31964L0432

DIREKTIVA VIJEĆA

od 26. lipnja 1964.

o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice

(64/432/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 43. i 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je Uredba Vijeća br. 20 o postupnoj uspostavi zajedničke organizacije tržišta svinjskog mesa (3) već na snazi, a slična se uredba treba donijeti za govedinu i teletinu, i budući da se te uredbe također odnose na trgovinu živim životinjama;

budući da su Uredbom br. 20. mnogi tradicionalni načini zaštite na granici nadomješteni jedinstvenim sustavom koji je posebno osmišljen da olakša trgovinu unutar Zajednice; budući da je uredba koja se treba donijeti za govedinu i teletinu također osmišljena za otklanjanje prepreka takvoj trgovini;

budući da provedba gore navedenih uredaba neće imati željeni učinak sve dok trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice ometaju razlike u zdravstvenim zahtjevima među državama članicama;

budući da se za otklanjanje tih razlika moraju poduzeti mjere u okviru zajedničke poljoprivredne politike i u skladu s već donesenim uredbama ili uredbama u pripremi o postupnoj uspostavi zajedničke organizacije tržišta; budući da se odredbe o zdravlju životinja država članica moraju stoga uskladiti;

budući da pravo država članica na temelju članka 36. Ugovora da, zbog zaštite života i zdravlja ljudi i životinja nastave primjenjivati zabrane ili ograničenja na uvoz, izvoz ili robu u provozu, ne znači da države članice nemaju obvezu usklađivanja odredaba na kojima su te zabrane odnosno ograničenja utemeljena, u mjeri u kojoj razlike među odredbama sprečavaju provedbu i funkcioniranje zajedničke poljoprivredne politike;

budući da, u smislu tog usklađivanja, od zemlje izvoznice treba zahtijevati da osigura da goveda i svinje za uzgoj, proizvodnju ili klanje namijenjene trgovini unutar Zajednice, mjesta iz kojih te životinje dolaze i iz kojih se otpremaju te prijevozna sredstva koja se koriste, ispunjavaju određene zahtjeve u vezi sa zdravljem životinja kako bi se osiguralo da životinje ne postanu izvorom zarazne ili infektivne bolesti;

budući da treba donijeti odredbu da službeni veterinar izdaje zdravstveni certifikat koji životinje prati do njihova odredišta, kako bi se države članice uvjerile da su ti zahtjevi ispunjeni;

budući da države članice moraju imati pravo zabraniti ulazak na svoje područje goveda i svinja, ako se za njih utvrdi da imaju, ili se sumnja da imaju, zaraznu ili infektivnu bolest, ako takvu bolest mogu proširiti bez da su od nje stvarno oboljeli ili ako ne ispunjavaju odredbe Zajednice o zdravlju životinja;

budući da ne postoji razlog da se državama članicama dopusti da zabrane ulazak goveda i svinja na njihovo područje zbog kojih nisu povezani sa zdravljem životinja i budući da stoga pošiljatelju na njegov zahtjev ili na zahtjev njegova zastupnika treba dopustiti da životinje vrati u zemlju izvoza, osim ako ne postoje razlozi da se to ne učini;

budući da se, u slučaju zabrane ili ograničenja, o razlozima treba obavijestiti pošiljatelja životinja ili njegovog zastupnika te nadležno središnje tijelo zemlje izvoza tako da budu upoznati s razlozima zbog kojih su takve mjere uvedene;

budući da u slučaju spora između pošiljatelja i nadležnog tijela države članice odredišta u vezi s opravdanošću zabrane ili ograničenja, pošiljatelju treba omogućiti da zatraži mišljenje veterinarskog stručnjaka kojega može odabrati iz odbora koji sastavlja Komisija;

budući da se čini da je bez ikakva zdravstvenog rizika u nekim slučajevima i za određene kategorije životinja moguće ublažiti opće odredbe ove Direktive, tako da se državi članici primateljici omogući da odobri opća ili posebna odstupanja;

budući da se, u određenim područjima koja predstavljaju posebne probleme, odredbe u državama članicama ne mogu uskladiti, dok se ne provede temeljitije ispitivanje;

budući da se za priloge od B do D može predvidjeti pojednostavnjeni postupak donošenja izmjena, s obzirom da su pravila sadržana u tim prilozima tehničke prirode i da su podložna promjenama; budući da Komisiji treba stoga povjeriti donošenje tih izmjena nakon savjetovanja s državama članicama,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na trgovinu goveda i svinja za uzgoj, proizvodnju ili klanje. unutar Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

Članak 3.

