba donjeg stavka 4. potvrda o vjerodostojnosti predviđena člankom 1. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3833/90 (9) navodi se u polju 7 potvrde o podrijetlu obrazaca A predviđene člankom 78.

2.   Potvrda iz stavka 1. sadrži opis robe kako je navedeno u donjem stavku 3. nakon čega slijedi pečat nadležnog državnog tijela, s vlastoručnim potpisom službenika ovlaštenog za potvrđivanje opisa robe navedenog u polju 7.

3.   Opis robe u polju 7 potvrde o podrijetlu je onakav kako slijedi, prema predmetnom proizvodu:

„unmanufactured flue-cured tobacco Virginia type” ili „tabac brut ou non-fabriqué du type Virginia flue-cured”,

„agave brandy ‚tequila’, in containers holding two litres or less” ili „eau-de-vie d’agave ‚tequila’ en récipients contenant deux litres ou moins”,

„spirits produced from grapes, called ‚Pisco’ in containers holding two litres or less” ili „eau-de-vie à base de raisins, applée ‚Pisco’ en récipients contenant deux litres ou moins”,

„spirit produced from grapes, called ‚Singani’ in containers holding two litres or less” ili „eau-de-vie à base de raisins, appélée ‚Singani’ en récipients contenant deux litres ou moins”.

4.   Odstupajući od gornjih stavaka 1. i 2. te ne dovodeći u pitanje stavak 3., pečat tijela ovlaštenih za potvrđivanje vjerodostojnosti naziva robe iz stavka 3. ne stavlja se u polje 7 potvrde o podrijetlu obrazaca A ako je tijelo ovlašteno za izdavanje potvrde o podrijetlu državno tijelo ovlašteno za izdavanje potvrde o vjerodostojnosti.

Članak 85.

1.   Potvrdu o podrijetlu obrazac A dostavlja nadležno državno tijelo izvozne zemlje korisnice u roku od 10 mjeseci od datuma izdavanja carinskim tijelima države članice uvoznice u kojoj se proizvodi podnose na carinjenje.

2.   Potvrde o podrijetlu obrazac A koje su carinskim tijelima države članice uvoza dostavljene nakon isteka roka valjanosti iz stavka 1. mogu se prihvatiti za potrebe primjene carinskih povlastica iz članka 66. ako je rok prekoračen zbog više sile ili nepredvidivih okolnosti.

3.   Carinska tijela mogu prihvatiti potvrde ako im se proizvodi podnesu prije isteka navedenog vremenskog roka.

Članak 86.

1.   Za proizvode koji su poslani iz zemlje korisnice radi izlaganja u drugoj zemlji i prodani radi uvoza u Zajednicu, prilikom uvoza se primjenjuju carinske povlastice iz članka 66., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovog odjeljka koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi s podrijetlom iz izvozne zemlje korisnice te pod uvjetom da nadležnim carinskim tijelima podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

(a)

da je izvoznik te proizvode poslao izravno s državnog područja izvozne zemlje korisnice u zemlju u kojoj se izložba održava;

(b)

da je izvoznik te proizvode prodao ili na koji drugi način ustupio nekoj osobi u Zajednici;

(c)

da su proizvodi poslani u Zajednicu upravo u stanju u kojem su bili upućeni na izložbu;

(d)

da proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu uporabljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.   Potvrda o podrijetlu obrazac A podnosi se na uobičajen način carinskim tijelima. Na potvrdi se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema potrebi mogu se zatražiti dodatne dokazne isprave o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod nadzorom carinskih tijela.

Članak 87.

Potvrda o podrijetlu obrazac A podnosi se carinskim tijelima države članice uvoznice uz carinsku deklaraciju. Ona također može zatražiti da deklaraciju za puštanje u slobodni promet prati izjava uvoznika o tome da proizvodi ispunjavaju uvjete potrebne za provedbu povlaštenog carinskog postupanja iz članka 66.

Članak 88.

Ne dovodeći u pitanje članak 68. stavak 3., ako se nesastavljeni ili rastavljeni predmet iz Poglavlja 84. ili 85. Harmoniziranog sustava uvozi u nekoliko pošiljki po uvjetima koja su odredila carinska tijela, na zahtjev osobe koja deklarira robu carini, predmet se smatra jednim predmetom i potvrda o podrijetlu obrazac A može se predati za cijeli predmet pri uvozu prve pošiljke.

(b)    Obrazac APR

Članak 89.

1.   Neovisno o članku 78., u slučaju proizvoda koji su predmetom poštanskih pošiljaka (uključujući poštanske pakete), kao dokaz o statusu podrijetla u smislu ove Uredbe upotrebljava se obrazac APR, čiji se ogledni primjerak nalazi u Prilogu 18., pod uvjetom da se sastoje samo od proizvoda s podrijetlom i da vrijednost ne prelazi 3 000 ECU-a po pošiljci te pod uvjetom da je u odnosu na taj obrazac osigurana pomoć iz članka 78. stavka 1.

2.   Obrazac APR ispunjava i potpisuje izvoznik ili, na odgovornost izvoznika, njegov ovlašteni zastupnik. Potpis u polju 6 obrasca upisuje se rukom.

3.   Obrazac APR ispunjava se za svaku poštansku pošiljku. Nakon što izvoznik ispuni i potpiše obrazac, u slučaju paketnih pošiljaka, prilaže ga uz otpremnicu. U slučaju pismovnih pošiljaka, izvoznik umeće obrazac u omotnicu.

4.   Ako je roba u pošiljci već bila predmetom provjere u zemlji izvoznici u pogledu „proizvoda s podrijetlom”, izvoznik se može pozvati na tu provjeru u polju 7 „Napomene” obrasca APR.

5.   Ove odredbe ne oslobađaju izvoznike od obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih i poštanskih uredbi.

6.   Članci 85. i 87. primjenjuju se na odgovarajući način na obrasce APR.

(c)    Ostale odredbe u vezi s dokazom o podrijetlu

Članak 90.

Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom koji koriste carinske povlastice iz članka 66. bez podnošenja potvrde o podrijetlu obrazac A ili ispunjavanja obrasca APR, pod uvjetom da su takvi uvozi nekomercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju uvjete za primjenu ovog članka te da ne postoji sumnja u istinitost takve izjave.

Ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije prelaziti ECU 215 u slučaju malih paketa ili ECU 600 u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

Članak 91.

1.   Kada se primjenjuje članak 70., dokaz o statusu podrijetla proizvoda izvezenih iz zemlje regionalne skupine u drugu zemlju iste skupine koji se upotrebljavaju u daljnjoj obradi ili preradi, ili koji se ponovno izvoze ako nema daljnje obrade ili prerade, pruža se potvrdom o podrijetlu obrazac A ili obrascem APR izdanim i sastavljenim u prvoj zemlji.

2.   Tijela zemlje korisnice odgovorne za izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A za proizvode u čijoj se proizvodnji upotrebljavaju proizvodi podrijetlom iz druge članice iste regionalne skupine, uzimaju u obzir potvrdu o podrijetlu obrazac A koju izdaju nadležna tijela te druge zemlje ili tamo izdani obrazac APR. Zemlja podrijetla određena u skladu s člankom 71. upisuje se u polje 12 potvrda o podrijetlu obrazac A ili u polje 8 obrasca APR.

3.   Potvrde o podrijetlu obrazac A izdane na ovaj način moraju sadržavati ovjeru „cumul regional” ili „regional cumulation” u polju 4.

Članak 92.

Otkriće neznatnih odstupanja između navoda u potvrdi i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici za potrebe obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda samom tom činjenicom ne čine potvrdu ili izjavu ništavom, pod uvjetom da se pravilno utvrdi da se isprava odnosi na predmetne proizvode.

Odsjek 3.

Načini upravne suradnje

Članak 93.

1.   Zemlje korisnice obavještavaju Komisiju Europskih zajednica o imenima i adresama državnih tijela koja smiju izdavati potvrde o podrijetlu obrazac A, zajedno s oglednim otiscima pečata koje navedena tijela koriste te imenima i adresama relevantnih državnih tijela koja su odgovorna za kontrolu potvrda o podrijetlu obrazac A i obrazaca APR.

2.   Zemlje korisnice također obavještavaju Komisiju Europskih zajednica o imenima i adresama državnih tijela koja smiju izdavati potvrde o vjerodostojnosti iz članka 84., zajedno s oglednim otiscima pečata koje koriste.

3.   Komisija navedene informacije prosljeđuje carinskim tijelima država članica.

Članak 94.

Za potrebe odredaba koje se odnose na carinske povlastice iz članka 66., svaka zemlja korisnica poštuje ili osigurava poštivanje pravila o ispunjavanju i izdavanju potvrda o podrijetlu obrazac A, uvjeta za korištenje obrasca APR i uvjeta u vezi s načinima upravne suradnje.

Članak 95.

1.   Naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A i obrazaca APR obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost isprave ili u točnost informacija o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda.

2.   Za potrebe stavka 1., carinska tijela vraćaju potvrdu o podrijetlu obrazac A ili obrazac APR nadležnom državnom tijelu u zemlji korisnici izvoznici i ako je to potrebno navodi formalne ili sadržajne razloge za upit. Ako je dostavljen račun, taj se račun ili njegova preslika prilaže uz primjerak potvrde o podrijetlu obrazac A ili uz obrazac APR. Carinska tijela također prosljeđuju sve dobivene informacije koje upućuju na to da su podaci iz navedene potvrde ili obrasca netočni.

Ako navedena tijela odluče suspendirati carinske povlastice iz članka 66. u očekivanju rezultata provjere, odobravaju uvozniku puštanje proizvoda u promet vodeći računa o svim zaštitnim mjerama za koje prosude da su potrebne.

3.   Ako je podnesen zahtjev za naknadnu provjeru u skladu s odredbama stavka 1., ta se provjera izvršava i njezini se rezultati u roku od najviše šest mjeseci priopćavaju carinskim tijelima u Zajednici. Rezultati pokazuju vrijedi li predmetna potvrda o podrijetlu obrazac A ili obrazac APR za proizvode koji se stvarno izvoze ili ne te imaju li ti proizvodi u stvari pravo koristiti carinske povlastice iz članka 66.

4.   U slučaju potvrda o podrijetlu obrazac A koje su izdane u skladu s člankom 91., odgovor sadrži pozivanja na potvrde o podrijetlu obrazac A ili na obrasce APR koji su uzeti na razmatranje.

5.   Ako se u slučajevima osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci iz stavka 3. ili ako odgovor ne sadrži dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, šalje se drugi upit nadležnim tijelima. Ako nakon drugog upita rezultati provjere nisu u roku od četiri mjeseca priopćeni tijelima koja su podnijela zahtjev ili ako ti rezultati ne omogućavaju utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, tijela koja su podnijela zahtjev, osim u slučaju više sile, odbijaju pravo na opće povlastice.

6.   Ako postupak provjere ili bilo koja druga dostupna informacija ukazuje na povrede odredaba ovog odjeljka, zemlja korisnica izvoznica na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Zajednice, hitno izvršava odgovarajuće istražne radnje ili osigurava izvođenje tih istražnih radnji kako bi utvrdila i spriječila takve povrede i u tu svrhu predmetna zemlja korisnica može pozvati Zajednicu da sudjeluje u navedenim istražnim radnjama.

7.   Za potrebe naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A, nadležna državna tijela zemlje korisnice izvoznice najmanje tri godine čuvaju primjerke potvrda kao i svih izvoznih isprava koje se na njih odnose.

Članak 96.

Odredbe članka 75. stavka 1. točke (c) i članka 80. primjenjuju se samo ukoliko, u okviru carinskih povlastica koje su dodijelile Austrija, Finska, Norveška, Švedska i Švicarska za određene proizvode podrijetlom iz zemalja u razvoju, navedene zemlje primjenjuju odredbe slične naprijed navedenim odredbama.

Odsjek 4.

Završne odredbe

Članak 97.

Ne dovodeći u pitanje članak 87., potvrde o podrijetlu obrazac A zajedno s dokaznom ispravom o izravnom prijevozu mogu se izdati za razdoblje od 6 mjeseci od datuma kada je zemlja ili područje prihvaćeno ili ponovno prihvaćeno kao korisnik općeg sustava povlastica, vezano za proizvode iz odgovarajućih uredaba Vijeća ili odluka EZUČ za predmetnu godinu, koji su ili u provozu ili su privremeno smješteni u skladištu u Zajednici, u postupku carinskog skladištenja ili u slobodnoj zoni ili u slobodnom skladištu.

Odjeljak 2.

Okupirana područja

Odsjek 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 98.

1.   Za potrebe odredaba o carinskim povlasticama koje Zajednica dodjeljuje određenim proizvodima podrijetlom iz okupiranih područja, sljedeći proizvodi, pod uvjetom da su prevezeni izravno u smislu članka 103., smatraju se:

(a)

proizvodima podrijetlom iz okupiranih područja:

i.

proizvodi u cijelosti dobiveni u navedenim područjima;

ii.

proizvodi dobiveni u navedenim područjima, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim proizvoda u cijelosti dobiveni u navedenim područjima, pod uvjetom da su navedeni proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 100. Taj se uvjet, međutim, ne primjenjuje na proizvode koji su, u smislu ovog odsjeka, podrijetlom iz Zajednice;

(b)

proizvodima podrijetlom iz Zajednice:

i.

proizvodi u cijelosti dobiveni u Zajednici;

ii.

proizvodi dobiveni u Zajednici, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim proizvoda u cijelosti dobivenih u Zajednici, pod uvjetom da su navedeni proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 100. Taj se uvjet, međutim, ne primjenjuje na proizvode koji su, u smislu ovog odsjeka, podrijetlom iz okupiranih područja.

2.   Izraz „okupirana područja” obuhvaća Zapadnu obalu rijeke Jordan i Pojas Gaze, koje je okupirao Izrael.

Članak 99.

Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni na okupiranim područjima:

(a)

mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njihova tla ili s njihova morskog dna;

(b)

biljni proizvodi tamo ubrani ili požnjeveni;

(c)

žive životinje koje su tamo okoćene i uzgojene;

(d)

proizvodi od živih životinja koje su tamo uzgojene;

(e)

proizvodi koji su dobiveni tamo obavljenim lovom ili ribolovom;

(f)

rabljeni proizvodi tamo prikupljeni namijenjeni samo za recikliranje sirovina;

(g)

otpad i otpadni materijal nastali slijedom tamo obavljenih proizvodnih postupaka;

(h)

proizvodi koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan njihovih teritorijalnih voda, pod uvjetom da imaju isključivo pravo na eksploataciju tog dna ili podzemlja;

(i)

roba tamo proizvedena isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkom (a) do (h).

Članak 100.

1.   Za potrebe članka 98. stavka 1. točke (a) podtočke ii. te točke (b) podtočke ii., materijali bez podrijetla smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako je dobiveni proizvod razvrstan u broj različit od broja u koji se razvrstavaju svi materijali bez podrijetla uporabljeni u njegovoj izradi, podložno stavcima 2. i 3.

Primjenjuju se drugi, treći i četvrti podstavak članka 68. stavka 1.

2.   Za proizvod iz stupaca 1. i 2. popisa iz Priloga 19., umjesto pravila iz stavka 1. za predmetni proizvod moraju biti ispunjeni uvjeti iz stupca 3.

(a)

Izraz „vrijednost” u popisu iz Priloga 19. znači carinska vrijednost u trenutku uvoza upotrijebljenih materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili ga je nemoguće utvrditi, prva utvrdiva cijena plaćena za materijale u predmetnom području.

Ako je potrebno utvrditi vrijednost materijala s podrijetlom, prethodni podstavak primjenjuje se na odgovarajući način.

(b)

Izraz „cijena franko tvornice” u popisu iz Priloga 19. znači cijena plaćena u korist proizvođača u čijoj je tvrtki obavljen posljednji postupak obrade ili prerade, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih materijala upotrijebljenih u proizvodnji, umanjenu za sve domaće poreze koji podliježu ili bi mogli podlijegati povratu po obavljenom izvozu dobivenog proizvoda.

3.   U smislu članka 98. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i točke (b) podtočke ii., postupci iz članka 68. stavka 3. točaka (a) do (h) smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno je li došlo do promjene broja.

Članak 101.

Kako bi se utvrdilo je li roba podrijetlom iz okupiranih područja, nije potrebno utvrditi jesu li energija i gorivo, postrojenja i oprema te strojevi i alati upotrijebljeni za dobivanje takve robe ili bilo kojih materijala ili proizvoda upotrijebljenih tijekom proizvodnje koji ne ulaze ili nisu namijenjeni ulasku u konačni sastav robe podrijetlom iz trećih zemalja ili ne.

Članak 102.

Odredbe članaka 73. i 74. primjenjuju se na ovaj odjeljak.

Članak 103.

1.   Sljedeće se smatra prevezenim izravno iz okupiranih područja u Zajednicu i iz Zajednice u okupirana područja:

(a)

proizvodi koji se prevoze bez prolaska kroz drugo državno područje;

(b)

proizvodi koji se prevoze kroz državna područja koja nisu okupirana područja ili Zajednica, s pretovarom ili bez pretovara ili privremenog skladištenja, pod uvjetom da je prijevoz kroz navedena državna područja opravdan iz zemljopisnih razloga ili isključivo zbog potreba prijevoza i da proizvodi:

nisu bili pušteni za domaću uporabu tamo, i

nisu bili podvrgnuti postupcima, osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kojeg postupka koji se obavlja kako bi se očuvali u dobrom stanju;

(c)

proizvodi koji se prevoze cjevovodom preko državnih područja koja nisu okupirana područja.

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) podnosi se carinskim tijelima u Zajednici ili Gospodarskim komorama okupiranih područja predočenjem:

(a)

jedinstvene prijevozne isprave izdane u okupiranim područjima ili u Zajednici kojom je obuhvaćen prolazak robe kroz zemlju provoza; ili

(b)

potvrde koju izdaju carinska tijela zemlje provoza:

u kojoj se navodi točan opis robe,

u kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara robe ili njezinog ukrcaja ili iskrcaja te podaci o uporabljenim brodovima, i

kojom se potvrđuju uvjeti pod kojima je roba ostala u zemlji provoza; ili

(c)

u nedostatku navedenoga, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz.

Članak 104.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u ovom odsjeku su bez prekida ispunjeni u Zajednici ili na okupiranim područjima.

Ako se proizvodi s podrijetlom koji su izvezeni iz Zajednice ili okupiranih područja u neku drugu zemlju vrate, oni se moraju smatrati proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

da je vraćena upravo ona roba koja je bila izvezena, i

da roba nije bila podvrgnuta nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se očuvala u dobrom stanju dok se nalazila u toj zemlji.

Odsjek 2.

Dokaz o podrijetlu

(a)    Potvrda o prometu robe EUR.1

Članak 105.

Dokaz o statusu proizvoda s podrijetlom, u smislu ovog odjeljka, pruža se potvrdom o prometu robe EUR.1, čiji se ogledni primjerak nalazi u Prilogu 21.

Članak 106.

1.   Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo na temelju zahtjeva koji u pisanom obliku podnosi izvoznik ili, na odgovornost izvoznika, njegov ovlašteni zastupnik. Takav zahtjev se podnosi na obrascu, čiji je ogledni primjerak sadržan u Prilogu 21., a ispunjava se sukladno odredbi ovog odsjeka.

Zahtjeve za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1, Gospodarske komore okupiranih područja obvezne su čuvati najmanje dvije godine.

2.   Izvoznik ili njegov zastupnik uz svoj zahtjev prilaže sve odgovarajuće prateće isprave kojima dokazuje da proizvodi koji će se izvoziti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1.

Izvoznik se obvezuje podnijeti, na zahtjev nadležnih tijela, sve dodatne dokaze koji su tim tijelima potrebni za potrebe određivanja ispravnosti statusa proizvoda s podrijetlom proizvoda koji imaju pravo na povlašteni tretman te se obvezuje pristati na bilo koji pregled evidencije koja se odnosi na te proizvode te na bilo koju provjeru okolnosti u kojima su proizvodi dobiveni.

3.   Potvrda o prometu robe EUR.1 može se izdati samo ako može poslužiti kao dokazna isprava potrebna za provedbu carinskih povlastica iz članka 98.

4.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju Gospodarske komore okupiranih područja ili carinska tijela države članice izvoznice, ako se roba koja se izvozi može smatrati proizvodima s podrijetlom u smislu ovog odjeljka.

5.   Budući da potvrda o prometu robe EUR.1 predstavlja dokaznu ispravu za primjenu utvrđenih povlaštenih mjera, Gospodarske komore okupiranih područja ili carinska tijela države članice izvoznice odgovorni su za poduzimanje svih mjera potrebnih za provjeru podrijetla robe i ostalih navoda na potvrdi.

6.   Za potrebe provjere je li uvjet iz stavka 4. ispunjen, Gospodarske komore okupiranih područja ili carinska tijela države članice izvoznice imaju pravo zatražiti bilo koju dokaznu ispravu ili izvršiti bilo koji pregled koji smatraju primjerenim.

7.   Gospodarske komore okupiranih područja ili carinska tijela države članice izvoznice dužne su osigurati da su obrasci iz stavka 1. propisno ispunjeni. Prije svega, provjeravaju je li prostor predviđen za opis proizvoda ispunjen tako da se isključuje svaka mogućnost neovlaštenog dopisivanja. U tu svrhu, opis proizvoda unosi se bez ostavljanja praznih redaka. Ako prostor nije potpuno ispunjen, povlači se vodoravna linija ispod zadnje rečenice opisa proizvoda, a prazan prostor se precrtava.

8.   Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 mora se navesti u onom dijelu potvrde namijenjenom carinskim tijelima.

9.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju Gospodarske komore okupiranih područja ili carinska tijela države članice izvoznice ako se izvoze proizvodi na koje se ta potvrda odnosi. Potvrda se stavlja na raspolaganje izvozniku u trenutku stvarnog izvoza ili čim se osigura izvoz.

Članak 107.

1.   U nepredvidivim okolnostima, potvrda o prometu robe EUR.1 također se može izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi ako nije bila izdana u trenutku izvoza zbog nenamjernih grešaka ili propusta ili drugih posebnih okolnosti.

2.   Za potrebe stavka 1., zahtjev izvoznika:

sadrži mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda odnosi,

potvrđuje da nije bila izdana potvrda o prometu robe EUR.1 u vrijeme izvoza predmetnih proizvoda te navodi razloge za to.

3.   Gospodarske komore okupiranih područja ili carinska tijela države članice izvoznice mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1 isključivo nakon provjere odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu podacima iz odgovarajuće evidencije.

Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 sadrže jednu od ovih napomena:

expedido a posteriori,

udstedt efterfølgende,

Nachträglich ausgestellt,

Εκδοθέν εκ των υστέρων,

Issued retrospectively,

Délivré a posteriori,

rilasciato a posteriori,

afgegeven a posteriori,

emitido a posteriori.

4.   Napomena iz stavka 3. unosi se u polje „Napomene” na potvrdi o prometu robe EUR.1.

Članak 108.

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1, izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanje duplikata Gospodarskim komorama okupiranih područja ili carinskim tijelima države članice izvoznice koja su je izdala na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovom posjedu.

2.   Tako izdan duplikat sadrži jednu od ovih oznaka:

DUPLICADO,

DUPLIKAT,

DUPLIKAT

ΑΝΤΙΓΡΑΦΟ,

DUPLICATE,

DUPLICATA,

DUPLICATO,

DUPLICAAT,

SEGUNDA VIA.

3.   Napomena iz stavka 2. unosi se u polje „Napomene” na potvrdi o prometu robe EUR.1.

4.   Duplikat na kojem je naznačen datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR. 1 stupa na snagu s tim datumom.

Članak 109.

U svakom trenutku je moguće zamijeniti jednu ili više potvrda o prometu robe EUR.1 s jednom ili više potvrda o prometu robe EUR.1, pod uvjetom da to učini carinarnica u Zajednici gdje se roba nalazi.

Članak 110.

1.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 Gospodarske komore okupiranih područja dostavljaju u roku od 5 mjeseci od datuma izdavanja carinskim tijelima države članice u kojoj se proizvodi podnose.

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 koja je dostavljena carinskim tijelima države članice nakon krajnjeg roka za podnošenje iz stavka 1. može se prihvatiti za potrebe primjene povlaštenog postupanja ako potvrda do krajnjeg roka nije dostavljena zbog više sile ili izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja, carinska tijela države članice uvoznice mogu prihvatiti potvrde ako su im proizvodi dostavljeni prije navedenog krajnjeg roka.

Članak 111.

1.   Za proizvode koji su poslani iz okupiranih područja radi izlaganja u trećoj zemlji i prodani nakon izlaganja radi uvoza u Zajednicu, prilikom uvoza se primjenjuju carinske povlastice iz članka 98., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovog odsjeka koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi s podrijetlom iz okupiranih područja te pod uvjetom da se carinskim tijelima podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

(a)

da je izvoznik te proizvode poslao iz okupiranih područja u zemlju u kojoj se izložba održava te da ih je tamo izložio;

(b)

da je izvoznik te proizvode prodao ili na koji drugi način ustupio nekoj osobi u Zajednici;

(c)

da su proizvodi tijekom izlaganja ili neposredno nakon tog poslani u Zajednicu upravo u stanju u kojem su bili upućeni na izložbu;

(d)

da proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu uporabljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 podnosi se na uobičajen način carinskoj službi. Na potvrdi se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema potrebi mogu se zatražiti dodatne dokazne isprave o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na svaku trgovačku, industrijsku, poljoprivrednu ili obrtničku izložbu, sajmove ili slične javne priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskom provjerom.

Članak 112.

Potvrde o prometu robe EUR.1 podnose se carinskim tijelima u državi članici uvoznici u skladu s postupcima utvrđenima u ovome odjeljku. Navedena tijela mogu zatražiti prijevod potvrde.

Također mogu zatražiti da deklaracija za puštanje u slobodni promet bude popraćena izjavom izvoznika o tome da proizvodi ispunjavaju uvjete potrebne za provedbu carinskih povlastica iz članka 98.

Članak 113.

Ukoliko se, na zahtjev deklaranta, nesastavljeni ili rastavljeni predmeti iz Poglavlja 84. ili 85. Harmoniziranog sustava uvoze u nekoliko pošiljki po uvjetima koje su odredila carinska tijela, smatraju se jednim predmetom i potvrda o prometu robe može se predati za cijeli predmet pri uvozu prve pošiljke.

Članak 114.

Potvrde o prometu robe EUR.1 zadržavaju carinska tijela države članice uvoznice u skladu s važećim pravilima.

(b)    Obrazac EUR.2

Članak 115.

1.   Neovisno o članku 106., u slučaju pošiljaka koje sadrže samo proizvode s podrijetlom čija vrijednost ne prelazi 2 820 ECU-a po pošiljci, kao dokaz o statusu podrijetla, u smislu ovog odjeljka, upotrebljava se obrazac EUR.2, čiji se ogledni primjerak nalazi u Prilogu 22.

2.   Obrazac EUR.2 ispunjava i potpisuje izvoznik ili, na odgovornost izvoznika, njegov ovlašteni zastupnik.

3.   Obrazac EUR.2 ispunjava se za svaku pošiljku.

4.   Ove odredbe ne oslobađaju izvoznike od obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih ili poštanskih uredbi

5.   Izvoznik koji je ispunio obrazac EUR.2 na zahtjev Gospodarske komore okupiranih područja prilaže sve popratne isprave koje se tiču uporabe ovog obrasca.

Članak 116.

Otkriće neznatnih odstupanja između navoda u potvrdi o prometu robe EUR.1 ili u obrascu EUR.2 i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici za potrebe obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda samom tom činjenicom ne čine ispravu ništavom, ukoliko se pravilno utvrdi da se potvrda o prometu robe EUR.1 ili obrazac EUR.2 odnosi na predmetne proizvode.

Članak 117.

1.   Sljedeći se proizvodi mogu uvesti u Zajednicu kao proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka bez da je potrebno podnijeti isprave iz članka 105. ili iz članka 115.:

(a)

proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu, pod uvjetom da vrijednost proizvoda ne premašuje 200 ECU-a;

(b)

proizvodi sadržani u osobnoj prtljazi putnika, pod uvjetom da vrijednost proizvoda ne premašuje 565 ECU-a.

2.   Ove se odredbe primjenjuju isključivo kada su takvi uvozi nekomercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju uvjete za primjenu utvrđenih povlastica te da ne postoji sumnja u istinitost takve izjave.

Odsjek 3.

Načini upravne suradnje

Članak 118.

Okupirana područja Komisiji šalju ogledne otiske pečata koje Gospodarske komore koriste zajedno s adresama onih tijela nadležnih za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 i provedbu naknadne provjere navedenih potvrda i obrazaca EUR.2.

Komisija navedene informacije prosljeđuje carinskim tijelima država članica.

Članak 119.

1.   Naknadne provjere potvrda EUR.1 ili obrazaca EUR.2 obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela u državi članici uvoznici ili Gospodarske komore okupiranih područja imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost isprave ili u točnost informacija o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda.

2.   Kako bi se osigurala pravilna primjena odsjeka 1., okupirana područja pomažu Zajednici dopuštajući carinskim tijelima država članica provjeru vjerodostojnosti potvrda o prometu robe EUR.1 i obrazaca EUR.2 te točnost podataka u vezi sa stvarnim podrijetlom predmetnih proizvoda.

3.   Za potrebe stavka 1., carinska tijela države članice uvoznice ili uvoznog područja vraćaju potvrdu EUR.1 ili obrazac EUR.2 ili njihove preslike Gospodarskim komorama okupiranih područja ili carinskim tijelima države članice izvoznice i, tamo gdje je to potrebno, navode formalne ili sadržajne razloge za upit.

Tijela koja su podnijela zahtjev prilažu potvrdi o prometu robe EUR.1 ili obrascu EUR.2 odgovarajuće komercijalne isprave ili njihove preslike i prosljeđuju, uz zahtjev za naknadnu provjeru, sve dobivene isprave i informacije koje upućuju na to da su podaci iz navedene potvrde ili obrasca netočni.

Ako carinska tijela u državi članici uvoznici odluče suspendirati primjenu povlaštenog postupanja u očekivanju rezultata provjere, ona odobravaju puštanje robe vodeći računa o mjerama predostrožnosti za koje prosude da su potrebne.

4.   Carinska tijela u državi članici uvoznici ili Gospodarske komore okupiranih područja bit će obaviještena o rezultatima provjere u roku od šest mjeseci. Navedeni rezultati moraju pokazati vrijede li isprave vraćene na temelju stavka 3. za stvarno izvezenu robu te može li navedena roba, ustvari, ispuniti uvjete za povlašteno postupanje.

Odredbe članka 95. stavka 5. primjenjuju se na ovaj stavak.

5.   Za potrebe naknadne provjere potvrda EUR.1, Gospodarske komore okupiranih područja ili carinska tijela u državi članici izvoznici najmanje dvije godine čuvaju izvozne isprave ili preslike potvrda koje ih zamjenjuju.

Odjeljak 3.

Republike Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija i državno područje bivše jugoslavenske republike Makedonije

Odsjek 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 120.

Za potrebe odredaba o carinskim povlasticama koje Zajednica dodjeljuje određenim proizvodima podrijetlom iz Republika Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i državnog područja bivše jugoslavenske republike Makedonije, u daljnjem tekstu „republike korisnice”, sljedeći proizvodi, pod uvjetom da su prevezeni izravno u smislu članka 125., smatraju se:

1.

proizvodima podrijetlom iz republike korisnice:

(a)

proizvodi u cijelosti dobiveni u republici korisnici;

(b)

proizvodi dobiveni u republici korisnici, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim proizvoda u cijelosti dobivenih u navedenoj republici, pod uvjetom da su navedeni proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 122. Taj se uvjet, međutim, ne primjenjuje na proizvode koji su, u smislu ovog odsjeka, podrijetlom iz Zajednice, pod uvjetom da su prošli, u predmetnoj republici korisnici, obradu ili preradu koja premašuje nedostatnu obradu ili preradu iz članka 122. stavka 3.;

2.

proizvodima podrijetlom iz Zajednice:

(a)

proizvodi u cijelosti dobiveni u Zajednici;

(b)

proizvodi dobiveni u Zajednici, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim proizvoda u cijelosti dobivenih u Zajednici, pod uvjetom da su navedeni proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 122. Taj se uvjet, međutim, ne primjenjuje na proizvode koji su, u smislu ovog odsjeka, podrijetlom iz republike korisnice pod uvjetom da su prošli, u Zajednici, obradu ili preradu koja premašuje nedostatnu obradu ili preradu iz članka 122. stavka 3.

Članak 121.

1.   Proizvodi iz članka 67. stavka 1. točaka (a) do (k) smatraju se dobivenim u cijelosti ili u republici korisnici ili u Zajednici.

2.   Izraz „njena plovila” iz članka 67. stavka 1. točke (f) primjenjuje se isključivo na plovila:

koja su registrirana ili upisana u državi članici ili predmetnoj republici korisnici,

koja plove pod zastavom države članice ili predmetne republike korisnice,

koja se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu državljana države članice ili predmetne republike korisnice ili tvrtke sa sjedištem u državi članici ili u republici korisnici, čiji su direktor ili direktori, predsjednik uprave ili nadzornog odbora i većina članova te uprave ili odbora državljani te države članice ili republike korisnice i od koje, u slučaju partnerstava ili društava s ograničenom odgovornošću, najmanje polovica kapitala tog društva pripada državama članicama ili predmetnoj republici korisnici ili javnim tijelima odnosno državljanima te države članice ili republike korisnice,

čiji su zapovjednik i časnici državljani države članice ili predmetne republike korisnice, i

čiju posadu čini najmanje 75 % državljana države članice ili predmetne republike korisnice.

3.   Pojmovi „Zajednica” i „republika korisnica” također obuhvaćaju teritorijalne vode. Plovila koja plove na otvorenom moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja države kojoj pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 122.

1.   Za potrebe članka 120., materijali bez podrijetla smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako je dobiveni proizvod razvrstan u tarifni broj različit od broja u koji se razvrstavaju svi materijali bez podrijetla uporabljeni u njegovoj izradi, podložno odredbama stavaka 2. i 3.

Primjenjuju se odredbe drugog, trećeg i četvrtog podstavka članka 68. stavka 1.

2.   Za proizvod iz stupaca 1 i 2 popisa iz Priloga 20., umjesto pravila iz stavka 1. za predmetni proizvod moraju biti ispunjeni uvjeti iz stupca 3.

(a)

Ako se na popisu iz Priloga 20. primjenjuje pravilo o postotku u određivanju statusa podrijetla proizvoda dobivenih u Zajednici ili republici korisnici, dodana vrijednost obradom ili preradom odgovara cijeni franko tvornice dobivenog proizvoda, umanjenoj za carinsku vrijednost materijala iz trećih zemalja uvezenih u Zajednicu ili republiku korisnicu.

(b)

Izraz „vrijednost” u popisu iz Priloga 20. znači carinska vrijednost u trenutku uvoza upotrijebljenih materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili ga je nemoguće utvrditi, prva utvrdiva cijena plaćena za materijal u predmetnom području.

Ako je potrebno utvrditi vrijednost materijala s podrijetlom, prethodni podstavak primjenjuje se na odgovarajući način.

(c)

Izraz „cijena franko tvornice” u popisu iz Priloga 20. znači cijena plaćena u korist proizvođača u čijem je poduzeću obavljen posljednji postupak obrade ili prerade, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih materijala upotrijebljenih u proizvodnji, umanjenu za sve domaće poreze koji podliježu ili bi mogli podlijegati povratu po obavljenom izvozu dobivenog proizvoda.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2., postupci iz članka 68. stavka 3. točaka (a) do (h) smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno je li došlo do promjene broja.

Članak 123.

Kako bi se utvrdilo je li roba podrijetlom iz republike korisnice ili iz Zajednice, nije potrebno utvrditi jesu li energija i gorivo, postrojenja i oprema te strojevi i alati upotrijebljeni za dobivanje takvih proizvoda ili bilo kojih materijala ili proizvoda upotrijebljenih tijekom proizvodnje koji ne ulaze ili nisu namijenjeni ulasku u konačni sastav robe podrijetlom iz trećih zemalja ili ne.

Članak 124.

Odredbe članaka 73. i 74. primjenjuju se na ovaj odjeljak.

Članak 125.

1.   Carinske povlastice iz članka 120. primjenjuju se samo na proizvode ili materijale s podrijetlom koji se prevoze između državnog područja republike korisnice i državnog područja Zajednice bez ulaska u neko drugo državno područje. Međutim, roba podrijetlom iz republike korisnice ili iz Zajednice i roba koja čini jednu pošiljku može se prevesti kroz državno područje koje nije državno područje republike korisnice ili Zajednice s pretovarom ili bez pretovara ili privremenog skladištenja na tom području, pod uvjetom da je roba ostala pod nadzorom carinskih tijela u državi provoza ili skladištenja te nije bila podvrgnuta postupcima, osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kojeg postupka koji se obavlja kako bi se roba očuvala u dobrom stanju.

Proizvodi podrijetlom iz republike korisnice ili iz Zajednice mogu se prevesti cjevovodom preko državnog područja koje nije državno područje Zajednice ili republike korisnice.

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. podnosi se nadležnim carinskim tijelima predočenjem:

(a)

jedinstvene prijevozne isprave izdane u izvoznoj zemlji ili državnom području kojom je obuhvaćen prolazak robe kroz zemlju provoza; ili

(b)

potvrde koju izdaju carinska tijela zemlje provoza:

u kojoj se navodi točan opis robe,

u kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara robe ili njezinog ukrcaja ili iskrcaja te podaci o uporabljenim brodovima,

kojom se potvrđuju uvjeti pod kojima je roba ostala u zemlji provoza; ili

(c)

u nedostatku navedenoga, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz.

Članak 126.

Uvjeti navedeni u ovome odsjeku u vezi sa stjecanjem statusa proizvoda s podrijetlom bez prekida su ispunjeni u Zajednici ili u republici korisnici.

Ako se roba s podrijetlom koja je izvezena iz Zajednice ili republike korisnice u neku drugu zemlju u njih vrati, ona se smatra robom bez podrijetla, osim ako se carinskim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

da je vraćena upravo ona roba koja je bila izvezena, i

da roba nije bila podvrgnuta nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se očuvala u dobrom stanju dok se nalazila u toj zemlji.

Odsjek 2.

Dokaz o podrijetlu

(a)    Potvrda o prometu robe EUR.1

Članak 127.

Dokaz o statusu proizvoda s podrijetlom, u smislu ovog odjeljka, pruža se potvrdom o prometu robe EUR.1, čiji se ogledni primjerak nalazi u Prilogu 21.

Članak 128.

1.   Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo na temelju zahtjeva koji u pisanom obliku podnosi izvoznik ili, na odgovornost izvoznika, njegov ovlašteni zastupnik. Takav zahtjev se podnosi na obrascu, čiji je ogledni primjerak sadržan u Prilogu 21., a ispunjava se sukladno odredbama iz ovog odsjeka.

Zahtjeve za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 carinska tijela države članice izvoznice ili republika korisnica obvezne su čuvati najmanje dvije godine.

2.   Primjenjuju se odredbe članka 106. stavka 2.

3.   Potvrda o prometu robe EUR.1 može se izdati samo ako može poslužiti kao dokazna isprava potrebna za provedbu carinskih povlastica iz članka 120.

4.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju carinska tijela države članice izvoznice ili republike korisnice, ako se roba može smatrati proizvodima s podrijetlom u smislu ovog odjeljka.

5.   U slučajevima kada se roba smatra proizvodima s podrijetlom u smislu članka 120. stavka 1. točke (b), zadnja rečenica, ili stavka 2. točke (b), zadnja rečenica, potvrde o prometu robe EUR.1 izdaju se podložno pružanju prethodno izdanog ili sastavljenog dokaza o podrijetlu. Taj dokaz carinska tijela države članice izvoznice ili republike korisnice moraju čuvati najmanje dvije godine.

6.   Budući da potvrda o prometu robe EUR.1 predstavlja dokaznu ispravu za primjenu carinskih povlastica iz članka 120., carinska tijela države članice izvoznice ili republike korisnice odgovorna su za poduzimanje svih mjera potrebnih za provjeru podrijetla robe i ostalih navoda na potvrdi.

7.   Za potrebe provjere jesu li uvjeti iz stavaka 4. i 5. ispunjeni, carinska tijela države članice izvoznice ili republike korisnice imaju pravo zatražiti bilo koju dokaznu ispravu ili izvršiti bilo koji pregled koji smatraju primjerenim.

8.   Carinska tijela države članice izvoznice ili republike korisnice dužna su osigurati da su obrasci iz članka 127. propisno ispunjeni. Posebice, provjeravaju je li prostor predviđen za opis proizvoda ispunjen tako da se isključuje svaka mogućnost neovlaštenog dopisivanja. U tu svrhu, opis proizvoda unosi se bez ostavljanja praznih redaka. Ako prostor nije potpuno ispunjen, povlači se vodoravna linija ispod zadnje rečenice opisa proizvoda, a prazan prostor se precrtava.

9.   Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 navodi se u onom dijelu potvrde namijenjenom carinskim tijelima.

10.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju carinska tijela države članice izvoznice ili republike korisnice kada se izvoze proizvodi na koje se ta potvrda odnosi. Potvrda se stavlja na raspolaganje izvozniku u trenutku stvarnog izvoza ili čim se osigura izvoz.

11.   U slučajevima Republike Bosne i Hercegovine i državnog područja bivše jugoslavenske republike Makedonije, upućivanja na „carinska tijela” u ovome i sljedećim člancima smatraju se pozivanjem na Gospodarske komore dokle god Gospodarske komore navedenih republika obavljaju predmetne funkcije.

Članak 129.

Odredbe članaka 107. do 109. primjenjuju se na ovaj odjeljak.

Članak 130.

1.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 carinska tijela u državi članici izvoznici ili republici korisnici dostavljaju u roku od pet mjeseci od datuma izdavanja carinskim tijelima države članice uvoznice ili republike korisnice u koju se proizvodi unose.

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 koja je dostavljena carinskim tijelima države članice uvoznice ili republike korisnice nakon krajnjeg roka za podnošenje iz stavka 1. može se prihvatiti za potrebe primjene povlaštenog postupanja ako potvrda do krajnjeg roka nije dostavljena zbog više sile ili izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja, carinska tijela države članice uvoznice ili republike korisnice mogu prihvatiti potvrde ako su im proizvodi dostavljeni prije navedenog krajnjeg roka.

Članak 131.

1.   Za proizvode koji su poslani iz Zajednice ili iz republike korisnice radi izlaganja u drugoj zemlji i prodani nakon izlaganja radi uvoza u Zajednicu, prilikom uvoza se primjenjuju carinske povlastice iz članka 120., pod uvjetom da roba ispunjava zahtjeve iz odsjeka 1. koji joj daju pravo da budu priznati kao proizvodi s podrijetlom iz Zajednice ili republike korisnice te pod uvjetom da se carinskim tijelima podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

(a)

da je izvoznik te proizvode poslao iz Zajednice ili republike korisnice u zemlju u kojoj se izložba održava te ih je tamo izložio;

(b)

da je izvoznik te proizvode prodao ili na koji drugi način ustupio nekoj osobi u republici korisnici ili u Zajednici;

(c)

da su proizvodi tijekom izlaganja ili neposredno nakon tog poslani u republiku korisnicu ili u Zajednicu, upravo u stanju u kojem su bili upućeni na izložbu;

(d)

da proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu uporabljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.   Primjenjuju se odredbe članka 111. stavaka 2. i 3.

Članak 132.

Potvrde o prometu robe EUR.1 podnose se carinskim tijelima u državi članici izvoznici ili republici korisnici, u skladu s postupcima koje je utvrdila navedena država članica ili navedena republika korisnica. Navedena tijela mogu zatražiti prijevod potvrde.

Također mogu zatražiti da uvozna deklaracija bude popraćena izjavom uvoznika o tome da proizvodi ispunjavaju uvjete potrebne za carinske povlastice iz članka 120.

Članak 133.

Ne dovodeći u pitanje članak 122. stavak 3., kada se, na zahtjev deklaranta, nesastavljeni ili rastavljeni predmeti iz poglavlja 84. ili 85. Harmoniziranog sustava uvoze u nekoliko pošiljki pod uvjetima koje su odredila carinska tijela, smatraju se jednim predmetom i potvrda o prometu robe može se predati za cijeli predmet pri uvozu prve pošiljke.

Članak 134.

Potvrde o prometu robe EUR.1 zadržavaju carinska tijela države članice uvoznice ili republike korisnice u skladu s važećim pravilima u Zajednici ili navedenoj republici korisnici.

(b)    Obrazac EUR.2

Članak 135.

1.   Neovisno o članku 127., u slučaju pošiljaka koje sadrže samo proizvode s podrijetlom čija vrijednost ne prelazi 3 000 ECU-a po pošiljci, kao dokaz o statusu podrijetla, u smislu odsjeka 1., upotrebljava se obrazac EUR.2, čiji se ogledni primjerak nalazi u Prilogu 22.

2.   Obrazac EUR.2 ispunjava i potpisuje izvoznik ili, na odgovornost izvoznika, njegov ovlašteni zastupnik. Ako je roba sadržana u pošiljci već bila podvrgnuta provjeri u državi članici izvoznici ili na državnom području pozivanjem na definiciju pojma proizvoda s podrijetlom, izvoznik se može pozvati na tu provjeru u polju „Napomene” obrasca EUR.2.

3.   Obrazac EUR.2 ispunjava se za svaku pošiljku.

4.   Ove odredbe ne oslobađaju izvoznike od obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih ili poštanskih uredbi

5.   Izvoznik koji je ispunio obrazac EUR.2, na zahtjev carinskih tijela države članice izvoznice ili republike korisnice, prilaže sve popratne isprave koje se tiču uporabe ovog obrasca.

Članak 136.

Sljedeći proizvodi s podrijetlom u smislu odsjeka 1. prilikom uvoza u Zajednicu ili u republiku korisnicu imaju pravo na carinske povlastice iz članka 120. bez da je potrebno podnijeti isprave iz članka 127. ili članka 135.:

(a)

proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu, pod uvjetom da vrijednost proizvoda ne premašuje 215 ECU-a;

(b)

proizvodi koji čine osobnu prtljagu putnika, pod uvjetom da vrijednost proizvoda ne premašuje 600 ECU-a.

Odredbe članka 117. stavaka 2. i 3. primjenjuju se na ovaj odjeljak.

Odsjek 3.

Načini upravne suradnje

Članak 137.

Republike korisnice Komisiji šalju ogledne otiske upotrijebljenih pečata zajedno s adresama carinskih tijela nadležnih za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 i provedbu naknadne provjere navedenih potvrda i obrazaca EUR.2. Komisija te informacije prosljeđuje carinskim tijelima država članica.

Članak 138.

1.   Naknadne provjere potvrda EUR.1 ili obrazaca EUR.2 obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela države članice izvoznice ili republike korisnice imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost isprave ili u točnost informacija o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda.

2.   Kako bi se osigurala pravilna primjena navedenih odredaba, republika korisnica i države članice Zajednice jedna drugoj pomažu, putem svojih odgovarajućih carinskih tijela, u provjeri vjerodostojnosti potvrda o prometu robe EUR.1 i obrazaca EUR.2 te točnosti podataka u vezi sa stvarnim podrijetlom predmetnih proizvoda.

3.   Za potrebe stavka 1., carinska tijela države članice uvoznice ili republike korisnice vraćaju potvrdu EUR.1 ili obrazac EUR.2 ili njihove preslike carinskim tijelimadržave izvoznice, i ako je to potrebno navode formalne ili sadržajne razloge za upit.

Tijela koja su podnijela zahtjev prilažu potvrdi o prometu robe EUR.1 ili obrascu EUR.2 račun ili njegovu presliku, ako je bio izdan, i prosljeđuju sve dobivene isprave i informacije koje upućuju na to da su podatci iz navedene potvrde ili obrasca netočni.

Ako carinska tijela države članice uvoznice odluče suspendirati carisnske povlastice iz članka 120. u očekivanju rezultata provjere, odobravaju puštanje robe vodeći računa o mjerama predostrožnosti koje smatraju potrebnima.

4.   Carinska tijela države članice uvoznice ili republike korisnice obavješćuju se o rezultatima provjere u roku od najviše šest mjeseci. Navedeni rezultati moraju pokazati vrijede li isprave vraćene na temelju stavka 3. za stvarno izvezene proizvode, te mogu li navedeni proizvodi, u stvari, biti podobni za carinske povlastice iz članka 120.

Ako se u slučaju opravdane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci od datuma zahtjeva za provjeru, ili ako odgovor ne sadrži dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, tijela koja su podnijela zahtjev, osim u slučaju više sile ili u izvanrednim okolnostima, odbijaju pravo na povlašteno postupanje.

5.   Za potrebe naknadne provjere potvrda EUR.1, carinska tijela države izvoznice najmanje dvije godine čuvaju preslike potvrda kao i sve izvozne isprave koje se na njih odnose.

Odsjek 4.

Ceuta i Melilla

Članak 139.

1.   Izraz „Zajednica” koji se koristi u ovom odjeljku ne obuhvaća Ceutu i Melillu. Izraz „proizvodi podrijetlom iz Zajednice” ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz navedenih područja.

2.   Odsjeci 1. do 3. ovog odjeljka primjenjuju se na odgovarajući način na proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille, podložno posebnim uvjetima utvrđenima u članku 140.

