02/Sv. 015

HR

Službeni list Europske unije

13


31989L0608


L 351/34

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.11.1989.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 21. studenoga 1989.

o uzajamnoj pomoći među upravnim tijelima država članica i suradnji između potonjih i Komisije radi osiguranja pravilne primjene zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim stvarima

(89/608/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da se u sektoru poljoprivrede uvode opsežni propisi u području veterinarstva i zootehnike;

budući da neometano funkcioniranje zajedničke poljoprivredne politike i zajedničkog tržišta za poljoprivredne proizvode kao i moguće ukidanje veterinarskih pregleda na granicama s ciljem uspostavljanja unutarnjeg tržišta za proizvode koji su predmet takvih pregleda, nameće da je potrebno pojačati suradnju između tijela koja su odgovorna, u svakoj državi članici, za primjenu veterinarskih i zootehničkih propisa;

budući da je stoga primjereno donijeti pravila prema kojima nadležna tijela država članica moraju pružiti jedna drugoj pomoć i surađivati s Komisijom tako da se osigura pravilna primjena veterinarskih i zootehničkih propisa, a posebno sprečavanjem i otkrivanjem kršenja takvih propisa i otkrivanjem bilo koje aktivnosti koja je ili se čini da je u suprotnosti s njima;

budući da se za donošenje takvih pravila treba rukovoditi, koliko je god moguće, odredbama Zajednice koje su propisane Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1468/81 od 19. svibnja 1981. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i suradnji između njih i Komisije radi osiguranja pravilne primjene zakonodavstva o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (4), kako je izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 945/87 (5); budući da je potrebno uzeti u obzir posebnost zdravstvenih propisa,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ovom se Direktivom propisuju načini na koje nadležna tijela u državama članicama, odgovorna za praćenje zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim stvarima surađuju s onima u drugim državama članicama i s odgovarajućim službama Komisije kako bi se osigurala sukladnost s takvim zakonodavstvom.

Članak 2.

1.   Za potrebe ove Direktive:

„zakonodavstvo o veterinarskim stvarima” znači sve odredbe Zajednice i odredbe koje doprinose primjeni propisa Zajednice koji uređuju zdravlje životinja, zdravlje ljudi s obzirom na veterinarski sektor, sanitarni pregled životinja, mesa i drugih proizvoda životinjskoga podrijetla, kao i zaštitu životinja,

„zootehničko zakonodavstvo” znači sve odredbe Zajednice i odredbe koje doprinose primjeni propisa Zajednice u zootehničkim stvarima,

„tijelo koje je podnositelj zahtjeva” znači nadležno tijelo države članice koje podnosi zahtjev za pomoć,

„tijelo kojem se upućuje zahtjev” znači nadležno tijelo države članice kojem je upućen zahtjev za pomoć.

2.   Svaka država članica dužna je isporučiti drugim državama članicama i Komisiji popis nadležnih tijela iz članka 1. ove Direktive.

Članak 3.

Obveza pružanja pomoći koja je propisana ovom Direktivom ne odnosi se na dostavu podataka ili isprava koje su nadležna tijela iz članka 1. ove Direktive dobila na temelju ovlasti koje provode na zahtjev pravosudnih tijela.

Međutim, u slučaju zahtjeva za pomoć, takve podatke ili isprave potrebno je dostaviti, ne dovodeći u pitanje članak 14. ove Direktive, u svim slučajevima kada pravosudno tijelo s kojim se potrebno savjetovati s tim u vezi da svoj pristanak.

GLAVA I.

Pomoć na zahtjev

Članak 4.

1.   Na zahtjev, koji je propisno utemeljen, tijela koje je podnositelj zahtjeva, tijelo kojem se upućuje zahtjev:

dostavlja tijelu koje je podnositelj zahtjeva sve podatke, potvrde, isprave ili njihove ovjerene preslike koje posjeduje ili koje može pribaviti na način propisan u stavku 2. i koji su takvi da se može provjeriti da su odredbe veterinarskog i zootehničkog zakonodavstva ispunjene,

provodi sve potrebne istrage o točnosti podataka koje je poslalo tijelo koje je podnositelj zahtjeva i obavještava ga o ishodu takvih istraga, uključujući podatke koji su bili potrebni za njihovu provedbu.

2.   Da bi dobilo ove podatke, tijelo kojem se upućuje zahtjev ili upravno tijelo kojem se obratilo nastavlja sa postupkom kao da postupa u vlastito ime ili na zahtjev drugoga tijela iz vlastite države.

Članak 5.