1.   Svaka država članica osigurava da se s njezina područja na područje druge države članice šalju samo goveda i svinje koje ispunjavaju opće uvjete predviđene stavkom 2., uzimajući pritom u obzir, kad je to primjereno, odredbe iz stavka 7. te posebne uvjete utvrđene za određene kategorije goveda i svinja iz stavaka od 3. do 6.

2.   Goveda i svinje obuhvaćene ovom Direktivom:

3.   Goveda za uzgoj ili proizvodnju osim tog moraju:

4.   Svinje za uzgoj ili proizvodnju moraju osim toga dolaziti iz uzgoja slobodnog od bruceloze, same ne smiju bolovati od bruceloze i moraju imati titar Brucelle manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po mililitru testom serumske aglutinacije u skladu s odredbama iz priloga A i C; test serumske aglutinacije zahtijeva se samo za svinje teže od 25 kilograma.

5.   Životinje za klanje, osim toga, ne smiju biti goveda ili svinje koje se kolju u okviru programa za iskorjenjivanje zarazne ili infektivne bolesti države članice.

6.   Goveda za klanje, starija od četiri mjeseca, osim toga moraju:

7.   Za trgovinu unutar Zajednice također se odobravaju: životinje za uzgoj ili proizvodnju ili životinje za klanje kupljene na službeno odobrenom sajmu za slanje u drugu državu članicu, ako taj sajam ispunjava sljedeće uvjete:

8.   Zemlja izvoznica određuje sajmove iz stavka 7. koji se odobravaju za životinje za uzgoj ili proizvodnju i za životinje za klanje. Obavješćuje nadležna središnja tijela ostalih država članica i Komisiju o odobrenim sajmovima.

9.   Zemlja izvoznica utvrđuje postupak za službeni nadzor sajmova i sabirnih centara iz stavka 7. te osigurava da se nadzor provede.

10.   U slučaju iz stavka 7. potrebno je upisati odgovarajuće unose u zdravstvene certifikate u skladu s Prilogom F (obrasci od I. do IV.).

11.   Zemlja izvoznica određuje postupak za službeni nadzor nad prostorima trgovaca i osigurava da se taj nadzor i provodi.

12.   Ako gospodarstvo, ili područje na kojem se nalazi, podliježe službenim ograničenjima nakon izbijanja bolesti koja je zarazna ili infektivna za životinjske vrste o kojima je riječ, rokovi iz stavka 2. točke (b) podtočaka ii. i iii. i članka 2. točke (e) stupaju na snagu od datuma na koji se te zabrane službeno ukinu.

Članak 4.

1.   Sve životinje namijenjene trgovini unutar Zajednice moraju na području države članice izvoznice prije dana utovara boraviti:

Ako te životinje imaju manje od šest mjeseci, odnosno tri mjeseca, morale su na području države članice izvoznice biti od rođenja.

2.   U svim slučajevima na koje se odnosi stavak 1. potrebno je to na odgovarajući način upisati u zdravstveni certifikat, kako se to zahtijeva u Prilogu F (obrasci od I. do IV.)

Članak 5.

Ako se cjepivo iz članka 3. stavka 3. točke (a) i članka 3. stavka 6. točke (a) ne proizvodi u državi članici, nabavlja se iz druge države članice, osim ako je cjepivo potrebno nabaviti izvan Europske ekonomske zajednice zbog novih znanstvenih podataka ili ako nema cjepiva koje je do tog vremena bilo prihvatljivo. U slučaju izbijanja slinavke i šapa koji nije tip A, O i C, ili varijanta tih tipova, protiv koje cjepivo koje se trenutačno primjenjuje ne osigurava odgovarajuću zaštitu ili je uopće ne osigurava, svaka država članica može poduzeti potrebne nužne mjere za prilagodbu sastava pripravaka cjepiva i njihovu odgovarajuću primjenu. Istodobno o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju. Komisija se može pobrinuti da se o donesenim mjerama, i mjerama koje treba donijeti, provede rasprava.

Članak 6.

1.   Svaka država članica ostalim državama članicama i Komisiji dostavlja popis graničnih prijelaza koji će se koristiti za ulazak goveda i svinja na njezino područje.