Članak 140.

1.   Sljedeći se stavci primjenjuju umjesto članka 120. i upućivanja na navedeni članak primjenjuju se na odgovarajući način na ovaj članak.

2.   Ako su bili prevezeni izravno u skladu s odredbama članka 125., sljedeće se smatra:

(a)

proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille:

i.

proizvodima u cijelosti dobivenima u Ceuti i Melilli;

ii.

proizvodima dobivenima u Ceuti i Melilli, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim proizvoda iz točke i., pod uvjetom da su navedeni proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 122. Taj se uvjet, međutim, ne primjenjuje na proizvode koji su, u smislu odsjeka 1., podrijetlom iz Zajednice ili iz republike korisnice, pod uvjetom da prođu, u Ceuti i Melilli, obradu ili preradu koja premašuje nedostatnu obradu ili preradu iz članka 122. stavka 3.;

(b)

proizvodima podrijetlom iz republike korisnice:

i.

proizvodima u cijelosti dobivenim u republici korisnici;

ii.

proizvodima dobivenim u republici korisnici, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim proizvoda iz podtočke i., pod uvjetom da su navedeni proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 122. Taj se uvjet, međutim, ne primjenjuje na proizvode koji su, u smislu odsjeka 1., podrijetlom iz Ceute i Melille ili Zajednice, pod uvjetom da prođu obradu ili preradu koja premašuje nedostatnu obradu ili preradu iz članka 122. stavka 3.

3.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim državnim područjem.

4.   Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik u polje 2 potvrde o prometu robe EUR.1 upisuje ime predmetne republike korisnice te „Ceuta i Melilla”.

Uz to, u slučaju proizvoda podrijetlom iz Ceute i Melille, status robe s podrijetlom upisuje se u polje 4 potvrde o prometu robe EUR.1.

5.   Za primjenu ovih odredaba u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.

GLAVA V.

CARINSKA VRIJEDNOST

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 141.

1.   Za primjenu odredaba članaka 28. do 36. Zakonika i odredaba ove glave, države članice pridržavaju se odredaba iz Priloga 23.

Odredbe iz prvog stupca Priloga 23. primjenjuju se u svjetlu napomene za tumačenje koja se pojavljuje u drugome stupcu.

2.   Ako je potrebno pozvati se na općeprihvaćene računovodstvene standarde pri određivanju carinske vrijednosti, primjenjuju se odredbe Priloga 24.

Članak 142.

1.   Za potrebe ove glave:

(a)

„Sporazum” znači Sporazum o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini sklopljenog u okviru višestranih trgovinskih pregovora od 1973. do 1979. i koji je naveden u prvoj alineji članka 31. stavka 1. Zakonika;

(b)

„proizvedena roba” uključuje uzgojenu, proizvedenu i miniranjem dobivenu robu;

(c)

„istovjetna roba” znači roba proizvedena u istoj zemlji koja je u potpunosti ista, uključujući fizička svojstva, kakvoću i ugled. Manje razlike u izgledu ne isključuju robu koja se po svemu drugome uklapa u određenje istovjetne robe;

(d)

„slična roba” znači roba proizvedena u istoj državi koja, premda nije u potpunosti ista, ima slična svojstva i slične sastavne materijale koji joj omogućuju izvršavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost; kakvoća robe, njezin ugled i postojanje zaštićenog znaka spadaju među čimbenike koji se uzimaju u obzir pri određivanju je li roba slična;

(e)

„roba iste skupine ili vrste” znači roba koja pripada u skupinu ili asortiman robe koju proizvodi određena industrija ili industrijski sektor te koja uključuje istovjetnu ili sličnu robu.

2.   „Istovjetna roba” i „slična roba”, ovisno o slučaju, ne uključuje robu koja sadrži ili odražava inženjerske usluge, razvoj, umjetnički rad, dizajnerski rad te planove i skice za koje nisu izvršena usklađenja na temelju članka 32. stavka 1. točke (b) podtočke iv. Zakonika jer su ti poslovi obavljeni u Zajednici.

Članak 143.

1.   U smislu članka 29. stavka 1. točke (d) i članka 30. stavka 2. točke (c) Zakonika, osobe se smatraju povezanima samo ako:

(a)

je jedna službenik ili direktor poduzeća u vlasništvu druge osobe i obratno;

(b)

su pravno priznati partneri u poslu;

(c)

su poslodavac i posloprimac;

(d)

je jedna od njih izravni ili neizravni vlasnik, nadzire ili posjeduje 5 % ili više posto glavnih dionica s pravom glasa i dionica;

(e)

jedna izravno ili neizravno nadzire drugu;

(f)

su izravno ili neizravno pod nadzorom treće osobe;

(g)

zajedno izravno ili neizravno nadziru treću osobu; ili

(h)

su članovi iste obitelji. Osobe će se smatrati članovima iste obitelji samo ako su u jednom od sljedećih odnosa jedan s drugim:

suprug i supruga,

roditelj i dijete,

brat i sestra (i polubrat i polusestra),

djed ili baka i unuk ili unuka,

ujak ili ujna i tetak ili tetka i stric ili strina i nećak ili nećakinja,

roditelj od supružnika, snaha ili zet,

šurjak i šurjakinja.

2.   Za potrebe ove glave, osobe koje su poslovno međusobno povezane na način da je jedna od njih jedini zastupnik, jedini distributer ili jedini koncesionar drugoga, bez obzira na to kako je odnos opisan, smatraju se međusobno povezanima samo ako su obuhvaćeni kriterijima iz stavka 1.

Članak 144.

1.   Za potrebe određivanja carinske vrijednosti robe na temelju članka 29. Zakonika, za koju cijena još nije bila stvarno plaćena u trenutku koji je odlučan za određivanje vrijednosti u carinske svrhe, cijena koju treba platiti za ispunjenje obveza u navedeno vrijeme, kao opće pravilo, uzima se kao osnova za carinsku vrijednost.

2.   Komisija i države članice savjetuju se s Odborom u vezi s primjenom stavka 1.

Članak 145.

Kada roba deklarirana za slobodni promet čini dio veće količine iste robe kupljene u okviru jedne transakcije, stvarno plaćena ili plativa cijena za potrebe članka 29. stavka 1. Zakonika jest ona cijena koja odgovara omjeru ukupne cijene za količinu deklarirane robe prema ukupnoj količini kupljene robe.

Raspodjela stvarno plaćene ili plative cijene se također primjenjuje u slučaju gubitka dijela pošiljke ili kada je roba koja se procjenjuje bila oštećena prije stavljanja u slobodni promet.

Članak 146.

Kada stvarno plaćena ili plativa cijena u smislu članka 29. stavka 1. Zakonika sadrži iznos bilo kojih nacionalnih poreza koji se plaćaju u državi podrijetla ili državi izvoza za određenu robu, taj se iznos ne uračunava u carinsku vrijednost robe ako se carinskim tijelima na koje se to odnosi može dokazati da je predmetna roba bila ili će biti oslobođena tih poreza u korist kupca.

Članak 147.

1.   Za potrebe članka 29. Zakonika, činjenica da je roba koja je predmet prodaje deklarirana za puštanje u slobodni promet smatra se dostatnim pokazateljem da je roba bila prodana za izvoz u carinsko područje Zajednice. Taj pokazatelj se također primjenjuje u slučaju uzastopnih prodaja koje su prethodile utvrđivanju vrijednosti; u tom slučaju svaka cijena koja proizlazi iz tih prodaja, pridržavajući se odredbi članaka 178. do 181., može se uzeti kao osnova za utvrđivanje vrijednosti.

2.   Međutim, ako se roba koristi u trećoj zemlji od trenutka prodaje do trenutka puštanja robe u slobodni promet carinska vrijednost ne mora biti transakcijska vrijednost.

3.   Kupac ne treba ispunjavati nikakve druge uvjete, osim da je stranka u kupoprodajnom ugovoru.

Članak 148.

Ako se, primjenom članka 29. stavka 1. točke (b) Zakonika, utvrdi da prodaja ili cijena uvezene robe podliježe uvjetu ili isplati za vrijednost koja se može utvditi u pogledu robe koja se procijenjuje, ta se vrijednost smatra neizravnim plaćanjem kupca prodavatelju i time kao dio stvarno plaćene ili plative cijene ukoliko se uvjet ili isplata ne odnose na:

(a)

aktivnost na koju se primjenjuje članak 29. stavak 3. točka (b) Zakonika; ili

(b)

čimbenik koji se mora dodati u cijenu stvarno plaćenu ili plativu sukladno odredbama članka 32. Zakonika.

Članak 149.

1.   Za potrebe članka 29. stavka 3. točke (b) Zakonika, izraz „tržišne djelatnosti” znači sve djelatnosti koje se odnose na reklamu i pospješivanje prodaje predmetne robe te sve radnje u vezi s jamstvima i garancijama za tu robu.

2.   Takve djelatnosti, koje obavi kupac, smatraju se djelatnostima obavljene za njegov račun, pa i ako su izvršene kao obveza kupca na temelju dogovora s prodavateljem.

Članak 150.

1.   Za primjenu članka 30. stavka 2. točke (a) Zakonika (transakcijska vrijednost istovjetne robe), carinska vrijednost određuje se upućivanjem na transakcijsku vrijednost istovjetne robe, prodane na istoj komercijalnoj razini i u znatno jednakoj količini kao i roba koja se procjenjuje. Ako izostane takva prodaja, upućuje se na transakcijsku vrijednost istovjetne robe koja je bila prodana na drugoj komercijalnoj razini i/ili u drugačijoj količini uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi podnesenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili smanjenja vrijednosti.

2.   U slučaju kada su troškovi i naknade iz članka 32. stavka 1. točke (e) Zakonika uključeni u transakcijsku vrijednost, pri prilagodbi vrijednosti uzimaju se u obzir bitne razlike u tim troškovima i naknadama između, s jedne strane, uvezene robe i, s druge strane, predmetne istovjetne robe koje proizlaze iz razlike u udaljenosti i vrsti prijevoza.

3.   Ako se, primjenom ovog članka, utvrde dvije ili više transakcijskih vrijednosti istovjetne robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža transakcijska vrijednosti.

4.   Primjenom ovog članka uzima se u obzir transakcijska vrijednost robe koju je proizvela druga osoba samo ako se transakcijska vrijednost ne može naći na temelju stavka 1. za istovjetnu robu koju je proizvela ista osoba kao i robu koja se procjenjuje.

5.   Za potrebe ovog članka, transakcijska vrijednost uvezene istovjetne robe znači carinska vrijednost koja je bila prethodno utvrđena na temelju članka 29. Zakonika i koja je usklađena kako je predviđeno stavkom 1. točkom (b) i stavkom 2. ovog članka.

Članak 151.

1.   Primjenom članka 30. stavka 2. točke (b) Zakonika (transakcijska vrijednost slične robe), carinska vrijednost određuje se upućivanjem na transakcijsku vrijednost slične robe, prodane na istoj komercijalnoj razini i u znatno jednakoj količini kao i roba koja se procjenjuje. Ako izostane takva prodaja, upućuje se na transakcijsku vrijednost slične robe koja je bila prodana na drugoj komercijalnoj razini i/ili u drugačijoj količini uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi podnesenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili smanjenja vrijednosti.

2.   U slučaju kada su troškovi i naknade iz članka 32. stavka 1. točke (e) Zakonika uključeni u transakcijsku vrijednost, pri prilagodbi vrijednosti uzimaju se u obzir bitne razlike u tim troškovima i naknadama između, s jedne strane, uvezene robe, i, s druge strane, predmetne slične robe koje proizlaze iz razlike u udaljenosti i vrsti prijevoza.

3.   Ako se, primjenom ovog članka, utvrde dvije ili više transakcijskih vrijednosti slične robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža transakcijska vrijednost.

4.   Primjenom ovog članka uzima se u obzir transakcijska vrijednost robe koju je proizvela druga osoba, samo ako se transakcijska vrijednost ne može naći na temelju stavka 1. za sličnu robu koju je proizvela ista osoba kao robu koja se procjenjuje.

5.   Za potrebe ovog članka, transakcijska vrijednost uvezene slične robe znači carinska vrijednost koja je bila prethodno utvrđena na temelju članka 29. Zakonika i koja je usklađena kako je predviđeno stavkom 1. točkom (b) i stavkom 2. ovog članka.

Članak 152.

1.

(a)

Ako se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba proda u Zajednici u stanju u kojem je bila uvezena, carinska vrijednost uvezene robe, određena u skladu s člankom 30. stavkom 2. točkom (c) Zakonika, temelji se na jediničnoj cijeni po kojoj se takva uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u najvećoj mogućoj ukupnoj količini, u istom ili približno istom trenutku uvoza roba koja se procjenjuje, i to osobama koje nisu povezane s osobama od kojih kupuju tu robu, sukladno umanjenjima za sljedeće iznose:

i.

uobičajene provizije plaćene ili koje se trebaju platiti ili uobičajena uvećanja radi ostvarivanja dobiti i općih troškova (uključujući direktne ili indirektne troškove tržišnog oglašavanja predmetne robe) u vezi s prodajom uvezene robe iste vrste ili skupine u Zajednici;

ii.

uobičajenih troškova prijevoza i osiguranja i s time povezanih troškova nastalih unutar Zajednice;

iii.

uvoznih carina i ostalih davanja koji se u Zajednici plaćaju zbog uvoza ili prodaje robe.

(b)

Ako se niti uvezena roba niti istovjetna niti slična uvezena roba ne prodaju u Zajednici u istom ili približno istom trenutku uvoza robe koja se procjenjuje, carinska vrijednost uvezene robe određena na temelju ovog članka, u suprotnom podložna odredbama stavka 1. točke (a), temelji se na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Zajednici u stanju u kojem je bila uvezena u najkraćem roku nakon uvoza robe koja se procjenjuje, ali prije isteka od 90 dana od takvog uvoza.

2.   Ako se niti uvezena roba niti istovjetna niti slična uvezena roba ne prodaje u Zajednici u stanju u kojem je bila uvezena, tada se, ako to uvoznik zahtijeva, carinska vrijednost temelji na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba, nakon daljnje prerade, prodaje u najvećoj mogućoj ukupnoj količini osobama u Zajednici koje nisu povezane s osobama od kojih kupuju tu robu, vodeći računa o dodanoj vrijednosti nastaloj tom preradom i smanjenjima predviđenima u stavku 1. točki (a).

3.   Za potrebe ovog članka, jedinična cijena po kojoj se roba prodaje u najvećoj mogućoj ukupnoj količini jest cijena po kojoj se najveći broj jedinica prodaje u prodaji osobama koje nisu povezane s osobama od kojih kupuju tu robu na prvoj komercijalnoj razini nakon uvoza tijekom kojeg se dogodila ta prodaja.

4.   Bilo koja prodaja u Zajednici osobi koja izravno ili neizravno, besplatno ili po sniženim cijenama, dobavlja robu ili obavlja usluge u vezi s proizvodnjom ili prodajom za izvoz uvezene robe i bilo kojih elemenata navedenih u članku 32. stavku 1. točki (b) Zakonika, ne treba se uzeti u obzir za određivanje jedinične cijene u smislu ovog članka.

5.   Za potrebe stavka 1. točke (b), „u najkraće vrijeme” smatra se onaj datum do kojeg je uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodana u dovoljnoj količini za određivanje jedinične cijene.

Članak 153.

1.   Primjenom članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika (izračunana vrijednost), carinska tijela, od osobe koja nije rezident u Zajednici, ne moraju zahtijevati ili ju obvezati da zbog pregleda predoči račune ili dozvoli pristup istima ili drugim ispravama za određivanje te vrijednosti. Međutim, podaci koje dostavi proizvođač robe u svrhu određivanja carinske vrijednosti na temelju ovog članka mogu provjeriti carinska tijela države članice u državi koja nije članica Zajednice uz suglasnost proizvođača i pod uvjetom da navedena tijela pravodobno obavijeste tijela predmetne države i da ona ne osporavaju postupak provjere.

2.   Trošak ili vrijednost materijala i proizvodnje iz prve alineje članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika uključuje trošak elemenata navedenih u članku 32. stavku 1. točki (a) podtočkama ii. i iii. Zakonika.

Također uključuje vrijednost, pravilno raspodijeljenu, bilo kojeg proizvoda ili usluga navedenih u članku 32. stavku 1. točki (b) Zakonika koje je kupac isporučio izravno ili neizravno u vezi s proizvodnjom uvezene robe. Vrijednost radnji navedenih u članku 32. stavku 1. točki (b) podtočki iv. Zakonika koje su bile obavljene u Zajednici uključuju se samo u onoj mjeri ako se zaračunaju proizvođaču.

3.   Ako se, osim podataka koje je naveo proizvođač ili su dostavljeni u njegovo ime, za određivanje izračunane vrijednosti upotrijebe i drugi podaci, carinska tijela obavještavaju deklaranta, ukoliko on to zatraži, o korištenim podacima, njihovom izvoru i o izračunu na njihovoj osnovi, podložno članku 15. Zakonika.

4.   „Opći troškovi” iz druge alineje članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika, obuhvaćaju izravne ili neizravne troškove za proizvodnju i prodaju robe za izvoz koji nisu ubrojeni u prvoj alineji članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika.

Članak 154.

Ako su kontejneri iz članka 32. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Zakonika predmet ponavljajućih uvoza, njihov se trošak, na zahtjev deklaranta, raspodjeljuje, po potrebi, u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim standardima.

Članak 155.

Za potrebe članka 32. stavka 1. točke (b) podtočke (iv.) Zakonika, trošak istraživanja i prethodnih idejnih nacrta ne uključuje se u carinsku vrijednost.

Članak 156.

Članak 33. stavak (c) Zakonika primjenjuje se na odgovarajući način ako se carinska vrijednost određuje primjenom neke druge metode osim transakcijske vrijednosti.

POGLAVLJE 2.

Odredbe o tantijemama i licencijskim naknadama

Članak 157.

1.   Za potrebe članka 32. stavka 1. točke (c) Zakonika, tantijeme i licencijske naknade smatraju se prije svega plaćanja za upotrebu prava u vezi s:

proizvodnjom uvezene robe (posebno patenti, dizajn, modeli i tehnološko znanje i iskustvo), ili

prodajom za izvoz uvezene robe (posebno žigovi, registrirani dizajn), ili

uporabom ili daljnjom prodajom uvezene robe (posebno autorsko pravo, tehnološki postupci koji su nedjeljivo uključeni u uvezenu robu).

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 5. Zakonika, kada se carinska vrijednost uvezene robe određuje na temelju odredaba članka 29. Zakonika, stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni pribraja se tantijem ili licencijska naknada isključivo ako to plaćanje:

se odnosi na robu koja je predmet procjene, i

predstavlja uvjet prodaje te robe.

Članak 158.

1.   Kada je uvezena roba samo dio ili dodatna oprema robi koja se proizvodi u Zajednici, prilagodba stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni za uvezenu robu vrši se samo ako se tantijema ili licencijska naknada odnose na tu robu.

2.   Ako se roba uvozi u rastavljenom stanju ili se prije sljedeće prodaje samo nebitno preradi, na primjer raspakira ili prepakira, to ne sprečava da se tantijema ili licencijska naknada ne odnosi na uvezenu robu.

3.   Ako se tantijeme ili licencijske naknade odnose djelomično na uvezenu robu, a djelomično na druge sastojke ili dodatne dijelove, koji se robi dodaju nakon uvoza, ili na radnje poslije uvoza ili usluge, odgovarajuća raspodjela provodi se na osnovi objektivnih i mjerljivih podataka, u skladu s pojašnjenjem uz članak 32. stavak 2. Zakonika iz Priloga 23.

Članak 159.

Tantijema ili licencijska naknada za pravo uporabe žiga dodaje se stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni samo onda kada:

se tantijema ili licencijska naknada odnosi na robu koja je nakon uvoza bila prodana u nepromijenjenom stanju ili je nebitno prerađena ili obrađena,

se ta roba prodaje sa žigom označenim prije ili nakon uvoza i za koju se plaća tantijema ili licencijska naknada, i

kupac nema mogućnost nabave te robe kod drugih s prodavateljem nepovezanih dobavljača.

Članak 160.

Kada kupac plaća tantijemu ili licencijsku naknadu trećoj stranki, uvjeti predviđeni člankom 157. stavkom 2. ne smatraju se ispunjenima sve dok prodavatelj ili s njim povezana osoba ne zahtijeva od kupca plaćanje toj trećoj osobi.

Članak 161.

Ako način obračuna iznosa tantijeme ili licencijske naknade proizlazi iz cijene uvezene robe, smatra se, sve dok nije dokazano suprotno, da se plaćanje tantijeme ili licencijske naknade odnosi na robu koja se procjenjuje.

Međutim, ako se iznos tantijeme ili licencijske nakande obračunava neovisno od cijene uvezene robe, plaćanje tantijeme ili licencijske naknade se može odnositi na robu koja se procjenjuje.

Članak 162.

Primjenom članka 32. stavka 1. točke (c) Zakonika, ne uzima se u obzir u kojoj državi primatelj naknade za tantijemu ili licencijsku naknadu ima boravište.

POGLAVLJE 3.

Odredbe u vezi s mjestom ulaska u Zajednicu

Članak 163.

1.   Za potrebe članka 32. stavka 1. točke (e) i članka 33. točke (a) Zakonika, kao mjesto ulaska u carinsko područje Zajednice smatra se:

(a)

za robu koja se prevozi morem, luka istovara ili luka pretovara, ako su pretovar potvrdila carinska tijela navedene luke;

(b)

za robu koja se prevozi morem i potom, bez pretovara, unutarnjim plovnim putovima, prva luka u kojoj se može obaviti istovar ili na ušću rijeke ili kanala ili dublje u unutarnjost, ako se carinarnici pruži dokaz da je tovar do luke istovara veći od tovara do prve luke;

(c)

za robu koja se prevozi željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili cestom, mjesto na kojem se nalazi prva carinarnica;

(d)

za robu koja se prevozi na drugi način, mjesto gdje roba prijeđe kopnenu granicu carinskog područja Zajednice.

2.   Carinska vrijednost robe koja je ušla u carinsko područje Zajednice i potom prevezene do odredišta u drugom dijelu tog područja kroz područje Austrije, Švicarske, Mađarske, Češke i Slovačke Republike ili Jugoslavije kakva je bila 1. siječnja 1991. određuje se upućivanjem na prvo mjesto ulaska u carinsko područje Zajednice, pod uvjetom da se roba prevozi izravno kroz područje Austrije, Švicarske, Mađarske, Češke i Slovačke Republike ili Jugoslavije, kako je naprijed definirano, uobičajenom rutom preko tog područja do odredišnog mjesta.

3.   Carinska vrijednost robe koja je ušla u carinsko područje Zajednice i potom prevezene morem do odredišta u drugome dijelu navedenog područja određuje se pozivanjem na prvo mjesto ulaska u carinsko područje Zajednice, pod uvjetom da se roba prevozi izravno uobičajenom rutom do odredišnog mjesta.

4.   Stavci 2. i 3. ovog članka također se primjenjuju ako je roba bila istovarena, pretovarena ili je njezin prijevoz privremeno prekinut na područjima Austrije, Švicarske, Mađarske, Češke i Slovačke Republike ili Jugoslavije u smislu stavka 2., iz razloga koji se odnose isključivo na njihov prijevoz.

5.   Za robu koja je ušla u carinsko područje Zajednice i prevezene izravno iz jednog od francuskih prekomorskih odjela u drugi dio carinskog područja Zajednice ili obrnuto, mjesto ulaska koje se uzima u obzir je mjesto navedeno u stavcima 1. i 2. koje se nalazi u onom dijelu carinskog područja Zajednice iz kojega je roba došla, ako je istovarena ili pretovarena tamo i ako su to potvrdila carinska tijela.

6.   Kada uvjeti iz stavaka 2., 3. i 5. nisu ispunjeni, mjesto ulaska koje se uzima u obzir je mjesto navedeno u stavku 1. koje se nalazi u onom dijelu carinskog područja Zajednice u koje je roba poslana.

POGLAVLJE 4.

Odredbe o troškovima prijevoza

Članak 164.

Primjenom članka 32. stavka 1. točke (e) i članka 33. točke (a) Zakonika:

(a)

ako se roba prevozi istim prijevoznim sredstvom do mjesta koje je izvan mjesta unosa u carinsko područje Zajednice, troškovi prijevoza procjenjuju se razmjerno prevezenoj udaljenosti izvan i unutar carinskog područja Zajednice, osim ako se carinskim tijelima ne podnesu dokazi kakvi bi troškovi nastali prema općoj obveznoj tarifi za prijevoz robe do mjesta unosa u carinsko područje Zajednice;

(b)

ako se roba obračunava po jediničnoj cijeni franko odredišta koja odgovara cijeni na mjestu unosa, troškovi prijevoza unutar Zajednice se ne odbijaju od te cijene. Međutim, takav odbitak se uzima u obzir u slučaju ako se carinskim tijelima dokaže da je cijena franko mjesta unosa u carinsko područje niža od cijene franko odredišta;

(c)

ako je prijevoz besplatan ili obavljen od strane kupca, u carinsku se vrijednost ubrajaju troškovi do mjesta unosa određeni na osnovi uobičajene tarife za jednaki način prijevoza.

Članak 165.

1.   Sve se poštanske pristojbe za robu koja se prevozi u poštanskom prometu do mjesta odredišta uračunavaju u carinsku vrijednost navedene robe, uz izuzetak mogućih dodatnih poštanskih pristojbi koje se obračunavaju u zemlji uvoza.

2.   Nijedna se prilagodba deklarirane vrijednosti, međutim, ne vrši za takve pristojbe pri određivanju vrijednosti pošiljaka nekomercijalne naravi.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na robu koja se prevozi ekspresnim poštanskim službama poznatim kao EMS-Datapost (u Danskoj, EMS-Jetpost, u Njemačkoj, EMS-Kurierpostsendungen, u Italiji, CAI-Post).

Članak 166.

Troškovi zračnog prijevoza koji se uključuju u carinsku vrijednost robe određuju se primjenom pravila i postotaka prikazanim u Prilogu 25.

POGLAVLJE 5.

Određivanje vrijednosti određenih nosača podataka za uporabu uopremi za automatsku obradu podataka

Članak 167.

1.   Neovisno o člancima 29. do 33. Zakonika, u određivanju carinske vrijednosti uvezenog nosača podataka koji sadrži podatke ili upute za uporabu opreme za obradu podataka, samo trošak ili vrijednost samog nosača podataka uzima se u obzir. Carinska vrijednost uvezenog nosača podataka koji sadrži podatke ili upute za uporabu, stoga, ne uključuje trošak ili vrijednost podataka ili uputa, pod uvjetom da su ti troškovi ili vrijednost odvojeno iskazani od troška ili vrijednosti predmetnog nosača podataka.

2.   Za potrebe ovog članka:

(a)

izraz „nosač podataka” ne uključuje integrirane sklopove, poluvodiče i slične uređaje ili predmete koji sadrže takve sklopove ili uređaje;

(b)

izraz „podaci ili upute” ne uključuje zvučne, kinematografske ili video snimke.

POGLAVLJE 6.

Odredbe u vezi s tečajem

Članak 168.

Za potrebe članaka 169. do 171. ovog Poglavlja:

(a)

„utvrđen tečaj” znači:

posljednji prodajni tečaj utvrđen za komercijalne poslove na najreprezentativnijem deviznom tržištu ili tržištima predmetne države članice, ili

neki drugi opis tako utvrđenog tečaja i kojeg kao „utvrđen tečaj” odredi država članica pod uvjetom da‚ što je učinkovitije moguće, odražava tekuću vrijednost predmetne valute u komercijalnim poslovima;

(b)

„objavljen” znači učinjen opće poznatim na način koji odredi predmetna država članica;

(c)

„valuta” znači bilo koja novčana jedinica koja se upotrebljava kao sredstvo plaćanja između monetarnih tijela ili na međunarodnom tržištu.

Članak 169.

1.   Ako su čimbenici upotrijebljeni za određivanje carinske vrijednosti robe izraženi u vrijeme kada je vrijednost određena u valuti različitoj od valute države članice u kojoj je izvršena procjena, za određivanje te vrijednosti u valuti predmetne države članice upotrebljava se tečaj utvrđen predzadnje srijede u mjesecu i objavljen tog ili sljedećeg dana.

2.   Tečaj utvrđen predzadnje srijede u mjesecu upotrebljava se tijekom sljedećeg kalendarskog mjeseca osim ako ga ne nadomjesti tečaj koji se određuje na temelju članka 171.

3.   Ako tečaj nije utvrđen predzadnje srijede navedene u stavku 1., ili, ako se utvrdi, a ne objavi tog ili sljedećeg dana, posljednji tečaj utvrđen za predmetnu valutu objavljen u prethodnih 14 dana smatra se tečajem utvrđenim te srijede.

Članak 170.

Ako se tečaj ne može odrediti na temelju odredaba članka 169., tečaj koji se upotrebljava za primjenu članka 35. Zakonika određuje predmetna država članica i održava, što je učinkovitije moguće, tekuću vrijednost predmetne valute u komercijalnim poslovima u smislu valute navedene države članice.

Članak 171.

1.   Ako se tečaj utvrđen predzadnje srijede mjeseca i objavljen tog ili sljedećeg dana razlikuje za 5 % ili više od tečaja utvrđenog u skladu s člankom 169. s početkom valjanosti od sljedećeg mjeseca, zamjenjuje potonji tečaj od prve srijede tog mjeseca kao tečaj koji se upotrebljava zbog primjene članka 35. Zakonika.

2.   Ako se tijekom razdoblja primjene, kako je navedeno u prethodnim odredbama, tečaj određen u srijedu i objavljen tog ili sljedećeg dana razlikuje za 5 % ili više od tečaja koji se upotrebljava u skladu s ovim Poglavljem, taj tečaj zamjenjuje potonji tečaj i počinje važiti u sljedeću srijedu kao tečaj koji se upotrebljava zbog primjene članka 35. Zakonika. Nadomjesni tečaj ostaje valjan ostatak tekućeg mjeseca, pod uvjetom da navedeni tečaj nije zamijenjen zbog provedbe odredaba prve rečenice ovog stavka.

3.   Ako se, u državi članici, tečaj ne utvrdi u srijedu ili, ako se utvrdi, a ne objavi se tog ili sljedećeg dana, utvrđeni tečaj, za primjenu stavaka 1. i 2. u navedenoj državi članici, je zadnje utvrđeni i objavljeni tečaj prije navedene srijede.

Članak 172.

Ako carinska tijela države članice deklarantu odobre da pruži ili podnese na kasniji datum određene pojedinosti u vezi s deklaracijom za slobodni promet robe u obliku periodične deklaracije, tim se odobrenjem može, na zahtjev deklaranta, predvidjeti da se za pretvaranje elemenata koji se upotrjebljavaju za određivanje carinske vrijednosti i izraženi su u određenoj valuti, u valutu navedene države članice, upotrijebi jedinstveni tečaj. U tom slučaju, tečaj koji se upotrebljava je tečaj određen u skladu s ovim Poglavljem koji je primjenjiv prvog dana razdoblja obuhvaćenog predmetnom deklaracijom.

POGLAVLJE 7.

Pojednostavnjeni postupci za određenu kvarljivu robu

Članak 173.

1.   Za potrebe određivanja carinske vrijednosti proizvoda iz Priloga 26., Komisija za svaki klasifikacijski broj određuje jediničnu cijenu na 100 kg neto izraženu u valutama država članica.

Jedinične vrijednosti primjenjuju se za razdoblja od 14 dana, s tim da svako razdoblje započinje u petak.

2.   Jedinične vrijednosti određuju se na temelju sljedećih elemenata, koje države članice trebaju dostaviti Komisiji za svaki klasifikacijski broj:

(a)

prosječnu jediničnu cijenu franko mjesta unosa, neocarinjenu, izraženu u valuti predmetne države članice na 100 kg neto i izračunatu na temelju cijena za neoštećenu robu u trgovačkim centrima iz Priloga 27. tijekom referentnog razdoblja iz članka 174. stavka 1.;

(b)

količina stavljenih u slobodni promet tijekom kalendarske godine uz plaćanje uvoznih carina.

3.   Prosječna jedinična cijena franko mjesta unosa, neocarinjena, izračunava se na temelju bruto prihoda od prodaje obavljene između uvoznika i trgovaca na veliko. Međutim, u slučaju trgovačkih centara u Londonu, Milanu i Rungisu bruto prihodi su oni zabilježeni na komercijalnoj razini na kojoj se navedena roba najčešće prodaje u tim centrima.

Od tako izračunatog iznosa se odbijaju:

trgovačka marža u iznosu od 15 % za trgovačke centre u Londonu, Milanu i Rungisu i u iznosu od 8 % za ostale trgovačke centre,

troškovi prijevoza i osiguranje unutar carinskog područja,

standardni iznos od 5 ECU-a koji predstavlja sve ostale troškove koji se ne uključuju u carinsku vrijednost.

Ovaj iznos preračunava se u valute država članica na temelju zadnjih važećih tečajeva utvrđenih u skladu s člankom 18. Zakonika,

uvozne carine i ostala davanja koja se ne uključuju u carinsku vrijednost.

4.   Države članice mogu utvrditi standardne iznose za odbijanje u vezi s troškovima prijevoza i osiguranja u skladu sa stavkom 3. Takvi standardni iznosi i metode za njihov izračun dostavljaju se Komisiji bez odlaganja.

Članak 174.

1.   Referentno razdoblje za izračun prosječnih jediničnih cijena iz članka 173. stavka 2. točke (a) je razdoblje od 14 dana koje završava u četvrtak prije tjedna tijekom kojeg se trebaju utvrditi nove jedinične vrijednosti.

2.   Države članice dostavljaju prosječne jedinične cijene najkasnije do ponedjeljka u 12 sati u tjednu tijekom kojeg se jedinične vrijednosti utvrđuju sukladno članku 173. Ako je taj dan neradni dan, obavijest se šalje radnog dana koji odmah prethodi tome danu.

3.   Količine stavljene u slobodni promet tijekom kalendarske godine za svaki klasifikacijski broj sve države članice dostavljaju Komisiji prije 15. lipnja sljedeće godine.

Članak 175.

1.   Jedinične vrijednosti iz članka 173. stavka 1. utvrđuje Komisija svaki drugi utorak na temelju ponderiranog prosjeka prosječnih jediničnih cijena iz članka 173. stavka 2. točke (a) u vezi s količinama iz članka 173. stavka 2. točke (b).

2.   Za potrebe određivanja ponderiranog prosjeka, svaka prosječna jedinična cijena iz članka 173. stavka 2. točke (a) preračunava se u ECU-e na temelju posljednjih stopa konverzije koje određuje Komisija i objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica prije tjedna tijekom kojeg se jedinične vrijednosti trebaju utvrditi. Iste stope konverzije primjenjuju se u konverziji tako dobivenih jediničnih vrijednosti natrag u valutu država članica.

3.   Posljednje objavljene jedinične vrijednosti primjenjuju se sve dok se ne objave nove vrijednosti. Međutim, u slučaju velikih fluktuacija u cijeni u jednoj ili više država članica, kao posljedica, na primjer, prekida stalnog uvoza određenog proizvoda, mogu se odrediti nove jedinične vrijednosti na temelju stvarnih cijena u vrijeme utvrđivanja navedenih vrijednosti.

Članak 176.

1.   Oštećenima se smatraju pošiljke koje u odlučujućem trenutku za procjenu carinske vrijednosti sadrže najmanje 5 % neprikladnih proizvoda za prehranu ljudi u nepromijenjenom stanju ili čija je vrijednost za najmanje 20 % niža od prosječnih tržišnih cijena zdravog proizvoda.

2.   Vrijednost pošiljki koje su oštećene može se odrediti:

ili, nakon razvrstavanja, primjenom jediničnih vrijednosti na zdravi dio, a oštećeni dio se uništava pod carinskim nadzorom, ili

primjenom jediničnih vrijednosti utvrđenih za zdravi proizvod nakon što se od težine pošiljke odbije postotak jednak postotku kojeg prisegnuti vještak procijeni i carinska tijela prihvate kao oštećen, ili

primjenom jediničnih vrijednosti utvrđenih za zdravi proizvod umanjenih za postotak kojeg prisegnuti vještak procijeni i carinska tijela prihvate kao oštećen.

Članak 177.

1.   Pri deklariranju ili uzrokovanju deklariranja carinske vrijednosti jednog ili više proizvoda koje uvozi pozivanjem na jedinične vrijednosti utvrđene u skladu s ovim Poglavljem, osoba na koju se to odnosi pristupa sustavu pojednostavnjenog postupka u tekućoj kalendarskoj godini za predmetni proizvod ili proizvode.

2.   Ako zatim dotična osoba zahtijeva primjenu neke druge metode, a ne metodu pojednostavnjenog postupka za utvrđivanje carinske vrijednosti jednog ili više proizvoda koje uvozi, carinska tijela predmetne države članice ovlaštena su obavijestiti ga da nema pravo na pogodnosti pojednostavnjenih postupaka za ostatak tekuće kalendarske godine u vezi s predmetnim proizvodom ili predmetnim proizvodima; to isključenje se može produljiti na sljedeću kalendarsku godinu. Takva obavijest o isključenju se bez odgode dostavlja Komisiji, koja zatim odmah obavještava carinske tijela ostalih država članica.

POGLAVLJE 8.

Prijava podataka i isprave koje treba priložiti

Članak 178.

1.   Ako je potrebno utvrditi carinsku vrijednost za potrebe članaka 28. do 36. Zakonika, deklaraciju o podacima koji se odnose na carinsku vrijednost (deklaracija o vrijednosti) prilaže se carinskoj deklaraciji izdanoj za uvezenu robu. Deklaracija o vrijednosti podnosi se na obrascu D.V. 1 koji odgovara oglednom primjerku iz Priloga 28., a po potrebi se dopunjava s jednim ili više dodatnih obrazaca D.V. 1 bis koji odgovaraju oglednom primjerku iz Priloga 29.

2.   Posebno je propisano da deklaraciju o vrijednosti iz stavka 1. podnese osoba s boravištem ili mjestom poslovanja u carinskom području Zajednice te koja posjeduje odgovarajuće činjenice.

3.   Carinska tijela mogu ne zahtijevati podnošenje deklaracije na obrascu iz stavka 1. ako se carinska vrijednost predmetne robe ne može utvrditi na temelju odredaba članka 29. Zakonika. U tim slučajevima osoba iz stavka 2. podnosi carinskim tijelima sve podatke koji su neophodni za utvrđivanje carinske vrijednosti na temelju nekog drugog članka navedenog Zakonika; a ti se podaci podnose u obliku i na način kako to odluče carinska tijela.

4.   Podnošenje deklaracije carinarnici zahtijevane u stavku 1., i ne dovodeći u pitanje moguću primjenu kaznenih odredaba, jednako je preuzimanju odgovornosti osobe iz stavka 2. s obzirom na:

točnost i potpunost podataka navedenih u deklaraciji,

vjerodostojnost isprava kao potpore navedenim činjenicama, i

sve dodatne podatke ili isprave koje su neophodne za utvrđivanje carinske vrijednosti robe.

5.   Ovaj članak ne primjenjuje se za robu za koju je carinska vrijednost određena na temelju sustava pojednostavnjenog postupka utvrđenog u skladu s odredbama članaka 173. do 177.

Članak 179.

1.   Osim kada je to neophodno za pravilnu primjenu uvozne carine, carinska tijela odobravaju da se deklaracija iz članka 178. stavka 1. u cijelosti ili djelomično ne prilaže kada:

(a)

carinska vrijednost uvezene robe u pošiljci ne prelazi 5 000 ECU-a, pod uvjetom da se ne radi o razdvojenim ili uzastopnim pošiljkama od istog pošiljatelja istom primatelju; ili

(b)

su obuhvaćeni uvozi nekomercijalne naravi; ili

(c)

podnošenje predmetnih podataka nije potrebno za primjenu Carinske tarife Europskih zajednica ili ako se carine predviđene u toj Tarifi ne naplaćuju u skladu s posebnim carinskim odredbama.

2.   Iznos u ECU-ima iz stavka 1. točke (a) preračunava se u skladu s člankom 18. Zakonika. Carinska tijela taj iznos mogu zaokružiti na manji ili veći nakon pretvorbe.

Carinska tijela mogu protuvrijednost u ECU-ima u nacionalnoj valuti ostaviti nepromijenjenu ako, u vrijeme godišnjeg usklađivanja predviđenog člankom 18. Zakonika, konverzija navedenog iznosa, prije zaokruživanja predviđenog ovim stavkom, uzrokuje promjenu od manje od 5 % protuvrijednosti izražene u nacionalnoj valuti ili sniženje te protuvrijednosti.

3.   U slučaju uzastopnih pošiljaka robe od istog prodavatelja istom kupcu na temelju istih trgovačkih uvjeta, carinska tijela mogu odustati od zahtjeva da se uz svaku carinsku deklaraciju navode svi podaci iz članka 178. stavka 1., ali ih zahtijevaju pri svakoj promjeni okolnosti i najmanje jednom u svake tri godine.

4.   Oslobođenje odobreno na temelju ovog članka može biti povučeno i može se zahtijevati podnošenje novog obrasca D.V. 1 ako se ustanovi da uvjet potreban za ostvarivanje prava na oslobođenje nije ispunjen ili se više ne ispunjava.

Članak 180.

Ako se upotrebljavaju računalni sustavi, ili ako predmetna roba podliježe općoj, periodičnoj ili rekapitulativnoj deklaraciji, carinska tijela mogu odobriti odstupanja od načina prikazivanja podataka potrebnih za određivanje carinske vrijednosti.

Članak 181.

1.   Osoba iz članka 178. stavka 2. dostavlja carinskim tijelima primjerak računa na temelju kojega je bila prijavljena vrijednost uvezene robe. Ako se carinska vrijednost deklarira pisanim putem taj primjerak zadržavaju carinska tijela.

2.   U slučaju pisanih prijava carinske vrijednosti, ako se račun za uvezenu robu izda na ime osobe s poslovnim nastanom u državi članici osim u onoj u kojoj je deklarirana carinska vrijednost, deklarant dostavlja carinskim tijelima dva primjerka računa. Jedan od tih primjeraka zadržavaju carinska tijela; drugi, koji nosi pečat predmetne carinarnice i serijski broj deklaracije u navedenoj carinarnici vraća se deklarantu da ga proslijedi osobi na čije ime je račun izdan.

3.   Carinska tijela mogu proširiti primjenu odredaba stavka 2. na slučajeve u kojima osoba na čije ime je račun izdan ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je carinska vrijednost deklarirana.

GLAVA VI.

ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE

POGLAVLJE 1.

Pregled robe i uzimanje uzoraka od dotične osobe

Članak 182.

1.   Dozvola za pregled robe na temelju članka 42. Zakonika daje se osobi ovlaštenoj za dodjeljivanje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe robe na njezin usmeni zahtjev, osim ako carinska tijela smatraju, s obzirom na okolnosti, da je potreban pisani zahtjev.

Uzimanje uzoraka može se dozvoliti samo na pisani zahtjev određene osobe.

2.   Pisani zahtjev iz stavka 1. potpisuje dotična osoba i podnosi ga odgovarajućim carinskim tijelima. Uključuje sljedeće podatke:

ime i adresu podnositelja zahtjeva,

podatak gdje se roba nalazi,

broj skraćene deklaracije, ako je već bila podnesena, osim ako carinarnica odluči upisati taj podatak, ili podatak o prethodnom carinskom postupku ili podatak o prijevoznom sredstvu na kojem se roba nalazi,

sve druge podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe.

Carinska tijela daju odobrenje na zahtjev koji podnese dotična osoba. Ako se taj zahtjev odnosi na uzimanje uzoraka, navedena tijela određuju i količinu robe koju je potrebno uzeti.

3.   Prethodni pregled robe i uzimanje uzoraka izvodi se pod nadzorom koji odrede carinska tijela, koja ovisno o svakom pojedinom slučaju određuju odgovarajući način postupanja.

Osoba na koju se to odnosi snosi rizik i trošak raspakiranja, prepakiranja, vaganja i svih drugih postupaka s robom. Također plaća troškove koji se odnose na analize.

4.   Uzeti uzorci podliježu formalnostima za odobravanje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe. Ako se uzeti uzorci pri analizi unište ili nenadoknadivo oštete, smatra se da za njih ne nastaje carinski dug. Članak 182. stavak 5. Zakonika primjenjuje se na otpatke i ostatke.

POGLAVLJE 2.

Skraćena deklaracija

Članak 183.

1.   Skraćenu deklaraciju potpisuje osoba koja ju sastavlja.

2.   Skraćenu deklaraciju ovjeravaju carinska tijela i zadržavaju je radi provjere je li robi na koju se odnosi određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba u razdoblju utvrđenom u članku 49. Zakonika.

3.   Skraćena deklaracija za robu koja je bila u postupku provoza prije nego je podnesena carini koristi se u primjerku preslike isprave za provoz namijenjene odredišnoj carinarnici.

4.   Carinska tijela mogu dopustiti da se skraćena deklaracija sastavi u elektroničkom obrascu. U tom slučaju, pravila iz stavka 2. prilagođavaju ne odgovarajuči način.

Članak 184.

1.   Roba navedena u skraćenoj deklaraciji koja nije bila istovarena iz prijevoznog sredstva koje ju prevozi ponovno se podnosi u nepromijenjenom stanju od strane osobe iz članka 183. stavka 1. uvijek kada carinska tijela to zahtijevaju pa sve dok za predmetnu robu nije određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

2.   Svaka osoba koja raspolaže robom istovarenom radi prijevoza ili skladištenja obvezna je pridržavati se obveze ponovnog podnošenja robe u nepromijenjenom stanju na zahtjev carinskih tijela.

POGLAVLJE 3.

Privremeni smještaj

Članak 185.

1.   Ako su mjesta iz članka 51. stavka 1. Zakonika stalno odobrena za privremeni smještaj robe, ta se mjesta nazivaju „skladišta za privremeni smještaj”.

2.   Kako bi se osigurala primjena carinskih propisa, carinska tijela mogu, ako skladištem za privremeni smještaj ne upravljaju sama, zahtijevati:

(a)

dvostruko zaključavanje skladišta za privremeni smještaj, pri čemu jedan ključ zadržavaju navedena carinska tijela;

(b)

da osoba koja upravlja prostorom za privremeni smještaj vodi takvu evidenciju robe koja omogućava praćenje kretanja robe.

Članak 186.

Roba se smješta u skladište za privremeni smještaj na osnovi skraćene deklaracije. Međutim, carinska tijela mogu zahtijevati podnošenje posebne deklaracije sastavljene na obrascu koji odgovara predlošku kakvog su oni odredili.

Članak 187.

Ne dovodeći u pitanje članak 56. Zakonika ili odredbe koje se primjenjuju na prodaju robe koje su u nadležnosti carinskih tijela, osoba koja je podnijela skraćenu deklaraciju ili, ako takva deklaracija još nije podnesena, osobe iz članka 44. stavka 2. Zakonika poštuju mjere koje su odredila carinska tijela sukladno članku 53. stavku 1. Zakonika i snose troškove navedenih mjera.

Članak 188.

Ako carinska tijela prodaju robu u skladu s člankom 53. Zakonika, to se vrši u skladu s važećim pravilima u državama članicama.

POGLAVLJE 4.

Posebne odredbe za robu koja se prevozi morem ili zrakom

Odjeljak 1.

Opća odredba

Članak 189.

Ako se roba u carinsko područje Zajednice iz treće zemlje unese morem ili zrakom i ako se bez pretovara, samo s jedinstvenom prijevoznom ispravom i istom vrstom prijevoza, šalje u drugu luku ili u drugu zračnu luku u Zajednici, roba se podnosi carini, u smislu članka 40. Zakonika, samo u luci ili u zračnoj luci gdje je istovarena ili pretovarena.

Odjeljak 2.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu putnika

Članak 190.

Za potrebe ovog odjeljka:

(a)

zračna luka Zajednice znači svaka zračna luka koja se nalazi na carinskom području Zajednice;

(b)

međunarodna zračna luka Zajednice znači svaka zračna luka Zajednice u kojoj je dozvoljeno, uz odobrenje nadležnih tijela, obavljati zračni promet s trećim zemljama;

(c)

let unutar Zajednice znači let zrakoplova između dvije zračne luke Zajednice, bez zaustavljanja, koji ne započinje i ne završava u zračnoj luci izvan Zajednice;

(d)

luka Zajednice znači bilo koja pomorska luka koja se nalazi na carinskom području Zajednice;

(e)

plovidba morem unutar Zajednice znači plovidba između dviju luka Zajednice bez neposrednog zaustavljanja plovila koje redovito ulazi između jedne ili više naznačenih luka Zajednice;

(f)

plovilo za razonodu znači privatni brodovi namijenjeni za putovanja čiji plan puta ovisi o željama korisnika;

(g)

turistički ili poslovni zrakoplov znači privatni zrakoplov namijenjen za putovanja po željama korisnika;

(h)

prtljaga znači svi predmeti koje putnici na bilo koji način nose sa sobom tijekom putovanja.

Članak 191.

Za potrebe ovog odjeljka, prtljaga u zračnom prometu smatra se:

predana prtljaga ako je predana na prijevoz u polaznoj zračnoj luci i ako osoba nema pristupa do prtljage tijekom leta ili, prema potrebi, tijekom usputnih slijetanja iz članka 192. stavaka 1. i 2. i članka 194. stavaka 1. i 2.ovog poglavlja,

ručna prtljaga ako je osoba ponese sa sobom u kabinu zrakoplova.

