09/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

3

31983L0182

L 105/59

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.03.1983.

DIREKTIVA VIJEĆA

od 28. ožujka 1983.

o oslobođenju od poreza unutar Zajednice za određena prijevozna sredstva koja se privremeno uvoze iz jedne države članice u drugu

(83/182/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 99.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da slobodu kretanja osoba s boravištem u Zajednici unutar Zajednice ometaju porezne mjere koje se primjenjuju na privremen uvoz određenih prijevoznih sredstava za privatnu ili poslovnu uporabu;

budući da je otklanjanje prepreka koje proizlaze iz poreznih mjera posebno nužno ako se želi uspostaviti gospodarsko tržište sa značajkama sličnim značajkama domaćeg tržišta;

budući da treba omogućiti da se u određenim slučajevima definitivno utvrdi ima li osoba zaista boravište u određenoj državi članici;

budući da je u prvoj fazi poželjno ograničiti područje primjene ove Direktive o određenim prijevoznim sredstvima na ona koja se steknu ili uvoze u skladu s općim uvjetima oporezivanja koji su na snazi na domaćem tržištu države članice,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Područje primjene

1.   Pod dolje navedenim uvjetima, države članice kod privremenog uvoza iz druge države članice oslobađaju motorna cestovna vozila (uključujući i njihove prikolice), kamp prikolice, izletničke brodove, privatne letjelice, bicikle, tricikle i jahaće konje od:

—

poreza na promet, trošarina i svih ostalih poreza na potrošnju,

—

poreza navedenih u Prilogu ovoj Direktivi.

2.   Oslobođenja navedena u stavku 1. primjenjuju se također za uobičajene rezervne dijelove, dodatke i opremu koji se uvoze s ovim prijevoznim sredstvima.

3.   Komercijalna vozila se isključuju od oslobođenja iz stavka 1.

4.

(a)

Područje primjene ove Direktive ne obuhvaća privremen uvoz osobnih vozila, kamp prikolica, izletničkih brodova, privatnih letjelica, bicikala i tricikala za osobnu uporabu koja nisu stečena ili uvezena u skladu s općim uvjetima oporezivanja koji su na snazi na domaćem tržištu države članice i/ili koja zbog njihovog izvoza podliježu oslobađanju od ili povratu poreza na promet, trošarina ili nekog drugog poreza na potrošnju.

U smislu ove Direktive, za prijevozna sredstva nabavljena pod uvjetima navedenim u članku 15. stavku 10. Direktive 77/388/EEZ (4), smatra se da udovoljavaju općim uvjetima oporezivanja na snazi na domaćem tržištu države članice; međutim, države članice mogu smatrati da prijevozna sredstva nabavljena pod uvjetima navedenim u trećoj alineji predmetne točke 10. ne udovoljavaju tim uvjetima.

(b)

Vijeće, na prijedlog Komisije, prije 31. prosinca 1985. jednoglasno usvaja Zajednička pravila o oslobođenju prijevoznih sredstava iz prvog stavka gornje točke (a) uzimajući u obzir potrebu izbjegavanja dvostrukog oporezivanja te potrebu osiguranja uobičajenog, potpunog oporezivanja prijevoznih sredstava za osobnu uporabu.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„komercijalno vozilo” znači svako cestovno vozilo koje je svojim oblikom ili opremom pogodno i namijenjeno za prijevoz, bez obzira na naplatu:

—

više od devet osoba uključujući vozača,

—

robe,

kao i svako cestovno vozilo za posebnu uporabu koja nije prijevoz kao takav;

(b)

„privatno vozilo” znači svako cestovno vozilo uključujući i njegovu prikolicu ako je ima, osim onih iz podstavka (a);

(c)

„poslovna uporaba” prijevoznih sredstava znači uporaba prijevoznog sredstva u izravnom obavljanju neke djelatnosti uz naknadu ili s ciljem ostvarivanja financijske koristi;

(d)

„privatna uporaba” znači svaka druga uporaba osim poslovne.

Članak 3.