Podložno poštovanju odredaba o zdravlju životinja pri određivanju graničnih točaka koje se upotrebljavaju, uzimaju se u obzir tržišni putovi i sva raspoloživa prijevozna sredstva.

2.   Svaka zemlja odredišta može zahtijevati da je pošiljatelj ili njegov zastupnik prethodno obavijesti o ulasku na njezino područje pošiljke goveda ili svinja, te o vrsti, prirodi i broju životinja, graničnom prijelazu i očekivanom vremenu dolaska. Međutim, ne smije zahtijevati primitak te obavijesti više od četrdeset osam sati prije dolaska pošiljke na njezino područje.

3.   Svaka zemlja odredišta može zabraniti ulazak goveda i svinja na njezino područje, ako službeni veterinar pri pregledu na graničnom prijelazu otkrije:

Zemlja odredišta može poduzeti potrebne mjere, uključujući karantenu, da se utvrdi stanje životinja za koje se sumnja da su oboljele ili da su zaražene bolešću koja se obvezno prijavljuje ili da bi tu bolest mogle proširiti.

Odluke donesene u skladu s prvom i drugom rečenicom na zahtjev pošiljatelja, ili njegova zastupnika, moraju dopustiti da se životinje vrate, ako to nije u suprotnosti sa zdravstvenim razlozima.

4.   Ako je ulazak životinja iz bilo kojega razloga navedenog u stavku 3. točki (a) zabranjen, a zemlja izvoznica ili zemlja tranzita, ovisno o slučaju, u roku osam sati ne odobri povratak životinja, nadležno tijelo države odredišta može narediti da se životinje zakolju ili unište.

5.   Životinje za klanje treba zaklati što je prije moguće nakon dolaska u klaonicu, u skladu sa zdravstvenom zaštitom životinja. Životinje za klanje koje su po dolasku u zemlju odredišta izravno poslane na sajam uz klaonicu, prema čijim se pravilima, posebno poslije sajma, sve životinje mogu premjestiti samo u klaonicu koju je u tu svrhu odobrilo nadležno središnje tijelo, moraju se u toj klaonici zaklati najkasnije sedamdeset dva sata nakon dolaska na sajam.

Nadležno tijelo države odredišta može uzimajući u obzir aspekte zdravlja životinja odrediti klaonicu u koju se životinje moraju poslati.

6.   Ako se nakon ulaska na područje zemlje odredišta životinja za uzgoj ili proizvodnju, otkriju činjenice koje bi opravdale primjenu prve rečenice iz stavka 3., nadležno središnje tijelo zemlje izvoznice mora na zahtjev nadležnog središnjeg tijela zemlje odredišta provesti potrebnu istragu i odmah to tijelo obavijestiti o ishodu istraga.

7.   Odluke koje nadležno tijelo donese na temelju stavaka 3. i 5. moraju se priopćiti pošiljatelju ili njegovu zastupniku, zajedno s razlozima za donošenje takvih odluka. Navedene obrazložene odluke moraju mu se na zahtjev priopćiti odmah u pisanom obliku i navesti kakvi su mu pravni lijekovi prema važećem zakonodavstvu na raspolaganju te oblik i vrijeme u kojem se moraju pokrenuti. Odluke se moraju priopćiti i nadležnom središnjem tijelu zemlje izvoznice.

Članak 7.

1.   Zemlje odredišta mogu jednoj ili više zemalja izvoznica za ulazak na njihovo područje izdati opće odobrenje ili odobrenje ograničeno na posebne slučajeve za:

2.   Kad zemlja odredišta izda opće odobrenje na temelju stavka 1. o tome odmah obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

3.   Kad zemlja odredišta izda bilo koje odobrenje na temelju stavka 1., mora pri provozu dobiti odgovarajuće odobrenje od predmetnih zemalja provoza.

4.   Zemlje izvoznice poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju da u zdravstvenim certifikatima, čiji su obrasci navedeni u Prilogu F (obrasci I. i II.), bude navedeno da su primijenile jednu od mogućnosti predviđenih u stavku 1.

Članak 8.

Do stupanja na snagu odredaba koje može donijeti Europska ekonomska zajednica, ova Direktiva ne utječe na odredbe država članica koje se odnose na:

Članak 9.

1.   Ako postoji opasnost od širenja bolesti životinja zbog ulaska goveda ili svinja iz druge države članice na njezino područje, država članica može poduzeti sljedeće mjere:

2.   O mjerama koje država članica poduzme u skladu sa stavkom 1., zajedno s točnim razlozima za donošenje mjera, potrebno je obavijestiti u roku deset radnih dana ostale države članice i Komisiju.

