31993R0752

UREDBA KOMISIJE (EEZ) br. 752/93

od 30. ožujka 1993.

o utvrđivanju odredbi za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3911/92 o izvozu kulturnih dobara

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3911/92 od 9. prosinca 1992. (1) o izvozu kulturnih dobara, a posebno njezin članak 7.,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za kulturna dobra,

budući da je potrebno usvojiti odredbe za provedbu Uredbe (EEZ) br. 3911/92, kojom se, između ostaloga, predviđa uspostava sustava izdavanja izvoznih dozvola za određene kategorije kulturnih dobara, definirane u Prilogu ovoj Uredbi;

budući da je, kako bi se osiguralo da izvozne dozvole predviđene navedenom Uredbom budu ujednačene, potrebno utvrditi pravila kojima se uređuje izrada, izdavanje i uporaba obrasca; budući da u tu svrhu treba sastaviti ogledni primjerak dozvole;

budući da izvozne dozvole moraju biti sastavljene na jednom od službenih jezika Zajednice,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

ODJELJAK I.

Obrazac dozvole

Članak 1.

1.   Dozvole za izvoz kulturnih dobara izdaju se na obrascu sukladno oglednom primjerku prikazanom u Prilogu ovoj Uredbi.

Izvozne se dozvole izdaju i koriste u skladu s Uredbom (EEZ) br. 3911/92, dalje u tekstu „temeljna Uredba” te s ovom provedbenom Uredbom.

2.   Uporaba izvozne dozvole ni na koji način ne utječe na obveze u vezi s izvoznim formalnostima ili s njima povezanim dokumentima.

Članak 2.

Nadležno tijelo ili tijela iz članka 2. stavka 2. temeljne Uredbe dostavljaju na zahtjev obrasce izvoznih dozvola.

Članak 3.

1.   Obrazac se tiska na bijelom papiru bez mehaničkih oštećenja, namijenjenom za pisanje i mase najmanje 55 grama po četvornom metru.

2.   Dimenzije obrazaca su 210 × 297 mm.

3.   Obrasci se tiskaju i ispunjavaju na službenom jeziku Zajednice, koji određuju nadležna tijela države članice koja dozvolu izdaje. Nadležna tijela države članice u kojoj se obrazac podnosi mogu zatražiti prijevod na jezik, ili na jedan od službenih jezika te države članice. U tom slučaju, troškove prijevoda snosi nositelj dozvole.

4.   Države članice odgovorne su za:

5.   Obrasci se, ako je moguće, ispunjavaju mehaničkim ili elektroničkim putem. Međutim, zahtjev se može čitko ispuniti i rukom; u potonjem slučaju, ispunjava se tintom i velikim tiskanim slovima. Bez obzira na to koji se postupak koristi, obrasci ne smiju sadržavati izbrisane ili precrtane riječi ili druge izmjene.

ODJELJAK II.

Uporaba dozvola

Članak 4.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., zasebna izvozna dozvola izdaje se za svaku pošiljku kulturnih dobara.

2.   Za potrebe stavka 1., pošiljka znači jedno kulturno dobro ili više kulturnih dobara.

3.   Ako pošiljka sadrži više kulturnih dobara, nadležna tijela odlučuju izdaje li se za takvu pošiljku jedna ili nekoliko izvoznih dozvola.

Članak 5.

Obrazac se sastoji od tri lista:

Članak 6.

1.   Podnositelj zahtjeva na zahtjevu i drugim listovima ispunjava rubrike 1, od 3 do 19 A i 21 te, po potrebi, 23. Međutim, države članice mogu odrediti da je potrebno ispuniti samo zahtjev.

2.   Zahtjevu se prilaže:

3.   Nadležna tijela mogu zahtijevati, u svrhu izdavanja izvozne dozvole, fizičko predočenje kulturnih dobara koja će se izvoziti.

4.   Sve troškove nastale primjenom stavaka 2. i 3. snosi podnositelj zahtjeva koji traži izvoznu dozvolu.

5.   Za izdavanje izvozne dozvole, pravilno ispunjen obrazac podnosi se nadležnim tijelima koja određuju države članice sukladno članku 2. stavku 2. temeljne Uredbe. Kada nadležno tijelo izda izvoznu dozvolu, prvi primjerak zadržava to tijelo, a preostali se primjerci vraćaju nositelju izvozne dozvole ili njegovom ovlaštenom predstavniku.

Članak 7.

Izvoznoj deklaraciji prilaže se:

Članak 8.

1.   Carinarnica ovlaštena za prihvaćanje izvozne deklaracije provjerava da su pojedini podaci navedeni u izvoznoj deklaraciji u skladu s podacima navedenima na izvoznoj dozvoli i da se na tu dozvolu upućuje u rubrici 44 izvozne deklaracije.

Carinarnica poduzima odgovarajuće mjere u svrhu identifikacije. Te se mjere sastoje od stavljanja žiga ili pečata carinarnice. Obrazac izvozne dozvole, čija se preslika prilaže listu 3 pojedinog upravnog dokumenta, vraća se tijelu koje je izdalo dozvolu.

2.   Nakon popunjavanja rubrike 19B, carinarnica ovlaštena prihvatiti izvoznu deklaraciju vraća podnositelju deklaracije ili njegovom ovlaštenom predstavniku, list namijenjen nositelju.

3.   Obrazac o ovlaštenju, koji se vraća tijelu koje je izdalo dozvolu, mora pratiti pošiljku do carinarnice na mjestu izlaska iz Zajednice. Carinarnica po potrebi ispunjava rubriku 5 obrasca i stavlja svoj pečat u rubriku 22 te ga vraća nositelju izvozne dozvole ili njegovom ovlaštenom predstavniku, kako bi se obrazac mogao vratiti natrag tijelu koje je izdalo dozvolu.

Članak 9.

1.   Razdoblje valjanosti izvoznih dozvola ne smije prelaziti dvanaest mjeseci od datuma izdavanja.

2.   U slučaju zahtjeva za privremenim izvozom, nadležna tijela mogu odrediti rok unutar kojeg se kulturna dobra moraju ponovno uvesti u državu članicu koja dozvolu izdaje.

3.   Ako izvozna dozvola istekne, a da nije korištena, nositelj odmah vraća listove koje posjeduje tijelu nadležnom za izdavanje dozvole.

Članak 10.

Odredbe glave IX. Uredbe Komisije (EEZ) br. 1214/92 (2) i članka 22. stavka 6. Dodatka I. Konvenciji o zajedničkom tranzitnom postupku zaključenoj 20. svibnja 1987. (3) između Zajednice i država članica EFTA-e primjenjuju se kada dobra obuhvaćena ovom Uredbom prolaze kroz teritorij država članica EFTA-e tijekom njihovog kretanja unutar Zajednice.

Članak 11.

Ova Uredba stupa na snagu 1. travnja 1993.

(1)  SL L 395, 31.12.1992., str. 1.

(2)  SL L 132, 16.5.1992., str. 1.

(3)  SL L 226, 13.8.1987., str. 2., kako je izmijenjena Odlukom br. 1/91 Zajedničkog odbora EEZ-a i EFTA-e o zajedničkom tranzitu od 19. rujna 1991., (SL L 402, 31.12.1992.).

PRILOG

EUROPSKA ZAJEDNICA – KULTURNA DOBRA 1