Privremen uvoz određenih prijevoznih sredstava za privatnu uporabu

Ako se privatno vozilo, kamp kućica, plovilo za rekreaciju, privatna letjelica, tricikl ili bicikl privremeno uvoze, uvezena se roba oslobađa poreza iz članka 1. za razdoblje, (kontinuirano ili ne), od najviše šest mjeseci u bilo kojih 12 mjeseci pod uvjetom da:

(a)

osoba koja uvozi:

(aa)

ima uobičajeno boravište u državi članici koja nije ona u koju privremeno uvozi vozilo;

(bb)

koristi to prijevozno sredstvo za svoju privatnu uporabu;

(b)

se navedeno prijevozno sredstvo ne otuđi ili iznajmi u državi članici u koju je privremeno uvezeno ili se posudi osobi koja ima boravište u toj državi članici. Međutim, privatna vozila koja su u vlasništvu tvrtke za iznajmljivanje vozila sa sjedištem u Zajednici mogu se ponovno iznajmiti osobama koje nemaju boravište u Zajednici s ciljem ponovnog izvoza, ako su u zemlji zbog ugovora o najmu koji je završio u toj državi. Zaposlenici tvrtke za iznajmljivanje vozila ih također mogu vratiti u državu članicu gdje su izvorno bila iznajmljena čak i ako taj zaposlenik ima boravište u državi članici u koju je vozilo privremeno uvezeno.

Članak 4.

Privremen uvoz privatnih vozila u poslovne svrhe

1.   Privatno vozilo koje se privremeno uveze za poslovnu uporabu oslobađa se poreza iz članka 1. pod uvjetom da:

(a)

osoba koja uvozi to privatno vozilo:

(aa)

ima uobičajeno boravište u državi članici koja nije ona u koju privremeno uvozi vozilo;

(bb)

ne koristi vozilo unutar države članice u koju je privremeno uvezeno s ciljem prijevoza putnika za najam ili materijalnu naknadu bilo koje vrste, ili za industrijski i/ili komercijalan prijevoz robe bez obzira je li to uz naknadu ili ne;

(b)

se privatno vozilo ne otuđi ili iznajmi ili posudi u državi članici u koju je privremeno uvezeno;

(c)

je privatno vozilo nabavljeno ili uvezeno u skladu s općim uvjetima oporezivanja koja su na snazi na domaćem tržištu države članice gdje je korisnikovo uobičajeno boravište te da zbog izvoza ne podliježe oslobođenju ili povratu poreza na promet, trošarine ili nekog drugog poreza na potrošnju.

Smatra se da je taj uvjet ispunjen ako privatno vozilo ima standardne registarske pločice države članice u kojoj je registrirano, isključujući sve vrste privremenih pločica.

Međutim, u slučaju privatnih vozila koja su registrirana u državi članici u kojoj izdavanje standardnih registarskih pločica nije uvjetovano poštivanjem općih uvjeta oporezivanja koja vrijede na domaćem tržištu, tada korisnici trebaju predočiti bilo kakav primjeren dokaz da su plaćeni porezi na potrošnju.

2.   Oslobođenje propisano stavkom 1. primjenjuje se za razdoblje, kontinuirano ili ne od:

—

sedam mjeseci u bilo kojih 12 mjeseci za privatna vozila koja uvozi jedan od komercijalnih posrednika navedenih u članku 3. Direktive 64/224/EEZ (5),

—

šest mjeseci u bilo kojih 12 mjeseci u svim ostalim slučajevima.

Članak 5.

Posebni slučajevi privremenog uvoza privatnih vozila

1.   Privremeno uvezena privatna vozila oslobađaju se poreza iz članka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)

ako se privatno vozilo registrirano u državi korisnikovog uobičajenog boravišta redovno koristi za putovanja iz mjesta boravišta u mjesto rada u poduzeću na području druge države članice i obrnuto. Oslobođenja s te osnove nisu vremenski ograničena;

(b)

ako student koristi privatno vozilo registrirano u državi svojeg uobičajenog boravišta na području druge države članice u kojoj boravi isključivo zbog studiranja.

2.   Oslobođenja iz stavka 1. podliježu ispunjavanju samo jednog uvjeta, a to je da se poštuju odredbe članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

Članak 6.