3.   Ako predmetna država članica smatra da zabrana ili ograničenje iz stavka 1. nije opravdano, može od Komisije zatražiti da odmah započne razgovore.

Članak 10.

1.   Ova Direktiva ne utječe na pravo na žalbu prema važećem zakonodavstvu u državama članicama protiv odluka nadležnih tijela na temelju ove Direktive.

2.   Svaka država članica pošiljateljima, za čija je goveda i svinje poduzela mjere predviđene u članku 6. stavku 3., osigurava pravo da prije nego što nadležna tijela poduzmu druge mjere, osim klanja ili uništavanja životinja nužnog zbog zdravlja životinja ili javnog zdravlja, pribavi mišljenje veterinarskog stručnjaka, da utvrdi jesu li uvjeti iz članka 6. stavka 3. ispunjeni.

Veterinarski stručnjak mora biti državljanin države članice koja nije zemlja izvoznica ili zemlja odredišta.

Komisija na prijedlog država članica sastavlja ekspertnu skupinu veterinara kojoj se daje nalog da pripremi takvo mišljenje. Nakon savjetovanja s državama članicama Komisija određuje opća pravila koja se moraju primjenjivati, posebno u vezi s postupkom formuliranja tih mišljenja.

Članak 11.

Ako se pri stupanju na snagu ove Direktive odredbe Zajednice, koje se odnose na uvoz goveda i svinja iz trećih zemalja, ne primjenjuju, ili dok se ne počnu primjenjivati, nacionalne odredbe koje se odnose na goveda i svinje uvezene iz tih zemalja ne smiju biti povoljnije od onih koje uređuju trgovinu unutar Zajednice.

Članak 12.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom i njezinim prilozima u roku dvanaest mjeseci od njezine obavijesti i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 13.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL 61, 19.4.1963., str. 1254/63.

(2)  SL 121, 29.7.1964., str. 2009/64.

(3)  SL 30, 20.4.1962., str. 945/62.

PRILOG A

I.   Goveda i stada goveda slobodna od tuberkuloze

1.   Smatra se da govedo nema tuberkulozu, ako ne pokazuje kliničke znakove tuberkuloze i nema reakciju na intradermalni tuberkulinski test, koji se provodi u skladu s Prilogom B najviše trideset dana prije utovara, ni ikakvu specifičnu reakciju, i kad dolazi iz stada goveda službeno slobodno od tuberkuloze u smislu stavka 2.

2.   Smatra se da je stado goveda službeno slobodno od tuberkuloze ako:

II.   Goveda i svinje te stada goveda i svinja slobodna od bruceloze

A.   Goveda i stada goveda

1.   Smatra se da je govedo slobodno od bruceloze goveda kad ne pokazuje kliničke znakove bolesti i kad na seroaglutincijskom testu ima broj Brucella manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po mililitru koji je proveden u skladu s odredbama iz Priloga C najviše trideset dana prije utovara i kad je iz stada goveda službeno slobodnog od bruceloze u smislu značenja iz stavka 2. Osim toga, kod bikova sjeme ne smije sadržavati Brucelle aglutinina.

2.   Smatra se da je stado goveda službeno slobodno od bruceloze ako:

3.   Smatra se da je stado goveda slobodno od bruceloze ako:

B.   Svinje i stada svinja

1.   Smatra se da je svinja slobodna od bruceloze, ako ne pokazuje kliničke znakove bolesti i kad joj je titar Brucelle niži od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml i kad je reakcija vezanja komplementa pri seroaglutinacijskom testu negativna u skladu s Prilogom C najviše trideset dana prije utovara i ako, osim toga, dolazi iz stada slobodnog od bruceloze u smislu stavka 2.; seroaglutinacijski se test provodi samo za svinje teže od 25 kilograma.

2.   Smatra se da je stado svinja slobodno od bruceloze ako:

PRILOG B

Standardi za proizvodnju i uporabu tuberkulina

1.   Službeno nadzirane tuberkulinske testove potrebno je provesti tuberkulinom PPD (bovine) ili tuberkulinom pripremljenim na sintetskom mediju i toplinski obrađenim.

2.   Za kontrolu tuberkulina PPD, mora se upotrebljavati standardni tuberkulin s međunarodnim PPD standardom Staatens Seruminstituta iz Kopenhagena.