1.   Na zahtjev tijela koje je podnositelj zahtjeva, tijelo kojem se upućuje zahtjev, uzimajući u obzir važeće propise u državi članici u kojoj je smješteno, obavještava tijelo koje je podnositelj zahtjeva ili se brine da ga se obavijesti o svim ispravama ili odlukama nadležnih tijela, a odnose se na primjenu zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim stvarima.

2.   Zahtjevi za obavijest, s naznakom pravnog akta ili odluke koju je potrebno isporučiti, na zahtjev tijela kojem se upućuje zahtjev prati prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice u kojoj je smješteno tijelo kojem se upućuje zahtjev.

Članak 6.

Na zahtjev tijela koje je podnositelj zahtjeva, tijelo kojem se upućuje zahtjev provodi ili nalaže provedbu ili nalaže pojačanu provedbu nadzora u području njegovog djelovanja gdje se sumnja na nepravilnosti, a posebno:

(a)

u objektima;

(b)

na mjestima gdje se odlaže roba;

(c)

pri najavljenim premještanjima robe;

(d)

u prijevoznim sredstvima.

Članak 7.

Na zahtjev tijela koje je podnositelj zahtjeva, tijelo kojem se upućuje zahtjev dostavlja mu sve odgovarajuće podatke koje posjeduje ili koje može dobiti u skladu s člankom 4. stavkom 2., a posebno u obliku izvješća i druge isprave ili njihove ovjerene preslike, ili izvatke iz takvih izvješća ili isprava o stvarno uočenim radnjama za koje tijelo koje je podnositelj zahtjeva smatra da su u suprotnosti sa zakonodavstvom o veterinarskim i zootehničkim stvarima.

GLAVA II.

Spontana pomoć

Članak 8.

1.   Nadležna tijela u svim državama članicama u skladu sa stavkom 2., spontano pomažu nadležnim tijelima u drugim državama članicama, bez da su za to bile prethodno zamoljene.

2.   Kad smatraju da je korisno u vezi sa zakonodavstvom o veterinarskim i zootehničkim stvarima, nadležna tijela u svim državama članicama:

(a)

što je više moguće provode nadzor iz članka 6. ili nalažu njegovu provedbu;

(b)

isporučuju što je prije moguće nadležnim tijelima drugih država članica sve dostupne podatke, a naročito u obliku izvješća i druge isprave o radnjama za koje smatraju da su u suprotnosti sa zakonodavstvom o veterinarskim i zootehničkim stvarima, a posebno o načinima i metodama koje se koriste u provedbi takvih radnji.

GLAVA III.

Završne odredbe

Članak 9.

1.   Nadležna tijela svake države članice dostavljaju Komisiji čim im budu dostupni:

(a)

sve podatke za koje smatraju da su korisni u vezi:

s robom za koju je postojala sumnja ili se sumnja da je bila predmet transakcija koje su u suprotnosti sa zakonodavstvom o veterinarskim i zootehničkim stvarima,

s metodama ili postupcima koji su se koristili ili se sumnja da su bili korišteni u suprotnosti s takvim zakonodavstvom;

(b)

sve podatke o nedostatku ili manjkavostima navedenoga zakonodavstva čija je primjena to otkrila ili naznačila.

2.   Komisija dostavlja nadležnim tijelima svake države članice, čim joj budu na raspolaganju, sve podatke koji omogućuju sukladnost s veterinarskim i zootehničkim zakonodavstvom.

Članak 10.

1.   Ako nadležna tijela u državi članici otkriju da su radnje u suprotnosti ili se smatra da su u suprotnosti s propisima o veterinarskim i zootehničkim stvarima, a koje su od posebnog interesa na razini Zajednice, a posebno:

ako imaju ili bi mogle imati posljedice u drugim državama članicama, ili

ako se navedenim tijelima čini da bi slične radnje mogle biti izvođene u drugima državama članicama,

ta tijela odmah obavješćuju Komisiju, ili na svoju vlastitu inicijativu ili na utemeljeni zahtjev Komisije, o svim odgovarajućim podacima, kad je potrebno u obliku isprava ili preslika ili izvadaka iz isprava, koji su potrebni za utvrđivanje činjenica tako da se omogući Komisiji usklađivanje aktivnosti u državama članicama.

Komisija prosljeđuje te podatke nadležnim tijelima u drugim državama članicama.

2.   Ako se podaci iz stavka 1. odnose na slučajeve kad postoji vjerojatnost rizika za zdravlje ljudi i u odsutnosti drugih metoda prevencije, podaci mogu, nakon savjetovanja između stranaka i Komisije, biti predmet utemeljene obavijesti za javnost.