Članak 192.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na:

1.

ručnu i predanu prtljagu onih osoba koje počinju putovanje zrakoplovom pristiglim iz zračne luke izvan Zajednice i koji nakon pristajanja u zračnoj luci Zajednice nastavlja put do druge zračne luke Zajednice, obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet; u tom se slučaju na prtljagu primjenjuju propisi koji vrijede za prtljagu osoba pristiglih iz treće zemlje ako osoba koja nosi takvu prtljagu ne može dokazati nadležnim tijelima na zadovoljavajući način da roba u prtljazi ima status robe iz Zajednice;

2.

ručnu i predanu prtljagu osoba koje počinju putovanje zrakoplovom koji pristaje u zračnoj luci Zajednice prije nastavka puta u zračnu luku izvan Zajednice, obavljaju se u polaznoj zračnoj luci, pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet; u tom slučaju kontrola ručne prtljage može se obaviti i u zračnoj luci Zajednice u kojoj je zrakoplov pristao, kako bi se utvrdilo da roba u prtljazi odgovara uvjetima za slobodno kretanje unutar Zajednice;

3.

prtljagu osoba koje koriste usluge pomorskog plovila ako tu uslugu obavlja isto plovilo i za uzastopne prijevoze koji započinju, zaustavljaju se ili završavaju u luci izvan Zajednice, obavlja se u luci gdje se predmetna prtljaga ukrcava ili iskrcava, ovisno o slučaju.

Članak 193.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na prtljagu osoba:

1.

na plovilu za razonodu, obavljaju se u bilo kojoj zračnoj luci Zajednice, bez obzira na zastavu plovila i bez obzira na odredište;

2.

u turističkom ili poslovnom zrakoplovu, obavljaju se:

pri dolasku u prvu zračnu luku Zajednice za međunarodni promet, za letove koji dolaze iz zračne luke izvan Zajednice, ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do druge zračne luke Zajednice,

na zadnjoj zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet, za letove koji dolaze iz zračne luke Zajednice ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do zračne luke izvan Zajednice.

Članak 194.

1.   Ako se prtljaga pristigla u zračnu luku Zajednice zrakoplovom iz zračne luke izvan Zajednice u navedenoj zračnoj luci pretovaruje u drugi zrakoplov koji nastavlja let unutar Zajednice:

sve se kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu izvode u zračnoj luci unutar Zajednice gdje putovanje završava, pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet,

sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u prvoj zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet; mogu se obaviti dodatne kontrole ručne prtljage, samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole predane prtljage pokaže potreba,

kontrole predane prtljage mogu se obaviti u prvoj zračnoj luci Zajednice samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim.

2.   Ako se u zračnoj luci Zajednice u zrakoplov koji leti unutar Zajednice utovari prtljaga za pretovar u drugoj zračnoj luci Zajednice, u zrakoplov čije je odredište zračna luka izvan Zajednice:

sve kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu obavljaju se u zračnoj luci unutar Zajednice gdje je putovanje započelo, pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet,

sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet; mogu se obaviti prethodne kontrole takve prtljage u zračnoj luci unutar Zajednice gdje je putovanje započelo, samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole predane prtljage to smatra potrebnim,

dodatne kontrole predane prtljage mogu se obaviti u zadnjoj zračnoj luci Zajednice samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim.

3.   Sve kontrole i formalnosti koje se odnose na prtljagu pristiglu u zračnu luku Zajednice redovnim ili čarter letom iz zračne luke izvan Zajednice koja se u toj zračnoj luci pretovaruje u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu unutar Zajednice, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj redovni ili čarter let završava.

4.   Sve kontrole i formalnosti oko prtljage utovarene u zračnoj luci Zajednice u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu unutar Zajednice radi pretovara u drugoj zračnoj luci Zajednice u zrakoplov na redovnom ili čarter letu s odredištem u zračnoj luci izvan Zajednice, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj taj redovni ili čarter let počinje.

5.   Države članice mogu obavljati kontrole prtljage u zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet gdje se vrši pretovar predane prtljage:

koja dolazi iz zračne luke izvan Zajednice i pretovaruje se u zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet u zrakoplov koji leti u međunarodnu zračnu luku na istom državnom području,

koja je bila utovarena u zrakoplov u međunarodnoj zračnoj luci za pretovar u drugu međunarodnu zračnu luku na istom državnom području u zrakoplov koji leti u zračnu luku izvan Zajednice.

Članak 195.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da:

na dolasku, osobe ne mogu pretovariti robu prije obavljenih kontrola ručne prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91 (10),

na odlasku, osobe ne mogu pretovariti robu nakon obavljenih kontrola ručne prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91,

da su na dolasku poduzete odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo bilo kakav pretovar robe prije obavljanja kontrola predane prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91,

da su na odlasku poduzete odgovarajuće mjere kako bi se spriječio bilo kakav pretovar robe nakon obavljenih kontrola predane prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91.

Članak 196.

Predana prtljaga registrirana u zračnoj luci Zajednice označava se naljepnicom koja se stavlja u predmetnoj zračnoj luci. Ogledni primjerak naljepnice i tehničke značajke nalaze se u Prilogu 30.

Članak 197.

Svaka država članica Komisiji šalje popis zračnih luka koje odgovaraju pojmu „zračna luka Zajednice za međunarodni promet” navedenom u članku 190. stavku (b). Komisija taj popis objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica, seriji C.

GLAVA VII.

CARINSKE DEKLARACIJE - REDOVITI POSTUPAK

POGLAVLJE 1.

Pisane carinske deklaracije

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 198.

1.   Ako carinska deklaracija obuhvaća dvije ili više stvari, podaci koji se odnose na svaku stvar smatraju se zasebnom deklaracijom.

2.   Sastavni dijelovi industrijskog postrojenja koji spadaju u u jednu oznaku KN smatraju se jednom vrstom robe.

Članak 199.

Ne dovodeći u pitanje moguću primjenu kaznenih odredaba, podnošenje deklaracije carinarnici, koju potpiše deklarant ili njegov zastupnik čini ga obveznim u skladu s važećim odredbama za:

točnost podataka u deklaraciji,

vjerodostojnost priloženih isprava,

te

poštivanje svih obveza u vezi s ulaskom predmetne robe u odgovarajući postupak.

Članak 200.

Isprave koje se prilažu deklaraciji čuvaju carinska tijela osim ako navedena tijela predvide drugačije ili ako su deklarantu potrebne za druge postupke. U potonjem slučaju, carinska tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da se predmetne isprave ne mogu naknadno upotrijebiti osim kao dokaz o količini ili vrijednosti robe na koju se odnose.

Članak 201.

1.   Deklaracija se podnosi carinarnici kojoj je podnesena i roba. Može se podnijeti tek kad je roba podnesena.

2.   Carinska tijela mogu dopustiti da se deklaracija podnese prije no što je deklarant u stanju podnijeti robu. U tom slučaju, carinska tijela, prema okolnostima, određuju rok u kojem roba mora biti podnesena. Ako roba nije podnesena u određenom roku smatra se da deklaracija nije bila podnesena.

3.   Ako je deklaracija podnesena prije nego li je roba na koju se odnosi prispjela u carinarnicu ili na drugo mjesto koje su odobrila carinska tijela, deklaracija može biti prihvaćena tek nakon što roba bude podnesena carini.

Članak 202.

1.   Deklaracija se podnosi nadležnoj carinarnici tijekom dana i u uredovno vrijeme kada je ista otvorena.

Međutim, carinska tijela mogu, na zahtjev deklaranta i na njegov trošak, odobriti da se deklaracija podnese izvan određenih dana i uredovnog vremena.

2.   Svaka deklaracija koja se podnese službenicima carinarnice na nekom drugom mjestu propisno odobrenom u tu svrhu sporazumom između carinskih tijela i dotične osobe smatra se da je bila podnesena navedenoj carinarnici.

Članak 203.

Datum prihvaćanja deklaracije se bilježi na deklaraciji.

Članak 204.

Carinska tijelamogu dopustiti ili zahtijevati da se ispravci iz članka 65. Zakonika izvrše podnošenjem nove deklaracije koja će nadomjestiti izvornu deklaraciju. U tom slučaju se kao datum koji je mjerodavan za utvrđivanje bilo kojih plativih carina i primjenu bilo kojih drugih odredaba koje uređuju predmetni carinski postupak smatra datum prihvaćanja izvorne deklaracije.

Odjeljak 2.

Obrasci koji se upotrebljavaju

Članak 205.

1.   Službeni predložak za pisane deklaracije u okviru redovitog postupka, u smislu stavljanja robe u carinski postupak ili ponovni izvoz robe u skladu s člankom 182. stavkom 3. Zakonika, je Jedinstvena carinska deklaracija.

2.   Mogu se upotrijebiti i drugi obrasci u tu svrhu ako to dopuštaju odredbe carinskog postupka.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. ne sprečavaju:

nepodnošenje pisane deklaracije propisano u člancima 225. do 236. za puštanje robe u slobodni promet, izvoz ili privremeni uvoz,

da države članice ne podnesu obrazac iz stavka 1. kada se za pošiljke pisama i poštanske pakete primjenjuju posebne odredbe utvrđene u člancima 237. i 238.

uporabu posebnih obrazaca koji pojednostavnjuju deklaraciju u pojedinim slučajevima, ako to dopuštaju carinska tijela,

da države članice ne podnesu obrazac iz stavka 1., u slučaju postojećih ili budućih sporazuma ili dogovora sklopljenih između uprava dviju ili više država članica s ciljem većeg pojednostavnjenja formalnosti u cjelokupnoj trgovini ili u dijelu trgovine između tih država članica,

da odnosne osobe upotrijebe popise pošiljaka za okončanje formalnosti provoznog postupka Zajednice u slučaju pošiljki koje se sastoje od više vrsta roba,

tiskanje izvoznih, provoznih i uvoznih deklaracija i isprava kojima se dokazuje status robe iz Zajednice koja se ne prevozi u unutarnjem postupku provoza Zajednice putem službenih ili privatnih sustava obrade podataka, ako je potrebno na praznom primjerku papira, pod uvjetima koje utvrde države članice,

mogućnost za države članice da, u slučaju uporabe računalnog sustava za obradu deklaracija, predvide da isprintana deklaraciji može imati obrazac Jedinstvene carinske deklaracije u smislu stavka 1.

4.   Kada se obave formalnosti uporabom javnih ili privatnih računala koji također tiskaju deklaracije, carinska tijela mogu predvidjeti da:

se vlastoručni potpis može zamijeniti drugom tehnikom utvrđivanja istovjetnosti koja se može temeljiti na uporabi oznaka i imati iste pravne posljedice kao vlastoručni potpis. To pojednostavnjenje dozvoljava se samo ako su ispunjeni tehnički i administrativni uvjeti koje su utvrdila nadležna tijela,

tako podnesene deklaracije mogu se izravno potvrditi putem navedenih sustava, umjesto ručnog ili mehaničkog otiska pečata carinarnice i potpisa nadležnog službenika.

5.   Ukoliko se u zakonodavstvu Zajednice poziva na izvoznu deklaraciju, ponovno izvoznu ili uvoznu deklaraciju, ili deklaraciju za stavljanje robe u drugi carinski postupak, države članice ne mogu zahtijevati nikakve administrativne isprave osim onih koje:

su bile izričito nastale na temelju propisa Zajednice ili predviđene takvim propisima,

se zahtijevaju u skladu s međunarodnim konvencijama koje su u skladu s Ugovorom,

se zahtijevaju od korisnika za dobivanje, na njihov zahtjev, prednosti ili posebne olakšice,

se zahtijevaju, uzimajući u obzir odredbe Ugovora, za provedbu posebnih uredaba koje se ne mogu provesti samo uporabom isprave iz stavka 1.

Članak 206.

Obrazac Jedinstvene carinske deklaracije se, prema potrebi, također upotrebljava tijekom prijelaznog razdoblja utvrđenog Aktom o pristupanju Španjolske i Portugala u vezi s trgovinom između Zajednice, kako je sačinjen 31. prosinca 1985. i Španjolske ili Portugala te između te dvije zadnje navedene države članice, robom koja još uvijek podliježe određenim carinama i davanjima s istovrsnim učinkom ili koja je i dalje podložna ostalim mjerama utvrđenima Aktom o pristupanju.

Za potrebe prvog stavka, primjerak 2 ili po potrebi primjerak 7 obrazaca koji se upotrebljava za trgovinu sa Španjolskom i Portugalom ili trgovinu između navedenih država članica uništava se.

Također se upotrebljava u trgovini robom Zajednice između dijelova carinskog područja Zajednice na koje se primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 77/388/EEZ (11) i dijelova onog područja na kojemu se navedene odredbe ne primjenjuju, ili u trgovini između dijelova onog područja na kojemu se navedene odredbe ne primjenjuju.

Članak 207.

Ne dovodeći u pitanje članak 205. stavak 3., carinske uprave država članica općenito mogu, za potrebe završetka izvoznih ili uvoznih formalnosti, ne zahtijevati podnošenje jednog ili više primjeraka Jedinstvene carinske deklaracije namijenjene tijelima navedene države članice, pod uvjetom da su predmetni podaci dostupni na drugom nositelju podataka.

Članak 208.

1.   Jedinstvena carinska deklaracija se podnosi u podsetovima koji se sastoje od niza primjeraka potrebnih za dopunu formalnosti koje se odnose na zahtijevani carinski postupak.

2.   Ako je provozni postupak Zajednice ili zajednički provozni postupak prethodio ili uslijedio drugim carinskim postupkom, može se podnijeti podset sastavljen od niza primjeraka potrebnih za dopunu formalnosti koje se odnose na postupak provoza i prethodni ili naknadni carinski postupak.

3.   Podsetovi iz stavaka 1. i 2. sastavljeni su:

ili od seta od osam primjeraka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 31.,

ili, posebno u slučaju podnošenja putem računalnog sustava za obradu deklaracija, dva uzastopna seta od četiri primjerka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 32.

4.   Ne dovodeći u pitanje članke 205. stavak 3., 222. do 224. ili 254. do 289., obrasci deklaracija mogu se dopuniti, kada je to potrebno, s jednim ili više dodatnih listova podnesenih u setu koji sadrži primjerke deklaracije potrebne za provedbu zahtijevanog carinskog postupka. Ti primjerci potrebni za izvršenje formalnosti koje se odnose na prethodne ili naknadne carinske postupke mogu se priložiti prema potrebi.

Dodatni setovi sastavljeni su:

ili od kompleta od osam primjeraka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 33.,

ili od dva kompleta od četiri primjerka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 34.

Dodatni listovi čine sastavni dio Jedinstvene carinske deklaracije na koju se odnose.

5.   Odstupajući od članka 4., carinska tijela mogu odrediti da se dodatni listovi ne smiju upotrebljavati kada se za podnošenje deklaracije upotrebljava računalni sustav.

Članak 209.

1.   Ako se primjenjuje članak 208. stavak 2., svaka je stranka odgovorna samo za one podatke koji se odnose na carinski postupak u kojem ona nastupa kao deklarant, glavni obveznik ili opunomoćenik jedne od njih.

2.   Za potrebe stavka 1., ako deklarant upotrebljava Jedinstvenu carinsku deklaraciju izdanu tijekom prethodnog carinskog postupka, od njega se zahtijeva da, prije podnošenja svoje deklaracije, provjeri točnost postojećih podataka u poljima za koje je on odgovoran, kao i upotrebljivost tih podataka za predmetnu robu i carinski postupak kojeg je zahtijevao, te po potrebi te podatke dopunjuje.

U slučajevima iz prvog podstavka, deklarant odmah izvješćuje carinarnicu kojoj je podnio deklaraciju da je uočio nesklad između predmetne robe i postojećih podataka. U tom slučaju deklarant svoju deklaraciju popunjava na novim primjercima Jedinstvene carinske deklaracije.

Članak 210.

Ako se Jedinstvena carinska deklaracija upotrebljava za više uzastopnih carinskih postupaka, carinska tijela utvrđuju da se svi podaci na deklaracijama za različite predmetne postupke međusobno podudaraju.

Članak 211.

Deklaracija se sastavlja na jednom od službenih jezika Zajednice koji je prihvatljiv carinskim tijelima države članice u kojoj se formalnosti obavljaju.

Ukoliko je potrebno, carinska tijela odredišne države članice od deklaranta ili njegovog zastupnika u toj državi članici mogu zahtijevati prijevod deklaracije na službeni jezik ili jedan od službenih jezika predmetne države članice. Prijevod zamjenjuje odgovarajuće podatke u predmetnoj deklaraciji.

Odstupajući od odredaba prethodnog podstavka, deklaracija se sastavlja na službenom jeziku Zajednice koji je prihvatljiv odredišnoj državi članici u svim slučajevima ako je deklaracija u potonjoj državi članici izdana na drugim primjercima od onih koji su prvotno podneseni carinarnici države članice polaska.

Članak 212.

1.   Jedinstvena carinska deklaracija mora se ispuniti u skladu s pojašnjenjem iz Priloga 37. i svim dodatnim pravilima predviđenima u drugim propisima Zajednice.

2.   Carinska tijela osiguravaju da korisnici imaju nesmetan pristup primjercima pojašnjenja navedenim u stavku 1.

3.   Carinske tijela svake države članice mogu, ukoliko je potrebno, dopuniti pojašnjenje.

Članak 213.

Oznake koje se koriste za ispunjavanje obrazaca iz članka 205. stavka 1. navedene su u Prilogu 38.

Članak 214.

Ukoliko pravila zahtijevaju dodatne primjerke obrasca iz članka 205. stavka 1., deklarant u tu svrhu može upotrijebiti dodatne listove ili preslike navedenog obrasca.

Te dodatne listove ili preslike mora potpisati deklarant, moraju se podnijeti carinskim tijelima koja ih moraju potvrditi pod istim uvjetima kao i Jedinstvenu carinsku deklaraciju. Carinska tijela ih moraju prihvatiti kao da su izvorne isprave pod uvjetom da njihovu kakvoću i čitkost navedena tijela smatraju zadovoljavajućima.

Članak 215.

1.   Obrasci iz članka 205. stavka 1. tiskaju se na samokopirajućem papiru za pisanje i teže najmanje 40 g/m2. Papir mora biti dostatno neproziran da podaci s jedne strane ne utječu na čitkost podataka na drugoj strani i njihova jačina mora biti takva da se pri uobičajenoj uporabi lako ne trga ili gužva.

Papir je bijeli za sve primjerke. Međutim, na primjercima koji se upotrebljavaju za postupak provoza Zajednice (1, 4, 5 i 7), polja 1 (prvo i treće potpolje), 2, 3, 4, 5, 6, 8, 15, 17, 18, 19, 21, 25, 27, 31, 32, 33 (prvo potpolje na lijevoj strani), 35, 38, 40, 44, 50, 51, 52, 53, 55 i 56 imaju zelenu pozadinu.

Obrasci se tiskaju zelenom tintom.

2.   Polja su raspoređena u desetinama inča u vodoravnom i šestinama inča u okomitom smjeru. Potpolja su raspoređena u desetinama inča u vodoravnom smjeru.

3.   Različiti primjerci označavaju se bojom na sljedeći način:

(a)

na obrascima koji odgovaraju oglednim primjercima prikazanima u Prilozima 31. i 33.:

primjerci br. 1, 2, 3 i 5 uzduž desnog ruba imaju punu crtu crvene, zelene, žute i plave boje,

primjerci br. 4, 6, 7 i 8 uzduž desnog ruba imaju isprekidanu crtu plave, crvene, zelene i žute boje;

(b)

na obrascima koji odgovaraju oglednim primjercima prikazanima u Prilozima 32. i 34., primjerci br. 1/6, 2/7, 3/8 i 4/5 uzduž desnog ruba imaju punu crtu i desno od tog prekinutu isprekidanu crtu crvene, zelene, žute i plave boje.

Širina tih crta je otprilike 3 mm. Isprekidana crta sastavljena je od niza kvadrata veličine stranice 3 mm i između svake je razmak od 3 mm.

4.   Primjerci na kojima se moraju pojaviti podaci u samokopirajućem obliku sadržani u obrascima prikazanim u Prilozima 31. i 33. prikazani su u Prilogu 35.

Primjerci na kojima se moraju pojaviti podaci u samokopirajućem obliku sadržani u obrascima prikazanim u Prilozima 32. i 34. prikazani su u Prilogu 36.

5.   Obrasci su veličine 210 × 297 mm, s najvećim odstupanjem po duljini od najmanje 5 mm ili najviše 8 mm.

6.   Carinska tijela država članica mogu zahtijevati da se na obrascu upiše naziv tiskare ili druga oznaka koja omogućuje identifikaciju tiskare. Osim toga, tiskanje obrazaca može se uvjetovati prethodnim tehničkim odobrenjem.

Odjeljak 3.

Podaci koji se zahtijevaju u skladu s predmetnim carinskim postupkom

Članak 216.

1.   Maksimalni popis polja koja treba ispuniti za deklaracije za stavljanje u određeni carinski postupak uporabom Jedinstvene carinske deklaracije sadržan je u Prilogu 37.

2.   Prilog 37. također sadrži minimalni popis polja koja treba ispuniti za deklaracije za stavljanje u određeni carinski postupak.

Članak 217.

Podaci koji se zahtijevaju kada se upotrebljava jedan od obrazaca iz članka 205. stavka 2. ovisi o predmetnom obrascu. Po potrebi ih se dopunjava odredbama koje se odnose na predmetni carinski postupak.

Odjeljak 4.

Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji

Članak 218.

1.   Carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet prilažu se sljedeće isprave:

(a)

račun na osnovi kojeg je prijavljena carinska vrijednost robe, kako se zahtijeva na temelju članka 181.;

(b)

ako se to zahtijeva na temelju članka 178., deklaracija o podacima za procjenu carinske vrijednosti prijavljene robe, sastavljena je u skladu s uvjetima iz navedenog članka;

(c)

isprave potrebne za primjenu povlaštenih tarifnih pravila ili drugih mjera kojima se odstupa od važećih propisa za deklariranu robu;

(d)

sve druge isprave potrebne za primjenu odredaba koje uređuju puštanje deklarirane robe u slobodni promet.

2.   Carinska tijela mogu zahtijevati da se pri podnošenju deklaracije prilože prijevozne isprave ili isprave u vezi s prethodnim carinskim postupkom, prema potrebi.

Kada se jedna vrsta robe podnosi u dvije ili više pošiljaka, također se može zahtijevati prilaganje popisa pošiljaka ili jednakovrijedne isprave u kojoj je naveden sadržaj pojedinačne pošiljke.

3.   Međutim, ako se za robu odobravaju davanja na temelju članka 81. Zakonika, isprave iz stavka 1. točaka (b) i (c) ne trebaju se zahtijevati.

Pored toga, ako se za robu odobrava oslobođenje uvozne carine, isprave iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) ne trebaju se zahtijevati osim ako carinska tijela ne smatraju da su te isprave potrebne radi pravilne primjene odredaba koje uređuju puštanje robe u slobodni promet.

Članak 219.

1.   Provoznoj deklaraciji prilaže se prijevozna isprava. Polazna carinarnica može odobriti da se prijevozna isprava ne priloži u trenutku obavljanja formalnosti. Međutim, na zahtjev carinarnice ili drugog nadležnog tijela prijevozna isprava predočava se tijekom prijevoza.

2.   Ne dovodeći u pitanje bilo koje primjenjive mjere pojednostavnjenja, carinska isprava za izvoz/otpremu ili ponovni izvoz robe iz carinskog područja Zajednice ili bilo koja druga isprava s jednakim učinkom podnosi se polaznoj carinarnici zajedno s provoznom deklaracijom na koju se odnosi.

3.   Carinska tijela mogu, prema potrebi, zahtijevati podnošenje isprave koja se odnosi na prethodni carinski postupak.

Članak 220.

1.   Isprave koje se prilažu deklaraciji o stavljanju u carinski postupak s gospodarskim učinkom, osim za postupak vanjske proizvodnje, jesu sljedeće:

(a)

isprave iz članka 218., osim u slučajevima stavljanja u postupak carinskog skladištenja u bilo koje skladište osim skladišta tipa D;

(b)

odobrenje za predmetni carinski postupak ili primjerak zahtjeva za odobrenje ako se primjenjuje drugi podstavak članka 556. stavka 1., osim u slučajevima stavljanja u postupak carinskog skladištenja ili ako se primjenjuju članci 568. stavak 3., 656. stavak 3. ili 695. stavak 3.

2.   Isprave koje se prilažu deklaraciji za stavljanje u postupak vanjske proizvodnje jesu sljedeće:

(a)

isprave iz članka 221.;

(b)

odobrenje za postupak ili preslika zahtjeva za odobrenje ako se primjenjuje drugi podstavak članka 751. stavka 1., osim ako se ne primjenjuje članak 760. stavak 2.

3.   Članak 218. stavak 2. primjenjuje se na deklaracije za stavljanje u bilo koji carinski postupak s gospodarskim učinkom.

4.   Carinska tijela mogu dopustiti da im se isprave iz stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (b) stave na raspolaganje umjesto da se prilože deklaraciji.

Članak 221.

1.   Izvoznoj deklaraciji ili ponovno izvoznoj deklaraciji prilažu se sve isprave potrebne za ispravan obračun izvoznih carina i primjenu odredaba koje uređuju izvoz predmetne robe.

2.   Članak 218. stavak 2. primjenjuje se na izvozne i ponovno izvozne deklaracije.

POGLAVLJE 2.

Elektroničke carinske deklaracije

Članak 222.

1.   Carinska tijela mogu dopustiti deklarantu zamijenu svih ili dijela podataka iz pisane deklaracije iz Priloga 37. slanjem nadležnoj carinarnici, radi računalne obrade, podatke u obliku šifriranih oznaka ili podatke u bilo kojem drugom obliku koji odrede navedena tijela, a koji odgovaraju podacima zahtijevanim za pisane deklaracije.

2.   Carinska tijela određuju uvjete pod kojima se trebaju poslati podaci iz stavka 1.

Članak 223.

Carinska tijela mogu odobriti uporabu računala, između ostalog, kako slijedi:

mogu zahtijevati da se podaci potrebni za okončanje predmetnih formalnosti upišu u njihove sustave za računalnu obradu deklaracija, bez da se zahtijeva pisana deklaracija,

mogu odrediti da je deklaracija u smislu članka 205. stavka 1. sačinjena unosom podataka u računalo ako se ne predoči isprava koja odgovara deklaraciji.

Članak 224.

1.   Kada se formalnosti izvrše upotrebom javnih ili privatnih računalnih sustava, carinska tijela odobravaju osobama koje to zatraže da se vlastoručni potpis nadomjesti drugim oblikom identifikacije koji se može temeljiti na uporabi šifri te koji ima jednake pravne posljedice kao i vlastoručni potpis.

2.   Carinska tijela mogu dopustiti osobama na koje se to odnosi da priložene isprave iz članaka 218. do 221. ispune i pošalju računalnim putem u potpunosti ili djelomično.

3.   Olakšice iz stavaka 1. i 2. dozvoljavaju se samo ako su ispunjeni tehnički i administrativni uvjeti koje su utvrdila carinska tijela.

POGLAVLJE 3.

Carinske deklaracije podnesene usmeno ili nekim drugim radnjama

Odjeljak 1.

Usmene deklaracije

Članak 225.

Carinske deklaracije mogu se predati usmeno za puštanje u slobodni promet sljedeće robe:

(a)

robe nekomercijalne naravi:

koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, ili

koja je poslana fizičkim osobama, ili

u ostalim slučajevima manjeg značaja, ako carinska tijela to odobre;

(b)

robe komercijalne naravi pod uvjetom da:

ukupna vrijednost po pošiljci i po deklarantu ne prelazi statistički prag koji je utvrđen u važećim odredbama Zajednice, i

pošiljka nije dio redovitog niza sličnih pošiljki, i

robu ne prevoze neovisni prijevoznici kao dio većeg komercijalnog prijevoznog postupka;

(c)

robe iz članka 229. ako se radi o povratu robe;

(d)

robe iz članka 230. stavaka (b) i (c).

Članak 226.

Carinske deklaracije mogu se predati usmeno za izvoz:

(a)

robe nekomercijalne naravi:

koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, ili

koju šalju fizičke osobe;

(b)

robe iz članka 225. stavka (b);

(c)

robe iz članka 231. stavaka (b) i (c);

(d)

ostale robe u slučajevima manjeg gospodarskog značaja, ako carinska tijela to odobre.

Članak 227.

1.   Carinska tijela mogu odrediti da se članci 225. i 226. ne primjenjuju ako osoba koja započinje postupak carinjenja robe djeluje u ime druge osobe u svojstvu carinskog zastupnika.

2.   Ako carinska tijela sumnjaju u točnost ili potpunost prijavljenih podataka, mogu zahtijevati podnošenje pisane deklaracije.

Članak 228.

Ako roba koja je usmeno deklarirana carini, u skladu s člancima 225. i 226., podliježe uvoznim ili izvoznim carinama, carinska tijela dotičnoj osobi izdaju obračun dugovanih carina.

Članak 229.

1.   Carinske deklaracije mogu se podnijeti usmeno za privremeni uvoz sljedeće robe, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 696.:

(a)

životinje i opremu iz članka 685.,

ambalažu iz članka 679.,

opremu za radio i televizijsku produkciju i emitiranje te vozila posebno opremljena za radio i televizijsko emitiranje, uključivši i njihovu opremu, koju uvoze javne ili privatne organizacije s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Zajednice te su ih carinska tijela koja su izdala odobrenje za postupak, ovlastile za uvoz te opreme i vozila,

instrumente i uređaje potrebne liječnicima za pružanje pomoći oboljelima koji čekaju na presađivanje organa u skladu s člankom 671. stavkom 2. točkom (c);

(b)

robe iz članka 232.;

(c)

ostale robe, ako carinska tijela to odobre.

2.   Roba iz stavka 1. može također podlijegati usmenoj deklaraciji radi završetka postupka ponovnog izvoza za privremeni uvozni postupak.

Odjeljak 2.

Carinske deklaracije podnesene nekim drugim radnjama

Članak 230.

Ako se podnesena roba izričito ne deklarira carini, sljedeće se smatra deklariranim za puštanje u slobodni promet nekom od radnji iz članka 233.:

(a)

roba nekomercijalne naravi koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, a oslobođena je plaćanja carine na temelju poglavlja I., glave XI. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83 (12), ili kao vraćena roba;

(b)

roba oslobođena plaćanja carine na temelju poglavlja I., glava IX. i X. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83;

(c)

prijevozna sredstva oslobođena plaćanja carine kao vraćena roba;

(d)

roba uvezena u okviru uvoza manjeg značaja i izuzeta od obveze prijevoza do carinarnice u skladu s člankom 38. stavkom 4. Zakonika, pod uvjetom da ne podliježe plaćanju uvozne carine.

Članak 231.

Ako se podnesena roba izričito ne deklarira carini, sljedeće se smatra deklariranim za izvoz nekom od radnji iz članka 233. stavka (b):

(a)

roba nekomercijalne naravi u putnikovoj osobnoj prtljazi, ako ne podliježe naplati izvozne carine;

(b)

prijevozna sredstva koja su registrirana u carinskom području Zajednice i namijenjena su ponovnom uvozu;

(c)

roba iz Poglavlja II. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83;

(d)

ostala roba manjeg gospodarskog značenja, ako carinska tijela to odobre.

Članak 232.

1.   Ako se podnesena roba pisano ili usmeno ne deklarirana carini, sljedeće se smatra deklariranim za privremeni uvoz nekom od radnji iz članka 233., u skladu s člancima 698. i 735.:

(a)

osobni predmeti i roba putnika namijenjena za sportske svrhe iz članka 684.;

(b)

prijevozna sredstva iz članaka 718. do 725.

2.   Ako roba nije pisano ili usmeno deklarirana carini, smatra se da je roba iz članka 1. bila deklarirana za ponovni izvoz kojim se završava postupak privremenog uvoza nekom od radnji iz članka 233.

Članak 233.

Za potrebe članaka 230. do 232., sljedeće se radnje smatraju carinskom deklaracijom:

(a)

u slučaju kad je roba prevezena do carinarnice ili kojeg drugog mjesta koje je određeno ili odobreno u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a) Zakonika:

ulazak kroz zelenu ili „ništa za prijaviti” traku u carinarnicama gdje postoji sustav s dvije odvojene trake,

ulazak kroz carinarnicu koja ne djeluje u sustavu s dvije odvojene trake bez da se spontano ne podnese carinska deklaracija,

stavljanje naljepnice „ništa za prijaviti” ili vinjete carinske deklaracije na vjetrobransko staklo osobnog automobila ako je ta mogućnost predviđena nacionalnim odredbama;

(b)

u slučaju izuzeća obveze prijevoza robe carini u skladu s odredbama za provedbu članka 38. stavka 4. Zakonika, u slučaju izvoza robe u skladu s člankom 231. i u slučaju ponovnog izvoza robe u skladu s člankom 232. stavkom 2.:

sam čin prelaska granice carinskog područja Zajednice.

Članak 234.

1.   Ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 230. do 232., smatra se da je roba bila podnesena carini u smislu članka 63. Zakonika, da je deklaracija bila prihvaćena, a roba puštena u zahtijevani postupak u onom trenutku kad su izvršene radnje iz članka 233.

2.   Ako se u kontroli utvrdi da je izvršena radnja iz članka 233., ali uvezena ili iznesena roba ne ispunjava uvjete iz članaka 230. do 232., smatra se da je predmetna roba nezakonito uvezena ili izvezena.

Odjeljak 3.

Zajedničke odredbe za odjeljke 1. i 2.

Članak 235.

Odredbe članaka 225. do 232. ne primjenjuju se na robu za koju se zahtijeva isplata subvencija, ili drugih iznosa ili povrat carina, ili koja podliježe zabrani ili ograničenju ili drugoj posebnoj formalnosti.

Članak 236.

Za potrebe odjeljaka 1. i 2., „putnik” znači:

A.

pri uvozu:

1.

svaka osoba koja privremeno ulazi u carinsko područje Zajednice u kojem nema uobičajeno boravište; i

2.

svaka osoba koja se vraća u carinsko područje Zajednice u kojem ima uobičajeno boravište, nakon što je privremeno boravila u trećoj zemlji;

B.

pri izvozu:

1.

svaka osoba koja privremeno napušta carinsko područje Zajednice u kojem ima uobičajeno boravište; i

2.

svaka osoba koja nakon privremenog boravka napušta carinsko područje Zajednice i gdje nema uobičajeno boravište.

Odjeljak 4.

Poštanski promet

Članak 237.

1.   Za sljedeće poštanske pošiljke se smatra da su bile deklarirane carini:

A.

za puštanje u slobodni promet:

(a)

u trenutku unosa u carinsko područje Zajednice:

razglednice i pisma, isključivo s osobnim porukama,

poruke ispisane braillovim pismom,

tiskovine koje ne podliježu plaćanju uvozne carine, te

sve pošiljke poslane kao pisma i poštanski paketi koje su izuzete od obveze da budu prevezene do carine u skladu s odredbama članka 38. stavka 4. Zakonika;

(b)

u trenutku kada su podnesene carini:

pošljke poslane kao pisma i poštanski paketi koje nisu navedene pod (a), pod uvjetom da im je priložen obrazac C1 i/ili deklaracija C2/CP3;

B.

za izvoz:

(a)

trenutku kad ih prihvate poštanska tijela, ako se radi o pošiljkama poslanima kao pisma i poštanski paketi koje ne podliježu plaćanju izvoznih carina;

(b)

u trenutku kad su podnesene carini, ako se radi o pošiljkama poslanima kao pisma i poštanski paketi koje podliježu plaćanju izvoznih carina, pod uvjetom da im je priložen obrazac C1 i/ili deklaracija C2/CP3.

2.   Primatelj, u slučajevima iz stavka 1.A, i pošiljatelj, u slučajevima iz stavka 1.B, smatraju se deklarantom i, prema potrebi, dužnikom. Carinska tijela mogu propisati da se poštanska uprava smatra deklarantom i, prema potrebi, dužnikom.

3.   Za potrebe stavka 1., za robu koja ne podliježe plaćanju carine smatra se da je bila podnesena carini u smislu članka 63. Zakonika, carinska deklaracija prihvaćena i puštanje robe odobreno:

(a)

u slučaju uvoza, u trenutku kada je roba dostavljena primatelju;

(b)

u slučaju izvoza, u trenutku kada je roba prihvaćena od strane poštanskih tijela.

4.   Ako uz pošiljku poslanu kao pismo ili poštanski paket koja nije izuzeta od obveze da bude prevezena do carine u skladu s odredbama članka 38. stavka 4. Zakonika nije priložen obrazac C1 i/ili deklaracija C2/CP3 ili ako ta deklaracija nije potpuna, carinska tijela određuju obrazac na kojem carinsku deklaraciju treba podnijeti ili dopuniti.

Članak 238.

Članak 237. ne primjenjuje se:

na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi čija ukupna vrijednost prelazi statistički prag koji je utvrđen važećim odredbama Zajednice; carinska tijela mogu odrediti više pragove,

na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi koje čine dio uzastopnih pošiljaka istovrsnih postupaka,

ako je podnesena carinska deklaracija u pisanom obliku, usmeno ili uporabom tehnike za obradu podataka,

na pošiljke koje sadrže robu iz članka 235.

GLAVA VIII.

PREGLED ROBE, NALAZI CARINARNICE I OSTALE MJERE KOJE PRIMJENJUJE CARINARNICA

Članak 239.

1.   Roba se pregledava na mjestima i u vrijeme koje za to odrede carinska tijela.

2.   Međutim, carinska tijela mogu, na zahtjev deklaranta, dozvoliti da se pregled robe obavi na drugim mjestima ili izvan uredovnog vremena iz stavka 1.

Deklarant snosi sve troškove nastale takvim pregledom.

Članak 240.

1.   Ukoliko carinska tijela odluče obaviti pregled robe o tome obavještavaju deklaranta ili njegovog zastupnika.

2.   Ako se odluče za djelomični pregled robe, carinska tijela obavještavaju deklaranta ili njegovog zastupnika koju robu želi pregledati. Odluka carinskih tijela je konačna.

Članak 241.

1.   Deklarant ili osoba koju on imenuje da bude prisutna pregledu robe pruža carinskim tijelima svu pomoć potrebnu za olakšanje posla. Ako pomoć nije dovoljna carinska tijela mogu zahtijevati da deklarant odredi drugu osobu koja može pružiti potrebnu pomoć.

2.   Ako deklarant odbije sudjelovati u pregledu robe ili ne opunomoći drugu osobu koja bi carinskim tijelima pri pregledu pružila potrebnu pomoć koju oni smatraju potrebnom, navedena tijela određuju rok u kojem deklarant mora ispuniti svoju obvezu, osim ako smatraju da može odustati od takvog pregleda.

Ako, po isteku roka, deklarant nije ispunio zahtjeve carinskih tijela, ona, u smislu primjene članka 75. stavka (a) Zakonika, nastavljaju pregled robe na rizik i trošak deklaranta, tražeći po potrebi usluge stručnjaka ili bilo koje druge osobe određene u skladu s važećim odredbama.

3.   Rezultati koje su carinska tijela dobila tijekom pregleda obavljenog pod uvjetima iz prethodnog stavka imaju jednaku vrijednost kao pregled obavljen u prisustvu deklaranta.

4.   Umjesto mjera utvrđenih u stavcima 2. i 3., carinska tijela imaju mogućnost smatrati deklaraciju ništavom ako deklarantovo odbijanje prisustvovanja pregledu ili imenovanja zastupnika koji bi carinskim tijelima pružio potrebnu pomoć nije spriječilo navedena tijela da utvrde da su pravila koja uređuju stavljanje robe u predmetni carinski postupak bila prekršena i ako takvim postupanjem deklarant ne izigrava ili ne pokušava izigravati odredbe članka 66. stavka 1. ili članka 80. stavka 2. Zakonika.

Članak 242.

1.   Ako carinska tijela odluče uzeti uzorke, o svojoj odluci izvješćuju deklaranta ili njegovog zastupnika.

2.   Carinska tijela sami uzimaju uzorke. Međutim, mogu zatražiti da to pod njihovim nadzorom učini deklarant ili osoba koju on imenuje.

Uzorci se uzimaju u skladu s metodama iz važećih odredaba.

3.   Uzorci se uzimaju u količinanama koje ne premašuju količinu koja je potrebna za analizu ili podrobniji pregled, uključujući moguću superanalizu.

Članak 243.

1.   Deklarant ili osoba koju on imenuje da bude prisutna uzimanju uzoraka pruža carinskim tijelima svu pomoć potrebnu za olakšanje postupka.

2.   Ako deklarant odbije prisustvovati uzimanju uzoraka ili ne imenuje drugu osobu koja bi prisustvovala, ili ako carinskim tijelima ne pruži svu pomoć potrebnu za olakšanje postupka, primjenjuju se odredbe članka 241. stavaka 1., 2. i 3.

Članak 244.

Ako carinska tijela uzmu uzorke za analizu ili podrobniji pregled, odobravaju puštanje predmetne robe bez čekanja rezultata analize ili pregleda, osim ako ne postoje drugi razlozi da to ne učine, i pod uvjetom da su, ako je carinski dug nastao ili bi mogao nastati, predmetne carine već proknjižene i plaćene ili osigurane.

Članak 245.

1.   Količine uzoraka koje su uzete od strane carinarnice ne oduzimaju se od prijavljene količine.

2.   Što se tiče izvozne deklaracije ili deklaracije za vanjsku proizvodnju, deklarantu se odobrava, ako to dopuštaju okolnosti, da u svrhu popunjavanja pošiljke nadomjesti količinu robe uzetu za uzorak s istovjetnom robom.

Članak 246.

1.   Osim ako se ne unište tijekom analize ili detaljnijeg ispitivanja, uzeti uzorci vraćaju se deklarantu na njegov zahtjev i trošak kada ih carinska tijela više ne trebaju čuvati, a posebno nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva koja je deklarant imao na raspolaganju protiv odluke carinskih tijela donesene na osnovi rezultata navedene analize ili drugog detaljnijeg ispitivanja.

2.   Ako deklarant ne zahtijeva da mu se vrate uzorci, uzorci se mogu uništiti ili pohraniti kod carinskih tijela. U pojedinim slučajevima, međutim, carinska tijela mogu zahtijevati od deklaranta da ukloni ostatak uzoraka.

Članak 247.

1.   Ako carinska tijela provjeravaju deklaracije i priložene isprave ili obave pregled robe, ona bilježe na primjerku deklaracije koju zadržavaju ili na ispravi koja se prilaže, osnove i rezultate bilo koje takve provjere ili pregleda. U slučaju djelomičnog pregleda robe, bilježe se podaci o pregledanoj pošiljci.

Prema potrebi, carinska tijela također navode u deklaraciji da je deklarant ili njegov zastupnik bio odsutan.

2.   Ako rezultati provjere deklaracije i priloženih isprava ili pregleda robe nisu u skladu s podacima navedenim u deklaraciji, carinska tijela navode, barem na preslici deklaracije koju zadržavaju navedena tijela, ili na ispravi koja se prilaže deklaraciji, podatke koje je potrebno uzeti u obzir u smislu obračuna davanja u vezi s predmetnom robom i, prema potrebi, obračuna subvencija ili drugih iznosa plaćenih pri izvozu te primjene ostalih odredaba koje uređuju carinski postupak u koji je roba stavljena.

3.   U rezultatima provjere carinska tijela po potrebi navode načine utvrđivanja identifikacije. Rezultati sadrže datum i potrebne podatke za prepoznavanje službenika koji ih je izdao.

4.   Ako carinska tijela niti provjeravaju deklaraciju niti pregledavaju robu, ne ovjeravaju deklaraciju ili priloženu ispravu iz stavka 1.

Članak 248.

1.   Puštanjem robe nastaje obveza knjiženja uvoznih carina utvrđenih na osnovi podataka u deklaraciji. Ako carinska tijela smatraju da bi provjere koje su izvršili mogle prouzročiti viši iznos carina od onoga koji proizlazi iz podataka navedenih u deklaraciji koje će se obračunati, carinska tijela nadalje zahtijevaju polaganje jamstva dovoljnog za pokrivanje razlike između iznosa navedenog o podatcima u deklaraciji i iznosa koji se naposljetku može obračunati za robu. Međutim, deklarant može zahtijevati izravno knjiženje iznosa carina kojem roba može naposljetku podlijegati umjesto polaganja navedenog jamstva.

2.   Ako, na temelju izvršenih provjera, carinska tijela ustanove da se iznos uvoznih carina razlikuje od iznosa koji proizlazi od podataka iz deklaracije, puštanje robe dovodi do neposrednog knjiženja tako procijenjenog iznosa.

3.   Ako carinska tijela sumnjaju primjenjuje li se ili ne zabrana ili ograničenje i to se ne može razriješiti dok rezultati provjere, koju su provodila tijela, nisu poznati, predmetna roba ne može biti puštena.

Članak 249.

1.   Carinska tijela određuju način puštanja robe, vodeći računa o mjestu na kojem se roba nalazi i posebnim načinima na koje se provodi njezin nadzor.

2.   Ako je podnesena deklaracija u pisanom obliku, puštanje robe i datum puštanja robe navodi se na deklaraciji ili, po potrebi, na ispravi koja joj je priložena, a preslika se vraća deklarantu.

Članak 250.

1.   Ako carinska tijela ne mogu odobriti puštanje robe iz jednog od razloga navedenih u drugoj i trećoj alineji članka 75. stavka (a) Zakonika, tijela deklarantu određuju rok za ispunjavanje propisanih obveza.

2.   Ako, u okolnostima iz druge alineje članka 75. stavka (a) Zakonika, deklarant nije predočio zahtijevane isprave u roku iz stavka 1., predmetna deklaracija smatra se nevažećom i carinarnica je poništava. Primjenjuju se odredbe članka 66. stavka 3. Zakonika.

3.   U slučajevima iz treće alineje članka 75. stavka (a) Zakonika, i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete na temelju prvog podstavka članka 66. stavka 1. ili članka 182. Zakonika, ako deklarant ne plati nastali carinski dug, odnosno ne položi odgovarajući instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga u roku iz stavka 1., carinska tijela mogu započeti pripremne formalnosti za prodaju robe. U tom se slučaju roba prodaje ako u međuvremenu zahtijevani uvjeti nisu bili ispunjeni, po potrebi prisilnom prodajom ako to dozvoljava zakon države članice kojoj predmetna tijela pripadaju. Carinska tijela o tome obavješćuju deklaranta.

Carinska tijela mogu, na rizik i trošak deklaranta, premjestiti robu u poseban prostor koji je pod njihovim nadzorom.

Članak 251.

Odstupajući od članka 66. stavka 2. Zakonika, carinska deklaracija može se poništiti nakon puštanja robe, kako je predviđeno ispod:

1.

ako se utvrdi da je roba greškom deklarirana za carinski postupak radi kojeg je nastala obveza plaćanja uvoznih carina umjesto da je bila stavljena u drugi carinski postupak, carinska tijela poništavaju deklaraciju ako je zahtjev podnesen u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije pod uvjetom da:

roba nije bila upotrebljavana protivno uvjetima koje predviđa carinski postupak u kojeg je morala biti stavljena,

je roba u trenutku kad je bila deklarirana za prvi postupak bila namijenjena za stavljanje u drugi carinski postupak, za kojeg je ispunjavala sve zahtijevane uvjete, te

je roba bez odlaganja stavljena u carinski postupak za koji je stvarno namijenjena.

Deklaracija za stavljanje robe u drugi carinski postupak proizvodi učinke od dana prihvaćanja poništene deklaracije.

U posebno opravdanim, izvanrednim slučajevima, carinska tijela mogu dopustiti protek tromjesečnog roka;

2.

ako je roba bila deklarirana za izvoz ili za postupak vanjske proizvodnje, deklaracija se poništava pod uvjetom da:

(a)

u slučaju da je roba predmet izvozne carine, zahtjeva za povrat uvozne carine, subvencija ili drugih iznosa pri izvozu ili drugih posebnih izvoznih mjera:

deklarant podnosi izvoznoj carinarnici dokaz da roba nije napustila carinsko područje Zajednice,

deklarant navedenoj carinarnici vrati sve preslike carinske deklaracije zajedno sa svim drugim ispravama koje su mu izdane po prihvaćanju deklaracije,

deklarant podnosi izvoznoj carinarnici dokaz da su vraćene sve subvencije i drugi iznosi odobreni na temelju sadržaja izvozne deklaracije predmetne robe, odnosno da su predmetne uprave poduzele mjere da se ti iznosi ne isplate, te

deklarant, u skladu s važećim odredbama, ispuni sve druge obveze koje odredi izvozna carinarnica radi uređivanja položaja robe.

Poništavanje carinske deklaracije ima za posljedicu vraćanje u prvotno stanje otpisa količina izvršenog na izvoznoj dozvoli i potvrdi o utvrđenom predujmu.

Ako roba deklarirana za izvoz mora u određenom roku napustiti carinsko područje Zajednice, nepoštivanje tog roka ima za posljedicu poništavanje odnosne deklaracije;

(b)

u slučaju druge robe, izvozna carinarnica je bila obaviještena u skladu s člankom 796. da deklarirana roba nije napustila carinsko područje Zajednice;

3.

ako je radi ponovnog izvoza robe bila podnesena deklaracija, gornji stavak 2. primjenjuje se na odgovarajući način;

4.

ako je roba iz Zajednice bila stavljena u postupak carinskog skladištenja u smislu članka 98. stavka 1. točke (b) Zakonika, poništavanje deklaracije za stavljanje u taj postupak može se zatražiti i obaviti pod uvjetom da su prihvaćene mjere predviđene u odgovarajućim zakonima za slučajeve nepoštivanja nekog od dopuštenih postupanja ili uporabe.