Taj standardni tuberkulin mora dostaviti Centraal Diergeneeskundig Instituut, Afdeling Rotterdam.

3.   Za kontrolu tuberkulina poznatih kao „sintetski” tuberkulini, mora se upotrebljavati standardni tuberkulin s međunarodnim standardom Staatens Seruminstituta iz Kopenhagena za stari tuberkulin.

Taj standardni tuberkulin mora dostaviti Paul-Ehrlich-Institut iz Frankfurta na Majni.

4.   Tuberkuline treba pripraviti s jednim od sljedećih sojeva Mycobacterium bovis:

5.   pH of tuberkulina mora biti između 6,5 i 7.

6.   Kao konzervans u tuberkulinima može se upotrebljavati samo fenol u 0,5 % koncentraciji.

7.   Pod uvjetom da se tuberkulini čuvaju na temperaturi oko 4 °C, mogu se upotrebljavati do kraja sljedećih razdoblja:

8.   Državni instituti navedeni dalje u tekstu odgovorni su za službeno testiranje tuberkulinom u njihovim državama:

9.   Službeno se testiranje mora provesti ili na gotovim flaširanim tuberkulinima ili prije pakiranja na cjelokupnoj pošiljci tuberkulina, pod uvjetom da se nakon toga flašira u prisutnosti predstavnika nadležnog tijela.

10.   PPD tuberkulin mora se testirati biološkim metodama i kliničkom metodom.

11.   Tuberkulini moraju biti sterilni.

12.   Test neškodljivosti tuberkulina kojim se utvrđuje njegova netoksičnost i odsutnost nadražujućih svojstava, mora se provesti na sljedeći način:

13.   Tuberkulini se moraju kemijski analizirati da se odredi točna količina fenola te utvrdi je li prisutan koji drugi konzervans.

14.   Test nesenzibilizacije na tuberkulin mora se provesti na sljedeći način:

Trima zamorcima na kojima nikad nisu provedeni znanstveni testovi tri puta se u razmaku od pet dana intradermalno ubrizga 500 međunarodnih jedinica tuberkulina u 0,1 ml. Nakon petnaest dana zamorcima se intradermalno ubrizga ista količina tuberkulina. Njihova se reakcija ne smije razlikovati od reakcije kontrolne skupine zamoraca iste težine koja je dobila istu količinu tuberkulina i na kojoj nikad nisu provedeni znanstveni testovi.

15.   Test učinkovitosti mora se provesti kemijskom metodom i biološkim metodama.

16.   Međunarodni standard za stare tuberkuline sadrži 100 000 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml.

17.   Međunarodni standardni PPD isporučuje se u liofeliziranom stanju, jedna međunarodna jedinica = 0,00002 mg tuberkuloproteina. Ampula sadrži 2 mg tuberkuloproteina.

Tuberkulini koje proizvođači dostavljaju u stavku 8. navedenim državnim institucijama za testiranje, moraju biti jednako učinkoviti kao i standardni tuberkulini, tj. moraju sadržavati 100 000 međunarodnih jedinica po ml.

19.   Tuberkulinski testovi moraju se provoditi jednim intradermalnim ubrizgavanjem u području vrata ili ramena.

20.   Količina tuberkulina koji se ubrizguje iznosi 5 000 međunarodnih jedinica PPD ili sintetskog tuberkulina.

21.   Rezultat intradermalnog tuberkulinskog testa mora se očitati nakon sedamdeset dva sata i ocijeniti u skladu sa sljedećom metodom:

PRILOG C

Bruceloza goveda

A.   Serum aglutinacijski testovi

1.   Standardni aglutinacijski serum mora biti u skladu sa standardnim serumom pripremljenim u Veterinary Laboratory, Weybridge, Surrey, Engleska.

Ampula mora sadržavati 1 000 međunarodnih jedinica aglutinacije (IU) dobivenih liofilizacijom 1 ml goveđeg seruma.

2.   Standardni serum mora isporučiti Bundesgesundheitsamt iz Berlina.

3.   Stupanj aglutinacije Brucelle u serumu mora se izraziti u međunarodnim jedinicama po ml (tj. serum X = 80 IU/ml).

4.   Očitavanja spore serum aglutinacije u epruvetama obavljaju se pri 50 % ili 75 % aglutinacije, pri čemu se upotrijebljeni antigen titrira pod jednakim uvjetima sa standardnim serumom.