Oslobođenja za privremen uvoz jahaćih konja za potrebe jahačkih izleta

Jahaći konji koji se privremeno uvoze u državu članicu, oslobađaju se poreza iz članka 1. na tri mjeseca pod uvjetom da:

(a)

navedeni konji uđu na područje države članice privremenog uvoza radi i/ili tijekom jahaćih izleta s jahačem. Države članice mogu isključiti iz ovih oslobođenja uvoz konja koji se prevoze na nekom od prijevoznih sredstava od strane osoba koje imaju boravište u Zajednici;

(b)

se oslobođenje traži ne kasnije od vremena ulaska na područje države članice privremenog uvoza. Ako se oslobođenje zatraži prije privremenog uvoza tada se jahač može osloboditi obveze ulaska na područje države članice preko graničnog prijelaza;

(c)

se navedeni konji ne iznajmljuju, posuđuju ili otuđe trećoj strani u državi članici privremenog uvoza ili koriste u druge svrhe osim izleta.

Članak 7.

Opća pravila za određivanje boravišta

1.   Za potrebe ove Direktive, „uobičajeno boravište” znači mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.

Međutim, uobičajenim boravištem osobe čije su poslovne veze na drugom mjestu od osobnih te koja stoga usporedo živi na različitim mjestima koja se nalaze u dvije ili više država članica se smatra ono u kojem ima osobne veze pod uvjetom da se ta osoba tamo redovno vraća. Ovaj zadnji uvjet nije potrebno ispuniti ako osoba živi u državi članici radi izvršenja zadaće točno određenog trajanja. Pohađanje sveučilišta ili škole ne podrazumijeva promjenu uobičajenog boravišta.

2.   Pojedinci dokazuju mjesto uobičajenog boravišta na bilo koji prikladan način kao što je predočenje osobne iskaznice ili nekog drugog valjanog dokumenta.

3.   Ako nadležna tijela države članicu privremenog uvoza sumnjaju u valjanost izjave o uobičajenom boravištu dane u skladu sa stavkom 2. ili za potrebe određenih posebnih kontrola, mogu zatražiti bilo koju dodatnu informaciju ili dokaz.

Članak 8.

Dopunska pravila za određivanje boravišta u slučaju poslovne uporabe privatnog vozila

U iznimnim slučajevima u kojima unatoč pružanju dodatnih informacija iz članka 7. stavka 3. nadležnim vlastima države članice uvoza i dalje postoji ozbiljna sumnja, privremen uvoz privatnog vozila u poslovne svrhe može se uvjetovati plaćanjem jamstva.

Međutim, ako korisnik vozila predoči dokaze da je njegovo uobičajeno boravište u drugoj državi članici, tijela države članice privremenog uvoza vrše povrat jamstva unutar dva mjeseca od datuma kad se predoče dokazi.

Članak 9.

Posebni dogovori

1.   Države članice mogu zadržati i/ili uvesti liberalnije dogovore od onih propisanih ovom Direktivom. Posebno mogu na zahtjev uvoznika dopustiti privremen uvoz na dulji rok od onog iz članka 3. i članka 4. stavka 2. U ovom zadnjem slučaju, države članice mogu uvesti poreze navedene u Prilogu za razdoblje koje prelazi ono utvrđeno ovom Direktivom. Države članice mogu također dopustiti da se privatna vozila navedena u drugoj rečenici članka 3. stavka (b) ponovno iznajme osobi koja ima boravište u državi članici uvoza s ciljem njihovog ponovnog izvoza.

2.   Države članice ne mogu ni pod kojim uvjetima na temelju ove Direktive primijeniti oslobođenja od poreza unutar Zajednice nepovoljnija od onih koja bi postojala za prijevozna sredstva iz trećih zemalja.

3.   Kraljevina Danska može zadržati pravila koja se primjenjuju u toj državi u vezi s uobičajenim boravištem prema kojima se za svaku osobu, uključujući i studente, u vezi sa slučajem iz članka 5. stavka 1. točke (b), smatra da ima uobičajeno boravište u Danskoj ako tamo živi jednu godinu ili 365 dana u razdoblju od 24 mjeseca.

Međutim, da bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje:

—

ako se zbog primjene ovih pravila smatra da osoba ima dva boravišta tada se smatra da je uobičajeno boravište tamo gdje žive supružnik i djeca,

—

u sličnim slučajevima se Kraljevina Danska savjetuje s drugom državom članicom zbog odluke koje od dvaju boravišta treba koristiti za potrebe oporezivanja.