Ako, po isteku roka određenog za ostavljanje robe u postupku carinskog skladištenja nije bio podnesen zahtjev za određivanje nekog od dopuštenih postupanja ili uporabe predviđenog odgovarajućim zakonima, carinska tijela poduzimaju mjere predviđene tim zakonima.

Članak 252.

Ako carinska tijela prodaju robu sukladno članku 75. Zakonika, to se vrši u skladu s člankom 188.

GLAVA IX.

POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI

POGLAVLJE 1.

Definicije

Članak 253.

1.   Postupak na osnovi nepotpune deklaracije carinskim tijelima dopušta da prihvate, u propisno opravdanom slučaju, deklaraciju koja ne sadrži sve potrebne podatke ili kojoj nisu priložene sve isprave potrebne za predmetni carinski postupak.

2.   Pojednostavnjeni postupak deklariranja omogućava da se za robu započne predmetni carinski postupak po podnošenju pojednostavnjene deklaracije uz obavezu naknadnog podnošenja dopunske deklaracije, koja je s obzirom na okolnosti slučaja opća, periodična ili rekapitulativna.

3.   Postupak kućnog carinjenja omogućuje stavljanje robe u predmetni carinski postupak koji se obavlja u prostorijama osobe na koju se to odnosi ili na drugim mjestima koja odrede ili odobre carinska tijela.

POGLAVLJE 2.

Deklaracije za puštanje robe u slobodni promet

Odjeljak 1.

Nepotpune deklaracije

Članak 254.

Deklaracije za puštanje robe u slobodni promet koje carinska tijela mogu prihvatiti na osnovi zahtjeva deklaranta bez obzira na to što ne sadrži sve propisane podatke iz Priloga 37. sadrži najmanje podatke u polju 1 (prvo i drugo podpolje), 14, 21, 31, 37, 40 i 54 Jedinstvene carinske deklaracije i:

opis robe na dostatno precizan način kako bi se carinskim tijelima omogućilo da odmah i nedvosmisleno odrede predmetni broj ili podbroj kombinirane nomenklature,

ako roba podliježe carinama ad valorem, njezina vrijednost za carinske svrhe ili, ako je očito da deklarant ne može deklarirati ovu vrijednost, njezina privremena vrijednost se navode, a koja je prihvatljiva za carinska tijela uzimajući u obzir podatke koji su na raspolaganju deklarantu,

sve druge podatke koji se smatraju nužnima carinskim tijelima da bi se osiguralo prepoznavanje robe, provedbu odredaba koje uređuju puštanje robe u slobodni promet i utvrđivanje iznosa osiguranja koje treba položiti da bi se roba mogla pustiti.

Članak 255.

1.   Deklaracijama za puštanje robe u slobodni promet koje carinska tijela prihvaćaju na osnovi zahtjeva deklaranta bez da su joj priložene sve propisane isprave, priložene su barem one isprave koje su potrebne da bi se deklarirana roba mogla pustiti u slobodni promet.

2.   Odstupajući od od stavka 1., može se prihvatiti deklaracija kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene prije puštanja robe u slobodni promet ako se carinskim tijelima prethodno dokaže:

(a)

da predmetna isprava postoji i da je važeća;

(b)

da nije mogla biti priložena deklaraciji iz razloga na koje deklarant nije mogao utjecati;

(c)

da bi odgađanje prihvaćanja takve deklaracije sprečavalo puštanje robe u slobodni promet ili bi radi odlaganja trebalo obračunati carinu po višoj stopi.

Podaci vezani uz isprave koje nedostaju u svim slučajevima navedeni su na deklaraciji.

Članak 256.

1.   Rok koji carinska tijela dopuštaju deklarantu za slanje podataka ili podnošenje isprava koje nedostaju u trenutku prihvata deklaracije ne smije biti dulji od jednog mjeseca od datuma prihvata deklaracije.

U slučaju u kojima je potrebna isprava za odobravanje smanjene ili nulte stope uvozne carine, a carinska tijela opravdano vjeruju da bi se za robu deklariranu nepotpunom deklaracijom mogla odobriti smanjena ili nulta stopa carine, na zahtjev deklaranta, može se za podnošenje te isprave odobriti duži rok. Taj dodatni rok ne smije biti duži od tri mjeseca.

Ako se podaci ili isprave koje nedostaju odnose na carinsku vrijednost, carinska tijela mogu, ako je to s obzirom na okolnosti neophodno, odrediti duži rok ili produžiti prvotno određeni rok. Kod ukupno odobrenog razdoblja uzimaju se u obzir važeći propisani rokovi.

2.   Ako se smanjena ili nulta stopa uvozne carine primjenjuje na robu puštenu u slobodni promet samo u okviru određenih carinskih kvota ili plafona, roba se može naplatiti od dozvoljenih ograničenja samo uz prilaganje isprave koja je uvjet za odobravanje smanjene ili nulte stope. Isprava mora biti u svakom slučaju priložena:

prije datuma od kojeg se mjerom Zajednice ponovno uvode uobičajene uvozne carine, u slučaju carinskih plafona,

prije isteka propisanih rokova, u slučaju carinskih kvota.

3.   Pridržavajući se stavaka 1. i 2., isprava čije podnošenje uvjetuje odobravanje smanjene ili nulte stope uvozne carine može se podnijeti po isteku roka za razdoblje za koje je bila određena ta smanjena ili nulta stopa carine, pod uvjetom da je deklaracija za odnosnu robu prihvaćena prije isteka tog roka.

Članak 257.

1.   Prihvaćanje nepotpune deklaracije od strane carinskih tijela ne može spriječiti ili odgoditi puštanje tako deklarirane robe, osim ako za to ne postoje drugi razlozi. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 248., roba se pušta u skladu s uvjetima utvrđenima u donjim stavcima 2. do 5.

2.   Ako naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja deklaracije ne utječe na visinu carina kojima roba koju navedena deklaracija obuhvaća podliježe, carinska tijela odmah za tako deklariranu robu obračunava plativi iznos po redovitom postupku.

3.   Ukoliko, sukladno članku 254., deklaracija sadrži privremene podatke o vrijednosti, carinska tijela:

odmah knjiže iznos carina utvrđenih na osnovi tog navoda,

zahtijevaju, ukoliko je potrebno, da se položi jamstvo u visini razlike između navedenog iznosa i iznosa kojem roba naposljetku može podlijegati.

4.   Ukoliko, u okolnostima osim onih iz stavka 3., naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja deklaracije može utjecati na visinu carina kojima roba obuhvaćena navedenom deklaracijom podliježe:

(a)

ako bi se mogla radi naknadnog prilaganja podatka ili isprave odobriti uporaba smanjene stope carine, carinska tijela:

odmah knjiže uvozne carine koje se plaćaju po smanjenoj stopi,

zahtijevaju da deklarant položi jamstvo u visini razlike između navedenog iznosa i iznosa uvoznih carina koju bi trebalo obračunati za tu robu, ako bi se uvozne carine na robu izračunale po uobičajenoj stopi;

(b)

ako bi se moglo radi naknadnog prilaganja podataka ili isprava odobriti potpuno oslobođenje od plaćanja carina, carinska tijela zahtijevaju polaganje jamstva u visini iznosa koji bi morao biti plaćen ako bi se carine izračunale po uobičajenoj stopi.

5.   Ne dovodeći u pitanje moguće naknadne izmjene do kojih može doći, posebno kao rezultat konačnog određivanja carinske vrijednosti, deklarant ima mogućnost da, umjesto polaganja jamstva, zahtijeva direktno knjiženje:

ako se primjenjuje druga alineja stavka 3. ili druga alineja stavka 4. točke (a), iznosa carina kojoj roba naposljetku može podlijegati, ili

ako se primjenjuje stavak 4. točka (b), iznosa carina izračunane po uobičajenoj stopi.

Članak 258.

Ako do isteka roka iz članka 256. deklarant ne podnese podatke koji su potrebni za konačno utvrđivanje carinske vrijednosti robe ili ne podnese podatke ili isprave koji nedostaju, carinska tijela odmah knjiže, kao carine kojima predmetna roba podliježe, iznos jamstva predviđenog u skladu s odredbama druge alineje članka 257. stavka 3., druge alineje članka 257. stavka 4. točke (a) ili članka 257. stavka 4. točke (b).

Članak 259.

Nepotpunu deklaraciju prihvaćenu na temelju uvjeta iz članaka 254. do 257. može popuniti ili deklarant ili se, uz suglasnost carinskih tijela, može zamijeniti drugom deklaracijom koja udovoljava uvjetima iz članka 62. Zakonika.

U oba slučaja se kao datum utvrđivanja carina i primjenu drugih propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet primjenjuje datum prihvaćanja nepotpune deklaracije.

Odjeljak 2.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 260.

1.   Deklarant je,na osnovi pisanog zahtjeva koji sadrži sve potrebne podatke, ovlašten pod uvjetima i na način propisan u člancima 261. i 262., podnijeti deklaraciju za puštanje robe u slobodni promet u pojednostavnjenom obliku kada se roba podnosi carini.

2.   Takva pojednostavnjena deklaracija može biti u obliku:

ili nepotpune deklaracije, podnesene na obrascu Jedinstvene carinske deklaracije, ili

upravne ili trgovačke isprave, uz koju se prilaže zahtjev puštanje robe u slobodni promet.

Ona sadrži barem podatke potrebne za prepoznavanje robe.

3.   Ako to dopuštaju okolnosti, carinska tijela mogu dozvoliti da se zahtjev za puštanje u slobodni promet iz druge alineje stavka 2. zamijeni općim zahtjevom s obzirom na postupke puštanja robe koji se odvijaju u određenom razdoblju. Upućivanje na izdano odobrenje kao odgovor na takav opći zahtjev naznačeno je na trgovačkoj ili upravnoj ispravi podnesenoj u skladu sa stavkom 1.

4.   Pojednostavnjenoj deklaraciji prilažu se sve isprave čije se podnošenje može zahtijevati radi osiguranja puštanja robe u slobodni promet. Primjenjuje se članak 255. stavak 2.

5.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje članak 278.

Članak 261.

1.   Odobrenje iz članka 260. izdaje se deklarantu pod uvjetom da je moguće jamčiti učinkovitu provjeru usklađenosti s uvoznim zabranama ili ograničenjima ili ostalim odredbama koje uređuju puštanje robe u slobodni promet.

2.   Takvo se odobrenje u načelu odbacuje ukoliko je osoba koja je podnijela zahtjev:

počinila tešku povredu prava ili ponovila povrede carinskih propisa,

deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Može se odbiti ako osoba na koju se to odnosi nastupa za račun druge osobe koja deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 9. Zakonika, odobrenje se može ukinuti ako nastupe okolnosti iz stavka 2.

Članak 262.

1.   U odobrenju iz članka 260. se:

određuje carinarnica(e) nadležna za prihvat pojednostavnjenih deklaracija,

određuje oblik i sadržaj pojednostavnjenih deklaracija,

određuju robe na koje se pojednostavnjene deklaracije odnose i podaci koje pojednostavljene deklaracije moraju sadržavati radi prepoznavanja robe,

upućuje na jamstvo koje treba pružiti odnosna osoba radi pokrivanja carinskog duga koji može nastati.

Također se određuje oblik i sadržaj dopunskih deklaracija te utvrđuju rokovi u kojima ih se treba podnijeti carinskim tijelima određenima u tu svrhu.

2.   Carinska tijela mogu ne zahtijevati podnošenje dopunske deklaracije ako se pojednostavljena deklaracija tiče robe čija je vrijednost ispod statističkog praga utvrđenog važećim odredbama Zajednice i ako pojednostavnjena deklaracija već sadrži sve podatke potrebne za puštanje robe u slobodni promet.

Odjeljak 3.

Postupak kućnog carinjenja

Članak 263.

Odobrenje za uporabu postupka kućnog carinjenja izdaje se u skladu s uvjetima i na način utvrđenima u člancima 264. do 266. svakoj osobi koja zahtijeva da se puštanje robe u slobodni promet izvrši u njezinim prostorima ili na drugim mjestima iz članka 253. i koja carinskim tijeima podnese pisani zahtjev u tu svrhu koji sadrži sve potrebne podatke za izdavanje odobrenja:

za robu koja je predmet postupka provoza Zajednice ili zajedničkog postupka provoza i za koji je naprijed navedenoj osobi izdano odobrenje za uporabu pojednostavnjenih postupaka pri odredišnoj carinarnici u skladu s člancima 406. do 409.,

za robu koja je prethodno stavljena u carinski postupak s gospodarskim učinkom, ne dovodeći u pitanje članak 278.,

za robu koja je, nakon što je podnesena carini sukladno članku 40. Zakonika, prevezena u te prostore ili na mjesta u skladu s postupkom provoza, u drugim slučajevima od onih navedenih u prvoj alineji,

za robu koja je unesena u carinsko područje Zajednice iako je izuzeta od obveze podnošenja carini sukladno članku 41. točki (b) Zakonika.

Članak 264.

1.   Odobrenje iz članka 263. izdaje se pod uvjetom da:

evidencije podnositelja zahtjeva omogućava carinarnskim tijelima učinkovitu kontrolu, a posebno naknadnu kontrolu,

je omogućena učinkovita provjera uvoznih ili izvoznih zabrana ili ograničenja kao i drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet.

2.   Odobrenje se u načelu odbija ako podnositelj zahtjeva:

je počinio tešku povredu prava ili je ponovio povrede carinskih propisa,

deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Članak 265.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 9. Zakonika, carinska tijela se mogu suzdržati od ukidanja odobrenja kada:

korisnik odobrenja svoje obveze izvrši u roku koji su ona odredila, ili

ako neizvršenje obveze nema stvarnih posljedica na pravilno djelovanje postupka.

2.   Odobrenje se u načelu ukida ako dođe do slučaja iz prve alineje članka 264. stavka 2.

3.   Odobrenje se može ukinuti ako dođe do slučaja iz druge alineje članka 264. stavka 2.

Članak 266.

1.   Kako bi se carinskim tijelima omogućilo pravilno obavljanje postupaka, korisnik odobrenja iz članka 263., po prispijeću robe na mjesto određeno u te svrhe:

(a)

pravodobno obavještava carinska tijela o prispijeću robe u obliku i na način koji ona odrede kako bi mu se pustila roba;

(b)

upisuje navedenu robu u svoje evidencije. Taj se unos može zamijeniti bilo kojom drugom formalnošću koja nudi slična osiguranja koja su propisana od strane carinskih tijela. Sadrži datum kada je sastavljen i podatke potrebne za prepoznavanje robe;

(c)

stavlja carinskim tijelima na raspolaganje sve isprave čije je podnošenje potrebno radi primjene odredaba koje uređuju puštanje robe u slobodni promet.

2.   Pod uvjetom da to ne utječe na provjeru pravilnog obavljanja postupaka, carinska tijela mogu:

(a)

dopustiti da se obavijesti iz stavka 1. točke (a) dostave neposredno prije namjeravanog prispijeća robe;

(b)

u određenim posebnim okolnostima, ako to opravdava vrsta robe i učestalost prometa, izuzeti korisnika odobrenja od obveze obavješćivanja nadležne carinarnice o svakom prispijeću robe, pod uvjetom da navedenoj carinarnici dostavi sve podatke koje smatra potrebnima za mogući pregled robe ako se stvori potreba za tim.

U tom slučaju, upis robe u evidencije od strane odnosne osobe smatra se puštanjem robe.

Članak 267.

Odobrenje iz članka 263. sadržava posebna pravila za obavljanje postupka, a posebno utvrđuje:

robu na koju se odnosi,

oblik obveza iz članka 266. i pozivanje na osiguranje koje odnosna osoba treba položiti,

vrijeme puštanja robe,

rok u kojem treba podnijeti dopunsku deklaraciju i pri kojoj nadležnoj carinarnici,

uvjete pod kojima treba za robu podnijeti opću, periodičnu ili rekapitulativnu deklaraciju, po potrebi.

POGLAVLJE 3.

Deklaracije za carinski postupak s gospodarskim učinkom

Odjeljak 1.

Početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom

Odsjek 1.

Početak postupka carinskog skladištenja

A.    Nepotpune deklaracije

Članak 268.

1.   Deklaracije za postupak carinskog skladištenja koje ulazna carinarnica može prihvatiti na zahtjev deklaranta bez da sadrže neke od podataka iz Priloga 37. sadrže barem podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe obuhvaćene takvom deklaracijom, uključujući količinu robe.

2.   Članci 255., 256. i 259. primjenjuju se na odgovarajući način.

3.   Ovaj članak ne primjenjuje se na deklaracije za postupak poljoprivrednih proizvoda Zajednice navedenih u člancima 529. do 534.

B.    Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 269.

1.   Deklarant se, na zahtjev, ovlašćuje, u skladu s uvjetima i na način utvrđen u članku 270., da deklaraciju za početak postupka podnese na pojednostavnjen način po podnošenju robe carinarnici.

Takva pojednostavnjena deklaracija može biti u obliku:

ili nepotpune deklaracije vrste iz članka 268., ili

upravne ili trgovačke isprave uz zahtjev za početak postupka.

Sadrži podatke iz članka 268. stavka 1.

2.   Ako se navedeni postupak koristi za postupak skladištenja u carinskom skladištu tipa D, pojednostavnjena deklaracija također sadrži vrstu predmetne robe, u detaljima koji su dostatni da se omogući neposredno i nedvosmisleno razvrstavanje, te njihovu carinsku vrijednost.

3.   Postupak iz stavka 1. ne primjenjuje se na skladišta tipa B i F niti na stavljanje poljoprivrednih proizvoda Zajednice iz članaka 529. do 534. u postupak u bilo kojoj vrsti skladišta.

Članak 270.

1.   Zahtjev iz članka 269. stavka 1. podnosi se u pisanom obliku i sadrži sve podatke potrebne za izdavanje odobrenja.

Ako okolnosti slučaja to dopuštaju, zahtjev iz članka 269. stavka 1. može se zamijeniti općim zahtjevom za obavljanje postupaka u određenom vremenskom razdoblju.

U tom slučaju zahtjev se podnosi pod uvjetima iz članaka 497. do 502. i predaje se zajedno sa zahtjevom za upravljanje carinskim skladištem ili kao izmjena prvobitnog odobrenja carinskom tijelu koje je izdalo odobrenje za postupak.

2.   Odobrenje iz članka 269. stavka 1. izdaje se dotičnoj osobi pod uvjetom da to ne utječe na pravilno obavljanje postupaka.

3.   Takvo odobrenje u načelu se odbija ako:

se ne nudi potrebno osiguranje za pravilno obavljanje postupka,

odnosna osoba deklarira robu za početak postupka samo povremeno,

je odnosna osoba počinila tešku povredu prava ili ponovila povrede carinskih propisa.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 9. Zakonika, odobrenje se može ukinuti ako nastupe okolnosti iz stavka 3.

Članak 271.

Odobrenje iz članka 269. stavka 1. sadrži posebna pravila za obavljanje postupka, uključujući:

carinarnicu(-e) početka postupka,

oblik i sadržaj pojednostavnjene deklaracije.

Dopunsku deklaraciju nije potrebno predočiti.

C.    Postupak kućnog carinjenja

Članak 272.

1.   Odobrenje za uporabu postupka kućnog carinjenja izdaje se u skladu s uvjetima i na način utvrđen u stavku 2. te člancima 273. i 274.

2.   Članak 269. stavak 2. i članak 270. primjenjuju se na odgovarajući način.

Članak 273.

1.   Kako bi se carinskim tijelima omogućilo pravilno obavljanje postupaka, korisnik odobrenja, po prispijeću robe na mjesto određeno u tu svrhu:

(a)

propisno izvještava nadzornu carinarnicu o prispijeću robe, u obliku i na način koji odredi carinarnica;

(b)

upisuje ju u evidenciju robe;

(c)

stavlja nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave čije je prilaganje potrebno za puštanje robe u postupak.

Upis u evidenciju robe iz stavka (b) sadrži barem neke podatke koji su potrebni da bi se utvrdio trgovinski opis robe i njezine količine.

2.   Primjenjuje se članak 266. stavak 2.

Članak 274.

Odobrenje iz članka 272. stavka 1. utvrđuje posebna pravila za obavljanje postupka i posebno utvrđuje:

robu na koju se odnosi,

oblik obveza iz članka 273.,

vrijeme puštanja robe,

Ne zahtijeva se dopunska deklaracija.

Odsjek 2.

Početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinom i postupka privremenog uvoza

A.    Nepotpune deklaracije

Članak 275.

1.   Deklaracije za početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom, osim postupka vanjske proizvodnje i carinskog skladištenja, koje carinarnica početka postupka može prihvatiti na zahtjev deklaranta bez da sadrže neke od podataka iz Priloga 37. ili bez da ih prate određene isprave iz članka 220., sadrže barem podatke iz polja 14, 21, 31, 37, 40 i 54 Jedinstvene carinske deklaracije i iz Polja 44, pozivanje na odobrenje ili:

pozivanje na zahtjev, ako se primjenjuje drugi podstavak članka 556. stavka 1., ili

podatke iz članka 568. stavka 3., članka 656. stavka 3. ili članka 695. stavka 3. ako se mogu umetnuti u ovo polje kada se primjenjuju pojednostavnjeni postupci za izdavanje odobrenja.

2.   Članci 255., 256. i 259. primjenjuju se na odgovarajući način.

3.   U slučajevima stavljanja robe u postupak unutarnje proizvodnje, sustav povrata, članci 257. i 258. također se primjenjuju na odgovarajući način.

B.    Pojednostavnjena deklaracija i postupci kućnog carinjenja

Članak 276.

Odredbe članaka 260. do 267. i članka 270. primjenjuju se na odgovarajući način na robu deklariranu za carinske postupke s gospodarskim učinkom obuhvaćene ovim odsjekom.

Odsjek 3.

Roba deklarirana za postupak vanjske proizvodnje

Članak 277.

Odredbe članaka 279. do 289. koje se primjenjuju na robu deklariranu za izvoz primjenjuju se na odgovarajući način na robu deklariranu za izvoz u okviru postupka vanjske proizvodnje.

Odjeljak 2.

Završetak carinskog postupka s gospodarskim učinkom

Članak 278.

1.   U slučajevima završetka carinskog postupka s gospodarskim učinkom, osim postupka vanjske proizvodnje i carinskog skladištenja, može se odobriti uporaba pojednostavnjenih postupaka predviđenih za puštanje u slobodni promet ili ponovni izvoz. U slučaju ponovnog izvoza, odredbe članaka 279. do 289. primjenjuju se na odgovarajući način.

2.   Pojednostavnjeni postupci iz članaka 254. do 267. mogu se odobriti za puštanje robe u slobodni promet u okviru postupka vanjske proizvodnje.

3.   U slučajevima završetka postupka carinskog skladištenja, mogu se odobriti pojednostavnjeni postupci za puštanje u slobodni promet, izvoz ili ponovni izvoz.

Međutim:

(a)

za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa F nije moguće odobriti niti jedno od predviđenih pojednostavnjenja;

(b)

za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa B može se odobriti upotreba nepotpunih deklaracija i pojednostavnjeni postupak deklariranja;

(c)

izdavanje odobrenja za carinsko skladište tipa D zahtijeva automatsku primjenu postupka kućnog carinjenja za puštanje u slobodni promet.

Međutim, ukoliko dotična osoba želi imati koristi od primjene stavaka za izračun nameta koji se ne može provjeriti bez fizičkog pregleda robe, ovaj se postupak ne može odobriti. U tom slučaju mogu se odobriti drugi postupci koji uključuju podnošenje robe carinarnici;

(d)

nijedan pojednostavnjeni postupak se ne primjenjuje na poljoprivredne proizvode iz Zajednice stavljene u postupak carinskog skladištenja sukladno člancima 529. do 534.

POGLAVLJE 4.

Izvozne deklaracije

Članak 279.

Formalnosti koje treba obaviti pri izvoznoj carinarnici i koje su propisane u članku 792. mogu se pojednostaviti sukladno odredbama ovog Poglavlja.

Odredbe članaka 793. i 796. primjenjuju se na ovo Poglavlje.

Odjeljak 1.

Nepotpune deklaracije

Članak 280.

1.   Izvozne deklaracije koje carinarnica može prihvatiti, na zahtjev deklaranta, bez da sadrže sve propisane podatke navedene u Prilogu 37. sadrže barem podatke iz polja 1 (prvo podpolje), 2, 14, 17, 31, 33, 38, 44 i 54 Jedinstvene carinske deklaracije i:

ako roba podliježe plaćanju izvozne carine ili je predmet mjera predviđenih zajedničkom poljoprivrednom politikom, sve podatke potrebne za pravilnu primjenu takvih davanja ili mjera,

sve druge podatke koji su potrebni da bi se roba mogla prepoznati, da bi se mogle primijeniti odredbe koje uređuju njezin izvoz ili da se odredi iznos mogućeg osiguranja koje se zahtijeva prije izvoza robe.

2.   Carinska tijela mogu odobriti deklarantu da ne popuni polja 17 i 33 pod uvjetom da izjavi da izvoz predmetne robe nije predmet zabrana ili ograničenja i da carinska tijela nemaju razloga za sumnju u točnost izjave i da opis robe omogućuje neposredno i nedvosmisleno razvrstavanje robe u kombiniranu nomenklaturu.

3.   Preslika br. 3. sadrži jedan od sljedećih navoda u polju 44:

Exportación simplificada,

Forenklet udførsel,

Vereinfachte Ausfuhr,

Απλουστευμένη εξαγωγή,

Simplified exportation,

Exportation simplifée,

Esportazione semplificata,

Vereenvoudigde uitvoer,

Exportação simplificada.

4.   Članci 255. do 259. primjenjuju se na odgovarajući način na izvozne deklaracije.

Članak 281.

Ako se primjenjuje članak 789., dopunska ili nadomjesna deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu ili prebivalištu izvoznika. Ako proizvođač ima sjedište ili prebivalište u državi članici osim u onoj u kojoj izvoznik ima sjedište ili prebivalište, ova se mogućnost primjenjuje samo pod uvjetom da su sklopljeni sporazumi između uprava predmetnih država članica.

Nepotpuna deklaracija uključuje carinarnicu kojoj će se podnijeti dopunska deklaracija. Carinarnica kojoj je podnesena nepotpuna deklaracija šalje primjerke br. 1 i 2 carinarnici kojoj se podnosi dopunska ili nadomjesna carinska deklaracija.

Odjeljak 2.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 282.

1.   Na osnovi pisanog zahtjeva koji sadrži sve potrebne podatke za izdavanja odobrenja, deklarantu se odobrava, pod uvjetima i na način utvrđen u člancima 261. i 262. koji se primjenjuju na odgovarajući način, da sastavi izvoznu deklaraciju na pojednostavnjenom obrascu prilikom podnošenja robe carini.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 288., pojednostavnjena deklaracija podnosi se kao nepotpuna Jedinstvena carinska deklaracija koja sadrži sve podatke potrebne za prepoznavanje robe. Stavci 3. i 4 članka. 280. primjenjuju se na odogovarajući način.

Odjeljak 3.

Postupak kućnog carinjenja

Članak 283.

Na osnovi pisanog zahtjeva, odobrenje za uporabu postupka kućnog carinjenja odobrava se pod uvjetima i na način utvrđen u članku 284. svakoj osobi, u daljnjem tekstu „ovlaštenom izvozniku”, koja želi izvozne formalnosti obavljati u svojim prostorima ili na drugim mjestima koja su odobrila carinska tijela.

Članak 284.

Članci 264. i 265. primjenjuju se na odgovarajući način.

Članak 285.

1.   Da bi carinskim tijelima omogućio kontrolu provedbe odobrenog postupka, ovlašteni izvoznik prije iznošenja robe iz prostora ili mjesta navedenog u članku 283.:

(a)

pravodobno izvješćuje carinska tijela o takvom iznošenju u obliku i na način koji ona odredi sa svrhom da mu se dozvoli puštanje robe;

(b)

upisuje navedenu robu u svoje evidencije. Takav upis može nadomjestiti drugi postupak koji daje slična osiguranja i kojeg odobre carinska tijela. Upis sadrži datum kad je obavljen i podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe;

(c)

stavlja carinskim tijelima na raspolaganje sve isprave potrebne za primjenu odredaba koje uređuju izvoz robe.

2.   U određenim okolnostima koje opravdava vrsta predmetne robe i učestalost izvoznog postupka, carinska tijela mogu izuzeti ovlaštenog izvoznika od obveze pravodobnog izvještavanja nadležne carinarnice o svakom iznošenju robe, pod uvjetom da navedenoj carinarnici stavi na raspolaganje sve podatke koje smatra potrebnima, koji joj omogućuju da provede svoje pravo pregleda robe ako se pojavi potreba.

U tom slučaju, upisom robe u evidencije ovlaštenog izvoznika smatra se da je odobreno puštanje robe.

Članak 286.

1.   Za nadzor i kao dokaz da je roba stvarno napustila carinsko područje Zajednice, koristi se primjerak br. 3 Jedinstvene carinske deklaracije.

U odobrenju se određuje da se primjerak br. 3 Jedinstvene carinske deklaracije ovjeri unaprijed.

2.   Prethodna ovjera može se provesti na jedan od sljedećih načina:

(a)

polje A može se unaprijed ovjeriti pečatom nadležne carinarnice te ga može potpisati službenik iz navedene carinarnice;

(b)

ovlašteni izvoznik može ovjeriti deklaraciju koristeći poseban pečat koji odgovara predlošku prikazanom u Prilogu 62.

Otisak pečata može na propisanom obrascu biti otisnut i unaprijed, ako se tiskanje povjerava tiskaru koji je za to ovlašten.

3.   Prije otpreme robe, ovlašteni izvoznik:

izvršava postupke iz članka 285.,

na primjerku br. 3 Jedinstvene carinske deklaracije navodi redni broj i datum upisa robe u knjigovodstvo.

4.   Polje 44 primjerka br. 3, ispunjeno u skladu sa stavkom 2., sadrži:

broj odobrenja i naziv carinarnice koja ga je izdala,

jedan od navoda iz članka 280. stavka 3.

Članak 287.

1.   Odobrenjem iz članka 283. utvrđuju se posebna pravila za obavljanje postupka, a posebno:

roba na koju se odnosi,

oblik obveza iz članka 285.,

rok za puštanje robe,

sadržaj primjerka br. 3 i način na koji se ovjerava,

postupak podnošenja dopunske deklaracije i rok u kojem se mora podnijeti.

2.   Odobrenje uključuje obvezu ovlaštenog izvoznika da poduzme sve potrebne mjere za osiguranje čuvanja posebnog pečata ili obrazaca koji nose otisak pečata izvozne carinarnice ili otisak posebnog pečata.

Odjeljak 4.

Zajedničke odredbe za odjeljke 2. i 3.

Članak 288.

1.   Umjesto Jedinstvene carinske deklaracije, države članice mogu dopustiti uporabu komercijalne ili upravne isprave ili bilo kojeg drugog sredstva pohrane podataka ako se cjelokupni postupak izvoza obavlja na području jedne države članice, ili kad god je ta mogućnost predviđena sporazumima sklopljenima između uprava predmetnih država članica.

2.   Dokument ili sredstvo pohrane podataka iz stavka 1. sadrži barem podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe plus jedan od navoda iz članka 280. stavka 3. i priložen mu je zahtjev za izvoz.

Ako to okolnosti dopuštaju, carinska tijela mogu dozvoliti da se taj zahtjev zamijeni općim zahtjevom koji obuhvaća izvozne postupke koji će se obaviti tijekom zadanog razdoblja. Pozivanje na odobrenje vrši se na predmetnom dokumentu ili sredstvu pohrane podataka.

3.   Komercijalna ili upravna isprava dokaz je iznosa robe iz carinskog područja Zajednice na isti način kao i primjerak br. 3 Jedinstvene carinske deklaracije. Ako se upotrebljavaju druga sredstva pohrane podataka, pojedinosti o priznavanju iznosa robe određuju se, prema potrebi, u sporazumu sklopljenom između uprava predmetnih država članica.

Članak 289.

Ako se cjelokupan postupak izvoza obavlja na području jedne države članice, navedena država članica može, pored postupaka iz Odjeljaka 2. i 3. te osiguranjem usklađenosti s politikom Zajednice, predvidjeti druga pojednostavnjenja.

DIO II.

CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA

GLAVA I.

PUŠTANJE ROBE U SLOBODNI PROMET

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 290.

1.   Ako je roba Zajednice bila izvezena podkarnetom ATA sukladno članku 797., ta se roba može pustiti u slobodni promet na osnovu karneta ATA.

2.   U tom slučaju, carinarnica u kojoj se roba pušta u slobodni promet obavlja sljedeće formalnosti:

(a)

provjerava podatke navedene u poljima A do G kupona ponovnog uvoza;

(b)

ispunjava talon i polje H kupona ponovnog uvoza;

(c)

zadržava kupon ponovnog uvoza.

3.   Ako se formalnosti za završetak postupka privremenog izvoza robe iz Zajednice obavljaju u drugoj carinarnici od one preko koje je roba bila unesena u carinsko područje Zajednice, roba se od navedene carinarnice do carinarnice u kojoj se obavljaju navedene formalnosti prevozi bez dodatnih formalnosti.

POGLAVLJE 2.

Prijem određene robe s povoljnijim tarifnim postupanjem zbog njezine uporabe u posebne svrhe

Odjeljak 1.

Roba osim konja za klanje

Članak 291.

1.   Prijem robe puštene u slobodni promet s povoljnijim tarifnim postupanjem zbog njezine uporabe u posebne svrhe podliježe izdavanju pisanog odobrenja osobi koja uvozi robu ili naruči njezin uvoz za puštanje u slobodni promet.

2.   Navedeno odobrenje izdaju carinska tijela države članice u kojoj je roba prijavljena za puštanje u slobodni promet na pisani zahtjev odnosne osobe.

3.   U slučaju robe navedene u Prilogu 39. zahtjev, između ostalog, sadrži sljedeće informacije:

(a)

kratak opis postrojenja koje će se upotrebljavati za predloženu obradu;

(b)

vrstu predložene obrade;

(c)

vrstu i količinu robe koja će se upotrebljavati;

(d)

ako se primjenjuju Dodatne napomene 4. (n) i 5. uz Poglavlje 27. kombinirane nomenklature, vrstu, količinu i tarifni opis dobivene robe.

4.   Dotična osoba omogućava carinskim tijelima da prate robu u poslovnom nastanu ili poslovnim nastanima poduzeća na zadovoljavajući način kroz cjelokupan postupak prerade.

Članak 292.

1.   Carinska tijela mogu ograničiti razdoblje valjanosti odobrenja iz članka 291.

2.   Ako se odobrenje ukine, korisnik bez odlaganja plaća uvozne carine određene u skladu s člankom 208. Zakonika, za onu robu kojoj još nije bila određena uporaba u posebne svrhe.

Članak 293.

Korisnik odobrenja obvezan je:

(a)

odrediti uporabu robi u propisanu posebnu svrhu;

(b)

voditi i čuvati evidenciju koja carinskim tijelima omogućuje da vrši sve provjere koje smatraju potrebnim kako bi se osiguralo da se roba doista stavi u propisanu posebnu svrhu.

Članak 294.

1.   Svoj se robi određuje propisana uporaba u posebne svrhe u roku od jedne godine od datuma kad su carinska tijela prihvatila deklaraciju za slobodni promet robe.

2.   U slučaju robe navedene u Prilogu 40., dijelu 2., rok iz stavka 1. iznosi pet godina.

3.   Carinska tijela mogu produljiti rokove iz stavaka 1. i 2. ako robi još nije bila određena uporaba u propisanu posebnu svrhu ili zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile ili potreba koje proizlaze iz obrade ili prerade robe.

4.   U slučaju robe navedene u Prilogu 39., primjenjuju se stavci 1. i 3. osim ako nije drugačije predviđeno u dodatnim napomenama 4. točki (n) i 5. uz poglavlje 27. kombinirane nomenklature.

Članak 295.

1.   Smatra se da je robi određena uporaba u predmetnu posebnu svrhu:

1.

u slučaju robe koja se može upotrijebiti samo jednom, kada je svoj robi određena uporaba u propisanu svrhu u skladu s utvrđenim rokovima;

2.

u slučaju robe za višekratnu uporabu, dvije godine nakon što joj je prvi put dodijeljena propisana uporaba; datum tog prvog dodjeljivanja treba unijeti u evidenciju iz članka 293. stavka (b); međutim:

(a)

materijali navedeni u Prilogu 40., dijelu 1., koje zračni prijevoznici upotrebljavaju za održavanje ili popravak zrakoplova pod uvjetima iz sporazuma o razmjeni ili za vlastite potrebe zračnih prijevoznika smatraju se robom kojoj je određena navedena uporaba u posebnu svrhu u vrijeme kada im je prvi put određena propisana uporaba;

(b)

dijelovi vozila za sastavljanje smatraju se robom kojoj je određena navedena uporaba u posebnu svrhu kod premještanja vozila na druge osobe;

(c)

roba navedena u Prilogu 40., dijelu 1., namijenjena za određene klase zrakoplova za izradu, popravak, preuređivanje ili opremanje smatra se robom kojoj je određena uporaba u posebnu svrhu kod premještanja zrakoplova na osobu koja nije korisnik odobrenja ili kada se opet stavlja na raspolaganje svome vlasniku, između ostalog nakon održavanja, popravka ili preuređivanja;

(d)

roba iz Priloga 40., dijela 2., namijenjena za određene klase plovila ili za platforme za bušenje ili proizvodnju za izradu, popravak, preuređivanje, ugradnju ili opremanje smatra se robom kojoj je određena uporaba u posebnu svrhu kada se plovilo ili platforma za bušenje premješta na osobu koja nije korisnik odobrenja ili kada se opet stavlja na raspolaganje svome vlasniku, između ostalog nakon održavanja, popravka ili preuređivanja;

(e)

roba iz Priloga 40., dijela 2., dostavljena izravno na plovilo u svrhu opremanja smatra se robom koja je stavljena u uporabu u posebnu svrhu u vrijeme te dostave;

(f)

civilni zrakoplov smatra se robom koja je stavljena u uporabu u posebnu svrhu na dan upisa u javni registar propisan u tu svrhu.

2.   Otpaci i ostaci nastali obradom ili preradom robe i gubici nastali zbog prirodnih gubitaka smatraju se robom kojoj je određena uporaba u posebnu svrhu.

Članak 296.

1.   Ako korisnik odobrenja dokaže da je potrebno, carinska tijela mogu dozvoliti da se roba iz ovog odjeljka smjesti s robom jednake vrste i kakvoće te s jednakim tehničkim i fizičkim osobinama.

Ako se roba smjesti na taj način, ovaj se odjeljak primjenjuje na količinu robe istovjetne onoj puštenoj u slobodni promet u okviru ovog odjeljka.

2.   Odstupajući od odredaba stavka 1., carinska tijela mogu dopustiti da se roba navedena u Prilogu 39. i puštena u slobodni promet skladu s ovim odjeljkom, smjesti zajedno s ostalom robom navedenom u tom Prilogu ili s krutim naftnim uljima koja potpadaju pod oznaku KN 2709 00 00.

3.   Mješoviti smještaj robe iz stavka 2. koja nije jednake vrste i kakvoće i nema jednake tehničke i fizičke osobine može se dopustiti samo ako se cjelokupna mješavina podvrgne jednom od postupanja iz dodatnih napomena 4. i 5. uz poglavlje 27. kombinirane nomenklature.

Članak 297.

1.   Ako se roba premješta unutar Zajednice, primatelj mora imati odobrenje izdano u skladu s člankom 291.

2.   Odstupajući od odredaba članka 294., svoj robi mora biti određena propisana uporaba u posebnu svrhu u roku od godinu dana od datuma premještanja; međutim, to se razdoblje može produljiti kako je predviđeno člankom 294. stavkom 3.

Članak 298.

1.   Ako se roba obuhvaćena člankom 297. otprema iz jedne države članice u drugu, kontrolni primjerak T5 predviđen člancima 471. do 495. upotrebljava se podložno postupku utvrđenom u stavcima 2. do 8.

2.   Pošiljatelj ispunjava kontrolni primjerak T5 u šest primjeraka (jedan izvornik i pet primjeraka). Primjerci se brojčano označavaju na odgovarajući način.

Kontrolni primjerak T5 sadrži:

u polju A („Polazna carinarnica”), nadležnu carinarnicu u državi članici polaska,

u polju 2, ime ili trgovački naziv i punu adresu pošiljatelja,

u polju 8, ime ili trgovački naziv i punu adresu primatelja,

u polju „Važna napomena” (ispod polja 14 „Deklarant/Zastupnik”), umeće se treća alineja, između dvije postojeće alineje koja glasi „u slučaju robe proslijeđene u skladu s postupkom ‚posebna uporaba’ ispod navedenom pošiljatelju”,

u poljima 31 i 33, opis robe kakav je bio u vrijeme pošiljke, uključujući broj stavki i odgovarajuću oznaku kombinirane nomenklature,

u polju 38, neto težinu robe,

u polju 103, neto količinu robe riječima,

u polju 104, kvačicu u polju „Ostalo (navesti)”, i velikim tiskanim slovima jedno od sljedećeg:

DESTINO ESPECIAL: MERCANCÍAS QUE DEBEN PONERSE A DISPOSICIÓN DEL CESIONARIO [REGLAMENTO (CEE) No 2454/93, ARTÍCULO 298],

SÆRLIGT ANVENDELSESFORMÅL: SKAL STILLES TIL RÅDIGHED FOR ERHVERVEREN (FORORDNING (EØF) Nr. 2454/93, ARTIKEL 298),

BESONDERE VERWENDUNG: WAREN SIND DEM ÜBERNEHMER ZUR VERFÜGUNG ZU STELLEN (ARTIKEL 298 DER VERORDNUNG (EWG) Nr. 2454/93),

ΕΙΔΙΚΟΣ ΠΡΟΟΡΙΣΜΟΣ: ΕΜΠΟΡΕΥΜΑΤΑ ΠΟΥ ΠΡΕΠΕΙ ΝΑ ΤΕΘΟΥΝ ΣΤΗ ΔΙΑΘΕΣΗ ΤΟΥ ΕΚΔΟΧΕΑ [ΚΑΝΟΝΙΣΜΟΣ (ΕΟΚ) αριθ. 2454/93, ΑΡΘΡΟ 298],

END-USE: GOODS TO BE PLACED AT THE DISPOSAL OF THE TRANSFEREE (REGULATION (EEC) No 2454/93, ARTICLE 298),

DESTINATION PARTICULIÈRE: MARCHANDISES À METTRE À LA DISPOSITION DU CESSIONNAIRE [RÈGLEMENT (CEE) No 2454/93, ARTICLE 298],

DESTINAZIONE PARTICOLARE: MERCI DA METTERE A DISPOSIZIONE DEL CESSIONARIO [REGOLAMENTO (CEE) N. 2454/93, ARTICOLO 298],

BIJZONDERE BESTEMMING: GOEDEREN TER BESCHIKKING TE STELLEN VAN DE CESSIONARIS (VERORDENING (EEG) Nr. 2454/93, ARTIKEL 298),

DESTINO ESPECIAL: MERCADORIAS A PÔR À DISPOSIÇÃO DO CESSIONÁRIO [REGULAMENTO (CEE) N.o 2454/93, ARTIGO 298.o];

u polju 106,

(a)

ukoliko je roba bila podvrgnuta bilo kakvoj obradi ili preradi nakon stavljanju u slobodni promet, opis robe u stanju u kakvom je bila pri puštanju u slobodni promet i odgovarajuću oznaku KN;

(b)

broj i datum deklaracije za puštanje u slobodni promet te naziv i adresu carinarnice u kojoj je deklaracija bila izdana,

u polju E, na poleđini obrasca, („Za uporabu u državi članici polazišta”):

nadležnu carinarnicu države članice odredišta,

datum otpreme robe.

3.   Pošiljatelj zadržava prvi primjerak u evidenciji predviđenoj člankom 293. stavkom (b) i, prije otpreme robe, šalje drugi i treći primjerak nadležnoj carinarnici na način koji ona opiše. On šalje primatelju četvrti i peti primjerak i izvornik zajedno s robom. Nadležna carinarnica zadržava drugi primjerak u svojoj evidenciji, a treći primjerak prosljeđuje nadležnoj carinarnici države članice za primatelja.

4.   Po primitku robe, primatelj upisuje robu u evidenciju predviđenu člankom 293. stavkom (b), kojoj prilaže izvornik; četvrti se primjerak šalje bez odgode nadležnoj carinarnici odredišne države članice na način koji propiše navedena država članica uz naznaku datuma dolaska. Primatelj bez odlaganja obavještava carinarnicu o bilo kakvom višku, manjku, zamjeni ili drugoj nepravilnosti. Pored toga, peti primjerak šalje pošiljatelju.

5.   Obveze pošiljatelja iz ovog poglavlja prenose se na primatelja na datum iz stavka 4. Do tada, navedene obveze dužan je ispuniti pošiljatelj.

6.   Roba koja se šalje u okviru postupka utvrđenog u ovome članku ne podnosi se ni polaznoj carinarnici niti odredišnoj carinarnici.

7.   Odredbe ovog članka primjenjuju se jednako na robu koja tijekom prijevoza između dvije točke unutar Zajednice prelaze preko područja država EFTA-e i koja se ponovno šalje iz navedene države.

8.   Carinska tijela države članice polaska i odredišne države članice obavljaju periodične provjere u prostorima i pošiljatelja i primatelja. Pošiljatelj i primatelj u tome surađuju i pružaju sve zahtijevane informacije.

Članak 299.

1.   Odstupajući od članka 298., kontrolni primjerak T5 ne mora se upotrebljavati za prijevoz materijala za održavanje ili popravak zrakoplova ili pod uvjetima iz sporazuma o razmjeni ili za vlastite potrebe zračnog prijevoznika, kod zračnih prijevoznika uključenih u međunarodni promet.

U tom se slučaju roba prevozi na temelju zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave u skladu s uvjetima utvrđenim u članku 298. stavku 6.

2.   Zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava sadrži barem sljedeće podatke:

(a)

naziv otpremnog zračnog prijevoznika;

(b)

naziv zračne luke polaska;

(c)

naziv primateljskog zračnog prijevoznika;

(d)

naziv odredišne zračne luke;

(e)

opis materijala;

(f)

broj predmeta.

Podaci iz prethodnog podstavka mogu se, alternativno, navesti u šifriranom obliku ili upućivati na priloženu ispravu.

3.   Zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava mora na prednjoj strani sadržavati jednu od sljedećih napomena velikim tiskanim slovima:

DESTINO ESPECIAL,

SÆRLIGT ANVENDELSESFORMÅL,

BESONDERE VERWENDUNG,

ΕΙΔΙΚΟΣ ΠΡΟΟΡΙΣΜΟΣ,

END-USE,

DESTINATION PARTICULIÈRE,

DESTINAZIONE PARTICOLARE,

BIJZONDERE BESTEMMING,

DESTINO ESPECIAL.

4.   U svakoj državi članici svaki zračni prijevoznik koji otprema ili prima materijal iz stavka 1. nadležnim carinskim tijelima stavlja na raspolaganje, u svrhu nadzora, evidenciju predviđenu člankom 293. točkom (b).

5.   Otpremni zračni prijevoznik jednu presliku zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave zadržava u svojim evidencijama i, na način koji propišu carinska tijela države članice polaska, drugu presliku šalje nadležnoj carinarnici.

Primateljski zračni prijevoznik zadržava presliku zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave u svojoj evidenciji i, na način koji propišu carinska tijela odredišne države članice, jednu presliku šalje nadležnoj carinarnici.

6.   Materijali u nepromijenjenu stanju te preslike zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave dostavljaju se primateljskom zračnom prijevozniku, na mjestu koje odrede nadležna carinska tijela u državi članici u kojoj zračni prijevoznik ima sjedište. Pored toga, materijali se unose u evidenciju navedenu u članku 293. stavku (b).

Materijali i preslike zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave te navod iz prethodnog stavka dostavljaju se u roku od pet dana od datuma polaska zrakoplova koji prevozi materijal.

7.   Obveze koje proizlaze iz ovog članka prelaze od otpremničkog zračnog prijevoznika na primateljskog zračnog prijevoznika u trenutku prispijeća materijala u nepromijenjenom stanju i preslika zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave.

Članak 300.

O svim premještanjima unutar države članice obavješćuju se carinska tijela. Oblik obavijesti, rok u kojemu se mora dostaviti i sve druge zahtjeve određuju navedena tijela. U obavijesti je jasno naznačen datum premještanja robe.

Počevši od tog datuma primatelj preuzima obveze koje proizlaze iz ovog odjeljka u vezi s premještenom robom.

Članak 301.