5.   Vrijednost aglutinacije različitih antigena u odnosu na standardni serum mora biti u sljedećim granicama:

6.   Za pripremu antigena koji se upotrebljava za aglutinaciju u epruveti (spora metoda) treba upotrijebiti soj Weybridge Strain br. 99 i USDA 1119 ili ekvivalent s jednakom osjetljivošću.

7.   Kultura medija koji se koristi za pohranjivanje soja u laboratoriju i za pripremu antigena mora biti takva da ne potiče razgradnju bakterija (S minus R); najbolje je upotrijebiti krumpirov agar.

8.   Bakterijska emulzija mora se pripremiti iz fiziološke otopine (NaCl 8,5 %) s 5 % fenola. Ne smije se upotrijebiti formol.

9.   Službeni instituti navedeni dalje u tekstu odgovorni su za službeno testiranje antigena:

10.   Koncentrirane antigene može se isporučiti, ako je na naljepnici bočice naveden faktor razrjeđenja koji treba upotrijebiti.

11.   Za serum aglutinacijski test potrebno je za svaki serum pripremiti najmanje tri otopine seruma. Otopine sumnjivog seruma potrebno je pripremiti tako da se reakcija na granici infekcije očitava u srednjoj epruveti. Ako je u toj epruveti reakcija pozitivna, sumnjivi serum sadržava najmanje 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml.

B.   Prstenasti test

12.   Prstenasti se test mora provesti na sadržaju svake kante za mlijeko s gospodarstva.

13.   Upotrebljava se standardni antigen koji mora potjecati iz jednog instituta navedenog u stavku 9. točkama (a) i (f).

14.   Antigen se može obojiti samo s hematoksilinom ili tetrazoliumom; bolje je upotrijebiti hematoksilin.

15.   Reakcijski test treba provesti u epruvetama promjera od 8 do 10 mm.

16.   Reakcijski test treba provesti na 1 ml mlijeka kojem se doda 0,05 ml jednog obojenog antigena.

17.   Mješavina mlijeka i antigena inkubira se na 37 °C najmanje četrdeset pet minuta, a najviše šezdeset minuta.

18.   Reakcijski test treba provesti približno osamnaest sati nakon mužnje i ocijeniti u skladu sa sljedećim kriterijima:

19.   Formol se ne smije dodavati uzorku. Može se dodati samo 0,2 % otopine živina klorida i u tom slučaju omjer mlijeka i otopine živina klorida mora biti10 prema 1.

PRILOG D

Analiza mlijeka

1.   Sve analize mlijeka moraju se provesti u službenim ili službeno odobrenim laboratorijima.

2.   Uzorci mlijeka moraju se uzimati u skladu sa sljedećim uvjetima:

3.   Analizu mlijeka potrebno je napraviti najviše trideset dana prije utovara i analiza mora uvijek uključivati bakteriološki test te White Side Test (WST) ili California Mastitis Test (CMT). Rezultati tih dvaju testova moraju biti negativni, uzimajući pritom u obzir:

4.   Bakteriološki test uključuje:

Svrha je bakteriološkog testa utvrditi sve patogene mikroorganizme i taj se test ne smije ograničiti na otkrivanje specifičnih patogenih streptokoka ili stafilokoka. Zbog toga identifikacija sumnjivih (suspektnih) kolonija dobivenih stavljanjem u navedene medije provodi se tradicionalnim metodama bakteriološke diferencijacije, kao što je npr. upotreba medija Chapman za utvrđivanje stafilokoka i različitih selektivnih medija za otkrivanje enterobakterija.

5.   Kompletan citološki test namijenjen je otkrivanju, kad je to potrebno, karakterističnih upalnih stanja neovisno o kliničkim simptomima.

Upala se utvrđuje kad broj leukocita u skladu s Breedovom metodom dosegne 1 milijun leukocita na ml, a odnos između mononuklearnih i polinuklearnih leukocita je manji od 0,5.

PRILOG E

Sljedeće se bolesti obvezno prijavljuju:

(a)   Bolesti goveda:

bjesnoća

tuberkuloza

bruceloza

slinavka i šap

bedrenica

goveđa kuga

pleuropneumonija

(b)   Bolesti svinja:

bjesnoća

bruceloza

bedrenica

slinavka i šap

klasična i afrička svinjska kuga

svinjski virusni encefalomijelitis (Teschen disease)