3.   Podaci koji se odnose na fizičke ili pravne osobe priopćavaju se na način predviđen stavkom 1. samo u mjeri u kojoj je potrebno za utvrđivanje radnji koje su u suprotnosti sa zakonodavstvom o veterinarskim i zootehničkim stvarima.

4.   Kad nadležno tijelo države članice primijeni stavak 1., nije potrebno priopćiti podatke na način predviđen člankom 8. stavkom 2. točka (b) i člankom 9. nadležnim tijelima drugih država članica.

Članak 11.

Komisija i države članice, koje se sastaju u okviru Stalnog veterinarskog odbora ili Stalnog zootehničkog odbora:

načelno proučavaju primjenu uzajamne pomoći predviđene ovom Direktivom,

proučavaju odgovarajuće podatke dostavljene Komisiji u skladu s člancima 9. i 10. – i postupke za takvu dostavu podataka – s ciljem donošenja zaključaka.

U svjetlu tih proučavanja, Komisija, ako je potrebno, predlaže izmjene postojećih odredaba Zajednice ili predlaže dodatne odredbe.

Članak 12.

Za potrebe primjene ove Direktive, države članice poduzimaju potrebne mjere za:

(a)

osiguranje nesmetanog unutarnjeg usklađivanja između nadležnih tijela iz članka 1.;

(b)

uspostavljanje, u svojim uzajamnim odnosima i prema potrebi, izravne suradnje između tijela koja su za ove potrebe posebno ovlastile.

Članak 13.

1.   Ova Direktiva ne obvezuje nadležna tijela država članica da jedna drugima odobravaju pomoć ako bi to moglo ugroziti javnu politiku ili bilo koji drugi temeljni interes države u kojoj su smještena.

2.   Potrebno je navesti razloge za svako odbijanje pružanja pomoći.

Članak 14.

Dostava podataka predviđena ovom Direktivom može se zamijeniti dostavom elektroničkim putem u bilo kojem obliku.

Članak 15.

1.   Svi podaci dostavljeni u bilo kojem obliku u skladu s ovom Direktivom smatraju se povjerljivima. Takvi su podaci obuhvaćeni obvezom čuvanja profesionalne tajne i zaštićeni su zakonodavstvom države članice koja ih je primila i odgovarajućim odredbama koje važe za tijela Zajednice.

Podaci iz podstavka 1. ovog stavka ne smiju se, ponajprije, slati drugim osobama osim onima u državama članicama ili u institucijama Zajednice čija dužnost zahtijeva pristup do takvih podataka. Ne smije ih se koristiti za druge potrebe osim onih koje predviđa ova Direktiva, osim u slučaju kad tijelo koje ih je dostavilo izričito izda svoju suglasnost i ako se važeće odredbe, u državi članici u kojoj se nalazi tijelo koje ih je primilo, ne protive takvoj dostavi ili korištenju.

Podaci predviđeni ovom Direktivom priopćavaju se tijelu koje je podnositelj zahtjeva samo u mjeri u kojoj to nije u suprotnosti s odredbama koje važe u državi članici ili za tijelo kojem se upućuje zahtjev.

Države članice osiguravaju da podaci dobiveni prema sustavu uzajamne pomoći ostanu povjerljivi, čak i nakon zatvaranja predmeta.

2.   Stavak 1. ne sprečava korištenje podataka dobivenih u skladu s ovom Direktivom u bilo kojem pravnom sporu ili postupku koji bi bio naknadno započet zbog nepoštivanja zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim stvarima ili u primjerima ometanja ili otkrivanja nepravilnosti na štetu fondova Zajednice.

Nadležno tijelo države članice koje dostavlja te podatke potrebno je odmah obavijestiti o takvom korištenju.

Članak 16.

Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o dvostranim sporazumima o uzajamnoj pomoći među veterinarskim upravama sklopljenih s trećim zemljama.

Komisija također obavješćuje države članice o sporazumima takve vrste koje je sklopila s trećim zemljama.

Članak 17.

Države članice se uzajamno odriču zahtjeva za povrat troškova nastalih u skladu s ovom Direktivom osim, prema potrebi, u pogledu honorara koji se isplaćuju stručnjacima.

Članak 18.

Ova Direktiva ne utječe na primjenu propisa o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima u državama članicama.

Članak 19.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. srpnja 1991. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 20.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. studenoga 1989.

Za Vijeće

Predsjednik

H. NALLET


(1)  SL C 225, 31.8.1988., str. 4.

(2)  SL C 326, 19.12.1988., str. 28.

(3)  SL C 56, 6.3.1989., str. 7.

(4)  SL L 144, 2.6.1981., str. 1.

(5)  SL L 90, 2.4.1987., str. 3.