1.   Na zahtjev korisnika odobrenja izdanog u skladu s člankom 291., carinska tijela odobravaju, pod uvjetima koje ona odrede, mjesta, u daljnjem tekstu „kopnene operativne baze”, u kojima se roba navedena u Prilogu 40., dijelu 2., odjeljku B, može pohraniti ili podvrgnuti postupcima bilo koje vrste.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 298., nikakve se formalnosti, osim odgovarajućeg upisa u evidenciju predviđenog člankom 293. stavkom (b), ne primjenjuju na kretanje robe iz stavka 1.:

(a)

iz kopnenih operativnih baza do platformi, bilo da su unutar ili izvan teritorijalnih voda i obrnuto;

(b)

po potrebi, iz kopnenih operativnih baza do mjesta utovara robe na platforme i od mjesta na kojem se roba istovaruje s platformi u kopnene operativne baze;

(c)

od mjesta utovara robe na platforme, bilo da su unutar ili izvan teritorijalnih voda, ukoliko se roba tovari za dostavu na platforme bez prelaska preko kopnenih operativnih baza i obrnuto;

(d)

između platformi, bilo da su unutar ili izvan teritorijalnih voda.

Članak 302.

1.   Carinska tijela ne odobravaju uporabu robe osim one predviđene povoljnijim tarifnim postupanjem iz članka 291., osim ako im korisnik odobrenja ne pruži zadovoljavajuće dokaze da je bilo nemoguće da se roba stavi u propisanu uporabu u posebnu svrhu iz razloga koji se odnose na njegove okolnosti ili na samu robu.

2.   Odstupajući od stavka 1., u slučaju proizvoda navedenih u Prilogu 40., dijelovima 1. i 2., carinska tijela odobravaju uporabu robe u drugu svrhu od one predviđene povoljnijim tarifnim postupanjem ako to smatraju opravdanim na gospodarskoj osnovi.

3.   Odobrenje iz prethodnih stavaka uvjetovano je plaćanjem iznosa uvoznih carina utvrđenih u skladu s člankom 208. Zakonika od korisnika odobrenja.

Članak 303.

1.   Carinska tijela ne odobravaju izvoz robe s carinskog područja Zajednice ili uništenje robe pod carinskim nadzorom osim ako im korisnik odobrenja ne pruži zadovoljavajuće dokaze da je bilo nemoguće da se roba stavi u propisanu uporabu u posebnu svrhu iz razloga koji se odnose na njegove okolnosti ili na samu robu.

Ako je izvoz robe s carinskog područja Zajednice odobren, roba se smatra robom koja nije roba Zajednice od trenutka prihvata izvozne deklaracije.

Što se tiče poljoprivrednih proizvoda, u polje 44 Jedinstvene carinske deklaracije upisuje se jedan od sljedećih navoda velikim tiskanim slovima:

DESTINO ESPECIAL: MERCANCÍAS PREVISTAS PARA LA EXPORTACIÓN [REGLAMENTO (CEE) No 2454/93, ARTÍCULO 303]: APLICACIÓN DE LOS MONTANTES COMPENSATORIOS MONETARIOS Y RESTITUCIONES AGRARIAS EXCLUIDA,

SÆRLIGT ANVENDELSESFORMÅL: VARER BESTEMT TIL UDFØRSEL I (FORORDNING (EØF) Nr. 2454/93, ARTIKEL 303): ANVENDELSE AF MONETÆRE UDLIGNINGSBELØB OG LANDBRUGSRESTITUTIONER ER UDELUKKET,

BESONDERE VERWENDUNG: ZUR AUSFUHR VORGESEHENE WAREN (ARTIKEL 303 DER VERORDNUNG (EWG) Nr. 2454/93): ANWENDUNG DER WÄHRUNGSAUSGLEICHSBETRÄGE UND LANDWIRTSCHAFTLICHEN AUSFUHRERSTATTUNGEN AUSGESCHLOSSEN,

ΕΙΔΙΚΟΣ ΠΡΟΟΡΙΣΜΟΣ: ΕΜΠΟΡΕΥΜΑΤΑ ΠΟΥ ΠΡΟΟΡΙΖΟΝΤΑΙ ΓΙΑ ΕΞΑΓΩΓΗ [ΚΑΝΟΝΙΣΜΟΣ (ΕΟΚ) αριθ. 2454/93, ΑΡΘΡΟ 303]: ΑΠΟΚΛΕΙΕΤΑΙ Η ΕΦΑΡΜΟΓΗ ΤΩΝ ΝΟΜΙΣΜΑΤΙΚΩΝ ΕΞΙΣΩΤΙΚΩΝ ΠΟΣΩΝ ΚΑΙ ΤΩΝ ΓΕΩΡΓΙΚΩΝ ΕΠΙΣΤΡΟΦΩΝ,

END-USE: GOODS DESTINED FOR EXPORTATION (REGULATION (EEC) No 2454/93, ARTICLE 303). MONETARY COMPENSATORY AMOUNTS AND AGRICULTURAL REFUNDS NOT APPLICABLE,

DESTINATION PARTICULIÈRE: MARCHANDISES PRÉVUES POUR L'EXPORTATION [RÈGLEMENT (CEE) No 2454/93, ARTICLE 303]: APPLICATION DES MONTANTS COMPENSATOIRES MONÉTAIRES ET RESTITUTIONS AGRICOLES EXCLUE,

DESTINAZIONE PARTICOLARE: MERCI PREVISTE PER L'ESPORTAZIONE [REGOLAMENTO (CEE) N. 2454/93, ARTICOLO 303]: APPLICAZIONE DEI MONTANTI COMPENSATORI MONETARI E RESTITUZIONI AGRICOLE ESCLUSA,

BIJZONDERE BESTEMMING: VOOR UITVOER BESTEMDE GOEDEREN (VERORDENING (EEG) Nr. 2454/93, ARTIKEL 303): TOEKENNING VAN MONETAIRE COMPENSERENDE BEDRAGEN EN LANDBOUWRESTITUTIES UITGESLOTEN,

DESTINO ESPECIAL: MERCADORIAS PREVISTAS PARA A EXPORTAÇÃO [REGULAMENTO (CEE) N.o 2454/93, ARTIGO 303.o]: APLICAÇÃO DOS MONTANTES COMPENSATÓRIOS MONETARIOS E RESTITUIÇÕES AGRÍCOLAS EXCLUÍDA.

2.   Odstupajući od stavka 1., u slučaju robe navedene u Prilogu 40., dijelu 1. i 2., carinska tijela odobravaju izvoz robe iz carinskog područja Zajednice ako to opravdavaju gospodarski uvjeti.

3.   Stavak 1. ne primjenjuje se na robu smještenu kao mješavina iz članka 296. stavka 3. osim ako se čitava mješavina ne izvozi ili uništava.

Članak 304.

1.   Ako uvozna carina koja se primjenjuje u okviru pravila o uporabi robe u posebnu svrhu za posebnu uporabu nije niža od one koja bi se u protivnom primjenjivala na robu, navedena roba razvrstava se pod oznaku KN koja s odnosi na uporabu u posebnu svrhu i ovaj se odjeljak ne primjenjuje.

2.   Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na robu navedenu u Prilogu 41.

Odjeljak 2.

Konji za klanje

Članak 305.

1.   Puštanje u slobodni promet konja namijenjenih za klanje iz oznake KN 0101 19 10 podliježe sljedećim uvjetima:

(a)

plaćanju jamstva u visini iznosa carinskog duga koji može nastati u skladu s člankom 208. Zakonika; i

(b)

označavanju svakog konja, na carinarnici zadovoljavajući način, u vrijeme puštanja u slobodni promet, jasno čitljivom oznakom tako da se škarama ili drugačije odstrani dlaka na lijevim ramenu i otisne oznaka X koja označava da je konj namijenjen za klanje te broj za prepoznavanje u vremenu od njegovog puštanja u slobodni promet do vremena klanja.

2.   Detalji o označivanju navode se u deklaraciji za puštanje konja u slobodni promet. Primjerak A deklaracije prati konje i stiže do službe iz članka 308. stavka 1.

3.   Obveze deklaranta su one iz članka 293.

Članak 306.

1.   Nakon što su pušteni u slobodni promet, konji se odvoze izravno, prijevoznim sredstvom na koje je carinarnica propisno stavila plombe (ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe s razbijanjem i zamjenom plombi u slučajevima nužde), u klaonicu koju priznaju carinska tijela, radi klanja.

2.   Po dolasku u klaonicu s vozila se može skinuti plomba, a konji istovariti u prisutnosti nadležnog tijela.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako je carinarnica u kojoj je odobreno puštanje u klaonici i ako konje odmah preuzima tijelo iz članka 308. stavka 1.

Štoviše, ako se carinarnica u kojoj je odobreno puštanje nalazi u neposrednoj blizini klaonice, carinska tijela, umjesto uporabe plombi, mogu poduzeti odgovarajuće mjere nadzora kako bi osigurala da se konji premjeste izravno u klaonicu i da ih preuzme tijelo iz članka 308. stavka 1.

Članak 307.

Ako se konja pri dolasku u klaonicu ne može prepoznati, ili ako nije poštivan članak 306., nadležno tijelo odmah obavještava nadležnu carinarnicu koja poduzima potrebne mjere.

Članak 308.

1.   Dokaz da su konji bili zaklani polaže se ili u obliku certifikata koje izdaje za to ovlašteno tijelo ili u obliku potvrde koju navedeno tijelo prilaže primjerku deklaracije iz članka 305. stavka 2., iz koje je vidljivo da su zaklane životinje one navedene u deklaraciji o puštanju u slobodni promet.

2.   U roku od 30 dana od datuma prihvaćanja deklaracije za puštanje u slobodni promet, dokaz o klanju mora dospjeti do carinarnice kojoj je navedena deklaracija bila podnesena, ili izravno od tijela iz stavka 1. ili preko deklaranta, u skladu s odlukom odnosne države članice.

GLAVA II.

PROVOZ

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 309.

Za potrebe ove Glave:

(a)

prijevozno sredstvo znači, posebno:

bilo koje cestovno vozilo, prikolica ili poluprikolica,

bilo koja željeznička kola ili vagon,

bilo koji brod ili plovilo,

bilo koji zrakoplov,

bilo koji kontejner u smislu članka 670. stavka (g);

(b)

polazna carinarnica znači:

carinarnicu u kojoj započinje postupak provoza Zajednice;

(c)

provozna carinarnica znači:

carinarnicu na mjestu izlaska iz carinskog područja Zajednice kada pošiljka napušta to područje tijekom postupka provoza Zajednice preko granice između države članice i treće zemlje,

carinarnicu na mjestu ulaska u carinsko područje Zajednice kada je roba prešla preko područja treće zemlje tijekom postupka provoza Zajednice;

(d)

odredišna carinarnica znači:

carinarnicu kojoj se mora podnijeti roba stavljena u postupak provoza Zajednice kako bi se završio postupak provoza Zajednice;

(e)

jamstvena carinarnica znači:

carinarnica u kojoj se polaže zajedničko ili paušalno osiguranje.

POGLAVLJE 2.

Područje primjene

Članak 310.

1.   Roba Zajednice:

koja je prošla carinske izvozne formalnosti s ciljem odobravanja povrata za izvoz u treće zemlje u okviru zajedničke poljoprivredne politike,

ili

za koju je povrat ili otpust uvoznih carina uvjetovan time da se roba ponovno izveze iz carinskog područja Zajednice ili da se stavi u carinsko skladište, slobodnu zonu ili slobodno skladište ili u bilo koji carinski postupak osim puštanja u slobodni promet,

ili

koja je puštena u slobodni promet u okviru postupka unutarnje proizvodnje, sustava povrata, s ciljem kasnijeg izvoza robe u obliku dobivenih proizvoda i za koju se može podnijeti zahtjev za povrat, u skladu s člankom 128. Zakonika, s time da predmetna osoba namjerava podnijeti takav zahtjev,

ili

koja podliježe sustavu izvoznih pristojbi ili poreza te koja je prošla carinske formalnosti pri izvozu u treće zemlje u okviru zajedničke poljoprivredne politike,

ili

koja dolazi iz interventnih zaliha, podliježe kontrolnim mjerama u vezi s uporabom i/ili odredištem te koja je prošla carinske formalnosti pri izvozu u treće zemlje u okviru zajedničke poljoprivredne politike,

kreće se u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice u skladu s člankom 91. stavkom 1. točkom (b) Zakonika.

2.   Roba iz stavka 1. koja nije napustila carinsko područje Zajednice tretira se kao roba Zajednice pod uvjetom da se potvrdi da su izvozna deklaracija, carinske formalnosti koje se odnose na mjere Zajednice kojima se zahtijevalo da roba napusti navedeno carinsko područje te učinci navedenih formalnosti bili otkazani.

Članak 311.

Ne dovodeći u pitanje članak 310. stavak 1., roba Zajednice koja se otprema:

(a)

s jedne do druge točke na carinskom području Zajednice kroz područje jedne ili više država Efta-e;

(b)

u okviru metoda upravne suradnje čija je namjera, tijekom prijelaznog razdoblja, radi osiguravanja slobodnog kretanja u trgovini između Zajednice, kako je sastavljeno 31. prosinca 1985., i Španjolske ili Portugala te u trgovini između te dvije države članice, robom za koju još uvijek nisu u potpunosti ukinuta carinska davanja ili ostale mjere utvrđene Aktom o pristupanju;

(c)

iz dijela carinskog područja Zajednice u kojem se primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 77/388/EEZ u drugi dio carinskog područja Zajednice u kojem se navedene odredbe ne primjenjuju, ili,

iz dijela carinskog područja Zajednice u kojem se ne primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 77/388/EEZ u drugi dio carinskog područja Zajednice u kojem se navedene odredbe primjenjuju, ili

iz dijela carinskog područja Zajednice u kojem se ne primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 77/388/EEZ u drugi dio carinskog područja Zajednice u kojem se navedene odredbe također ne primjenjuju,

kreće se u okviru unutarnjeg postupka provoza Zajednice.

Članak 312.

Prijevoz robe na koju se primjenjuje postupak provoza Zajednice može se vršiti između dviju točaka na carinskom području Zajednice kroz područje treće zemlje koja nije država Efta-e u okviru postupka provoza Zajednice, pod uvjetom da se prijevoz kroz navedenu treću zemlju izvrši na temelju jedinstvene prijevozne isprave sastavljene u državi članici; u tom slučaju provedba postupka privremeno se obustavlja na području treće zemlje.

POGLAVLJE 3.

Status robe iz Zajednice

Članak 313.

1.   Podložno iznimkama navedenima u stavku 2., sva roba prevezena između dvije točke na carinskom području Zajednice smatra se robom Zajednice osim ako se ne utvrdi da nema status robe Zajednice.

2.   Sljedeća roba ne smatra se robom Zajednice osim ako se u skladu s člancima 314. do 323. ne utvrdi da ima status robe Zajednice:

(a)

roba koja se kreće na temelju jedne od isprava iz članka 163. stavka 2. točaka (b) do (e) Zakonika;

(b)

roba koja se kreće između dvije točke na carinskom području Zajednice kroz područje treće zemlje;

(c)

roba prevezena:

zrakoplovom iz zračne luke u trećoj zemlji do zračne luke u carinskom području Zajednice,

morem iz luke u trećoj zemlji do luke u carinskom području Zajednice,

morem iz slobodne zone u luci koja se nalazi na carinskom području Zajednice na kojem je bila ukrcana ili pretovarena za prijevoz u drugu luku na tom području, osim ako se ne ustanovi, zabilješkom carinskih tijela u brodske papire, da je navedeno plovilo stiglo iz dijela luke koja nije uključena u slobodnu zonu;

(d)

roba koju sadrže pošiljke poslane iz poštanskog ureda koji se nalazi unutar carinskog područja Zajednice, ako je naljepnica koja odgovara oglednom primjerku u Prilogu 42. stavljena na paket ili prateće isprave. Od carinskih tijela države članice otpreme zahtijeva se da stavi takvu naljepnicu ili da zahtijeva da bude stavljena na pakete ili prateće isprave ako roba nije roba Zajednice;

(e)

roba prevezena morem iz luke u carinskom području Zajednice u drugu luku na tom području, ako je prijevoz obavljen:

na plovilu koje dolazi iz i nosi robu utovarenu u trećoj zemlji, koje je pristalo u jednu ili više luka Zajednice, ili

na plovilu koje ide u treću zemlju i koje nosi robu utovarenu u luci Zajednice za istovar u trećoj zemlji, koje je pristalo u jednu ili više luka Zajednice, ili

na plovilu koje je pristalo u jednu ili više luka u trećim zemljama između luke polaska u Zajednici i odredišne luke Zajednice, ili

na plovilu koje stiže izravno u slobodnu zonu, ili

na plovilu koje je pristalo u luku sa slobodnom zonom, osim ako se ne ustanovi, zabilješkom carinskih tijela u brodske papire, da je brod stigao iz dijela navedene luke izvan slobodne zone.

3.

(a)

Ne dovodeći u pitanje članak 170. Zakonika, zapovjednik plovila ili njegov zastupnik obvezan je carinska tijela u luci u kojoj se roba istovari obavijestiti o dolasku plovila i navesti iz koje je luke plovilo krenulo s početnim teretom, kao i o svim lukama u kojima je plovilo pristalo ili je namjeravalo pristati prije nego je stiglo u odredišnu luku Zajednice. Na zahtjev, zapovjednik plovila podnosi sve isprave, npr. brodski dnevnik, da potvrdi dostavljene podatke.

Ako se carinskim tijelima u odredišnoj luci ne pruže zahtijevani podaci na zadovoljavajući način, sva roba koju plovilo prevozi smatra se robom koja nije roba Zajednice, osim ako se njezin status iz Zajednice ne utvrdi u skladu s člancima 314. do 323.

(b)

Kako bi ispunio svoje obveze iz podstavka (a), zapovjednik plovila ili njegov zastupnik carinskim tijelima u lukama Zajednice u kojima je roba istovarena mogu predočiti primjerak obavijesti koju su ovjerila carinska tijela u luci polaska u carinskom području Zajednice, navodeći planirane odredišne luke i sve luke u koje bi plovilo moglo pristati.

Međutim, uporaba obavijesti obvezna je ako plovilo prevozi robu iz članka 91. stavka 1. Zakonika.

(c)

Carinska tijela u odredišnoj luci mogu se odreći primjene podstavaka (a) i (b) u vezi s plovilima:

koja očito, npr. zbog prirode i zemljopisnog opsega njihovih prijevoza, krstare samo između luka Zajednice i ne posjećuju treće zemlje, ili

kojima upravljaju brodarska društva koja imaju dozvolu za uporabu pojednostavnjenog postupka opisanog u članku 448. stavku 11.

Članak 314.

1.   U slučajevima iz članka 313. stavka 2. točaka (a) do (c) i (e), status robe iz Zajednice utvrđuje se pomoću jedne od isprava predviđenih člancima 315. do 318. ili u skladu s detaljnim postupcima predviđenima člancima 319. do 323.

2.   Isprave ili detaljni postupci iz stavka 1. ne upotrebljavaju se za robu:

(a)

koja je namijenjena za izvoz;

ili

(b)

koja je obuhvaćena prvom alinejom članka 310. stavka 1.;

ili

(c)

koja je u pakiranjima koja nemaju status iz Zajednice;

ili

(d)

koja se ne prevozi izravno iz jedne države članice u drugu.

Sljedeće se smatra izravno prevezenim iz jedne države članice u drugu:

roba koja se prevozi bez prolaska kroz područje treće zemlje,

roba koja se prevozi kroz područje jedne ili više trećih zemalja pod uvjetom da se prijevoz kroz te zemlje vrši na temelju jedinstvene prijevozne isprave sastavljene u državi članici.

Članak 315.

1.   Dokaz o statusu iz Zajednice pruža se u skladu s ovim člankom, podnošenjem ispraveT2L.

2.   Isprava T2L izdaje se na obrascu koji odgovara primjerku br. 4 ili primjerku br. 4/5 oglednog primjerka iz Priloga 31. i 32.

Navedeni obrazac dopunjava se jednim ili više obrazaca koji odgovaraju primjerku br. 4 ili primjerku br. 4/5 oglednog primjerka iz Priloga 33. i 34.

Ako države članice ne odobravaju uporabu dodatnih obrazaca pri izradi deklaracija pomoću računalnog sustava, obrazac se dopunjava jednim ili više obrazaca koji odgovaraju primjerku br. 4 ili primjerku br. 4/5 oglednih primjeraka iz Priloga 31. i 32.

3.   Dotična osoba upisuje oznaku „T2L” u desno podpolje polja 1. obrasca i oznaku „T2L bis” T2L u desno podpolje polja 1 svakog upotrijebljenog dodatnog obrasca.

4.   Ako ispravu T2L treba ispuniti za pošiljku koja je sastavljena od dvije ili više vrsta robe, podaci koji se odnose na navedenu robu mogu se upisati u jedan ili više popisa pošiljaka u smislu članka 341. stavka 2. do članka 344. stavka 2. radije nego u polja 31 „Pakiranje i naziv robe”, 32 „Broj stavke”, 35 „Bruto težina (kg)”, i, ako je potrebno, 33 „Šifra robe”, 38 „Neto težina (kg)” i 44 „Posebne primjedbe, priloženi dokumenti, uvjerenja i dozvole” upotrijebljenog obrasca isprave T2L.

Ako se koriste popisi pošiljaka robe, predmetna polja na obrascu upotrijebljenom za ispravu T2L precrtavaju se.

5.   Gornji dio polja iz članka 342. stavka (b) upotrebljava se za oznaku „T2L”; donji dio tog polja namijenjen je za ovjeru carinskih tijela, predviđenu člankom 316. stavkom 2.

Stupac „Država otpreme/izvoza” popisa pošiljaka ne ispunjava se.

6.   Popis pošiljaka podnosi se u istom broju primjeraka kao i isprava T2L na koju se odnosi.

7.   Ako se dva ili više popisa pošiljaka priloži jednoj ispravi T2L, takve popise pošiljaka treba označiti brojem narudžbe koji dodjeljuje odnosna osoba; broj priloženih popisa pošiljaka upisuje se u polje 4. „Popisi pošiljaka” obrasca koji se koristi za ispravu T2L.

Članak 316.

1.   Podložno odredbama članka 394., sastavlja se samo jedan izvornik isprave T2L.

2.   Ispravu T2L i, ako je potrebno, ispravu(-e) T2L bis ovjeravaju carinska tijela države članice polaska na zahtjev dotične osobe. Ta potvrda sadrži sljedeće, što bi se trebalo, ukoliko je moguće, navesti u polju C (polazna carinarnica) navedenih isprava:

(a)

u slučaju isprave T2L, naziv i pečat polazne carinarnice, potpis nadležnog službenika, datum potvrde te ili registracijski broj ili broj otpremne deklaracije ako je potrebna;

(b)

u slučaju isprave T2L bis, broj koji se pojavljuje na ispravi T2L. Taj se broj umeće ili putem pečata koji uključuje naziv polazne carinarnice ili ručno. U potonjem slučaju priložen im je službeni pečat navedene carinarnice.

Isprave se vraćaju dotičnoj osobi čim se dovrše sve formalnosti u vezi s otpremom robe u odredišnu državu članicu.

Članak 317.

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 315. i 316., dokaz o statusu robe iz Zajednice pruža se u skladu s ovim člankom podnošenjem računa ili prijevozne isprave koja se odnosi na robu.

2.   Račun ili prijevozna isprava iz stavka 1. uključuje najmanje ime i adresu pošiljatelja, ili deklaranta ako pošiljatelj i deklarant nisu ista osoba, broj i vrstu, oznake i brojeve pakiranja, opis robe, bruto težinu u kilogramima i, po potrebi, brojeve kontejnera.

Deklarant jasno navodi oznaku „T2L” na navedenoj ispravi uz njegov vlastoručni potpis.

3.   Račun ili prijevoznu ispravu, koju je deklarant pravilno ispunio i potpisao, na njegov zahtjev ovjeravaju carinska tijela države članice polaska. Ta ovjera uključuje naziv i pečat polazne carinarnice, potpis nadležnog službenika, datum ovjere te ili registracijsku broj ili broj otpremne ili izvozne deklaracije, ako je takva deklaracija potrebna.

4.   Ako ukupna vrijednost robe iz Zajednice obuhvaćene računom ili prijevoznom ispravom, ispunjenom i potpisanom u skladu sa stavkom 2. ili člankom 224. stavkom 1., ne premašuje 10 000 ECU-a, od deklaranta se ne zahtijeva da podnese tu ispravu radi potvrde carinskih tijela države članice polaska.

U slučaju iz prethodnog podstavka, račun ili prijevozna isprava uključuje, pored podataka iz stavka 2., podatke polazne carinarnice.

5.   Ovaj članak primjenjuje se samo ako se račun ili prijevozna isprava odnosi isključivo na robu Zajednice.

Članak 318.

Ako se isprava kojom se dokazuje status robe iz Zajednice izdaje retroaktivno, sadrži jedan od sljedećih izraza napisanih crvenom bojom:

Expedido a posteriori,

Udstedt efterfølgende,

Nachträglich ausgestellt,

Εκδοθέν εκ των υστέρων,

Issued retroactively,

Délivré a posteriori,

Rilasciato a posteriori,

Achteraf afgegeven,

Emitido a posteriori.

Članak 319.

1.   Ako se roba prevozi pod pokrićem karneta TIR ili karneta ATA, deklarant može, s ciljem dokazivanja statusa robe iz Zajednice i podložno članku 314. stavku 2., jasno upisati oznaku „T2L” u prostor predviđen za opis robe, zajedno sa svojim potpisom, na sve odgovarajuće kupone upotrijebljenog karneta prije podnošenja polaznoj carinarnici na ovjeru. Na svim kuponima na kojima je upisana, oznaku „T2L” ovjerava se pečatom polazne carinarnice zajedno s potpisom nadležnog službenika.

2.   Ako karnet TIR ili karnet ATA obuhvaća i robu Zajednice i robu koja nije roba Zajednice, te dvije kategorije robe treba navesti zasebno, a oznaku „T2L” upisati tako da se jasno odnosi samo na robu Zajednice.

Članak 320.

Ako je potrebno utvrditi status motornih cestovnih vozila iz Zajednice registriranih u državi članici, smatra se da takva vozila imaju status iz Zajednice:

(a)

ako imaju registracijske tablice i isprave te registracijske podatke na navedenim tablicama i isprave kojima se nedvojbeno dokazuje njihov status iz Zajednice;

(b)

u ostalim slučajevima, u skladu s člancima 315. do 323.

Članak 321.

Ako je potrebno je utvrditi status robnih vagona iz Zajednice koji pripadaju željezničkom prijevozniku države članice, smatra se da takvi vagoni imaju status iz Zajednice:

(a)

ako na njima prikazana šifra i oznaka vlasništva (kratica) nedvojbeno dokazuju njihov status iz Zajednice;

(b)

u ostalim slučajevima, pri podnošenju jedne od isprava iz članaka 315. do 318.

Članak 322.

1.   Ako je potrebno utvrditi status pakiranja iz Zajednice koji se upotrebljavaju za prijevoz robe u trgovini unutar Zajednice za koje se može utvrditi da pripadaju osobi s poslovnim nastanom u državi članici i koja se nakon uporabe vraćaju prazna iz druge države članice, smatra se da pakiranja imaju status iz Zajednice:

(a)

ako su deklarirani kao roba iz Zajednice i nema nikakve sumnje u vjerodostojnost deklaracije;

(b)

u ostalim slučajevima, u skladu s člancima 315. do 323.

2.   Olakšica predviđena u stavku 1. odobrava se za posude, pakiranja, palete i ostalu sličnu opremu, isključujući kontejnere u smislu članka 670.

Članak 323.

Ako je potrebno utvrditi status robe iz Zajednice u pratećoj putničkoj prtljazi, pod uvjetom da nije namijenjena komercijalnoj uporabi, smatra se da ta roba ima status iz Zajednice:

(a)

ako je deklarirana kao roba Zajednice i nema nikakve sumnje u vjerodostojnost deklaracije;

(b)

u ostalim slučajevima, u skladu s člancima 315. do 322.

Članak 324.

Carinska tijela država članica međusobno si pomažu u provjeri vjerodostojnosti i točnosti isprava i pravilnosti detaljnih postupaka koji se, u skladu s ovim poglavljem, upotrebljavaju za dokazivanje statusa robe iz Zajednice.

Članak 325.

Isprava T2M ovime se utvrđuje kao dio načina upravne suradnje navedenog u prvom podstavku članka 10. stavka 2. Ugovora. Služi kao dokaz da ribarski ulovi koje su ostvarila plovila država članica koji se unose na carinsko područje Zajednice ili u nepromijenjenom stanju, ili nakon što su na plovilima država članica bili podvrgnuti procesu koji dobivene proizvode ne isključuje iz područja primjene poglavlja 3. ili oznaka KN 1504 do 2301, ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 9. stavku 2. navedenog Ugovora.

Članak 326.

Ulov i konačni proizvodi iz članka 325. obuhvaćeni su ispravom T2M izdanom u skladu s člancima 329. do 333. ako:

(a)

plovilo koje je ulovilo proizvode i prema potrebi ih preradilo, prevozi ih izravno u drugu državu članicu od države navedenog plovila;

(b)

plovilo koje pripada državi članici, na koje je ulov pretovaren s plovila iz točke (a), prerađuje ulov na plovilu i prevozi konačne proizvode izravno u carinsko područje Zajednice;

(c)

plovilo osim onog iz točaka (a) ili (b) koje pripada državi članici, na koje je bio pretovaren ulov ili konačni proizvodi, prevozi njega ili njih izravno u carinsko područje Zajednice;

(d)

jedno od plovila iz točaka (a), (b) ili (c) prevozi ulov ili konačne proizvode izravno u državu ili područje izvan Zajednice, od kuda se prevoze u carinsko područje Zajednice.

Članak 327.

1.   Obrazac za ispravu T2M odgovara oglednom primjerku prikazanom u Prilogu 43.

2.   Izvornik se tiska na papiru veličine za pisanje bez mehaničke celuloze težine najmanje 55 g/m2. Ima otisnut zeleni „guilloche” uzorak u podlozi na obje strane kako bi se omogućilo vizualno primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja.

3.   Obrasci T2M su veličine 210 × 297 mm, a može se dopustiti odstupanje od minus 5 ili plus 8 mm po duljini.

4.   Obrazac se ispunjava na službenom jeziku Zajednice koji odrede nadležna tijela države članice kojoj plovilo pripada.

5.   Obrasci T2M vezani su u bilježnice po 10 primjeraka, s jednim izvornikom koji se može istrgnuti i karbon kopijom svakog obrasca koja se ne može istrgnuti. Stranica 2. korica bilježnice sadrži napomene prikazane u Prilogu 44.

6.   Svaki obrazac T2M ima svoj serijski broj. Taj je broj isti i za izvornik i za kopiju.

7.   Države članice mogu same tiskati obrasce T2M i vezati ih u bilježnice ili taj posao povjeriti tiskarama koje su same odobrile. U potonjem slučaju, uputa na odobrenje nalazi se na 1. stranici korica svake bilježnice i na izvorniku svakog obrasca. Na 1. stranici i izvorniku svakog obrasca također je sadržan naziv i adresa tiskare ili oznaka po kojoj se ona može prepoznati.

8.   Obrasci T2M ispunjavaju se na jednom od službenih jezika Zajednice ili pisaćim strojem ili čitko rukom; ako se ispunjavaju rukom, moraju biti napisani tintom i tiskanim slovima. Brisanje i ispravke nisu dozvoljeni. Ispravci vrše se precrtavanjem netočnih podataka i unošenjem potrebnih. Svaki takav ispravak mora parafirati osoba koja je potpisala deklaraciju koja ih sadrži.

Članak 328.

Bilježnicu s obrascima T2M, na zahtjev vlasnika plovila ili njegovog zastupnika, izdaju carinska tijela luke upisa ili matične luke plovila. Izdaje se samo kada je vlasnik plovila ili njegov zastupnik ispunio, na jeziku obrasca, polja 1 i 2 svih izvornika i primjeraka obrazaca sadržanih u bilježnici. Pri izdavanju bilježnice, carinska tijela ispunjavaju polje 3 svih izvornika i primjeraka obrazaca sadržanih u bilježnici.

Članak 329.

Kapetan plovila koje vrši ulov ispunjava polja 4, 5 i 8 izvornika i primjerka jednog od obrazaca iz bilježnice:

(a)

kad god je ulov istovaren u državi članici koja nije ona država kojoj njegovo plovilo pripada;

(b)

kad god pretovara ulov na drugo plovilo koje pripada državi članici;

(c)

kad god je ulov istovaren u zemlji ili na području izvan carinskog područja Zajednice.

Članak 330.

Ako je ulov prerađen na plovilu koje je izvršilo ulov i konačni proizvodi potpadaju pod oznake KN 1504 ili 2301, kapetan navedenog plovila ispunjava polja 4 do 8 izvornika i primjerka predmetne isprave T2M te upisuje preradu u brodski dnevnik svog plovila.

Članak 331.

U slučaju pretovara ulova iz članka 329. stavka (b) ili konačnih proizvoda iz članka 330., polje 9 izvornika i primjerka isprave T2M također se ispunjava, a deklaraciju o pretovaru potpisuju dva predmetna kapetana. Izvornik isprave T2M dobiva kapetan plovila na koje su ulov ili konačni proizvodi pretovareni, s time da se postupak pretovara upisuje u brodski dnevnik svakog plovila.

Članak 332.

Ako se prerada iz članka 330. vrši na drugom plovilu koje pripada državi članici, na koje je ulov bio pretovaren, kapetan tog plovila ispunjava polje 6, 7 i 10 izvorne isprave T2M koju je dobio kad je ulov pretovaren te upisuje preradu u brodski dnevnik svog plovila.

Članak 333.

U slučaju drugog pretovara ulova iz članka 329. stavka (b) ili konačnih proizvoda iz članka 330., ili u slučaju pretovara konačnih proizvoda iz članka 332., polje 11 izvornika isprave T2M također se ispunjava, a deklaraciju o pretovaru potpisuju dva kapetana na koje se to odnosi.

Izvornik isprave T2M dobiva kapetan plovila na koje se ulov ili konačni proizvodi pretovaruju, s time da se postupak pretovara upisuje u brodski dnevnik svakog plovila.

Članak 334.

1.   Izvornik isprave T2M ispunjen u skladu s člankom 329. i, prema potrebi, člancima 330. do 333., podnosi se carinarnici kojoj su konačni proizvodi iz članka 325. na koje se odnosi prijavljeni za stavljanje u carinski postupak. Tijela imaju pravo zahtijevati prijevod. Nadalje, mogu zahtijevati, kako bi se provjerili unosi u ispravi T2M, podnošenje svih odgovarajućih isprava, a posebno brodskih listova plovila iz članka 326. stavaka (a), (b) i (c).

2.   Ako su ulov ili konačni proizvodi iz članka 325. na koje se isprava T2M odnosi bili istovareni u zemlji ili području izvan Zajednice, navedena je isprava valjana samo ako joj je priložena potvrda carinskih tijela te zemlje ili područja.

Ta potvrda:

(a)

sadrži izjavu da su ulov ili konačni proizvodi na koje se isprava odnosi bili pod carinskim nadzorom tijekom boravka u predmetnoj zemlji ili području te da tamo nisu bili podvrgnuti nikakvom rukovanju osim onog potrebnog za očuvanje;

(b)

navodi datume dolaska i polaska ulova ili konačnih proizvoda te prijevozno sredstvo upotrijebljeno za njihovo vraćanje u Zajednicu.

U nedostatku te potvrde, carinska tijela države članice u koju se ulov ili konačni proizvodi donose mogu prihvatiti bilo koju drugu ispravu kojoj priznaju jednakovrijedan učinak.

Članak 335.

1.   Ako su ulov ili konačni proizvodi iz članka 325. bili prevezeni u zemlju ili područje izvan carinskog područja Zajednice prije slanja u carinsko područje Zajednice u djelomičnim pošiljkama, izvornik isprave T2M, ispunjen u skladu s člankom 329. i, prema potrebi, člancima 330. do 333., u navedenoj državi ili području zadržava kapetan ili njegov zastupnik.Kopija isprave odmah se šalje carinarnici u luci upisa ili matičnoj luci ribarskog plovila.

2.   Za svaku djelomičnu pošiljku, kapetan ili njegov zastupnik radi izvadak isprave T2M, koristeći u tu svrhu obrazac uzet iz bilježnice s obrascima T2M izdanu u skladu s člankom 328.

Svaki izvadak uključuje uputu na izvornu ispravu i, u polju 4, navod o količini i vrsti proizvoda koji sačinjavaju djelomičnu pošiljku.

Svaki izvadak jasno je označen jednom od sljedećih riječi:

Extracto,

Udskrift,

Auszug,

Απόσπασμα,

Extract,

Extrait,

Estratto,

Uittreksel,

Extracto.

3.   Za svaku djelomičnu pošiljku izvornik izvatka isprave T2M kojemu je priložena potvrda predviđen člankom 334. stavkom 2. podnosi se carinarnici države članice gdje se proizvodi sadržani u djelomičnoj pošiljci deklariraju za stavljanje u carinski postupak.

4.   Carinarnica iz stavka 3. odmah šalje carinarnici u luci upisa ili matičnoj luci ribarskog plovila ovjerenu presliku izvatka isprave T2M. Navedena preslika također uključuje uputu na carinsku deklaraciju u vezi s određenim carinskim postupkom.

5.   Izvornik isprave T2M zadržava se dok se svim proizvodima na koje se odnosi ne dodijeli carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Kapetan ili njegov zastupnik u polje „Napomene” izvornika obrasca T2M upisuje, za svako postupanje ili uporabu, broj i vrstu pakiranja, bruto težinu (kg) i postupanje ili uporabu koja se dodjeljuje robi. Ako takvo postupanje uključuje djelomičnu pošiljku koja se šalje u Zajednicu sukladno stavku 2., broj i datum odgovarajućeg izvatka također se navodi. Nakon što je svim ribarskim proizvodima obuhvaćenima izvornom ispravom T2M bilo dodijeljeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba, ta se isprava odmah šalje nazad carinarnici u luci upisa ili u matičnoj luci ribarskog plovila.

6.   Kako bi se osiguralo plaćanje svih prispjelih carina i drugih davanja, carinska tijela carinarnice iz stavka 3. dopuštaju carinjenje ribarskih proizvoda sa statusom iz Zajednice samo nakon polaganja jamstva. To se jamstvo oslobađa uz suglasnost carinarnice upisne luke ili matične luke ribarskog plovila. Takva se suglasnost izdaje najkasnije mjesec dana od primitka izvorne isprave T2M iz stavka 5.

Članak 336.

Za pakiranja podnesena u isto vrijeme kao i ulov ili konačni proizvodi iz članka na koje se isprava T2M odnosi odobrava se postupanje unutar Zajednice samo ako se isprava kojom se dokazuje njihov status iz Zajednice podnese carinskim tijelima.

Članak 337.

Svaki put kada se ribarsko plovilo vrati u svoju luku upisa ili matičnu luku, ako je od polaska upotrijebljena bilježnica s obrascima T2M, od vlasnika ili njegovog zastupnika zahtijeva se da bilježnicu preda carinarnici koja ju je izdala kako bi se mogle provjeriti preslike.

Također predaje bilježnicu kad god to carinska služba zahtijeva.

Bilježnica se vlasniku vraća nakon svake provjere dok se ne upotrijebe svi obrasci.

Članak 338.

Kada plovilo kojemu je bila izdana bilježnica s obrascima T2M iz članka 327., prije nego što su upotrijebljeni svi obrasci, prestane ispunjavati potrebne uvjete koji njegovom ulovu omogućuju postupanje unutar Zajednice u drugim državama članicama, bilježnicu se odmah vraća carinarnici koja ju je izdala.

Članak 339.

Kako bi se mogle pravilno primjenjivati odredbe članaka 325. do 340., uprave država članica trebaju jedna drugoj pružiti međusobnu pomoć u provjeri vjerodostojnosti isprava T2M i točnosti u njima sadržanih podataka.

Članak 340.

1.   Za potrebe članaka 325. i 326., plovila stalno upisana u registre nadležnih tijela Ceute ili Melille na lokalnoj razini (registros de base) ne smatraju se plovilima država članica.

2.   Carinska tijela u luci upisa ili matičnoj luci ribarskog plovila sa stalnim upisom u registre nadležnih tijela Ceute ili Melille na lokalnoj razini (registros de base) nije ovlaštena takvim plovilima izdavati bilježnice s obrascima T2M.

3.   Članak 334. stavak 2. primjenjuje se na ribarske ulove i konačne proizvode iz članka 326. koji su istovareni na temelju isprave T2M u luci u Ceuti ili Melilli radi pretovara i daljnjeg slanja u carinsko područje Zajednice. Pored toga, posebna pristaništa rade se za iskrcaj, skladištenje i pretovar takvih proizvoda, koja su odvojena od onih za proizvode za slanje u drugo odredište.

POGLAVLJE 4.

Vanjski provoz Zajednice

Odjeljak 1.

Postupak

Članak 341.

1.   Sva roba koja se kreće u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice predmet je deklaracije T1 u skladu s ovim Odjeljkom. Deklaracija T1 znači deklaraciju na obrascu koji odgovara oglednim primjercima iz Priloga 31. do 34. i koji se upotrebljava u skladu s napomenama iz Priloga 37. i 38.

2.   Popisi pošiljaka sastavljeni po oglednom primjerku iz Priloga 45. mogu se upotrebljavati u skladu s člancima 343. do 345. i člankom 383. kao opisni dio provozne deklaracije Zajednice. Njihova uporaba ni u kom slučaju ne smije utjecati na obveze u vezi s formalnostima koje vrijede za postupak otpreme/izvoza ili bilo koji postupak u odredišnoj državi članici, ili u vezi s obrascima koji se koriste za takve formalnosti.

Popis pošiljaka znači komercijalnu ispravu koja je u skladu s člancima 342. do 345. i člankom 383., te člancima 386. do 388.

Članak 342.

Popis pošiljaka uključuje:

(a)

naslov „Popis pošiljaka”;

(b)

polje veličine 70 × 55 mm, podijeljeno u gornji dio veličine 70 × 15 mm za upis oznake „T” čemu slijedi jedna od ovjera iz članka 346. stavka 1. i donji dio veličine 70 × 40 mm za upute iz članka 345. stavka 3.;

(c)

stupce, po sljedećem redu i sa sljedećim naslovima:

serijski broj,

oznake, brojevi, broj i vrsta pakiranja; opis robe,

država otpreme/izvoza,

bruto težina (u kilogramima),

samo za službenu uporabu.

Širina stupaca može se prilagoditi po potrebi. Međutim, širina stupca naslovljenog „Samo za službenu uporabu” ne smije biti manja od 30 mm. Također se mogu upotrijebiti prostori osim onih navedenih u gornjim stavcima (a), (b) i (c).

Članak 343.

1.   Samo prednja strana obrazaca može se koristiti kao popis pošiljaka.

2.   Svakoj stavci navedenoj na popisu pošiljaka prethodi serijski broj.

3.   Nakon svake stavke slijedi, prema potrebi, posebna uputa koju zahtijeva zakonodavstvo Zajednice, posebno u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom, podnesenih isprava te potvrda i odobrenja.

4.   Povlači se vodoravna crta nakon zadnjeg navoda, a preostala prazna polja precrtavaju tako da nisu mogući naknadni upisi.

Članak 344.

1.   Carinska tijela svake države članice mogu dozvoliti da se kao popisi pošiljaka u smislu članka 341. stavka 2. koriste popisi koji ne ispunjavaju sve zahtjeve drugog podstavka članka 341. stavka 2., drugog podstavka i članka 342., drugog podstavka.

Uporaba takvih popisa dopuštena je samo ako:

(a)

ih podnose poduzeća čija se dokumentacija temelji na integriranom sustavu elektronske ili automatske obrade podataka;

(b)

su oblikovani i ispunjeni tako da ih carinska tijela mogu koristiti bez poteškoća;

(c)

za svaku stavku uključuju broj, vrstu i oznake i brojeve pakiranja, opis robe, zemlju otpreme/izvoza i bruto težinu u kilogramima.

2.   Opisne liste sastavljene u smislu obavljanja otpremnih/izvoznih formalnosti također se mogu koristiti kao popisi pošiljaka na temelju stavka 1., čak i ako te popise izrađuju poduzeća čija se dokumentacija ne temelji na integriranom sustavu elektronske ili automatske obrade podataka.

3.   Carinska tijela svake države članice mogu dozvoliti poduzećima čija se dokumentacija temelji na integriranom sustavu elektronske ili automatske obrade podataka i koja već imaju odobrenje za uporabu popisa pošiljaka posebnog tipa na temelju stavaka 1. i 2., da takve popise upotrebljavaju za postupke provoza Zajednice koji uključuju samo jednu vrstu robe ako je ta mogućnost potrebna radi računalnih programa koje ta poduzeća upotrebljavaju.

Članak 345.

1.   Ako glavni obveznik koristi popis pošiljaka za pošiljku koja sadrži dvije ili više vrsta robe, polja 15 „Zemlja otpreme/izvoza”, 33 „Šifra robe”, 35 „Bruto težina (kg)”, 38 „Neto težina (kg)” i, gdje je to potrebno, 44 „Posebne primjedbe, priloženi dokumenti, uvjerenja i dozvole” obrasca upotrijebljenog u svrhu provoza Zajednice precrtavaju se, a polje 31 „Pakiranje i naziv robe” navedenog obrasca ne upotrebljava se za prikaz oznaka i brojeva, broja i vrste pakiranja te opisa robe. U tom slučaju, dodatni obrasci se ne upotrebljavaju.

2.   Popis pošiljaka podnosi se u jednakom broju primjeraka kao i obrazac koji se upotrebljava u svrhu provoza Zajednice na koji se odnose.

3.   Pri upisu deklaracije, popis pošiljaka mora imati isti registracijski broj kao i obrazac upotrijebljen u svrhu provoza Zajednice na koji se odnosi. Taj se broj mora upisati ili pečatom koji sadrži naziv polazna carinarnice ili rukom. U potonjem slučaju mora imati službeni pečat polazne carinarnice.

Potpis službenika polazne carinarnice nije obvezan.

4.   Ako je dva ili više popisa pošiljaka priloženo jednome obrascu koji se upotrebljava u svrhu provoza Zajednice, svaki broj mora imati serijski broj koji dodjeljuje glavni obveznik: broj priloženih popisa pošiljaka navodi se u polju 4 „Popisi pošiljaka” navedenog obrasca.

5.   Deklaracija napisana na obrascu Jedinstvene carinske deklaracije koja u desnom podpolju polja 1 ima oznaku „T1” ili „T2” i kojoj je priložen jedan ili više popisa pošiljaka smatra se jednakovrijednom deklaraciji za vanjski ili unutarnji provoz Zajednice, ovisno o slučaju, u smislu članka 341. stavka 1. ili članka 381.

Članak 346.

1.   Ako se roba mora prevoziti u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice, glavni obveznik upisuje oznaku „T1” u desno podpolje polja 1 upotrijebljenog obrasca. Ako se koriste dodatni obrasci, glavni obveznik upisuje oznaku „T1 bis” u desno podpolje polja 1 upotrijebljenih dodatnih obrazaca.

Ako države članice ne odobravaju uporabu dodatnih obrazaca kada se koristi računalni sustav podnošenja deklaracija, obrazac provozne deklaracije Zajednice dopunjuje se jednim ili više obrazaca koji odgovaraju oglednim primjercima iz Priloga 31. i 32. U tom slučaju, oznaku „T1 bis” upisuje se u desno podpolje polja 1 obrasca.

2.   Deklaraciju T1 potpisuje glavni obveznik, a najmanje tri primjerka podnose se otpremnoj carinarnici.

3.   Ako se postupak provoza Zajednice u državi članici polaska nastavlja na drugi carinski postupak, navedeni postupak ili odgovarajuće carinske isprave treba navesti na deklaraciji T1.

Članak 347.

1.   Isto prijevozno sredstvo može se upotrebljavati za utovar robe u više od jedne polazne carinarnice i za istovar u više od jedne odredišne carinarnice.

2.   Svaka deklaracija T1 uključuje samo robu koja je utovarena ili koja će biti utovarena na jedno prijevozno sredstvo za prijevoz iz jedne polazne carinarnice u jednu odredišnu carinarnicu.

Za potrebe prvog podstavka, kao jedno prijevozno sredstvo razumijevaju se sljedeća prijevozna sredstva, pod uvjetom da se roba koja se prevozi otprema zajedno:

(a)

cestovno vozilo zajedno s jednom ili više prikolica ili poluprikolica;

(b)

kompozicija tračničkih kola ili vagona;

(c)

brodovi koji čine jednu kompoziciju;

(d)

kontejneri utovareni na jedno prijevozno sredstvo u smislu ovog članka.

Članak 348.

1.   Polazna carinarnica prihvaća deklaraciju T1 i upisuje ju u evidenciju, propisuje razdoblje u kojem se roba mora predočiti odredišnoj carinarnici i poduzima mjere za utvrđivanje istovjetnosti robe, ako to smatra potrebnim.

2.   Polazna carinarnica upisuje potrebne podatke u deklaraciju T1, zadržava vlastiti primjerak i ostale primjerke vraća glavnom obvezniku ili njegovom zastupniku.

Članak 349.

1.   Kao opće pravilo, istovjetnost robe osigurava se pečaćenjem.

2.   Pečati se sljedeće:

(a)

prostor u kojem je smještena roba, ako je prijevozno sredstvo odobreno na temelju drugih pravila ili ga je polazna carinarnica priznala kao primjerenog za pečaćenje;

(b)

svaki pojedinačni paket, u ostalim slučajevima.

