13/Sv. 1

HR

Službeni list Europske unije

5


31971L0320


L 202/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


DIREKTIVA VIJEĆA

od 26. srpnja 1971.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica

(71/320/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju zadovoljiti sukladno nacionalnom zakonodavstvu odnose, među ostalim, na kočne uređaje određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica;

budući da se ti zahtjevi razlikuju od jedne države članice do druge; budući da je stoga nužno da sve države članice usvoje iste zahtjeve, povrh ili umjesto postojećih propisa, kako bi se omogućila primjena postupka EEZ homologacije tipa za svaki tip vozila, koji je bio predmet Direktive Vijeća od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (3);

budući da usklađeni zahtjevi moraju osigurati sigurnost na cestama unutar cijele Zajednice,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   U svrhu ove Direktive „vozilo” je svako motorno vozilo koje pripada unutar jedne od međunarodnih kategorija navedenih u daljnjem tekstu i koje je namijenjeno uporabi na cesti, s nadogradnjom ili bez nje, koje ima najmanje četiri kotača i najveću konstrukcijsku brzinu veću od 25 km/h i njihovih prikolica, uz izuzeće vozila koja voze po tračnicama, poljoprivrednih traktora te strojeva i radnih strojeva:

(a)

Kategorija M: motorna vozila koja imaju najmanje četiri kotača, ili imaju tri kotača ako najveća težina prelazi 1 metričku tonu, i koriste se za prijevoz putnika:

kategorija M1:

vozila koja se koriste za prijevoz putnika i koja osim sjedala za vozača nemaju više od osam sjedala,

kategorija M2:

vozila koja se koriste za prijevoz putnika i koja osim sjedala za vozača imaju više od osam sjedala, i čija najveća težina ne prelazi 5 metričkih tona,

kategorija M3:

vozila koja se koriste za prijevoz putnika i koja osim sjedala za vozača imaju više od osam sjedala i čija najveća težina prelazi 5 metričkih tona.

(b)

Kategorija N: motorna vozila koja imaju najmanje četiri kotača, ili imaju tri kotača ako najveća težina prelazi 1 metričku tonu, i koriste se za prijevoz tereta:

kategorija N1:

vozila koja se koriste za prijevoz tereta i koja imaju najveću težinu ne veću od 3,5 metričkih tona,

kategorija N2:

vozila koja se koriste za prijevoz tereta i koja imaju najveću težinu veću od 3,5 ali ne veću od 12 metričkih tona,

kategorija N3:

vozila koja se koriste za prijevoz tereta i koja imaju najveću težinu veću od 12 metričkih tona.

(c)

Kategorija O: prikolice (uključujući poluprikolice):

kategorija O1:

prikolice s najvećom težinom koja ne prelazi 0,75 metričkih tona,

kategorija O2:

prikolice s najvećom težinom koja prelazi 0,75 ali ne prelazi 3,5 metričke tone,

kategorija O3:

prikolice s najvećom težinom koja prelazi 3,5 ali ne prelazi 10 metričkih tona,

kategorija O4:

prikolice s najvećom težinom koja prelazi 10 metričkih tona.

2.   Zglobna vozila kategorije M izrađena iz dva neodvojiva ali zglobno povezana dijela smatraju se jednim vozilom.

3.   Kod vučnih vozila kategorije M ili N koja su konstruirana da budu spojena s poluprikolicom, najveća težina koja se uzima u obzir kod kategorizacije tih vozila je težina vučnog vozila u voznom stanju uvećana za najveću težinu koju na vučno vozilo prenosi poluprikolica i, prema potrebi, najveću težinu vlastita tereta vučnog vozila.

4.   Kod vozila kategorije N, oprema i naprave određenih posebnih vozila koja nisu namijenjena za prijevoz putnika (kao što su auto-dizalice, pokretne radionice, reklamna vozila) smatraju se teretom.

5.   Najveća težina koja se uzima u obzir kod kategorizacije poluprikolica kategorije O je težina prenesena na tlo osovinom ili osovinama poluprikolice spojene na vučno vozilo i opterećene najvećim teretom.

Članak 2.

Nijedna država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EEZ homologacije tipa ili nacionalne homologacije tipa vozila zbog razloga koji se odnose na njegove kočne uređaje, ako je to vozilo opremljeno uređajima određenim u Prilozima I. do VIII. i ako ti uređaji zadovoljavaju zahtjeve određene u tim Prilozima.

Članak 3.

Država članica koja je dodijelila homologaciju tipa treba poduzeti neophodne mjere kako bi bila obaviještena o svakoj preinaci sastavnog dijela ili značajke navedene u točki 1.1. Priloga I. Nadležno tijelo te države odlučuje treba li na preinačenom prototipu provesti novi niz ispitivanja te treba li izdati novi izvještaj o ispitivanju. Ako se pri tim ispitivanjima utvrdi nesukladnost zahtjevima ove Direktive, preinake se ne odobravaju.

Članak 4.

Do stupanja na snagu pojedinačne Direktive o definiciji „gradskog autobusa” ta se vozila i nadalje podvrgavaju ispitivanju tipa II A opisanom u Prilogu II., ako njihova najveća težina prelazi 10 metričkih tona.

Članak 5.

Izmjene neophodne za prilagođavanje zahtjeva iz Priloga, kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak, donose se u skladu s postupkom određenim u članku 13. Direktive Vijeća od 6. veljače 1970. o homologaciji tipa motornih vozila i njihovih prikolica.

Članak 6.

1.   Države članice stavljaju na snagu propise koji sadrže zahtjeve potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od 18 mjeseci od njezinog priopćenja i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Od 1. listopada 1974. odredbe iz točke 2.2.1.4. Priloga I. također se primjenjuju na druga vozila, osim vozila kategorije M3 i N3.

3.   Države članice osiguravaju da se Komisiji dostave tekstovi glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. srpnja 1971.

Za Vijeće

Predsjednik

A. MORO


(1)  SL C 160, 18.12.1969., str. 7.

(2)  SL C 100, 1.8.1969., str. 13.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.


PRILOG I.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG II.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG III.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG IV.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG V.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG VI.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG VII.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG VIII.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).


PRILOG IX.

Vidi Direktivu Komisije 98/12/EZ (SL L 81, 18.3.1998., str. 1.).