Prije isteka razdoblja od tri godine, Vijeće na temelju izvješća Komisije ponovno ispituje izuzeće iz ovog stavka te ako je potrebno usvaja mjere na prijedlog Komisije na temelju članka 99. Ugovora kako bi se osiguralo ukidanje izuzeća.

4.   Države članice obavješćuju Komisiju o dogovorima iz stavka 1. istodobno s ispunjenjem obaveza utvrđenih člankom 10. Komisija zatim izvještava o ovim dogovorima sve ostale države članice.

Članak 10.

Završne odredbe

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. siječnja 1984. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Ako praktična primjena ove Direktive prouzrokuje poteškoće, nadležna tijela predmetnih država članica donose potrebne odluke zajedničkim sporazumom, posebno u vezi s konvencijama i direktivama Zajednice o međusobnoj pomoći.

3.   Države članice vode računa o tome da Komisiji dostave tekstove glavnih sljedećih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

4.   Svake dvije godine Komisija nakon savjetovanja s državama članicama podnosi Vijeću i Europskom parlamentu izvješće o primjeni ove Direktive u državama članicama, posebno se osvrćući na koncept „uobičajenog boravišta” te predlaže potrebne odredbe Zajednice kako bi se postigao jedinstven sustav u svim državama članicama.

Članak 11.

Ova je Direktiva upućena državama članicama

Sastavljeno u Bruxellesu 28. ožujka 1983.

Za Vijeće

Predsjednik

J. ERTL

(1)  SL C 267, 21.11.1975., str. 8.

(2)  SL C 53, 8.3.1976., str. 37.

(3)  SL C 131, 12.6.1976., str. 50.

(4)  SL L 145, 13.6.1977., str. 1.

(5)  SL 56, 4.4.1964., str. 869/64.

PRILOG

Popis poreza iz druge alineje članka 1. stavka 1.

BELGIJA

—

Taxe de circulation sur les véhicules automobiles

(Arrêté royal du 23 novembre 1965 portant codification des dispositions légales relatives aux taxes assimilées aux impots sur les revenus — Moniteur belge du 18 janvier 1966)

—

Verkeersbelasting op de autovoertuigen

(Koninklijk Besluit van 23 november 1965 houdende codificatie van de wettelijke bepalingen betreffende de met de inkomstenbelastingen gelijkgestelde belastingen — Belgisch Staatsblad van 18 januari 1966)

DANSKA

—

Vægtafgift af motorkøretøjer (Bekendtgørelse Nr. 658 af 28. december 1977)

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA

—

Kraftfahrzeugsteuer (Kraftfahrzeugsteuergesetz – 1979)

—

Kraftfahrzeugsteuer (Durchführungsverordnung – 1979)

GRČKA

—

Τέλη κυκλοφορίας (N. 2367/53 ως ιαχύει αήμερα)

FRANCUSKA

—

Taxe différentielle sur les véhicules à moteur

Loi no 77-1467 du 30 décembre 1977

—

Taxe sur les véhicules d’une puissance fiscale supérieure à 16 CV immatriculés dans la catégorie des voitures particulières

Loi de finances 1979 - Article 1007 du code général des impôts

IRSKA

—

Motor vehicle excise duties

(Finance (Excise Duties) (Vehicles) Act 1952 as amended, and Section 94, Finance Act 1973 as amended)

ITALIJA

—

Tassa sulla circolazione degli autoveicoli

(TU delle leggi sulle tasse automobilistiche approvato con DPR n. 39 del 5 febbraio 1953 e successive modificazioni)

LUKSEMBURG

—

Taxe sur les véhicules automoteurs

Loi allemande du 23 mars 1935 (Kraftfahrzeugsteuergesetz) maintenue en vigueur par l’arrêté grand-ducal du 26 octobre 1944, modifiée par la loi du 4 août 1975 et les règlements grand-ducaux du 15 septembre 1975 et du 31 octobre 1975

NIZOZEMSKA

—

Motorrijtuigenbelasting (wet op de motorrijtuigenbelasting 21 juli 1966, Stb 332 - wet van 18 december 1969/Stb 548)

UJEDINJENA KRALJEVINA

—

Vehicle excise duty (Vehicles (Excise) Act 1971)