3.   Prijevozno sredstvo može se priznati kao primjereno za pečaćenje pod uvjetom da:

(a)

se pečaćenje može jednostavno i učinkovito izvršiti na prijevoznom sredstvu;

(b)

je konstruirano tako da nije moguće iznositi ili unositi nikakvu robu bez da se ostave vidljivi tragovi oštećenja ili bez da se slome žigovi pečaćenja;

(c)

nema skrivenih prostora u kojima bi bilo moguće sakriti robu;

i

(d)

prostori namijenjeni za utovar su lako dostupni za pregled carinskih tijela.

4.   Polazna carinarnica može odustati od pečaćenja ako je, uz poštovanje ostalih mogućih mjera za utvrđivanje istovjetnosti, moguće jednostavno utvrditi istovjetnost robe na temelju opisa robe u ispravi T1 ili u dopunskim ispravama.

Članak 350.

1.   Roba se prevozi na temelju primjeraka isprave T1 koje je polazna carinarnica vratila glavnom obvezniku ili njegovome zastupniku.

2.   Primjerke isprave T1 treba predočiti carinskim tijelima kada ona to zahtijevaju.

Članak 351.

Svaka država članica Komisiji šalje popis carinarnica nadležnih za postupke provoza Zajednice, navodeći njihovo radno vrijeme.

Komisija te podatke dostavlja ostalim državama članicama.

Članak 352.

1.   Pošiljka i primjerci isprave T1 podnose se svakoj provoznoj carinarnici.

2.   Prijevoznik daje prateću provoznu ispravu sastavljenu na obrascu koji odgovara oglednom primjerku iz Priloga 46. svakoj provoznoj carinarnici.

3.   Provozne carinarnice ne pregledavaju robu osim ako se ne sumnja na neku nepravilnost koja bi mogla rezultirati zlouporabom.

4.   Ako se roba prevozi preko provozne carinarnice koja nije navedena u ispravi T1, ta carinarnica bez odgode šalje prateću provoznu ispravu carinarnici navedenoj u ispravi.

Članak 353.

Ako se roba utovari ili istovari u prisustvu posredničkih carinskih tijela, primjerci isprave T1 koje vrate polaznoj carinarnici podnose se navedenoj službi.

Članak 354.

1.   Roba opisana u ispravi T1 može se pretovariti na drugo prijevozno sredstvo pod nadzorom carinskih tijela države članice na čijem području se treba obaviti pretovar, bez potrebe za novom deklaracijom. U tom slučaju, nadležna tijela unose odgovarajuće podatke na ispravu T1.

2.   Carinska tijela, prema uvjetima koje sama odrede, mogu dopustiti takav pretovar bez njezinog nadzora. U tom slučaju, prijevoznik navodi odgovarajuće podatke na ispravi T1 i obavještava carinska tijela države članice o pretovaru, u smislu dobivanja njihove potvrde.

Članak 355.

1.   Ako se u tijeku postupka prijevoza nenamjerno, izvan kontrole prijevoznika, oštete oznake pečaćenja, prijevoznik bez odgode zahtijeva da carinska tijela u državi članici u kojoj se prijevozno sredstvo nalazi sastave zapisnik i, ukoliko je moguće, izvrše novo pečaćenje.

2.   U slučaju nesreće zbog koje je potreban pretovar na drugo prijevozno sredstvo, primjenjuje se članak 354.

3.   U slučaju neposredne opasnosti zbog koje je potrebno odmah istovariti cjelokupni teret ili jedan njegov dio, prijevoznik može poduzeti radnje na osobnu odgovornost. Poduzete radnje upisuje u ispravu T1. U tom slučaju se primjenjuje stavak 1.

4.   Ako, radi nesreće ili drugog događaja u postupku prijevoza, prijevoznik ne može ispuniti rok iz članka 348., o tome obavješćuje carinska tijela iz stavka 1. što je moguće prije. Navedeno tijelo potom upisuje odgovarajuće zabilješke u ispravu T1.

Članak 356.

1.   Roba i isprava T1 podnose se odredišnoj carinarnici.

2.   Odredišna carinarnica na primjerke isprave T1 unosi pojedinosti o svim obavljenim kontrolama i bez odgode šalje primjerak polaznoj carinarnici i zadržava drugi primjerak.

3.   Postupak provoza Zajednice može se zaključiti u drugoj carinarnici od one navedene u ispravi T1. Ta druga carinarnica tada postaje odredišna carinarnica.

4.   Rok u kojem se roba mora podnijeti odredišnoj carinarnici, koji je propisala polazna carinarnica, obvezuje carinska tijela država preko čijeg se područja prošlo tijekom postupka provoza Zajednice i navedena tijela ne mogu ga mijenjati.

5.   Ako je roba odredišnoj carinarnici podnesena po isteku roka koji je propisala polazna carinarnica, a nepoštivanje tog roka proizlazi iz okolnosti koje su na zadovoljavajući način objašnjene odredišnoj carinarnici, a za koje nije odgovoran prijevoznik ili glavni obveznik, smatra se da je potonji podnio robu u roku.

Članak 357.

1.   Osoba koja podnosi provoznu ispravu Zajednice odredišnoj carinarnici zajedno s pošiljkom na koju se ta isprava odnosi može dobiti potvrdu primitka.

2.   Obrazac potvrde primitka kojom se potvrđuje da je provozna isprava Zajednice i odgovarajuća pošiljka podnesena odredišnoj carinarnici odgovara oglednom primjerku iz Priloga 47. Međutim, potvrda primitka za provozne isprave Zajednice može se izdati na oglednom primjerku koji se nalazi na poleđini ili povratnici te isprave.

3.   Potvrdu primitka unaprijed ispunjava odnosna osoba. Ona može sadržavati ostale podatke vezane za pošiljku, osim na mjestu rezerviranom za odredišnu carinarnicu, ali ovjera odredišne carinarnice vrijedi samo za podatke sadržane na tom mjestu.

Članak 358.

Svaka država članica ima pravo imenovati jednog ili više središnjih ureda kojima nadležne carinarnice u odredišnoj državi članici vraćaju isprave. Države članice, nakon imenovanja takvih ureda u tu svrhu, obavješćuju Komisiju sukladno tome i navode vrstu isprava koje im treba vratiti. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice.

Odjeljak 2.

Osiguranja

Odsjek 1.

Opće odredbe

Članak 359.

1.   Osiguranje iz članka 94. stavka 1. Zakonika valjano je diljem Zajednice.

2.   Osiguranje može biti zajedničko, koje obuhvaća niz postupaka provoza Zajednice, ili pojedinačno, koje obuhvaća samo jedan postupak provoza Zajednice.

3.   Podložno članku 373. stavku 2., osiguranje se sastoji od solidarnog jamstva bilo koje fizičke ili pravne treće osoba koja ispunjava uvjete iz članka 195. Zakonika.

4.   Isprava o osiguranju iz stavka 3. odgovara oglednom primjerku sadržanom u:

Prilogu 48., u slučaju zajedničkog osiguranja,

Prilogu 49., u slučaju pojedinačnog osiguranja,

Prilogu 50., u slučaju paušalnog osiguranja.

5.   Ako to zahtijevaju odredbe utvrđene u nacionalnom pravu, propisima ili upravnom postupku, ili uobičajenoj praksi, svaka država članica može dozvoliti da osiguranje bude u različitom obliku, pod uvjetom da ima iste pravne učinke kao i isprava koja služi kao ogledni primjerak.

Odsjek 2.

Zajednička osiguranja

Članak 360.

Kada postupci vanjskog provoza Zajednice koji obuhvaćaju robu uvezenu u carinsko područje Zajednice iz trećih zemalja, koja je predmet ili mora biti predmet posebne informacije, prije svega zbog primjene odredaba Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1468/81 (13), predstavljaju povećani rizik od prijevare, carinska tijela država članica, u dogovoru s Komisijom, poduzimaju posebne mjere s ciljem privremene zabrane uporabe zajedničkog osiguranja.

Odluka carinske uprave države članice o zabrani uporabe zajedničkog osiguranja primjenjuje se u odnosu na carinske uprave ostalih država članica.

Carinske uprave država članica međusobno se obavješćuju o odlukama donesenima na temelju ovog članka, a o tome obavješćuju i Komisiju.

Nakon šest mjeseci Komisija određuje treba li ili ne nastaviti provoditi poduzete mjere.

Članak 361.

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 360. razina zajedničkog osiguranja određuje se kako slijedi:

1.

Iznos osiguranja utvrđuje se u visini od najmanje 30 % plativih carina i ostalih nameta prema postupcima utvrđenima dolje pod 4.

2.

Zajedničko osiguranje utvrđuje se na razini jednakoj punom iznosu plativih carina i ostalih nameta, na temelju odredaba iz 4. dolje, ako je namijenjeno da obuhvati postupak vanjskog provoza Zajednice za robu:

uvezenu u carinsko područje Zajednice,

navedenu u Prilogu 53., i

koja je bila predmetom posebne informacije Komisije u vezi s postupcima provoza koji predstavljaju povećan rizik od prijevare, posebno u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1468/81.

Međutim, carinska tijela mogu utvrditi iznos osiguranja u visini od 50 % plativih carina i ostalih nameta:

za osobe:

s poslovnim nastanom u državi članici u kojoj je osiguranje položeno,

koje su redoviti korisnici provoznog sustava Zajednice,

čija je financijska situacija takva da mogu ispuniti svoje obveze, i

koje nisu počinile tešku povredu carinskih ili poreznih zakona.

Ako se primjenjuje ovaj podstavak, jamstvena carinarnica u polje 7 potvrde o osiguranju predviđene člankom 362. stavkom 3. upisuje jednu od sljedećih izjava:

aplicación del punto 2 del artículo 361 del Reglamento (CEE) no 2454/93,

anvendelse af artikel 361, nr. 2, i forordning (EØF) nr. 2454/93,

Anwendung von Artikel 361 Nummer 2 der Verordnung (EWG) Nr. 2454/93,

Εφαρμογή του άρθρου 361 σημείο 2 δεύτερο εδάφιο του κανονισμού (ΕΟΚ) αριθ. 2454/93,

application of Article 361 (2) of Regulation (EEC) No 2454/93,

application de l'article 361 point 2 du règlement (CEE) no 2454/93,

applicazione dell'articolo 361, punto 2 del regolamento (CEE) n. 2454/93,

toepassing van artikel 361, punt 2, van Verordening (EEG) nr. 2454/93,

aplicação do ponto 2 do artigo 361.o do Regulamento (CEE) n.o 2454/93.

3.

Ako provozna deklaracija Zajednice uključuje drugu robu pored one obuhvaćene stavkom 2. ovog članka, odredbe koje se odnose na iznos osiguranja primjenjuju se kao da su dvije kategorije robe bile obuhvaćene zasebnim deklaracijama.

Međutim, ne uzima se u obzir prisutnost robe iz jedne ili druge kategorije ako je njihova količina ili vrijednost relativno beznačajna.

4.

Za primjenu ovog članka treba ocijeniti:

pošiljke poslane tijekom razdoblja od tjedan dana,

plative carine i druge namete uzimajući u obzir najvišu razinu oporezivanja primjenjivog u jednoj od odnosnih država.

To ocjenjivanje vrši se na temelju komercijalne i računovodstvene isprave dotične osobe za robu prevezenu tijekom prošle godine, dobiveni iznos se potom dijeli s 52.

U slučaju novih korisnika jamstvena carinarnica u suradnji s osobom na koju se to odnosi procjenjuje količinu, vrijednost i poreze koji se primjenjuju na robu koja se prevozi u određenom razdoblju na temelju već raspoloživih podataka. Jamstvena carinarnica ekstrapolacijom određuje moguću vrijednost i poreze na robu koju treba prevesti tijekom razdoblja od jednog tjedna.

Jamstvena carinarnica obavlja godišnji pregled iznosa zajedničkog osiguranja, posebno na temelju podataka iz polaznih carinarnica, te odgovarajuće prilagođava iznos.

Članak 362.

1.   Zajedničko osiguranje polaže se kod jamstvene carinarnice.

2.   Jamstvena carinarnica određuje iznos osiguranja, prihvaća izjavu jamca i izdaje odobrenje kojim glavnom obvezniku dozvoljava da obavi, u okvirima osiguranja, svaki postupak provoza Zajednice bez obzira na polaznu carinarnicu.

3.   Svaka osoba koja je dobila odobrenje, podložno uvjetima utvrđenim u člancima 363. do 366., dobiva jedan ili više primjeraka potvrde o osiguranju ispunjen na obrascu koji odgovara oglednom primjerku u Prilogu 51.

4.   Pozivanje na potvrdu o osiguranju unosi se u svaku ispravu T1.

5.   Jamstvena carinarnica može ukinuti odobrenje ako više nisu ispunjeni uvjeti pod kojima je izdano.

Članak 363.

1.   Pri izdavanju potvrde o osiguranju ili u bilo koje vrijeme dok je valjana, glavni obveznik na vlastitu odgovornost na poleđini potvrde određuje osobu ili osobe ovlaštene za potpisivanje provozne deklaracije Zajednice u njegovo ime. Podaci sadrže prezime i ime svake ovlaštene osobe nakon čega slijedi potpis navedene osobe. Svako imenovanje ovlaštene osobe glavni obveznik potvrđuje svojim potpisom. Glavni obveznik ima pravo na svoju odgovornost prekrižiti neupotrijebljena polja.

2.   Glavni obveznik može bilo kada izbrisati ime ovlaštene osobe s poleđine potvrde.

Članak 364.

Svaka osoba imenovana na poleđini potvrde o osiguranju podnesene u polaznoj carinarnici smatra se ovlaštenim zastupnikom glavnog obveznika.

Članak 365.

Razdoblje valjanosti potvrde o osiguranju je dvije godine. Međutim, jamstvena carinarnica može produljiti to razdoblje za još jedno razdoblje koje ne prelazi dvije godine.

Članak 366.

Ako se osiguranje otkaže, glavni obveznik dužan je jamstvenoj carinarnici odmah vratiti sve valjane potvrde o osiguranju koje su mu izdane.

Države članice Komisiji prosljeđuju podatke o svim nevraćenim valjanim potvrdama. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice.

Odsjek 3.

Paušalna osiguranja

Članak 367.

1.   Svaka država članica može dozvoliti jamcu da za svaku deklaraciju položi pojedinačno osiguranje u paušalnom iznosu od 7 000 ECU-a, čime jamči plaćanje carina i ostalih nameta koji se mogu obračunati tijekom postupka provoza Zajednice obavljenim pod njegovom odgovornošću, bez obzira na to tko je glavni obveznik. Ova se odredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje članak 368.

2.   Paušalno osiguranje polaže se kod jamstvene carinarnice.

Članak 368.

1.   Osim u slučajevima iz stavaka 2. i 3., polazna carinarnica ne zahtijeva osiguranje koje premašuje paušalni iznos od 7 000 ECU-a za svaku provoznu deklaraciju Zajednice, bez obzira na iznos carina i drugih nameta koji se odnose na robu obuhvaćenu određenom deklaracijom.

2.   Ako, zbog posebnih okolnosti, postupak prijevoza uključuje povećane rizike i iz tog razloga je osiguranje u visini od 7 000 ECU-a očito nedovoljno, polazna carinarnica može zahtijevati osiguranje u visini višekratnog iznosa od 7 000 ECU-a kako bi se zajamčile carine koje se odnose na ukupnu količinu robe koju treba otpremiti.

3.   Prijevoz robe navedene u Prilogu 52. dovodi do povećanja iznosa paušalnog osiguranja ako količina robe koja se prevozi premašuje količinu koja odgovara paušalnom iznosu od 7 000 ECU-a.

U tom slučaju, paušalni iznos se povećava za onoliko višekratnih iznosa u visini od 7 000 ECU-a koliko je potrebno da se zajamči količina robe koju treba otpremiti.

4.   U slučajevima iz stavaka 2. i 3. glavni obveznik otpremnoj carinarnici dostavlja onoliki broj kupona za paušalno osiguranje koje odgovara višekratnom iznosu u visini od 7 000 ECU-a.

Članak 369.

1.   Ako provozna deklaracija Zajednice uključuje ostalu robu pored one prikazane na popisu sadržanom u Prilogu 52., odredbe o paušalnom osiguranju primjenjuju se kao da su dvije kategorije robe bile obuhvaćene zasebnim deklaracijama.

2.   Odstupajući od stavka 1., ne uzima se u obzir prisutnost robe iz jedne ili druge kategorije ako je njihova količina ili vrijednost relativno beznačajna.

Članak 370.

1.   Prihvaćanje izjave jamca od jamstvene carinarnice prenosi na jamca ovlast da u skladu s uvjetima iz osiguranja izda kupon ili kupone za paušalno osiguranje osobama koje namjeravaju nastupiti kao glavni obveznik u postupku provoza Zajednice iz polazne carinarnice po njihovom izboru.

2.   Kupon za paušalno osiguranje odgovara oglednom primjerku u Prilogu 54. Podaci s poleđine oglednog primjerka mogu, međutim, biti prikazani na prednjoj strani, iznad podataka o pojedincu ili poduzeću koje izdaje kupon, a ostali podaci ostaju nepromijenjeni.

3.   Jamac je odgovoran do iznosa u visini od 7 000 ECU-a za svaki kupon za paušalno osiguranje.

4.   Ne dovodeći u pitanje članke 368. i 371., glavni obveznik može obaviti jedan postupak provoza Zajednice u okviru svakog kupona za paušalno osiguranje. Kupon se dostavlja polaznoj carinarnici, koja ga zadržava.

Članak 371.

Jamac može izdati kupone za paušalno osiguranje:

koji nisu valjani za postupak provoza Zajednice za robu navedenu u Prilogu 52., i

koji se mogu upotrebljavati u kompletu do sedam kupona po prijevoznom sredstvu u smislu članka 347. stavka 2. za robu osim one navedene u prethodnoj alineji.

U tu svrhu jamac takve kupone za paušalno osiguranje označava dijagonalno velikim slovima jednim od sljedećih navoda:

VALIDEZ LIMITADA; APLICACIÓN DEL ARTÍCULO 371 DEL REGLAMENTO (CEE) No 2454/93,

BEGRÆNSET GYLDIGHED — ARTIKEL 371, I FORORDNING (EØF) Nr. 2454/93,

BESCHRÄNKTE GELTUNG — ARTIKEL 371 DER VERORDNUNG (EWG) Nr. 2454/93,

ΠΕΡΙΟΡΙΣΜΕΝΗ ΙΣΧΥΣ: ΕΦΑΡΜΟΓΗ ΤΟΥ ΑΡΘΡΟΥ 371 ΤΟΥ ΚΑΝΟΝΙΣΜΟΥ (ΕΟΚ) αριθ. 2454/93,

LIMITED VALIDITY — APPLICATION OF ARTICLE 371 OF REGULATION (EEC) No 2454/93,

VALIDITÉ LIMITÉE — APPLICATION DE L'ARTICLE 371 DU RÈGLEMENT (CEE) No 2454/93,

VALIDITÀ LIMITATA — APPLICAZIONE DELL'ARTICOLO 371 DEL REGOLAMENTO (CEE) N. 2454/93,

BEPERKTE GELDIGHEID — TOEPASSING VAN ARTIKEL 371 VAN VERORDENING (EEG) Nr. 2454/93,

VALIDADE LIMITADA; APLICAÇÃO DO ARTIGO 371.o DO REGULAMENTO (CEE) N.o 2454/93.

Članak 372.

Država članica kojoj odgovarajuća jamstvena carinarnica pripada, odmah obavješćuje ostale države članice o ukidanju osiguranja.

Odsjek 4.

Pojedinačna osiguranja

Članak 373.

1.   Pojedinačno osiguranje koje se daje za jedan postupak provoza Zajednice polaže se kod polazne carinarnice. Polazna carinarnica utvrđuje iznos osiguranja.

2.   Osiguranje iz stavka 1. može biti gotovinski polog položen kod polazne carinarnice. U tom slučaju, osiguranje se vraća kada se dokument T1 zaključi u polaznoj carinarnici.

Odsjek 5.

Zajedničke odredbe za odsjeke 1. do 4.

Članak 374.

Jamac se oslobađa svojih obveza kako je predviđeno u članku 199. stavku 1. Zakonika i pored tog se oslobađa svojih obveza nakon isteka razdoblja od 12 mjeseci od datuma upisa deklaracije T1 ako ga carinska tijela države članice polaska nisu obavijestila da isprava T1 nije bila zaključena.

Ako su, u razdoblju predviđenom u prvom podstavku, carinska tijela jamca obavijestila o nezaključivanju isprave T1, on je, pored toga, obaviješten da se od njega zahtijeva ili da se može zahtijevati da plati iznose koje je dužan plaćati za predmetni postupak provoza Zajednice. Ova obavijest stiže do jamca najkasnije tri godine od datuma upisa deklaracije T1. Ako nije napravljena obavijest prije isteka tog roka, jamac je isto tako oslobođen svojih obveza.

Odsjek 6.

Oslobođenje od polaganja osiguranja

Članak 375.

1.   Za potebe odobravanja oslobođenja od polaganja osiguranja za postupak provoza Zajednice, izjava koju mora dati osoba na koju se to odnosi u skladu s člankom 95. stavkom 2. točkom (e) Zakonika sastavlja se u skladu s oglednim primjerkom prikazanim u Prilogu 55.

2.   Ako to zahtijevaju odredbe nacionalnih zakona, propisa ili upravnog postupka ili uobičajene prakse, svaka država članica zahtijeva da osoba na koju se to odnosi sastavi izjavu u drugačijem obliku, pod uvjetom da ima jednake obvezujuće učinke kao i izjava iz oglednog primjerka.

Članak 376.

1.   U skladu s člankom 95. stavkom 3. Zakonika, oslobođenje od polaganja osiguranja ne primjenjuje se na robu:

(a)

čija ukupna vrijednost prelazi 100 000 ECU-a po pošiljci;

ili

(b)

koja je navedena u Prilogu 56. kao da uključuje povećani rizik.

2.   Oslobođenje od polaganja osiguranja ne primjenjuje se ako je, u skladu s odredbama članka 360., uporaba zajedničkog osiguranja zabranjena.

Članak 377.

1.   Ako se primjenjuje oslobođenje od polaganja osiguranja, odgovarajuća provozna deklaracija T1 upućuje se na potvrdu iz članka 95. stavka 4. Zakonika.

2.   Potvrda o oslobođenju od polaganja osiguranja odgovara oglednom primjerku iz Priloga 57.

3.   Pri izdavanju potvrde o oslobođenju od polaganja osiguranja ili u bilo koje vrijeme dok je valjana, glavni obveznik na vlastitu odgovornost na poleđini potvrde određuje osobu ili osobe ovlaštene za potpisivanje provozne deklaracije Zajednice u njegovo ime. Podaci sadrže prezime i ime svake ovlaštene osobe nakon čega slijedi potpis navedene osobe. Svako imenovanje ovlaštene osobe glavni obveznik potvrđuje svojim potpisom. Glavni obveznik ima pravo na svoju odgovornost prekrižiti neupotrijebljena polja.

Glavni obveznik može bilo kada izbrisati ime ovlaštene osobe s poleđine potvrde.

4.   Svaka osoba imenovana na poleđini potvrde o oslobođenju od polaganja osiguranja podnesene u polaznoj carinarnici smatra se ovlaštenim zastupnikom glavnog obveznika.

5.   Razdoblje valjanosti potvrde o oslobođenju od polaganja osiguranja je dvije godine. Međutim, tijela koja odobravaju oslobođenje od polaganja osiguranja mogu produljiti to razdoblje za još jedno razdoblje koje ne prelazi dvije godine.

6.   Ako se oslobođenje od polaganja osiguranja ukine, glavni obveznik dužan je tijelima koja odobravaju oslobođenje od polaganja osiguranja odmah vratiti sve valjane potvrde o oslobođenju od polaganja osiguranja koje su mu izdane.

Države članice Komisiji prosljeđuju podatke o svim nevraćenim valjanim potvrdama.

Komisija o tome obavješćuje ostale države članice.

Odjeljak 3.

Nepravilnosti; dokaz o pravilnosti

Članak 378.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 215. Zakonika, ako pošiljka nije bila podnesena odredišnoj carinarnici, a mjesto prekršaja ili nepravilnosti se ne može utvrditi, smatra se da su takav prekršaj ili nepravilnost počinjeni:

u državi članici kojoj pripada polazna carinarnica,

ili

u državi članici kojoj pripada provozna carinarnica na točki ulaska u Zajednicu, koja je primila prateću provoznu ispravu,

osim ako se u roku iz članka 379. stavka 2., koji treba odrediti, dokaz o pravilnosti provoznog postupka ili mjestu na kojem je prekršaj ili nepravilnost stvarno počinjena ne pruži carinskim tijelima na zadovoljavajući način.

2.   Ako se takav dokaz ne pruži i time se smatra da je navedeni prekršaj ili nepravilnost počinjena u državi članici polaska ili u državi članici ulaska navedenoj u prvome stavku, drugoj alineji, carine i drugi nameti koji se odnose na predmetnu robu obračunava navedena država članica u skladu s odredbama Zajednice ili nacionalnim odredbama.

3.   Ako se ustanovi država članica u kojoj je navedeni prekršaj ili nepravilnost stvarno počinjena prije isteka razdoblja od tri godine od datuma upisa deklaracije T1, navedena država članica, u skladu s odredbama Zajednice ili nacionalnim odredbama, naplaćuje carine i druge namete (osim onih obračunatih, u skladu s drugim podstavkom, kao vlastita sredstva Zajednice) koji se odnose na predmetnu robu. U ovom slučaju, kada se pruži dokaz o takvoj naplati, carine i drugi nameti prvotno obračunati (osim onih obračunatih kao vlastita sredstva Zajednice) se vraćaju.

4.   Osiguranje koje obuhvaća postupak provoza ne oslobađa se do isteka naprijed navedenog razdoblja od tri godine ili dok se ne plate carine i drugi nameti primjenjivi u državi članici u kojoj je navedeni prekršaj ili nepravilnost stvarno počinjena.

Države članice poduzimaju potrebne mjere za borbu protiv prekršaja ili nepravilnosti i za učinkovito kažnjavanje.

Članak 379.

1.   Ako pošiljka nije bila podnesena odredišnoj carinarnici i ne može se utvrditi mjesto na kojem je došlo do prekršaja ili nepravilnosti, polazna carinarnica o toj činjenici obavještava glavnog obveznika što je moguće prije i u svakom slučaju prije kraja 11-og mjeseca nakon datuma upisa provozne deklaracije Zajednice.

2.   Obavijest iz stavka 1. sadrži, prije svega, rok do kojeg se polaznoj carinarnici mora pružiti na zadovoljavajući način dokaz o pravilnosti postupka provoza ili o mjestu na kojem je prekršaj ili nepravilnost stvarno počinjena. Rok je tri mjeseca od datuma obavijesti iz stavka 1. Ako navedeni dokaz nije pružen do kraja navedenog razdoblja, nadležna država članica poduzima mjere za naplatu pripadajuće carine i drugih nameta. Ukoliko navedena država članica nije ona u kojoj se nalazi polazna carinarnica, potonja o tome odmah obavještava državu članicu.

Članak 380.

Dokaz o pravilnosti postupka provoza u smislu članka 378. stavka 1. pruža se carinskim tijelima na zadovoljavajući način, između ostalog:

(a)

podnošenjem isprave koju su ovjerila carinska tijela iz čega je vidljivo da je predmetna roba podnesena odredišnoj carinarnici ili, ukoliko se primjenjuje članak 406., ovlaštenom primatelju. Ta isprava sadrži dovoljno podataka za utvrđivanje istovjetnosti navedene robe;

ili

(b)

podnošenjem carinske isprave izdane u trećoj zemlji koja prikazuje puštanje za domaću uporabu ili primjerka preslike isprave; takav primjerak preslike kao točan prijepis mora ovjeriti organizacija koja je izdala izvornu ispravu, tijela odnosne treće zemlje ili tijela jedne države članice. Isprava sadrži dovoljno podataka a utvrđivanje istovjetnosti predmetne robe.

POGLAVLJE 5.

Unutarnji provoz Zajednice

Članak 381.

1.   Sva roba koja se kreće u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice predmet je deklaracije T2. Deklaracija T2 označava deklaraciju na obrascu koji odgovara oglednom primjerku iz Priloga 31. do 34., koja se upotrebljava u skladu s napomenom uz Prilog 37.

2.   Poglavlje 4. primjenjuje se na odgovarajući način na postupak unutarnjeg provoza Zajednice.

POGLAVLJE 6.

Odredbe zajedničke za poglavlja 4. i 5.

Članak 382.

1.   U slučaju pošiljaka koje sadrže robu koja se mora prevoziti u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice i robu koja se mora prevoziti u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, dodatni obrasci koji na sebi imaju oznaku „T1 bis” ili „T2 bis” mogu se priložiti obrascu jedinstvene provozne deklaracije Zajednice.

U tom slučaju, oznaka „T” upisuje se u desno podpolje polja 1 navedenog obrasca; prazan prostor nakon oznake „T” precrtava se; pored toga, polja 32 „Broj stavke”, 33 „Šifra robe”, 35 „Bruto težina (kg)”, 38 „Neto težina (kg)” i 44 „Posebne primjedbe, priloženi dokumenti, uvjerenja i dozvole” precrtavaju se. Uputa na serijske brojeve dodatnih isprava označenih oznakom „T1 bis” i dodatnih isprava označenih oznakom „T2 bis” upisuje se u polje 31 „Pakiranje i naziv robe” upotrijebljenog obrasca provozne deklaracije Zajednice.

2.   Ako u desnom podpolju polja 1. upotrijebljenog obrasca nedostaje jedna od oznaka „T1”, „T1 bis” ili „T2”, „T2 bis” ili ako, u slučaju pošiljaka koje sadrže i robu koja se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice i robu koja se prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, odredbe stavka 1. i članka 383. nisu bile ispunjene, roba koja se prevozi na temelju takvih isprava smatra se da se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice.

Međutim, za primjenu izvoznih carina ili mjera propisanih za izvoz u okviru zajedničke trgovinske politike, smatra se da se takva roba prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice.

Članak 383.

U slučaju pošiljaka koje sadrže robu koja se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice i robu koja se prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, izdaju se zasebni popisi pošiljaka i mogu se priložiti obrascu jedinstvene provozne deklaracije Zajednice.

U tom slučaju, oznaka „T” upisuje se u desno podpolje polja 1 navedenog obrasca; prazan prostor nakon oznaka „T” precrtava se; pored toga, polja 15 „Država otpreme/izvoza”, 32 „Broj stavke”, 33 „Šifra robe”, 35 „Bruto težina (kg)”, 38 „Neto težina (kg)” i, ako je potrebno, 44 „Posebne primjedbe, priloženi dokumenti, uvjerenja i dozvole” precrtava se. Pozivanje na serijske brojeve popisa pošiljaka koji se odnose na svaku od dvije vrste robe upisuje se u polje 31 „Pakiranje i naziv robe” upotrijebljenog obrasca.

Članak 384.

Ako je potrebno, carinske tijela država članica jedne drugima šalju sve nalaze, isprave, izvješća, zapise o postupcima te podatke koji se odnose na postupke prijevoza koji se obavljaju u okviru postupka provoza Zajednice te na nepravilnosti i prekršaje u vezi s tim postupkom.

Članak 385.

Provozne deklaracije i isprave sastavljaju se na službenom jeziku Zajednice koji prihvate carinska tijela države članice polaska. Ova odredba ne primjenjuje se na kupone za paušalno osiguranje.

Gdje je to potrebno, carinska tijela druge države članice u kojoj se deklaracije i isprave moraju podnijeti mogu zahtijevati prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika navedene države članice.

Carinska tijela države članice odgovorna za jamstvenu carinarnicu određuju koji jezik upotrijebiti za potvrdu o osiguranju.

Carinska tijela države članice koja odobrava oslobođenje od polaganja osiguranja određuje koji jezik upotrijebiti za potvrdu o oslobođenju od polaganja osiguranja.

Članak 386.

1.   Papir koji se upotrebljava za popise pošiljaka, prateće provozne isprave i potvrde primitka je papir za pisanje i mora težiti najmanje 40 g/m2; njegova jačina mora biti takva da se pri uobičajenoj uporabi lako ne trga ili gužva.

2.   Papir koji se upotrebljava za kupon za paušalno osiguranje mora biti bez mehaničkih dijelova, na kojem je moguće pisati, a težina mora biti najmanje 55 g/m2. Kao podloga mora biti otisnut crveni „guilloche” uzorak, što omogućuje primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja.

3.   Papir koji se upotrebljava za potvrdu o osiguranju i obrasce potvrda o oslobođenju od polaganja osiguranja mora biti bez mehaničkih dijelova, a težina mora biti najmanje 100 g/m2. Kao podloga mora biti otisnut „guilloche” uzorak na obje strane što omogućuje primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja. Navedena pozadina mora biti:

zelena za potvrde o osiguranju,

svijetlo plava za potvrde o oslobođenju od polaganja osiguranja.

4.   Papir iz stavaka 1., 2. i 3. mora biti bijeli, osim za popise pošiljaka iz članka 341. stavka 2. za koje se odabir boje prepušta dotičnim osobama.

Članak 387.

Obrasci su dimenzija:

(a)

210 × 297 mm za popis pošiljaka, može se dopustiti odstupanje od minus 5 ili plus 8 mm po duljini;

(b)

210 × 148 mm za prateću provoznu ispravu, potvrdu o osiguranju i potvrdu za oslobođenje od polaganja osiguranja;

(c)

148 × 105 mm za potvrdu o primitku i kupon za paušalno osiguranje.

Članak 388.

1.   Na kuponima za paušalno osiguranje mora biti prikazan naziv i adresa tiskare ili druga oznaka koja omogućuje njezinu identifikaciju. Svaki kupon za paušalno osiguranje mora imati pojedinačni serijski broj.

2.   Države članice odgovorne su za tiskanje ili organiziranje tiskanja potvrda o jamstvu i potvrda o oslobođenju od polaganja jamstva. Svaka potvrda mora radi razlikovanja imati serijski broj.

3.   Obrasci za potvrde o osiguranju, potvrde o oslobođenju od polaganja osiguranja i kuponi za paušalno osiguranje moraju biti popunjeni pisaćim strojem ili mehanografskim ili sličnim postupkom.

4.   Popisi pošiljaka, prateće provozne isprave i potvrde o primitku mogu se popuniti pisaćim strojem ili mehanografskim ili sličnim postupkom, ili čitko rukom; u potonjem slučaju moraju biti ispunjeni tintom i tiskanim slovima.

5.   Obrasci ne smiju sadržavati izbrisana mjesta ili pisanje preko postojećeg teksta. Sve izmjene vrše se precrtavanjem netočnih podataka i unošenjem potrebnih. Svaku takvu izmjenu mora parafirati osoba koja ih je napravila i izričito odobriti carinska tijela.

POGLAVLJE 7.

Pojednostavnjenja

Odjeljak 1.

Pojednostavnjeni postupak za izdavanje isprave koja se koristi za utvrđivanje statusa robe iz Zajednice

Članak 389.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 317. stavka 4., carinska tijela svake države članice mogu ovlastiti bilo koju osobu, u daljnjem tekstu „ovlaštenog pošiljatelja”, koja ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 390. i koja namjerava dokazati status robe iz Zajednice putem isprave T2L u skladu s člankom 315. stavkom 1., ili putem jedne od isprava određenih u članku 317., u daljnjem tekstu „komercijalne isprave”, da upotrebljava te isprave bez da ih mora podnijeti na ovjeru carinskim tijelima države članice polaska.

Članak 390.

1.   Odobrenje predviđeno člankom 389. dodjeljuju se samo osobama:

(a)

koje učestalo šalju robu;

(b)

čija evidencija carinskim tijelima omogućuje da provjeri njihove radnje;

(c)

koje nisu počinile teške ili uzastopne prekršaje protiv carinskih ili poreznih propisa.

2.   Carinska tijela mogu opozvati odobrenje ako ovlašteni pošiljatelj više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1. ili ne ispunjava zahtjeve utvrđene u ovom odjeljku ili u odobrenju.

Članak 391.

1.   Carinska tijela u izdanim odobrenjima moraju posebno navesti:

(a)

carinarnicu odgovornu za prethodnu ovjeru obrazaca koji se koriste za predmetne isprave, kako je propisano u članku 392. stavku 1. točki (a);

(b)

način na koji ovlašteni pošiljatelj mora dokazati da su navedeni obrasci bilo propisno korišteni.

2.   Nadležna tijela određuju rok u kojem i način na koji ovlašteni pošiljatelj treba obavijestiti nadležnu carinarnicu kako bi ona mogla izvršiti sve potrebne kontrole prije otpreme robe.

Članak 392.

1.   U odobrenju se određuje da je polje C Polazna carinarnica na prednjoj strani obrazaca koji se upotrebljavaju za ispravu T2L i, ako je potrebno, za isprave T2L bis ili prednju stranu komercijalnih isprava potrebno:

(a)

unaprijed ovjeriti pečatom carinarnice iz članka 391. stavka 1. točke (a) i potpisom carinskog službenika te carinarnice;

ili

(b)

ga mora ovlašteni pošiljatelj ovjeriti otiskom posebnog metalnog pečata, kojeg odobri carinska služba, koji odgovara oglednom primjerku u Prilogu 62.; otisak tog pečata je na obrasce moguće utisnuti unaprijed, ako tiskanje izvrši tiskara s odgovarajućim odobrenjem.

2.   Najkasnije uz otpremu robe ovlašteni pošiljatelj popunjava i potpisuje obrazac. Pored toga, u polje rezervirano za kontrolu polazne carinarnice na ispravi T2L ili na jasno vidljivo mjesto na upotrijebljenoj komercijalnoj ispravi upisuje naziv nadležne carinarnice, datum izdavanja isprave te jedan od sljedećih navoda:

Procedimiento simplificado,

Forenklet fremgangsmåde,

Vereinfachtes Verfahren,

Απλουστευμένη διδικασία,

Simplified procedure,

Procédure simplifée,

Procedura semplificata,

Vereenvoudigde regeling,

Procedimento simplificado.

3.   Ispunjeni obrazac, koji sadrži navod iz stavka 2. i kojeg je potpisao ovlašteni pošiljatelj, istovjetan je ispravi kojom se potvrđuje status robe iz Zajednice.

Članak 393.

1.   Carinska tijela mogu ovlaštenog pošiljatelja osloboditi potpisivanja upotrijebljenih isprava T2L ili komercijalnih isprava koje nose otisak posebnog pečata iz Priloga 62. i koje su bile podnesene sustavom elektroničke ili automatske obrade podataka. Takvo odobrenje podliježe uvjetu da se ovlašteni pošiljatelj prethodno pismeno obvezao da priznaje svoju odgovornost za pravne posljedice koje proizlaze iz svih izdanih isprava T2L ili komercijalnih isprava koje imaju otisnut posebni pečat.

2.   Isprave T2L ili komercijalne isprave izrađene u skladu sa stavkom 1. u polju predviđenom za potpis ovlaštenog pošiljatelja sadržavaju jedan od sljedećih navoda:

Dispensa de firma,

Fritaget for underskrift,

Freistellung von der Unterschriftsleistung,

Δεν απαιτείται υπογραφή,

Signature waived,

Dispense de signature,

Dispensa dalla firma,

Van ondertekening vrijgesteld,

Dispensada a assinatura.

Članak 394.

Ovlašteni pošiljatelj izrađuje kopiju svake isprave T2L ili svake komercijalne isprave izdane na temelju ovog odjeljka. Carinska služba određuje uvjete pod kojima se preslika isprave podnosi zbog kontrole i zadržava najmanje dvije godine.

Članak 395.

1.   Ovlašteni pošiljatelj mora:

(a)

poštivati odredbe ovog odjeljka i odobrenja;

(b)

poduzeti sve potrebne mjere za osiguranje sigurnog čuvanja posebnog pečata ili obrazaca s otisnutim pečatom carinarnice iz članka 391. stavka 1. točke (a) ili s otiskom posebnog pečata.

2.   U slučaju da bilo koja osoba zlouporabi obrasce za isprave T2L ili komercijalne isprave s otiskom pečata carinarnice iz članka 391. stavka 1. točke (a) ili posebnog pečata, ovlašteni pošiljatelj odgovoran je, ne dovodeći u pitanje bilo kakve kaznene postupke, za plaćanje uvoznih i drugih nameta koji zbog te zlouporabe nisu plaćena ni u jednoj državi članici, osim ako ne dokaže carinskim tijelima koja su ga ovlastila da je poduzeo mjere koje su od njega zahtijevane na temelju stavka 1. točke (b).

Članak 396.

Carinska tijela države članice otpreme mogu isključiti određene kategorije robe i vrste prometa iz olakšica predviđenih ovim odjeljkom.

Odjeljak 2.

Pojednostavnjenje provoznih formalnosti koje se trebaju izvršiti u polaznoj i odredišnoj carinarnici

Članak 397.

Ako je postupak provoza Zajednice primjenjiv, formalnosti koje se odnose na postupak moraju se pojednostavniti u skladu s odredbama ovog odjeljka.

Ovaj se odjeljak, međutim, ne primjenjuje na robu na koju se primjenjuju članci 463. do 470.

Odsjek 1.

Formalnosti u polaznoj carinarnici

Članak 398.

Carinska tijela svake države članice mogu ovlastiti bilo koju osobu koja ispunjava uvjete utvrđene u članku 399. i koja namjerava obavljati postupke provoza Zajednice (u daljnjem tekstu „ovlašteni pošiljatelj”) da polaznoj carinarnici ne podnese ni predmetnu robu ni provoznu deklaraciju Zajednice za navedenu robu.

Članak 399.

1.   Odobrenje predviđeno člankom 398. dodjeljuju se samo osobama:

(a)

koje učestalo šalju robu;

(b)

čija evidencija carinskim tijelima omogućuje da provjere njihove radnje;

(c)

koje, ako se zahtijeva osiguranje u okviru postupka provoza Zajednice, polažu zajedničko osiguranje; i

(d)

koje nisu počinile teške ili uzastopne prekršaje protiv carinskih ili poreznih propisa.

2.   Carinska tijela mogu opozvati odobrenje ako ovlašteni pošiljatelj više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1. ili ne ispunjava zahtjeve utvrđene u ovome odsjeku ili u odobrenju.

Članak 400.

Carinska tijela u izdanim odobrenjima moraju posebno navesti:

(a)

carinarnicu ili carinarnice nadležne da djeluju kao polazne carinarnice za pošiljke;

(b)

rok u kojem, i postupak kojim, ovlašteni pošiljatelj mora obavijestiti polaznu carinarnicu o pošiljkama koje treba poslati kako bi navedena carinarnica mogla izvršiti sve potrebne kontrole prije otpreme robe;

(c)

rok u kojem se roba mora podnijeti odredišnoj carinarnici;

(d)

potrebne mjere za utvrđivanje istovjetnosti. U tu svrhu carinska tijela mogu propisati da se na prijevozno sredstvo ili paket ili pakete moraju staviti posebni pečati, koje prihvaćaju carinska tijela i koje stavlja ovlašteni pošiljatelj.

Članak 401.

1.   U odobrenju se određuje da je polje rezervirano za polaznu carinarnicu na prednjoj strani obrazaca provozne deklaracije Zajednice potrebno:

(a)

unaprijed ovjeriti pečatom polazne carinarnice i potpisom carinskog službenika te carinarnice

ili

(b)

ga mora ovlašteni pošiljatelj ovjeriti otiskom posebnog metalnog pečata kojeg odobre carinska tijela, koji odgovara oglednom primjerku u Prilogu 62., otisak tog pečata je na obrasce moguće utisnuti unaprijed, ako tiskanje izvrši tiskara s odgovarajućim odobrenjem.

Ovlašteni pošiljatelj mora ispuniti polje navođenjem datuma otpreme robe i u deklaraciju za postupak provoza upisati broj u skladu s odlukom iz odobrenja.

2.   Carinska tijela mogu propisati uporabu obrazaca koji moraju biti opremljeni raspoznavajućim znakom.

Članak 402.

1.   Najkasnije uz otpremu robe, ovlašteni pošiljatelj na prednjoj strani primjerka br. 1 i 4 pravilno popunjene provozne deklaracije Zajednice u polje „Kontrola polazne carinarnice” upisuje rok za podnošenje robe polaznoj carinarnici, primijenjene mjere za utvrđivanje istovjetnosti robe i jedan od sljedećih navoda:

Procedimiento simplificado,

Forenklet fremgangsmåde,

Vereinfachtes Verfahren,

Απλουστευμένη διαδικασία,

Simplified procedure,

Procédure simplifiée,

Procedura semplificata,

Vereenvoudigde regeling,

Procedimento simplificado.

2.   Nakon otpreme robe, primjerak br. 1 treba dostaviti bez odgode polaznoj carinarnici. Carinska tijela mogu u odobrenju odlučiti da primjerak br. 1 treba dostaviti polaznoj carinarnici istovremeno kad se popuni provozna deklaracija Zajednice. Ostali primjerci prate robu u skladu s člancima 341. do 380.

3.   Ako carinska tijela države članice polaska pri otpremi pošiljke izvrše kontrolu, to upisuju u polje „Kontrola polazne carinarnice” na prednjoj strani primjerka br. 1 i 4 provozne deklaracije Zajednice.

Članak 403.

Provozna deklaracija Zajednice, pravilno popunjena i koja sadrži navode iz članka 402. stavka 1., ima jednaku valjanost kao isprava za vanjski ili unutarnji provoz Zajednice, ovisno o slučaju, te ovlašteni pošiljatelj koji je potpisao deklaraciju postaje glavni obveznik.

Članak 404.

1.   Carinska tijela mogu ovlaštenog pošiljatelja osloboditi potpisivanja provoznih deklaracija Zajednice koje su opremljene otiskom posebnog pečata iz Priloga 62. i koje su bile podnesene sustavom elektroničke ili automatske obrade podataka. Takvo odobrenje podliježe uvjetu da se ovlašteni pošiljatelj prethodno kod navedene carinarnice pismeno obvezao da priznaje da je on glavni obveznik za sve postupke provoza Zajednice obavljene na temelju provoznih isprava Zajednice s otiskom posebnog pečata.

2.   Provozne isprave Zajednice izrađene u skladu sa stavkom 1. u polju rezerviranom za potpis glavnog obveznika sadržavaju jedan od sljedećih navoda:

Dispensa de firma,

Fritaget for underskrift,

Freistellung von der Unterschriftsleistung,

Δεν απαιτείται υπογραφή,

Signature waived,

Dispense de signature,

Dispensa dalla firma,

Van ondertekening vrijgesteld,

Dispensada a assinatura.

Članak 405.

1.   Ovlašteni pošiljatelj mora:

(a)

poštivati odredbe ovog odsjeka i odobrenja;

(b)

poduzeti sve potrebne mjere za osiguranje sigurnog čuvanja posebnog pečata ili obrazaca s otisnutim pečatom polazne carinarnice ili s otiskom posebnog pečata.

2.   U slučaju da bilo koja osoba zlouporabi obrasce s otiskom pečata polazne carinarnice ili posebnog pečata, ovlašteni pošiljatelj odgovoran je, ne dovodeći u pitanje bilo koje kaznene postupke, za plaćanje carina i ostalih nameta plativih u određenoj državi članici za robu prevezenu na temelju takvih obrazaca, osim ako ne dokaže carinskim tijelima koja su ga ovlastila da je poduzeo mjere koje su od njega zahtijevane na temelju stavka 1. točke (b).

Odsjek 2.

Formalnosti u odredišnoj carinarnici

Članak 406.

1.   Carinska tijela svake države članice mogu dopustiti da robu koja se prevozi u postupku provoza Zajednice ne treba podnijeti odredišnoj carinarnici ako je roba namijenjena osobi koja ispunjava uvjete iz članka 407. (u daljnjem tekstu „ovlašteni primatelj”) i ima prethodno odobrenje carinskih tijela države članice kojoj odredišna carinarnica pripada.

2.   U slučaju iz stavka 1., glavni obveznik ispunio je svoje obveze na temelju članka 96. stavka 1. točke (a) Zakonika kada je primjerke provoznih isprava Zajednice koje su pratile pošiljku, te robu u nepromijenjenom stanju, podnio ovlaštenom primatelju u propisanom roku i u mjestu koje je određeno u odobrenju, i ako su bile poštivane mjere za utvrđivanje istovjetnosti.

3.   Ovlašteni primatelj ispostavlja na zahtjev prijevoznika potvrdu o primitku za svaku pošiljku dostavljenu u skladu sa stavkom 2., navodeći da su isprava i roba dostavljeni.

Članak 407.

1.   Odobrenje iz članka 406. dodjeljuju se samo osobama:

(a)

koje učestalo primaju pošiljke u okviru postupka provoza Zajednice;

(b)

čije evidencije carinskim tijelima omogućuje da provjere njihove radnje;

(c)

koje nisu počinile teške ili uzastopne prekršaje protiv carinskih ili poreznih propisa.

2.   Carinska tijela mogu opozvati odobrenje ako ovlašteni primatelj više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1. ili ne ispunjava zahtjeve utvrđene u ovome odsjeku ili u odobrenju.

Članak 408.

1.   Carinska tijela u izdanim odobrenjima posebno navode:

(a)

carinarnicu ili carinarnice nadležne da djeluju kao odredišne carinarnice za pošiljke koje ovlašteni primatelj prima;

(b)

rok u kojem, i postupak kojim, ovlašteni primatelj mora obavijestiti odredišnu carinarnicu o dolasku robe kako bi navedena carinarnica mogla izvršiti sve potrebne kontrole prije dolaska robe.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 410., carinska tijela mogu u odobrenju odlučiti mora li odredišna carinarnica poduzeti bilo kakve radnje prije nego ovlašteni primatelj može raspolagati primljenom robom.

Članak 409.

1.   Ovlašteni primatelj o pošiljkama koje su prispjele u njegove prostore ili na mjesta navedena u odobrenju:

(a)

odmah obavještava odredišnu carinarnicu, u skladu s postupkom utvrđenim u odobrenju, o mogućem višku, manjku, zamjeni ili o drugim nepravilnostima te o oštećenjima pečata;

(b)

odredišnoj carinarnici bez odgode šalje primjerke provozne isprave Zajednice koja je pratila pošiljku, navodeći datum prispijeća i stanje stavljenih pečata.

2.   Odredišna carinarnica na navedene primjerke provozne isprave Zajednice unosi zahtijevane podatke.

Odsjek 3.

Ostale odredbe

Članak 410.

Carinska tijela države članice polaska ili odredišta mogu isključiti određene kategorije robe iz povlastica predviđenih člancima 398. i 406.

Članak 411.

1.   Ako se ne podnosi provozna deklaracija Zajednice pri polaznoj carinarnici za robu koja se prevozi na temelju teretnog lista CIM ili predajnog lista TR, u skladu s člancima 413. do 442., carinska tijela određuju potrebne mjere kako bi osigurala da primjerci 1, 2 i 3 teretnog lista CIM ili primjeraka 2, 3A i 3B predajnog lista TR nose oznaku „T1” ili „T2”, ovisno o slučaju.

2.   Ako je roba koja se prevozi u skladu s člancima 413. do 442. namijenjena ovlaštenom primatelju, carinska tijela mogu, odstupajući od članka 406. stavka 2. i članka 409. stavka 1. točke (b), odlučiti da primjerke 2 i 3 teretnog lista CIM ili primjerke 1, 2 i 3A predajnog lista TR odredišnoj carinarnici neposredno podnesu željeznički prijevoznici ili prijevozna tvrtka.

Odjeljak 3.

Pojednostavnjeni postupci za robu koja se prevozi željeznicom

Odsjek 1.

Opće odredbe vezane za prijevoz željeznicom

Članak 412.

Članak 352. ne primjenjuje se na prijevoz robe željeznicom.

Ako prateća provozna isprava još nije podnesena u skladu s člankom 352. stavkom 2., umjesto nje služe evidencije koje vode željeznički prijevoznici.

Članak 413.

Ako se primjenjuje postupak provoza Zajednice, formalnosti u okviru tog postupka se pojednostavnjuju u skladu s člancima 414. do 425., 441. i 442. za prijevoz robe koji obavljaju ovlašteni željeznički prijevoznici na temelju „teretnog lista CIM i za žurnu poštu” u daljnjem tekstu „teretni list CIM”.

Članak 414.

Teretni list CIM istovjetan je:

(a)

deklaraciji ili ispravi T1, za robu koja se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice;

(b)

deklaraciji ili ispravi T2, za robu koja se prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice.

Članak 415.

Željeznički prijevoznik svake države članice vodi evidencije koje pohranjuje u svojim računovodstvenim uredima i koje su dostupne carinskim tijelima njihove države u svrhu kontrole.

Članak 416.

1.   Željeznički prijevoznik koji preuzima na prijevoz robu koju prati teretni list CIM i koji se koristi kao deklaracija ili isprava T1 ili T2 glavni je obveznik za taj postupak.

2.   Željeznički prijevoznik države članice kroz čije područje roba ulazi u Zajednicu glavni je obveznik za postupak provoza za robu koju su na prijevoz preuzele željeznice trećih zemalja.

Članak 417.

Željeznički prijevoznici brinu se za označivanje pošiljaka u postupku provoza Zajednice s naljepnicama s nacrtanim piktogramom, čiji je ogledni primjerak prikazan u Prilogu 58.

Naljepnice se pričvršćuju na teretni list CIM i na odgovarajući željeznički vagon u slučaju da jedna pošiljka popunjava cijeli vagon u kojem je teret, u ostalim slučajevima na paket odnosno pakete.

Članak 418.

U slučajevima promjene ugovora o prijevozu zbog kojeg se:

postupak prijevoza, koji se morao završiti izvan carinskog područja Zajednice, završava unutar carinskog područja Zajednice,

postupak prijevoza, koji se mora završiti unutar carinskog područja Zajednice, završava izvan carinskog područja Zajednice,

željeznički prijevoznici ne primjenjuju izmijenjeni ugovor o prijevozu bez prethodnog odobrenja polazne carinarnice.

U svim ostalim slučajevima, željeznički prijevoznici mogu primijeniti izmijenjeni ugovor; oni o tome odmah obaviješćuju polaznu carinarnicu.

Članak 419.

1.   U slučaju postupka prijevoza na koji se primjenjuje postupak provoza Zajednice i koji započinje i završava unutar carinskog područja Zajednice, teretni list CIM podnosi se polaznoj carinarnici.

2.   Polazna carinarnica u polje namijenjeno za carinarnicu u primjercima 1, 2 i 3 teretnog lista CIM jasno upisuje:

oznaku „T1”, ako se roba prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice,

oznaku „T2”, „T2 ES” ili „T2 PT”, ovisno o slučaju, ako se roba prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice u skladu s člankom 311. stavkom (b) ili člankom 165. Zakonika.

Autentičnost oznake „T2”, „T2 ES” ili „T2 PT” dokazuje se pečatom polazne carinarnice.

3.   Svi primjerci teretnog lista CIM vraćaju se osobi na koju se to odnosi.

4.   Roba iz članka 311. točke (a) stavlja se u postupak unutarnjeg provoza Zajednice za čitav prijevoz od željezničke postaje polaska u Zajednici do odredišne željezničke postaje u carinskom području Zajednice, u skladu s uvjetima koje određuje svaka država članica, bez podnošenja teretnog lista CIM za robu polaznoj carinarnici i bez stavljanja naljepnica iz članka 417. Međutim, to se oslobođenje ne primjenjuje na tovarne listove CIM sastavljene za robu obuhvaćenu odredbama članaka 463. do 470.

5.   Za robu iz stavka 2., carinarnica odredišne željezničke postaje djeluje kao odredišna carinarnica. Ako je, međutim, roba puštena u slobodni promet ili stavljena u neki drugi carinski postupak na posrednoj željezničkoj postaji, carinarnica nadležna za tu željezničku postaju djeluje kao odredišna carinarnica.

U odredišnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti za robu iz članka 311. točke (a).

6.   Za potrebe kontrole iz članka 415., željeznički prijevoznici, u zemlji odredišta, stavljaju carinskim tijelima na raspolaganje sve primjerke teretnog lista CIM za postupke prijevoza iz stavka 4., u skladu sa svim odredbama iz međusobnog sporazuma s navedenim tijelima.

7.   Kada se roba Zajednice prevozi željeznicom od točke u državi članici do točke u drugoj državi članici kroz državno područje treće zemlje koja nije država EFTA-e, primjenjuje se postupak unutarnjeg provoza Zajednice. U tom slučaju odredbe stavaka 4., 5. drugog podstavka i stavka 6. primjenjuju se na odgovarajući način.

Članak 420.

Kao opće pravilo i uzimajući u obzir mjere za označivanje koje primjenjuju željeznički prijevoznici, polazna carinarnica ne pečati prijevozna sredstva ili pakete.

Članak 421.

1.   U slučajevima iz prvog podstavka članka 419. stavka 5., željeznički prijevoznik države članice odgovorne za odredišnu carinarnicu prosljeđuje carinarnici primjerak 2. i 3. teretnog lista CIM.

2.   Odredišna carinarnica odmah vraća željezničkom prijevozniku primjerak 2., nakon njegova pečaćenja, a zadržava primjerak 3.

Članak 422.

1.   Članak 419. i 420. primjenjuju se na postupak prijevoza koji započinje unutar carinskog područja Zajednice i koji završava izvan njega.

2.   Carinarnica pogranične željezničke postaje preko koje roba u provozu napušta carinsko područje Zajednice djeluje kao odredišna carinarnica.

3.   Pri otpremnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti.

Članak 423.

1.   Ako postupak prijevoza započne izvan carinskog područja Zajednice i završava u njemu, carinarnica pogranične željezničke postaje preko koje roba ulazi u carinsko područje Zajednice djeluje kao otpremna carinarnica.

Pri otpremnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti.

2.   Carinarnica odredišne željezničke postaje djeluje kao odredišna carinarnica. Međutim, ako je roba na posrednoj željezničkoj postaji puštena u slobodni promet ili je stavljena u drugi carinski postupak, carinarnica te postaje djeluje kao odredišna carinarnica.

Formalnosti utvrđene u članku 421. obavljaju se u odredišnoj carinarnici.

Članak 424.

1.   Ako postupak prijevoza započne izvan carinskog područja Zajednice i završava izvan carinskog područja Zajednice, carinarnice koje djeluju kao polazna carinarnica i odredišna carinarnica su one iz članka 423. stavka 1. i članka 422 stavka 2.

2.   Pri polaznoj ili odredišnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti.

Članak 425.

Roba koja se prevozi na temelju članka 423. stavka 1. ili članka 424. stavka 1. smatra se da se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice osim ako se status robe iz Zajednice ne utvrdi u skladu s člancima 313. do 340.

Odsjek 2.

Odredbe vezane za robu koja se prevozi u velikim kontejnerima

Članak 426.

Ako se primjenjuje postupak provoza Zajednice, formalnosti u okviru tog postupka pojednostavnjuju se u skladu s člancima 427. do 442. za robu koju željeznički prijevoznici prevoze u velikim kontejnerima koristeći prijevoznike kao posrednike, na temelju predajnih listova navedenih u smislu ove glave kao „predajni listovi TR”. Takvi prijevozi mogu obuhvatiti otpremu pošiljaka od prijevoznika koji osim željezničkog prijevoz koriste druge vrste prijevoza, do željezničke postaje polaska u zemlji otpreme i od odredišne željezničke postaje u zemlji odredišta te prijevoz morem tijekom kretanja između te dvije postaje.

Članak 427.

Za potrebe članaka 426. do 442.:

1.

„prijevozno poduzeće” znači poduzeće koje su osnovali željeznički prijevoznici kao poslovni subjekt čiji su članovi za prijevoz robe u velikim kontejnerima na temelju predajnih listova TR;

2.

„veliki kontejner” znači kontejner u smislu članka 670. stavka (g) koji je:

oblikovan tako da se može ispravno zapečatiti ako to zahtijeva primjena članka 435.,

takve veličine da površina omeđena četirima donjim vanjskim uglovima nije manja od 7 m2.

3.

„predajni list TR” znači isprava koja obuhvaća ugovor o prijevozu kojim prijevozno poduzeće organizira prijevoz jednog ili više velikih kontejnera od pošiljatelja primatelju u međunarodnom prijevozu. U gornjem desnom uglu predajni list TR ima radi identifikacije serijski broj. Taj je serijski broj sastavljen od osam brojeva ispred kojih stoji oznaka TR.

Predajni list TR sastavljen je od sljedećih primjeraka, poredanih po broju:

— br. 1:

primjerak za glavni ured prijevoznog poduzeća,

— br. 2:

primjerak za nacionalnog zastupnika prijevoznog poduzeća na odredišnoj željezničkoj postaji,

— br. 3A:

primjerak za carinu,

— br. 3B:

primjerak za primatelja,

— br. 4:

primjerak za glavni ured prijevoznog poduzeća,

— br. 5:

primjerak za nacionalnog zastupnika prijevoznog poduzeća na željezničkoj postaji polaska,

— br. 6:

primjerak za pošiljatelja.

Svaka stranica predajnog lista TR, osim stranice 3A, označena je uz svoj desni rub zelenom trakom širokom otprilike četiri centimetra.

4.

„Popis velikih kontejnera”, u daljnjem tekstu „popis”, znači isprava pridodana predajnom listu TR kao njegov sastavni dio, a koji služi za obuhvaćanje pošiljke od nekoliko velikih kontejnera iz jedne polazne željezničke postaje do jedne odredišne željezničke postaje na kojima se obavljaju carinske formalnosti.

Popis se podnosi u istom broju primjeraka kao predajni list TR na koji se odnosi.

Broj popisa upisuje se u polje namijenjeno za upis broja upisa u gornjem desnom uglu predajnog lista TR.

Pored toga, u gornjem desnom uglu svakog popisa, potrebno je upisati serijski broj pripadajućeg predajnog lista TR.

Članak 428.

Predajni list TR koji upotrebljava prijevozno poduzeće istovrijedan je:

(a)

deklaraciji ili ispravi T1, ovisno o slučaju, za robu koja se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice;

(b)

deklaraciji ili ispravi T2, ovisno o slučaju, za robu koja se prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice.

Članak 429.

1.   U svakoj državi članici prijevozno poduzeće carinskim tijelima čini dostupnima radi kontrole, preko nacionalnog predstavnika ili nacionalnih predstavnika, evidencije pohranjene u njegovom računovodstvenom uredu ili uredima ili u službama nacionalnog zastupnika ili nacionalnih zastupnika.

2.   Na zahtjev carinskih tijela, prijevozno poduzeće ili njegov nacionalni zastupnik ili zastupnici bez odgađanja im dostavljaju sve isprave, računovodstvene evidencije ili podatke u vezi s postupcima prijevoza koji su završeni ili su u tijeku, a koje navedena tijela smatraju potrebnim vidjeti.

3.   Ukoliko se, u skladu s člankom 428., predajni listovi TR smatraju istovrijednim deklaracijama ili ispravama T1 ili T2, prijevozno poduzeće ili njegov nacionalni zastupnik ili zastupnici:

(a)

obavješćuje odredišnu carinarnicu o svakom primjerku br. 1 predajnog lista TR ako ga primi bez carinske ovjere;

(b)

obavješćuje otpremnu carinarnicu o svakom predajnom listu TR, čiji mu primjerak br. 1 nije bio vraćen i za koji nije mogao utvrditi da je pošiljka ispravno podnesena odredišnoj carinarnici ili je bila izvezena iz carinskog područja Zajednice u treću zemlju na temelju članka 437.

Članak 430.

1.   U slučaju postupaka prijevoza iz članka 426. koje prihvati prijevozno poduzeće u državi članici, željeznički prijevoznik navedene države članice je glavni obveznik.

2.   U slučaju postupaka prijevoza iz članka 426. koje prihvati prijevozno poduzeće u trećoj zemlji, željeznički prijevoznik države članice kroz koju roba ulazi u carinsko područje Zajednice je glavni obveznik.

Članak 431.

Ako je potrebno obaviti carinske formalnosti tijekom prijevoza koji se ne odvija u željezničkom prometu do željezničke postaje polaska ili od odredišne željezničke postaje, u pojedini predajni list TR može se upisati samo jedan veliki kontejner.

Članak 432.

Prijevozno poduzeće osigurava da se postupci prijevoza koji se obavljaju u okviru postupka provoza Zajednice označe naljepnicom s nacrtanim piktogramom, čiji je ogledni primjerak prikazan u Prilogu 58. Naljepnice treba nalijepiti na predajni list TR i na odnosni veliki kontejner ili kontejnere.

Članak 433.

U slučajevima izmjene ugovora o prijevozu zbog kojeg se:

postupak prijevoza, koji se mora završiti izvan carinskog područja Zajednice, završava unutar carinskog područja Zajednice,

postupak prijevoza, koji se mora završiti unutar carinskog područja Zajednice, završava izvan carinskog područja Zajednice,

prijevozno poduzeće ne može primijeniti izmijenjeni ugovor bez prethodnog odobrenja polazne carinarnice.

U svim ostalim slučajevima, prijevozno poduzeće može primijeniti izmijenjeni ugovor; poduzeće odmah obavješćuje polaznu carinarnicu o učinjenim izmjenama.

Članak 434.

1.   Ako postupak prijevoza na koji se primjenjuje postupak provoza Zajednice započinje i završava unutar carinskog područja Zajednice, predajni list TR podnosi se polaznoj carinarnici.

2.   Polazna carinarnica mora jasno naznačiti u polju namijenjenom za carine na primjercima br. 2, 3A i 3B predajnog lista TR:

oznaku „T1” ako se roba prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice,

oznake „T2”, „T2 ES” ili „T2 PT” ovisno o slučaju, ako se roba prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, u skladu s člankom 311. stavkom (b) i člankom 165. Zakonika.

oznake „T2”, „T2 ES” ili „T2 PT” pečatom potvrđuje polazna carinarnica.

3.   Ako se predajni list TR odnosi i na kontejnere koji sadrže robu koja se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice i kontejnere koji sadrže robu koja se prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, u skladu s člankom 311. (b) i člankom 165. Zakonika, polazna carinarnica u polje rezervirano za carinu na primjerke br. 2, 3A i 3B predajnog lista TR upisuje zasebna upućivanja na kontejner(-e), ovisno o vrsti robe koji sadrže, te upisuju oznaku „T1” i oznaku „T2”, „T2 ES” ili „T2 PT” pored upućivanja na odgovarajući kontejner(-e).

4.   U slučajevima iz stavka 3., ako se upotrebljava popis velikih kontejnera, izdaju se zasebni popisi za svaku kategoriju kontejnera, a na njih se upućuje upisom u polje rezervirano za carinu na primjercima br. 2, 3A i 3B predajnog lista TR, serijskog broja(-eva) popisa. Oznaka „T1” ili oznaka „T2”, „T2 ES” ili „T2 PT” upisuje se pored serijskog broja(-eva) popisa prema kategoriji kontejnera na koje se odnose.

5.   Svi primjerci predajnog lista TR vraćaju se dotičnoj osobi.

6.   Roba iz članka 311. stavka (a) stavlja se u postupak unutarnjeg provoza Zajednice za čitav prijevoz u skladu s uvjetima koje odredi svaka država članica bez podnošenja predajnog lista TR za robu polaznoj carinarnici i bez stavljanja naljepnica iz članka 432. Međutim, to se oslobođenje ne primjenjuje na predajni list TR sastavljen za robu obuhvaćenu odredbama iz članaka 463. do 470.

7.   Za robu iz stavka 2., predajni list TR mora se podnijeti odredišnoj carinarnici u kojoj se roba deklarira za puštanje u slobodni promet ili za drugi carinski postupak.

U odredišnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti za robu iz članka 311. stavka (a).

8.   Za potrebe kontrole iz članka 429., prijevozno poduzeće u odredišnoj državi stavlja na raspolaganje carinskim tijelima sve predajne listove TR za postupke prijevoza iz stavka 6. i u skladu s odredbama iz međusobnog sporazuma s navedenim tijelima.

9.   Kada se roba Zajednice prevozi željeznicom od točke u državi članici do točke u drugoj državi članici kroz područje treće zemlje koja nije država EFTA-e, primjenjuje se postupak unutarnjeg provoza Zajednice. U tom slučaju, odredbe stavaka 6., 7. drugi podstavak i stavka 8. primjenjuju se na odgovarajući način.

Članak 435.

Istovjetnost robe se utvrđuje u skladu s člankom 349. Međutim, polazna carinarnica velike kontejnere u pravilu ne pečati ako željeznički prijevoznici poduzmu mjere za utvrđivanje istovjetnosti robe. Ako su pečati postavljeni, to se upisuje u polje namijenjeno za carinsku uporabu na primjercima 3A i 3B predajnog lista TR.

Članak 436.

1.   U slučajevima iz prvog podstavka članka 434. stavka 7. prijevozno poduzeće odredišnoj carinarnici podnosi primjerke 1, 2 i 3A predajnog lista TR.

2.   Odredišna carinarnica odmah ovjerava primjerke 1 i 2 te ih vraća prijevoznom poduzeću i zadržava primjerak 3A.

Članak 437.

1.   Ako postupak prijevoza započne unutar carinskog područja Zajednice i završava izvan njega, primjenjuje se članak 434. stavci 1. do 5. i članak 435.

2.   Carinarnica zadužena za prekograničnu željezničku postaju preko koje roba napušta carinsko područje Zajednice djeluje kao odredišna carinarnica.

3.   Pri odredišnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti.

Članak 438.

1.   Ako postupak prijevoza započne izvan carinskog područja Zajednice i završava unutar istog, carinarnica zadužena za pograničnu željezničku postaju preko koje roba ulazi u Zajednicu djeluje kao polazna carinarnica. Pri polaznoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti.

2.   Carinarnica kojoj se podnosi roba djeluje kao odredišna carinarnica.

Formalnosti previđene u članku 436. obavljaju se pri odredišnoj carinarnici.

Članak 439.

1.   Ako postupak prijevoza započne i završava izvan carinskog područja Zajednice, carnarnice koje djeluju kao polazna carinarnica i odredišna carinarnica su one navedene u članku 438. stavku 1. i članku 437. stavku 2.

2.   Pri polaznoj ili odredišnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti.

Članak 440.

Roba koja se prevozi na temelju članka 438. stavka 1. ili članka 439. stavka 1. smatra se da se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice osim ako se status robe iz Zajednice ne utvrdi u skladu s odredbama članaka 313. do 340.

Odsjek 3.

Ostale odredbe

Članak 441.

1.   Drugi podstavak članka 341. stavka 2. i članci 342. do 344. primjenjuju se na sve popise pošiljaka koji su priloženi teretnom listu CIM ili predajnom listu TR. Broj priloženih popisa pošiljaka se upisuje u polje za navođenje priloga u teretnom listu CIM ili predajnom listu TR, ovisno o slučaju.

Pored toga, popis pošiljaka uključuje broj vagona na koji se odnosi teretni list CIM ili, prema potrebi, broj kontejnera koji sadrži robu.

2.   U slučaju postupaka prijevoza koji započinju unutar carinskog područja Zajednice, koji obuhvaćaju i robu koja se prevozi u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice i robu koja se prevozi u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, izdaju se zasebni popisi pošiljaka; u slučaju robe koja se prevozi u velikim kontejnerima na temelju predajnih listova TR, takvi zasebni popisi izdaju se za svaki veliki kontejner koji sadrži obje kategorije robe.

Serijski brojevi popisa pošiljaka koji se odnose na svaku od dvije kategorije robe upisuju se u polje namijenjeno za opis robe na teretnom listu CIM ili predajnom listu TR, ovisno o slučaju.

3.   U slučajevima iz stavaka 1. i 2. i u smislu postupaka predviđenih člancima 413. do 442., popisi pošiljaka priloženi teretnom listu CIM ili predajnom listu TR čine njihov sastavni dio i imaju jednake pravne učinke.

Izvornik takvih popisa pošiljaka ovjeravaju se u otpremnoj željezničkoj postaji.

Pododjeljak 4.

Opseg redovitih postupaka i pojednostavnjenih postupaka

Članak 442.

1.   Ukoliko se primjenjuje postupak provoza Zajednice, odredbe članaka 412. do 441. ne sprečavaju uporabu postupaka utvrđenih u člancima 341. do 380., a odredbe članaka 415. i 417. ili 429. i 432. ipak se primjenjuju.

2.   U slučajevima iz stavka 1., upućivanje na korištenu provoznu ispravu(-e) Zajednice čitko se upisuje u polje namijenjeno za podatke o pratećim ispravama pri ispunjavanju teretnog lista CIM ili predajnog lista TR. Upućivanje sadrži vrstu isprave, naziv carinarnice koja ga je izdala te datum i registracijski broj svake upotrijebljene isprave.

Pored toga, primjerak br. 2 teretnog lista CIM ili primjerke br. 1 i 2 predajnog lista TR potvrđuje željeznički prijevoznik odgovoran za zadnju željezničku postaju u postupku provoza Zajednice. Taj prijevoznik potvrđuje ispravu nakon što se je uvjerio da je prijevoz robe obuhvaćen u provoznoj ispravi ili ispravama Zajednice.

3.   Ako se postupak provoza Zajednice obavlja na temelju predajnog lista TR u skladu s člancima 426. do 440., teretni list CIM upotrijebljen za postupak isključuje se iz područja primjene stavaka 1. i 2. i članaka 413. do 425. U teretni list CIM čitko se upisuje pozivanje na predajni list TR u polje namijenjeno za podatke o pratećim ispravama. To upućivanje mora sadržavati navod „predajni list TR” čemu slijedi serijski broj.

POGLAVLJE 8.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na određene vrste prijevoza

Odjeljak 1.

Prijevoz zrakom

Članak 443.

Postupak provoza Zajednice obvezan je samo za robu prevezenu zrakom ako je utovarena ili pretovarena u zračnoj luci u Zajednici.

Članak 444.

1.   Ako je, u skladu s člankom 443., postupak provoza Zajednice obvezan za robu prevezenu zrakom iz zračna luke Zajednice, manifest, pod uvjetom da sadrži podatke navedene u Dodatku 3. Priloga 9. Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, mora biti istovjetan provoznoj deklaraciji Zajednice.

2.   Ako se postupak prijevoza odnosi i na robu koja se mora kretati u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice i na robu koja se mora kretati u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, takva se roba navodi na odvojenim manifestima.

3.   Manifest ili manifesti navedeni u stavcima 1. i 2. moraju radi identifikacije imati ovjeru, koju s datumom i potpisom ovjerava zračni prijevoznik kao provoznu deklaraciju Zajednice i treba se navesti carinski status robe na koju se odnosi. Tako ispunjen i potpisan manifest ili manifesti se tretiraju kao deklaracija T1 ili deklaracija T2, ovisno o slučaju.

Manifest ili manifesti navedeni u stavcima 1. i 2. sadrže sljedeće:

naziv zračnog prijevoznika koji prevozi robu,

broj leta,

datum leta,

ime zračne luke utovara (polazna zračna luka) i istovara (odredišna zračna luka);

i za svaku pošiljku na manifestu:

broj zrakoplovnog tovarnog lista,

broj paketa,

sažeti opis robe ili, prema potrebi, naznaku „konsolidirano”, po mogućnosti u skraćenom obliku, (istovjetno zbirnom prijevozu),

bruto težinu.

4.   Zračni prijevoznik koji prevozi robu kojoj su priloženi manifesti iz stavaka 1. do 3. glavni je obveznik za predmetni postupak prijevoza.

5.   Osim ako zračni prijevoznik ima status ovlaštenog pošiljatelja u smislu članka 398., manifesti iz stavaka 1. do 3. podnose se na ovjeru u dva ili više primjeraka carinskim tijelima u polaznoj zračnoj luci, koja zadržava jedan primjerak.

Navedena tijela mogu, u svrhu kontrole, zahtijevati podnošenje svih zrakoplovnih tovarnih listova koji se odnose na pošiljke navedene u manifestu.

6.   Zračni prijevoznik koji prevozi robu obavješćuje carinska tijela u odredišnoj zračnoj luci o nazivu polazne zračne luke ili polaznih zračnih luka.

Carinska tijela odredišne zračne luke mogu odustati od tog zahtjeva za zračne prijevoznike za koje, između ostalog zbog vrste ruta na kojima se leti ili regija na kojima odnosni zračni prijevoznici vrše prijevoz, nema nikakve sumnje u vezi s polaznom zračnom lukom ili polaznim zračnim lukama.

7.   Primjerci manifesta predviđenih stavcima 1. do 5. podnose se carinskim tijelima u odredišnoj zračnoj luci. Navedena tijela zadržavaju primjerak takvih manifesta.

8.   Ne dovodeći u pitanje stavak 7., carinska tijela u odredišnoj zračnoj luci mogu, u svrhu kontrole, zahtijevati podnošenje manifesta koji se odnose na robu istovarenu u zračnoj luci.

Navedena tijela također mogu, u svrhu kontrole, zahtijevati podnošenje svih zrakoplovnih tovarnih listova koji se odnose na pošiljke navedene u manifestu.

9.   Carinska tijela odredišne zračne luke dostavljaju carinskim tijelima svake polazne zračne luke jednom mjesečno popis manifesta, kojeg su sastavile zračni prijevoznici o svim manifestima iz stavaka 1. do 3. koji su bili podneseni u prethodnom mjesecu. Popis manifesta ovjeravaju carinska tijela u odredišnoj zračnoj luci.

Opis svakog manifesta u navedenome popisu sadrži sljedeće podatke:

referentni broj manifesta,

naziv (koji može biti skraćen) zračnog prijevoznika koji je prevozio robu,

broj leta,

datum leta.

Pod uvjetima koje odrede, carinska tijela mogu dvostranim ili višestranim sporazumom odobriti da zračni prijevoznici sami, u skladu s prvim podstavkom, prenose podatke carinskim tijelima svake polazne zračne luke. Carinska tijela koja izdaju takva odobrenja o tome obavještavaju carinska tijela ostalih država članica.

Ako utvrdi nepravilnosti u podacima na manifestima s popisa manifesta, carinarnica odredišne zračne luke o tome izvješćuje polaznu carinarnicu, navodeći posebno zrakoplovne tovarne listove koji se odnose na predmetnu robu.

10.   Carinska tijela u državama članicama, na zahtjev odnosnih zračnih prijevoznika, mogu dvostranim ili višestranim sporazumom dopustiti uporabu pojednostavnjenih postupaka provoza Zajednice, uporabom tehnologije za razmjenu podataka koje upotrebljavaju odnosni zračni prijevoznici, umjesto manifesta navedenog u stavku 1.

11.

(a)

U slučaju međunarodnih zračnih prijevoznika koji imaju poslovni nastan ili imaju regionalni ured u carinskom području Zajednice i:

upotrebljavaju sustave razmjene podataka za prijenos podataka između polaznih i odredišnih zračnih luka na navedenome području, i

ispunjavaju uvjete iz točke (b),

postupak provoza Zajednice opisan u stavcima 1. do 9. pojednostavnjuje se na zahtjev.

Po primitku zahtjeva, carinska tijela države članice u kojoj zračni prijevoznik ima poslovni nastan obavješćuju carinska tijela ostalih država članica na čijim se državnim područjima nalaze polazne zračne luke i odredišne zračne luke koje su povezane tehnologijom razmjene podataka.

Ukoliko u roku od šezdeset dana od datuma obavijesti ne stigne nikakav prigovor, carinska tijela odobravaju upotrebu pojednostavnjenog postupka iz točke (c), podložno članku. 97. stavku 2. točki (a) Zakonika.

To odobrenje vrijedi u svim državama članicama na koje se to odnosi i primjenjuje se samo na provozne postupke između zračnih luka navedenih u odobrenju.

(b)

Pojednostavnjeni postupak predviđen u točki (c) odobrava se samo zračnim prijevoznicima:

koji obavljaju značajan broj letova unutar Zajednice,

koji često šalju i primaju robu,

čija pisana ili računalna evidencija carinskim tijelima omogućuje da provjere njihove radnje na polasku i na odredištu,

koji nisu počinili teške ili uzastopne prekršaje protiv carinskih ili poreznih propisa,

koji carinskim tijelima stavljaju na raspolaganje svu evidenciju,

koji preuzimaju punu odgovornost prema carinskim tijelima pri ispunjavanju svojih obveza i u sudjelovanju u rješavanju svih prekršaja i nepravilnosti.

(c)

Pojednostavnjeni postupak primjenjuje se kako slijedi:

zračni prijevoznik evidentira status svih pošiljaka u svojoj poslovnoj evidenciji,

manifest u polaznoj zračnoj luci koji se prenosi tehnologijom razmjene podataka postaje manifest u odredišnoj zračnoj luci,

zračni prijevoznik navodi odgovarajući status T1, T2, TE (što odgovara T2 ES), TP (što odgovara T2 PT) i C (što odgovara T2L) za svaku stavku na manifestu,

postupak provoza Zajednice smatra se završenim kada su manifesti poslani elektroničkom razmjenom podataka dostupni carinskim tijelima odredišne zračne luke i kada im je roba podnesena,

ispis manifesta poslanog elektroničkom razmjenom podataka podnosi se na zahtjev carinskim tijelima u polaznim i odredišnim zračnim lukama,

carinska tijela u polaznoj zračnoj luci obavljaju naknadne sustavne revizije na temelju uočene analize rizika,

carinska tijela u odredišnoj zračnoj luci obavljaju sustavne revizije na temelju uočene analize rizika i ukoliko je potrebno šalju pojedinosti o manifestima poslanima elektroničkom razmjenom podataka carinskim tijelima u polaznim zračnim lukama radi provjere,

zračni prijevoznik odgovoran je za prepoznavanje i obavještavanje carinskih tijela o svim prekršajima i nepravilnostima otkrivenima u odredišnoj zračnoj luci,

carinska tijela u odredišnoj zračnoj luci, nakon razumnog vremena, obavješćuju carinska tijela u polaznoj zračnoj luci o svim utvrđenim prekršajima i nepravilnostima,

navedeni prekršaji i nepravilnosti mogu se riješiti u okviru postupaka o kojima se dogovaraju zračni prijevoznici i carinska tijela na odredištu i polasku.

Članak 445.

Ako je, u skladu s člankom 443., postupak provoza Zajednice obvezan za robu prevezenu zrakom iz zračne luke Zajednice, odredbe članka 444. ne isključuju nijednoj osobi na koju se to odnosi uporabu postupka provoza Zajednice utvrđenog u člancima 341. do 380. U tom slučaju, postupci utvrđeni u članku 444. ne primjenjuju se.

Odjeljak 2.

Prijevoz morem

Članak 446.

Postupak provoza Zajednice obvezan je samo za robu prevezenu morem ako je utovarena ili pretovarena u luci u Zajednici.

Članak 447.

Postupak provoza Zajednice ne primjenjuje se ako je roba iz članka 91. stavka 1. Zakonika utovarena u plovilo u luci koja se nalazi u carinskom području Zajednice:

za izvoz u treću zemlju bez istovara ili pretovara u drugu luku koja se nalazi u carinskom području Zajednice, ili

za prijevoz u slobodnu zonu koja se nalazi u luci; u ovom slučaju, uporaba obavijesti iz članka 313. stavka 3. točke (b) obvezna je.

Članak 448.

1.   Ako je, u skladu s člankom 446., postupak provoza Zajednice obvezan za robu prevezenu morem iz luke Zajednice, carinska tijela države članice mogu, na zahtjev predmetnih brodarskih društava i podložno uvjetima utvrđenima u stavcima 2. do 10., pojednostaviti postupke provoza Zajednice tako da dopuste uporabu manifesta za navedenu robu kao deklaraciju ili ispravu za provoz Zajednice.

2.   Po primitku zahtjeva, carinska tijela države članice u kojoj brodarsko društvo ima poslovni nastan obavješćuju carinska tijela ostalih država članica na čijim se državnim područjima nalaze predviđene luke polaska i odredišta.

Ukoliko u roku od šezdeset dana od datuma obavijesti ne stigne nikakav prigovor, carinska tijela daju odobrenje odnosnom brodarskom društvu. Odobrenje je valjano u svim odnosnim državama članicama kao dvostrani ili višestrani dogovor iz članka 97. stavka 2. točke (a) Zakonika.

Ako takvo odobrenje nije dano, primjenjuje se postupak provoza Zajednice utvrđen u člancima 341. do 380.

Odredbe ovog članka nijednoj osobi na koju se to odnosi, uključujući brodarska društva koja su dobila odobrenje, ne isključuju uporabu postupka provoza Zajednice utvrđenog u člancima 341. do 380., prema potrebi.

3.   Odobrenje iz stavka 1. daje se samo brodarskim društvima:

čije evidencije carinskim tijelima omogućuju da provjere njihove radnje,

koja nisu počinila teške ili uzastopne prekršaje protiv carinskih ili poreznih propisa,

koja upotrebljavaju manifeste:

u obliku koji sadrži najmanje naziv i punu adresu predmetnog brodarskog društva, identitet broda, mjesto utovara, mjesto istovara, pozivanje na brodski teretni list, te za svaku pošiljku broj, opis robe, bruto težinu u kilogramima i, po potrebi, identifikacijske brojeve kontejnera,

koje lako mogu provjeriti i upotrijebiti carinska tijela,

koji se mogu predočiti, pravilno ispunjeni i potpisani, carinskim tijelima prije polaska plovila na koje se odnose.

4.   Odobrenje iz stavka 1. određuje da se, ako se postupak prijevoza odnosi i na robu koja se mora kretati u okviru postupka vanjskog provoza Zajednice i na robu koja se mora kretati u okviru postupka unutarnjeg provoza Zajednice, takva roba navede na odvojenim manifestima.

5.   Manifest ili manifesti navedeni u stavcima 1. i 3. moraju radi identifikacije imati sljedeću oznaku, koju s datumom i potpisom ovjerava brodarsko društvo kao provoznu deklaraciju Zajednice i treba se navesti carinski status robe na koju se odnosi. Tako ispunjen i potpisan, manifest ili manifesti se tretiraju kao deklaracija T1 ili deklaracija T2, ovisno o slučaju.

6.   Brodarsko društvo koje prevozi robu kojoj su priloženi manifesti iz stavaka 1. do 4. glavni je obveznik za predmetni postupak prijevoza.

7.   Osim ako brodarsko društvo ima status ovlaštenog pošiljatelja u smislu članka 398., manifesti iz stavaka 1. do 4. podnose se na ovjeru u dva ili više primjeraka carinskim tijelima u polaznoj luci, koja zadržava jedan primjerak.

8.   Manifesti predviđeni stavcima 1. do 4. predočavaju se radi ovjere carinskim tijelima u odredišnoj luci. Navedena tijela zadržavaju jednu kopiju manifesta kako bi se roba mogla staviti pod carinski nadzor, ukoliko je potrebno.

9.   Ne dovodeći u pitanje stavak 8., carinska tijela odredišne luke mogu, u svrhu kontrole, zahtijevati podnošenje manifesta i brodskih teretnih listova koji se odnose na bilo koju robu istovarenu u luci.

10.   Carinska tijela u odredišnoj luci svaki mjesec carinskim tijelima u svakoj polaznoj luci dostavljaju popis manifesta iz stavaka 1. do 4. koji su podneseni tijekom prethodnog mjeseca, a koji su sastavila brodarska društva ili njihovi zastupnici. Popis ovjeravaju carinska tijela u odredišnoj luci.

Popisna lista sadrži sljedeće podatke o manifestu:

referentni broj manifesta,

naziv (može biti i skraćenica) brodarskog društva koje je prevezlo robu,

datum prijevoza.

U slučaju nepravilnosti otkrivenih u vezi s podacima na manifestima koji se pojavljuju na navedenom popisu, odredišna carinarnica obavješćuje polaznu carinarnicu, posebno navodeći brodske teretne listove za predmetnu robu.

11.

(a)

U slučaju međunarodnih brodarskih društava koja ili imaju poslovni nastan ili regionalni ured u carinskom području Zajednice i ispunjavaju uvjete iz podstavka (b), postupak provoza Zajednice opisan u stavcima 1. do 10. može se još pojednostaviti na zahtjev.

Po primitku zahtjeva, carinska tijela države članice u kojoj brodarsko društvo ima poslovni nastan obavještavaju carinska tijela ostalih država članica na čijim se područjima nalaze predviđene luke polaska i odredišta.

Ukoliko u roku od šezdeset dana od datuma obavijesti ne stigne nikakav prigovor, carinska tijela odobravaju upotrebu pojednostavnjenog postupka iz podstavka (c), podložno članku. 97. stavku 2. točki (a) Zakonika.

To odobrenje vrijedi u svim predmetnim državama članicama i primjenjuje se samo na provozne postupke između luka navedenih u odobrenju.

(b)

Pojednostavnjeni postupak predviđen u podstavku (c) odobrava se samo brodarskim društvima:

koja imaju dopuštenje za uporabu manifesta u skladu s odredbama ovog članka,

koja obavljaju značajan broj putovanja unutar Zajednice na poznatim rutama,

koja često šalju i primaju robu,

koja preuzimaju punu odgovornost prema carinskim tijelima pri ispunjavanju svojih obveza i u sudjelovanju u rješavanju svih prekršaja i nepravilnosti.

(c)

Pojednostavnjeni postupak primjenjuje se kako slijedi:

brodarsko društvo evidentira status svih pošiljaka u svojoj poslovnoj dokumentaciji i u preslikama manifesta,

brodarsko društvo može koristiti jedinstveni manifest za svu prevezenu robu i treba navesti odgovarajući status T1, T2, TE (što odgovara T2 ES), TP (što odgovara T2 PT) te C (što odgovara T2L) za svaku stavku na manifestu,

postupak provoza Zajednice smatra se završenim kada su manifesti i roba podneseni carinskim tijelima u odredišnoj luci,

carinska tijela u polaznoj luci obavljaju naknadne sustavne revizije na temelju uočene analize rizika,

carinska tijela odredišne luke obavljaju sustavne revizije na temelju uočene analize rizika i ukoliko je potrebno šalju pojedinosti o manifestima za razmjenu podataka carinskim tijelima polazne luke radi provjere,

brodarsko društvo odgovorno je za prepoznavanje i obavještavanje carinskih tijela o svim prekršajima i nepravilnostima otkrivenima u odredišnoj luci,

carinska tijela odredišne luke obavješćuju carinska tijela polazne luke o svim utvrđenim prekršajima i nepravilnostima u razumnom roku.

Članak 449.

Odstupajući od članka 446., roba ukrcana ili pretovarena u slobodnoj zoni u luci koja se nalazi u carinskom području Zajednice smatra se ukrcanom ili pretovarenom u trećoj zemlji osim ako se utvrdi, iz zapisa carinskih tijela u brodske papire, da navedeno plovilo dolazi iz dijela te luke koji nije slobodna zona.

Odjeljak 3.

Prijevoz cjevovodom

Članak 450.

1.   Ako se primjenjuje postupak provoza Zajednice, formalnosti koje se odnose na postupak prilagođavaju se u skladu sa stavcima 2. do 6. za robu koja se prevozi cjevovodom.

2.   Postupak provoza Zajednice za robu koja se prevozi cjevovodom počinje:

po ulasku na carinsko područje Zajednice za onu robu koja na to područje ulazi putem cjevovoda,

po stavljanju u sustav cjevovoda za onu robu koja se već nalazi na carinskom području Zajednice.

Po potrebi, status robe iz Zajednice utvrđuje se u skladu s člancima 313. do 340.

3.   Glavni obveznik za robu iz stavka 2. je osoba odgovorna za cjevovod, s poslovnim nastanom u državi članici preko čijeg područja roba ulazi u carinsko područje Zajednice ili osoba odgovorna za cjevovod u državi članici u kojoj počinje kretanje.

4.   Za potrebe članka 96. stavka 2. Zakonika, osoba odgovorna za cjevovod s poslovnim nastanom u državi članici preko čijeg državnog područja se roba prevozi cjevovodom smatra se prijevoznikom.

5.   Postupak provoza Zajednice smatra se završenim kada roba koja se prevozi cjevovodom stigne u objekte primatelja ili je primljena u distribucijsku mrežu primatelja te je ubilježena u njegovu poslovnu evidenciju.

6.   Poduzeća koja sudjeluju u prijevozu robe vode evidenciju i omogućuju carinskim tijelima uvid u evidenciju i stavljaju ju na raspolaganje carinskim tijelima zbog kontrola koje smatra potrebnim u vezi s postupcima provoza Zajednice iz stavaka 2. do 4.

POGLAVLJE 9.

Prijevoz prema postupcima s karnetom TIR ili ATA

Odjeljak 1.

Zajedničke odredbe

Članak 451.

1.   Ako se, u skladu s člankom 91. stavkom 2. točkama (b) i (c) i člankom 163. stavkom 2. točkom (b) Zakonika, roba prevozi od jednog do drugog mjesta na carinskom području Zajednice:

u okviru postupka za međunarodni prijevoz robe pod pokrićem karneta TIR (Konvencija TIR),

pod pokrićem karneta ATA (Konvencija ATA),

carinsko područje Zajednice, za potrebe pravila koja uređuju uporabu karneta TIR ili ATA za takav prijevoz, smatra se jednim područjem.

2.   Za potrebe uporabe karneta ATA kao provozne isprave, „provoz” znači prijevoz robe iz carinarnice koja se nalazi na carinskom području Zajednice u drugu carinarnicu koja se nalazi na istome području.

Članak 452.

Ako, tijekom prijevoza od jednog do drugog mjesta na carinskom području Zajednice, roba prelazi preko područja treće zemlje, kontrole i formalnosti u vezi s postupkom TIR ili ATA obavljaju se na mjestima gdje roba privremeno napušta carinsko područje Zajednice i gdje ponovno ulazi u navedeno područje.

Članak 453.

1.   Roba koja se prevozi pod pokrićem karneta TIR ili ATA unutar carinskog područja Zajednice smatra se robom koja nije roba Zajednice, osim ako njihov status robe iz Zajednice nije propisno utvrđen.

2.   Status robe iz Zajednice iz stavka 1. određuje se u skladu s člancima 314. do 324.

Članak 454.

1.   Ovaj članak primjenjuje se ne dovodeći u pitanje posebne odredbe Konvencije TIR i ATA o odgovornosti jamstvenih udruga ako se upotrebljava karnet TIR ili ATA.

2.   Ako se ustanovi da je, tijekom ili u vezi s postupkom prijevoza obavljenim pod pokrićem karneta TIR ili s provoznim postupkom obavljenim pod pokrićem karneta ATA, počinjen prekršaj ili nepravilnost u određenoj državi članici, država članica u skladu s odredbama Zajednice ili s nacionalnim odredbama, ne dovodeći u pitanje pokretanje kaznenih postupaka, vrši povrat carine i drugih nameta koji se mogu platiti.

3.   Ako nije moguće odrediti na kojem je području počinjen prekršaj ili nepravilnost, takav se prekršaj ili nepravilnost smatraju počinjenim u državi članici u kojoj su otkriveni osim ako se, u roku utvrđenom u članku 455. stavku 1., carinskim tijelima ne pruži zadovoljavajući dokaz o pravilnosti prijevoza ili o mjestu na kojem su prekršaj ili nepravilnost stvarno počinjeni.

Ako se ne pruži takav dokaz i ako se time smatra da je navedeni prekršaj ili nepravilnost bila počinjena u državi članici u kojoj je otkrivena, carine i drugi nameti koji se odnose na predmetnu robu obračunava navedena država članica u skladu s odredbama Zajednice ili nacionalnim odredbama.

Ako se naknadno utvrdi država članica u kojoj je navedeni prekršaj ili nepravilnost stvarno počinjena, carine i drugi nameti (osim onih obračunatih, u skladu s drugim podstavkom, kao vlastita sredstva Zajednice) kojima roba podliježe u navedenoj državi članici toj državi članici vraća država članica koja ih je prvotno otkrila. U tom slučaju, svaki preplaćeni iznos vraća se osobi koja je prvotno platila namete.

Ako je iznos carina i drugih nameta koje je prvotno obračunala i vratila država članica koja ih je otkrila manji od iznosa carina i drugih nameta propisanih u državi članici u kojoj je prekršaj ili nepravilnost stvarno počinjena, navedena država članica obračunava razliku u skladu s odredbama Zajednice ili nacionalnim odredbama.

Carinska tijela država članica poduzimaju potrebne mjere za postupanje s prekršajima ili nepravilnostima i za uvođenje učinkovitog kažnjavanja.

Članak 455.

1.   Ako se utvrdi da je prekršaj ili nepravilnost počinjena za vrijeme ili u vezi s postupkom prijevoza obavljenog pod pokrićem karneta TIR ili provoznog postupka obavljenog pod pokrićem karneta ATA, carinska tijela obavješćuju korisnika karneta TIR ili karneta ATA i jamstvenu udrugu u roku propisanom u članku 11. stavku 1. Konvencije TIR ili članku 6. stavku 4. Konvencije ATA, ovisno o slučaju.

2.   Dokaz o pravilnosti postupka izvršenog pod pokrićem karneta TIR ili karneta ATA u smislu prvog podstavka članka 454. stavka 3. pruža se u roku propisanom u članku 11. stavku 2. Konvencije TIR ili članku 7. stavcima 1. i 2. Konvencije ATA, ovisno o slučaju.

3.   Takav se dokaz može pružiti carinskim tijelima na zadovoljavajući način, između ostalog:

(a)

podnošenjem isprave koju su ovjerila carinska tijela iz čega je vidljivo da je predmetna roba podnesena odredišnoj carinarnici. Ta isprava mora sadržavati dovoljno podataka za utvrđivanje istovjetnosti navedene robe; ili

(b)

podnošenjem carinske isprave izdane u trećoj zemlji koja prikazuje puštanje u slobodni promet ili primjerka ili preslike isprave; takav primjerak ili presliku kao točan prijepis mora ovjeriti tijelo koje je izdalo izvornu ispravu ili tijela odnosne treće zemlje ili tijela jedne države članice. Ta isprava mora sadržavati dovoljno podataka za utvrđivanje istovjetnosti predmetne robe; ili

(c)

za potrebe Konvencije ATA, dokazom iz članka 8. navedene Konvencije.

Odjeljak 2.

Odredbe koje se odnose na postupak s karnetom TIR

Članak 456.

Za potrebe članka 1. stavka (h) Konvencije TIR, „usputna carinarnica” znači svaku carinarnicu kroz koju se cestovno vozilo, kombinacija vozila ili kontejner, kako je određeno u Konvenciji TIR, uvozi u ili izvozi iz carinskog područja Zajednice tijekom postupka TIR.

Članak 457.

Za potrebe članka 8. stavka 4. Konvencije TIR, ako pošiljka uđe u carinsko područje Zajednice ili kreće iz polazne carinarnice koja se nalazi na carinskom području Zajednice, jamstvena udruga postaje ili je odgovorna carinskim tijelima svake države članice na čije državno područje pošiljka TIR ulazi, do točke na kojoj napušta carinsko područje Zajednice ili do odredišne carinarnice na tom području.

Odjeljak 3.

Odredbe koje se odnose na postupak s karnetom ATA

Članak 458.

1.   Carinska tijela određuju koordinacijsku carinarnicu u svakoj državi članici za svaku radnju koja se odnosi na kršenja ili nepravilnosti koje su povezane s karnetima ATA.

Navedena tijela obavješćuju Komisiju o određivanju koordinacijskih carinarnica zajedno s njihovim punim adresama. Popis carinarnica objavljuje se u Službenom listu Europskih zajednica, seriji C.

2.   Za potrebe određivanja države članice odgovorne za obračunavanje propisanih carina i drugih nameta, država članica u kojoj su prekršaj ili nepravilnost počinjeni tijekom postupka provoza obavljenog pod pokrićem karneta ATA otkriveni u smislu drugog podstavka članka 454. stavka 3. je država članica u kojoj je roba nađena ili, ako nije bila nađena, država članica čija koordinacijska carinarnica ima najnoviji kupon iz karneta.

Članak 459.

1.   Ako carinska tijela države članice ustanove da je nastao carinski dug, jamstvenoj udruzi s kojom je država članica povezana šalje se zahtjev što je moguće prije. Ako je dug nastao zbog činjenice da roba obuhvaćena karnetom ATA nije bila izvezena ili joj nije bilo dodijeljeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba u rokovima utvrđenim u Konvenciji ATA, taj se zahtjev šalje najranije tri mjeseca nakon datuma isteka karneta.

2.   Koordinacijska carinarnica koja podnosi zahtjev šalje istovremeno, ukoliko je moguće, koordinacijskoj carinarnici u čijoj se nadležnosti nalazi carinarnica privremenog uvoza obavijest sastavljenu u skladu s predloškom prikazanim u Prilogu 59.

Obavijesti se prilaže primjerak nerazduženog kupona, ako ga koordinacijska carinarnica posjeduje. Obavijest se također može upotrijebiti kad god se to smatra potrebnim.

Članak 460.

1.   Iznos carina i poreza koji proizlaze iz zahtjeva iz članka 459. izračunavaju se po predlošku za obračun davanja iz Priloga 60. sastavljenom u skladu s priloženim uputama.

Obrazac za obračun davanja može se poslati kasnije od zahtjeva, iako ne kasnije od tri mjeseca od zahtjeva i u svakom slučaju ne kasnije od šest mjeseci od datuma kada carinska tijela započnu postupak povrata sredstava.

2.   U skladu s člankom 461. i kako je predviđeno u njemu, slanjem carinskih tijela ovog obrasca jamstvenoj udruzi s kojom je povezana ne oslobađaju se druge jamstvene udruge u Zajednici od obveze da plate carine i druge namete ako se otkrije da je prekršaj ili nepravilnost počinjena u drugoj državi članici od one u kojoj su započeti postupci.

3.   Obrazac za obračun davanja sastavlja se u dva ili tri primjerka, po potrebi. Prvi primjerak je za jamstvenu udrugu povezanu s carinskim tijelima države članice u kojoj je zahtjev sastavljen. Drugi primjerak zadržava koordinacijska carinarnica koja izdaje obrazac. Ukoliko je potrebno koordinacijska carinarnica koja izdaje obrazac šalje treći primjerak koordinacijskoj carinarnici u čijoj se nadležnosti nalazi carinarnica privremenog uvoza.

Članak 461.

1.   Ako se ustanovi da je prekršaj ili nepravilnost počinjena u drugoj državi članici od one u kojoj su započeti postupci, koordinacijske carinarnice prve države članice što se nje tiče zatvara spis.

2.   Za potrebe zatvaranja, šalje koordinacijskoj carinarnici druge države članice sadržaj spisa koji posjeduje i po potrebi jamstvenoj udruzi s kojom je povezana vraća sve iznose koje je ta udruga možda položila ili privremeno platila.

Međutim, spis se zatvara samo ako koordinacijska carinarnica prve države članice od koordinacijske carinarnice druge države članice primi zaključak iz kojeg je vidljivo da su postupci u vezi sa zahtjevom bili započeti u potonjoj državi članici, u skladu s pravilima Konvencije ATA. Taj se zaključak sastavlja u skladu s predloškom iz Priloga 61.

3.   Koordinacijska carinarnica države članice u kojoj je prekršaj ili nepravilnost počinjena preuzima postupke povrata sredstava i kada je potrebno od jamstvene udruge s kojim je povezana ubire iznos carina i drugih davanja po stopama važećim u državi članici u kojoj se ta carinarnica nalazi.

4.   Postupci se moraju prenijeti u roku od jedne godine računajući od isteka karneta pod uvjetom da plaćanje ne postane konačno sukladno članku 7. stavcima 2. ili 3. Konvencije ATA. Ako se taj rok prekorači primjenjuje se treći i četvrti podstavak članka 454. stavka 3.

POGLAVLJE 10.

Prijevoz u okviru postupka s obrascem 302

Članak 462.

1.   Ako se, u skladu s člankom 91. stavkom 2. točkom (e) i člankom 163. stavkom 2. točkom (e) Zakonika, roba prevozi od jedne točke u carinskom području Zajednice do druge pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951., carinsko područje Zajednice smatra se, u smislu pravila koja uređuju uporabu navedenog obrasca za takav prijevoz, jednim područjem.

2.   Ako, tijekom prijevoznog postupka iz stavka 1., roba prođe kroz područje treće zemlje, kontrole i formalnosti u vezi s obrascem 302 obavljaju se na točkama gdje roba privremeno napušta carinsko područje Zajednice i gdje ponovno ulazi na to područje.

3.   Ako se otkrije da je, tijekom ili u vezi s prijevoznim postupkom obavljenim pod pokrićem obrasca 302, prekršaj ili nepravilnost počinjena u određenoj državi članici, povrat carina i drugih nameta koji mogu biti plativi vrši ta država članica u skladu s odredbama Zajednice ili nacionalnim odredbama, ne dovodeći u pitanje pokretanje kaznenih postupaka.

4.   Članak 454. stavak 3. primjenjuje se na odgovarajući način.

POGLAVLJE 11

Uporaba provoznih isprava Zajednice za primjenu mjera koje se odnose na izvoz određene robe

Članak 463.

1.   Ovo Poglavlje određuje uvjete koji se primjenjuju na robu koja se prevozi unutar carinskog područja Zajednice u okviru postupka provoza Zajednice ili u okviru drugog carinskog postupka provoza ako je izvoz navedene robe iz Zajednice zabranjen ili podliježe ograničenjima, plaćanju carina ili drugih nameta.

2.   Ti se uvjeti, međutim, primjenjuju samo ukoliko tako predviđa mjera kojom se uvodi zabrana, ograničenje, carina ili drugi namet i ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje navedena mjera može sadržavati.

Članak 464.

Ako se roba iz članka 463. stavka 1. stavi u postupak provoza Zajednice, glavni obveznik u polje s naslovom „Opis robe” na provoznoj ispravi Zajednice upisuje jednu od sljedećih rečenica:

Salida de la Communidad sometida a restricciones,

Udpassage fra Fællesskabet undergivet restriktioner,

Ausgang aus der Gemeinschaft — Beschränkungen unterworfen,

Έξοδος από την Κοινότητα υποκείμενη σε περιορισμούς,

Export from the Community subject to restrictions,

Sortie de la Communauté soumise à des restrictions,

Uscita dalla Comunità assoggettata a restrizioni,

Verlaten van de Gemeenschap aan beperkingen onderworpen,

Saída da Comunidade sujeita a restrições,

Salida de la Comunidad sujeta a pago de derechos,

Udpassage fra Fællesskabet betinget af afgiftsbetaling,

Ausgang aus der Gemeinschaft — Abgabenerhebungen unterworfen,

Έξοδος από την Κοινότητα υποκείμενη σε επιθάρυνση,

Export from the Community subject to duty,

Sortie de la Communauté soumise à imposition,

Uscita dalla Comunità assoggettata a tassazione,

Verlaten van de Gemeenschap aan belastingheffing onderworpen,

Saída da Comunidade sujeita a pagamento de imposições.

Članak 465.

1.   Ako se roba iz članka 463. stavka 1. stavi u postupak provoza osim postupka provoza Zajednice, carinarnica u kojoj se obavljaju formalnosti otpreme zahtIjeva ispunjavanje kontrolnog primjerka T5, predviđenog člankom 472. Osoba na koju se to odnosi u polje 104 kontrolnog primjerka T5, po potrebi, upisuje jedan od navoda iz članka 464.

2.   Carinarnica iz stavka 1. u carinsku ispravu na temelju koje se roba prevozi, po potrebi, upisuje jednu od rečenica navedenih u članku 464.

Članak 466.

Članci 464. i 465. ne primjenjuju se ako se, pri deklariranju robe za izvoz iz carinskog područja Zajednice, carinarnici u kojoj se obavljaju izvozne formalnosti predoči dokaz da je donesena administrativna mjera kojom se roba oslobađa ograničenja, da su sve propisane izvozne carine ili nameti bili plaćeni ili da, u danim okolnostima, roba može napustiti carinsko područje Zajednice bez daljnjih formalnosti.

Članak 467.

1.   Ako mjere iz članka 463. stavka 2. predviđaju polaganje osiguranja, takvo se osiguranje polaže ukoliko, prema podacima sadržanim u carinskoj ispravi, roba iz članka 463. stavka 1. koja se kreće između dvije točke na carinskom području Zajednice, tijekom prijevoza, mora napustiti to područje drugim putem nego zrakom.

2.   Osiguranje se polaže ili carinarnici u kojoj se obavljaju potrebne formalnosti pri otpremi robe ili bilo kojem drugom tijelu koje je u tu svrhu odredila država članica kojoj ta carinarnica pripada, u skladu s pravilima koje su utvrdila carinska tijela navedene države članice. U slučaju mjera kojima se uvodi izvozna carina ili drugi namet, osiguranje ne treba pružiti ako se roba prevozi u okviru postupka provoza Zajednice, ako je osiguranje bilo pruženo u drugom obliku, a ne u gotovini ili ako je došlo do odricanja od osiguranja zbog identiteta glavnog obveznika.

Članak 468.

1.   Članak 465. također se primjenjuje na robu iz članka 463. stavka 1. koja, tijekom prijevoza između dvije točke u carinskom području Zajednice, prelazi preko područja države EFTA-e i koja je ponovno poslana iz te države.

Odstupajući od odredaba članka 482., izvornik kontrolnog primjerka T5 prati robu do nadležne carinarnice odredišne države članice.

Polazna carinarnica određuje rok u kojemu se roba mora ponovno uvesti u carinsko područje Zajednice.

2.   Ako se mjerom iz članka 463. stavka 2. predviđa polaganje osiguranja, onda se iznimno od odredaba članka 467. to osiguranje pruža za sve poslove obuhvaćene stavkom 1.

Članak 469.

Ako roba nije vraćena u slobodni promet odmah nakon što je stigla do odredišne carinarnice, na toj je carinarnici da poduzme mjere potrebne za provedbu mjera iz članka 463. stavka 2.

Članak 470.

Ako se roba iz članka 463. stavka 1. prevozi kako je opisano u članku 467., zračnim putem ili ne, te nije ponovno uvezena u carinsko područje Zajednice u propisanom roku, smatra se da je nepravilno izvezena u treću zemlju iz države članice iz koje je bila poslana, osim ako se utvrdi da je bila izgubljena zbog više sile ili nepredvidivih okolnosti.

POGLAVLJE 12.

Odredbe koje se odnose na isprave (Kontrolni primjerak T5) koje treba upotrijebiti za primjenu mjera Zajednica koje uključuju kontrole uporabe i/ili odredišta robe

Članak 471.

U smislu ovog Poglavlja:

(a)

„nadležna tijela” znači:

carinska tijela ili bilo koje drugo tijelo odgovorno za primjenu ovog Poglavlja;

(b)

„ured” znači:

carinarnica ili organizacija odgovorna na lokalnoj razini za primjenu ovog Poglavlja.

Članak 472.

1.   Ako provedba mjere Zajednice podliježe dokazu da su bili ispunjeni uvjeti propisani tom mjerom, a tiču se uporabe i/ili odredišta robe uvezene u, izvezene iz ili koja se prevozi unutar carinskog područja Zajednica, taj se dokaz pruža podnošenjem kontrolnog primjerka T5. Kontrolni primjerak T5 je ispunjeni obrazac T5, kojemu može biti priložen, prema potrebi, jedan ili više obrazaca T5 bis, kako je predviđeno člankom 478., ili jedan ili više popisa pošiljaka T5, kako je predviđeno člankom 479. ili 480.

Nije isključena uporaba u isto vrijeme, ali iz različitih razloga, nekoliko kontrolnih primjeraka T5, ukoliko je svaki od njih predviđen u zakonodavstvu Zajednice.

2.   Od svake osobe koja potpiše kontrolni primjerak T5 u smislu stavka 1. zahtijeva se da robu opisanu u toj ispravi stavi u deklariranu uporabu i/ili da robu otpremi u prijavljeno odredište.

Članak 473.

Obrasci za kontrolni primjerak T5 moraju odgovarati oglednim primjercima iz Priloga 63., 64. i 65. Ispunjavaju se u skladu s pojašnjenjima iz Priloga 66. i, prema potrebi, sa svim dodatnim pravilima utvrđenim u ostalom zakonodavstvu Zajednice. Svaka država članica može, ako je potrebno, dopuniti pojašnjenje.

Kontrolni primjerak T5 izdaje se i upotrebljava u skladu s člancima 476. do 485.

Članak 474.

1.   Upotrijebljeni papir mora biti svijetlo plavi papir za pisanje i težine najmanje 40 g/m2. Papir mora biti dostatno neproziran da podaci s jedne strane ne utječu na čitkost podataka na drugoj strani. Njihova jačina mora biti takva da se pri uobičajenoj uporabi lako ne trga ili gužva.

2.   Veličina obrazaca je:

(a)

210 × 297 mm za obrazac T5 (Prilog 63.) i obrazac T5 bis (Prilog 64.), može se dopustiti odstupanje od minus 5 ili plus 8 mm po duljini;

(b)

297 × 240 mm za popise pošiljaka T5 (Prilog 65.), može se dopustiti odstupanje od minus 5 ili plus 8 mm po duljini.

3.   Različiti primjerci označavaju se bojom na sljedeći način:

izvornici uzduž desnog ruba imaju isprekidanu crtu crne boje,

širina te crte je otprilike 3 mm.

4.   Adresa za povrat i važna napomena na prednjoj strani obrasca može se otisnuti crvenom bojom.

Članak 475.

Nadležna tijela država članica mogu zahtijevati da se na obrascima kontrolnog primjerka T5 upiše naziv i adresa tiskare ili kratica koja omogućuje identifikaciju tiskare.

Članak 476.

Kontrolni primjerak T5 izdaje se na službenom jeziku Zajednice koji je prihvatljiv nadležnim tijelima države članice polaska.

Nadležna tijela druge države članice u kojoj je takva isprava podnesena, po potrebi, zahtijevaju prijevod na službeni jezik, ili jedan od službenih jezika, navedene države članice.

Članak 477.

1.   Kontrolni primjerak T5 ispunjava se pisaćim strojem ili mehanografskim ili sličnim postupkom. Također se može ispuniti čitko rukom, tintom i velikim tiskanim slovima.

Obrazac ne smije sadržavati izbrisana mjesta ili pisanje preko postojećeg teksta. Sve izmjene vrše se precrtavanjem netočnih podataka i unošenjem potrebnih. Svaku takvu izmjenu mora parafirati osoba koja ih je napravila i izričito odobriti nadležna tijela.

2.   Kontrolni primjerak T5 također se može podnijeti i ispuniti pomoću automatskog kopiranja pod uvjetom da se strogo poštuju odredbe koje se odnose na ogledne primjerke obrazaca, papir, veličinu, korišteni jezik, čitkost, zabranu mjesta gdje je izvršeno brisanje i pisanje preko postojećeg teksta te izmjene.

Članak 478.

1.   Nadležna tijela svake države članice mogu dozvoliti poduzećima koja imaju poslovni nastan na njihovom području da dopune kontrolni primjerak T5 jednim ili više dopunskih obrazaca T5 bis ukoliko se svi obrasci odnose na jednu pošiljku robe utovarene na jedno prijevozno sredstvo i namijenjene jednom primatelju i jednoj uporabi i/ili odredištu.

2.   Broj upotrijebljenih dopunskih obrazaca T5 bis prikazuje se u polju 3 kontrolnog primjerka T5 kojemu su priloženi. Registracijski broj kontrolnog primjerka T5 prikazuje se u polju za registracijske podatke svakog dopunskog obrasca T5 bis. Ukupan broj paketa obuhvaćenih kontrolnim primjerkom T5 i dopunskim obrascima T5 bis prikazuje se u polju 6 kontrolnog primjerka T5.

Članak 479.

1.   Nadležna tijela svake države članice mogu dozvoliti poduzećima koja imaju poslovni nastan na njihovom području da dopune kontrolni primjerak T5 jednim ili više popisa pošiljaka T5 navodeći podatke koji su obično prikazani u poljima 31, 33, 35, 38, 100, 103 i 105 obrasca T5, pod uvjetom da se svi obrasci odnose na jednu pošiljku robe utovarene na jedno prijevozno sredstvo i namijenjene jednom primatelju i jednoj uporabi i/ili odredištu.

2.   Može se upotrebljavati samo prednja strana obrasca popisa pošiljaka T5. Svakoj stavci prikazanoj na popisu pošiljaka T5 mora prethoditi serijski broj i trebaju se upisati svi podaci koji proizlaze iz naslova stupaca.

Nakon zadnjeg unosa povlači se vodoravna crta, a preostala prazna polja se precrtavaju tako da nije moguće naknadno upisivanje. Ukupan broj pakiranja koja sadrže navedenu robu te ukupna bruto i neto težina navedenih proizvoda prikazuje su u dnu odgovarajućih stupaca.

3.   Ako se upotrebljavaju popisi pošiljaka T5, polja 31, 33, 35, 38, 100, 103 i 105 kontrolnog primjerka T5 na koji se odnose treba precrtati, a kontrolnom primjerku ne može biti priložen obrazac T5 bis.

4.   Broj upotrijebljenih popisa pošiljaka T5 prikazuje se u polju 4 kontrolnog primjerka T5. Registracijski broj kontrolnog primjerka T5 prikazuje se u polju za registracijske podatke svakog popisa pošiljaka T5. Ukupan broj pakiranja obuhvaćenih raznim popisima pošiljaka prikazuje se u polju 6 kontrolnog primjerka T5.

Članak 480.

1.   Odobrenjem iz članka 479. stavka 1. može se dopustiti poduzećima čija se dokumentacija temelji na elektronskom ili automatskom sustavu obrade podataka da upotrebljavaju popise pošiljaka T5 ispunjene po tom sustavu obrade podataka koji, iako uključuju sve podatke predviđene na popisu kako je otisnuto u Prilogu 65., ne ispunjavaju sve uvjete članaka 473. do 475. i 477. ili odredbe iz članka 479. stavka 2. da svakoj stavci prikazanoj na popisu mora prethoditi serijski broj. Takvi su popisi, međutim, oblikovani i ispunjeni tako da ih odnosne nadležne carinarnice mogu koristiti bez poteškoća.

2.   Odobrenje dobivaju samo ona poduzeća koja pružaju garancije koje nadležna tijela smatraju prikladnim.

3.   Uporaba opisnih lista sastavljenih u smislu obavljanja otpremnih/izvoznih formalnosti kao popisa pošiljaka, kako je navedeno u članku 479. stavku 1., također se može dopustiti čak i ako ih podnesu poduzeća čija se dokumentacija ne temelji na elektronskom ili automatskom sustavu obrade podataka.

4.   Korisnik odobrenja odgovaran je u slučaju prijevarne uporabe popisa pošiljaka osobe koja ih sastavlja.

Članak 481.

1.   Obrasce kontrolnog primjerka T5 i, prema potrebi, dopunske obrasce T5 bis ili popisi pošiljaka T5 izdaje predmetna osoba u jednom izvorniku i najmanje jednom primjerku. Svaki od njih mora imati izvorni potpis predmetne osobe.

2.   Kontrolni primjerak T5 i, prema potrebi, dopunski obrasci T5 bis ili popisi pošiljaka T5 uključuju sve podatke u vezi s opisom robe i sve dodatne podatke potrebne u skladu s odredbama koje se odnose na mjere Zajednice kojima se uvodi kontrola.

3.   Ako se roba ne stavlja u postupak provoza Zajednice, kontrolni primjerak T5 mora se pozivati na ispravu koja se odnosi na provedbu postupka provoza, ako postoji. Ako nije proveden nijedan postupak provoza, mora sadržavati jednu od sljedećih rečenica:

mercancías fuera del procedimiento de tránsito,

ingen forsendelsesprocedure,

nicht im Versandverfahren befindliche Waren,

είτε σε μνεία „Εμπορεύματα εκτός διαδικασίας διαμετακόμισης”,

goods not covered by a transit procedure,

marchandises hors procédure de transit,

merci non vincolate ad una procedura di transito,

goederen niet geplaatst onder een regeling voor douanevervoer,

mercadorias não abrangidas por um procedimento de trânsito.

4.   Provozna isprava Zajednice ili isprava koja se odnosi na provedbu postupka provoza mora se pozivati na izdani kontrolni primjerak ili izdane primjerke T5.

Članak 482.

1.   Ako se roba prevozi u okviru postupka provoza Zajednice, ili u okviru drugog carinskog postupka provoza, kontrolni primjerak T5 izdaje polazna carinarnica. Polazna carinarnica zadržava primjerak kontrolnog primjerka T5. Izvornik kontrolnog primjerka T5 prati robu najmanje do carinarnice u kojoj uporaba i/ili odredište robe potvrđuje pod istim uvjetima kao i isprava koja se odnosi na provedeni postupak provoza.

2.   Ako se roba koja podliježe kontrolama u vezi s njezinom uporabom i/ili odredištem ne stavi u postupak provoza, kontrolni primjerak T5 izdaju nadležna tijela države članice otpreme. Zadržavaju primjerak kontrolnog primjerka T5.

Kontrolni primjerak T5 sadrži jednu od rečenica iz članka 481. stavka 3.

3.   Kontrolni primjerak T5 i, gdje je to potrebno, obrazac(-sce) T5 bis i/ili popis(-e) pošiljaka T5 potvrđuju nadležna tijela države članice otpreme. Ta ovjera sadrži sljedeće podatke koje treba navesti u polje A (polazna carinarnica) navedenih isprava:

(a)

u slučaju kontrolnog primjerka T5, naziv i pečat polazne carinarnice, potpis nadležne osobe, datum ovjere i registracijski broj koji može biti otisnut unaprijed;

(b)

u slučaju obrasca T5 bis i/ili popisa pošiljaka T5, broj naveden na kontrolnom primjerku T5. Taj se broj umeće ili putem pečata koji uključuje naziv polazne carinarnice ili ručno. U potonjem slučaju mora im biti priložen službeni pečat navedene carinarnice.

Izvornici navedenih isprava vraćaju se predmetnoj osobi čim se dovrše sve administrativne formalnosti.

4.   Roba i izvornik kontrolnih primjeraka T5 podnosi se odredišnoj carinarnici.

Članak 483.

1.   Odredišna carinarnica vrši, ili se mora pobrinuti za njihovo izvršenje na svoju odgovornost, predviđene ili propisane kontrole uporabe i/ili odredišta.

2.   Odredišna carinarnica bilježi podatke iz kontrolnog primjerka T5, po potrebi zadržavanjem preslike navedene isprave, te rezultate izvršenih kontrola.

3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 485., odredišna carinarnica, po dovršenju svih potrebnih formalnosti i nakon odgovarajuće potvrde odredišne carinarnice, šalje izvornik kontrolnog primjerka T5 na adresu prikazanu u polju s naslovom „Vratiti”.

Članak 484.

Svaka osoba koja odredišnoj carinarnici podnosi kontrolni primjerak T5 i pošiljka na koji se on odnosi može, na zahtjev, dobiti potvrdu ispunjenu na obrascu koji odgovara oglednom primjerku iz Priloga 47.

Potvrda ne može nadomjestiti kontrolni primjerak T5.

Članak 485.

1.   U slučaju pošiljke robe kojoj je priložen kontrolni primjerak T5, nadležna tijela država članica dopuštaju da se ta pošiljka i kontrolni primjerak T5 razdijele prije završetka postupka za koji je izdan obrazac. Pošiljke koje su nastale pri toj podjeli mogu se nadalje dijeliti.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje primjenu mjera Zajednice na proizvode iz interventnih zaliha koji se moraju podvrgnuti kontroli uporabe i/ili odredišta i koji se prerađuju u drugoj državi članici prije određivanja konačne uporabe i/ili prije nego stignu u konačno odredište.

3.   Podjela iz stavka 1. obavlja se u skladu sa stavcima 4. do 7. Države članice imaju pravo odstupiti od tih odredaba ukoliko se svim pošiljkama nastalima takvom podjelom odredi konačna uporaba ili su stigle u konačno odredište u državi članici u kojoj se vrši podjela.

4.   Carinarnica u kojoj se vrši podjela izdaje, u skladu s člankom 481., izvod kontrolnog primjerka T5 za svaki dio podijeljene pošiljke, koristeći u tu svrhu kontrolni primjerak T5.

Svaki izvod između ostalog sadrži dodatne informacije prikazane u poljima 100, 104, 105, 106 i 107 prvotnog kontrolnog primjerka T5 i sadrži neto težinu i neto količinu robe na koju se izvod odnosi. U polju 106 svakog izvoda navodi se registracijski broj te datum, ured i država izdavanja prvotnog kontrolnog primjerka T5, uporabom jednog od sljedećih navoda:

Extracto del ejemplar de control: … …

(número, fecha, oficina y país de expedición)

Udskrift af kontroleksemplar: … …

(nummer, dato, udstedelsessted og land)

Auszug aus dem Kontrollexemplar: … …

(Nummer, Datum, ausstellende Stelle und Ausstellungsland)

Απόσπασμα του αντιτύπου ελέγχου: … …

(αριθμός, ημερομηνία, γραφείο και χώρα εκδόσεως)

Extract of control copy: … …

(Number, date, office and country of issue)

Extrait de l'exemplaire de contrôle: … …

(numéro, date, bureau et pays de délivrance)

Estratto dell'esemplare di controllo: … …

(numero, data, ufficio e paese di emissione)

Uittreksel uit controle-exemplaar: … …

(nummer, datum, kantoor en land van afgifte)

Extracto do exemplar de controlo: … …

(número, data, estância, país de emissão)

5.   Ured u kojem se odvija razdvajanje na prvotnom kontrolnom primjerku T5 navodi da je obrazac bio razdvojen. To radi tako da u polje „kontrola uporabe i/ili odredišta” upiše jedan od sljedećih navoda:

… (número) extractos expedidos — copias adjuntas,

… (antal) udstedte udskrifter — kopier vedføjet,

… (Anzahl) Auszüge ausgestellt — Durchschriften liegen bei,

… (αριθμός) εκδοθέντα αποσπάσματα — συνημμένα αντίγραφα,

… (number) extracts issued — copies attached,

… (nombre) extraits délivrés — copies ci-jointes,

… (numero) estratti rilasciati — copie allegate,

… (aantal) uittreksels afgegeven — kopieën bijgevoegd,

… (quantidade) extractos emitidos — cópias juntas

Prvotni kontrolni primjerak T5 vraća se bez odgode na adresu prikazanu pod naslovom „Vratiti”, zajedno s primjercima izdanih izvoda.

Ured u kojem se odvija razdvajanje zadržava primjerak izvornog kontrolnog primjerka T5 i izvoda koji su bili izdani.

6.   Izvornici izvoda kontrolnih primjeraka T5 zajedno s ispravama koje se odnose na provedbu postupka, ako postoji, prate svaki dio razdvojene pošiljke.

7.   Nadležni uredi u državama članicama odredišta dijelova raspodijeljene pošiljke obavljaju, ili se brinu da se obave u okviru njihove odgovornosti, kontrole predviđene ili propisane uporabe i/ili odredišta. Upisuju odgovarajuće podatke na izvodima i vraćaju ih, u skladu s člankom 483. stavkom 3., na adresu prikazanu pod naslovom „Vratiti”.

8.   U slučaju daljnje raspodjele kako je predviđeno u stavku 1., stavci 2. do 7. primjenjuju se na odgovarajući način.

Članak 486.

1.   Kontrolni primjerak T5 može se izdati naknadno pod uvjetom da:

dotična osoba nije odgovorna za nepodnošenje zahtjeva ili neizdavanje te isprave kada je roba bila otpremljena ili ako može nadležnim tijelima pružiti zadovoljavajući dokaz da razlog tome nije nemar ili uobičajena nemarnost s njegove strane,

dotična osoba pruži dokaz da se kontrolni primjerak T5 odnosi na robu za koju su obavljene sve administrativne formalnosti,

dotična osoba predoči isprave potrebne za izdavanje kontrolnog primjerka T5,

se nadležnim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi da naknadno izdavanje kontrolnog primjerka T5 ne može dovesti do financijske koristi koja ne bi bila zajamčena u svjetlu bilo kojeg provedenog postupka provoza, carinskog statusa robe te njihove uporabe/ili odredišta.

2.   Ako je kontrolni primjerak T5 izdan naknadno, mora sadržavati jednu od sljedećih rečenica napisanih crvenom bojom:

Expedido a posteriori,

Udstedt efterfølgende,

Nachträglich ausgestellt,

Εκδοθέν εκ των υστέρων,

Issued retroactively,

Délivré a posteriori,

Rilasciato a posteriori,

Achteraf afgegeven,

Emitido a posteriori.

Pored toga, dotična osoba na takvom kontrolnom primjerku T5 upisuje oznaku prijevoznog sredstva kojim je roba otpremljena, datum polaska i, ukoliko je potrebno, datum podnošenja robe odredišnoj carinarnici.

3.   Odredišna carinarnica može ovjeriti naknadno izdan kontrolni primjerak T5 samo ako ustanovi da je roba obuhvaćena predmetnom ispravom bila korištena u svrhu i/ili je dospjela na odredište predviđeno ili propisano mjerom Zajednice za uvoz, izvoz ili kretanje navedene robe unutar carinskog područja Zajednice.

4.   Duplikati kontrolnih primjeraka T5, izvoda kontrolnih primjeraka T5, dodatnih obrazaca T5 bis i popisa pošiljaka T5 mogu se izdati ako se izgube izvornici. Duplikat mora sadržavati podebljanim crvenim slovima riječ „DUPLIKAT” kao i pečat carinarnice koja je izdala duplikat i potpis nadležnog službenika.

Članak 487.

Odstupajući od članka 472. i osim ako je drugačije određeno u odredbama koje se odnose na odgovarajuće mjere Zajednice, svaka država članica ima pravo zahtijevati da joj se pruži dokaz da je roba bila upotrijebljena u određenu svrhu i/ili da je stigla na predviđeno ili propisano odredište, u skladu s nacionalnim postupkom i pod uvjetom da roba ne napušta njezino područje prije nego što je bila upotrijebljena u određenu svrhu i/ili je stigla na predviđeno ili propisano odredište.

Članak 488.

Nadležna tijela svake države članice mogu, u okviru svoje nadležnosti, ovlastiti bilo koju osobu koja ispunjava uvjete utvrđene u članku 489. i koja namjerava poslati robu za koju treba ispuniti kontrolni primjerak T5 (u daljnjem tekstu „ovlašteni pošiljatelj”) da otpremnoj carinarnici ne podnosi ni predmetnu robu ni kontrolni primjerak T5 koji je obuhvaća.

Članak 489.

1.   Odobrenja predviđena člankom 488. dodjeljuju se samo osobama:

(a)

koje učestalo šalju robu;

(b)

čije evidencije nadležnim tijelima omogućuje da provjere njihove radnje;

(c)

koje polože osiguranje, ako je polaganje osiguranja uvjet za izdavanje kontrolnog primjerka T5;

i

(d)

koje nisu počinile teške ili uzastopne prekršaje protiv predmetnog zakonodavstva.

2.   Nadležna tijela poduzimaju odgovarajuće mjere za osiguranje položenog osiguranja iz stavka 1. točke (c).

Članak 490.

Nadležna tijela u izdanim odobrenjima moraju posebno navesti:

(a)

ured ili urede nadležne da djeluju kao carinarnice otpreme pošiljaka;

(b)

rok u kojem i postupak kojim ovlašteni pošiljatelj polaznu carinarnicu treba obavijestiti o pošiljkama koje treba poslati, kako bi ta carinarnica mogla izvršiti sve potrebne kontrole prije polaska robe;

(c)

rok u kojem se roba mora podnijeti odredišnoj carinarnici; taj se rok određuje prema uvjetima prijevoza;

(d)

mjere potrebne za utvrđivanje istovjetnosti. U tu svrhu nadležna tijela mogu propisati da prijevozno sredstvo ili pakiranje ili pakiranja nose posebne carinske oznake koje prihvaćaju nadležna tijela i koje stavlja ovlašteni pošiljatelj.

Članak 491.

1.   U odobrenju se navodi da polje rezervirano za polaznu carinarnicu na prednjoj strani obrasca kontrolnog primjerka deklaracije T5:

(a)

se unaprijed ovjerava pečatom polazne carinarnice te da ga potpisuje službenik te carinarnice;

ili

(b)

ovjerava ovlašteni pošiljatelj otiskom posebnog metalnog pečata kojeg su odobrila nadležna tijela i koji odgovara oglednom primjerku u Prilogu 62. Otisak pečata je na obrasce moguće utisnuti unaprijed ako tiskanje izvrši tiskara s odgovarajućim odobrenjem u tu svrhu.

Ovlašteni pošiljatelj ispunjava to polje navođenjem datuma otpreme robe i dodjeljuje broj deklaraciji u skladu s pravilima utvrđenim u tu svrhu u odobrenju.

2.   Nadležna tijela mogu propisati uporabu obrazaca koji moraju biti opremljeni raspoznavajućim znakom.

Članak 492.

1.   Ovlašteni pošiljatelj, najkasnije u vrijeme otpreme robe, na prednjoj strani pravilno ispunjenog kontrolnog primjerka T5, u polje „Kontrola polazne carinarnice” upisuje, prema potrebi, podatke o roku u kojem se roba mora predočiti odredišnom uredu te pozivanja na izvozne isprave kako to zahtijeva država članica otpreme pošiljke, kao i mjere za utvrđivanje istovjetnosti koje se primjenjuju zajedno s jednim od sljedećih navoda u polju:

Procedimiento simplificado,

Forenklet fremgangsmåde,

Vereinfachtes Verfahren,

Απλουστευμένη διαδικασία,

Simplified procedure,

Procédure simplifée,

Procedura semplificata,

Vereenvoudigde regeling,

Procedimento simplificado.

2.   Nakon otpreme robe, ovlašteni pošiljatelj bez odgode polaznoj carinarnici šalje kopiju kontrolnog primjerka T5, zajedno sa svim posebnim ispravama na temelju kojih je kontrolni primjerak T5 sastavljen.

3.   Ako polazna carinarnica izvrši kontrolu pri odlasku pošiljke, to evidentira u polju „Kontrola polazne carinarnice” na prednjoj strani kontrolnog primjerka T5.

4.   Pravilno ispunjen kontrolni primjerak T5 koji sadrži navode iz stavka 1. te kojeg je potpisao ovlašteni pošiljatelj smatra se da je izdan od polazne carinarnice koja je izvršila prethodnu ovjeru obrazaca u skladu s člankom 491. stavkom 1. točkom (a) ili čije ime se nalazi na otisku posebnog pečata iz članka 491. stavka 1. točke (b), u smislu pružanja dokaza da je u njemu navedena roba bila upotrebljavana s namjenom i/ili je dospjela na određeno odredište.

Članak 493.

1.   Ovlašteni pošiljatelj mora:

(a)

poštivati odredbe ovog Poglavlja i uvjete odobrenja;

(b)

poduzeti sve potrebne mjere za osiguranje sigurnog čuvanja posebnog pečata ili obrazaca s otisnutim pečatom polazne carinarnice ili s otiskom posebnog pečata.

2.   Ovlašteni pošiljatelj snosi sve posljedice, posebno financijske posljedice, svih pogrešaka, propusta ili drugih grešaka pri sastavljanju kontrolnog primjerka T5 ili pri obavljanju postupaka koje je na temelju odobrenja iz članka 488. dužan izvršiti.

3.   U slučaju da bilo koja osoba zlouporabi obrasce kontrolnog primjerka T5 s otiskom pečata polazne carinarnice ili posebnog pečata, ovlašteni pošiljatelj odgovoran je, ne dovodeći u pitanje nijednu kaznenu mjeru, za plaćanje neplaćenih carina i ostalih nameta i za povrat financijskih povlastica koje je pogrešno dobio zbog takve zlouporabe, osim ako nadležnim tijelima koja su ga ovlastila ne dokaže da je poduzeo mjere koje su od njega zahtijevane na temelju stavka 1. točke (b).

Članak 494.

1.   Nadležna tijela ovlaštenom pošiljatelju mogu odobriti da ne potpiše obrasce kontrolnog primjerka T5 koji nose posebni pečat naveden u Prilogu 62., koji su ispunjeni putem elektroničkog ili automatskog sustava obrade podataka. Takvo odobrenje podliježe uvjetu da je ovlašteni pošiljatelj navedenim tijelima prethodno dao pisanu izjavu kojom prihvaća da je odgovoran, ne dovodeći u pitanje kaznene postupke, za plaćanje svih neplaćenih carina i ostalih nameta i za povrat financijskih povlastica koje je pogrešno dobio zbog uporabe obrazaca kontrolnog primjerka T5 koji nose otisak posebnog pečata.

2.   Obrasci kontrolnog primjerka T5 ispunjeni u skladu sa stavkom 1. u polju rezerviranom za potpis deklaranta sadrže jedan od sljedećih navoda:

Dispensa de firma,

Fritaget for underskrift,

Freistellung von der Unterschriftsleistung,

Δεν απαιτείται υπογραφή,

Signature waived,

Dispense de signature,

Dispensa dalla firma,

Van ondertekening vrijgesteld,

Dispensada a assinatura.

Članak 495.

Obrasci iz Priloga I., II. i III. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2823/87 (14) koji su bili u uporabi prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe mogu se i dalje upotrebljavati dok se ne iscrpe zalihe i najkasnije do 31. prosinca 1995.

GLAVA III.

CARINSKI POSTUPCI S GOSPODARSKIM UČINKOM

POGLAVLJE 1.

Zajedničke odredbe

Odjeljak 1.

Definicije

Članak 496.

Za potrebe ove Glave:

(a)

nadzorna carinarnica znači

: carinarnica ovlaštena od strane carinskih tijela svake države članice koja izdaju odobrenje za nadziranje postupka, kako je naznačeno u odobrenju;

(b)

carinarnica početka postupka znači

: carinarnica ili carinarnice koje su ovlaštene od strane carinskih tijela države članice koja je izdala odobrenje za prihvaćanje deklaracija za stavljanje robe u postupak ili postupke, kako je naznačeno u odobrenju;

(c)

carinarnica završetka postupka znači

: carinarnica ili carinarnice koje su ovlaštene od strane carinskih tijela države članice koja je izdala odobrenje za prihvaćanje deklaracija kojima se određuje roba, nakon stavljanja u carinski postupak s gospodarskim učinkom, za prihvaćeno carinski dopušteno postupanje ili uporabu, kako je naznačeno u odobrenju.

Odjeljak 2.

Odobravanje uporabe postupka - redoviti postupak

Članak 497.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. i članke 568., 656., 695. i 760., zahtjev za odobrenje uporabe carinskog postupka s gospodarskim učinkom (uključujući zahtjeve za odobrenje upravljanja carinskim skladištem ili uporabe postupka carinskog skladištenja), u daljnjem tekstu „zahtjev”, podnosi se pisanim putem.

Zahtjev odgovara odgovarajućem predlošku iz Priloga 67. Podnositelj zahtjeva u svom zahtjevu navodi sve potrebne podatke pod različitim tarifnim brojevima navedenim u tom predlošku po tarifnom broju, kako je prikazano u Prilozima 67./A do 67./E, uključujući napomene. Tekstualni dio napomena ne treba se, međutim, prikazati u zahtjevu. Zahtjevi moraju biti potpisani i označeni datumom.

Ako imenovana carinska tijela smatraju da podaci iz zahtjeva nisu dostatni, niti jedna odredba ovog stavka ne sprečava da se od podnositelja zahtjeva zahtijeva da pruži dodatne podatke, niti je zahtijevanje ostalih podataka potrebno za primjenu odredaba na područjima osim onih koje uređuje ova Glava.

2.   Zahtjev se odnosi na i moraju mu biti priloženi izvornici i preslike svih dodatnih dokaza ili isprava koje se odnose na podatke koje treba navesti u zahtjevu čije je podnošenje potrebno za njihovu procjenu. Mogu mu biti priloženi dodatni listovi ako se moraju pružiti detaljnije informacije. Sve takve isprave, dokazi ili dodatni listovi tvore sastavni dio zahtjeva kojemu su priloženi. Broj priloga mora biti naznačen na zahtjevu.

3.   Ovisno o slučaju, carinska tijela mogu dopustiti korisniku odobrenja podnošenje zahtjeva za produženje ili izmjenu pisanim putem, navodeći podatke iz prethodnog odobrenja i navodeći sve promjene koje je potrebno izvršiti.

4.   Ne dovodeći u pitanje pojednostavnjene postupke predviđene člancima 568., 656., 695. i 760., zahtjev koji ne ispunjava uvjete utvrđene u ovome članku i koji nije podnesen u skladu s člancima 509., 555., 651., 691. i 750. ne prihvaća se.

Članak 498.

Podnošenjem zahtjeva potpisanog od strane podnositelja zahtjeva izražava se želja odnosne osobe da primjeni zahtijevani carinski postupak i, ne dovodeći u pitanje moguću primjenu kaznenih odredaba, da je odgovorna, na temelju važećih odredaba u državama članicama, za:

točnost podataka navedenih u deklaraciji,

vjerodostojnost priloženih isprava, i

sukladnost sa svim obvezama koje se odnose na zahtijevani carinski postupak.

Članak 499.

1.   Prije izdavanja odobrenja, carinska tijela nadležna za izdavanje odobrenja moraju se uvjeriti da su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje odobrenja.

2.   Odobrenje se ne izdaje ako se zahtjev ne može prihvatiti u smislu članka 497. stavka 4.

Članak 500.

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 568., 656., 695. i 760., odobrenje za uporabu carinskog postupka s gospodarskim učinkom kako je predviđeno člankom 85. Zakonika (uključujući odobrenja za upravljanje carinskim skladištem ili uporabu postupka carinskog skladištenja), izdaje se na predlošku koji odgovara odgovarajućim odredbama u Prilozima 68./A do 68./E. Mora biti potpisan i naveden datum.

2.   Podnositelj zahtjeva mora biti obaviješten da je odobrenje izdano.

3.   Ne dovodeći u pitanje odstupanja iz članka 556. stavka 1. i članka 751. stavka 1., odobrenja proizvode učinke na dan izdavanja.

4.   Odobrenja mogu obuhvaćati jedno ili više stavljanja u predmetni postupak, prema potrebi.

5.   Odstupajući od stavka 1., u slučaju produženja ili izmjene prethodno izdanog odobrenja čiji je zahtjev podnesen u skladu s člankom 497. stavkom 3., carinska tijela, ovisno o slučaju, mogu ili donijeti odluku kojom se navodi da se polja promijene pozivanjem na izmijenjeno odobrenje ili izdati novo odobrenje.

Članak 501.

1.   Ako jedan od uvjeta za izdavanje odobrenja nije ispunjen, carinska tijela odbijaju zahtjev.

2.   Odluka o odbijanju zahtjeva donosi se pisanim putem i mora se dostaviti podnositelju zahtjeva, u skladu s člankom 6. stavkom 3. Zakonika.

Članak 502.

1.   Carinska tijela zadržavaju zahtjeve i njihove priloge, zajedno s izdanim odobrenjem.

2.   Ako se odobrenje izdaje, zahtjev, prilozi i odobrenje čuvaju se najmanje tri godine od završetka kalendarske godine u kojoj odobrenje ističe ili, u slučaju odobrenja za upravljanje carinskim skladištem ili za uporabu postupka za carinsko skladištenje, najmanje tri godine od završetka kalendarske godine u kojoj odobrenje poništeno ili ukinuto.

3.   Kada je zahtjev odbijen ili je odobrenje poništeno ili ukinuto, zahtjev i odluka o odbijanju, zahtjeva ili odobrenja, ovisno o slučaju, kao i svi prilozi, čuvaju se najmanje tri godine od završetka kalendarske godine u kojoj je zahtjev odbijen ili je odobrenje ukinuto ili opozvano.

POGLAVLJE 2.

Carinsko skladištenje

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Odsjek 1.

Definicije i tipovi skladišta

Članak 503.

Za potrebe ovog Poglavlja:

(a)

poljoprivredni proizvodi znače

: proizvodi obuhvaćeni Uredbama iz članka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 565/80 (15). Proizvodi koji spadaju pod Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3033/80 (16) (proizvodi dobiveni preradom poljoprivrednih proizvoda) ili (EEZ) br. 3035/80 (17) (poljoprivredni proizvodi izvezeni u obliku proizvoda koji ne spadaju pod Prilog II. Ugovora) smatraju se poljoprivrednim proizvodima;

(b)

isplata predujma znači

: plaćanje predujma jednakog izvoznoj subvenciji prije izvoza robe, ako je to plaćanje predviđeno Uredbom Vijeća (EEZ) br. 565/80;

(c)

predfinancirana roba znači

: svaka roba namijenjena za izvoz u nepromijenjenom stanju koja podliježe plaćanju predujma, bez obzira kako je opisano u pravilima Zajednice kojima se dopušta takvo plaćanje;

(d)

predfinancirani osnovni proizvod znači

: svaki proizvod namijenjen za izvoz nakon prerade višeg stupnja od rukovanja iz članka 532. u obliku prerađenog proizvoda koji podliježe plaćanju predujma;

(e)

prerađena roba znači

: svaki proizvod ili roba koja nastaje preradom predfinanciranog osnovnog proizvoda, bez obzira kako je opisan u pravilima Zajednice kojima se dopušta plaćanje predujma.

Članak 504.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 3., carinska skladišta u kojima se skladišti roba u postupku carinskog skladištenja razvrstavaju se kako slijedi:

skladište tipa A: javno skladište u skladu s prvom alinejom drugog stavka članka 99. Zakonika za koje je odgovoran posjednik skladišta,

skladište tipa B: javno skladište u skladu s prvom alinejom drugog stavka članka 99. Zakonika za koje je odgovoran svaki korisnik skladišta, u skladu s člankom 102. stavkom 1. Zakonika, uzimajući u obzir drugi podstavak članka 105. Zakonika,

skladište tipa C: privatno skladište u skladu s drugom alinejom drugog stavka članka 99. Zakonika ako je posjednik skladišta ista osoba kao i korisnik skladišta, ali nije nužno i vlasnik robe,

skladište tipa D: privatno skladište u skladu s drugom alinejom drugog stavka članka 99. Zakonika ako je posjednik skladišta ista osoba kao i korisnik skladišta, ali nije nužno i vlasnik robe, i pri čemu se primjenjuje postupak iz članka 112. stavka 3. Zakonika.

2.   Postupak carinskog skladištenja kao privatnog skladištenja, u skladu s prvom alinejom drugog stavka članka 99. Zakonika gdje je posjednik skladišta ista osoba kao i korisnik skladišta, ali nije nužno i vlasnik robe, može se primijeniti u okviru sustava koji dopušta skladištenje robe u skladišnim prostorima koji pripadaju korisniku odobrenja u skladu s člankom 98. stavkom 3. Zakonika. Taj je sustav označen kao skladište tipa E.

3.   Ako carinskim skladištem, koje je javno skladište u skladu s prvom alinejom drugog stavka članka 99. Zakonika upravljaju carinska tijela, to je označeno kao skladište tipa F.

4.   Kombinacija tipova skladišta iz stavaka 1., 2. i 3. u istim prostorima ili mjestima nije dopuštena.

Odsjek 2.

Prostor carinskih skladišta

Članak 505.

1.   Osim skladišta tipa E i tipa F, carinsko skladište sastoji se od prostora ili bilo kojeg drugog određenog mjesta kojeg su odobrila carinska tijela.

2.   Ako carinska tijela odluče upravljati skladištem tipa F, određuju prostore ili mjesta koja služe kao skladište. Odluka se objavljuje u obliku koji država članica upotrebljava za objavljivanje svojih administrativnih ili pravnih instrumenata.

3.   Mjesto koje carinska tijela odobre kao „objekt za privremeni smještaj” u skladu s člankom 185. ili kojim upravljaju carinska tijela također se može odobriti kao skladište tipa A, tipa B, tipa C ili tipa D ili se njime upravlja kao skladištem tipa F.

Članak 506.

Skladišta tipa A, tipa C, tipa D i tipa E također se mogu odobriti kao opskrbna skladišta u skladu s člankom 38. Uredbe Komisije (EEZ) br. 3665/87 (18).

Odsjek 3.

Mjere trgovinske politike

Članak 507.

Kada se zakonima Zajednice predviđa da se mjere trgovinske politike primjenjuju:

(a)

pri puštanju robe u slobodni promet, te mjere se ne primjenjuju na robu koja se stavlja u postupak carinskog skladištenja ili za ono vrijeme dok se roba nalazi tamo;

(b)

pri unosu robe u carinsko područje Zajednice, te mjere se primjenjuju kada se roba koja nij